Wikipedija shwiki https://sh.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.46.0-wmf.26 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor s korisnikom Wikipedija Razgovor o Wikipediji Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Razgovor o MediaWikiju Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu Nacrt Razgovor o nacrtu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Event Event talk 0 2587 42586817 41876947 2026-05-02T13:46:07Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586817 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naučnik | ime = Carl Linnaeus (Carl von Linné) | slika = Carl von Linné.jpg | širina_slike = 240px | alt = Portrait of Linnaeus on a brown background with the word "Linne" in the top right corner | opis = ''Carl von Linné'', [[Alexander Roslin]], 1775.<br />Trenutno u vlasništvu i izložena od strane<br />[[Kraljevska švedska akademija nauka|Kraljevske švedske akademije nauka]]. | datum_rođenja = {{Birth date|1707|5|23}}<ref group=a name=birthdate>Carl Linnaeus je bio rođen 13. maja 1707. prema staropm ([[Švedski kalendar|švedski stil]]) ili 23. maja prema modernom kalendaru. Prema [[julijanski kalendar|julijanskom kalendaru]] je rođen 12. maja. (Blunt 2004, p. 12)</ref> | mjesto_rođenja = [[Råshult]], [[Älmhult (općina)|Älmhult]], Švedska | datum_smrti = {{death date and age|1778|1|10|1707|5|23|df=y}} | mjesto_smrti = [[Hammarby]], Švedska | prebivalište = Švedska | nacionalnost = [[Šveđani|švedska]] | polje = [[botanika]]<br />[[medicina]]<br />[[zoologija]] | alma_mater = [[Univerzitet u Lundu]]<br />[[Univerzitet u Uppsali]]<br />[[Univerzitet u Harderwijku]] | poznat_po = [[Linejska taksonomija|taksonomija]]<br />[[ekologija]]<br />[[botanika]] | author_abbrev_bot = L. | author_abbrev_zoo = | potpis = Linne autograph.png.svg | potpis_alt = Carl v. Linné | fusnote = <br />[[Datoteka:Linne CoA.jpg|center|240px]]<center>[[Grb]] Carla von Linnéa.</center> }} '''Karl fon Line'''/'''Carolus Linnaeus''' ([[23. 5.|23. maj]] [[1707]]. – [[10. 1.|10. januar]] [[1778]].) je bio [[švedska|švedski]] botaničar i ljekar. Linné je jedan od najvećih deskriptivnih botaničara svih vremena. Stvorio je osnovu botaničke [[Binarna nomenklatura|nomenklature]], uvevši binarnu nomenklaturu, tako da svaka [[biljka]] ima dva imena - roda i vrste ([[Latinski jezik|latinsko]] dvoimeno nazivlje). Linnéov sustav biljaka održao se do našega doba. Njegov sustav imenovanja primjenjuje se i na životinje. Linné je poznat kao otac suvremene [[Taksonomija|taksonomije]], a smatra se i jednim od začetnika [[Ekologija|ekologije]]. == Napomene == <references group="a"/> == Vanjske veze == {{Commonscat|Carl von Linné}} * [http://www.systbot.uu.se/information/history/linnaeus.htm Biography] at the Department of Systematic Botany, [[Uppsala University|University of Uppsala]] * [http://linnean.org/index.php?id=47 Biography] at The Linnean Society of London * [http://www.ucmp.berkeley.edu/history/linnaeus.html Biography] from the [[University of California Museum of Paleontology]] * [http://linnaeus.c18.net/ The Linnean Correspondence] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110119125502/http://linnaeus.c18.net/ |date=2011-01-19 }} * [http://www-personal.umich.edu/~jbourj/money5.htm Carl Linneaus featured on the 100 Swedish Krona banknote.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090416151301/http://www-personal.umich.edu/~jbourj/money5.htm |date=2009-04-16 }} * [http://linnaeus.nrm.se/botany/fbo/welcome.html.en Linnean Herbarium] * [http://www.linnaeus2007.se/thelinnaeuscelebration.4.44d172dc10f76d2e37e80008629.html The Linnæus Tercentenary celebration] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080623211710/http://www.linnaeus2007.se/thelinnaeuscelebration.4.44d172dc10f76d2e37e80008629.html |date=2008-06-23 }} * [http://www.linnaeus.info IK Foundation & Company Linnaeus Project] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181215174247/http://www.linnaeus.info/ |date=2018-12-15 }} * [http://huntbot.andrew.cmu.edu/HIBD/Departments/Library/LinnaeanDiss.shtml The Linnaean Dissertations] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100616073944/http://huntbot.andrew.cmu.edu/HIBD/Departments/Library/LinnaeanDiss.shtml |date=2010-06-16 }} * [http://www.linnean-online.org/ The Linnean Collections] {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1707|1778|Linnaeus, Carolus}} [[Kategorija:Švedski liječnici‎]] [[Kategorija:Švedski biolozi]] [[Kategorija:Švedski botaničari]] [[Kategorija:Švedski zoolozi]] [[Kategorija:Švedski pisci]] [[Kategorija:Entomolozi]] [[Kategorija:Botanička nomenklatura]] [[Kategorija:Autobiografi]] [[Kategorija:Biografije, Lund]] [[Kategorija:Biografije, Uppsala]] 4i60qgn8mgfy5g9olk9qvg6z0k60qkm 0 4204 42586862 42157943 2026-05-02T22:24:04Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Vlak]] na [[Voz]] preko preusmjerenja: [[WP:2:1]] 42157943 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Tren a las nubes cruzando Viaducto la Polvorilla.jpg|right|thumb]] '''Vlak''' ili '''voz''' je kompozicija više povezanih šinskih [[vagon]]a koje vuče ili gura jedna ili više [[lokomotiva]], takođe mora biti propisno zakačen i obeležen. Reč ''voz'' je nastala od glagola ''voziti'', a pre pojave današnje železnice je korišćena za povorku od nekoliko kola koja su povezana, a vuku ih [[vo]]lovi. Uvođenjem železnice u Srbiju, većina novih pojmova je prevedena upotrebom postojećih [[srpski jezik|srpskih]] reči, tako što im je značenje prošireno na novi pojam, osim ''vagona'' i ''lokomotive''. == Podjela po vrsti vlaka == U osnovi razlikujemo: * [[Putnički vlak|putničke vlakove]] * [[Teretni vlak|teretne vlakove]] * kombinirane putničko-teretne ili teretno-putničke vlakove. == Podela prema načinu pogona == [[Datoteka:v43.jpg|mini|V43, mađarska [[električna lokomotiva]] koja se često koristi za putnički saobraćaj.]] Prvi vozovi su bili vučeni konopcima, koristili su silu gravitacije ili su ih vukli [[konji]], ali su ih početkom 19. veka zamenile [[parna lokomotiva|parne lokomotive]]. Od 1920ih njih su počele da zamenjuju [[dizel-lokomotiva|dizel]] i [[električna lokomotiva|električne lokomotive]], koje su zahtevale manje napora za upravljanje i bile su čistije, ali i složenije i skuplje. Električna vuča pruža nižu cenu po pređenom kilometru, ali ima više početne troškove, koji se mogu opravdati samo na linijama sa velikom gustinom saobraćaja. Pošto je izgradnja električnog sistema potrebnog za rad električne lokomotive viša po pređenom kilometru, električna vuča je manje poželjna na dužim linijama, osim na sistemima kojima se putuje velikim brzinama. == Motorni vlak == Posebna vrsta vlaka je [[motorni vlak]], koji služi samo za prijevoz putnika. == Vlak velike brzine == Pod pojmom [[Vlak velikih brzina|vlaka velike brzine]] ({{jez-engl|highspeed train}}, {{jez-fr|Train a grande vitesse}}, {{jez-njem|Hochgeschwidigkeitszug}}) se obično podrazumijeva vlak, kojemu je prosječna brzina vožnje 200 i više km/h. == Album == <center><gallery caption="Vlak" widths="180px" heights="120px" perrow="4"> Datoteka:ID_diesel_loco_CC_201-05_060327_4217_kta.jpg|GE U20C u [[Indonezija|Indoneziji]], #CC201-05 Datoteka:Diesel locomotive CC 203 22 at Gambir Station.jpg|GE U20C "Full-Width Cabin" u Indonizjji, #CC203-22:319 408 Barracas.jpg| Datoteka:319 408 Barracas.jpg| Datoteka:ID_diesel_loco_CC_204-06_060403_2512_mri.jpg|GE U20C kompjuterski vođena lokomotiva u Indoneziji, #CC204-06 </gallery></center> == Povezano == * [[Željeznica]] * [[Podzemna željeznica]] {{Commonscat|Trains}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Željeznička vozila]] gd5enxbvirq4uq30o41s1g8ol1ubhrb 0 4911 42586796 42339356 2026-05-02T12:30:34Z Kurcke 301233 42586796 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Wien - OPEC-Zentrale (a).JPG|desno|thumb|Sjedište OPEC-a u [[Beč]]u]] [[Datoteka:Flag of OPEC.svg|thumb|Logo OPEC-a]] '''Organizacija zemalja izvoznica [[nafta|nafte]]''' ([[Engleski jezik|engleski]]: '''''O'''rganization of the '''P'''etroleum '''E'''xporting '''C'''ountries'' (OPEC) je međunarodna organizacija koju tvore [[Alžir]], [[Irak]], [[Iran]], [[Kuvajt]], [[Libija]], [[Nigerija]], [[Katar]], [[Saudijska Arabija]] i [[Venezuela]]. Od godine [[1965]]. sjedište joj se nalazi u [[Beč]]u. Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno opskrbljivanje naftom zemalja potrošača, te pravedni povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju. == Historija == Formiran [[1960-e|1960-tih]] prvobitno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile [[Sjedinjene Američke Države|Američke]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] ili Nizozemske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom [[1970-e|1970-tih]] OPEC je pokazao svoju snagu. Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida [[kartel]]a u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata [[1967]]. godine, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku [[Izrael]]u. [[Egipat]] i [[Sirija]], koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve. Jom Kippurski rat [[1973]]. godine još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]], zemljama zapadne [[Evropa|Europe]] i [[Japan]]u. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao '''naftna kriza 1970-tih''' == Poslovanje == Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobivaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine [[2004]]. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi [[Američki dolar|$]], što je veliko povećanje ako se usporedi s [[1972]]. godinom i prihodom od 23 milijarde [[Američki dolar|$]], odnosno 140 milijardi [[Američki dolar|$]] za godinu [[1977]]. == Članstvo == [[Datoteka:OPEC.svg|thumb|Članice OPEC-a]] Organizacija ima 12 članica. Dolje je pobrojana lista sa datumima učlanjenja. * [[Afrika]] ** [[Alžir]] ([[jun|6.]] [[1969]].) ** [[Libija]] ([[decembar|12.]] [[1962]].) ** [[Nigerija]] ([[jun|6.]] [[1971]].) * Bliski istok ** [[Iran]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač">Jadan od pet osnivača koji su sudjelovali na prvoj konferenciji OPEC-a, u 9. 1960.</ref> ** [[Irak]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Kuvajt]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Katar]] ([[decembar|12.]] [[1961]].) ** [[Saudijska Arabija]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> * [[Južna Amerika]] ** [[Venezuela|Venecuela]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Ekvador]] ([[septembar|9.]] [[2007]].) <ref group="A" name="Ekvador">Ekvador se prvo priključio 1973., pa je napustio organizaciju 1992., da bi obnovio članstvo 2007.</ref> * Bivše članice ** [[Gabon]] (od [[1975]]. do [[1995]].) ** [[Indonezija]] (od [[1962]]. do [[2008]].) ** [[Angola]] (od [[2007]]. do [[2019]].) ** [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] (od [[1967]]. do [[2026]].) <div style="line-height:90%; font-size:80%"><references group="A"/></div> == Proizvođači nafte koji nisu članovi OPEC-a == * '''[[Evropa|Europa]]''': [[Norveška]], [[Rusija]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]]. * '''[[Severna Amerika|Sjeverna Amerika]]''': [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. * '''[[Bliski Istok|Bliski istok]]''': [[Oman]] i [[Jemen]]. * '''[[Afrika]]''': [[Ekvatorijalna Gvineja|Ekvatorska Gvineja]] i [[Gabon]]. * '''[[Južna Amerika]]''': [[Brazil]]. * '''[[Oceanija]]''': [[Australija]]. * '''[[Azija]]''': [[Azerbejdžan]], [[Brunej]], [[Indonezija]], [[Istočni Timor]], [[Kazahstan]]. == Linkovi == * [http://www.opec.org/ Web strana OPEC-a] * [https://archive.today/20120523225455/www.eia.doe.gov/emeu/cabs/opec.html Statistički pregled odluka OPEC-a] * [http://www.econlib.org/library/Enc/OPEC.html Enciklopedija ekonomije o OPEC-u] {{commonscat|OPEC}} [[Kategorija:Međunarodne organizacije]] gaghqrv1v8ak2unurumvou1b65vxevl 42586801 42586796 2026-05-02T12:39:23Z Kurcke 301233 42586801 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Wien - OPEC-Zentrale (a).JPG|desno|thumb|Sjedište OPEC-a u [[Beč]]u]] [[Datoteka:Flag of OPEC.svg|thumb|Logo OPEC-a]] '''Organizacija zemalja izvoznica [[nafta|nafte]]''' ([[Engleski jezik|engleski]]: '''''O'''rganization of the '''P'''etroleum '''E'''xporting '''C'''ountries'' (OPEC) je međunarodna organizacija koju tvore [[Alžir]], [[Irak]], [[Iran]], [[Kuvajt]], [[Libija]], [[Nigerija]], [[Katar]], [[Saudijska Arabija]] i [[Venezuela]].<ref name=OPEC>{{Cite web | url= https://www.opec.org/member-countries.html | title= Member Countries | accessdate= 02. 06. 2026 | language= engelski | publisher= OPEC }}</ref> Od godine [[1965]]. sjedište joj se nalazi u [[Beč]]u. Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno opskrbljivanje naftom zemalja potrošača, te pravedni povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju. == Historija == Formiran [[1960-e|1960-tih]] prvobitno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile [[Sjedinjene Američke Države|Američke]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] ili Nizozemske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom [[1970-e|1970-tih]] OPEC je pokazao svoju snagu. Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida [[kartel]]a u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata [[1967]]. godine, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku [[Izrael]]u. [[Egipat]] i [[Sirija]], koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve. Jom Kippurski rat [[1973]]. godine još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]], zemljama zapadne [[Evropa|Europe]] i [[Japan]]u. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao '''naftna kriza 1970-tih''' == Poslovanje == Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobivaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine [[2004]]. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi [[Američki dolar|$]], što je veliko povećanje ako se usporedi s [[1972]]. godinom i prihodom od 23 milijarde [[Američki dolar|$]], odnosno 140 milijardi [[Američki dolar|$]] za godinu [[1977]]. == Članstvo == [[Datoteka:OPEC.svg|thumb|Članice OPEC-a]] Organizacija ima 12 članica. Dolje je pobrojana lista sa datumima učlanjenja.<ref name=OPEC/> * [[Afrika]] ** [[Alžir]] ([[jun|6.]] [[1969]].) ** [[Libija]] ([[decembar|12.]] [[1962]].) ** [[Nigerija]] ([[jun|6.]] [[1971]].) * Bliski istok ** [[Iran]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač">Jadan od pet osnivača koji su sudjelovali na prvoj konferenciji OPEC-a, u 9. 1960.</ref> ** [[Irak]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Kuvajt]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Katar]] ([[decembar|12.]] [[1961]].) ** [[Saudijska Arabija]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> * [[Južna Amerika]] ** [[Venezuela|Venecuela]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> * Bivše članice ** [[Gabon]] (od [[1975]]. do [[1995]].) ** [[Indonezija]] (od [[1962]]. do [[2008]].) ** [[Angola]] (od [[2007]]. do [[2019]].) ** [[Ekvador]] (od [[1973]]. do [[1992]]. i od [[2007]]. do [[2020]].) ** [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] (od [[1967]]. do [[2026]].) <div style="line-height:90%; font-size:80%"><references group="A"/></div> == Proizvođači nafte koji nisu članovi OPEC-a == * '''[[Evropa|Europa]]''': [[Norveška]], [[Rusija]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]]. * '''[[Severna Amerika|Sjeverna Amerika]]''': [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. * '''[[Bliski Istok|Bliski istok]]''': [[Oman]] i [[Jemen]]. * '''[[Afrika]]''': [[Ekvatorijalna Gvineja|Ekvatorska Gvineja]] i [[Gabon]]. * '''[[Južna Amerika]]''': [[Brazil]]. * '''[[Oceanija]]''': [[Australija]]. * '''[[Azija]]''': [[Azerbejdžan]], [[Brunej]], [[Indonezija]], [[Istočni Timor]], [[Kazahstan]]. == Reference == {{reflist}} == Linkovi == {{Commonscat|OPEC}} * [http://www.opec.org/ Web strana OPEC-a] * [https://archive.today/20120523225455/www.eia.doe.gov/emeu/cabs/opec.html Statistički pregled odluka OPEC-a] * [http://www.econlib.org/library/Enc/OPEC.html Enciklopedija ekonomije o OPEC-u] [[Kategorija:Međunarodne organizacije]] bocwpa347izenk2ckg8msjlcm9o12mf 42586802 42586801 2026-05-02T12:40:43Z Kurcke 301233 42586802 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Wien - OPEC-Zentrale (a).JPG|desno|thumb|Sjedište OPEC-a u [[Beč]]u]] [[Datoteka:Flag of OPEC.svg|thumb|Logo OPEC-a]] '''Organizacija zemalja izvoznica [[nafta|nafte]]''' ([[Engleski jezik|engleski]]: '''''O'''rganization of the '''P'''etroleum '''E'''xporting '''C'''ountries'' (OPEC) je međunarodna organizacija koju tvore [[Alžir]], [[Irak]], [[Iran]], [[Kuvajt]], [[Libija]], [[Nigerija]], [[Katar]], [[Saudijska Arabija]] i [[Venezuela]].<ref name=OPEC>{{Cite web | url= https://www.opec.org/member-countries.html | title= Member Countries | accessdate= 02. 06. 2026 | language= engelski | publisher= OPEC }}</ref> Od godine [[1965]]. sjedište joj se nalazi u [[Beč]]u. Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno opskrbljivanje naftom zemalja potrošača, te pravedni povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju. == Historija == Formiran [[1960-e|1960-tih]] prvobitno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile [[Sjedinjene Američke Države|Američke]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] ili Nizozemske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom [[1970-e|1970-tih]] OPEC je pokazao svoju snagu. Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida [[kartel]]a u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata [[1967]]. godine, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku [[Izrael]]u. [[Egipat]] i [[Sirija]], koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve. Jom Kippurski rat [[1973]]. godine još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]], zemljama zapadne [[Evropa|Europe]] i [[Japan]]u. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao '''naftna kriza 1970-tih''' == Poslovanje == Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobivaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine [[2004]]. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi [[Američki dolar|$]], što je veliko povećanje ako se usporedi s [[1972]]. godinom i prihodom od 23 milijarde [[Američki dolar|$]], odnosno 140 milijardi [[Američki dolar|$]] za godinu [[1977]]. == Članstvo == [[Datoteka:OPEC.svg|thumb|Članice OPEC-a]] Organizacija ima 12 članica. Dolje je pobrojana lista sa datumima učlanjenja.<ref name=OPEC/> * [[Afrika]] ** [[Alžir]] ([[jun|6.]] [[1969]].) ** [[Libija]] ([[decembar|12.]] [[1962]].) ** [[Nigerija]] ([[jun|6.]] [[1971]].) * Bliski istok ** [[Iran]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač">Jadan od pet osnivača koji su sudjelovali na prvoj konferenciji OPEC-a, u 9. 1960.</ref> ** [[Irak]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Kuvajt]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Katar]] ([[decembar|12.]] [[1961]].) ** [[Saudijska Arabija]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> * [[Južna Amerika]] ** [[Venezuela|Venecuela]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> * Bivše članice ** [[Gabon]] (od [[1975]]. do [[1995]].) ** [[Indonezija]] (od [[1962]]. do [[2008]].) ** [[Angola]] (od [[2007]]. do [[2019]].) ** [[Ekvador]] (od [[1973]]. do [[1992]]. i od [[2007]]. do [[2020]].) ** [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] (od [[1967]]. do [[2026]].) <div style="line-height:90%; font-size:80%"><references group="A"/></div> == Proizvođači nafte koji nisu članovi OPEC-a == * '''[[Evropa|Europa]]''': [[Norveška]], [[Rusija]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]. * '''[[Severna Amerika|Sjeverna Amerika]]''': [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. * '''[[Bliski Istok|Bliski istok]]''': [[Oman]] i [[Jemen]]. * '''[[Afrika]]''': [[Ekvatorijalna Gvineja|Ekvatorska Gvineja]] i [[Gabon]]. * '''[[Južna Amerika]]''': [[Brazil]]. * '''[[Oceanija]]''': [[Australija]]. * '''[[Azija]]''': [[Azerbejdžan]], [[Brunej]], [[Indonezija]], [[Istočni Timor]] i [[Kazahstan]]. == Reference == {{reflist}} == Linkovi == {{Commonscat|OPEC}} * [http://www.opec.org/ Web strana OPEC-a] * [https://archive.today/20120523225455/www.eia.doe.gov/emeu/cabs/opec.html Statistički pregled odluka OPEC-a] * [http://www.econlib.org/library/Enc/OPEC.html Enciklopedija ekonomije o OPEC-u] [[Kategorija:Međunarodne organizacije]] gxv5wbb5w27xjtq5xldel4o25bgzbtf 42586805 42586802 2026-05-02T12:57:18Z Kurcke 301233 42586805 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Wien - OPEC-Zentrale (a).JPG|desno|thumb|Sjedište OPEC-a u [[Beč]]u]] [[Datoteka:Flag of OPEC.svg|thumb|Logo OPEC-a]] '''Organizacija zemalja izvoznica [[nafta|nafte]]''' ([[Engleski jezik|engleski]]: '''''O'''rganization of the '''P'''etroleum '''E'''xporting '''C'''ountries'' (OPEC) je međunarodna organizacija koju tvore [[Alžir]], [[Irak]], [[Iran]], [[Kuvajt]], [[Libija]], [[Nigerija]], [[Saudijska Arabija]] i [[Venezuela]].<ref name=OPEC>{{Cite web | url= https://www.opec.org/member-countries.html | title= Member Countries | accessdate= 02. 06. 2026 | language= engelski | publisher= OPEC }}</ref> Od godine [[1965]]. sjedište joj se nalazi u [[Beč]]u. Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno opskrbljivanje naftom zemalja potrošača, te pravedni povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju. == Historija == Formiran [[1960-e|1960-tih]] prvobitno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile [[Sjedinjene Američke Države|Američke]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] ili Nizozemske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom [[1970-e|1970-tih]] OPEC je pokazao svoju snagu. Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida [[kartel]]a u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata [[1967]]. godine, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku [[Izrael]]u. [[Egipat]] i [[Sirija]], koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve. Jom Kippurski rat [[1973]]. godine još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]], zemljama zapadne [[Evropa|Europe]] i [[Japan]]u. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao '''naftna kriza 1970-tih''' == Poslovanje == Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobivaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine [[2004]]. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi [[Američki dolar|$]], što je veliko povećanje ako se usporedi s [[1972]]. godinom i prihodom od 23 milijarde [[Američki dolar|$]], odnosno 140 milijardi [[Američki dolar|$]] za godinu [[1977]]. == Članstvo == [[Datoteka:OPEC.svg|thumb|Članice OPEC-a]] Organizacija ima 12 članica. Dolje je pobrojana lista sa datumima učlanjenja.<ref name=OPEC/> * [[Afrika]] ** [[Alžir]] ([[jun|6.]] [[1969]].) ** [[Libija]] ([[decembar|12.]] [[1962]].) ** [[Nigerija]] ([[jun|6.]] [[1971]].) * Bliski istok ** [[Iran]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač">Jadan od pet osnivača koji su sudjelovali na prvoj konferenciji OPEC-a, u 9. 1960.</ref> ** [[Irak]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Kuvajt]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Katar]] ([[decembar|12.]] [[1961]].) ** [[Saudijska Arabija]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> * [[Južna Amerika]] ** [[Venezuela|Venecuela]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> * Bivše članice ** [[Gabon]] (od [[1975]]. do [[1995]].) ** [[Indonezija]] (od [[1962]]. do [[2008]].) ** [[Katar]] (od [[1961.]] do [[2018.]]) ** [[Angola]] (od [[2007]]. do [[2019]].) ** [[Ekvador]] (od [[1973]]. do [[1992]]. i od [[2007]]. do [[2020]].) ** [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] (od [[1967]]. do [[2026]].) <div style="line-height:90%; font-size:80%"><references group="A"/></div> == Proizvođači nafte koji nisu članovi OPEC-a == * '''[[Evropa|Europa]]''': [[Norveška]], [[Rusija]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]. * '''[[Severna Amerika|Sjeverna Amerika]]''': [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. * '''[[Bliski Istok|Bliski istok]]''': [[Jemen]], [[Katar]] i [[Oman]]. * '''[[Afrika]]''': [[Ekvatorijalna Gvineja|Ekvatorska Gvineja]] i [[Gabon]]. * '''[[Južna Amerika]]''': [[Brazil]]. * '''[[Oceanija]]''': [[Australija]]. * '''[[Azija]]''': [[Azerbejdžan]], [[Brunej]], [[Indonezija]], [[Istočni Timor]] i [[Kazahstan]]. == Reference == {{reflist}} == Linkovi == {{Commonscat|OPEC}} * [http://www.opec.org/ Web strana OPEC-a] * [https://archive.today/20120523225455/www.eia.doe.gov/emeu/cabs/opec.html Statistički pregled odluka OPEC-a] * [http://www.econlib.org/library/Enc/OPEC.html Enciklopedija ekonomije o OPEC-u] [[Kategorija:Međunarodne organizacije]] 4de2650i75g27k944eeyomci1sypkc6 42586806 42586805 2026-05-02T12:57:47Z Kurcke 301233 42586806 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Wien - OPEC-Zentrale (a).JPG|desno|thumb|Sjedište OPEC-a u [[Beč]]u]] [[Datoteka:Flag of OPEC.svg|thumb|Logo OPEC-a]] '''Organizacija zemalja izvoznica [[nafta|nafte]]''' ([[Engleski jezik|engleski]]: '''''O'''rganization of the '''P'''etroleum '''E'''xporting '''C'''ountries'' (OPEC) je međunarodna organizacija koju tvore [[Alžir]], [[Irak]], [[Iran]], [[Kuvajt]], [[Libija]], [[Nigerija]], [[Saudijska Arabija]] i [[Venezuela]].<ref name=OPEC>{{Cite web | url= https://www.opec.org/member-countries.html | title= Member Countries | accessdate= 02. 06. 2026 | language= engleski | publisher= OPEC }}</ref> Od godine [[1965]]. sjedište joj se nalazi u [[Beč]]u. Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno opskrbljivanje naftom zemalja potrošača, te pravedni povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju. == Historija == Formiran [[1960-e|1960-tih]] prvobitno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile [[Sjedinjene Američke Države|Američke]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] ili Nizozemske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom [[1970-e|1970-tih]] OPEC je pokazao svoju snagu. Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida [[kartel]]a u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata [[1967]]. godine, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku [[Izrael]]u. [[Egipat]] i [[Sirija]], koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve. Jom Kippurski rat [[1973]]. godine još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Državama]], zemljama zapadne [[Evropa|Europe]] i [[Japan]]u. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao '''naftna kriza 1970-tih''' == Poslovanje == Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobivaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine [[2004]]. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi [[Američki dolar|$]], što je veliko povećanje ako se usporedi s [[1972]]. godinom i prihodom od 23 milijarde [[Američki dolar|$]], odnosno 140 milijardi [[Američki dolar|$]] za godinu [[1977]]. == Članstvo == [[Datoteka:OPEC.svg|thumb|Članice OPEC-a]] Organizacija ima 12 članica. Dolje je pobrojana lista sa datumima učlanjenja.<ref name=OPEC/> * [[Afrika]] ** [[Alžir]] ([[jun|6.]] [[1969]].) ** [[Libija]] ([[decembar|12.]] [[1962]].) ** [[Nigerija]] ([[jun|6.]] [[1971]].) * Bliski istok ** [[Iran]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač">Jadan od pet osnivača koji su sudjelovali na prvoj konferenciji OPEC-a, u 9. 1960.</ref> ** [[Irak]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Kuvajt]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> ** [[Katar]] ([[decembar|12.]] [[1961]].) ** [[Saudijska Arabija]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> * [[Južna Amerika]] ** [[Venezuela|Venecuela]] ([[septembar|9.]] [[1960]].) <ref group="A" name="Osnivač" /> * Bivše članice ** [[Gabon]] (od [[1975]]. do [[1995]].) ** [[Indonezija]] (od [[1962]]. do [[2008]].) ** [[Katar]] (od [[1961.]] do [[2018.]]) ** [[Angola]] (od [[2007]]. do [[2019]].) ** [[Ekvador]] (od [[1973]]. do [[1992]]. i od [[2007]]. do [[2020]].) ** [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] (od [[1967]]. do [[2026]].) <div style="line-height:90%; font-size:80%"><references group="A"/></div> == Proizvođači nafte koji nisu članovi OPEC-a == * '''[[Evropa|Europa]]''': [[Norveška]], [[Rusija]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]. * '''[[Severna Amerika|Sjeverna Amerika]]''': [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. * '''[[Bliski Istok|Bliski istok]]''': [[Jemen]], [[Katar]] i [[Oman]]. * '''[[Afrika]]''': [[Ekvatorijalna Gvineja|Ekvatorska Gvineja]] i [[Gabon]]. * '''[[Južna Amerika]]''': [[Brazil]]. * '''[[Oceanija]]''': [[Australija]]. * '''[[Azija]]''': [[Azerbejdžan]], [[Brunej]], [[Indonezija]], [[Istočni Timor]] i [[Kazahstan]]. == Reference == {{reflist}} == Linkovi == {{Commonscat|OPEC}} * [http://www.opec.org/ Web strana OPEC-a] * [https://archive.today/20120523225455/www.eia.doe.gov/emeu/cabs/opec.html Statistički pregled odluka OPEC-a] * [http://www.econlib.org/library/Enc/OPEC.html Enciklopedija ekonomije o OPEC-u] [[Kategorija:Međunarodne organizacije]] r4n1bis2dpj4arpje8oef8pak47hayu 0 5243 42586840 42586176 2026-05-02T17:03:53Z ~2026-26825-18 348432 /* F */ 42586840 wikitext text/x-wiki Ovo je abecedni popis članaka o [[glumci]]ma svih zemalja. ''Vidi i'': [[Kinematografije po državama]], [[Popis filmova]], [[Film]] ---- '''NAPOMENA O IMENIMA:''' <br /> Upisujete glumčevo ime i prezime, što je ujedno i poveznica. PAZITE: upisuje se prvo ime a onda prezime (npr. Uma Thurman), ALI morate složiti glumca pod slovo koje odgovara njegovom prezimenu. '''PRIMJER:''' <br /> Ako želite unijeti glumca ''Tom Cruise'', pod slovo '''C''' upišite: <nowiki>* [[Tom Cruise]]</nowiki>. ---- __NOTOC__ [[#A|A]] [[#B|B]] [[#C|C]] [[#Č|Č]] [[#Ć|Ć]] [[#D|D]] [[#DŽ|DŽ]] [[#Đ|Đ]] [[#E|E]] [[#F|F]] [[#G|G]] [[#H|H]] [[#I|I]] [[#J|J]] [[#K|K]] [[#L|L]] [[#LJ|LJ]] [[#M|M]] [[#N|N]] [[#NJ|NJ]] [[#O|O]] [[#P|P]] [[#Q|Q]] [[#R|R]] [[#S|S]] [[#Š|Š]] [[#T|T]] [[#U|U]] [[#V|V]] [[#W|W]] [[#X|X]] [[#Y|Y]] [[#Z|Z]] [[#Ž|Ž]] == A == {{Div col}} * [[Walter Abel]] * [[Per Aabel]] * [[Bonnie Aarons]] * [[William Abadie]] * [[Farah Zeynep Abdullah]] * [[Ama K. Abebrese]] * [[F. Murray Abraham]] * [[Floyd Abrams]] * [[J. J. Abrams]] * [[Cláudia Abreu]] * [[Victoria Abril]] * [[Maria Paola Abruzzo]] * [[Numan Acar]] * [[Teibu Owusu Acheampong]] * [[Jensen Ackles]] * [[Dejan Aćimović]] * [[Robert Adair]] * [[Amy Adams]] * [[Ash Adams]] * [[Don Adams]] * [[Jane Adams]] * [[Joey Lauren Adams]] * [[Marla Adams]] * [[Maud Adams]] * [[Patrick J. Adams]] * [[Timothy Adams]] * [[Dayo Ade]] * [[Joe Adler]] * [[Fabrice Adde]] * [[Mark Addy]] * [[Kingsley Ben-Adir]] * [[Isabelle Adjani]] * [[Cindy Lou Adkins]] * [[Scott Adkins]] * [[Charlie Adler]] * [[Pamela Adlon]] * [[Mario Adorf]] * [[Ali Afshar]] * [[Ben Affleck]] * [[Casey Affleck]] * [[Keiko Agena]] * [[Dianna Agron]] * [[Brian Aherne]] * [[Sven Ahlström]] * [[Riz Ahmed]] * [[Danny Aiello]] * [[Laura Aikman]] * [[Anouk Aimée]] * [[Tom Ainsley]] * [[Andrew Airlie]] * [[Franklin Ajaye]] * [[Birce Akalay]] * [[Dila Akbaş]] * [[Kerem Akdeniz]] * [[Malin Åkerman]] * [[Akın Akınözü]] * [[Sinem Akman]] * [[George Akram]] * [[Edward Akrout]] * [[Ferit Aktuğ]] * [[Jude Akuwudike]] * [[Engin Akyürek]] * [[Anja Alač]] * [[Mehmet Akif Alakurt]] * [[Jihad Al-Atrash]] * [[Axel Alba]] * [[Jessica Alba]] * [[Licia Albanese]] * [[Anna Maria Alberghetti]] * [[Hans Albers]] * [[Eddie Albert]] * [[Jack Albertson]] * [[Jens Albinus]] * [[Julian Alcaraz]] * [[Alan Alda]] * [[Giles Alderson]] * [[Marina Aleksandrova]] * [[Marija Aleksić]] * [[Mija Aleksić]] * [[Tamara Aleksić]] * [[Vladimir Aleksić]] * [[Frank Aletter]] * [[Aidan Alexander]] * [[Ashley Alexander]] * [[Jaimie Alexander]] * [[Jane Alexander]] * [[Jason Alexander]] * [[Olly Alexander]] * [[Julia Alexandratou]] * [[Dennis Alexio]] * [[Kristian Alfonso]] * [[Mahershala Ali]] * [[Nadia Ali]] * [[Biserka Alibegović]] * [[Veronica Alicino]] * [[Božidar Alić]] * [[Slobodan Aligrudić]] * [[Omer Alin]] * [[Orhan Alkaya]] * [[May Allison]] * [[Joaquim de Almeida]] * [[Adrián Alonso]] * [[Laz Alonso]] * [[Michael Altmann]] * [[Sope Aluko]] * [[Claudia Álvarez]] * [[Regiane Alves]] * [[Kirk Alyn]] * [[Kirsty Lee Allan]] * [[Alfie Allen]] * [[Chad Allen (glumac)|Chad Allen]] * [[Deborah Allen]] * [[Debbie Allen]] * [[Joan Allen]] * [[Lily Allen]] * [[Nancy Allen]] * [[Sheila Matthews Allen]] * [[Steve Allen]] * [[Tim Allen]] * [[Woody Allen]] * [[Kirstie Alley]] * [[Edward Alleyn]] * [[Marshall Allman]] * [[Elvira Aljukić]] * [[Magali Amadei]] * [[Tina Ambani]] * [[Utkarsh Ambudkar]] * [[Aml Ameen]] * [[Stephen Amell]] * [[Mädchen Amick]] * [[Francesca Amodio]] * [[John Amos]] * [[Eva Amurri]] * [[Anahí]] * [[Mini Anden]] * [[Chantal Andere]] * [[Lale Andersen]] * [[Lotte Merete Andersen]] * [[Anthony Anderson]] * [[Bart Anderson]] * [[Brent Anderson]] * [[Broncho Billy Anderson]] * [[Christian S. Anderson]] * [[Ella Anderson]] * [[Gillian Anderson]] * [[Juliet Anderson]] * [[Lindsay Anderson]] * [[Loni Anderson]] * [[Melissa Sue Anderson]] * [[Michael J. Anderson]] * [[Miles Anderson]] * [[Pamela Anderson]] * [[Paul Anderson]] * [[Richard Anderson]] * [[Richard Dean Anderson]] * [[Scott G. Anderson]] * [[Mladen Andrejević]] * [[Tuca Andrada]] * [[Ursula Andress]] * [[Edward Andrews]] * [[Julie Andrews]] * [[Naveen Andrews]] * [[Raisa Andriana]] * [[Miodrag Andrić]] * [[Michael Angarano]] * [[Vanessa Angel]] * [[Jennifer Aniston]] * [[Saša Anočić]] * [[Živko Anočić]] * [[Aziz Ansari]] * [[Julian Black Antelope]] * [[Marc Anthony]] * [[Nicholas Anthony]] * [[Paul Anthony]] * [[Davor Antolić]] * [[George Anton]] * [[Scott Michael Anton]] * [[Susan Anton]] * [[Laura Antonelli]] * [[Milan Antonić]] * [[Ria Antoniou]] * [[Jagoda Antunac]] * [[Lisa Ann]] * [[Odette Annable]] * [[Teresa Ann Savoy]] * [[Dave Annable]] * [[Magda Apanowicz]] * [[Yalitza Aparicio]] * [[Iris Apatow]] * [[Maude Apatow]] * [[Inge Apelt]] * [[Elgin Kos Aponte]] * [[Per Appelberg]] * [[Brita Appelgren]] * [[Shiri Appleby]] * [[Christina Applegate]] * [[Hale Appleman]] * [[Kris Aquino]] * [[Aracely Arámbula]] * [[Facundo Arana]] * [[Tomas Arana]] * [[Mariana Aranđelović]] * [[Stole Aranđelović]] * [[Juraj Aras]] * [[Emanuelle Araújo]] * [[Héctor Arbelo]] * [[Roscoe Arbuckle]] * [[Sebastian Arcelus]] * [[Fanny Ardant]] * [[Michael Arden]] * [[Barış Arduç]] * [[Martine Argent]] * [[Maurice Argent]] * [[Asia Argento]] * [[Ersin Arıcı]] * [[Ahmet Arıman]] * [[Maria Arita]] * [[Adria Arjona]] * [[Adam Arkin]] * [[David Arkin]] * [[Arletty]] * [[Silvana Armenulić]] * [[Fred Armisen]] * [[Alexander Armstrong]] * [[Alun Armstrong]] * [[Samaire Armstrong]] * [[François Arnaud]] * [[Lucie Arnaz]] * [[Neda Arnerić]] * [[Will Arnett]] * [[Alison Arngrim]] * [[Edward Arnold]] * [[Eddy Arnold]] * [[Phil Arnold]] * [[Tom Arnold]] * [[Judie Aronson]] * [[Lewis Arquette]] * [[Patricia Arquette]] * [[Rosanna Arquette]] * [[Tihomir Arsić]] * [[Gemma Arterton]] * [[Hannah Arterton]] * [[Tadanobu Asano]] * [[Pilou Asbæk]] * [[Dana Ashbrook]] * [[Linden Ashby]] * [[Peggy Ashcroft]] * [[Danni Ashe]] * [[Renée Asherson]] * [[Shawn Ashmore]] * [[Zawe Ashton]] * [[Ed Asner]] * [[Jennifer Aspen]] * [[Fred Astaire]] * [[Sean Astin]] * [[Mary Astor]] * [[Yıldız Asyalı]] * [[Armand Assante]] * [[Hans-Jörg Assmann]] * [[Fábio Assunção]] * [[Zlatko Kauzlarić-Atač]] * [[Neslihan Atagül]] * [[Arjo Atayde]] * [[Yıldız Çağrı Atiksoy]] * [[Enes Atış]] * [[Harvey Atkin]] * [[Eileen Atkins]] * [[Lexi Atkins]] * [[Gemma Atkinson]] * [[Jayne Atkinson]] * [[Rowan Atkinson]] * [[David Atrakchi]] * [[Roby Attal]] * [[Richard Attenborough]] * [[Hayley Atwell]] * [[Abraham Attah]] * [[Carmen Aub]] * [[René Auberjonois]] * [[Stéphane Audran]] * [[Jean-Pierre Aumont]] * [[Tina Aumont]] * [[Tom Austen]] * [[Reggie Austin]] * [[Steve Austin]] * [[Avant]] * [[Erick Avari]] * [[Brian Avery]] * [[James Avery]] * [[Margaret Avery]] * [[Jonathan Avildsen]] * [[Jasmina Avramović]] * [[Awkwafina]] * [[Hoyt Axton]] * [[Mediha Aydın]] * [[Şenay Aydın]] * [[Fatih Ayhan]] * [[Dan Aykroyd]] * [[Leah Ayres]] * [[Hank Azaria]] * [[Charles Aznavour]] * [[Eloy Azorin]] {{Div col end}} ---- == B == {{Div col}} * [[Lída Baarová]] * [[Melis Babadağ]] * [[Katarina Baban]] * [[Barbara Babcock]] * [[Iva Babić]] * [[Miljka Brđanin Babić]] * [[Mirko Babić]] * [[Višnja Babić]] * [[Bob Babbitt]] * [[Zoran Babić]] * [[Branko Babović]] * [[MarkAnthony Baca]] * [[Lauren Bacall]] * [[Michael Bacall]] * [[Catherine Bach]] * [[Dieter Bach]] * [[Sebastian Bach]] * [[Aishwarya Rai Bachchan]] * (Amitabh Bachchan) * [[Manpreet Bachu]] * [[Steve Bacic]] * [[Olivera Bacić]] * [[Kevin Bacon]] * [[Ljubiša Bačić]] * [[Aleksandar Bačvanski]] * [[Nikola Baće]] * [[Marko Baćović]] * [[Ivo Badalić]] * [[Michael Badalucco]] * [[Salih Bademci]] * [[Diedrich Bader]] * [[Sercan Badur]] * [[Livio Badurina]] * [[Affif Ben Badra]] * [[Parley Baer]] * [[Pablo Baez]] * [[Tim Bagley]] * [[King Baggot]] * [[Gökçe Bahadır]] * [[Maxine Bahns]] * * [[Drago Bahun]] * [[G. W. Bailey]] * [[Jon Bailey]] * [[Preston Bailey]] * [[Conrad Bain]] * [[Trevor Bain]] * [[Radoš Bajić]] * [[Nedeljko Bajić]] * [[Izudin Bajrović]] * [[Ivana Bakarić]] * [[Carroll Baker]] * [[Diane Baker]] * [[Dylan Baker]] * [[George Baker]] * [[Kathy Baker]] * [[Kenny Baker]] * [[Timothy D. Baker]] * [[Nebojša Bakočević]] * [[Kruno Bakota]] * [[María Baxa|Marija Baksa]] * [[Scott Bakula]] * [[Brenda Bakke]] * [[Dan Bakkedahl]] * [[Sanda Balaban]] * [[Belinda Balaski]] * [[Josiane Balasko]] * [[Didem Balçın]] * [[Adam Baldwin]] * [[Alec Baldwin]] * [[Daniel Baldwin]] * [[Stephen Baldwin]] * [[William Baldwin]] * [[Christian Bale]] * [[Gojko Baletić]] * [[Ece Baliç]] * [[Slavko Balog]] * [[Mónika Balsai]] * [[Martin Balsam]] * [[Talia Balsam]] * [[Carmela Balsamo]] * [[Kirk Baltz]] * [[Lucille Ball]] * [[Michael Ball]] * [[Kaye Ballard]] * [[Hasan Ballıktaş]] * [[Bojana Bambić]] * [[Eric Bana]] * [[Anne Bancroft]] * [[Antonio Banderas]] * [[Ljubomir Bandović]] * [[Claes Bang]] * [[Petar Banićević]] * [[Mira Banjac]] * [[Tallulah Bankhead]] * [[Elizabeth Banks]] * [[Jonathan Banks]] * [[Tyra Banks]] * [[Vasil Banov]] * [[Jack Bannon]] * [[Ivana Baquero]] * [[Teda Bara]] * [[Tori Barban]] * [[Edward Barbanell]] * [[Adrienne Barbeau]] * [[Andrea Barber]] * [[Javier Bardem]] * [[Juan Antonio Bardem]] * [[Trevor Bardette]] * [[Brigitte Bardot]] * [[Arija Bareikis]] * [[Renato Baretić]] * [[Daniel von Bargen]] * [[Lana Barić]] * [[Ike Barinholtz]] * [[Ivan Barišić]] * [[Hrvoje Barišić]] * [[Samantha Barks]] * [[Ben Barnes]] * [[Cheryl Barnes]] * [[David Wilson Barnes]] * [[Priscilla Barnes]] * [[Josh Barnett]] * [[Leanna Barnett]] * [[Sandy Baron]] * [[Ljubiša Barović]] * [[Roger Bart]] * [[Jessica Barth]] * [[Cecilia Bartoli]] * [[Mischa Barton]] * [[Peter Barton]] * [[Kenny Bartram]] * [[Skye McCole Bartusiak]] * [[Roseanne Barr]] * [[Wilson Barrett]] * [[Julia Barretto]] * [[Chris Barrie]] * [[Elaine Barrie]] * [[John Barrowman]] * [[Thom Barry]] * [[Drew Barrymore]] * [[Ethel Barrymore]] * [[John Barrymore]] * [[Lionel Barrymore]] * [[Anna Baryshnikov]] * [[Mikhail Baryshnikov]] * [[Richard Basehart]] * [[Marat Basharov]] * [[Kim Basinger]] * [[Steve Bastoni]] * [[Jon Bass]] * [[Angela Bassett]] * [[Steve Bassett]] * [[Austin Basis]] * [[Gabriel Basso]] * [[Csilla Barath Bastaić]] * [[Denis Bašić]] * [[Relja Bašić]] * [[Senad Bašić]] * [[Maria Bata]] * [[John Batchelor]] * [[Jason Bateman]] * [[Justine Bateman]] * [[Talitha Bateman]] * [[Kathy Bates]] * [[Michael Bates]] * [[Dean Batoz]] * [[Tatjana Binjaš Batoz]] * [[Bryan Batt]] * [[Paul Batten]] * [[Texas Battle]] * [[Chris Bauer]] * [[David Bauer]] * [[Noah Baumbach]] * [[Monika Baumgartner]] * [[Meredith Baxter]] * [[Frances Bay]] * [[Seyda Bayram]] * [[Mark Bazeley]] * [[Celina Beach]] * [[Michael Beach]] * [[Sean Bean]] * [[Matthew Beard]] * [[Amanda Bearse]] * [[Emmanuelle Béart]] * [[Ned Beatty]] * [[Warren Beatty]] * [[Charlotte Beaumont]] * [[Bruna Bebić Tudor]] * [[Hartmut Becker]] * [[Kuno Becker]] * [[Terry Becker]] * [[Kate Beckinsale]] * [[Richard Beckinsale]] * [[Gerry Bednob]] * [[Zoran Bečić]] * [[Zorana Bećić]] * [[Jason Beghe]] * [[Faruk Begoli]] * [[Linda Begonja]] * [[Boro Begović]] * [[Božena Begović]] * [[Ena Begović]] * [[Mia Begović]] * [[Henri Behar]] * [[Sam Behrens]] * [[Beth Behrs]] * [[Madeleine Béjart]] * [[Maurice Béjart]] * [[Sead Bejtović]] * [[Ivan Bekjarev]] * [[McKinley Belcher III]] * [[Fred Belford]] * [[Jean-Paul Belmondo]] * [[James Belushi|Jim Belushi]] * [[John Belushi]] * [[Maria Antonietta Beluzzi]] * [[Richard Belzer]] * [[Bob Bell]] * [[Cassandra Bell]] * [[Emma Bell]] * [[Jamie Bell]] * [[Kristen Bell]] * [[Tobin Bell]] * [[Ariane Bellamar]] * [[Armel Bellec]] * [[Monica Bellucci]] * [[Niki Belucci]] * [[Gil Bellows]] * [[Tatjana Beljakova]] * [[Brian Benben]] * [[Smiljka Bencet]] * [[Igor Benčina]] * [[Michael Bendall]] * [[Camilla Bendix]] * [[Roberto Benigni]] * [[Esin Benim]] * [[Annette Bening]] * [[Beto Benites]] * [[Ashley Benson]] * [[Julia Benson]] * [[Martin Benson]] * [[John Bentley]] * [[Wes Bentley]] * [[Mark Benton]] * [[Eliza Bennett]] * [[Jill Bennett]] * [[Jill Bennett]] * [[Manu Bennett]] * [[Aleksandar Berček]] * [[Peter Berg]] * [[Marija Bergam]] * [[Sonia Bergamasco]] * [[Bob Bergen]] * [[Candice Bergen]] * [[Polly Bergen]] * [[Senta Berger]] * [[Àstrid Bergès-Frisbey]] * [[Ingrid Bergman]] * [[Lena Bergman]] * [[Sandahl Bergman]] * [[Jasna Beri]] * [[Anita Berisha]] * [[Christian Berkel]] * [[Xander Berkeley]] * [[Elizabeth Berkley]] * [[Steven Berkoff]] * [[François Berléand]] * [[Michael Bernardo]] * [[Sandra Bernhard]] * [[Sarah Bernhardt]] * [[Jon Bernthal]] * [[Halle Berry]] * [[Mark Berry]] * [[Ben Best]] * [[Enis Bešlagić]] * [[Slobodan Beštić]] * [[Melis Buse Betkayan]] * [[Paul Bettany]] * [[Thomas Betterton]] * [[Daisy Bevan]] * [[Lydia Rose Bewley]] * [[Alexander Beyer]] * [[Christina Beyerhaus]] * [[Richard Beymer]] * [[Sergej Bezrukov]] * [[Laurie Beechman]] * [[Madison Beer]] * [[Tamannaah Bhatia]] * [[Mayim Bialik]] * [[Abigail Bianca]] * [[Leslie Bibb]] * [[Andrew Bicknell]] * [[Camren Bicondova]] * [[Michael Biehn]] * [[Jessica Biel]] * [[Jason Biggs]] * [[Melita Bihali]] * [[Pavle Bihali]] * [[Božana Bijelić]] * [[Miroslav Bijelić]] * [[Severin Bijelić]] * [[Miloš Biković]] * [[Novak Bilbija]] * [[Recep Renan Bilek]] * [[Željko Bilen]] * [[Belçim Bilgin]] * [[Barbara Bilić]] * [[Jakov Bilić]] * [[Rachel Bilson]] * [[Jasna Bilušić]] * [[Chino Binamo]] * [[Nikolay Binev]] * [[Velizar Binev]] * [[Fan Bingbing]] * [[Li Bingbing]] * [[Margot Bingham]] * [[Ayça Bingöl]] * [[Aleksandar Binički]] * [[Gregg Binkley]] * [[Juliette Binoche]] * [[Thora Birch]] * [[Demián Bichir]] * [[Billie Bird]] * [[Melis Birkan]] * [[Jane Birkin]] * [[Mikael Birkkjær]] * [[Gus Birney]] * [[John Bishop]] * [[Stephen Bishop]] * [[Steve Bisley]] * [[Jacqueline Bisset]] * [[Josie Bissett]] * [[Patricio Bisso]] * [[Yannick Bisson]] * [[René Bitorajac]] * [[Predrag Bjelac]] * [[Gordana Bjelica]] * [[Marta Bjelica]] * [[Dragan Bjelogrlić]] * [[Claudia Black]] * [[Jack Black]] * [[James Black]] * [[Karen Black]] * [[Lisa Hartman Black]] * [[Lucas Black]] * [[Owen Black]] * [[Ljiljana Blagojević]] * [[Linda Blair]] * [[Macon Blair]] * [[Selma Blair]] * [[Larry J. Blake]] * [[Megan Blake]] * [[Jolene Blalock]] * [[Nada Blam]] * [[Cate Blanchett]] * [[Kelly Blatz]] * [[Barry W. Blaustein]] * [[Alain Blažević]] * [[Strahinja Blažić]] * [[Julian Bleach]] * [[Alexis Bledel]] * [[Claudiu Bleont]] * [[Yasmine Bleeth]] * [[Jason Blicker]] * [[Mary J. Blige]] * [[Georg Blomstedt]] * [[Orlando Bloom]] * [[Phil Bloom]] * [[Marc Blucas]] * [[Callum Blue]] * [[Emily Blunt]] * [[Bruce Boa]] * [[Daniela Bobadilla]] * [[Gordana Boban]] * [[Ivana Boban]] * [[Sarah Boberg]] * [[Ljubinka Bobić]] * [[Miroslava Bobić]] * [[Rainer Bock]] * [[Cesare Bocci]] * [[Kim Bodnia]] * [[Jessica Boehrs]] * [[Earl Boen]] * [[Richard Boes]] * [[Humphry Bogart]] * [[Pavle Bogatinčević]] * [[Goran Bogdan]] * [[Peter Bogdanovich]] * [[Matea Bogdanović]] * [[Snežana Bogdanović]] * [[Ljiljana Bogojević]] * [[Eric Bogosian]] * [[Katharina Böhm]] * [[Michael Boisvert]] * [[Ines Bojanić]] * [[Dragomir Bojanić Gidra]] * [[Svetlana Bojković]] * [[Tatjana Bokan]] * [[Ana Marija Bokor]] * [[Dijana Bolanča]] * [[Ivana Bolanča]] * [[Sarah Bolger]] * [[Melissa Bolona]] * [[Ruth Bolton]] * [[Diego Boneta]] * [[Lisa Bonet]] * [[Giorgio Bongiovanni]] * [[Chaz Bono]] * [[Hugh Bonneville]] * [[Ernest Borgnine]] * [[Marija Borić]] * [[David Born]] * [[Jesse Borrego]] * [[Denis Bosak]] * [[Đorđe Bosanac]] * [[Ivan Bosiljčić]] * [[Chadwick Boseman]] * [[Tom Bosley]] * [[Mary Jane Bostic]] * [[Kate Bosworth]] * [[Stephen Boxer]] * [[Lombardo Boyar]] * [[Angelique Boyer]] * [[Charles Boyer]] * [[Lucienne Boyer]] * [[Lara Flynn Boyle]] * [[Peter Boyle]] * [[Bogić Bošković]] * [[Tanja Bošković]] * [[Michelle Botes]] * [[Carole Bouquet]] * [[Sarah-Sofie Boussnina]] * [[Sofia Boutella]] * [[Charlotte Bøving]] * [[Julie Bowen]] * [[David Bowie]] * [[April Bowlby]] * [[Lauren Bowles]] * [[Jessica Bowman]] * [[Stuart Bowman]] * [[Paul Bown]] * [[Billy Boyd]] * [[Lynda Boyd]] * [[John Boyega]] * [[Hakan Bozyiğit]] * [[Boško Božin]] * [[Petar Božović]] * [[Linwood Boomer]] * [[Lola Boorman]] * [[James Booth]] * [[John Wilkes Booth]] * [[Rulan Booth]] * [[Tony Booth]] * [[Powers Boothe]] * [[Timothy Bottoms]] * [[Lorraine Bracco]] * [[David Bradley]] * [[Bill Bradshaw]] * [[Scott Brady]] * [[Sônia Braga]] * [[Glenda Braganza]] * [[Maro Brailo]] * [[Bojan Brajčić]] * [[Iskra Brajović]] * [[Sara Brajović]] * [[Vojislav Brajović]] * [[Gina Bramhill]] * [[Bonnie Bramlett]] * [[William Bramley]] * [[Kenneth Branagh]] * [[Katy Brand]] * [[Russell Brand]] * [[David Brandon]] * [[Klaus Maria Brandauer]] * [[Jonathan Brandis]] * [[Jocelyn Brando]] * [[Marlon Brando]] * [[Lesley-Ann Brandt]] * [[Sabrina Branduse]] * [[Slavko Brankov]] * [[Tena Nemet Brankov]] * [[Arma Tanović Branković]] * [[Đorđe Branković]] * [[Jeff Branson]] * [[Betsy Brantley]] * [[Érico Brás]] * [[Pierre Brasseur]] * [[Benjamin Bratt]] * [[Tamar Braxton]] * [[Filippo Brazzaventre]] * [[Karla Brbić]] * [[Judita Franković Brdar]] * [[Mirela Brekalo]] * [[Jacques Brel]] * [[Ewen Bremner]] * [[Walter Brennan]] * [[Lisa Brenner]] * [[Lukrecija Brešković]] * [[Jeremy Brett]] * [[Jordana Brewster]] * [[Beau Bridges]] * [[Jeff Bridges]] * [[Lloyd Bridges]] * [[Alison Brie]] * [[Bishop Brigante]] * [[Cameron Bright]] * [[Richard Bright]] * [[Christie Brinkley]] * [[Ritch Brinkley]] * [[Cameron Britton]] * [[Connie Britton]] * [[Rhonda Britton]] * [[Ivan Brkić]] * [[Nicolas Bro]] * [[Jim Broadbent]] * [[Remi Broadway]] * [[Doug Brochu]] * [[Phillip Brock]] * [[James Broderick]] * [[Matthew Broderick]] * [[Elizabeta Brodić]] * [[Ariane Brodier]] * [[Adrien Brody]] * [[Josh Brolin]] * [[Charles Bronson]] * [[Rachel Brosnahan]] * [[Pierce Brosnan]] * [[Sean Brosnan]] * [[Israel Broussard]] * [[Tiffany Brouwer]] * [[Ben Browder]] * [[Alston Brown]] * [[Blair Brown]] * [[Bryan Brown]] * [[Ghye Samuel Brown]] * [[Max Brown]] * [[Millie Bobby Brown]] * [[Ralph Brown]] * [[Reggie Brown]] * [[Sterling K. Brown]] * [[Emily Browning]] * [[Jayne Brook]] * [[Kelly Brook]] * [[Tom Brooke]] * [[Walter Brooke]] * [[Albert Brooks]] * [[Avery Brooks]] * [[Emerson Brooks]] * [[Louise Brooks]] * [[Mel Brooks]] * [[Randi Brooks]] * [[Randy Brooks]] * [[Tessa Brooks]] * [[Branimir Brstina]] * [[Wilford Brimley]] * [[Shelbie Bruce]] * [[Volker Bruch]] * [[Andreas Brucker]] * [[Daniel Brühl]] * [[Mariah Bruna]] * [[Wiola Brunius]] * [[Zachery Ty Bryan]] * [[Karis Paige Bryant]] * [[Yul Brynner]] * [[Damien Bryson]] * [[Rikard Brzeska]] * [[Šime Bubica]] * [[Michael Bublé]] * [[Dan Bucatinsky]] * [[Andrew Buchanan]] * [[John Buchanan]] * [[A. J. Buckley]] * [[Betty Buckley]] * [[Jackson Buckley]] * [[Robert Buckley]] * [[Carlo Buccirosso]] * [[Dušan Bućan]] * [[Robert Budak]] * [[Rebecca Budig]] * [[Mladen Budiščak]] * [[Sibylla Budd]] * [[Erika Buenfil]] * [[Dušan "Duško" Bugarin]] * [[Slađana Bukejlović]] * [[Amar Bukvić]] * [[Radivoje Bukvić]] * [[Dušan Bulajić]] * [[Ljubomir Bulajić]] * [[Karlo Bulić]] * [[Senka Bulić]] * [[Mirko Bulović]] * [[Richard Bull]] * [[Amelia Bullmore]] * [[Sandra Bullock]] * [[Helena Buljan]] * [[Ratko Buljan]] * [[Rajko Bundalo]] * [[Stefan Bundalo]] * [[Gisele Bündchen]] * [[Laura Bell Bundy]] * [[Saša Buneta]] * [[Edward Bunker]] * [[Luis Buñuel]] * [[Cara Buono]] * [[Candace Cameron Bure]] * [[Hannibal Buress]] * [[Joshua Burge]] * [[Petar Burić]] * [[Haris Burina]] * [[Robert John Burke]] * [[Gedeon Burkhard]] * [[Dennis Burkley]] * [[Vladimir Burlakov]] * [[Emily Burley]] * [[Saskia Burmeister]] * [[Natalie Burn]] * [[Brooke Burns]] * [[Catherine Lloyd Burns]] * [[Edward Burns]] * [[George Burns]] * [[Heather Burns]] * [[Ellen Burstyn]] * [[Anwar Burton]] * [[Hilarie Burton]] * [[Kate Burton]] * [[Richard Burton]] * [[Tony Burton]] * [[Raymond Burr]] * [[Ty Burrell]] * [[Saffron Burrows]] * [[Steve Buscemi]] * [[Gary Busey]] * [[Billy "Green" Bush]] * [[Sophia Bush]] * [[Francis X. Bushman]] * [[Ralph Everly Bushman]] * [[Kasan Butcher]] * [[Milutin Butković]] * [[Austin Butler]] * [[Brett Butler]] * [[Daws Butler]] * [[Dean Butler]] * [[Gerard Butler]] * [[Kerry Butler]] * [[Tom Butler]] * [[Yancy Butler]] * [[Asa Butterfield]] * [[Red Buttons]] * [[Jessie Buckley]] * [[Sarah G. Buxton]] * [[Tuba Büyüküstün]] * [[Bill Byrge]] * [[Gabriel Byrne]] * [[P.J. Byrne]] * [[Rose Byrne]] * [[Stefan Buzurović]] {{Div col end}} ---- == C == {{Div col}} * [[Louis C.K.]] * [[Henry Cavill]] * [[James Caan]] * [[Noah Gray-Cabey]] * [[Sebastian Cabot]] * [[John Cabrera]] * [[Liz Cackowski]] * [[Pierre Caden]] * [[Sid Caesar]] * [[Rachelle Casseus]] * [[Nicolas Cage]] * [[James Cagney]] * [[Dajana Cahill]] * [[Shuya Sophia Cai]] * [[Dean Cain]] * [[Michael Caine]] * [[Vahdet Çakar]] * [[Jonathan Cake]] * [[Đorđe Cakić]] * [[Deniz Çakır]] * [[Lia Sinchevici - Calancea]] * [[Leticia Calderón]] * [[Paula Cale]] * [[Skyler Caleb]] * [[Ömer Faruk Çalışkan]] * [[Pelin Çalışkanoğlu]] * [[Henry Calvert]] * [[Phyllis Calvert]] * [[Michael Callan]] * [[Dayton Callie]] * [[Sarah Wayne Callies]] * [[Hebe Camargo]] * [[Joanna Cameron]] * [[Mark Cameron]] * [[Bill Camp]] * [[Colleen Camp]] * [[Bruce Campbell]] * [[Cheryl Campbell]] * [[Emma Campbell]] * [[Eric Campbell]] * [[Jennifer Campbell]] * [[Naomi Campbell]] * [[Neve Campbell]] * [[Tim Campbell]] * [[Sean Campion]] * [[Nevzat Can]] * [[Jwaundace Candece]] * [[John Candy]] * [[Caridad Canelón]] * [[Judy Canova]] * [[Richard Cansino]] * [[Néstor Cantillana]] * [[Jose Pablo Cantillo]] * [[Toni Cantó]] * [[Christy Canyon]] * [[Nick Cannon]] * [[Lizzy Caplan]] * [[Armando Capó]] * [[Tony Caprari]] * [[Ahna Capri]] * [[Capucine]] * [[Irene Cara]] * [[Gina Carano]] * [[Luke Carberry]] * [[Tantoo Cardinal]] * [[Claudia Cardinale]] * [[Clare Carey]] * [[Harry Carey, Jr.]] * [[Mary Carey]] * [[Elpidia Carrillo]] * [[Jacqueline Carlin]] * [[Elizabeth Carling]] * [[Frank Carlopio]] * [[Erica Carlson]] * [[Kelly Carlson]] * [[Laura Carmichael]] * [[Judy Carne]] * [[Leslie Caron]] * [[Jack Carson]] * [[Jim Carter]] * [[Jim Carrey]] * [[Art Carney]] * [[Jack Carson]] * [[Lisa Nicole Carson]] * [[Peter Carsten]] * [[Helena Bonham Carter]] * [[Lynda Carter]] * [[Nell Carter]] * [[Terry Carter]] * [[Gabrielle Carteris]] * [[Ryan Cartwright]] * [[Daniel Caruso]] * [[David Caruso]] * [[Renai Caruso]] * [[Jordan Carver]] * [[Raffaella Carrà]] * [[David Carradine]] * [[Humberto Carrão]] * [[Tia Carrere]] * [[Elpidia Carrillo]] * [[Charles Carroll]] * [[Erica Carroll]] * [[Georgia Carroll]] * [[Janet Carroll]] * [[Julius Carry]] * [[Björn Casapietra]] * [[Cheyenne Casebier]] * [[Max Casella]] * [[Philip Casnoff]] * [[Michaela Caspar]] * [[Laetitia Casta]] * [[Nino Castelnuovo]] * [[Angelo Castro Jr.]] * [[Daniela Castro]] * [[Sofía Castro]] * [[John Cassavetes]] * [[Vincent Cassel]] * [[David Cassidy]] * [[Jack Cassidy]] * [[Katie Cassidy]] * [[Patrick Cassidy]] * [[Raffey Cassidy]] * [[Shaun Cassidy]] * [[Ted Cassidy]] * [[Claudia Catani]] * [[Diego Cataño]] * [[Darlene Cates]] * [[Phoebe Cates]] * [[Reg E. Cathey]] * [[Kim Cattrall]] * [[Emma Caulfield]] * [[Joan Caulfield]] * [[Kristin Cavallari]] * [[Marco Cavallaro]] * [[Sebastijan Cavazza]] * [[Matt Cavenaugh]] * [[Nicola Cavendish]] * [[Jim Caviezel]] * [[Henry Cavill]] * [[Stephanie Cayo]] * [[John Cazale]] * [[Derek Cecil]] * [[Jéssica Cediel]] * [[Nebahat Çehre]] * [[Adriano Celentano]] * [[Jeff Celentano]] * [[İbrahim Çelikkol]] * [[Nives Celzijus]] * [[John Cena]] * [[50 Cent]] * [[Noah Centineo]] * [[Michael Cera]] * [[Jason Cermak]] * [[Jorge Cervera]] * [[Meral Çetinkaya]] * [[Loan Chabanol]] * [[Lacey Chabert]] * [[Peter J. Chaffey]] * [[George Chakiris]] * [[Timothée Chalamet]] * [[Sarah Chalke]] * [[Howland Chamberlain]] * [[Richard Chamberlain]] * [[Erin Chambers]] * [[Jean Champion]] * [[Marie Champmeslé]] * [[Chike Chan]] * [[Gemma Chan]] * [[Jackie Chan]] * [[Gemma Chan]] * [[Michael Paul Chan]] * [[Anna Chancellor]] * [[Kyle Chandler]] * [[Lon Chaney Jr.]] * [[Christina Chang]] * [[Winston Chao]] * [[Miles Chapin]] * [[Ben Chaplin]] * [[Charlie Chaplin]] * [[Sydney Chaplin]] * [[Graham Chapman]] * [[Cyd Charisse]] * [[Max Charles]] * [[Ian Charleson]] * [[Christian Charmetant]] * [[Megan Charpentier]] * [[Chevy Chase]] * [[Jeff Chase]] * [[Jessica Chastain]] * [[Richard Chaves]] * [[Don Cheadle]] * [[Joan Chen]] * [[Amy Cheng]] * [[Kristin Chenoweth]] * [[Nikolay Cherkasov]] * [[Alexandra Cheron]] * [[George Cheung]] * [[Leslie Cheung]] * [[Hank Cheyne]] * [[Dominic Chianese]] * [[David Chiang]] * [[Roy Chiao]] * [[Sonny Chiba]] * [[Fernando Chien]] * [[Ronny Chieng]] * [[Michael Chiklis]] * [[Jeremy Child]] * [[Lois Chiles]] * [[Ariel Chipman]] * [[Kenneth Choi]] * [[Rae Dawn Chong]] * [[Gaurav Chopra]] * [[Parineeti Chopra]] * [[Priyanka Chopra]] * [[China Chow]] * [[Emmanuelle Chriqui]] * [[Erika Christensen]] * [[Hayden Christensen]] * [[Jesper Christensen]] * [[Julie Christie]] * [[Gwendoline Christie]] * [[Richard Christie]] * [[Tony Christie]] * [[Warren Christie]] * [[Virginia Christine]] * [[Peter Christoffersen]] * [[Dennis Christopher]] * [[Dyllan Christopher]] * [[Samuel Patrick Chu]] * [[Susan Chuang]] * [[Ko Chun-hsiung]] * [[Thomas Haden Church]] * [[Eduardo Ciannelli]] * [[Eddie Cibrian]] * [[Petra Cicvarić]] * [[Mario Cimarro]] * [[Melis Cemre Çınar]] * [[Marko Cindrić]] * [[Meg Cionni]] * [[Sam Claflin]] * [[Gordon Clapp]] * [[Brett Baxter Clark]] * [[Victoria Clark]] * [[Christopher Clarke]] * [[Dameon Clarke]] * [[Jason Clarke]] * [[Emilia Clarke]] * [[Emmy Clarke]] * [[Noel Clarke]] * [[Robert Clarke]] * [[Warren Clarke]] * [[Kelly Clarkson]] * [[Patricia Clarkson]] * [[Chris Classic]] * [[Christian Clavier]] * [[Stanley Bennett Clay]] * [[Jill Clayburgh]] * [[Daniel Cleary]] * [[Kiersey Clemons]] * [[Lee Van Cleef]] * [[John Cleese]] * [[Montgomery Clift]] * [[Scott Clifton]] * [[Louise Cliffe]] * [[Madelyn Cline]] * [[John Clive]] * [[George Clooney]] * [[Eric Close]] * [[Glenn Close]] * [[Sidney Clute]] * [[Kim Coates]] * [[Lee J. Cobb]] * [[Randall "Tex" Cobb]] * [[James Coburn]] * [[Imogene Coca]] * [[James Coco]] * [[Claire Coffee]] * [[George M. Cohan]] * [[Evan Matthew Cohen]] * [[Sacha Baron Cohen]] * [[Rhys Coiro]] * [[Enrico Colantoni]] * [[Nicholas Colasanto]] * [[Claudette Colbert]] * [[Tim Colceri]] * [[Deon Cole]] * [[Gary Cole]] * [[Taylor Cole]] * [[Ted Cole]] * [[Conrad Coleby]] * [[Robert Coleby]] * [[Anthony Coleman]] * [[Antony Coleman]] * [[Bobby Coleman]] * [[Dabney Coleman]] * [[David Coleman]] * [[John Colicos]] * [[Emy Coligado]] * [[Olivia Colman]] * [[Ronald Colman]] * [[Míriam Colón]] * [[Volkan Çolpan]] * [[Sophie Colquhoun]] * [[Fernando Colunga]] * [[Rob James-Collier]] * [[Mike Colter]] * [[Robbie Coltrane]] * [[Toni Collette]] * [[Jennifer Coolidge]] * [[Jessie Collins]] * [[Joan Collins]] * [[Lily Collins]] * [[Pauline Collins]] * [[Stephen Collins]] * [[Holly Marie Combs]] * [[Jeffrey Combs]] * [[Betty Comden]] * [[Martin Compston]] * [[Common]] * [[Jeff Conaway]] * [[William Martyn Conboy]] * [[Lana Condor]] * [[Jim Conrad]] * [[Roy Conrad]] * [[William Conrad]] * [[Stephen Conroy]] * [[Paddy Considine]] * [[Santi Consoli]] * [[Michael Constantine]] * [[Tom Conti]] * [[Ana Brenda Contreras]] * [[Christopher Convery]] * [[Bert Convy]] * [[Gary Conway]] * [[Pat Conway]] * [[Tim Conway]] * [[Jennifer Connelly]] * [[Kristen Connolly]] * [[Sean Connery]] * [[Carole Cook]] * [[Curtiss Cook]] * [[Dane Cook]] * [[Carrie Coon]] * [[Andrew Cooper]] * [[Blake Cooper]] * [[Bradley Cooper]] * [[Kris Kuper|Chris Cooper]] * [[Gary Cooper]] * [[Oliver Cooper]] * [[Owen Cooper]] * [[Joan Copeland]] * [[Peter Copley]] * [[Sharlto Copley]] * [[Rosario Coppolino]] * [[Sara Corrales]] * [[Vanni Corbellini]] * [[John Corbett]] * [[Barry Corbin]] * [[Emily Corbishdale]] * [[Claire-Louise Cordwell]] * [[Pat Corley]] * [[Katharine Cornell]] * [[Clovis Cornillac]] * [[Robert Cornthwaite]] * [[Carlos Corona]] * [[Genevieve Cortese]] * [[Valentina Cortese]] * [[Raul Cortez]] * [[Adrienne Corri]] * [[Kevin Corrigan]] * [[Bill Cosby]] * [[Dan Coscino]] * [[Dominte Cosmin]] * [[Danny Cosmo]] * [[James Cosmo]] * [[Nanda Costa]] * [[Fabio Costanzo]] * [[Julie Costello]] * [[Nicolas Coster]] * [[Ritchie Coster]] * [[Kevin Costner]] * [[D. J. Cotrona]] * [[Joseph Cotten]] * [[Serena Cotton]] * [[Marion Cotillard]] * [[Marisa Coughlan]] * [[Catherine E. Coulson]] * [[Raymond Coulthard]] * [[Jai Courtney]] * [[Nicholas Courtney]] * [[Christian Cousins]] * [[Joseph Cousins]] * [[Randy Couture]] * [[Brian Cox]] * [[Charlie Cox]] * [[Christina Cox]] * [[Courteney Cox]] * [[Dave Cox]] * [[Emily Cox]] * [[Laverne Cox]] * [[Nikki Cox]] * [[Ronny Cox]] * [[Tony Cox]] * [[Chris Coy]] * [[Brendan Coyle]] * [[Richard Coyle]] * [[Peter Coyote]] * [[Daniel Craig]] * [[Thomas Craig]] * [[Jeanne Crain]] * [[Barbara Crampton]] * [[Theodus Crane]] * [[Bryan Cranston]] * [[John Craven]] * [[Matt Craven]] * [[Beckham Crawford]] * [[Bruce Crawford]] * [[Cindy Crawford]] * [[Daz Crawford]] * [[Joan Crawford]] * [[Baylie Cregut]] * [[Rylie Cregut]] * [[Ute Cremer]] * [[Terry Crews]] * [[Brenda Crichlow]] * [[Chelsey Crisp]] * [[Tomi Cristin]] * [[Bing Crosby]] * [[Norm Crosby]] * [[Ben Cross]] * [[David Cross]] * [[Joseph Cross]] * [[Marcia Cross]] * [[Lindsay Crouse]] * [[Russell Crowe]] * [[Billy Crudup]] * [[Connor Cruise]] * [[Tom Cruise]] * [[Penélope Cruz]] * [[Jon Cryer]] * [[Billy Crystal]] * [[György Cserhalmi]] * [[Ice Cube]] * [[Daniel Cudmore]] * [[Kieran Culkin]] * [[Macaulay Culkin]] * [[Brett Cullen]] * [[Peter Cullen]] * [[Benedict Cumberbatch]] * [[Ji-Tu Cumbuka]] * [[Alan Cumming]] * [[Constance Cummings]] * [[Peter “Sugarfoot” Cunningham]] * [[Randall D. Cunningham]] * [[Kaley Cuoco]] * [[Antonio Cupo]] * [[Ben Cura]] * [[Tony Curran]] * [[Bill Curry]] * [[Mark Curry]] * [[Tim Curry]] * [[Valerie Curtin]] * [[Cliff Curtis]] * [[Jackie Curtis]] * [[Jamie Lee Curtis]] * [[Tony Curtis]] * [[Pierre Curzi]] * [[Joan Cusack]] * [[John Cusack]] * [[Niamh Cusack]] * [[Sorcha Cusack]] * [[Elisha Cuthbert]] * [[Branko Cvejić]] * [[Dina Cvek]] * [[Đurđija Cvetić]] * [[Nenad Cvetko]] * [[Svetozar Cvetković]] * [[Branka Cvitković]] * [[Aleksandar Cvjetković]] * [[Zoran Cvijanović]] * [[Nadia Cvitanović]] * [[Zrinka Cvitešić]] * [[Željka Cvjetan]] * [[Zbigniew Cybulski]] * [[Miley Cyrus]] * [[Henry Czerny]] {{Div col end}} ---- == Č == {{Div col}} * [[Dara Čalenić]] * [[Katarina Čas]] * [[Mislav Čavajda]] * [[Almir Čehajić Batko]] * [[Adem Čejvan]] * [[Danilo Čelebić]] * [[Valentina Čerškov]] * [[Zoran Čiča]] * [[Matija Čigir]] * [[Dunja Činče]] * [[Vesna Čipčić]] * [[Miodrag Petrović Čkalja|Čkalja]] * [[Husein Čokić]] * [[Velimir Čokljat]] * [[Danilo Čolić]] * [[Jelena Čović]] * [[Tomislav Čubelić]] * [[Dražen Čuček]] * [[Milan Čučilović]] * [[Ivan Čuić]] * [[Vera Čukić]] * [[Arijana Čulina]] * [[Natalija Vlahović Čuljković]] * [[Dragomir Čumić|Drago Čumić]] * [[Radoje Čupić]] * [[Slaviša Čurović]] * [[Tijana Čurović]] * [[Mladen Čutura]] * [[Martina Čvek]] * [[Jelena Čvorović]] * [[Marko Čvorović]] {{Div col end}} ---- == Ć == {{Div col}} * [[Branislav Ćalić]] * [[Armin Ćatić]] * [[Vojin Ćetković]] * [[Ljubomir Ćipranić]] * [[Petar Ćirica]] * [[Nenad Ćirić]] * [[Vladimir Ćirković]] * [[Petar Ćiritović]] * [[Dado Ćosić]] * [[Marina Ćosić]] * [[Rade Ćosić]] * [[Zoran Ćosić]] * [[Ana Ćuk]] * [[Slobodan Ćustić]] {{Div col end}} ---- == D == {{Div col}} * [[Augusta Dabney]] * [[Olivia D'Abo]] * [[Dragana Dabović]] * [[Oliwia Dąbrowska]] * [[Mark Dacascos]] * [[Nicholas D'Agosto]] * [[Rebecca Da Costa]] * [[Don Dacus]] * [[Alexandra Daddario]] * [[Willem Dafoe]] * [[Ana Carolina da Fonseca]] * [[Ezra Dagan]] * [[Marija Dakić]] * [[Brian Dakota]] * [[Alan Dale]] * [[Ian Anthony Dale]] * [[James Badge Dale]] * [[Darren Dalton]] * [[Kristen Dalton]] * [[Mark Dalton]] * [[Reid Dalton]] * [[Timothy Dalton]] * [[Joe Dallesandro]] * [[Tim Daly]] * [[Tyne Daly]] * [[Milorad Damjanović]] * [[Igor Damnjanović]] * [[Predrag Damnjanović]] * [[Matt Damon]] * [[Beverly D'Angelo]] * [[Charles Dance]] * [[Goran Daničić]] * [[Charles Dance]] * [[Eric Dane]] * [[Claire Danes]] * [[Brittany Daniel]] * [[Cynthia Daniel]] * [[Dominic Daniel]] * [[Anthony Daniels]] * [[Jeff Daniels]] * [[Gary Daniels]] * [[Stormy Daniels]] * [[William Daniels]] * [[Paul Dano]] * [[Ted Danson]] * [[Milena Dapčević]] * [[Eric Da Re]] * [[Florence Darel]] * [[Mireille Darc]] * [[Dexter Darden]] * [[Candy Darling]] * [[Jean Darling]] * [[Bella Darvi]] * [[Arthur Darvill]] * [[Nathan Darrow]] * [[Tony Darrow]] * [[Jules Dassin]] * [[Edvin Dautović]] * [[Richard Davalos]] * [[Nigel Davenport]] * [[Ditch Davey]] * [[Robert Davi]] * [[Angel David]] * [[Keith David]] * [[Larry David]] * [[Ben Davidson]] * [[Embeth Davidtz]] * [[Barry Davies]] * [[John Davies]] * [[John Rhys-Davies]] * [[Karl Davies]] * [[Marion Davies]] * [[Windsor Davies]] * [[Slobodan Davinić]] * [[Ann B. Davis]] * [[Beau Davis]] * [[Bette Davis]] * [[Brad Davis]] * [[Brianne Davis]] * [[Catherine Davis]] * [[Dana Davis]] * [[DeRay Davis]] * [[Don S. Davis]] * [[Geena Davis]] * [[Jeff B. Davis]] * [[Judy Davis]] * [[Kenny Davis]] * [[Kristin Davis]] * [[Lucy Davis]] * [[Ossie Davis]] * [[Rochelle Davis]] * [[Viola Davis]] * [[Burak Davutoğlu]] * [[Rosario Dawson]] * [[Roxann Dawson]] * [[Doris Day]] * [[Daniel Day-Lewis]] * [[Felicia Day]] * [[Ryan Day]] * [[James Dean]] * [[Ron Dean]] * [[Isaach de Bankolé]] * [[India de Beaufort]] * [[James DeBello]] * [[Elizabeth Debicki]] * [[Cathy DeBuono]] * [[Brooklyn Decker]] * [[Stojan Dečermić]] * [[Zinaida Dedakin]] * [[Vera Dedić]] * [[Zef Dedivanović]] * [[Laurie Dee]] * [[Ruby Dee]] * [[Eddie Deezen]] * [[Emma de Caunes]] * [[Louis de Funès]] * [[Ellen DeGeneres]] * [[Gloria DeHaven]] * [[Olivia de Havilland]] * [[Dane DeHaan]] * [[Maša Dejanović]] * [[Mia Dejanović]] * [[Marc de Jonge]] * [[Olivia DeJonge]] * [[Albert Dekker]] * [[Chris D'Elia]] * [[Nikki DeLoach]] * [[Rebecca De Mornay]] * [[Jeffrey DeMunn]] * [[Kate del Castillo]] * [[Cristián de la Fuente]] * [[Paz de la Huerta]] * [[Kim Delaney]] * [[Jean Delannoy]] * [[Cara Delevingne]] * [[Anita Matić-Delić]] * [[Howard Dell]] * [[Jean Dell]] * [[Raymond De Marco]] * [[Drea de Matteo]] * [[Rebecca De Mornay]] * [[Robert De Niro]] * [[Luma de Oliveira]] * [[Dana Delany]] * [[Lea DeLaria]] * [[Grey DeLisle]] * [[Daniel Del Ponte]] * [[Barry Del Sherman]] * [[Benicio Del Toro]] * [[Lauro David Chartrand-DelValle]] * [[Alain Delon]] * [[Danièle Delorme]] * [[Julie Delpy]] * [[Mert Ramazan Demir]] * [[Rejhan Demirdžić]] * [[Joe Dempsie]] * [[Louis Dempsey]] * [[Judi Dench]] * [[Catherine Deneuve]] * [[Özcan Deniz]] * [[Hasan Denizyaran]] * [[Brian Dennehy]] * [[Ned Dennehy]] * [[Kat Dennings]] * [[Sunny Deol]] * [[Ana Cristina de Oliveira]] * [[Julie Depardieu]] * [[Gérard Depardieu]] * [[Johnny Depp]] * [[Charles Dera]] * [[Cansu Dere]] * [[Bo Derek]] * [[John Derek]] * [[Laura Dern]] * [[Mark Derwin]] * [[Tony De Santis]] * [[Sebastian de Souza]] * [[Mary Jo Deschanel]] * [[Zooey Deschanel]] * [[Anja Šovagović-Despot]] * [[Dragan Despot]] * [[Filip Detelić]] * [[Dominic Deutscher]] * [[William Devane]] * [[Aidan Devine]] * [[Loretta Devine]] * [[Danny DeVito]] * [[Dean Devlin]] * [[John Devlin]] * [[Richard Devon]] * [[David de Vries]] * [[Jenna Dewan]] * [[Colleen Dewhurst]] * [[Noureen DeWulf]] * [[Brad Dexter]] * [[Agyness Deyn]] * [[Sacha Dhawan]] * [[Robert Dhéry]] * [[Rika Dialina]] * [[Alyssa Diaz]] * [[Cameron Diaz]] * [[Melonie Diaz]] * [[Rudy Diaz]] * [[Leonardo DiCaprio]] * [[Elisabetta Di Carlo "Betty Style"]] * [[Kim Dickens]] * [[George Dickerson]] * [[Angie Dickinson]] * [[John DiCrosta]] * [[Frédéric Diefenthal]] * [[August Diehl]] * [[John Diehl]] * [[Vin Diesel]] * [[Marlene Dietrich]] * [[Courtney Dietz]] * [[Taye Diggs]] * [[Franjo Dijak]] * [[Vito Dijak]] * [[Bogdan Diklić]] * [[Betül Dikyol]] * [[Garret Dillahunt]] * [[Stephen Dillane]] * [[Bradford Dillman]] * [[Asia Kate Dillon]] * [[Matt Dillon]] * [[Melinda Dillon]] * [[Dave Dimapilis]] * [[Gordana Đurđević-Dimić]] * [[Željko Dimić|Jack Dimich]] * [[Bojan Dimitrijević]] * [[Dragan Dimitrijević]] * [[Slobodan Dimitrijević]] * [[Peter Dinklage]] * [[Firass Dirani]] * [[Kim Director]] * [[Divine]] * [[Tanja Divnić]] * [[Andrew Divoff]] * [[Omid Djalili]] * [[Shae D'Lyn]] * [[Anica Dobra]] * [[Nina Dobrev]] * [[Dragutin Dobričanin]] * [[Ankica Dobrić]] * [[Massimo Dobrovic]] * [[Grigoriy Dobrygin]] * [[Kevin Dobson]] * [[Vernon Dobtcheff]] * [[Michelle Dockery]] * [[Carol Doda]] * [[Nik Dodani]] * [[Marinko Dodig]] * [[Mark Dodson]] * [[Steve Dodd]] * [[Meital Dohan]] * [[Erin Doherty]] * [[Shannen Doherty]] * [[Lenny von Dohlen]] * [[Andrej Dojkić]] * [[Ana Lucía Domínguez]] * [[Ron Donachie]] * [[Troy Donahue]] * [[Jason Done]] * [[Colin Donnell]] * [[Melisa Döngel]] * [[Vincent D'Onofrio]] * [[Jason Donovan]] * [[Martin Donovan]] * [[Tate Donovan]] * [[David Dontoh]] * [[Jean-Pierre Dorat]] * [[Nataša Dorčić]] * [[Stephen Dorff]] * [[Vanessa Dorman]] * [[Natalie Dormer]] * [[Jamie Dornan]] * [[Dobrin Dosev]] * [[Kimberly Dos Ramos]] * [[Genelia D'Souza]] * [[Slaven Došlo]] * [[John Doucette]] * [[Illeana Douglas]] * [[Kirk Douglas]] * [[Michael Douglas]] * [[Sam Douglas]] * [[Brad Dourif]] * [[Grace Dove]] * [[Ellen Albertini Dow]] * [[Johnny Dowers]] * [[Lesley-Anne Down]] * [[Robin Atkin Downes]] * [[Jim Downey]] * [[Robert Downey, Jr.]] * [[Omar Doom]] * [[Ryan Doom]] * [[Vanja Drach]] * [[Miodrag Dragičević]] * [[Tamara Dragičević]] * [[Luka Dragić]] * [[Ljiljana Dragutinović]] * [[Alfred Drake]] * [[Joyful Drake]] * [[Larry Drake]] * [[Tom Drake]] * [[Dubravka Vukotić Drakić]] * [[Ralph Draper]] * [[Jugoslava Drašković]] * [[Rachel Dratch]] * [[Adam Driver]] * [[Minnie Driver]] * [[Milena Dravić]] * [[Fran Drescher]] * [[Julia Louis-Dreyfus]] * [[Julie Dreyfus]] * [[Richard Dreyfuss]] * [[Adam Driver]] * [[Minnie Driver]] * [[Sara Driver]] * [[Mario Drmać]] * [[Franck Dubosc]] * [[Paul Dubov]] * [[Lazar Dubovac]] * [[David Duchovny]] * [[Charles Duckworth]] * [[Nebojša Dugalić]] * [[Petra Dugandžić]] * [[Carl Duering]] * [[Josh Duhamel]] * [[Michael Dudikoff]] * [[Anne-Marie Duff]] * [[Haylie Duff]] * [[Hilary Duff]] * [[Howard Duff]] * [[Alexandra Reimer-Duffy]] * [[Jean Dujardin]] * [[Anita Dujić]] * [[Vladan Dujović]] * [[Davor Dujmović]] * [[Dubravko Dujšin]] * [[Bill Duke]] * [[Vlatko Dulić]] * [[Keir Dullea]] * [[Sarah Dumont]] * [[Deanna Dunagan]] * [[Faye Dunaway]] * [[Michael Clarke Duncan]] * [[Paula Duncan]] * [[Conrad Dunn]] * [[Kevin Dunn]] * [[Nora Dunn]] * [[Vuka Dunđerović]] * [[Merrin Dungey]] * [[Aleksandar Dunić]] * [[Kirsten Dunst]] * [[Conrad Dunn]] * [[Irene Dunne]] * [[Mark Duplass]] * [[Roy Dupuis]] * [[Erica Durance]] * [[Charles Durning]] * [[Dan Duryea]] * [[Eleonora Duse]] * [[Eliza Dushku]] * [[Wikus du Toit]] * [[Clea DuVall]] * [[Robert Duvall]] * [[María Duval]] * [[Sara Duvnjak]] * [[Engin Altan Düzyatan]] * [[Cameron Dye]] * [[John Dye]] * [[Boris Dvornik]] {{Div col end}} ---- == DŽ == {{Div col}} * [[Dara Džokić]] {{Div col end}} ---- == Đ == {{Div col}} * [[Vedran Đekić]] * [[Mirko Đerić]] * [[Jadranka Đokić]] * [[Jelena Đokić]] * [[Igor Đorđević]] * [[Ivan Đorđević]] * [[Natalija Đorđević]] * [[Slavica Đorđević]] * [[Zoran Đorđević]] * [[Elizabeta Đorevska]] * [[Zenit Đozić]] * [[Jelena Đukić]] * [[Darinka Đurašković]] * [[Nada Đurevska]] * [[Aleksandar Đurica]] * [[Rada Đuričin]] * [[Nikola Đuričko]] * [[Tomanija Đuričko]] * [[Branko Đurić]] * [[Branko Đurić]] * [[Dušan Đurić (glumac)|Dušan Đurić]] * [[Ljiljana Đurić]] * [[Slobodan Đurić]] * [[Uroš Đurić]] * [[Miloš Đurović]] {{Div col end}} ---- == E == {{Div col}} * [[George Eads]] * [[Michael Ealy]] * [[Leslie Easterbrook]] * [[George Eastman]] * [[Clint Eastwood]] * [[Scott Eastwood]] * [[Elsa Ebbesen]] * [[Aaron Eckhart]] * [[James Eckhouse]] * [[Beril Eda]] * [[Lisa Edelstein]] * [[Edge]] * [[Joel Edgerton]] * [[Lyn Edgington]] * [[Beattie Edmondson]] * [[Peter Edmund]] * [[Anthony Edwards]] * [[Blake Edwards]] * [[Luke Edwards]] * [[Reign Edwards]] * [[Stacy Edwards]] * [[Zac Efron]] * [[Peter Egan]] * [[Taron Egerton]] * [[Kurt Egyiawan]] * [[Corey Eid]] * [[Lars Eidinger]] * [[Chris Eigeman]] * [[Andi Eigenmann]] * [[Jill Eikenberry]] * [[Jesse Eisenberg]] * [[India Eisley]] * [[Predrag Ejdus]] * [[Vanja Ejdus]] * [[Jennifer Ehle]] * [[Jerome Ehlers]] * [[Chiwetel Ejiofor]] * [[Victoria Ekanoye]] * [[Karin Ekelund]] * [[Jack Elam]] * [[Idris Elba]] * [[Ron Eldard]] * [[Carmen Electra]] * [[Mila Elegović]] * [[Erika Eleniak]] * [[Jadranka Elezović]] * [[Matea Elezović]] * [[Jenna Elfman]] * [[Ansel Elgort]] * [[Víctor Elías]] * [[Shannon Elizabeth]] * [[Héctor Elizondo]] * [[Christina Elmore]] * [[Jacob Elordi]] * [[Julian Eltinge]] * [[Cary Elwes]] * [[Ron Ely]] * [[Kevin Elyot]] * [[Joff Ellen]] * [[Wilma Elles]] * [[David James Elliott]] * [[Denholm Elliott]] * [[Dick Elliott]] * [[Aunjanue Ellis]] * [[Nelsan Ellis]] * [[Jennifer Ellison]] * [[Christina Elmore]] * [[Abdul Salaam El Razzac]] * [[Hannelore Elsner]] * [[Ethan Embry]] * [[Miroslav Emilov]] * [[Nathalie Emmanuel]] * [[Noah Emmerich]] * [[Eminem]] * [[Güneş Emir]] * [[Aubrey Anderson-Emmons]] * [[Gaalen Engen]] * [[Robert Englund]] * [[Eva Engström]] * [[Alfred Enoch]] * [[Cedric the Entertainer]] * [[John Ennis]] * [[Richard Epcar]] * [[Zeyno Eracar]] * [[Milan Erak]] * [[Kathryn Erbe]] * [[Đorđe Erčević]] * [[Halit Ergenç]] * [[Suat Ergin]] * [[Mate Ergović]] * [[Halil Ergün]] * [[Kaj-Erik Eriksen]] * [[Željko Erkić]] * [[Homayoun Ershadi]] * [[Çağlar Ertuğrul]] * [[Bill Erwin]] * [[José Escandón]] * [[Arlen Escarpeta]] * [[Nate Esformes]] * [[Ato Essandoh]] * [[Avery Tiiu Essex]] * [[Gaby Espino]] * [[Pablo Espinosa]] * [[Jennifer Esposito]] * [[Gloria Estefan]] * [[Emilio Estevez]] * [[Erik Estrada]] * [[Melissa Etheridge]] * [[Bob Eubanks]] * [[Alex Evans]] * [[Chris Evans]] * [[Indiana Evans]] * [[Linda Evans]] * [[Luke Evans]] * [[Maurice Evans]] * [[Fahriye Evcen]] * [[Alice Eve]] * [[Eve]] * [[Chad Everett]] * [[Rupert Everett]] * [[Dana Dru Evenson]] * [[César Évora]] * [[Nela Eržišnik]] {{Div col end}} ---- == F == {{Div col}} * [[Zrinka Kolak Fabijan]] * [[Lino Facioli]] * [[Opeyemi Fagbohungbe]] * [[Antônio Fagundes]] * [[Jeff Fahey]] * [[J. W. Fails]] * [[Douglas Fairbanks]] * [[Douglas Fairbanks Jr.]] * [[Morgan Fairchild]] * [[Michelle Fairley]] * [[Frankie Faison]] * [[Dunja Fajdić]] * [[Jack Falahee]] * [[Edie Falco]] * [[Peter Falk]] * [[Jessica Falkholt]] * [[Jimmy Fallon]] * [[Ines Fančović]] * [[Matt Farnsworth]] * [[Richard Farnsworth]] * [[Dakota Fanning]] * [[Bogdan Farcas]] * [[Bernard Farcy]] * [[James Farentino]] * [[Fares Fares]] * [[Dennis Farina]] * [[Anna Faris]] * [[Chris Farley]] * [[Morgan Farley]] * [[Ken Farmer]] * [[Virginia Farmer]] * [[Vera Farmiga]] * [[Ellen Farner]] * [[Diane Farr]] * [[Colin Farrell]] * [[Gwen Farrell]] * [[Paul Farrell]] * [[Ron Farrell]] * [[John Farrow]] * [[Mia Farrow]] * [[Jack Farthing]] * [[Austin Farwell]] * [[Michael Fassbender]] * [[Farah Fath]] * [[James Faulkner]] * [[Marlene Favela]] * [[Jon Favreau]] * [[Farrah Fawcett]] * [[Meagen Fay]] * [[Fahim Fazli]] * [[Rizky Febian]] * [[Peter Feeney]] * [[Alexander Fehling]] * [[Bekim Fehmiu]] * [[Uliks Fehmiu]] * [[Dragomir Felba]] * [[Corey Feldman]] * [[Donna Feldman]] * [[Alex Felton]] * [[Tom Felton]] * [[Norman Fell]] * [[Sherilyn Fenn]] * [[Colm Feore]] * [[Erika Ferrara]] * [[Rahela Ferari]] * [[Isabella Ferrari]] * [[America Ferrera]] * [[Zvonimir Ferenčić]] * [[Colin Ferguson]] * [[Jesse Tyler Ferguson]] * [[John Pyper-Ferguson]] * [[Matthew Ferguson]] * [[Sabrina Ferilli]] * [[Fernando Fernán Gómez]] * [[Fernandel]] * [[Cassandra Fernandez]] * [[Jacqueline Fernandez]] * [[Luis Fernández]] * [[Marina Fernandez]] * [[Yargı Eylem Ferzan]] * [[Conchata Ferrell]] * [[Will Ferrell]] * [[America Ferrera]] * [[Miguel Ferrer]] * [[Martin Ferrero]] * [[Claudia Ferri]] * [[Giacinto Ferro]] * [[Boris Festini]] * [[Tina Fey]] * [[Auntie Fee]] * [[Franco Fichera]] * [[William Fichtner]] * [[Sally Field]] * [[Ralph Fiennes]] * [[Harvey Fierstein]] * [[Andrija Fijan]] * [[Tarik Filipović]] * [[Andreas Filipidis]] * [[Elmo Fillis]] * [[Travis Fimmel]] * [[Jessica Brown Findlay]] * [[Sticky Fingaz]] * [[William Finley]] * [[Siobhan Finneran]] * [[Albert Finney]] * [[Jennifer Finnigan]] * [[Nicola Fiore]] * [[Linda Fiorentino]] * [[Cane Firaunović]] * [[Jane Fire]] * [[Christine Firkins]] * [[Colin Firth]] * [[Laurence Fishburne]] * [[Carrie Fisher]] * [[Frances Fisher]] * [[Isla Fisher]] * [[Miles Fisher]] * [[Noel Fisher]] * [[Ray Fisher]] * [[Vera Fischer]] * [[Michael Fishman]] * [[Miodrag Fišeković]] * [[Barry Fitzgerald]] * [[Gabrielle Fitzpatrick]] * [[Ron Flagge]] * [[Frances Flanagan]] * [[Helen Flanagan]] * [[Sean Patrick Flanery]] * [[Joe Flanigan]] * [[Dan Flannery]] * [[Daria Lorenci Flatz]] * [[Flavor Flav]] * [[Flawless]] * [[Jason Flemyng]] * [[Anne Fletcher]] * [[Brendan Fletcher]] * [[Cyril Fletcher]] * [[Louise Fletcher]] * [[Suzanne Fletcher]] * [[Calista Flockhart]] * [[Maria Flor]] * [[Macit Flordun]] * [[Tardu Flordun]] * [[Alexander Flores]] * [[Darlanne Fluegel]] * [[Barbara Flynn]] * [[Errol Flynn]] * [[Jerome Flynn]] * [[Lara Flynn Boyle]] * [[Siobhan Flynn]] * [[Dario Fo]] * [[Victoria Fodor]] * [[Ellen Foley]] * [[Bridget Fonda]] * [[Emily Fonda]] * [[Henry Fonda]] * [[Jane Fonda]] * [[Olga Fonda]] * [[Peter Fonda]] * [[Lyndsy Fonseca]] * [[Joan Fontaine]] * [[Maykel Fonts]] * [[Brenda Forbes]] * [[Mary Forbes]] * [[Ralph Forbes]] * [[Tom Forbes]] * [[Ronja Forcher]] * [[Clint Ford]] * [[Faith Ford]] * [[Harrison Ford]] * [[Robert Forster]] * [[Amy Forsyth]] * [[John Forsythe]] * [[William Forsythe]] * [[Iaia Forte]] * [[Nick Apollo Forte]] * [[Will Forte]] * [[Thierry Fortineau]] * [[John Fortune]] * [[Sophia Forrest]] * [[Ben Foster]] * [[Bren Foster]] * [[Jodie Foster]] * [[Meg Foster]] * [[Scott Michael Foster]] * [[Emilia Fox]] * [[Jamie Fox]] * [[Jorja Fox]] * [[Laurence Fox]] * [[Megan Fox]] * [[Michael J. Fox]] * [[Samantha Fox]] * [[Robert Foxworth]] * [[Claire Foy]] * [[Colleen Foy]] * [[Mackenzie Foy]] * [[Lois Foraker]] * [[Samuel Foote]] * [[James Frain]] * [[Božidarka Frajt]] * [[Shark Fralick]] * [[Alan Francis]] * [[Amy Price-Francis]] * [[Clive Francis]] * [[Dave Franco]] * [[James Franco]] * [[Ivan Franek]] * [[Ana Franić]] * [[Antonio Franić]] * [[Eugen Franjković]] * [[Sandra Mae Frank]] * [[Bonnie Franklin]] * [[Vincent Franklin]] * [[Knut Frankman]] * [[Dennis Franz]] * [[Brendan Fraser]] * [[Tomiko Fraser]] * [[Dillon Freasier]] * [[Victor French]] * [[Dragutin Freudenreich]] * [[Martin Freeman]] * [[Morgan Freeman]] * [[Paul Freeman]] * [[Matt Frewer]] * [[Ian Fried]] * [[Anna Friel]] * [[Joanne Froggatt]] * [[Sadie Frost]] * [[Warren Frost]] * [[Stephen Fry]] * [[Sanja Fućkan]] * [[Athol Fugard]] * [[John Fugelsang]] * [[Patrick Fugit]] * [[John Fujioka]] * [[Karen Fukuhara]] * [[Drew Fuller]] * [[Penny Fuller]] * [[Samuel Fuller]] * [[Daniel Fünffrock]] * [[Mira Furlan]] * [[Edward Furlong]] * [[John Furlong]] * [[Yuki Furukawa]] * [[Billy Fury]] {{Div col end}} ---- == G == {{Div col}} * [[B.G.]] * [[Becky G]] * [[Elyes Gabel]] * [[Jean Gabin]] * [[Clark Gable]] * [[Betty Gabriel]] * [[Seychelle Gabriel]] * [[Jenny Gabrielle]] * [[Sebastian Gacki]] * [[Tonja Gaćina]] * [[Gordana Gadžić]] * [[Drago Grgečić-Gabor]] * [[Nada Gačešić-Livaković]] * [[Gal Gadot]] * [[Beau Gadsdon]] * [[Gregory D. Gadson]] * [[Rino Gaetano]] * [[David Gail]] * [[M.C. Gainey]] * [[Charlotte Gainsbourg]] * [[Serge Gainsbourg]] * [[Paulina Gaitán]] * [[Vladan Gajović]] * [[Tena Jeić Gajski]] * [[Megan Gale]] * [[Johnny Galecki]] * [[Aleksandr Galibin]] * [[Ljudevit Galić]] * [[Zach Galifianakis]] * [[Hal Galili]] * [[Igor Galo]] * [[Adina Galupa]] * [[Anna Galvin]] * [[Peter Gallagher]] * [[Zach Galligan]] * [[Kyle Gallner]] * [[Carla Gallo]] * [[Mason Gamble]] * [[Randy Gambill]] * [[Nisha Ganatra]] * [[Abel Gance]] * [[James Gandolfini]] * [[Valentin Ganev]] * [[Bruno Ganz]] * [[Tamara Garbajs]] * [[Greta Garbo]] * [[Adam Garcia]] * [[Aimee Garcia]] * [[Andy García]] * [[Camden Garcia]] * [[Danna García]] * [[José Garcia]] * [[Trace Garcia]] * [[Henri Garcin]] * [[Vincent Gardenia]] * [[Stevan Gardinovački]] * [[Ava Gardner]] * [[Priscilla Garita]] * [[Troy Garity]] * [[Judy Garland]] * [[Sergei Garmash]] * [[Jennifer Garner]] * [[Kimberley Garner]] * [[Anya Garnis]] * [[Claudio Garófalo]] * [[Greer Garson]] * [[Jennie Garth]] * [[Damien Garvey]] * [[Teri Garr]] * [[Beau Garrett]] * [[Leila Gastil]] * [[Justin Gaston]] * [[Alessandro Gassman]] * [[Francisco Gattorno]] * [[Genevieve Gaunt]] * [[Janina Gavankar]] * [[Aleksandar Gavrić]] * [[Jelena Gavrilović]] * [[Jovana Gavrilović]] * [[Miljana Gavrilović]] * [[Rafi Gavron]] * [[Rebecca Gayheart]] * [[George Gaynes]] * [[Janet Gaynor]] * [[Ben Gazzara]] * [[Ljiljana Gazdić]] * [[Małgorzata Gebel]] * [[Vera Gebuhr]] * [[Ruta Gedmintas]] * [[Maggie Geha]] * [[Sophie Gendron]] * [[Tomislav Gelić]] * [[Sarah Michelle Gellar]] * [[Marija Geml]] * [[Josip Genda]] * [[Vasil Gendov]] * [[Richard Genelle]] * [[Carmelinda Gentile]] * [[Troy Gentile]] * [[Stephen Geoffreys]] * [[Götz George]] * [[Jason George]] * [[Marita Geraghty]] * [[Matt Gerald]] * [[Gil Gerard]] * [[Ivaylo Geraskov]] * [[Richard Gere]] * [[Sonja Gerhardt]] * [[Tessa Germaine]] * [[Greg Germann]] * [[Gina Gershon]] * [[Savina Geršak]] * [[Ricky Gervais]] * [[Greta Gerwig]] * [[Sonia Gessner]] * [[Azita Ghanizada]] * [[Alice Ghostley]] * [[Paul Giamatti]] * [[Reynaldo Gianecchini]] * [[Giancarlo Giannini]] * [[Susan Gibney]] * [[Cynthia Gibb]] * [[Damon Gibson]] * [[Laurie Ann Gibson]] * [[Mel Gibson]] * [[Scott Gibson]] * [[Thomas Gibson]] * [[Tyrese Gibson]] * [[Todd Giebenhain]] * [[Mel Giedroyc]] * [[John Gielgud]] * [[Godehard Giese]] * [[Jonathan Gilbert]] * [[Melissa Gilbert]] * [[Sara Gilbert]] * [[Eugene Gilfedder]] * [[Jessalyn Gilsig]] * [[Michel Gill]] * [[Marie Gillain]] * [[Aidan Gillen]] * [[Anita Gillette]] * [[Burton Gilliam]] * [[Elizabeth Gillies]] * [[Hugh Gillin]] * [[Margalo Gillmore]] * [[Aleksandra Giljević]] * [[Ginuwine]] * [[Rocky Giordani]] * [[Tony Giorgio]] * [[Annie Girardot]] * [[Annabeth Gish]] * [[Lillian Gish]] * [[Emil Glad]] * [[Michael Gladis]] * [[Admir Glamočak]] * [[Nikki Glaser]] * [[Caitlin Glass]] * [[Ron Glass]] * [[Emily Glassman]] * [[Ratko Glavina]] * [[Roko Glavina]] * [[James Gleason]] * [[Lucile Webster Gleason]] * [[Paul Gleason]] * [[Nicholas Gleaves]] * [[Iain Glen]] * [[Scott Glenn]] * [[Brendan Gleeson]] * [[Domhnall Gleeson]] * [[Jack Gleeson]] * [[Sharon Gless]] * [[Nebojša Glogovac]] * [[Viki Glovacki]] * [[Crispin Glover]] * [[Danny Glover]] * [[Donald Glover]] * [[Luis Gnecco]] * [[Harry Goaz]] * [[Godfrey]] * [[Adam Godley]] * [[Zoran Gogić]] * [[Walton Goggins]] * [[Alejandro Goic]] * [[Lana Gojak]] * [[Toni Gojanović]] * [[Dušan Gojić]] * [[Eda Gök]] * [[Melis Gök]] * [[Bill Goldberg]] * [[Whoopi Goldberg]] * [[Jeff Goldblum]] * [[Annie Golden]] * [[Norman D. Golden II]] * [[Henry Golding]] * [[Renée Elise Goldsberry]] * [[Tony Goldwyn]] * [[Larisa Golubkina]] * [[Mariya Golubkina]] * [[Dušan Golumbovski]] * [[Fernando Fernán Gómez]] * [[Ian Gomez]] * [[Selena Gomez]] * [[Svetislav Goncić]] * [[Aldo Gonzalez]] * [[Edith González]] * [[Eiza González]] * [[Nicholas Gonzalez]] * [[Trinidad González]] * [[Julie Gonzalo]] * [[Ranko Goranović]] * [[Lecy Goranson]] * [[Eve Gordon]] * [[Jeff Gordon]] * [[Joseph Gordon-Levitt]] * [[Frank Gorshin]] * [[Ryan Gosling]] * [[Mia Goth]] * [[Tomislav Gotovac]] * [[Michael Gough]] * [[Nolan Gould]] * [[Ellie Goulding]] * [[Robert Goulet]] * [[Michael Gover]] * [[Ketty Governali]] * [[Govinda]] * [[Akshara Gowda]] * [[Meagan Good]] * [[Caroline Goodall]] * [[Cuba Gooding Sr.]] * [[Forrest Goodluck]] * [[Brian Goodman]] * [[Henry Goodman]] * [[John Goodman]] * [[Mark Goodman]] * [[Philip Goodwin]] * [[Raven Goodwin]] * [[Luke Goss]] * [[Mark-Paul Gosselaar]] * [[Louis Gossett Jr.]] * [[Ozren Grabarić]] * [[Betty Grable]] * [[Ariana Grande]] * [[Maggie Grace]] * [[Mckenna Grace]] * [[Topher Grace]] * [[Zijad Gračić]] * [[David Graf]] * [[Andy Graham]] * [[Elle Graham]] * [[Gerrit Graham]] * [[Heather Graham]] * [[Kat Graham]] * [[Lauren Graham]] * [[Sheilah Graham]] * [[Stephen Graham]] * [[Nina Grahovac]] * [[Holliday Grainger]] * [[Greer Grammer]] * [[Kelsey Grammer]] * [[Serena Grandi]] * [[Danilo Grangheia]] * [[Cary Grant]] * [[Hugh Grant]] * [[Richard E. Grant]] * [[Jelena Graovac]] * [[Karen Grassle]] * [[Stuart Gray]] * [[Ari Graynor]] * [[Jeff Grays]] * [[Franco Graziosi]] * [[Marija Omaljev-Grbić]] * [[Miraj Grbić]] * [[Ivan Grčić]] * [[Clark Gregg]] * [[Bojana Gregorić]] * [[Dorian Gregory]] * [[Ivo Gregurević]] * [[Paulina Gretzky]] * [[Jennifer Grey]] * [[Brian Austin Green]] * [[Cody Green]] * [[Eva Green]] * [[Jordan-Claire Green]] * [[Lorne Green]] * [[Seth Green]] * [[Thom Green]] * [[Tom Green]] * [[Clay Greenbush]] * [[Helen Greenberg]] * [[Rachel Lindsay Greenbush]] * [[Sidney Greenbush]] * [[Lorne Greene]] * [[Richard Greene]] * [[Dabbs Greer]] * [[Judy Greer]] * [[Graham Greene]] * [[Paul Greene]] * [[Peter Greene]] * [[Tom Greenway]] * [[Judy Greer]] * [[Lidija Penić-Grgaš]] * [[Goran Grgić]] * [[Pam Grier]] * [[Dax Griffin]] * [[Joseph Griffin]] * [[Nikki Griffin]] * [[Rhoda Griffis]] * [[Anastasia Griffith]] * [[Melanie Griffith]] * [[Sterling Griffith]] * [[Thomas Ian Griffith]] * [[Mirko Grillini]] * [[Frank Grillo]] * [[Luke Grimes]] * [[Rupert Grint]] * [[Mato Grković]] * [[Charles Grodin]] * [[Peter Groeger]] * [[Paul Gross]] * [[Leslie Grossman]] * [[Naomi Grossman]] * [[Sylvester Groth]] * [[David Grovic]] * [[Scarlet Gruber]] * [[Jadran Grubišić]] * [[Duško Gruborović]] * [[Aleksandar Gruden]] * [[Ioan Gruffudd]] * [[Gustav Gründgens]] * [[Marcus Grüsser]] * [[Bianca Guaccero]] * [[Giovanni Guardiano]] * [[Harry Guardino]] * [[Fiona Gubelmann]] * [[Špiro Guberina]] * [[Matthew Gray Gubler]] * [[Tony Gubba]] * [[Ranko Gučevac]] * [[Sverrir Guðnason]] * [[Samir Guesmi]] * [[Nicholas Guest]] * [[Nathalie Guetta]] * [[Carla Gugino]] * [[Gloria Guida]] * [[Julianna Guill]] * [[Robert Guillaume]] * [[Fernando Guillén]] * [[Francis Guinan]] * [[Texas Guinan]] * [[Alec Guinness]] * [[Jovan Gulan]] * [[Gürhan Gülbahar]] * [[Tolga Güleç]] * [[Ivana Gulin]] * [[Devon Gummersall]] * [[Moses Gunn]] * [[Mehmet Günsür]] * [[Ted Gunther]] * [[Dakota Guppy]] * [[Mehmet Gürhan]] * [[Sigrid Gurie]] * [[Danai Gurira]] * [[İlker Gürsoy]] * [[Bojana Guteša]] * [[Radmila Guteša]] * [[Milan Gutović]] * [[Steve Guttenberg]] * [[Aysun Güven]] * [[Isabella Damla Güvenilir]] * [[Jasmine Guy]] * [[Josie de Guzman]] * [[Luis Guzmán]] * [[Marko Gvero]] * [[Vladimir Gvojić]] * [[Peđa Gvozdić]] * [[Vanja Gvozdić]] * [[Edmund Gwenn]] * [[Jake Gyllenhaal]] * [[Maggie Gyllenhaal]] {{Div col end}} ---- == H == {{Div col}} * [[Buddy Hackett]] * [[Gene Hackman]] * [[Bill Hader]] * [[Tiffany Haddish]] * [[Laura Haddock]] * [[Bilal Hadžić]] * [[Emir Hadžihafizbegović]] * [[Zafir Hadžimanov]] * [[Kevin Hagen]] * [[Catharina "Nina" Hagen|Nina Hagen]] * [[Pål Sverre Hagen]] * [[Uta Hagen]] * [[Michael G. Hagerty]] * [[Dean Haglund]] * [[Larry Hagman]] * [[Garrick Hagon]] * [[Kathryn Hahn]] * [[Liane Haid]] * [[Leisha Hailey]] * [[William Haines]] * [[Ivan Hajtl]] * [[Alan Hale, Jr.]] * [[Dorothy Hale]] * [[Lucy Hale]] * [[Ron Hale]] * [[Tony Hale]] * [[Jerry Haleva]] * [[Jackie Earle Haley]] * [[Anthony Michael Hall]] * [[Regina Hall]] * [[Brian Hallisay]] * [[Johnny Hallyday]] * [[Mido Hamada]] * [[Ayumi Hamasaki]] * [[Chris Hameon]] * [[Igor Hamer]] * [[George Hamilton]] * [[Josh Hamilton]] * [[Linda Hamilton]] * [[Murray Hamilton]] * [[Nancy Hamilton]] * [[James Hampton]] * [[Jon Hamm]] * [[Armie Hammer]] * [[Wenwen Han]] * [[Daryl Hannah]] * [[Evan Handler]] * [[Kristin Hanggi]] * [[Colin Hanks]] * [[Tom Hanks]] * [[Max Hansen]] * [[Heather Hanson]] * [[Yu Haoming]] * [[Carl-Harald]] * [[Marcia Gay Harden]] * [[Melora Hardin]] * [[Cory Hardrict]] * [[Tom Hardy]] * [[Errol Trotman Harewood]] * [[David Harewood]] * [[Dorian Harewood]] * [[Mariska Hargitay]] * [[Kit Harington]] * [[Alex Harker]] * [[Richard Harrington]] * [[Jean Harlow]] * [[Shalom Harlow]] * [[Steve Harman]] * [[Ana Maras Harmander]] * [[Jessica Harmon]] * [[Mark Harmon]] * [[Sean Harmon]] * [[Jess Harnell]] * [[Hill Harper]] * [[Tye Harper]] * [[Oona Hart]] * [[Roxanne Hart]] * [[Jan Hartmann]] * [[Russell Harvard]] * [[Miranda Hart]] * [[Lindsay Hartley]] * [[Emil Birk Hartmann]] * [[Josh Hartnett]] * [[Laurence Harvey]] * [[Harry Harvey]] * [[James N. Harrell]] * [[Woody Harrelson]] * [[Laura Harrier]] * [[Laura Harring]] * [[Jay Harrington]] * [[Kevin Harrington]] * [[Colin Harris]] * [[Danielle Harris]] * [[Ed Harris]] * [[Jared Harris]] * [[Jonny Harris]] * [[Naomie Harris]] * [[Neil Patrick Harris]] * [[Richard Harris]] * [[Sean Harris]] * [[Terry L. Harris]] * [[Matthew Harrison]] * [[Randy Harrison]] * [[Richard Harrison]] * [[Yvonne Harrison]] * [[Nail Hasanović]] * [[Adnan Hasković]] * [[Lukas Haas]] * [[Tamer Hassan]] * [[Hannjo Hasse]] * [[David Hasselhoff]] * [[Teri Hatcher]] * [[Anne Hathaway]] * [[Kellen Hathaway]] * [[Rutger Hauer]] * [[Minnie Hauk]] * [[Péter Haumann]] * [[Micah Hauptman]] * [[Cole Hauser]] * [[Nigel Havers]] * [[Harry Havilio]] * [[Olivia de Havilland]] * [[Keeley Hawes]] * [[Ethan Hawke]] * [[John Hawkes]] * [[Sally Hawkins]] * [[Goldie Hawn]] * [[Elizabeth Hawthorne]] * [[Salma Hayek]] * [[Bill Hayes]] * [[Erinn Hayes]] * [[Sean Hayes]] * [[Trevor Hayes]] * [[David Hayman]] * [[Kara Hayward]] * [[Rita Hayworth]] * [[Pippa Haywood]] * [[Jonathan Haze]] * [[Scott Haze]] * [[Kyla Hazelwood]] * [[Keeley Hazell]] * [[Nathan Head]] * [[Lena Headey]] * [[Glenne Headly]] * [[Rob Heaps]] * [[Amber Heard]] * [[John Heard]] * [[Patty Hearst]] * [[Robin Lynn Heath]] * [[Joey Heatherton]] * [[Charlie Heaton]] * [[Tom Heaton]] * [[Austin Hébert]] * [[Anne Heche]] * [[Dan Hedaya]] * [[Johan Hedenberg]] * [[Lucas Hedges]] * [[Garrett Hedlund]] * [[Meghan Heffern]] * [[Robert Hegyes]] * [[Katherine Heigl]] * [[Josip Heinz]] * [[Miles Heizer]] * [[Simon Helberg]] * [[Tricia Helfer]] * [[Marg Helgenberger]] * [[Sofia Helin]] * [[Ed Helms]] * [[Ebru Helvacıoğlu]] * [[Randee Heller]] * [[Chris Hemsworth]] * [[Liam Hemsworth]] * [[Luke Hemsworth]] * [[Heather Hemmens]] * [[Albert Henderson]] * [[Florence Henderson]] * [[Martin Henderson]] * [[Stephen Henderson]] * [[Christina Hendricks]] * [[Elaine Hendrix]] * [[Sonja Henie]] * [[Jure Henigman]] * [[Brad William Henke]] * [[Lance Henriksen]] * [[Anne Henry]] * [[Buck Henry]] * [[Taraji P. Henson]] * [[John Hensley]] * [[Shuler Hensley]] * [[Betty Lou Henson]] * [[Elden Henson]] * [[Nicky Henson]] * [[Taraji P. Henson]] * [[Natasha Henstridge]] * [[Falk Hentschel]] * [[Jessica Henwick]] * [[Jacqueline Hennessy]] * [[Jill Hennessy]] * [[Sean Hennigan]] * [[Audrey Hepburn]] * [[Katharine Hepburn]] * [[Nenad Heraković]] * [[Ivan Herceg]] * [[Richard Herd]] * [[Marko Hergešić]] * [[Roberto Herlitzka]] * [[Jay Hernandez]] * [[Maximiliano Hernández]] * [[Sammy Hernandez]] * [[Viktor Hernandez]] * [[Gary Hershberger]] * [[Zdenka Heršak]] * [[Eva Herzigová]] * [[Damon Herriman]] * [[Sandra Hess]] * [[Vanessa Hessler]] * [[Kam Heskin]] * [[Charlton Heston]] * [[Ivan Hetrich]] * [[Rami Heuberger]] * [[Jennifer Love Hewitt]] * [[Eve Hewson]] * [[Kelly Heyer]] * [[Erika Heynatz]] * [[John Benjamin Hickey]] * [[Catherine Hickland]] * [[Joan Hickson]] * [[Concha Hidalgo]] * [[Tom Hiddleston]] * [[Freddie Highmore]] * [[David Anthony Higgins]] * [[John Michael Higgins]] * [[Kate Higgins]] * [[Torri Higginson]] * [[Remy Hii]] * [[Mika Hijii]] * [[Benny Hill]] * [[Bernard Hill]] * [[Gil Hill]] * [[Hallene Hill]] * [[Jimmy Hill]] * [[Jonah Hill]] * [[Melinda Hill]] * [[Terence Hill]] * [[Tom Goodman-Hill]] * [[Christian Hillborg]] * [[Brianna Hildebrand]] * [[Fredrik Hiller]] * [[John Hillerman]] * [[Ellen Hillingsø]] * [[Rib Hillis]] * [[Cameron Hillman]] * [[Dean Hinchey]] * [[Ciarán Hinds]] * [[Marin Hinkle]] * [[Brent Hinkley]] * [[Satoshi Hino]] * [[Rio Hirai]] * [[Emile Hirsch]] * [[Sonja Hlebš]] * [[Mara Hobel]] * [[Celesta Shanti Hodge]] * [[Edwin Hodge]] * [[Kieran Hodgson]] * [[Sylvia Hoeks]] * [[Evan Hofer]] * [[Charlie Hofheimer]] * [[Basil Hoffman]] * [[Brant Von Hoffman]] * [[Dustin Hoffman]] * [[Philip Seymour Hoffman]] * [[Bosco Hogan]] * [[Brooke Hogan]] * [[Hulk Hogan]] * [[Paul Hogan]] * [[Güven Hokna]] * [[Boyd Holbrook]] * [[Hal Holbrook]] * [[Laurie Holden]] * [[Marjean Holden]] * [[William Holden]] * [[Vladan Holec]] * [[Celeste Holm]] * [[Ian Holm]] * [[Clare Holman]] * [[Britta Holmberg]] * [[Ashton Holmes]] * [[Henry Holmes]] * [[John Holmes]] * [[Katie Holmes]] * [[Matthew Holmes]] * [[Bob Holt]] * [[Sandrine Holt]] * [[Tara Holt]] * [[Evander Holyfield]] * [[Tom Holland]] * [[Willa Holland]] * [[Polly Holliday]] * [[Dietrich Hollinderbäumer]] * [[Josh Holloway]] * [[Lauren Holly]] * [[April Hong]] * [[James Hong]] * [[Bob Hope]] * [[Anthony Hopkins]] * [[Josh Hopkins]] * [[Marianne Hoppe]] * [[Dennis Hopper]] * [[Christiane Hörbiger]] * [[Mete Horozoğlu]] * [[Kaniehtiio Horn]] * [[Lena Horne]] * [[Michael Horse]] * [[Anna Maria Horsford]] * [[Adela Horvat]] * [[Danielle Horvat]] * [[Hrvoje Horvat]] * [[Ivana Horvat]] * [[László Horváth]] * [[Robert Hooks]] * [[Jane Horrocks]] * [[Bobby Hosea]] * [[Bob Hoskins]] * [[John Hostetter]] * [[Jeremy Hotz]] * [[Julianne Hough]] * [[Katharine Houghton]] * [[Nicholas Hoult]] * [[Djimon Hounsou]] * [[John Houseman]] * [[Carice van Houten]] * [[Arliss Howard]] * [[Bryce Dallas Howard]] * [[Duane Howard]] * [[Kevyn Major Howard]] * [[Miki Howard]] * [[Rance Howard]] * [[Traylor Howard]] * [[C. Thomas Howell]] * [[Lil Rel Howery]] * [[Hans Howes]] * [[Thomas Howes]] * [[Rick Howland]] * [[Leonard Earl Howze]] * [[Ricardo Hoyos]] * [[Sanja Hrenar]] * [[Radoslav Hrostolov]] * [[Aleksandar Hrnjaković]] * [[Kelly Hu]] * [[Tan Kheng Hua]] * [[Vanessa Hudgens]] * [[Bill Hudson]] * [[Ernie Hudson]] * [[Jennifer Hudson]] * [[Kate Hudson]] * [[Rock Hudson]] * [[Barnard Hughes]] * [[Finola Hughes]] * [[Nerys Hughes]] * [[Matthias Hues]] * [[Neal Huff]] * [[Felicity Huffman]] * [[Bonnie Hunt]] * [[Ella Hunt]] * [[Helen Hunt]] * [[Linda Hunt]] * [[Richard Hunt]] * [[Holly Hunter]] * [[Rachel Hunter]] * [[Tab Hunter]] * [[Noah Huntley]] * [[Michelle Hunziker]] * [[Charlie Hunnam]] * [[Isabelle Huppert]] * [[Damian Hurley]] * [[Elizabeth Hurley]] * [[Lillian Hurst]] * [[Michael Hurst]] * [[Rick Hurst]] * [[Ruth Hussey]] * [[Anjelica Huston]] * [[Danny Huston]] * [[James Huston]] * [[John Huston]] * [[Josh Hutcherson]] * [[Anna Hutchison]] * [[Kay Bailey Hutchison]] * [[Lauren Hutton]] * [[Marion Hutton]] * [[Triple H]] * [[Stephanie Hyam]] * [[Jonathan Hyde]] * [[Ian Hyland]] * [[Sarah Hyland]] * [[Kim Hyo-yeon]] {{Div col end}} ---- == I == {{Div col}} * [[Jacky Ido]] * [[Rhys Ifans]] * [[Tsuyoshi Ihara]] * [[Oscar Isaac]] * [[Jason Isaacs]] * [[Dimitrije Ilić]] * [[Dobrila Ilić]] * [[Nebojša Ilić (glumac)|Nebojša Ilić]] * [[Nikola Ilić]] * [[Marco Ilsø]] * [[Dženita Imamović]] * [[Michael Imperioli]] * [[Kenan İmirzalıoğlu]] * [[Ralph Ineson]] * [[Corrado Invernizzi]] * [[Andrei Ionescu]] * [[Biserka Ipša]] * [[Jill Ireland]] * [[Saaya Irie]] * [[Jeremy Irons]] * [[Max Irons]] * [[Michael Ironside]] * [[Henry Irving]] * [[Boris Isaković]] * [[Merima Isaković]] * [[Oscar Isaac]] * [[Victor Z. Isaac]] * [[Jason Isaacs]] * [[Maiha Ishimura]] * [[Marcel Iures]] * [[Željko Ivanek]] * [[Dejan Ivanić]] * [[Mark Ivanir]] * [[Nina Ivanišin]] * [[Nives Ivanković]] * [[Ivan Ivanov]] * [[Olga Ivanović]] * [[Srđan Ivanović]] * [[Ilija Ivezić]] * [[Lepomir Ivković]] * [[Aras Bulut İynemli]] * [[Stoyan Izenev]] {{Div col end}} ---- == J == {{Div col}} * [[LL Cool J]] * [[Manny Jacinto]] * [[Hugh Jackman]] * [[Andrew Jackson]] * [[Korey Jackson]] * [[Joshua Jackson]] * [[Marc Evan Jackson]] * [[Paris Jackson]] * [[Philip Jackson]] * [[Samuel L. Jackson]] * [[Sasha Jackson]] * [[Derek Jacobi]] * [[Irène Jacob]] * [[Lenny Jacobson]] * [[Ulla Jacobsson]] * [[Dale Jacoby]] * [[Hattie Jacques]] * [[Claude Jade]] * [[Sam Jaeger]] * [[Sam Jaffe]] * [[Sakina Jaffrey]] * [[Vladimir Jagarić]] * [[Dean Jagger]] * [[Mick Jagger]] * [[Ivan Jagodić]] * [[Gabriel Flores Jair]] * [[Dušan Jakšić]] * [[Ivo Jakšić]] * [[Ljiljana Jakšić]] * [[Marija Jakšić]] * [[Bogdan Jakuš]] * [[Bill James]] * [[Brian d'Arcy James]] * [[Christian James]] * [[Clifton James]] * [[Danny James]] * [[Lennie James]] * [[Lily James]] * [[Steve James]] * [[Jenna Jameson]] * [[Mark Jameson]] * [[Tony Jameson]] * [[Thomas Jane]] * [[Darko Janeš]] * [[Hwang Jang-lee]] * [[Nemanja Janičić]] * [[Allison Janney]] * [[Emil Jannings]] * [[Dušan Janićijević]] * [[Jovan Janićijević Burduš]] * [[Ksenija Janićijević]] * [[Sima Janićijević]] * [[Davor Janjić]] * [[Marko Janketić]] * [[Mihailo Janketić|Mihajlo Janketić]] * [[Branko Janković]] * [[Domagoj Janković]] * [[Ljiljana Janković]] * [[Ljiljana "Miška" Janković]] * [[Nina Janković]] * [[Rastko Janković]] * [[Famke Janssen]] * [[Allison Janney]] * [[Hilary Jardine]] * [[John Jarratt]] * [[Paul Jarrett]] * [[Phillip Jarrett]] * [[David Jason]] * [[Kieron Jecchinis]] * [[Sylvia Jefferies]] * [[Danina Jeftić]] * [[Zsombor Jéger]] * [[Ljubo Jelčić]] * [[Zdenko Jelčić]] * [[Mladen Jeličić]] * [[Milan Jelić]] * [[Nikolina Đorđević Jelisavac]] * [[Jovan Jelisavčić]] * [[Đorđe Jelisić]] * [[Noam Jenkins]] * [[Richard Jenkins]] * [[Todd Jensen]] * [[Roy Jenson]] * [[Lucy Jenner]] * [[Will Jennings]] * [[Ken Jeong]] * [[Marko Jeremić]] * [[Ron Jeremy]] * [[Branislav Ciga Jerinić]] * [[Branko Jerinić]] * [[Pavle Jerinić]] * [[Slavka Jerinić]] * [[Michael Jeter]] * [[Joan Jett]] * [[Tara Jevrosimović]] * [[Goran Jevtić]] * [[Mihailo Jevtić]] * [[Ivan Jevtović]] * [[Jakov Jevtović]] * [[Vladimir Jevtović]] * [[Nenad Jezdić]] * [[Olivera Ježina]] * [[Jihae]] * [[Jun Ji-hyun]] * [[Carla Jimenez]] * [[Iskra Jirsak]] * [[Marlène Jobert]] * [[Maz Jobrani]] * [[Olaf Johannessen]] * [[Nils Johannisson]] * [[Paul Johansson]] * [[Scarlett Johansson]] * [[Elton John]] * [[Olivia Newton-John]] * [[Aaron Taylor-Johnson]] * [[Amy Jo Johnson]] * [[Arch Johnson]] * [[Ben Johnson]] * [[Beverly Johnson]] * [[Bryce Johnson]] * [[Corey Johnson]] * [[Dakota Johnson]] * [[Don Johnson]] * [[Dwayne Johnson]] * [[Geordie Johnson]] * [[Greg Johnson]] * [[Jake Johnson]] * [[Kendra C. Johnson]] * [[Kenny Johnson]] * [[Lia Marie Johnson]] * [[Pat E. Johnson]] * [[P.J. Johnson]] * [[Rian Johnson]] * [[Amy Johnston]] * [[Hank Johnston]] * [[Kristen Johnston]] * [[Zachary Johnson]] * [[Goran Jokić]] * [[Mirjana Joković]] * [[Radojko Joksić]] * [[Saša Joksimović]] * [[Angelina Jolie]] * [[Adrien Jolivet]] * [[Al Jolson]] * [[Kristoffer Joner]] * [[Angus T. Jones]] * [[Catherine Zeta-Jones]] * [[Cherry Jones]] * [[Dean Jones]] * [[Felicity Jones]] * [[Finn Jones]] * [[Gemma Jones]] * [[Grace Jones]] * [[James Earl Jones]] * [[January Jones]] * [[Jennifer Jones]] * [[Julian Lewis Jones]] * [[Leslie Jones]] * [[Maggie Elizabeth Jones]] * [[Mary-Charles Jones]] * [[Michael Jones]] * [[Rashida Jones]] * [[Rebecca Jones]] * [[Rupert Penry-Jones]] * [[Steve Jones]] * [[Tommy Lee Jones]] * [[Vinnie Jones]] * [[Jaclyn Jonet]] * [[Ulrika Jonsson]] * [[Alexis Jordan]] * [[Jeremy Jordan]] * [[Michael B. Jordan]] * [[Victor Jory]] * [[Jackie Joseph]] * [[Kathryn Joosten]] * [[Ana Jovanović]] * [[Andrija Jovanović]] * [[Anđela Jovanović]] * [[Asja Jovanović]] * [[Borivoje Jovanović]] * [[Dragan Jovanović]] * [[Dubravko Jovanović]] * [[Gavrilo Jovanović]] * [[Ivana Jovanović]] * [[Kristina Jovanović]] * [[Ksenija Jovanović]] * [[Ljiljana Jovanović]] * [[Ljubiša Jovanović]] * [[Nikola Jovanović]] * [[Srđan Jovanović]] * [[Toša Jovanović]] * [[Vuk Jovanović]] * [[Zorica Jovanović]] * [[Meto Jovanovski]] * [[Uroš Jovčić]] * [[Gordana Jovetić]] * [[Jelena Jovičić]] * [[Anamarija Jović]] * [[Ivan Jović]] * [[Ljubica Jović]] * [[Rastislav Jović]] * [[Sanja Jovićević]] * [[Mila Jovović]] * [[Anya Taylor-Joy]] * [[Hélène Joy]] * [[Leanne Joyce]] * [[Robert Jozinović]] * [[Antonia San Juan]] * [[Ashley Judd]] * [[Christopher Judge]] * [[Ivona Juka]] * [[Slavica Jukić]] * [[Danny John-Jules]] * [[Raul Julia]] * [[Katy Jurado]] * [[Rocío Jurado]] * [[Marko Juraga]] * [[Slavko Juraga]] * [[Franjo Jurčec]] * [[Vini Jurčić]] * [[Filip Juričić]] * [[Luka Juričić]] * [[Pero Juričić]] * [[Mijo Jurišić]] {{Div col end}} ---- == K == {{Div col}} * [[Jane Kaczmarek]] * [[Matija Kačan]] * [[Erol Kadić]] * [[Rialda Kadrić]] * [[Madeline Kahn]] * [[Lucija Helena Kajić]] * [[İlker Kaleli]] * [[Patricia Kalember]] * [[Dušan Kaličanin]] * [[Jagoda Kaloper]] * [[Daniel Kaluuya]] * [[Mindy Kaling]] * [[Stanley Kamel]] * [[Elena Kampouris]] * [[Hiro Kanagawa]] * [[Sean Kanan]] * [[Kiri Te Kanawa]] * [[Borivoje Kandić]] * [[Miloš Kandić]] * [[Christian Kane]] * [[Sung Kang]] * [[Gözde Kansu]] * [[John Kapelos]] * [[Stefan Kapičić]] * [[Amra Kapidžić]] * [[Milorad Kapor]] * [[Vjenceslav Kapural]] * [[Gizem Karaca]] * [[Milutin Karadžić|Milutin Mima Karadžić]] * [[Edita Karađole]] * [[Zoran Karajić]] * [[Nenad Janković|Nele Karajlić]] * [[Burcu Karakaya]] * [[Cansu Melis Karakuş]] * [[Meglena Karalambova]] * [[Marija Karan]] * [[Mirjana Karanović]] * [[Srđan Karanović]] * [[Tolga Karel]] * [[James Karen]] * [[Sarah Karges]] * [[Ana Karić]] * [[Andy Karl]] * [[John Karlen]] * [[Miriam Karlin]] * [[Boris Karloff]] * [[Fred Karno]] * [[Erin Karpluk]] * [[Peter Karsten]] * [[Vincent Kartheiser]] * [[Sarah Rose Karr]] * [[Tomomi Kasai]] * [[Željko Kasap]] * [[Daniel Kash]] * [[Anna Kashfi]] * [[Nikola Kastner]] * [[Moamer Kasumović]] * [[Anna Katarina]] * [[Olivera Katarina]] * [[Reda Kateb]] * [[Katerina Katelieva]] * [[Branka Katić]] * [[Maja Katić]] * [[Stana Katić]] * [[Nicky Katt]] * [[Chris Kattan]] * [[Binnur Kaya]] * [[Ferit Kaya]] * [[Kıvılcım Kaya]] * [[Danny Kaye]] * [[Gorden Kaye]] * [[Ivan Kaye]] * [[Lainie Kazan]] * [[Edmund Kean]] * [[Jane Kean]] * [[Buster Keaton]] * [[Diane Keaton]] * [[Michael Keaton]] * [[Ele Keats]] * [[Arielle Kebbel]] * [[Toby Kebbell]] * [[Tatjana Kecman]] * [[Hrvoje Kečkeš]] * [[Stacy Keibler]] * [[Harvey Keitel]] * [[Helen Keller]] * [[Marta Keler]] * [[Mark Keller]] * [[Nathalie Kelley]] * [[Sheila Kelley]] * [[David Kelly]] * [[David Patrick Kelly]] * [[Gene Kelly]] * [[Grace Kelly]] * [[Jean Louisa Kelly]] * [[Jim Kelly]] * [[Michael Kelly]] * [[Minka Kelly]] * [[Moira Kelly]] * [[Patsy Kelly]] * [[Fanny Kemble]] * [[Ellie Kemper]] * [[Rachel Kempson]] * [[Anna Kendrick]] * [[Irene Keng]] * [[Patsy Kensit]] * [[Arnold Kent]] * [[Emma Kenney]] * [[Arthur Kennedy]] * [[George Kennedy]] * [[Mimi Kennedy]] * [[Page Kennedy]] * [[Tom Kenny]] * [[Riley Keough]] * [[Jan Kerekeš]] * [[Ljubomir Kerekeš]] * [[Vlado Kerošević]] * [[Larry Kert]] * [[Berna Keskin]] * [[Jack Kesy]] * [[Eric Keenleyside]] * [[Matt Keeslar]] * [[Keegan-Michael Key]] * [[Evelyn Keyes]] * [[Konstantin Khabensky]] * [[Irrfan Khan]] * [[Mahira Khan]] * [[Shahrukh Khan]] * [[Farida Khelfa]] * [[Reem Kherici]] * [[Gordan Kičić]] * [[Nicole Kidman]] * [[Margot Kidder]] * [[Udo Kier]] * [[Rya Kihlstedt]] * [[Rinko Kikuchi]] * [[Marit Velle Kile]] * [[Cem Kılıç]] * [[Val Kilmer]] * [[Kevin Kilner]] * [[Patrick Kilpatrick]] * [[Gail Kim]] * [[Lim Kim]] * [[Tai Chung Kim]] * [[Charles Kimbrough]] * [[Jimmy Kimmel]] * [[Tamás Szabó Kimmel]] * [[Richard Kind]] * [[Aja Naomi King]] * [[Dennis King]] * [[Candice King]] * [[Regina King]] * [[Ben Kingsley]] * [[Dylan Kingwell]] * [[Kathleen Kinmont]] * [[Angela Kinsey]] * [[Klaus Kinski]] * [[Nastassja Kinski]] * [[Joel Kinnaman]] * [[Emily Kinney]] * [[Taylor Kinney]] * [[Malachi Kirby]] * [[Vanessa Kirby]] * [[Vladimiros Kiriakidis]] * [[Vendela Kirsebom]] * [[Asja Kisić]] * [[Venzislav Kisior]] * [[Monika Kiš]] * [[Enes Kišević]] * [[Keiko Kitagawa]] * [[Takeshi Kitano]] * [[Jonathan Kite]] * [[Taylor Kitsch]] * [[Emre Kıvılcım]] * [[Franka Klarić]] * [[Ljubinka Klarić]] * [[Nada Klašterka]] * [[Bex Taylor-Klaus]] * [[Martin Klebba]] * [[Jacqueline Klein]] * [[Goran D. Kleut]] * [[Kevin Kline]] * [[Hrvoje Klobučar]] * [[Amanda Kloots]] * [[Jack Klugman]] * [[Kevin Knapman]] * [[Hildegard Knef]] * [[Robert Knepper]] * [[Matko Knešaurek]] * [[Daria Knez]] * [[Slaven Knezović]] * [[Vlasta Knezović]] * [[Branka Knežević]] * [[Ivana Knežević]] * [[Slavica Knežević]] * [[Gladys Knight]] * [[Jules Knight]] * [[Wayne Knight]] * [[Keira Knightley]] * [[Beyoncé Knowles]] * [[Al-Jaleel Knox]] * [[Elyse Knox]] * [[Sidse Babett Knudsen]] * [[Sinem Kobal]] * [[Ruth Kobart]] * [[Marija Kobić]] * [[Tomasz Kocinski]] * [[Nela Kocsis]] * [[Oja Kodar]] * [[David Koechner]] * [[Janice Koh]] * [[Marija Kohn]] * [[Uglješa Kojadinović]] * [[Nikola Kojo]] * [[Petar Kokinović]] * [[Sonja Kolačarić]] * [[Irena Kolesar]] * [[Ivan Kolesnikov]] * [[Sergei Kolesnikov]] * [[Yuri Kolokolnikov]] * [[Marina Koljubajeva]] * [[Boris Komnenić]] * [[Adam Končić]] * [[Tijana Kondić]] * [[Kim Kondrashoff]] * [[Anthony Konechny]] * [[Željko Königsknecht]] * [[Ljiljana Kontić]] * [[Yağız Can Konyalı]] * [[Bernie Kopell]] * [[Gün Koper]] * [[Michael Kopsa]] * [[Bergüzar Korel]] * [[Svend Kornbeck]] * [[Alix Koromzay]] * [[Danijel Korša]] * [[Katarina Korša]] * [[Andreja Koršić]] * [[Sylva Koscina]] * [[Nepomucena Kostecka]] * [[Angella Kostić]] * [[Mihajlo Kostić Pljaka]] * [[Vuk Kostić]] * [[George Kosturos]] * [[Sho Kosugi]] * [[Jack Kosslyn]] * [[Božidar Košćak]] * [[Elias Koteas]] * [[Marika Kotopouli]] * [[Hector Kotsifakis]] * [[Yaphet Kotto]] * [[Tom Kouchalakos]] * [[Ernie Kovacs]] * [[Igor Kovač]] * [[Mario Kovač]] * [[Anica Kovačević]] * [[Bojana Kovačević]] * [[Dejan Kovačević]] * [[Kalina Kovačević]] * [[Ranko Kovačević]] * [[Sonja Kovačević]] * [[Vladimir Kovačević]] * [[Martin Kove]] * [[Ljubica Ković]] * [[Dubravka Kovjanić]] * [[Christian Koza]] * [[Jadranka Krajina]] * [[Jane Krakowski]] * [[Jagoda Kralj]] * [[Petar Kralj]] * [[Petra Kraljev]] * [[Iva Kraljević]] * [[Clare Kramer]] * [[Jana Kramer]] * [[Karsten Kramer]] * [[John Krasinski]] * [[Michele Krasnoo]] * [[Brian Krause]] * [[Miljana Kravić]] * [[Zoë Kravitz]] * [[Tamara Krcunović]] * [[Miodrag Krčmarik]] * [[Kristina Krepela]] * [[Magnus Krepper]] * [[Nathan Kress]] * [[Thomas Kretschmann]] * [[Kristin Kreuk]] * [[Charlbi Dean Kriek]] * [[Vicky Krieps]] * [[Kamel Krifia]] * [[Alice Krige]] * [[Kris Kristofferson]] * [[Elmir Krivalić]] * [[Bojan Krivokapić]] * [[Miodrag Krivokapić]] * [[Vojo Krivokapić]] * [[Filip Križan]] * [[Bela Krleža]] * [[Steva Krnjajić]] * [[Doutzen Kroes]] * [[Petra Krolo]] * [[Nick Kroll]] * [[Chad Krowchuk]] * [[Slavica Krsmanović]] * [[Ljiljana Krstić]] * [[Miloš Krstović]] * [[Miodrag Krstović]] * [[Zdravka Krstulović]] * [[Diane Kruger]] * [[Otto Kruger]] * [[Sonia Kruger]] * [[Mateja Kruhak]] * [[Sarah Kryszak]] * [[Simay Küçük]] * [[Hazal Filiz Küçükköse]] * [[Lenn Kudrjawizki]] * [[Lera Kudryavtseva]] * [[Lisa Kudrow]] * [[Dražen Kühn]] * [[Elizabeta Kukić]] * [[Rudolf Kukić]] * [[Doris Šarić-Kukuljica]] * [[Đorđe Kukuljica]] * [[Maria Kulle]] * [[Akshay Kumar]] * [[Babbal Kumar]] * [[Jagoda Kumrić]] * [[Lujo Kunčević]] * [[Nebojša Kundačina]] * [[Grace Lynn Kung]] * [[Mila Kunis]] * [[Aline Küppenheim]] * [[Robert Kurbaša]] * [[Nataliya Kurdyubova]] * [[Mirvad Kurić]] * [[Chiaki Kuriyama]] * [[Tom Kurlander]] * [[Emily Kuroda]] * [[Miran Kurspahić]] * [[Almir Kurt]] * [[Belma Lizde-Kurt]] * [[Ena Kurtalić]] * [[Caner Kurtaran]] * [[Petra Kurtela]] * [[Milan Kuruzović]] * [[Tomo Kuruzović]] * [[Nikša Kušelj]] * [[Ashton Kutcher]] * [[Shiori Kutsuna]] * [[Yeliz Kuvancı]] * [[Kagiso Kuypers]] * [[Andrija Kuzmanović]] * [[Bogdan Kuzmanović]] * [[Ana Kvrgić]] * [[Ryan Kwanten]] {{Div col end}} ---- == L == {{Div col}} * [[Shia LaBeouf]] * [[Caterina Sylos Labini]] * [[Slavko Labović]] * [[Matthew Labyorteaux]] * [[Thiago Lacerda]] * [[Kevin Lacz]] * [[Eric Ladin]] * [[Diane Ladd]] * [[James Lafferty]] * [[Art LaFleur]] * [[Christine Lahti]] * [[Sarah Laine]] * [[Don Lake]] * [[Ricki Lake]] * [[Veronica Lake]] * [[Dragan Laković]] * [[Predrag Laković|Predrag Pepi Laković]] * [[Padma Lakshmi]] * [[Vijay Lama]] * [[Hedy Lamarr]] * [[Lorenzo Lamas]] * [[Dolores Lambaša]] * [[Christopher Lambert]] * [[Paul Lambert]] * Ivana Lalicki * [[Katherine LaNasa]] * [[Burt Lancaster]] * [[Martin Landau]] * [[Amy Landecker]] * [[Sonny Landham]] * [[Ali Landry]] * [[Diane Lane]] * [[Jackie Lane]] * [[Nathan Lane]] * [[Artie Lange]] * [[Hope Lange]] * [[Jessica Lange]] * [[Renate Langer]] * [[Sanda Langerholz]] * [[Katherine Langford]] * [[Srna Lango]] * [[Angela Lansbury]] * [[John Lantz]] * [[Mario Lanza]] * [[Anthony LaPaglia]] * [[Gina La Piana]] * [[June Laporte]] * [[Mihailo Laptošević]] * [[John Larch]] * [[Brice Larrieu]] * [[Ali Larter]] * [[Brandon Larracuente]] * [[Frano Lasić]] * [[Ljiljana Lasić]] * [[Sven Lasta]] * [[Dick Latessa]] * [[Queen Latifah]] * [[Jacob Latimore]] * [[Slobodanka Latinović]] * [[Zoltán Latinovits]] * [[Chloe Rose Lattanzi]] * [[Constance Lau]] * [[John Laughlin]] * [[Charles Laughton]] * [[Stan Laurel]] * [[Tammy Lauren]] * [[Mélanie Laurent]] * [[Hugh Laurie]] * [[Piper Laurie]] * [[Vickie Bak Laursen]] * [[Žarko Laušević]] * [[Inbar Lavi]] * [[Jude Law]] * [[Katrina Law]] * [[Peter Lawford]] * [[Carol Lawrence]] * [[Florence Lawrence]] * [[Jennifer Lawrence]] * [[Martin Lawrence]] * [[Sharon Lawrence]] * [[Josh Lawson]] * [[Claude Laydu]] * [[Justin Lazard]] * [[Mina Lazarević]] * [[George Lazenby]] * [[Aleksandar Lazić]] * [[Anita Lazić]] * [[Danilo Lazović]] * [[Tihana Lazović]] * [[Nicholas Lea]] * [[Cloris Leachman]] * [[Sharon Leal]] * [[Zarah Leander]] * [[Walter Learning]] * [[Denis Leary]] * [[Jean-Pierre Léaud]] * [[Oleg Lebedev]] * [[Roger Lebel]] * [[Jules LeBlanc]] * [[Matt LeBlanc]] * [[Kelly LeBrock]] * [[Branislav Lečić]] * [[Heath Ledger]] * [[Francis Lederer]] * [[Virginie Ledoyen]] * [[Brandon Lee]] * [[Bruce Lee]] * [[Christopher Lee]] * [[Jason Lee]] * [[Ki Hong Lee]] * [[Michelle Lee]] * [[Peggy Lee]] * [[Sheryl Lee]] * [[Spike Lee]] * [[Stan Lee]] * [[Sung Hi Lee]] * [[Tommy Lee]] * [[Will Yun Lee]] * [[Dan Leegant]] * [[Jane Leeves]] * [[Daniele Legler]] * [[Mirtha Legrand]] * [[Silvia Legrand]] * [[James LeGros]] * [[Fredric Lehne]] * [[John Lehne]] * [[Chyler Leigh]] * [[Janet Leigh]] * [[Vivien Leigh]] * [[Laura Leighton]] * [[Margaret Leighton]] * [[Seabourn Legend]] * [[John Leguizamo]] * [[Henry Lehrman]] * [[Dubravka Lelas]] * [[Claude Lelouch]] * [[Vinko Leljak]] * [[Jack Lemmon]] * [[Jorge Lendeborg Jr.]] * [[Kaloyan Lenkov]] * [[Jenya Leno]] * [[Noémie Lenoir]] * [[Lydia Lenosi]] * [[Adriane Lenox]] * [[Steve Lenz]] * [[Harry Lennix]] * [[Doug Lennox]] * [[Bethany Joy Lenz]] * [[Kay Lenz]] * [[Queenie Leonard]] * [[Sylvie Léonard]] * [[Sunny Leone]] * [[Téa Leoni]] * [[Richard LeParmentier]] * [[Zvonko Lepetić]] * [[Boris Ler]] * [[Sergio Lerer]] * [[Logan Lerman]] * [[Michael Lerner]] * [[Ken LeRoy]] * [[Vilim Lesić]] * [[Nan Leslie]] * [[Rose Leslie]] * [[Len Lesser]] * [[Marinko Leš]] * [[Miroljub Lešo]] * [[Jared Leto]] * [[Dennis Letts]] * [[Ken Leung]] * [[Bernhard Leute]] * [[Rozalija Levai]] * [[Otokar Levaj]] * [[Yoav Levi]] * [[Adam Levine]] * [[Anna Levine]] * [[Samm Levine]] * [[Ted Levine]] * [[Eugene Levy]] * [[Grecia Levy]] * [[William Levy]] * [[Anthony Lewis]] * [[Ben Lewis]] * [[Emmanuel Lewis]] * [[Geoffrey Lewis]] * [[Damian Lewis]] * [[Daniel Day-Lewis]] * [[Jazsmin Lewis]] * [[Jenny Lewis]] * [[Jerry Lewis]] * [[Juliette Lewis]] * [[Mark Lewis]] * [[Marlon Lewis]] * [[Matthew Lewis]] * [[Jet Li]] * [[Landon Liboiron]] * [[Jovan Ličina]] * [[Chuck Liddell]] * [[Rebecca Liddiard]] * [[Amelia Lily]] * [[Morgan Lily]] * [[Roger Lim]] * [[Floriana Lima]] * [[Ludi Lin]] * [[Abbey Lincoln]] * [[Andrew Lincoln]] * [[Cipe Lincovsky]] * [[Emily Alyn Lind]] * [[Natalie Alyn Lind]] * [[Betty Linde]] * [[Max Linder]] * [[Thure Lindhardt]] * [[Delroy Lindo]] * [[Margaret Lindsay]] * [[Gene Lindsey]] * [[Rosaleen Linehan]] * [[Bai Ling]] * [[Hamish Linklater]] * [[Mackenzie Lintz]] * [[Alex D. Linz]] * [[Rex Linn]] * [[Laura Linney]] * [[Ray Liotta]] * [[Kent Lipham]] * [[Tomislav Lipljin]] * [[Peggy Lipton]] * [[Saúl Lisazo]] * [[Joe Lisi]] * [[Virna Lisi]] * [[Ljudmila Lisina]] * [[Natalie Lisinska]] * [[Vinko Lisjak]] * [[Cleavon Little]] * [[Leighanne Littrell]] * [[John Lithgow]] * [[Lucy Liu]] * [[Nastia Liukin]] * [[Nada Gačešić-Livaković]] * [[Blake Lively]] * [[Robyn Lively]] * [[Alen Liverić]] * [[Edvin Liverić]] * [[Carolina Lizarazo]] * [[Desmond Llewelyn]] * [[Robert Llewellyn]] * [[Christopher Lloyd]] * [[Harold Lloyd]] * [[Amy Locane]] * [[Miley Locke]] * [[Heather Locklear]] * [[Harold Lockwood]] * [[Margaret Lockwood]] * [[Samantha Lockwood]] * [[Phyllis Logan]] * [[Robert Loggia]] * [[Lindsay Lohan]] * [[Alison Lohman]] * [[Jimmy Jean Lois]] * [[Victoria Loke]] * [[Kristanna Loken]] * [[Gina Lollobrigida]] * [[Herbert Lom]] * [[Montserrat Lombard]] * [[Beba Lončar]] * [[Damir Lončar]] * [[Sandra Lončarić]] * [[Tom London]] * [[John Lone]] * [[Justin Long]] * [[Kathy Long]] * [[Nia Long]] * [[Richard Long]] * [[Shelley Long]] * [[Malisa Longo]] * [[Eva Longoria]] * [[Keiynan Lonsdale]] * [[Tonko Lonza]] * [[Jelena Lopatić]] * [[Gerry Lopez]] * [[Jennifer Lopez]] * [[Mario Lopez]] * [[Ubaldo Lo Presti]] * [[Rebecca Lord]] * [[Traci Lords]] * [[Sophia Loren]] * [[Traci Lords]] * [[Judd Lormand]] * [[Marion Lorne]] * [[Otar Lortkipanidze]] * [[Albert Lortzing]] * [[Peter Lorre]] * [[Alexander Lou]] * [[Dorothy Loudon]] * [[Lori Loughlin]] * [[John Louie]] * [[Jimmy Jean Louis]] * [[Tina Louise]] * [[Demi Lovato]] * [[Linda Lovelace]] * [[Davide Lo Verde]] * [[Ophelia Lovibond]] * [[Karmen Sunčana Lovrić]] * [[Marijan Lovrić]] * [[Jack Lowden]] * [[David Lowe]] * [[Rob Lowe]] * [[Elina Löwensohn]] * [[Katie Lowes]] * [[Jessica Lowndes]] * [[Carlos Lozano]] * [[Lisa Lu]] * [[Shijia Lü]] * [[Ernst Lubitsch]] * [[Shelley Lubben]] * [[Isabel Lucas]] * [[Thad Luckinbill]] * [[Nataša Lučanin]] * [[Leon Lučev]] * [[Romina Vitasović Lučić]] * [[Alexander Ludwig]] * [[Camilla Luddington]] * [[Lorna Luft]] * [[Bela Lugosi]] * [[Keye Luke]] * [[Milka Lukić]] * [[Suzana Lukić]] * [[Adrian Lukis]] * [[Tatjana Lukjanova]] * [[Anointing Lukola]] * [[Carl Lumbly]] * [[Joanna Lumley]] * [[Richard Lumsden]] * [[Diego Luna]] * [[Victoria Luna]] * [[Jordan Lund]] * [[Jayden Lund]] * [[Steve Lund]] * [[Synnøve Macody Lund]] * [[Dolph Lundgren]] * [[Henrik Lundström]] * [[Jamie Luner]] * [[Cherie Lunghi]] * [[Petar Lupa]] * [[John Lurie]] * [[Rod Lurie]] * [[Billy Lush]] * [[Jing Lusi]] * [[Dejan Lutkić]] * [[Amy da Luz]] * [[Desi Lydic]] * [[David Lyons]] * [[David Lynch]] * [[Evanna Lynch]] * [[Jane Lynch]] * [[Kelly Lynch]] * [[Richard Lynch]] * [[Nicholas Lyndhurst]] * [[Martin Lynes]] * [[Melanie Lynskey]] * [[Ginger Lynn]] * [[Natasha Lyonne]] * [[MC Lyte]] {{Div col end}} ---- == LJ == {{Div col}} * [[Dragoljub Ljubičić]] * [[Slobodan Ljubičić]] * [[Nebojša Ljubišić]] * [[Danko Ljuština]] {{Div col end}} ---- == M == {{Div col}} * [[Benu Mabhena]] * [[Bernie Mac]] * [[Nada Macanković]] * [[Marc Macaulay]] * [[Cara Duff-MacCormick]] * [[Ian MacDonald]] * [[Jeanette MacDonald]] * [[Rob MacDonald]] * [[Elizabeth Macey]] * [[Henryk Machalica]] * [[Ali MacGraw]] * [[Katherine MacGregor]] * [[Keith MacKechnie]] * [[Millie Mackintosh]] * [[Fawna MacLaren]] * [[Patrick Macnee]] * [[Ralph Macchio]] * [[Aldo Maccione]] * [[Robert Madrid]] * [[Richard Madden]] * [[Andie MacDowell]] * [[Angus MacFadyen]] * [[Gabriel Macht]] * [[Tammy MacIntosh]] * [[Allison Mack]] * [[Phillip MacKenzie]] * [[Steven Mackintosh]] * [[Kyle MacLachlan]] * [[Shirley MacLaine]] * [[Norma MacMillan]] * [[Peter MacNeill]] * [[Peter MacNicol]] * [[Beatrice Macola]] * [[Elle Macpherson]] * [[Ashley Madekwe]] * [[Amy Madigan]] * [[Richard Madden]] * [[Madonna]] * [[Michael Madsen]] * [[Virginia Madsen]] * [[Zlatko Madunić]] * [[Marinko Madžgalj]] * [[Roma Maffia]] * [[Honorato Magaloni]] * [[Francis Magee]] * [[Patrick Magee]] * [[Rusty Magee]] * [[Anna Magnani]] * [[Tova Magnusson]] * [[Ivan Magud]] * [[Jeremy Maguire]] * [[Tobey Maguire]] * [[Santos Maggi]] * [[Frank Maharajh]] * [[George Maharis]] * [[Bruce Mahler]] * [[John Mahoney]] * [[Jacqueline Maillan]] * [[Valérie Mairesse]] * [[Šiško Horvat Majcan]] * [[Marko Majer]] * [[Franjo Majetić]] * [[Edita Majić]] * [[Lee Majors]] * [[Mirjana Majurec]] * [[Mako]] * [[Sergei Makovetsky]] * [[Danica Maksimović]] * [[Dragan Maksimović]] * [[Siniša Maksimović]] * [[Patrick Malahide]] * [[Aleksey Malashkin]] * [[Christophe Malavoy]] * [[Karl Malden]] * [[Rami Malek]] * [[Art Malik]] * [[John Malkovich]] * [[Dag Malmberg]] * [[Vesna Malohodžić]] * [[Dorothy Malone]] * [[Drago Malović]] * [[Goran Malus]] * [[Jef Mallory]] * [[Bojana Maljević]] * [[Byron Mann]] * [[Erika Mann]] * [[Leslie Mann]] * [[Lucia Stefania Glavich Mandarić]] * [[Anastasija "Anja" Mandić]] * [[Anita Mančić]] * [[Howie Mandel]] * [[Milorad Mandić|Milorad Mandić Manda]] * [[Veljko Mandić]] * [[Adam Mandrović]] * [[Nick Mandryk]] * [[Costas Mandylor]] * [[Nino Manfredi]] * [[Joe Manganiello]] * [[Silvana Mangano]] * [[Sebastian Maniscalco]] * [[Miki Manojlović]] * [[Zorka Manojlović]] * [[Blu Mankuma]] * [[Paulina Manov]] * [[Jayne Mansfield]] * [[Marilyn Manson]] * [[Deborah Mansy]] * [[Joe Mantegna]] * [[Lesley Manville]] * [[Taryn Manning]] * [[Marla Maples]] * [[William Mapother]] * [[Kate Mara]] * [[Jean Marais]] * [[Mirna Maras]] * [[Marcel Marceau]] * [[Sophie Marceau]] * [[Bob March]] * [[Fredric March]] * [[Jane March]] * [[Guy Marchand]] * [[Carmelo Marchetta]] * [[Vanessa Marcil]] * [[Eva Marcille]] * [[James Marcus]] * [[Marcel Maréchal]] * [[Bam Margera]] * [[Lela Margitić]] * [[Cindy Margolis]] * [[Mark Margolis]] * [[Ann-Margret]] * [[Julianna Margulies]] * [[Dulce María]] * [[Andreja Maričić]] * [[Veljko Maričić]] * [[Divna Marić]] * [[Milan Marić]] * [[Eva Marie]] * [[Rose Marie]] * [[Eli Marienthal]] * [[Cheech Marin]] * [[Sanja Marin]] * [[Luca Marinelli]] * [[Dragan Marinković]] * [[Ksenija Marinković]] * [[Radoslava Marinković]] * [[Veljko Marinković]] * [[Nikša Marinović]] * [[Katarina Marković]] * [[Iva Marjanović]] * [[Rade Marjanović]] * [[Zana Marjanović]] * [[Kika Markham]] * [[Meghan Markle]] * [[Elena Markova]] * [[Ana Marković]] * [[Đorđe Marković]] * [[Miona Marković]] * [[Nataša Marković]] * [[Olivera Marković]] * [[Rade Marković]] * [[Snežana Marković]] * [[Vukašin Marković]] * [[Damir Markovina]] * [[Mozhan Marnò]] * [[Mariacristina Marocco]] * [[Petra Maroja]] * [[Dijana Marojević]] * [[Žan Marolt]] * [[Josip Bobi Marotti]] * [[Constantine Maroulis]] * [[Vanessa Marquez]] * [[Kenneth Mars]] * [[James Marsden]] * [[Matthew Marsden]] * [[David Anthony Marshall]] * [[Garry Marshall]] * [[James Marshall]] * [[Niní Marshall]] * [[Paula Marshall]] * [[Skye P. Marshall]] * [[Natalie Marston]] * [[Liisa Repo-Martell]] * [[Tomislav Martić]] * [[Andrea Martin]] * [[Christy Martin]] * [[Dean Martin]] * [[Kevin Michael Martin]] * [[Madeleine Martin]] * [[Mary Martin]] * [[Ricky Martin]] * [[Steve Martin]] * [[Margo Martindale]] * [[Alessandra Martines]] * [[Adrian Martinez]] * [[Christopher 'War' Martinez]] * [[Elena Martínez]] * [[James Martinez]] * [[Natalie Martinez]] * [[Olivier Martinez]] * [[Anneli Martini]] * [[Max Martini]] * [[Ante Čedo Martinić]] * [[Miše Martinović]] * [[Perica Martinović]] * [[Éva Marton]] * [[Slobodan Marunović]] * [[Elizabeth Marvel]] * [[Lee Marvin]] * [[Groucho Marx]] * [[Chris Marquette]] * [[Ken Marshall]] * [[Rocky Marshall]] * [[Siobhan Marshall]] * [[Christine Marzano]] * [[Gloria Marziano]] * [[Grazi Massafera]] * [[Kaito Masai "Kite"]] * [[Beppe Mascellino]] * [[Ndedi Ma-Sellu "Dedson"]] * [[Vladimir Mashkov]] * [[Giulietta Masina]] * [[Jake Maskall]] * [[Tatiana Maslany]] * [[Scott Maslen]] * [[Lisa Lynn Masters]] * [[Christopher Masterson]] * [[Peter Masterson]] * [[Mercedes Masöhn]] * [[James Mason]] * [[Laurence Mason]] * [[Chiara Mastroianni]] * [[Marcello Mastroianni]] * [[Osa Massen]] * [[Michael Massee]] * [[Raymond Massey]] * [[Joe Massingill]] * [[Frano Mašković]] * [[Vesna Tominac Matačić]] * [[Stojan Matavulj]] * [[Tim Matheson]] * [[Thom Mathews]] * [[Samantha Mathis]] * [[Cameron Mathison]] * [[Branko Matić]] * [[Dejan Matić]] * [[Živka Matić]] * [[Jadranka Matković]] * [[Gaku Matsuda]] * [[Seiko Matsuda]] * [[Yuki Matsuzaki]] * [[Aya Matsuura]] * [[Yahya Abdul-Mateen II]] * [[Sharron Matthews]] * [[Helena Mattsson]] * [[Walter Matthau]] * [[Vilim Matula]] * [[Victor Mature]] * [[Claire Maurier]] * [[Eve Mauro]] * [[Mathilda May]] * [[Filip Mayer]] * [[Mike Mayhall]] * [[Peter Mayhew]] * [[Lesley Maylett]] * [[Tristin Mays]] * [[Milivoj Popović Mavid]] * [[Debi Mazar]] * [[David Mazouz]] * [[Peppino Mazzotta]] * [[Karima McAdams]] * [[Rachel McAdams]] * [[James McAvoy]] * [[Deron McBee]] * [[Jack McBrayer]] * [[Danny McBride]] * [[Melissa McBride]] * [[Simon McBurney]] * [[Frances Lee McCain]] * [[Sydney McCallister]] * [[David McCallum]] * [[Rory McCann]] * [[Brian McCardie]] * [[Andrew McCarthy]] * [[Jenny McCarthy]] * [[Tom McCarthy]] * [[Jesse McCartney]] * [[Constance McCashin]] * [[China Anne McClain]] * [[Tom McCleister]] * [[Leigh McCloskey]] * [[Ryan McCluskey]] * [[Heather McComb]] * [[Matthew McConaughey]] * [[AnnaLynne McCord]] * [[Catherine McCormack]] * [[Mary McCormack]] * [[Merrill McCormick]] * [[Malachy McCourt]] * [[Matt McCoy]] * [[Sandra McCoy]] * [[Joel McCrea]] * [[Helen McCrory]] * [[Marc McClure]] * [[Bob McClurg]] * [[Lisa McCune]] * [[Andy McCutcheon]] * [[Charlie McDermott]] * [[Dylan McDermott]] * [[Erica McDermott]] * [[Da'Vone McDonald]] * [[Garry McDonald]] * [[Peter McDonald]] * [[Blair McDonough]] * [[Neal McDonough]] * [[Mary McDonnell]] * [[Jake McDorman]] * [[Frances McDormand]] * [[Karen McDougal]] * [[Roddy McDowall]] * [[Malcolm McDowell]] * [[Michael McElhatton]] * [[Natascha McElhone]] * [[Dominique McElligott]] * [[Darren McGavin]] * [[Patrick McGaw]] * [[Everett McGill]] * [[Paul McGillion]] * [[John C. McGinley]] * [[Damian McGinty]] * [[Boris McGiver]] * [[Mike McGlone]] * [[Elizabeth McGovern]] * [[Rose McGowan]] * [[Katie Mcgrath]] * [[Tim McGraw]] * [[Ewan McGregor]] * [[Adam McKay]] * [[Don McKay]] * [[Gina McKee]] * [[Lonette McKee]] * [[Danica McKellar]] * [[Ian McKellen]] * [[Kevin McKidd]] * [[Kate McKinnon]] * [[Kurt McKinney]] * [[Brent McLaren]] * [[Allyn Ann McLerie]] * [[Aoife McMahon]] * [[Julian McMahon]] * [[Don McManus]] * [[John McMartin]] * [[Michael McMillian]] * [[Sam McMurray]] * [[Scoot McNairy]] * [[Ames McNamara]] * [[Katherine McNamara]] * [[Jessica McNamee]] * [[Kevin McNulty]] * [[Katharine McPhee]] * [[Andy McQueen]] * [[Chad McQueen]] * [[Steve McQueen]] * [[Frank McRae]] * [[Gerald McRaney]] * [[Peter McRobbie]] * [[Ian McShane]] * [[Sophie McShera]] * [[Graham McTavish]] * [[Janet McTeer]] * [[Eve McVeagh]] * [[Emily Meade]] * [[Colm Meaney]] * [[Anne Meara]] * [[Peter Mechkoff]] * [[Geoff Meed]] * [[Mirna Medaković]] * [[Titina Medeiros]] * [[Jasmina Medenica]] * [[Ofelia Medina]] * [[Patricia Medina]] * [[Dragoslav Medojević]] * [[Sven Medvešek]] * [[Jasmin Mekić]] * [[Ron Melendez]] * [[Cyron Melville]] * [[Jean-Pierre Melville]] * [[Allan Melvin]] * [[James J. Mellon]] * [[Zinaid Memišević]] * [[Ben Mendelsohn]] * [[Eva Mendes]] * [[Jessy Mendiola]] * [[Lady Mendl]] * [[Mauricio Mendoza]] * [[Denis Ménochet]] * [[Maria Menounos]] * [[Irfan Mensur]] * [[Adolphe Menjou]] * [[Tobias Menzies]] * [[Laura Mennell]] * [[Alex Meraz]] * [[Héctor Jaime Mercado]] * [[Mae Mercer]] * [[Stephen Merchant]] * [[Michèle Mercier]] * [[Melina Mercouri]] * [[Matt Mercurio]] * [[Burgess Meredith]] * [[Una Merkel]] * [[Melina Merkuri]] * [[Giusi Merli]] * [[Alma Merunka]] * [[Clive Merrison]] * [[Jelena Mesar]] * [[Paul Mescal]] * [[Debra Messing]] * [[Igor Mešin]] * [[Drago Meštrović]] * [[Laurie Metcalf]] * [[Jesse Metcalfe]] * [[Jack Metzger]] * [[Paul Meurisse]] * [[Breckin Meyer]] * [[Dina Meyer]] * [[Jonathan Rhys Meyers]] * [[Seth Meyers]] * [[Rosario Miano]] * [[Jean-Pierre Michaël]] * [[Marc Michel]] * [[Katrine Michelsen]] * [[Milena Miconi]] * [[Kate Micucci]] * [[Irena Mičijević]] * [[Nadine Mičić]] * [[Dragan Mićalović]] * [[Dragana Mićalović]] * [[Sloboda Mićalović]] * [[Dragan Mićanović]] * [[Marijana Mićić]] * [[Milutin Mićović]] * [[Bette Midler]] * [[Thomas Middleditch]] * [[Robert Middleton]] * [[Toshiro Mifune]] * [[Bogdan Mihailović]] * [[Ivan Mihailović]] * [[Milan Mihailović]] * [[Milica Mihajlović]] * [[Nela Mihailović]] * [[Iva Mihalić]] * [[Ivana Mihić]] * [[Boris Miholjević]] * [[Jelena Miholjević]] * [[Dubravka Mijatović]] * [[Nikola Mijatović]] * [[Irakli Mikava]] * [[Krešimir Mikić]] * [[Xian Mikol]] * [[Lars Mikkelsen]] * [[Mads Mikkelsen]] * [[Marijana Mikulić]] * [[Jelena Ivanišević Paunović "Jelena Mila"|Jelena Mila]] * [[Relja Milanković]] * [[Alyssa Milano]] * [[Sanja Milardović]] * [[Darko Milas]] * [[Carmelo Plinio Milazzo]] * [[Oliver Milburn]] * [[Branislav Ciga Milenković]] * [[Radoslav Milenković]] * [[Žika Milenković]] * [[Biljana Milenović]] * [[Joanna Miles]] * [[Predrag Miletić]] * [[Ratko Miletić]] * [[Srđan Miletić]] * [[Eric Millegan]] * [[Penelope Ann Miller]] * [[Ben Miller]] * [[Dick Miller]] * [[Ezra Miller]] * [[Joshua John Miller]] * [[Kenneth Miller]] * [[Lauren Miller]] * [[Marvin Miller]] * [[Penelope Ann Miller]] * [[Sienna Miller]] * [[T. J. Miller]] * [[Wentworth Miller]] * [[Ben Miles]] * [[Ivana Miličević]] * [[Jana Milić]] * [[Nikola Milić]] * [[Jovan Milićević (glumac)|Jovan Milićević]] * [[Srboljub Milin]] * [[James Millican]] * [[Spike Milligan]] * [[Predrag Milinković|Predrag Preža Milinković]] * [[Boris Milivojević]] * [[Janko Milivojević]] * [[Bill Milner]] * [[Dragiša Milojković]] * [[Dragoljub Gula Milosavljević]] * [[Milan Milosavljević]] * [[Vladislava Vladica Milosavljević]] * [[Andrija Milošević]] * [[Miloš Milošević]] * [[Milutin Milošević]] * [[Zoran Milošević]] * [[Miodrag Milovanov]] * [[Nebojša Milovanović]] * [[Ognjen Milovanović]] * [[Milica Milša]] * [[Donna Mills]] * [[Judson Mills]] * [[Stephanie Anne Mills]] * [[John Miljan]] * [[Zoran Miljković]] * [[Stefanos Miltsakakis]] * [[Nicki Minaj]] * [[Tim Minchin]] * [[Pavle Minčić]] * [[Sal Mineo]] * [[Kate Miner]] * [[Rachel Miner]] * [[Liza Minnelli]] * [[Helena Minić]] * [[Isidora Minić]] * [[Dannii Minogue]] * [[Kylie Minogue]] * [[Stevan Minja]] * [[Miou-Miou]] * [[Evan Mirand]] * [[Milo Miranović]] * [[Helen Mirren]] * [[Voja Mirić]] * [[Boris Mirković]] * [[Mario Mirković]] * [[Elyse Mirto]] * [[Yukio Mishima]] * [[Ardit Mishra]] * [[Mistinguett]] * [[Jimi Mistry]] * [[Simone Missick]] * [[Bogoljub Mitić]] * [[Branka Mitić]] * [[Katarina Mitrović]] * [[Žarko Mitrović]] * [[Tijana Mladenović]] * [[Anja Mit]] * [[John Mitchum]] * [[Robert Mitchum]] * [[David Mitchell]] * [[Eddy Mitchell]] * [[Elizabeth Mitchell]] * [[Eric Mitchell]] * [[John Cameron Mitchell]] * [[Kenneth Mitchell]] * [[Laura Mitchell]] * [[Laurie Mitchell]] * [[Maia Mitchell]] * [[Mark Mitchell]] * [[Penelope Mitchell]] * [[Radha Mitchell]] * [[Sasha Mitchell]] * [[Shay Mitchell]] * [[Silas Weir Mitchell]] * [[Thomas Mitchell]] * [[Yvonne Mitchell]] * [[John Mitchum]] * [[Labina Mitevska]] * [[Branka Mitić]] * [[Rhona Mitra]] * [[Yoko Mitsuya]] * [[Cody Midthunder]] * [[Sonoya Mizuno]] * [[Erena Mizusawa]] * [[Andrea Mladinić]] * [[Vedran Mlikota]] * [[Mario Mlinarić]] * [[Matthew Modine]] * [[Duško Modrinić]] * [[Chuku Modu]] * [[Anjli Mohindra]] * [[Sönke Möhring]] * [[Strahinja Mojić]] * [[Sreten Mokrović]] * [[Gretchen Mol]] * [[Alfred Molina]] * [[Al Molinaro]] * [[Melissa Molinaro]] * [[Mercedes Molto]] * [[Richard Moll]] * [[Jordi Mollà]] * [[Ralf Möller]] * [[Jason Momoa]] * [[Taylor Momsen]] * [[Janelle Monáe]] * [[Dominic Monaghan]] * [[Michelle Monaghan]] * [[Pierre Mondy]] * [[Isabela Moner]] * [[Mo'Nique]] * [[Lúcia Moniz]] * [[Bob Monkhouse]] * [[Marilyn Monroe]] * [[Ricardo Montalbán]] * [[Yves Montand]] * [[Jorge Montesi]] * [[María Montez]] * [[Janet Montgomery]] * [[Sara Montiel]] * [[Edgar Morais]] * [[Esai Morales]] * [[Rick Moranis]] * [[Jeanne Moreau]] * [[Camila Morgado]] * [[Frank Morgan]] * [[Harry Morgan]] * [[Jeffrey Dean Morgan]] * [[Kerry Morgan]] * [[Kerry Grace Morgan]] * [[Peter Kelly Morgan]] * [[Tracy Morgan]] * [[Bárbara Mori]] * [[Naoko Mori]] * [[Cathy Moriarty]] * [[Noriyuki "Pat" Morita]] * [[Deniz Irem Morkoç]] * [[David Morse]] * [[Jim Morse]] * [[Robert Morse]] * [[Roger Morlidge]] * [[Glenn Morshower]] * [[Viggo Mortensen]] * [[Emily Mortimer]] * [[Joe Morton]] * [[Barbara Moore]] * [[Carmen Moore]] * [[Chris Moore]] * [[Clark Moore]] * [[Demi Moore]] * [[Graham Moore]] * [[Joel David Moore]] * [[Julianne Moore]] * [[Michael Moore]] * [[Roger Moore]] * [[Shemar Moore]] * [[Toby Leonard Moore]] * [[Gigio Morra]] * [[Geoff Morrell]] * [[Aubrey Morris]] * [[Greg Morris]] * [[Jeff Morris]] * [[Lamorne Morris]] * [[Alanis Morissette]] * [[David Morrissey]] * [[Jennifer Morrison]] * [[Shelley Morrison]] * [[Temuera Morrison]] * [[Camila Morrone]] * [[Cameron Moulène]] * [[Anson Mount]] * [[John Mountford]] * [[Peter Moon]] * [[Barbara Moore]] * [[Carmen Moore]] * [[Chris Moore]] * [[Clark Moore]] * [[Demi Moore]] * [[Graham Moore]] * [[Joel David Moore]] * [[Julianne Moore]] * [[Michael Moore]] * [[Roger Moore]] * [[Shemar Moore]] * [[Toby Leonard Moore]] * [[Garrett Morris]] * [[Phil Morris]] * [[Max Morrow]] * [[Patsy Montana]] * [[Patricia Montero]] * [[Sara Montiel]] * [[Philippe Morier-Genoud]] * [[Jeanne Moreau]] * [[Yolande Moreau]] * [[Harry Morgan]] * [[Michèle Morgan]] * [[Maia Morgenstern]] * [[Cathy Moriarty]] * [[Margaret Morris]] * [[William Moseley]] * [[Sara Moser]] * [[Josh Mostel]] * [[Carrie-Anne Moss]] * [[Elisabeth Moss]] * [[Wagner Moura]] * [[Matthew Moy]] * [[Stephen Moyer]] * [[Nina Mrđa]] * [[Andrija Mrkaić]] * [[Dragana Mrkić]] * [[Domagoj Mrkonjić]] * [[Karlo Mrkša]] * [[Ivana Mrvaljević]] * [[Anna Mucha]] * [[Ljubomir Draškić Muci]] * [[Myke R. Mueller]] * [[Minka Muftić]] * [[Andrea Mugoša]] * [[Oliver Muirhead]] * [[Hazim Mujčinović]] * [[Aylin Mujica]] * [[Karen Mulder]] * [[Kate Mulgrew]] * [[Edward Mulhare]] * [[Chris Mulkey]] * [[Callan Mulvey]] * [[Martin Mull]] * [[Megan Mullally]] * [[Michel Muller]] * [[Carey Mulligan]] * [[Richard Mulligan]] * [[Melinda Mullins]] * [[Eloise Mumford]] * [[Annie Mumolo]] * [[Koh Chieng Mun]] * [[Paul Muni]] * [[Lotte Munk]] * [[Frankie Muniz]] * [[Olivia Munn]] * [[Antonio Muñoz]] * [[Nicole Muñoz]] * [[Janet Munro]] * [[Lochlyn Munro]] * [[Klaus Münster]] * [[Kōhei Murakami]] * [[Jean Murat]] * [[Mona Muratović]] * [[Bjanka Murgel]] * [[Momčilo Murić]] * [[Caterina Murino]] * [[Bill Murray]] * [[Chad Michael Murray]] * [[Christopher Murray]] * [[Joel Murray]] * [[Brittany Murphy]] * [[Eddie Murphy]] * [[Cillian Murphy]] * [[Padraigin Murphy]] * [[Tony Musante]] * [[Mediha Muslimović]] * [[Halima Mušić]] * [[Ellen Muth]] * [[Ornella Muti]] * [[Zaim Muzaferija]] * [[Ntare Mwine]] * [[Mike Myers]] * [[Sophia Myles]] * [[Mystikal]] {{Div col end}} ---- == N == {{Div col}} * [[Samy Naceri]] * [[Taško Načić]] * [[Mustafa Nadarević]] * [[Karthika Nair]] * [[Megumi Nakajima]] * [[Melaw Nakehk'o]] * [[Antun Nalis]] * [[Leonardo Nam]] * [[Baya Bangue Namkosse]] * [[Jack Nance]] * [[Charles Napier]] * [[Jessica Napier]] * [[Michael Nardelli]] * [[Vjera Žagar Nardelli]] * [[Nargis]] * [[Kevin Nash]] * [[Niecy Nash]] * [[Rachel Nash]] * [[Richard Nash]] * [[Mildred Natwick]] * [[Aleksandra Naumov]] * [[Kate Nauta]] * [[Ximena Navarrete]] * [[Silvia Navarro]] * [[Bojan Navojec]] * [[Goran Navojec]] * [[Jonas Nay]] * [[Kunal Nayyar]] * [[Dylan Neal]] * [[Lauren Neal]] * [[Bojana Nedeljković]] * [[Mladen Nedeljković]] * [[Verica Nedeska]] * [[Liam Neeson]] * [[Lucas Neff]] * [[Navid Negahban]] * [[Slobodan Negić]] * [[Pola Negri]] * [[Stacey Nelkin]] * [[Sam Neill]] * [[Marissa Neitling]] * [[Mladen Nelević]] * [[Aaron Quick Nelson]] * [[Barry Nelson]] * [[Craig T. Nelson]] * [[David Nelson]] * [[Judd Nelson]] * [[Tim Blake Nelson]] * [[Tyler Nelson]] * [[Kate Nelligan]] * [[Corin Nemec]] * [[Marina Nemet]] * [[Vanja Nenadić]] * [[Nenad Nenadović]] * [[Bora Nenić]] * [[Eric Nenninger]] * [[Franco Nero]] * [[Johann Nestroy]] * [[Sofija Perić Nešić]] * [[Bebe Neuwirth]] * [[John Neville]] * [[Alexander Nevsky]] * [[Gustav Nezval]] * [[William Newell]] * [[Barry Newman]] * [[Fred Newman]] * [[Paul Newman]] * [[Ryan Newman]] * [[William Newman]] * [[Julie Newmar]] * [[Thandie Newton]] * [[Arvy Ngeyitlala]] * [[Delphine Nguyen "Deydey"]] * [[Stephanie Nguyen "Lil Steph"]] * [[Lesley Nicol]] * [[Jonathan Nichols]] * [[Rosa Nichols]] * [[Jack Nicholson]] * [[Julianne Nicholson]] * [[Julia Nickson]] * [[Jasika Nicole]] * [[Daria Nicolodi]] * [[Steve Nicolson]] * [[Brigida Nicosia]] * [[Asta Nielsen]] * [[Brigitte Nielsen]] * [[Connie Nielsen]] * [[Leslie Nielsen]] * [[Bill Nighy]] * [[Milan Nikitović]] * [[Nikolai Nikolaeff]] * [[Aleksandra Nikolić]] * [[Biljana Nikolić]] * [[Dragan Nikolić]] * [[Marko Nikolić]] * [[Mirjana Nikolić]] * [[Suzana Nikolić]] * [[Bogosava Nikšić]] * [[Snežana Nikšić]] * [[Olivia Nikkanen]] * [[Garcelle Beauvais-Nilon]] * [[Leonard Nimoy]] * [[Željko Ninčić]] * [[Merab Ninidze]] * [[Nataša Ninković]] * [[Slobodan Ninković]] * [[Shunsuke Nishikawa]] * [[Maki Nishiyama]] * [[Adi Nitzan]] * [[Barbara Niven]] * [[David Niven]] * [[Kip Niven]] * [[Alessandro Nivola]] * [[Cynthia Nixon]] * [[Roberto Nobile]] * [[Ulrich Noethen]] * [[Amparo Noguera]] * [[Barbara Nola]] * [[Filip Nola]] * [[Amaury Nolasco]] * [[Gena Lee Nolin]] * [[Charles Nolte]] * [[Nick Nolte]] * [[Tom Noonan]] * [[Kathleen Noone]] * [[Adela Noriega]] * [[Eduardo Noriega]] * [[Jace Norman]] * [[Katrina Norman]] * [[Grace Nortey]] * [[Jeremy Northam]] * [[Edward Norton]] * [[Graham Norton]] * [[Richard Norton]] * [[Chuck Norris]] * [[Lee Norris]] * [[Jack Noseworthy]] * [[Lorena Nosić]] * [[Alain Noury]] * [[B. J. Novak]] * [[Jerzy Nowak]] * [[Kim Novak]] * [[Ramon Novarro]] * [[Don Novello]] * [[Maja Noveljić]] * [[Nikola Novosel]] * [[Bruce Nozick]] * [[Hinko Nučić]] * [[Zlata Numanagić]] * [[Paola Núñez]] * [[Drago Nusshol]] * [[Amy Nuttall]] * [[David Nykl]] * [[Lupita Nyong'o]] {{Div col end}} ---- == O == {{Div col}} * [[D.O.]] * [[David Oakes]] * [[Vladimir Obleščuk]] * [[Jacqueline Obradors]] * [[Milivoje "Mišo" Obradović]] * [[Aliyah O'Brien]] * [[Ben O'Brien]] * [[Dylan O'Brien]] * [[Kieran O'Brien]] * [[Pat O'Brien]] * [[Richard O'Brien]] * [[Ryan Ochoa]] * [[Jack O'Connell]] * [[Jerry O'Connell]] * [[Donald O’Connor]] * [[Gavin O'Connor]] * [[Jeanette O'Connor]] * [[Kevin J. O'Connor]] * [[Zoja Odak]] * [[Olga Odanović]] * [[Jennifer O'Dell]] * [[Songül Öden]] * [[Chris O'Donnell]] * [[Keir O'Donnell]] * [[Jasna Odorčić]] * [[Esther Ofarim]] * [[Nick Offerman]] * [[Megumi Ogata]] * [[Gail O'Grady]] * [[Zeynep Öğren]] * [[Soon-Tek Oh]] * [[Catherine O'Hara]] * [[Maureen O'Hara]] * [[Natalie O'Hara]] * [[Scarlett O'Hara]] * [[Sarah O'Hare]] * [[John O'Hurley]] * [[Kimberly Oja]] * [[Vanesa Ojdanić]] * [[Masi Oka]] * [[Patrick O'Kane]] * [[Nenad Okanović]] * [[Meral Okay]] * [[Michael O'Keefe]] * [[Ólafur Darri Ólafsson]] * [[Daniel Olbrychski]] * [[Umut Ölçer]] * [[Gary Oldman]] * [[Matt O'Leary]] * [[Kirsten Olesen]] * [[Robert Oliveri]] * [[Andrijana Oliverić]] * [[Nemanja Oliverić]] * [[Laurence Olivier]] * [[America Olivo]] * [[Karen Olivo]] * [[Ali Olomi]] * [[Ashley Olsen]] * [[Elizabeth Olsen]] * [[Mary-Kate Olsen]] * [[Merlin Olsen]] * [[Renee Olstead]] * [[Timothy Olyphant]] * [[Judd Omen]] * [[Aldin Omerović]] * [[Armin Omerović]] * [[Nermin Omić]] * [[Ron O'Neal]] * [[Ryan O'Neal]] * [[Sean O'Neal]] * [[Tatum O'Neal]] * [[Ed O'Neill]] * [[Jennifer O'Neill]] * [[Morgan O'Neill]] * [[Michael Ontkean]] * [[Dhobi Oparei]] * [[David Opatoshu]] * [[Alan Oppenheimer]] * [[Rita Ora]] * [[Ed O'Ross]] * [[Jelisaveta Orašanin]] * [[Genevieve O'Reilly]] * [[Mia Oremović]] * [[Božidar Orešković]] * [[Bojana Ordinačev]] * [[Ivan Orlov]] * [[Lora Orlović]] * [[Vera Orlović]] * [[Julia Ormond]] * [[Ed O'Ross]] * [[John Ortiz]] * [[Scarlet Ortiz]] * [[Tito Ortiz]] * [[Sean Orr]] * [[Jose Os]] * [[Ida Elizabeth Osbourne]] * [[Akai Osei]] * [[K. T. Oslin]] * [[Almira Osmanović]] * [[Haley Joel Osment]] * [[Edin Osmić]] * [[Muharem Osmić]] * [[Wayne Osmond]] * [[Darko Ostojić]] * [[Dubravka Ostojić]] * [[Maureen O'Sullivan]] * [[Jess Osuna]] * [[Patton Oswalt]] * [[Paul Oswell]] * [[Catalina Otálvaro]] * [[Carré Otis]] * [[Annette O'Toole]] * [[Ben O'Toole]] * [[Peter O'Toole]] * [[Ljubica Otašević]] * [[Momčilo Otašević]] * [[Ai Otsuka]] * [[Tamzin Outhwaite]] * [[Park Overall]] * [[Kelly Overton]] * [[Nana Owada]] * [[Clive Owen]] * [[Meg Wynn Owen]] * [[Ed Oxenbould]] * [[David Oyelowo]] * [[Frank Oz]] * [[Onur Özaydın]] * [[Serhat Özcan]] * [[Burak Özçivit]] * [[Ecem Özkaya]] * [[Hal Ozsan]] * [[Şükrü Özyıldız]] * [[Zlatko Ožbolt]] {{Div col end}} ---- == P == {{Div col}} * [[Plan B]] * [[Al Pacino]] * [[Roger Lloyd-Pack]] * [[Deepika Padukone]] * [[Patti Page]] * [[Galiano Pahor]] * [[Ivo Pajić]] * [[Ksenija Pajić]] * [[Zoran Pajić]] * [[Božidar Pajkić]] * [[Tatiana Pajkovic]] * [[Olga Pakalović]] * [[Jack Palance]] * [[Angel Palašev]] * [[Adrianne Palicki]] * [[Michael Palin]] * [[Cortney Palm]] * [[Geoffrey Palmer]] * [[Helene Palmer]] * [[Keke Palmer]] * [[Lilli Palmer]] * [[Peter Palmer]] * [[Renzo Palmer]] * [[Teresa Palmer]] * [[Chazz Palminteri]] * [[Adam Pålsson]] * [[Gwyneth Paltrow]] * [[Bar Paly]] * [[Danielle Panabaker]] * [[Sead Pandur]] * [[Hayden Panettiere]] * [[Chris Pang]] * [[Predrag Panić]] * [[John Pankow]] * [[Tony Pantages]] * [[Marko Mak Pantelić|Marko Pantelić]] * [[Vasa Pantelić]] * [[Joe Pantoliano]] * [[Ivana Panzalović]] * [[Irene Papas]] * [[Anna Paquin]] * [[Vanessa Paradis]] * [[Leona Paraminski]] * [[Parviz Parastui]] * [[Fausto Paravidino]] * [[Etela Pardo]] * [[Kip Pardue]] * [[Jessica Paré]] * [[Michael Paré]] * [[Marisa Paredes]] * [[Woodrow Parfrey]] * [[Alexandra Park]] * [[Megan Park]] * [[Randall Park]] * [[Al Parker]] * [[Anthony Ray Parker]] * [[Chris Parker]] * [[David Parker]] * [[Eleanor Parker]] * [[Mary-Louise Parker]] * [[Molly Parker]] * [[Nate Parker]] * [[Nathaniel Parker]] * [[Sarah Jessica Parker]] * [[Suzy Parker]] * [[Maggie Parks]] * [[Charles Parnell]] * [[İnci Melis Pars]] * [[Estelle Parsons]] * [[Jim Parsons]] * [[Dolly Parton]] * [[Audrina Patridge]] * [[Derek Partridge]] * [[Janel Parrish]] * [[Christine Pascal]] * [[Pedro Pascal]] * [[Mihajlo Bata Paskaljević]] * [[Giorgio Pasotti]] * [[Luke Pasqualino]] * [[Robert Pastorelli]] * [[Elsa Pataky]] * [[Dev Patel]] * [[Mandy Patinkin]] * [[Jason Patric]] * [[Robert Patrick]] * [[Tera Patrick]] * [[William Paterson]] * [[Marnette Patterson]] * [[Robert Pattinson]] * [[Merritt Patterson]] * [[Paula Patton]] * [[Will Patton]] * [[Adrian Paul]] * [[Alexandra Paul]] * [[Aleks Paunovic]] * [[Božidar Pavićević]] * [[Nino Pavleković]] * [[Boris Pavlenić]] * [[Milenko Pavlov]] * [[Ljuba Pavlović]] * [[Marko Pavlović]] * [[Milan Pavlović]] * [[Milena Pavlović]] * [[Marko Pavlovski]] * [[Bill Paxton]] * [[Sara Paxton]] * [[John Payne]] * [[Julie Payne]] * [[Tony Payne]] * [[Dick Peabody]] * [[Emily Peachey]] * [[Lennard Pearce]] * [[Jerry-Jane Pears]] * [[Ethan Peck]] * [[Gregory Peck]] * [[Josh Peck]] * [[Tijana Pečenčić]] * [[Vesna Pećanac]] * [[Nenad Pećinar]] * [[Jordan Peele]] * [[Carlyss Peer]] * [[Amanda Peet]] * [[Simon Pegg]] * [[Robert Pehar]] * [[Cheng Pei-pei]] * [[Josip Pejaković]] * [[Nikola Pejaković]] * [[Andreja Pejić]] * [[Miloš Pejović]] * [[Dušan Pekić]] * [[Tom Pelphrey]] * [[William Peltz]] * [[Candela Peña]] * [[Michael Peña]] * [[Arturo Peniche]] * [[Chris Penn]] * [[Robin Wright Penn]] * [[Collins Pennie]] * [[Jake Pennington]] * [[Joe Penny]] * [[Sydney Penny]] * [[Nia Peeples]] * [[Radames Pera]] * [[Ana-Marija Percaić]] * [[Jelena Perčin]] * [[Missy Peregrym]] * [[Frane Perišin]] * [[Bojan Perić]] * [[Borko Perić]] * [[Marko Petrić]] * [[Stjepan Perić]] * [[Anthony Perkins]] * [[Elizabeth Perkins]] * [[Sue Perkins]] * [[Dušan Perković]] * [[Ivana Perkunić]] * [[Rhea Perlman]] * [[Ron Perlman]] * [[Lina Perned]] * [[Edo Peročević]] * [[Eva Perón]] * [[Luka Peroš]] * [[Slobodan Perović (glumac)|Slobodan Cica Perović]] * [[Vučić Perović]] * [[Sean Pertwee]] * [[Marcello Perracchio]] * [[Mireille Perrey]] * [[Harold Perrineau]] * [[Valerie Perrine]] * [[Maite Perroni]] * [[Brittany Perry-Russell]] * [[Felton Perry]] * [[Jeff Perry]] * [[Joseph V. Perry]] * [[Luke Perry]] * [[Matthew Perry]] * [[Mikael Persbrandt]] * [[Mada Peršić]] * [[Željko Pervan]] * [[Igor Pervić]] * [[Joe Pesci]] * [[Srđan Pešić]] * [[Stanislava Pešić]] * [[Erkan Petekkaya]] * [[Louise Peterhoff]] * [[Ann Petrén]] * [[Rafael Pettersson]] * [[Prizrenka Petković]] * [[Zlata Petković]] * [[Dejan Petošević]] * [[Mirella Petralia]] * [[Mario Petreković]] * [[Anamarija Petričević]] * [[Branka Petrić]] * [[Marko Petrić]] * [[Alistair Petrie]] * [[George O. Petrie]] * [[Marija Petronijević]] * [[Mikica Petronijević]] * [[Toshko Petrov]] * [[Enver Petrovci]] * [[Bogoljub Petrović]] * [[Čedomir Petrović]] * [[Dragan Petrović]] * [[Jelena Petrović]] * [[Jovana Petrović]] * [[Saša Petrović]] * [[Vladimir Petrović]] * [[Živojin Petrović]] * [[Branislav Petrušević]] * [[Luka Petrušić]] * [[Velizar Peev]] * [[Joanna Pettet]] * [[Darren Pettie]] * [[Penny Peyser]] * [[Michelle Pfeiffer]] * [[Mark Phelan]] * [[Mekhi Phifer]] * [[Gérard Philipe]] * [[Ryan Phillippe]] * [[Bijou Phillips]] * [[Bobbie Phillips]] * [[Busy Philipps]] * [[Kevin Phillips]] * [[Lou Diamond Phillips]] * [[Michelle Phillips]] * [[Robert Phillips]] * [[Wendy Phillips]] * [[Joaquin Phoenix]] * [[River Phoenix]] * [[Maria Isabella Piana]] * [[Jack Pickford]] * [[Mary Pickford]] * [[Walter Pidgeon]] * [[Juan Piedrahita]] * [[Jonathan Pienaar]] * [[Eric Pierpoint]] * [[Jill Pierce]] * [[Florin Piersic Jr.]] * [[Geoff Pierson]] * [[Sasha Pieterse]] * [[Miomir Radević-Pigi]] * [[Rosamund Pike]] * [[Marija Pikić]] * [[Nick Pilla]] * [[Esmeralda Pimentel]] * [[Doris Pinčić]] * [[Chris Pine]] * [[Paul Wei Ping-ao]] * [[Leah Pinsent]] * [[Adrian Pintea]] * [[Harold Pinter]] * [[Freida Pinto]] * [[Džana Pinjo]] * [[Hermina Pipinić]] * [[Felix Pire]] * [[Joe Piscopo]] * [[Arif Pişkin]] * [[Brad Pitt]] * [[Jacob Pitts]] * [[Jeremy Piven]] * [[Tanja Pjevac]] * [[Mary Kay Place]] * [[Tony Plana]] * [[Aubrey Plaza]] * [[Jesse Plemons]] * [[Branko Pleša]] * [[Milan Pleština]] * [[Lidija Pletl]] * [[Martha Plimpton]] * [[Greg Plitt]] * [[Jack Plotnick]] * [[Anna-Louise Plowman]] * [[Joan Plowright]] * [[Christopher Plummer]] * [[Glenn Plummer]] * [[Pierre Png]] * [[Bill Poague]] * [[Dušan Poček]] * [[Vika Podgorska]] * [[Roman Podhora]] * [[Goran Podlipec]] * [[Amy Poehler]] * [[Greg Poehler]] * [[Benoît Poelvoorde]] * [[Clémence Poésy]] * [[Ron Pohnel]] * [[Larry Poindexter]] * [[Kim Poirier]] * [[Zoran Pokupec]] * [[Kristoffer Polaha]] * [[Piotr Polk]] * [[Irma Polak]] * [[Sydney Pollack]] * [[Uriel Emil Pollack]] * [[Joey Pollari]] * [[Doğukan Polat]] * [[Radko Polič]] * [[Lena Politeo]] * [[Jon Polito]] * [[Teri Polo]] * [[John Polson]] * [[Ivonne Polizzano]] * [[Stefanie Poljakoff]] * [[Sergei Polunin]] * [[Iggy Pop]] * [[Carly Pope]] * [[Adela Popescu]] * [[Massimo Popolizio]] * [[Raša Popov]] * [[Anja Popović]] * [[Gorica Popović]] * [[Hristina Popović]] * [[Ivana Popović]] * [[Marica Popović]] * [[Miljana Popović]] * [[Miodrag Popović Deba]] * [[Siniša Popović]] * [[Albert Popwell]] * [[Nils Poppe]] * [[Javier Portales]] * [[Gregory Porter]] * [[Scott Porter]] * [[Natalie Portman]] * [[Richard Portnow]] * [[Maja Posavec]] * [[Vladimir Posavec]] * [[Parker Posey]] * [[Kristijan Potočki]] * [[Žarko Potočnjak]] * [[Carol Potter]] * [[Monica Potter]] * [[Will Poulter]] * [[Brittney Powell]] * [[Dick Powell]] * [[Drew Powell]] * [[Robert Powell]] * [[Tom Powell]] * [[William Powell]] * [[Tyrone Power]] * [[Olga Poznatov]] * [[Anthony Pratt]] * [[Chris Pratt]] * [[Jennifer Prediger]] * [[Đuro Prejac]] * [[Dina Prelević]] * [[Otto Preminger]] * [[Amanda Prenkaj]] * [[Laura Prepon]] * [[Elvis Presley]] * [[Priscilla Presley]] * [[Carrie Preston]] * [[Cynthia Preston]] * [[Hatty Preston]] * [[Kelly Preston]] * [[Jaime Pressly]] * [[Augustus Prew]] * [[Zoran Pribičević]] * [[Alma Prica]] * [[Dennis Price]] * [[Evadne Price]] * [[Megyn Price]] * [[Vincent Price]] * [[Jason Priestley]] * [[Karim Prince]] * [[William Prince]] * [[Victoria Principal]] * [[Freddie Prinze, Jr]] * [[Lucien Prival]] * [[Lolita Privitera]] * [[Petre Prličko]] * [[Jürgen Prochnow]] * [[Rajko Prodanović]] * [[Biljana Prokić]] * [[Murat Prosçiler]] * [[Irena Prosen]] * [[Anđelka Prpić]] * [[Jonathan Pryce]] * [[Mowava Pryor]] * [[Richard Pryor]] * [[Ivica Pucar]] * [[Wolfgang Puck]] * [[Branka Pujić]] * [[Tatjana Pujin]] * [[Boško Puletić]] * [[Bill Pullman]] * [[Dominic Purcell]] * [[Edna Purviance]] * [[Sergei Puskepalis]] * [[Milan Puzić]] * [[Missi Pyle]] {{Div col end}} ---- == Q == {{Div col}} * [[Maggie Q]] * [[Bleona|Bleona Qereti]] * [[Michel Qissi]] * [[Dennis Quaid]] * [[Randy Quaid]] * [[Charles Quartermaine]] * [[Emmanuel Nii Adom Quaye]] * [[Anthony Quayle]] * [[Valérie Quennessen]] * [[Godfrey Quigley]] * [[Kathleen Quinlan]] * [[Aidan Quinn]] * [[Anthony Quinn]] * [[Glenn Quinn]] * [[Kevin Quinn]] * [[Martha Quinn]] * [[Peter Quinn]] * [[Guillermina Quiroga]] {{Div col end}} ---- == R == {{Div col}} * [[Alan Rachins]] * [[Goran Radaković]] * [[Daniel Radcliffe]] * [[Žarko Radić]] * [[Katarina Radivojević]] * [[Vanessa Radman]] * [[Zoran Radmilović]] * [[Aleksandar Radojičić]] * [[Mihailo Radojičić]] * [[Radisav Radojković]] * [[Davor Radolfi]] * [[Stefan Radonjić]] * [[Radomir Radosavljević]] * [[Filip Radoš]] * [[Jovan "Jova" Radovanović]] * [[Miodrag Radovanović]] * [[Čedomir Radović]] * [[Dušan Radović]] * [[Milena Radulović]] * [[Staša Radulović]] * [[Michael Rady]] * [[Charlotte Rae]] * [[Sarah Rafferty]] * [[Yamila Diaz-Rahi]] * [[Neda Rahmanian]] * [[Kella Raines]] * [[Michael Rainey Jr.]] * [[Claude Rains]] * [[Olivera Rajak]] * [[Sementa Rajhard]] * [[Isidora Rajković]] * [[Puneeth Rajkumar]] * [[Sofija Rajović]] * [[Mary Lynn Rajskub]] * [[Dunja Rajter]] * [[Dora Dimić Rakar]] * [[Anja Đurinović Rakočević]] * [[Jelena Rakočević]] * [[Miodrag Rakočević]] * [[Nikola Rakočević]] * [[Zlatko Rakonjac]] * [[Janko Rakoš]] * [[M. G. Ramachandran]] * [[Ali Ramdani "Lilou"]] * [[Édgar Ramírez]] * [[Harold Ramis]] * [[Anđela Ramljak]] * [[Anthony Ramos]] * [[Carlos Rodriguez Ramos]] * [[George Ramos]] * [[Tony Ramos]] * [[Charlotte Rampling]] * [[Tom Ramsbottom]] * [[Marion Ramsey]] * [[Haley Ramm]] * [[Alenka Rančić]] * [[Josh Randall]] * [[Tony Randall]] * [[Chase Randolph]] * [[Jane Randolph]] * [[John Randolph]] * [[Zoran Rankić]] * [[Kevin Rankin]] * [[James Ransone]] * [[Galatea Ranzi]] * [[Doug Rao]] * [[Reneé Rapp]] * [[Đorđe Rapajić]] * [[Sheeri Rappaport]] * [[Virginia Rappe]] * [[Eva Ras]] * [[Ras Rastoder]] * [[Victor Rasuk]] * [[Basil Rathbone]] * [[Abigail Ratchford]] * [[Marko Ratić]] * [[Devin Ratray]] * [[John Ratzenberger]] * [[Janet Rauch]] * [[Melissa Rauch]] * [[Siegfried Rauch]] * [[Luciano Rauso]] * [[Nicholas Ray]] * [[Alec Rayme]] * [[Bill Raymond]] * [[Tania Raymonde]] * [[Sheila Raynor]] * [[Milena Vasić Ražnatović]] * [[Laurie Rea]] * [[Ronald Reagan]] * [[Paul Ready]] * [[Arthur Redcloud]] * [[Robert Redford]] * [[Lynn Redgrave]] * [[Michael Redgrave]] * [[Vanessa Redgrave]] * [[Marina Redžepović]] * [[Jimmy Reddington]] * [[Bar Refaeli]] * [[Joe Regalbuto]] * [[Bridget Regan]] * [[Vincent Regan]] * [[Hans-Michael Rehberg]] * [[Tanja Reichert]] * [[Mike Reid]] * [[Tara Reid]] * [[Luther Reigns]] * [[Chris Reilly]] * [[Giuseppina Reina]] * [[Rob Reiner]] * [[Max Reinhardt]] * [[Haley Reinhart]] * [[Kelsey Reinhardt]] * [[Judge Reinhold]] * [[Bruce Reitherman]] * [[Arielle Reitsma]] * [[James Remar]] * [[Milan Remar]] * [[George Remes]] * [[Lee Remick]] * [[Marianne Rendón]] * [[Lyne Renée]] * [[Jean Reno]] * [[Gabrielle Reece]] * [[Donna Reed]] * [[Nikki Reed]] * [[Pamela Reed]] * [[Robert Reed]] * [[Norman Reedus]] * [[Roger Rees]] * [[Justin Berfield Reese]] * [[Christopher Reeve]] * [[Keanu Reeves]] * [[John C. Reilly]] * [[Jeremy Renner]] * [[Ronnie Renner]] * [[Callum Keith Rennie]] * [[Paul Reubens]] * [[Amber Rose Revah]] * [[Samuel Revell "BBoy Sambo"]] * [[Aleksandra Revenko]] * [[Fernando Rey]] * [[Jayden Rey]] * [[Francisco Reyes]] * [[Burt Reynolds]] * [[Debbie Reynolds]] * [[Ryan Reynolds]] * [[Yasmina Reza]] * [[Ving Rhames]] * [[Trevante Rhodes]] * [[Matthew Rhys]] * [[Adam Riancho]] * [[Giovanni Ribisi]] * [[Brett Rice]] * [[Sonja Richter]] * [[Alan Rickman]] * [[Greg Ricks]] * [[Christina Ricci]] * [[Christopher Rich]] * [[Denise Richards]] * [[Kyle Richards]] * [[Michael Richards]] * [[Burton Richardson]] * [[Cameron Richardson]] * [[Dan Richardson]] * [[Derek Richardson]] * [[Haley Lu Richardson]] * [[Joely Richardson]] * [[Kevin Michael Richardson]] * [[LaTanya Richardson]] * [[Natasha Richardson]] * [[Ralph Richardson]] * [[Nate Richert]] * [[Julian Richings]] * [[Branscombe Richmond]] * [[Jeff Richmond]] * [[Alan Rickman]] * [[Suzanne Rico]] * [[Daisy Ridley]] * [[Richard Riddell]] * [[Filip Riđički]] * [[Leni Riefenstahl]] * [[Peter Riegert]] * [[Beth Riesgraf]] * [[Diana Rigg]] * [[Rob Riggle]] * [[Chandler Riggs]] * [[Rihanna]] * [[Chantel Riley]] * [[Charlotte Riley]] * [[Madison Riley]] * [[Sam Riley]] * [[Ita Rina]] * [[Bianca Rinaldi]] * [[Molly Ringwald]] * [[Osvaldo Ríos]] * [[Andrea Riseborough]] * [[Dragica Ristanović]] * [[Aleksandra Ristić]] * [[Anđelka Ristić]] * [[Nevena Ristić]] * [[Lazar Ristovski]] * [[Kane Ritchotte]] * [[John Ritter]] * [[Tex Ritter]] * [[Emmanuelle Riva]] * [[Chita Rivera]] * [[Jesus Rivera]] * [[Naya Rivera]] * [[Rene Rivera]] * [[Zuleyka Rivera]] * [[Crystal Rivers]] * [[Victor Rivers]] * [[Ukweli Roach]] * [[Jason Robards]] * [[Yves Robert]] * [[Doris Roberts]] * [[Eric Roberts]] * [[Julia Roberts]] * [[Leonard Roberts]] * [[Rachel Roberts]] * [[Tanya Roberts]] * [[Britt Robertson]] * [[Clive Robertson]] * [[George R. Robertson]] * [[Iain Robertson]] * [[Kathleen Robertson]] * [[Kimmy Robertson]] * [[Stewart Robertson]] * [[Wendy Robie]] * [[Lisa Robin]] * [[Margot Robbie]] * [[Tim Robbins]] * [[Alexia Robinson]] * [[Andy Robinson]] * [[Bill Robinson]] * [[Cynthia Addai-Robinson]] * [[Edward G. Robinson]] * [[Nick Robinson]] * [[Adan Rocha]] * [[Daniel Rocha]] * [[Jean Rochefort]] * [[Lela Rochon]] * [[Chris Rock]] * [[Sam Rockwell]] * [[Barbara Rocco]] * [[Karel Roden]] * [[Brande Roderick]] * [[Alek Rodić]] * [[Nađa Rodić]] * [[Amália Rodrigues]] * [[James Rodriguez]] * [[Lukas Rodriguez]] * [[Marco Rodríguez]] * [[Maritza Rodríguez]] * [[Michelle Rodriguez]] * [[Ramón Rodríguez]] * [[Rico Rodriguez]] * [[Daniel Roebuck]] * [[Sarah Roemer]] * [[Maurice Roëves]] * [[Draško Roganović]] * [[Seth Rogen]] * [[Charles "Buddy" Rogers]] * [[Ginger Rogers]] * [[Mimi Rogers]] * [[Will Rogers]] * [[Mirjana Rogina]] * [[Zvonimir Rogoz]] * [[Elisabeth Röhm]] * [[Kelly Rohrbach]] * [[Lorena Rojas]] * [[Ana Patricia Rojo]] * [[Roxie Roker]] * [[Robert Roklicer]] * [[Esther Rolle]] * [[Larry Romano]] * [[Ray Romano]] * [[Rolf Römer]] * [[Fernanda Romero]] * [[Rebecca Romijn]] * [[Yu Rongguang]] * [[Michael Rooker]] * [[Jemima Rooper]] * [[Mickey Rooney]] * [[Daniela Romo]] * [[Saoirse Ronan]] * [[Tara Rosandić]] * [[George Rose]] * [[Ruby Rose]] * [[Lisa Rosen]] * [[Michael Rosenbaum]] * [[Katrine Greis-Rosenthal]] * [[Hichem Rostom]] * [[Charlotte Ross]] * [[Fred Ross]] * [[Katharine Ross]] * [[Lee Ross]] * [[W. E. D. Ross]] * [[Ted Ross]] * [[Isabella Rossellini]] * [[Felice Rosser]] * [[Portia de Rossi]] * [[Emmy Rossum]] * [[Valter Roša]] * [[Ivana Roščić]] * [[Cecilia Roth]] * [[Andrea Roth]] * [[Eli Roth]] * [[Tim Roth]] * [[Cynthia Rothrock]] * [[Natasha Rothwell]] * [[Van Roxas]] * [[Richard Roxburgh]] * [[Natalie von Rotsburg]] * [[Laila Rouass]] * [[Mickey Rourke]] * [[Stéphane Rousseau]] * [[Peter Rowsthorn]] * [[Rob Roy]] * [[Sharlene Royer]] * [[Špela Rozin]] * [[Heather Roop]] * [[Daniela Ruah]] * [[Andrew Rubin]] * [[Saul Rubinek]] * [[Alan Ruck]] * [[Natalya Rudakova]] * [[Erna Rudnički]] * [[Maya Rudolph]] * [[Paul Rudd]] * [[Neil Ruddock]] * [[Mark Ruffalo]] * [[Victoria Ruffo]] * [[Peter Rühring]] * [[Vicko Ruić]] * [[Mark Ruka]] * [[Sophie Rundle]] * [[Barbara Rush]] * [[Geoffrey Rush]] * [[Matthew Rush]] * [[Rakan Rushaidat]] * [[Stellina Rusich]] * [[William Russ]] * [[Betsy Russell]] * [[Corinne Russell]] * [[Jane Russell]] * [[Jeannie Russell]] * [[Keri Russell]] * [[Kurt Russell]] * [[Nipsey Russell]] * [[T. E. Russell]] * [[Angelo Russo]] * [[Rene Russo]] * [[Paul Rust]] * [[Margaret Rutherford]] * [[Dina Rutić]] * [[Nickson Ruto]] * [[Maja Ružić]] * [[Siniša Ružić]] * [[Daniel Ryan]] * [[Debby Ryan]] * [[James Ryan]] * [[Jay Ryan]] * [[John P. Ryan (glumac)|John P. Ryan]] * [[Madge Ryan]] * [[Mark Ryan]] * [[Meg Ryan]] * [[Michelle Ryan]] * [[Mitchell Ryan]] * [[Aleksandr Ryapolov]] * [[Winona Ryder]] * [[Emme Rylan]] * [[Georgina Rylance]] * [[Mark Rylance]] * [[RZA]] * [[Jasmina Ržen]] {{Div col end}} ---- == S == {{Div col}} * [[Beren Saat]] * [[Nicolás Saavedra]] * [[Jorge Sabaté]] * [[Jelisaveta Sablić]] * [[Maja Sabljić]] * [[Robin Sachs]] * [[Eva Sachtleben]] * [[Tanc Sade]] * [[Darsheel Safary]] * [[Natalia Safran]] * [[Jonathan Sagall]] * [[Melissa Sagemiller]] * [[Bob Saget]] * [[Martin Sagner]] * [[Nilperi Şahinkaya]] * [[Amy Sakasitz]] * [[Harold Sakata]] * [[Ana Sakić]] * [[Bashir Salahuddin]] * [[Zoe Saldana]] * [[Lino Salemme]] * [[Sabrina Salerno]] * [[Maja Salkić]] * [[Reuben Sallmander]] * [[Kobina Amissa-Sam]] * [[Ljubiša Samardžić]] * [[Miloš Samolov]] * [[George Sampson]] * [[Richard Sammel]] * [[Diana Sánchez]] * [[Roselyn Sánchez]] * [[Toby Sandeman]] * [[Jasmine Sanders]] * [[William Sanderson]] * [[Adam Sandler]] * [[Ethan Sandler]] * [[Thomas Brodie-Sangster]] * [[Juelz Santana]] * [[Zak Santiago]] * [[Gülçin Santırcıoğlu]] * [[Reni Santoni]] * [[Nico Santos]] * [[Sara Santostasi]] * [[Al Sapienza]] * [[Kuzma Saprykin]] * [[Afra Saraçoğlu]] * [[Shubham Saraf]] * [[Angela Sarafyan]] * [[Gordan Sarajlić]] * [[Susan Sarandon]] * [[Rosa Maria Sardà]] * [[Dick Sargent]] * [[Ratko Sarić]] * [[Serenay Sarıkaya]] * [[Peter Sarsgaard]] * [[Gailard Sartain]] * [[Sumire Satō]] * [[Paul Satterfield]] * [[Daniel Sauli]] * [[Christa Sauls]] * [[Andrea Savage]] * [[Brad Savage]] * [[Fred Savage]] * [[John Savage]] * [[Telly Savalas]] * [[Ljubiša Savanović]] * [[Doug Savant]] * [[Özlem Savaş]] * [[Selen Savaş]] * [[Anja Savčić|Anja Savcic]] * [[Vladimir Savčić Čobi]] * [[Snežana Savić]] * [[Sonja Savić]] * [[Viktor Savić]] * [[Vladan Savić]] * [[Božidar Savićević]] * [[Radmila Savićević]] * [[Milutin Savković]] * [[Julia Sawalha]] * [[Nadim Sawalha]] * [[John Saxon]] * [[Raphael Sbarge]] * [[Josefina Scaglione]] * [[Michael Schaeffer]] * [[Micaela Schäfer]] * [[Harry Shannon]] * [[Johnathon Schaech]] * [[Puk Scharbau]] * [[Kristen Schaal]] * [[Wendy Schaal]] * [[Heidi Schanz]] * [[Roy Scheider]] * [[Bertil Schedin]] * [[Maria Schell]] * [[Roberto Scheuer]] * [[Vincent Schiavelli]] * [[Richard Schiff]] * [[Emanuel Schikaneder]] * [[Robert Schimmel]] * [[Steve Schirripa]] * [[Mark Schlereth]] * [[Kristian Schmid]] * [[Branko Schmidt]] * [[Harald Schmidt]] * [[Kevin G. Schmidt]] * [[John Schneider]] * [[Maria Schneider]] * [[Rob Schneider]] * [[Romy Schneider]] * [[Stephen Schneider]] * [[Jason Schnuit]] * [[Bobby Schofield]] * [[Maria Schrader]] * [[Bitty Schram]] * [[Max Schreck]] * [[Liev Schreiber]] * [[Pablo Schreiber]] * [[Matt Schulze]] * [[Amanda Schull]] * [[Amy Schumer]] * [[Arnold Schwarzenegger]] * [[Til Schweiger]] * [[David Schwimmer]] * [[Steve Scionti]] * [[Kaya Scodelario]] * [[Adam Scott]] * [[Ashley Scott]] * [[Barry Scott]] * [[Campbell Scott]] * [[Darren E. Scott]] * [[Debralee Scott]] * [[Dougray Scott]] * [[Drew Scott]] * [[Jonathan Scott]] * [[Randolph Scott]] * [[Reid Scott]] * [[Seann William Scott]] * [[William Lee Scott]] * [[Sal Scozzari]] * [[Michael Scratch]] * [[Steven Seagal]] * [[Yoon Se-ah]] * [[Sabrina Seara]] * [[Teddy Sears]] * [[Brankica Sebastijanović]] * [[Jon Seda]] * [[Edie Sedgwick]] * [[Kyra Sedgwick]] * [[Ljiljana Sedlar]] * [[Rhea Seehorn]] * [[Jason Segel]] * [[Santiago Segura]] * [[Jerry Seinfeld]] * [[Martin Sensmeier]] * [[Marija Sekelez]] * [[Selin Şekerci]] * [[Ricky Sekhon]] * [[Ramiz Sekić]] * [[Aleksandar Seksan]] * [[Vedrana Seksan]] * [[Nađa Sekulić]] * [[Concordia Selander]] * [[Marian Seldes]] * [[William Edwin Self]] * [[Lee Sellars]] * [[Tom Selleck]] * [[Peter Sellers]] * [[Derya Şen]] * [[Riya Sen]] * [[Baran Sengül]] * [[Parla Şenol]] * [[Mack Sennett]] * [[Mariana Seoane]] * [[Öznur Serçeler]] * [[Ivo Serdar]] * [[Ivan Sergei]] * [[Andy Serkis]] * [[Pepe Serna]] * [[Filip Sertić]] * [[Toni Servillo]] * [[Kang Seung-yoon]] * [[Corey Sevier]] * [[Andrzej Seweryn]] * [[Léa Seydoux]] * [[Amanda Seyfried]] * [[Jane Seymour (glumica)|Jane Seymour]] * [[Şerif Sezer]] * [[Selin Sezgin]] * [[Adea Shabani]] * [[Ted Shackelford]] * [[William Shakespeare]] * [[Tupac Shakur]] * [[Tony Shalhoub]] * [[Brendan Shanahan]] * [[Garry Shandling]] * [[Michael Shanks]] * [[Kellie Shanygne Williams]] * [[V. Shantaram]] * [[Michael Shannon]] * [[Omar Sharif]] * [[Ray Sharkey]] * [[Anthony Sharp]] * [[Timm Sharp]] * [[William Shatner]] * [[Grant Shaud]] * [[Darwin Shaw]] * [[Martin Shaw]] * [[Wallace Shawn]] * [[Mikhail Shchepkin]] * [[Charity Shea]] * [[Kenny Sheard]] * [[Norma Shearer]] * [[Chris Sheffield]] * [[Sammy Sheik]] * [[Angela Shelton]] * [[Joshua Shelley]] * [[Dax Shepard]] * [[Mark Sheppard]] * [[Sam Shepard]] * [[Vonda Shepard]] * [[Quinn Shephard]] * [[Eden Sher]] * [[Dave Sheridan]] * [[Nicollette Sheridan]] * [[Vincent Sherman]] * [[Shilpa Shetty]] * [[Vladek Sheybal]] * [[Michael Sheehan]] * [[Ally Sheedy]] * [[Adrienne Shelly]] * [[Charlie Sheen]] * [[Michael Sheen]] * [[Brooke Shields]] * [[Armin Shimerman]] * [[Joanna Shimkus]] * [[Sofia Shinas]] * [[Kiernan Shipka]] * [[Alexandra Shipp]] * [[Talia Shire]] * [[John Shirley-Quirk]] * [[Liu Shishi]] * [[Iliza Shlesinger]] * [[Kent Shocknek]] * [[Martin Short]] * [[Brian Shortall]] * [[Robin Shou]] * [[Grant Show]] * [[Jackie Shroff]] * [[Tiger Shroff]] * [[Elisabeth Shue]] * [[Lydia Shum]] * [[David Shumbris]] * [[Gillian Shure]] * [[Nikita Yakovlev Shurka]] * [[M. Night Shyamalan]] * [[Daniel Sič]] * [[Greg Siebel]] * [[Maggie Siff]] * [[Rocco Siffredi]] * [[Hans Sigl]] * [[Simone Signoret]] * [[Ingvar Eggert Sigurðsson]] * [[Ermin Sijamija]] * [[Haris Sijarić]] * [[Roko Sikavica]] * [[Sandra Silađev]] * [[Kathie Sileno]] * [[Frank Silva]] * [[Gino Silva]] * [[Henry Silva]] * [[Jonathan Silverman]] * [[Sarah Silverman]] * [[Alicia Silverstone]] * [[Brooklyn Rae Silzer]] * [[Eugenio Siller]] * [[Sheila Sim]] * [[Aleksandra Simić]] * [[Ana Simić]] * [[Nikola Simić]] * [[Slavko Simić]] * [[Mia Simonović]] * [[Lars Simonsen]] * [[Jessica Simpson]] * [[Jimmi Simpson]] * [[O. J. Simpson]] * [[Jocko Sims]] * [[Çağla Şimşek]] * [[Chelan Simmons]] * [[Henry Simmons]] * [[J. K. Simmons]] * [[Frank Sinatra]] * [[Donald Sinden]] * [[Francesco Sineri]] * [[Lilly Singh]] * [[Gary Sinise]] * [[Moira Sinise]] * [[Mirjana Sinožić]] * [[Shaun Sipos]] * [[Tony Sirico]] * [[Troye Sivan]] * [[Frank Sivero]] * [[Tom Sizemore]] * [[Emma Sjoberg]] * [[Alexander Skarsgård]] * [[Gustaf Skarsgård]] * [[Stellan Skarsgård]] * [[Rachel Skarsten]] * [[Tom Skerritt]] * [[Frank Skinner]] * [[Ed Skrein]] * [[Jenny Slate]] * [[Christian Slater]] * [[Helen Slater]] * [[John Slattery]] * [[Billy Slaughter]] * [[Erika Slezak]] * [[Barry Sloane]] * [[Beau "Casper" Smart]] * [[Jean Smart]] * [[Anthony Smee]] * [[Michael Smiley]] * Božidar Smiljanić * [[Predrag Smiljković]] * [[Arjay Smith]] * [[Art Smith]] * [[Anna Nicole Smith]] * [[Bubba Smith]] * [[Charles Martin Smith]] * [[Courtney Thorne-Smith]] * [[David Lee Smith]] * [[Evelyn Smith]] * [[Jaden Smith]] * [[Jodie Turner-Smith]] * [[Kerr Smith]] * [[Kevin Smith]] * [[Kurtwood Smith]] * [[Lane Smith]] * [[Lauren Lee Smith]] * [[Madison Smith]] * [[Maggie Smith]] * [[Phyllis Smith]] * [[Rachel Smith]] * [[Roger B. Smith]] * [[Sammy Smith]] * [[Shawnee Smith]] * [[Will Smith]] * [[William Smith]] * [[Yeardley Smith]] * [[Jimmy Smits]] * [[Innokenty Smoktunovsky]] * [[Andrey Smolyakov]] * [[Jadwiga Smosarska]] * [[J. B. Smoove]] * [[Cobie Smulders]] * [[Wesley Snipes]] * [[Brittany Snow]] * [[Rick Snyder]] * [[Leelee Sobieski]] * [[Slavko Sobin]] * [[Steven Soderbergh]] * [[Ana Sofrenović]] * [[André Sogliuzzo]] * [[Ahn So-hee]] * [[Keisuke Sohma]] * [[Ružica Sokić]] * [[Semka Sokolović-Bertok]] * [[Zijah Sokolović]] * [[Lucila Solá]] * [[Daniil Soldatov]] * [[Ksenia Solo]] * [[Isabell Sollman]] * [[Suzanne Somers]] * [[Josef Sommer]] * [[Rich Sommer]] * [[Jennifer Sommerfield]] * [[Batuhan Soncul]] * [[Steph Song]] * [[Carmen Soo]] * [[Kevin Sorbo]] * [[Serge Soric]] * [[Mira Sorvino]] * [[Shannyn Sossamon]] * [[Nikolay Sotirov]] * [[Bert Sotlar]] * [[Talisa Soto]] * [[David Soul]] * [[Karla Souza]] * [[Mladen Sovilj]] * [[Mina Sovtić]] * [[Cho Soo-hyang]] * [[Kim Soo-hyun]] * [[Sissy Spacek]] * [[Kevin Spacey]] * [[David Spade]] * [[Charlie Spademan]] * [[James Spader]] * [[Timothy Spall]] * [[Gabriela Spanic]] * [[Paige Spara]] * [[Paul Sparks]] * [[Camilla Sparv]] * [[Aleksandra Spasojević]] * [[Neda Spasojević]] * [[Jeff Speakman]] * [[Mónica Spear]] * [[Eddie Spears]] * [[Michael Spears]] * [[Peter Spears]] * [[Rachel Specter]] * [[Georgina Spelvin]] * [[Aaron Spelling]] * [[Randy Spelling]] * [[Tori Spelling]] * [[Wendie Jo Sperber]] * [[Bud Spencer]] * [[Danielle Spencer]] * [[John Spencer]] * [[Laura Spencer]] * [[Octavia Spencer]] * [[Olivia Spigarelli]] * [[Joe Spinell]] * [[Stephen Spinella]] * [[Olga Spiridonović]] * [[Radoslav Spitzmüller]] * [[Taylor Spreitler]] * [[Rick Springfield]] * [[Ove Sprogøe]] * [[Milan Srdoč]] * [[Atanas Srebrev]] * [[Aleksandar Srećković]] * [[Jelica Sretenović]] * [[Kelly Stables]] * [[John Stafford]] * [[Andy Stahl]] * [[Nick Stahl]] * [[Brent Stait]] * [[Seamus Stalker]] * [[Sylvester Stallone]] * [[Stanimir Stamatov]] * [[John Stamos]] * [[Terence Stamp]] * [[George Stanchev]] * [[Clive Standen]] * [[LaKeith Stanfield]] * [[Aaron Stanford]] * [[Jason Gray-Stanford]] * [[Arnold Stang]] * [[Tihomir Stanić]] * [[Olga Stanisavljević]] * [[Konstantin Stanislavski]] * [[Momčilo Stanišić]] * [[Mile Stanković]] * [[John Standing]] * [[Brandhyze Stanley]] * [[Florence Stanley]] * [[Christopher Stanley]] * [[Dragomir Stanojević]] * [[Desimir Stanojević]] * [[Vesna Stanojević]] * [[Harry Dean Stanton]] * [[Robert Stanton]] * [[Barbara Stanwyck]] * [[Jean Stapleton]] * [[Maureen Stapleton]] * [[Ivana Starčević]] * [[Viktor Starčić]] * [[Karl-Erik Stark]] * [[Drew Starkey]] * [[Jason Statham]] * [[Aaron Staton]] * [[Darko Stazić]] * [[Ian Stenlake]] * [[Adina Stetcu]] * [[Don Steele]] * [[Sarah Steele]] * [[Mary Steenburgen]] * [[Ivana Stefanović Iva|Iva Stefanović]] * [[Slobodan Stefanović]] * [[Ben Stein]] * [[David Steinberg]] * [[David J. Steinberg]] * [[Hailee Steinfeld]] * [[Nicole Steinwedell]] * [[Francesco Stella]] * [[Amandla Stenberg]] * [[Žarko Stepanov]] * [[Gorana Stepanić]] * [[Harvey Spencer Stephens]] * [[Daniel Stern]] * [[Josef von Sternberg]] * [[Duško Stevanović]] * [[Mida Stevanović]] * [[Andrew Stevens]] * [[Chambers Stevens]] * [[Christie Stevens]] * [[Fisher Stevens]] * [[Katie Stevens]] * [[Ray Stevenson]] * [[Dan Stevens]] * [[David Stevenson]] * [[Alexandra Stewart]] * [[Don Stewart]] * [[James Stewart (glumac)|James Stewart]] * [[Josh Stewart]] * [[Julie Stewart]] * [[Kristen Stewart]] * [[Malcolm Stewart]] * [[Nils Allen Stewart]] * [[Patrick Stewart]] * [[Roy Stewart]] * [[Sarah Steele]] * [[Eddie Steeples]] * [[David Ogden Stiers]] * [[Hugo Stiglitz]] * [[Veselin Stijović]] * [[Julia Stiles]] * [[Ben Stiller]] * [[Jerry Stiller]] * [[Margo Stilley]] * [[Nera Stipičević]] * [[Maria Rita Stivale]] * [[Boro Stjepanović]] * [[Ljiljana Stjepanović]] * [[Martina Stjepanović]] * [[Željko Stjepanović]] * [[Marianne Stjernqvist]] * [[Zlatibor Stoimirov]] * [[Ana Katarina Stojanović]] * [[Dušanka Stojanović]] * [[Feđa Stojanović]] * [[Katarina Stojanović]] * [[Marina Perić-Stojanović]] * [[Marko Stojanović]] * [[Miloš Stojanović]] * [[Žiža Stojanović]] * [[Đorđe Stojković]] * [[Jasmina Stojiljković]] * [[Jovana Stojiljković]] * [[Vlastimir Đuza Stojiljković]] * [[Zoran Stojiljković]] * [[Aleksandar Stojković]] * [[Danilo Bata Stojković]] * [[Ema-Ursula Stojković]] * [[Nenad Stojmenović]] * [[Oliver Stokes]] * [[Žanka Stokić]] * [[Matt Stokoe]] * [[Eric Stoltz]] * [[Corey Stoll]] * [[Christopher Stollery]] * [[Emma Stone]] * [[Jennifer Stone]] * [[Hank Stone]] * [[Matt Stone]] * [[Mike Stone]] * [[Philip Stone]] * [[Sharon Stone]] * [[Skyler Stone]] * [[Eric Stonestreet]] * [[Peter Stormare]] * [[Matthew Storton]] * [[Božidar Stošić]] * [[Madeleine Stowe]] * [[Austin Stowell]] * [[Georges St-Pierre]] * [[Katarina Strahinić]] * [[Yvonne Strahovski]] * [[Lee Strasberg]] * [[Susan Strasberg]] * [[Tanner Stine]] * [[Marcia Strassman]] * [[David Strathairn]] * [[Meryl Streep]] * [[Barbra Streisand]] * [[Gail Strickland]] * [[René Strickler]] * [[Željka Stričević]] * [[Erich von Stroheim]] * [[Cecily Strong]] * [[Johnny Strong]] * [[Mark Strong]] * [[Tara Strong]] * [[Don Stroud]] * [[Jessica Stroup]] * [[Marija Ružička Strozzi]] * [[Tito Strozzi]] * [[Lazar Strugar]] * [[Petar Strugar]] * [[Joe Strummer]] * [[Gloria Stuart]] * [[Geoff Stults]] * [[George Stults]] * [[Mira Stupica]] * [[Shannon Sturges]] * [[Tom Sturridge]] * [[Harry Styles]] * [[Cecilia Suárez]] * [[David Suchet]] * [[Risako Sugaya]] * [[Barbara Sukowa]] * [[Jessica Sula]] * [[Sule]] * [[Goran Sultanović]] * [[Charlotte Sullivan]] * [[Erik Per Sullivan]] * [[Kyle Sullivan]] * [[Peter Sullivan]] * [[Susan Sullivan]] * [[Yma Sumac]] * [[Maria Sundbom]] * [[Leonora Surian]] * [[Sonny Surowiec]] * [[Kevin Sussman]] * [[Alyssa Sutherland]] * [[Donald Sutherland]] * [[Kiefer Sutherland]] * [[Mena Suvari]] * [[Davor Svedružić]] * [[Bo Svenson]] * [[Boris Svrtan]] * [[Nina Erak-Svrtan]] * * [[Petra Svrtan]] * [[Serinda Swan]] * [[Hilary Swank]] * [[Kristy Swanson]] * [[John Cameron Swayze]] * [[Patrick Swayze]] * [[Claire Sweeney]] * [[Sydney Sweeney]] * [[Joel Swetow]] * [[Jodie Sweetin]] * [[Jeremy Swift]] * [[Tilda Swinton]] * [[Amanda Swisten]] * [[Loretta Swit]] * [[Omar Sy]] * [[Max von Sydow]] * [[Wanda Sykes]] * [[Kevin Symons]] * [[Rubén Szuchmacher]] {{Div col end}} ---- == Š == {{Div col}} * [[Damir Šaban]] * [[Alen Šalinović]] * [[Abdurahman Šalja]] * [[Petra Šarac]] * [[Maja Šarenac]] * [[Nada Šargin]] * [[Ivan Šarić]] * [[Boris Šavija]] * [[Joža Šeb]] * [[Miro Šegrt]] * [[Branka Šelić]] * [[Andrej Šepetovski]] * [[Lucija Šerbedžija]] * [[Rade Šerbedžija]] * [[Mladen Šerment]] * [[Sven Šestak]] * [[Željko Šestić]] * [[Radenka Ševa]] * [[Boris Šiber]] * [[Kaja Šišmanović]] * [[Dražen Šivak]] * [[Marija Škaričić]] * [[Janez Škof]] * [[Jelena Škondrić]] * [[Ljiljana Šljapić]] * [[Nikola Šoć]] * [[Tatjana Šojić]] * [[Tamara Šoletić]] * [[Fabijan Šovagović]] * [[Filip Šovagović]] * [[Slaven Španović]] * [[Ivor Šparavalo]] * [[Ljerka Šram]] * [[Antonija Stanišić Šperanda]] * [[Andrea Špindel]] * [[Branko Špoljar]] * [[Danijela Štajnfeld]] * [[Vinko Štefanac]] * [[Vlado Štefančić]] * [[Slavko Štimac]] * [[Tomislav Štriga]] * [[Iva Štrljić]] * [[Milan Štrljić]] * [[Katica Šubarić]] * [[Iva Šulentić]] * [[Nikola Šurbanović]] * [[Goran Šušljik]] * [[Vanda Vujanić Šušnjar]] * [[Ines Bojanić Švaić]] {{Div col end}} ---- == T == {{Div col}} * [[Mr. T]] * [[Oleg Tabakov]] * [[Jasmin Tabatabai]] * [[Fuad Tabučić]] * [[Antun Tadić]] * [[Dušan Tadić]] * [[Ljuba Tadić]] * [[Marija Tadić]] * [[Kim Tae-ri]] * [[Ilir Tafa]] * [[Cary-Hiroyuki Tagawa]] * [[Saïd Taghmaoui]] * [[Ana Begić Tahiri]] * [[Kim Tai-chung]] * [[Nita Talbot]] * [[Constance Talmadge]] * [[Natalie Talmadge]] * [[Norma Talmadge]] * [[Anthony Tambakis]] * [[Jeffrey Tambor]] * [[Amber Tamblyn]] * [[Russ Tamblyn]] * [[Tamia]] * [[Akim Tamiroff]] * [[Tom Tammi]] * [[Pearl Tan]] * [[Selena Tan]] * [[Danijela Tanasković]] * [[Tomislav Tanhofer]] * [[Ash Tandon]] * [[Ratko Tankosić]] * [[Sandra Lončarić Tankosić]] * [[Jessica Tandy]] * [[Mirza Tanović]] * [[Antwon Tanner]] * [[Alejandro Tapi]] * [[Nataša Tapušković]] * [[Quentin Tarantino]] * [[Barbara Tarbuck]] * [[Ruut Tarmo]] * [[Predrag Tasovac]] * [[Joe E. Tata]] * [[Nick Tate]] * [[Sharon Tate]] * [[Jacques Tati]] * [[Josif Tatić]] * [[Milutin Mića Tatić]] * [[Kıvanç Tatlıtuğ]] * [[Channing Tatum]] * [[Anatole Taubman]] * [[Audrey Tautou]] * [[Bertrand Tavernier]] * [[Arthur Taxier]] * [[Vic Tayback]] * [[Christine Taylor]] * [[Clarice Taylor]] * [[Delores Taylor]] * [[Dylan Taylor]] * [[Elizabeth Taylor]] * [[Holland Taylor]] * [[Jeremy Lindsay Taylor]] * [[Noah Taylor]] * [[Robert Taylor]] * [[Rod Taylor]] * [[Sandra Taylor]] * [[Sean Taylor]] * [[Stephen Monroe Taylor]] * [[Tamara Taylor]] * [[Teyana Taylor]] * [[Tracy Teague]] * [[Valeria Bruni Tedeschi]] * [[Brian Tee]] * [[Özlem Tekin]] * [[Taro Emir Tekin]] * [[Çetin Tekindor]] * [[Miles Teller]] * [[Shirley Temple]] * [[David Tennant]] * [[Julius Tennon]] * [[Lee Tergesen]] * [[Burçin Terzioğlu]] * [[John Terry]] * [[Slobodan Tešić]] * [[Petra Težak]] * [[Tara Thaller]] * [[Brynn Thayer]] * [[Maria Thayer]] * [[Karl Theobald]] * [[Charlize Theron]] * [[David Thewlis]] * [[Max Thieriot]] * [[Tiffani Thiessen]] * [[Sophia Thomalla]] * [[Antonia Thomas]] * [[David Jean Thomas]] * [[Ernest Lee Thomas]] * [[Guthrie Thomas]] * [[James Thomas]] * [[Jay Thomas]] * [[Jeffrey Thomas]] * [[Henry Thomas]] * [[Kristin Scott Thomas]] * [[Larri Thomas]] * [[Liam Thomas]] * [[Robin Thomas]] * [[Sean Patrick Thomas]] * [[Simon Thomas]] * [[Terry Thomas]] * [[Marsha Thomason]] * [[Brian Thompson]] * [[Kenan Thompson]] * [[Lea Thompson]] * [[Melissa Thompson]] * [[Erik Thomson]] * [[Scott Thomson]] * [[Courtney Thorne-Smith]] * [[Billy Bob Thornton]] * [[David Thornton]] * [[Linda Thorson]] * [[David Threlfall]] * [[Ingrid Thulin]] * [[Friedrich von Thun]] * [[Rawson Marshall Thurber]] * [[Uma Thurman]] * [[Jing Tian]] * [[Lawrence Tibbett]] * [[Vladimir Tica]] * [[Rachel Ticotin]] * [[James Tien]] * [[Ray Tiernan]] * [[Gene Tierney]] * [[Lawrence Tierney]] * [[Maura Tierney]] * [[Bre Tiesi]] * [[Don Tiffany]] * [[Ranko Tihomirović]] * [[Lucas Till]] * [[Marcia Wright-Tillman]] * [[Burr Tillstrom]] * [[Jennifer Tilly]] * [[Srđan Timarov]] * [[Justin Timberlake]] * [[Addison Timlin]] * [[Miloš Timotijević]] * [[Bogdan Tirnanić]] * [[Ashley Tisdale]] * [[Andrea Tivadar]] * [[Jason Tobin]] * [[Stephen Tobolowsky]] * [[Doug Toby]] * [[Kiotar Todorov]] * [[Aleksandar Todorović]] * [[Bora Todorović]] * [[Milan Todorović]] * [[Predrag Todorović]] * [[Srđan Todorović]] * [[Richard Todd]] * [[Tony Todd]] * James Tolkan * [[Allison Tolman]] * [[Viktoriya Tolstoganova]] * [[Kiana Tom]] * [[Nicholle Tom]] * [[Vera Tomanović]] * [[Bridgetta Tomarchio]] * [[Lisa Tomaschewsky]] * [[Vanesa Tomasino]] * [[Irena Tomasov]] * [[Branislav Tomašević]] * [[Ivan Tomašević]] * [[Marisa Tomei]] * [[Ivan Tomić]] * [[Milan Tomić]] * [[Milivoje Mića Tomić]] * [[Tamlyn Tomita]] * [[Lily Tomlin]] * [[Danny Tomlinson]] * [[Kate Tomlinson]] * [[Borka Tomović]] * [[Darko Tomović]] * [[Radmila Tomović]] * [[Paul F. Tompkins]] * [[Maria Tommaselli]] * [[Dejan Tončić]] * [[Emil Tonev]] * [[Romina Tonković]] * [[Regis Toomey]] * [[Isaiah Tootoosis]] * [[Velibor Topić]] * [[Chaim Topol]] * [[Jovan Torački]] * [[Nick Toren]] * [[Marko Torjanac]] * [[Zvonimir Torjanac]] * [[Coraima Torres]] * [[Liz Torres]] * [[Alessandra Torresani]] * [[Aleksandar "Saša" Torlaković]] * [[Rip Torn]] * [[Maria Tornberg]] * [[Guillermo del Toro]] * [[Luis Tosar]] * [[Selimir Tošić]] * [[Janoš Tot]] * [[Gordon Tootoosis]] * [[Michael Tourek]] * [[Beth Toussaint]] * [[Megumi Toyoguchi]] * [[Ricardo Tozzi]] * [[Niek Traa]] * [[Michelle Trachtenberg]] * [[Spencer Tracy]] * [[Sam Trammell]] * [[Vince Trankina]] * [[Valarie Trapp]] * [[James Tratas]] * [[Nancy Travis]] * [[John Travolta]] * [[Nicole Travolta]] * [[Bilyana Trayanova]] * [[Craig Lamar Traylor]] * [[William Traylor]] * [[Harry Treadaway]] * [[Luke Treadaway]] * [[Danny Trejo]] * [[Jacob Tremblay]] * [[Ken Tremblett]] * [[Ludwig Trepte]] * [[Reina Triendl]] * [[Paolo Triestino]] * [[Branislav Trifunović]] * [[Sergej Trifunović]] * [[Tomislav Trifunović]] * [[Marie Trintignant]] * [[Jan Tříska]] * [[Travis Tritt]] * [[Wes Tritter]] * [[Vesna Trivalić]] * Dragan Trninić * [[Carol Trost]] * [[Miroljub Trošić]] * [[Trayan Milenov-Troy]] * [[Eugene Troobnick]] * [[Patrick Troughton]] * [[Michael Trucco]] * [[Rachel True]] * [[Yanic Truesdale]] * [[François Truffaut]] * [[Chris Tucker]] * [[Forrest Tucker]] * [[Richard Tucker]] * [[Jolanda Tudor]] * [[Alan Tudyk]] * [[Poppy Corby-Tuech]] * [[Mine Tugay]] * [[John Tui]] * [[Mirsad Tuka]] * [[Teila Tuli]] * [[Gülçin Tunçok]] * [[Jennifer Tung]] * [[Tamara Tunie]] * [[Robin Tunney]] * [[Miroljub Turajlija]] * [[Dragana Turkalj]] * [[Tuğba Melis Türk]] * [[Andrija Turković]] * [[Cenay Türksever]] * [[Glynn Turman]] * [[Kathleen Turner]] * [[Lana Turner]] * [[Sophie Turner]] * [[Ben Turpin]] * [[John Turturro]] * [[Nicholas Turturro]] * [[Stanley Tucci]] * [[Shannon Tweed]] * [[Liv Tyler]] * [[Steven Tyler]] * [[Jud Tylor]] * [[Susan Tyrrell]] * [[Barbara Tyson]] * [[Cicely Tyson]] * [[Richard Tyson]] * [[Margaret Tyzack]] * [[Daniel Tzochev]] {{Div col end}} ---- == U == {{Div col}} * [[Alanna Ubach]] * [[Ljubomir Ubavkić]] * [[Siniša Ubović]] * [[Esmeralda Ugalde]] * [[Asim Ugljen]] * [[Kristijan Ugrina]] * [[Uğurhan]] * [[Ana Ularu]] * [[Emilie Ullerup]] * [[Liv Ulman]] * [[Renata Ulmanski]] * [[Kim Johnston Ulrich]] * [[Rudolf Ulrich]] * [[Çağatay Ulusoy]] * [[Tracey Ullman]] * [[The Undertaker]] * [[Deborah Kara Unger]] * [[Gabrielle Union]] * [[Thomas Upchurch]] * [[Kate Upton]] * [[Robert Urich]] * [[Benny Urquidez]] * [[Jenna Ushkowitz]] * [[Peter Ustinov]] * [[Đuro Utješanović]] * [[Jasna Malec Utrobičić]] * [[Meryem Uzerli]] * [[Muhammet Uzuner]] * [[Tanasije Uzunović]] {{Div col end}} ---- == V == {{Div col}} * [[V (zabavaljač)|V]] * [[Mirjana Vačić]] * [[Susan Vaill]] * [[Grettell Valdéz]] * [[Angélica Vale]] * [[Duško Valentić]] * [[Kruno Valentić]] * [[Mario Valentić]] * [[Gary Valentine]] * [[Rudolph Valentino]] * [[Amber Valletta]] * [[Mark Valley]] * [[Joan Van Ark]] * [[Binkey van Bilderbeek]] * [[Karine Vanasse]] * [[Chris Vance]] * [[Courtney B. Vance]] * [[Bianca Van Varenberg|Bianca Van Damme]] * [[Jean-Claude Van Damme]] * [[Kristopher Van Varenberg|Kris Van Damme]] * [[Ingrid Vandebosch]] * [[James Van Der Beek]] * [[Minouk van Der Valde]] * [[Casper Van Dien]] * [[Sharon Van Etten]] * [[Vanity]] * [[Mario Van Peebles]] * [[Shantel VanSanten]] * [[Kristin Bauer van Straten]] * [[Hans van Tongeren]] * [[Kristopher Van Varenberg]] * [[Travis Van Winkle]] * [[Dragana Varagić]] * [[Leonor Varela]] * [[Matias Varela]] * [[Nia Vardalos]] * [[Jorge Vargas]] * [[Jim Varney]] * [[Michael Vartan]] * [[Rosy Varte]] * [[Milan Vasić]] * [[Predrag Vasić]] * [[Marko Vasiljević]] * [[Mirka Vasiljević]] * [[Kasia Vassos]] * [[Peter Vaughan]] * [[Robert Vaughn]] * [[Vince Vaughn]] * [[Emmanuelle Vaugier]] * [[Milana Vayntrub]] * [[Dean Scott Vazquez]] * [[Yul Vazquez]] * [[Daniela Vega]] * [[Paz Vega]] * [[Sanja Vejnović]] * [[Enes Vejzović]] * [[Eddie Velez]] * [[Slobodan Velimirović]] * [[Vlasta Velisavljević]] * [[Kostadinka Velkovska]] * [[Ana Vučak Veljača]] * [[Jelena Veljača]] * [[Antonello Venditti]] * [[Lenny Venito]] * [[Cassie Ventura]] * [[Jesse Ventura]] * [[Richard Venture]] * [[Benay Venuta]] * [[Eugen Verber]] * [[Lotte Verbeek]] * [[Carlo Verdone]] * [[Sofía Vergara]] * [[Anne Vernon]] * [[John Vernon]] * [[Kate Vernon]] * [[Branka Veselinović]] * [[Jelena Helc Vesković]] * [[Şükrü Veysel]] * [[Ronan Vibert]] * [[Ante Vican]] * [[Barbara Vicković]] * [[Marija Vicković]] * [[Katarina Vićentijević]] * [[Branko Vidaković]] * [[Sandra Vidal]] * [[Mateo Videk]] * [[Andrijana Videnović]] * [[Gala Videnović]] * [[Emil Videv]] * [[Branimir Vidić]] * [[Filip Vidović]] * [[Ivica Vidović]] * [[Izabela Vidovic]] * [[Mirjana Bohanec-Vidović]] * [[Zlatan Vidović]] * [[Dijana Vidušin]] * [[Gillian Vigman]] * [[Giovanna Vignola]] * [[Alicia Vikander]] * [[Mihajlo Viktorović]] * [[Olivera Viktorović]] * [[Ana Vilenica]] * [[Carmen Villalobos]] * [[Vando Villamil]] * [[Pamela Villoresi]] * [[Frank Vincent]] * [[Megan Vincent]] * [[Greg Vinkler]] * [[Jackey Vinson]] * [[Irena Violette]] * [[Nina Violić]] * [[Iva Visković]] * [[Goran Višnjić]] * [[Ornela Vištica]] * [[Joe Viterelli]] * [[Zlatko Vitez]] * [[Monica Vitti]] * [[Rena Vlahopoulou]] * [[Mirko Vlahović]] * [[Miloš Vlalukin]] * [[Marina Vodeničar]] * [[Natalia Vodianova]] * [[Mike Vogel]] * [[Stephanie Vogt]] * [[Jon Voight]] * [[Dušan Vojnović]] * [[Nada Vojinović]] * [[Dimitrije Vojnov]] * [[Dragoljub Vojnov]] * [[Minja Vojvodić]] * [[Janko Popović Volarić]] * [[Esma Voloder]] * [[Jenna von Oÿ]] * [[Heidi von Palleske]] * [[Frederica von Stade]] * [[Lark Voorhies]] * [[Arnold Vosloo]] * [[Danijela Vranješ]] * [[Antun Vrbenski]] * [[Antun Vrdoljak]] * [[Janez Vrhovec]] * [[Slavica Vučak]] * [[Dragan Vučelić]] * [[Aljoša Vučković]] * [[Pavle Vuisić]] * [[Milja Vujanović]] * [[Dragan Vujić]] * [[Dragana Vujić]] * [[Nikola Vujović]] * [[Radovan Vujović]] * [[Mario Vuk]] * [[Ivan Vukelić]] * [[Lidija Vukićević]] * [[Nadežda Vukićević]] * [[Željko Vukmirica]] * [[Milija Vuković]] * [[Ivan Vukušić]] * [[Mladen Vulić]] * [[Predrag Vušović]] {{Div col end}} ---- == W == {{Div col}} * [[G.S. Wade II]] * [[Julian Wadham]] * [[Kristina Wagner]] * [[Natasha Gregson Wagner]] * [[Mimmo Wåhlander]] * [[Mark Wahlberg]] * [[Oscar Wahlberg]] * [[Ralph Waite]] * [[Tom Waits]] * [[Nikolaj Coster-Waldau]] * [[Robert Walden]] * [[Claire Waldoff]] * [[Julie Walters]] * [[Christopher Walken]] * [[Andrew W. Walker]] * [[Paul Walker]] * [[Amanda Walsh]] * [[Dylan Walsh]] * [[Gwynyth Walsh]] * [[J.D. Walsh]] * [[J.T. Walsh]] * [[Kate Walsh]] * [[Kimberley Walsh]] * [[Ray Walston]] * [[Lucia Walters]] * [[Stephen Walters]] * [[Susan Walters]] * [[Christoph Waltz]] * [[Jordan Wall]] * [[Robert "Bob" Wall]] * [[Basil Wallace]] * [[Eli Wallach]] * [[Jack Walley]] * [[Annabelle Wallis]] * [[Quvenzhané Wallis]] * [[Diego Wallraff]] * [[Maxie Wander]] * [[Ji Wang]] * [[Liza Wang]] * [[Zhenwei Wang]] * [[Zhiheng Wang]] * [[Jessalyn Wanlim]] * [[Patrick Warburton]] * [[Sandy Ward]] * [[Sela Ward]] * [[Susan Ward]] * [[Tom Ward]] * [[Jack Warden]] * [[Kerry Warn]] * [[David Warner]] * [[David Warshofsky]] * [[Denzel Washington]] * [[Kerry Washington]] * [[Mia Wasikowska]] * [[Craig Wasson]] * [[Ken Watanabe]] * [[Suki Waterhouse]] * [[Jack Watkins]] * [[Royale Watkins]] * [[Barry Watson]] * [[Douglas Watson]] * [[Emily Watson]] * [[Emma Watson]] * [[Indica Watson]] * [[Woody Watson]] * [[Gillian Iliana Waters]] * [[Douglas Waters]] * [[Harry Waters Jr.]] * [[Marlys Watters]] * [[Daniel Watterson]] * [[Naomi Watts]] * [[Al Waxman]] * [[Keenen Ivory Wayans]] * [[David Wayne]] * [[John Wayne]] * [[Lil Wayne]] * [[Randy Wayne]] * [[Carl Weathers]] * [[Fritz Weaver]] * [[Sigourney Weaver]] * [[Hugo Weaving]] * [[Jack Webb]] * [[Lucy Webb]] * [[Steven Webb]] * [[Nick Wechsler]] * [[Brenda Wehle]] * [[Robert Weil]] * [[Elizabeth Weinstein]] * [[Rachel Weisz]] * [[Bryna Weiss]] * [[Norbert Weisser]] * [[Johnny Weissmuller]] * [[Jess Weixler]] * [[Jackie Welch]] * [[Raquel Welch]] * [[Frank Welker]] * [[Orson Welles]] * [[Tom Welling]] * [[Peter Weller]] * [[Orson Welles]] * [[Tracy Wells]] * [[Jiang Wen]] * [[Ming-Na Wen]] * [[Elmarie Wendel]] * [[George Wendt]] * [[David Wenham]] * [[Pete Wentz]] * [[Yu Wenxia]] * [[Rutina Wesley]] * [[Jemima West]] * [[John Bradley West]] * [[Mae West]] * [[Natalie West]] * [[Floyd Westerman]] * [[David Westhead]] * [[Celia Weston]] * [[Ed Westwick]] * [[Patricia Wettig]] * [[Marius Weyers]] * [[Frank Whaley]] * [[Joanne Whalley]] * [[Leigh Whannell]] * [[Kevin Whately]] * [[Nicky Whelan]] * [[Maggie Wheeler]] * [[Forest Whitaker]] * [[Philip Whitchurch]] * [[Christine White]] * [[Jane White]] * [[Julie White]] * [[Michael Jai White]] * [[Nina Toussaint-White]] * [[Jack Whitehall]] * [[Billie Whitelaw]] * [[Rosie Huntington-Whiteley]] * [[Jonathan Whitesell]] * [[Andy Whitfield]] * [[Isiah Whitlock Jr.]] * [[Stuart Whitman]] * [[Grace Lee Whitney]] * [[Jodie Whittaker]] * [[Bo Widerberg]] * [[Richard Widmark]] * [[Carina Wiese]] * [[Dianne Wiest]] * [[Laura Slade Wiggins]] * [[Kristen Wiig]] * [[Emma Wiklund]] * [[Ralph Wilcox]] * [[Gabriella Wilde]] * [[Olivia Wilde]] * [[Gene Wilder]] * [[Roman Wilhelmi]] * [[Robert J. Wilke]] * [[Tom Wilkinson]] * [[Bridgette Wilson]] * [[Brittney Wilson]] * [[Chris Wilson]] * [[C.J. Wilson]] * [[Don Wilson]] * [[Elizabeth Wilson]] * [[Luke Wilson]] * [[Niamh Wilson]] * [[Owen Wilson]] * [[Patrick Wilson]] * [[Peta Wilson]] * [[Pete Lee-Wilson]] * [[Rainn Wilson]] * [[Rebel Wilson]] * [[Reno Wilson]] * [[Richard Wilson]] * [[Ruth Wilson]] * [[Scott Wilson]] * [[Sheree J. Wilson]] * [[Anna Wing]] * [[Travis Van Winkle]] * [[Henry Winkler]] * [[Kate Winslet]] * [[Mary Elizabeth Winstead]] * [[Ariel Winter]] * [[Katia Winter]] * [[Vincent Winter]] * [[Wanda Winter]] * [[Fred Willard]] * [[Alexandre Willaume]] * [[Jhaemi Willens]] * [[Billy Dee Williams]] * [[Chris Williams]] * [[Craig Williams]] * [[Evan Williams]] * [[Gary Anthony Williams]] * [[JoBeth Williams]] * [[Maisie Williams]] * [[Mark Williams]] * [[Michelle Williams (glumica)|Michelle Williams]] * [[Nell Williams]] * [[Olivia Williams]] * [[Ralph Williams]] * [[Robin Williams]] * [[Simona Williams]] * [[Treat Williams]] * [[Vanessa Williams]] * [[Wade Williams]] * [[Fred Williamson]] * [[Mykelti Williamson]] * [[Matt Willig]] * [[Noble Willingham]] * [[Bruce Willis]] * [[David Willis]] * [[Frank Wills]] * [[Calvin Wimmer]] * [[Jeff Wincott]] * [[Michael Wincott]] * [[Beatrice Winde]] * [[Paul Winfield]] * [[Anna Wing]] * [[Travis Van Winkle]] * [[Henry Winkler]] * [[Kate Winslet]] * [[Michael Winslow]] * [[Mary Elizabeth Winstead]] * [[Ray Winstone]] * [[Alex Winter]] * [[Ariel Winter]] * [[Eric Winter]] * [[Katia Winter]] * [[Vincent Winter]] * [[Wanda Winter]] * [[Marian Winters]] * [[Michael Winters]] * [[Katheryn Winnick]] * [[Norman Wisdom]] * [[Robert Wisdom]] * [[Ray Wise]] * [[Joseph Wiseman]] * [[John Witherspoon]] * [[Reese Witherspoon]] * [[Alicia Witt]] * [[Nathan Witte]] * [[Ellen Woglom]] * [[Marcos Woinski]] * [[Matthew Wolf]] * [[Scott Wolf]] * [[Christina Wolfe]] * [[Collette Wolfe]] * [[Gang Dong-won]] * [[Ryu Won]] * [[B. D. Wong]] * [[Russell Wong]] * [[Tom Wopat]] * [[Michael Worth]] * [[Sam Worthington]] * [[Elijah Wood]] * [[Evan Rachel Wood]] * [[Jacqueline MacInnes Wood]] * [[Natalie Wood]] * [[Tom Wood]] * [[Tyson Wood]] * [[Wallis Currie-Wood]] * [[Holly Woodlawn]] * [[Shailene Woodley]] * [[Renn Woods]] * [[Shannon Woodward]] * [[Jamal Woolard]] * [[Sheb Wooley]] * [[Jaimz Woolvett]] * [[Deborah Ann Woll]] * [[Bow Wow]] * [[Fay Wray]] * [[Nadine Wrietz]] * [[Bonnie Wright]] * [[Carl Wright]] * [[Dorsey Wright]] * [[Gabriella Wright]] * [[Isaac Hempstead Wright]] * [[Jeffrey Wright]] * [[Max Wright]] * [[Robin Wright]] * [[Sarah Wright]] * [[Steven Wright]] * [[Teresa Wright]] * [[Thomas Wright]] * [[Tom Wright]] * [[Magdalena Wróbel]] * [[Ellen Wroe]] * [[Constance Wu]] * [[Zhensu Wu]] * [[Klausjürgen Wussow]] * [[Martin Wuttke]] * [[Keke Wyatt]] * [[Zakk Wylde]] * [[Noah Wyle]] * [[Christopher Wyllie]] * [[Keenan Wynn]] {{Div col end}} ---- == X == {{Div col}} * [[Fiona Xie]] * [[Zhou Xun]] {{Div col end}} ---- == Y == {{Div col}} * [[Aysegul Yalçiner]] * [[Mami Yamasaki]] * [[Can Yaman]] * [[Tadashi Yamashita]] * [[Eduardo Yáñez]] * [[Jimmy O. Yang]] * [[Anton Yelchin]] * [[Son Ye-jin]] * [[Donnie Yen]] * [[Michelle Yeoh]] * [[Harout Yerganian]] * [[Nurgül Yeşilçay]] * [[Steven Yeun]] * [[Bolo Yeung]] * [[Murat Yıldırım]] * [[Özge Yıldırım]] * [[Bennu Yıldırımlar]] * [[Kerem Yılmazer]] * [[Françoise Yip]] * [[Danko Yordanov]] * [[Michael York]] * [[Susannah York]] * [[Joji Yoshida]] * [[Adele Yoshioka]] * [[Bellamy Young]] * [[Burt Young]] * [[Damian Young]] * [[Jacob Young]] * [[John Young]] * [[Lola Young, Baroness Young of Hornsey|Lola Young]] * [[Parker Young]] * [[Ric Young]] * [[William Allen Young]] * [[Aaron Yoo]] * [[John Yuan]] * [[Matthew Yuan]] * [[Inés Yujnovsky]] * [[Harris Yulin]] * [[Élodie Yung]] * [[Yunho]] * [[Dilara Yüzer]] {{Div col end}} ---- == Z == {{Div col}} * [[William Zabka]] * [[Milenko Zablaćanski]] * [[Grace Zabriskie]] * [[Néstor Zacco]] * [[Ivica Zadro]] * [[Steve Zahn]] * [[Kirill Zaitsev]] * [[Małgorzata Zajączkowska]] * [[Anna Maria Zamperla]] * [[Billy Zane]] * [[Chiara Zanni]] * [[Dragan Zarić]] * [[Ivan Zarić]] * [[Ivana Zarić]] * [[Milan Zarić]] * [[Milica Zarić]] * [[David Zayas]] * [[Natalie Zea]] * [[Bojana Zečević]] * [[Ljubo Zečević]] * [[Antonia Zegers]] * [[Ivan Zekić]] * [[Ksenija Zelenović]] * [[David Zepeda]] * [[Branislav Zeremski]] * [[Renée Zellweger]] * [[Monica Zetterlund]] * [[Bo Zhang]] * [[Yi Zhao]] * [[Draško Zidar]] * [[Ranko Zidarić]] * [[Ian Ziering]] * [[Madeline Zima]] * [[Constance Zimmer]] * [[Emir Berke Zincidi]] * [[Luca Zingaretti]] * [[Gillian Zinser]] * [[Karl Zinny]] * [[Deborah Zoe]] * [[Alojzy Gonzaga Jazon Żółkowski|Alojzy Żółkowski]] * [[Fortunat Alojzy Gonzaga Żółkowski|Alojzy Żółkowski]] * [[Zvonimir Zoričić]] * [[Slađana Zrnić]] * [[Patrik Zubaj]] * [[Olga Zubarry]] * [[Božo Zuber]] * [[Zlatan Zuhrić]] * [[Mirsad Zulić]] * [[Daphne Zuniga]] * [[José Zúñiga]] * [[Miralem Zupčević]] {{Div col end}} ---- == Ž == {{Div col}} * [[Jasna Žalica]] * [[Nikola Žarković]] * [[Dušica Žegarac]] * [[Tomislav Žganec]] * [[Ivana Žigon]] * [[Jelena Žigon]] * [[Stevo Žigon]] * [[Bojan Žirović]] * [[Đorđe Živadinović]] * [[Ljubomir Živanović]] * [[Milivoje Živanović]] * [[Marko Živić]] * [[Katarina Živković]] * [[Radmila Živković]] * [[Vladan Živković]] * [[Velimir Bata Živojinović]] * [[Velimir Životić]] * [[Slobodanka Žugić]] * [[Želimira Žujović]] * [[Mira Župan]] * [[Katarina Žutić]] * [[Miloš Žutić]] * [[Miroslav Žužić]] {{Div col end}} [[Kategorija:Filmski glumci| ]] t92r594gnkc3o522a285548ud2xlqb8 0 6932 42586962 15750 2026-05-03T09:11:17Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Voz]] 42586962 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Voz]] ga80cnmsdan8n9s084bk6ly23rmc38a 0 13284 42586894 42468434 2026-05-03T02:31:35Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586894 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Red_army_conscript_hat_insignia.jpg|thumb|250px|Oznaka Crvene armije]] [[Datoteka:Mémorial uniforme soviétique WWII.JPG|thumb|right|250px|Uniforma vojnika Crvene armije u [[Drugi svetski rat|Drugom svetskom ratu]] naoružanog sovjetskim automatom [[PPš-41]].]] '''Crvena armija''' ({{jez-rus|Красная армия}}) je skraćeno ime za '''Crvenu armiju radnika i seljaka''' ({{jez-rus|Рабоче-крестьянская Красная армия}}), [[oružane snage|oružanu snagu]] koju su stvorili [[boljševici]] tokom [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]] [[1918]]. Ova organizacija je postala [[vojska]] [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] nakon njegovog uspostavljanja [[1922]]. Crvena boja u imenu se odnosi na boju [[krv]]i koju je prolila [[radnička klasa]] u svojoj borbi protiv [[kapitalizam|kapitalizma]]. Iako je Crvena armija [[1946]]. postala '''''Sovjetska armija''''' ({{jez-rus|Советская армия}}), ljudi sa [[zapadni svijet|Zapada]] su obično koristili termin ''Crvena armija'' i nakon toga, na primer, tokom [[Hladni rat|Hladnog rata]]. == Historija == === Rana istorija === [[Sovjet narodnih komesara]] je uspostavio Crvenu armiju dekretom [[28. januar]]a [[1918]],<ref name="Salamander">The Soviet War Machine, Salamander books, London, 1980. {{ISBN|0-86101-052-3}}</ref> zasnivajući je na već postojećoj [[Crvena garda|Crvenoj gardi]]. Zvaničan Dan Crvene armije [[23. februar]] [[1918]]. označava dan prvog masovnog regrutovanja u Crvenu armiju u [[Petrograd]]u i [[Moskva|Moskvi]] i prvu borbenu akciju protiv okupacione armije [[Nemačko Carstvo|Nemačkog Carstva]].<ref>S.S. Lototskiy, The Soviet Army (Moscow:Progress Publishers, 1971), p.25, cited in Scott and Scott, The Armed Forces of the Soviet Union, Eastview Press, Boulder, Co., 1979, p.3. February 23 became an important national holiday in the Soviet Union, later celebrated as "Soviet Army Day".</ref> Dan 23. februar postao je važan nacionalni praznik u [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]], kasnije slavljen kao Dan Sovjetske armije i nastavlja da se slavi i u današnjoj [[Rusija|Rusiji]] kao Dan branilaca domovine. Osnivačem Crvene armije obično se smatra [[Lav Trocki]]<ref name="Scot">Scott and Scott, The Armed Forces of the Soviet Union, Eastview Press, Boulder, Co., 1979</ref>, narodni komesar rata od [[1918]]. do [[1924]]. Na početku svog postojanja, Crvena armija je funcionisala kao dobrovoljna formacija, bez činova ili oznaka. Demokratskim izborima su birani oficiri. Ipak, odlukom Petog Sveruskog kongresa Sovjeta, donetom [[10. jul]]a [[1918]]. uvedena je obavezna vojna služba za muškarce od 18 do 40 godina. Zahvaljujući ovoj odluci broj vojnika Crvene armije je do kraja jeseni 1918. narastao na 800.000. Tokom 1919. koja je bila presudna godina građanskog rata broj vojnika je dostigao cifru od 3.000.000 da bi pri kraju 1920. god. narastao na 5.000.000.<ref>Vojna enciklopedija, Vojnoizdavački zavog Beograd, 1985, knj.8, str.455.</ref> Da bi olakšali regrutovanje, boljševici su stvorili regionalne vojne komesarijate, koji i sada postoje u Rusiji pod ovim imenom<ref>Napomena: ne treba mešati vojne komesarijate sa institucijom vojnih političkih komesara.</ref> Problem nedostatka školovanog oficirskog kadra Trocki je rešio tako što je dopustio bivšim oficirima vojske [[Carska Rusija|Carske Rusije]] da se pridruže Crvenoj armiji<ref name="JE">John Erickson, The Soviet High Command - A Military-Political History 1918–41, MacMillan, London, 1962</ref>. Nakon što je general [[Aleksej Brusilov]] ponudio boljševicima svoje profesionalne usluge 1920, veliki broj carskih oficira odlučio je da sledi njegov primer. Boljševičke vlasti su formirale specijalnu komisiju na čelu sa [[Lav Lazarev|Lavom Lezarovim]] i avgusta 1920. je regrutovano 315.000 bivših oficira<ref>N. Efimov, Grazhdanskaya Voina 1918–21 (The Civil War 1918–21), Second Volume, Moscow, c.1928, p.95, citirano u Erickson, 1962</ref>. Veoma često su oni držali pozicije vojnih savetnika. Štaviše, veliki broj bivših vojnika Carske Rusije se i ranije pridružio boljševicima. Boljševičke vlasti su u svaku jedinicu Crvene armije postavile [[politički komesar|političke komesare]], koji su imali ovlašćenje da preinače odluke komandanata jedinica ako su se one sukobljavale sa principima [[Komunizam|Komunističke partije]]<ref name="Salamander"/>. Iako je ovo ponekad rezultiralo pometnjom u komandovanju, partijsko vođstvo je smatralo potrebnim političku kontrolu nad vojskom, dok se Crvena armija sve više i više oslanjala na iskusne oficire iz prerevolucionarnog, carističkog perioda. === Od građanskog rata do tridesetih godina 20. veka === {{Poseban članak|Ruski građanski rat|Poljsko-sovjetski rat}} [[Datoteka:1919 - URSS - armée de Taman.jpg|thumb|desno|250px|Uniforme vojnika Crvene armije iz vremena [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]]. ([[Tamanska armija]], [[1919]].)]] Prva faza Ruskog građanskog rata trajala je od revolucije 1917. do primirja u novembru 1918. Prvo je, pred kraj novembra 1917. nova boljševička vlada proglasila da teritorija koja je tradicionalno pripadala [[Kozaci]]ma, prelazi pod upravu države. Ova odluka vlade dovela je do narodnog ustanka u oblasti oko reke [[Don (reka)|Don]], koji je predvodio general Kaledin i do snažne podrške dobrovoljačkoj armiji. Potpisivanje [[Sporazum u Brest-Litovsku|sporazuma u Brest-Litovsku]], takođe je dovelo do direktne intervencije sila [[Antanta|Antante]] u Rusiji i do naoružavanja vojnih snaga suprotstavljenih boljševičkoj vladi. Svoje usluge u borbi protiv boljševika ponudili su i mnogi nemački oficiri. Borbe u prvoj fazi rata su uglavnom bile sporadične i u njima su učestvovale manje vojne formacije (uključujući i Češku legiju, poljsku 5. streljačku diviziju i proboljševičke Crvene litvanske pešake) na bojištu koje se stalno menjalo. Druga, ključna faza građanskog rata, trajala je od januara do novembra 1919. Sukobi su započeli uspešnim nastupanjem belogardejskim armija sa juga (pod [[Anton Denjikin|Denjikinom]]), sa istoka (pod [[Aleksandar Kolčak|Kolčakom]]) i sa severo-zapada (pod [[Nikolaj Nikolajevič Judenič|Judeničem]]), koje su potisle Crvenu armiju na sva tri pravca. Međutim, Lav Trocki je izvršio ubrzanu reformu Crvene armije i uspeo je da tokom juna potisne Kolčakove snage, a da zatim do kraja oktobra potisne i kontra-revolucionarne snage pod komandom Denikina i Judeniča.<ref>[[John Erickson]], The Soviet High Command 1918–41, p.72–73</ref> Borbena moć belogardejskih armija uništena je gotovo istovremeno, do sredine novembra i u januaru 1920. konjica pod komandom Budenjija je ušla u [[Rostov na Donu]]. 1921., [[Invazija Gruzije od Crvene armije|Crvena armija je izvršila invaziju Gruzije]] koja je proglasila neovisnost tijekom građanskog rata u Rusiji. U periodu od 1919-1921 Crvena armija bila je angažovana u Poljsko-sovjetskom ratu. U početnoj fazi rata Crvena armija prodrla je u centralnu Poljsku, ali je 1920. pretrpela katastrofalni poraz u [[Bitka za Varšavu (1920)|bici za Varšavu]] što je dovelo do okončanja neprijateljstava. Poraz poslednjih kontra-revolucionarnih snaga pod komandom [[Petar Vrangel|Pjotra Vrangela]] na jugu<ref>Erickson, 1962, p.102–107</ref> označio je konačnu pobedu komunista nakon četiri godine žestokih borbi i uspostavljanje Sovjetskog saveza 1922. Kasnije, tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. veka, sovjetski vojni teoretičari su uveli koncept [[duboke operacije]].<ref>Mary Habeck, Storm of Steel: The Development of Armor Doctrine in Germany and the Soviet Union, 1919-1939, Cornell University Press, 2003, {{ISBN|0-8014-4074-2}}</ref> Ovo je bila direktna posledica iskustva sa širokim pokretima [[konjica|konjičkih]] formacija tokom građanskog rata i Poljsko-sovjetskog rata. Duboke operacije su uključivale višestruke istovremene manevre više formacija veličine korpusa ili armije. Ovo nije trebalo da donese pobedu u jednoj operaciji, već više operacija sprovođenih paralelno ili sukcesivno je trebalo da garantuju pobedu. U ovome se duboke operacije razlikuju od uobičajenog tumačenja doktrine [[blickrig]]a. Cilj dubokih operacija je bio da se neprijatelj napadne istovremeno kroz dubinu njegovih snaga da bi se izazvao slom njegovog odbramenog sistema. Sovjetska teorija duboke operacije je vođena tehnološkim napretkom i nadom da će [[manevarski rat]] pružiti prilike za brzu, efikasnu i odlučnu pobedu. Istovremeni razvoj avijacije i oklopnih jedinica je obezbedio fizički podsticaj za ovu evoluciju doktrine u Crvenoj armiji. Maršal [[Mihail Tuhačevski]] je tvrdio da vazdušna sila treba da se "iskoristi protiv meta izvan dometa [[pešadija|pešadije]], [[artiljerija|artiljerije]] i drugog oružja. Za maksimalni taktički efekat avioni bi trebalo da se koriste u grupama, skoncentrisanim u vremenu i prostoru, protiv meta od najvišeg taktičkog značaja." Duboke operacije su prvi put zvanično izražene kao koncept u „Poljskim regulativama“ Crvene armije [[1929]], ali armija ih je konačno kodifikovala u "Privremenim poljskim regulativama" iz [[1936]]. Međutim, u [[Čistka|Velikoj čistki]] od 1937–1939. ukonjeni su mnogi vodeći oficiri Crvene armije<ref name="AB">[[Alan Bullock]], Hitler and Stalin: Parallel Lives (New York: Vintage Books, 1993), 489.</ref>, uključujući Tuhačevskog, pa je koncept napušten, sve Drugog svetskog rata. === Daleki istok === {{Poseban članak|Bitka kod Halkin Gola}} Godine [[1934]]. [[Mongolija]] i [[SSSR]] su uvidele neophodnost o međusobnoj saradnji na uzajamnoj odbrani pred pretnjom rastućeg [[japan]]skog vojnog prisustva u [[Mandžurija|Mandžuriji]] i [[Unutrašnja Mongolija|Unutrašnjoj Mongoliji]]. Dana [[12. mart]]a [[1936]], saradnja je ojačana desetogodišnjim mongolsko-sovjetskim [[Mongolsko-sovjetski sporazum o prijateljstvu|sporazumom o prijateljstvu]], koji je uključivao uzajamni odbrambeni protokol.<ref>Vojna enciklopedija, Vojnoizdavački zavod Beograd, 1985, knj.8, str.457</ref> [[29. jul]]a [[1938]]. japanske snage jačine dve pešadijske divzije i pet brigada, uz podršku artiljerije i tenkova, upale su na teritoriju SSSR u zoni jezera [[Jezero Hasan|Hasan]]. Jedinice Crvene armije, iz sastava [[Prva specijalna dalekoistočna armija SSSR|Prve specijalne dalekoistočne armije]] uspešno su odbile japanski napad zbog čega je [[Japan]] bio prinuđen da 2. avgusta zaključi primirje. Međutim, ovaj poraz nije umanjio aspiracije Japana prema teritoriji Sovjetskog saveza.<ref name="Beograd 1985">Vojna enciklopedija, Vojnoizdavački zavod Beograd, 1985, knj.8, str.458</ref> Maja [[1939]], mongolska konjička divizija se sukobila sa konjicom Mandžuka na spornim teritorijama istočno od reke Halha. Japanski odred je oterao Mongole preko reke. Sovjetske trupe, raspoređene na tim teritorijama u skladu sa sporazumom o uzajmnoj odbrani, su razbile japanski odred. Eskalacija sukoba se ispostavila neizbežnom i obe strane su iskoristile jun da pojačaju snage. Dana 1. jula japanske snage su brojale 38.000 vojnika, a kombinovane sovjetsko-mongolske snage su imale 12.500 vojnika. Japanci su prešli reku, ali su nakon trodnevnih borbi naterani u povlačenje.<ref name="Beograd 1985"/> Dana [[20. avgust]]a, [[Georgi Žukov]] je pokrenuo veliku ofanzivu sa žestokim napadima iz vazduha i tročasovnim artiljerijskim bombardovanjem, nakon čega su tri pešadijske divizije i 5 oklopnih brigada, uz podršku avijacije i velikom količinom artiljerije (ukupno 57.000 vojnika), napale 75.000 japanskih vojnika ukopanih u tom području. Dana [[23. avgust]]a celokupne japanske snage su opkoljene, a [[31. avgust]]a u velikoj meri i uništene. Artiljerijski i vazdušni napadi su zbrisali one Japance koji su odbili da se predaju. Japan je zatražio prekid vatre, a sukob se završio sporazumom koji su potpisali [[SSSR]], [[Mongolija]] i [[Japan]] [[15. septembar|15. septrembra]] [[1939]]. u Moskvi. U ovom sukobu, prema sovjetskim izvorima, gubici Crvene armije iznosili su oko 9.000 mrtvih i ranjenih, dok nezavisni izvori smatraju da je realna cifra bila bliža 17.000. Gubici japanskih snaga iznosili su oko 45.000 mrtvih i ranjenih i 3.000 zarobljenih vojnika.<ref>[http://www.militaryhistoryonline.com/20thcentury/articles/nomonhan.aspx] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051124070956/http://www.militaryhistoryonline.com/20thcentury/articles/nomonhan.aspx |date=2005-11-24 }} Military History Online. Nomonhan: The Second Russo-Japanese War by Timothy Neeno, M.A.</ref> Ubrzo nakon prekida vatre, Japanci su tražili pristup bojnom polju da pokupe svoje mrtve. Pronalaženje na hiljade mrtvih je bio dodatni šok već uzdrmanom moralu japanskih vojnika. Posle ovog poraza Japan je prešao u defanzivu na frontu ka SSSR, što je dozvolilo Crvenoj armiji da prebaci veliki broj dalekoistočnih trupa na evropsko bojište u jesen 1941. === Drugi svetski rat === {{Poseban članak|Drugi svetski rat}} ==== Poljska kampanja ==== Dana [[17. septembar|17. septembra]] [[1939]], vojnici Crvene armije su umarširali u zapadne beloruske i ukrajinske teritorije koje je kontrolisala Poljska u međuratnom periodu, koristići kao zvaničan izgovor dolazak u pomoć Ukrajincima i Belorusima koje je ugrožavala nacistička Nemačka,<ref>[http://www.yale.edu/lawweb/avalon/nazsov/ns069.htm] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091107175858/http://www.yale.edu/lawweb/avalon/nazsov/ns069.htm |date=2009-11-07 }} Telegram [[Nacistička Nemačka|nemačkog]] [[ambasador]]a u [[SSSR]], Šulenberga, nemačkom Ministarstvu spoljnih poslova, 10. septembar 1939, na Yale Law School's Avalon Project: Nazi-Soviet Relations 1939-1941.</ref> koja je napala Poljsku [[1. septembar|1. septembra]] [[1939]]. Sovjetska invazija je otvorila drugi front za Poljake i primorala ih da napuste planove za odbranu u zoni [[Rumunski mostobran|Rumunskog mostobrana]], što je ubrzalo poraz Poljaka. Sovjetsko i nemačko napredovanje se završilo približno na [[Karsonova linija|Karsonovoj liniji]]. [[Sporazum Ribentrop-Molotov]], koji je sadržao tajni protokol o ograničavanju sfera interesa svake strane, pripremio je laku podelu Poljske između Nemačke i Sovjetskog Saveza.<ref>Drugi svetski rat, Narodna knjiga, Beograd, 1982, knj.1, str.43</ref> Definisana sovjetska interesna sfera se poklapala sa teritorijom koja je kasnije zauzeta tokom kampanje. Ova teritorija je postala deo Ukrajinske i Beloruske Socijalističke Republike. Uprkos činjenici da su vodene prepreke odvajale većinu interesnih sfera, sovjetski i nemački vojnici su se sreli u nekoliko slučajeva. Najpoznatiji ovakav događaj se desio u [[Brest-Litovsk]]u [[22. septembar|22. septembra]] [[1939]]. Nemački 19. tenkovski korpus pod komandom generala [[Hajnc Guderijan|Hajnca Guderijana]] je zauzeo Brest-Litovsk, koji je ležao unutar sovjetske interesne sfere. Kada se sovjetska 29. tenkovska brigada general-pukovnika Krivošiva približila Brest-Litovsku, komandanti su pregovarali da se nemačke trupe povuku i da sovjetske trupe uđu u grad salutirajući jedni drugima.<ref>Krivošein S.M. Mežduburьe. Vospominaniя. Voronež, 1964.</ref><ref>Guderian H. Erinnerungen eines Soldaten Heidelberg, 1951</ref>. Prema knjizi „Sovjetske žrtve i gubici u borbi u 20. veku“, koju je napisao general-pukovnik Krivošiv, snage Crvene armije u [[Poljska|Poljskoj]] su brojale 466.516 vojnika.<ref>Colonel-General Krivosheev, Soviet casualties and combat losses in the twentieth century, {{ISBN|1-85367-280-7}}</ref> Crvena armija je nailazila na slab otpor, najviše zbog zauzetosti glavnine poljskih snaga koje su se borile sa Nemcima na zapadnoj granici, delom zbog zvaničnog naređenja poljske Vrhovne komande da se ne ulazi u sukob sa sovjetskim vojnicima, a delom zato što su mnogi stanovnici Poljske u oblasti Kresi – uglavnom Ukrajinci i Belorusi – videli sovjetske vojnike kao oslobodioce, te su ih dočekivali sa cvećem, hlebom i solju.<ref>Piotrowski, Tadeusz (1988). “Ukrainian Collaborators”, Poland's Holocaust: Ethnic Strife, Collaboration with Occupying Forces and Genocide in the Second Republic, 1918-1947. McFarland, 177-259. {{ISBN|0-7864-0371-3}}. Kako da... objasnimo fenomen Ukrajinaca koji su se pridružili Sovjetima i sarađivali s njima? Ko su bili ti Ukrajinci? Sigurno je da su bili Ukrajinci, ali, da li su bili komunisti, nacionalisti, neopredeljeni seljaci? Odgovor je da, bili su sve troje..</ref> I pored svega toga, Crvena armija je pretrpela gubitke od 737 mrtvih i nestalih i 1.859 ranjenih.<ref name="Achtung">[http://www.achtungpanzer.com/articles/polcamp.htm] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100110110248/http://www.achtungpanzer.com/articles/polcamp.htm |date=2010-01-10 }} Invasion of Poland (Fall Weiss) by George Parada</ref> Gubici protivničkih poljskih trupa ostaju nepoznati. Crvena armija je izvestila da je razoružala 452.536 ljudi, ali ova brojka verovatno uključuje i veliki broj onih koji nisu registrovani kao regularni vojnici poljske armije. Poljski podaci daju broj od približno 242.000 zarobljenika koje je uzela Crvena armija.<ref name="Achtung"/> ==== Zimski rat ==== {{Poseban članak|Zimski rat}} [[Staljin]] i sovjetska Vrhovna komanda su ušle u ovaj rat sa puno arogancije i vere u pobedu. Ipak, Staljin je u čistkama uklonio mnoge iskusne kadrove, a na njihova mesta došli su lojalniji, ali manje sposobni ljudi<ref name="Salamander"/>. Mnogi sovjetski vojnici su poginuli jer njihovi komadanti prosto nisu hteli ili im nije bilo dozvoljeno da se povuku. Finci su koristili [[gerila|gerilisku taktiku]], napadajući kuhinje i sovjetske vojnike koji su bili oko logorskih vatri. Sovjeti nisu uspeli da iskoriste izrazitu nadmoćnost na početku rata. [[Finska]] je skupila 130.000 ljudi i 500 topova, dok su Sovjeti napali sa 200.000 ljudi i 900 topova. Sovjeti su takođe skupili i 1.000 tenkova, ali su oni slabo korišćeni i trpeli su velike gubitke. Vozila su bila u pogonu 24 časa dnevno da se njihovo gorivo ne bi smrzlo,ali je opet bilo izveštaja o kvarovima na motorima i nedostatku goriva. Jedna od najpoznatijih bitaka u ovom ratu i jedan od do tada najtežih poraza Crvene armije bila je [[bitka za Suomusalmi]]. U ovoj bici značajno slabije jedinice Finske vojske uništile su 163. pešadijsku diviziju Crvene armije. Ukupni gubici Finaca iznosili su 350 mrtvih, 600 ranjenih i 70 nestalih vojnika dok gubici u ljudstvu Crvene armije nisu bili precizno utvrđeni ali je prema finskim izvorima u ovoj bici poginulo oko 5.000 ruskih vojnika. Finci su zarobili 26 tenkova, 40 topova, 181 kamion, 350 konja i veliku količinu municije i granata.<ref name="Suomussalmi">[http://www.winterwar.com/Battles/Suomussalmi.htm#fin/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081206111030/http://www.winterwar.com/Battles/Suomussalmi.htm#fin/ |date=2008-12-06 }} The Battle of Suomussalmi</ref> Odmah nakon ove usledila je i bitka na putu Rate-Suomisalmi u kojoj je u potpunosti uništena 44. motorizovana divizija Crvene armije. Finski problemi u nedostatku opreme su takođe vredni pomena. Na početku rata, samo vojnici koji su prošli vojnu obuku imali su uniforme i oružje. Ostatak je morao da nosi svoju odeću koja je ličila na uniforme finske vojske uz dodatak oznaka. Finci su nadoknađivali svoj nedostatak kroz oduzimanje opreme, oružja i municije od neprijatelja. Veliki broj vojnika Crvene armije koji su se borili u Zimskom ratu dovedeno je iz južnih regiona Sovjetskog Saveza npr. 44. motorizovana divizija koja je u potpunosti uništena u bici na Rate putu bila je formirana od regruta iz Ukrajine.<ref name="Suomussalmi"/> Staljin je smatrao da se ruskim trupama iz područja odmah uz granicu sa Finskom ne bi moglo verovati u borbi protiv Finaca sa kojima su mogli biti u bliskim odnosima ili deliti istu istoriju. Međutim, izgubio je iz vida da vojnici Crvene armije iz južnih regiona apsolutno nisu imali iskustva u uslovima arktičke zime te godine i preživljavanjem u šumi. U vazdušnom ratu tokom Zimskog rata, Finska ratna avijacija je razvila letačku lovačku formaciju "četiri prsta"<ref>Formacija „Četiri prsta“ je formacija od četiri aviona, podeljenih u dve grupe, dok jedna leti nisko, a druga visoko; svaki avion se bori nezavisno od ostalih, a opet podržavajući svog pratioca u borbi.</ref> koja ne samo da je bila superiornija od sovjetske taktike „tri lovca u delta formaciji“, već ju je kasnije usvojio svaki važniji pilot u Drugom svetskom ratu i još uvek je u upotrebi. Odlična taktika i hrabrost finskih pilota koji su bili brojčano višestruko nadjačani onemogućili su efikasno dejstvo ratne avijacije Sovjetskog saveza tokom trajanja sukoba. Sovjetski gubici u Zimskom ratu iznosili su 48.744 mrtvih i 158.863 ranjenih.<ref name="Drugi svetski rat">Drugi svetski rat, Narodna knjiga, Beograd, 1982, knj.1, str.94.</ref> Finci su izgubili oko 32.839 mrtvih i nestalih i 43.557 ranjenih.<ref name="Drugi svetski rat">Drugi svetski rat, Narodna knjiga, Beograd, 1982, knj.1, str.94.</ref> ==== Veliki otadžbinski rat, 1941—1945. ==== {{Poseban članak|Istočni front (Drugi svetski rat)|Operacija Barbarossa|Bitka za Staljingrad}} [[Datoteka:Soldaten rote armee.jpg|thumb|right|250px|Vojnici Crvene armije za vreme Drugog svetskog rata]] U jesen 1940. [[Treći Rajh]] i njegovi saveznici su već potpuno dominirali [[Evropa|evropskim kontinentom]]. Samo su [[Velika Britanija]] (na zapadu) i [[Sovjetski Savez]] (na istoku) mogli da se suprostave [[fašizam|fašističkoj]] moći. Velika Britanija i Nemačka nisu imale zajedničku granicu na kopnu, ali je ratno stanje postojalo između njih; Nemci su imali dugačku kopnenu granicu sa Sovjetskim Savezom, ali je SSSR ostao neutralan, u skladu sa [[Sporazum Ribentrop-Molotov|sporazumom o nenapadanju]] i brojnim trgovačkim sporazumima. Za [[Hitler]]a nije nikada postojala dilema oko ove situacije.<ref>[[Adolf Hitler]], [[Mein Kampf]], American edition, Boston, 1943, p.654, cited in William L. Shirer, The Rise and Fall of the Third Reich, The Reprint Society, London, 1962, p. 796</ref> „Prodor na istok“ ({{jez-nem|Drang nach Osten}}) je samo bio pitanje dana. Ovo je kulminiralo [[18. decembar|18. decembra 1940]]. izdavanjem „Direktive 21 — Slučaj Barbarosa“, koji je otvoreno govorio da „nemačke kopnene snage moraju biti spremne da slome sovjetsku Rusiju u brzoj kampanji pre kraja rata sa Engleskom“.<ref name="Kitanovic">Moskovska bitka, Branko Kitanović, Istarska naklada, Pula, 1985.</ref> Čak i pre izdavanja ove direktive, nemački generalštab je razvio detaljan plan za kampanju protiv Sovjetskog Saveza, predviđenu za maj 1941, ali su događaji u [[Grčka|Grčkoj]] i [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]] zahtevali njeno odlaganje do druge polovine juna. U vreme nacističkog [[Operacija Barbarosa|napada na SSSR]] u junu [[1941]], Crvena armija je na svojim zapadnim granicama imala oko 170 divizija sa ukupno oko 2,7 miliona vojnika.<ref name="Kitanovic"/> Njihovi protivnici su na [[Istočni front (Drugi svetski rat)|Istočnom frontu]] imali 190 divizija, 153 nemačke i 37 divizija satelitskih zemalja sa ukupno oko 5,5 miliona vojnika.<ref name="Kitanovic"/> U prvim nedeljama rata je viđeno uništenje gotovo celokupnog sovjetskog vazduhoplovstva na zemlji, kao i važnije opreme, tenkova, artiljerije i veći porazi dok su nemačke snage zatvarale stotine hiljada vojnika Crvene armije u džepove i u njima ih zarobljavale ili uništavale. Sovjetske snage su pretrpele teške gubitke na početku operacije Barbarosa zbog slabe pripremljenosti, koja je bila posledica nevoljne i zakasnele odluke sovjetske vlade i Vrhovne komande da izvrše mobilizaciju. Takođe je važna bila i taktička superiornost nemačke vojske koja je vodila rat na način koji se već dve godine pokazivao uspešnim. Taktička inicijativa koju su nemačke snage imale u početnoj fazi operacije značila je da [[Vermaht]] bio u mogućnosti da na odabranim pravcima nastupanja koncentriše brojčano nadmoćnije snage što je omogućilo brz proboj i napredovanje u sovjetsku pozadinu. Brzi predratni rast i unapređenje kadrova Crvene armije kao i uklanjanje iskusnih oficira u čistkama samo su još više doprineli sovjetskom porazu. Ipak, generacija briljantnih oficira (najpoznatiji [[Georgi Žukov]]) učila je iz poraza i sovjetskih pobeda u bitkama za [[Moskovska bitka|Moskvu]], [[Staljingradska bitka|Staljingrad]], [[Kurska bitka|Kursk]] i kasnije u „Operaciji Bagration“ čime su odlučno potvrdili veličinu onoga što je Sovjetima poznato kao [[Veliki otadžbinski rat]]. Sovjetska vlada je činila nemoguće da poveća moral Crvene armije dok se ona povlačila u jesen [[1941]]. Sovjetska propaganda se udaljila od [[klasna borba|klasne borbe]] i umesto toga se oslonila na duboko usađena patriotska osećanja stanovništva, pozivajući se na istoriju predrevolucionarne Rusije. Propaganda je nazvala rat protiv nemačkih agresora Velikim otadžbinskim ratom, ciljajući na [[Napoleonova invazija na Rusiju|Otadžbinski rat]] iz [[1812]]. protiv [[Napoleon]]a.<ref>Napoleon Bonaparta, A.Z.Manfred, Minerva, Beograd, 1975. knj.3 str.237</ref> Pojavila su se pozivanja na ruske heroje kao što su [[Aleksandar Nevski]] i [[Mihail Kutuzov]]. Represije protiv [[Ruska pravoslavna crkva|Ruske pravoslavne crkve]] su prestale, a sveštenici su oživeli tradiciju blagosiljanja oružja pre bitke. Komunistička partija je napustila instituciju političkih komesara, iako ju je ubrzo ponovo usvojila. Crvena armija je ponovo uvela činove i usvojila mnoga pojedinačna priznanja kao što su medalje i ordenja. Koncept Garde se ponovo pojavio; jedinicama koje su iskazale izuzetno junaštvo u borbi data su imena kao što su „gardijska regimenta“, „gardijska armija“ i sl. Tokom Velikikog otadžbinskog rata, Crvena armija je regrutovala 29.574.900 vojnika kao dodatak na 4.826.907 koji su već nalazili u službi na početku rata. Od toga je poginulo 6.329.600 i nestalo 4.559.000 (većinom odvedeni u zarobljeništvo). Od tih približnih 11.444.100 se 939.700 ponovo pridružilo vojsci dok je ona postepeno oslobađala sovjetsku teritoriju i još 1.836.000 se vratilo iz nemačkog zarobljeništva. To smanjuje ukupne gubitke na oko 8.668.400. Većinu žrtava su činili [[Rusi]] (5.756.000), koje su pratili [[Ukrajinci]] (1.377.400)<ref>G. F. Krivošeev, Rossiя i SSSR v voйnah XX veka: poteri vooružennыh sil. Statističeskoe issledovanie</ref>. Nemački gubici na Istočnom frontu uključuju oko 3.604.800 mrtvih i nestalih i 3.576.300 zarobljenih (ukupno 7.181.100); gubici nemačkih saveznika na Istočnom frontu su približno 668.163 mrtvih i nestalih i 799.982 zarobljena (ukupno 1.468.145). Od tih 8.649.300, Sovjeti su posle rata iz zarobljeništva oslobodili 3.572.600, tako da ukupni gubici [[sile Osovine|sila Osovine]] su procenjeni na 5.076.700<ref>Rűdiger Overmans, Deutsche militärische Verluste im Zweiten Weltkrieg. Oldenbourg 2000. {{ISBN|3-486-56531-1}}</ref>. Poređenje gubitaka pokazuje okrutan tretman koji su [[nacizam|nacisti]] upražnjavali prema sovjetskim ratnim zarobljenicima. Većina zarobljenika sila Osovina je puštena posle rata, ali sudbina sovjetskih zarobljenika je bila znatno drugačija. Nacističke trupe su zarobljene vojnike Crvene armije često ubijale na bojištu ili ih slale u [[Koncentracioni logor|koncentracione logore]]. Poznato [[Adolf Hitler|Hitlerovo]] [[Komesarsko naređenje]] uvodi sve nemačke oružane snage pod akt [[ratni zločini|ratnih zločina]]<ref>"Hitler:ludačke ideje, bolesti, perverzije", Anton Nojmajer, Pharos, Beograd, 2004, str.263 {{ISBN|86-83749-05-3}}</ref>. U prvoj polovini rata, Crvena armija je imala naoružanje mešovitog kvaliteta. Imala je odličnu artiljeriju, ali nije imala dovoljno kamiona da je vuku i snabdevaju. Tenkovi [[T-34]] su bili za klasu bolji od bilo kojih tenkova na svetu, a opet sovjetske oklopne jedinice su imale vrlo zastarele modele; jedinice koje su imale najmodernije tenkove su bile hendikepirane usled problema sa snabdevanjem. Sovjetsko vazduhoplovstvo se u početku loše pokazalo protiv Nemaca. Brzo napredovanje Nemaca u sovjetsku teritoriju je otežalo snabdevanje, ako ne i onemogućilo, pošto je većina sovjetske ratne industrije ležala u zapadnim delovima zemlje. Dok sovjetske vlasti nisu uspostavile ratnu industriju na Istoku, Crvena armija se u velikoj meri oslanjala na vojnu pomoć zapadnih [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|Saveznika]]. Na primer, Saveznici su slali tenkove marke [[M4 Šerman|Šerman]] (oko 4.100), [[Valentajn]] (oko 3.700), [[Matilda II]] (oko 1.100) kao i tenkove [[M3 Li|M3 Li-Grant]] i [[M3/M5 Stjuart|M3A5 Stjuart]], iako po kvalitetu ni jedan od njih nije bio ni blizu T-34 ili [[KV-1]]<ref name="Russian Tanks">"Russian Tanks of World War II", Tim Bean and Will Fowler, Amber books Ltd. 2002, {{ISBN|0-7110-2898-2}}</ref>. Međutim, mnogo značajnija od pomoći u tenkovima, bila je pomoć u prevoznim sredstvima koja su bila preko potrebna Crvenoj armiji kako bi efikasnije vršila grupisanje i transport trupa na najvećem bojištu u Evropi. Tako su SAD, za vreme Drugog svetskog rata ukupno isporučile 501.660 trasnportnih vozila, od kojih, 77.972 džipa, 151.053 kamiona od 1 tone i 200.662 kamiona od 2 tone.<ref name="Russian Tanks"/> S druge strane, vazduhoplovstvo Crvene armije je dobilo nekoliko hiljada modernih aviona koji su po kvalitetu bili jednaki ili bolji od sovjetskih aviona; ovo je uključivalo lovce [[P-39 Eirkobra]] (skoro 4.773<ref>"American Aircraft of World War II", David Mondez, Cnancellor Press 1996, {{ISBN|1-85152-706-0}}</ref>), [[Hoker Hariken]]e (2.931<ref name="Ratna krila">"Ratna krila", Vuk Karadžić i Službeni list SFRJ, 1987. {{ISBN|86-307-0085-8}}</ref>), srednje bombardere [[Daglas A-20 Havok]] (oko 3.000), [[P-63 Kingkobra]] (oko 2.400), [[P-40 Tomahavk]] (2.130), [[Spitfajer]]e (oko 1.331<ref name="Ratna krila"/>). Na kraju, Crvena armija je primila ne manje od 9.600 komada protivtenkovskog ili protivavionskog oružja, kao i milione tona municije, ličnog naoružanja i druge vrste vojne opreme. [[Aluminijum]] i avionsko gorivo je povratilo snagu vazduhoplovstvu više nego sami avioni. Pošiljke u obliku hrane su takođe bile dobrodošli dodaci obrocima na frontu. Posle rata u Evropi, Crvena armija je na zahtjev [[zapadni svijet|zapadnih]] sila napala Japan i njegove snage u [[Mandžuko|Mandžuku]] ([[Mandžurija]]) [[9. avgust]]a [[1945]]. (operacija „Avgustovska oluja“) i u saradnji sa [[Mongolija|mongolskim]] i [[Kina|kineskim]] komunističkim snagama brzo savladala [[Kvantung|kvantušku]] armiju. Sovjetske snage su takođe napale [[Sahalin]], [[Kurilska ostrva]] i severni deo [[Koreja|Koreje]]. Japan se bezuslovno predao [[2. septembar|2. septembra]] [[1945]]. Posle Drugog svetskog rata, Crvena armija je imala najmoćniju kopnenu armiju u istoriji. Imala je više tenkova i artiljerije nego sve ostale zemlje zajedno. Britanski štab je odbio kao vojno nemoguć britanski plan ([[operacija „Nezamislivo“]])<ref>[http://www.history.neu.edu/PRO2/pages/026.htm] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071226121239/http://www.history.neu.edu/PRO2/pages/026.htm |date=2007-12-26 }} Operation Unthinkable report - page 2, opening date</ref> da se uništi Staljinova vlast i istera Crvena armija iz Evrope.<ref name="DG">David Glantz, Stumbling Colossus, University Press of Kansas, 1998</ref> === Hladni rat === Poslednji korak transformacije Crvene armije od revolucionarne milicije u regularnu armiju suverene zemlje dat je [[1946]], promenom imena u Sovjetska armija. Broj vojnika Sovjetske armije pao je sa 13 miliona na približno 5 miliona.<ref name="Salamander"/> Veličina vojske tokom [[Hladni rat|Hladnog rata]] je ostala između 3 i 5 miliona, prema [[zapadni svijet|zapadnim]] procenama. Sovjetski zakon je tražio da svi sposobni muškarci služe vojsku najmanje dve godine. Kao rezultat toga, Sovjetska armija je ostala najveća aktivna armija u svetu od 1945. do 1991.<ref name="Salamander"/> Jedinice Sovjetske armije koje su oslobodile zemlje istočne Evrope od nemačke vlasti ostale su u njima da bi osigurale režime u novonastalim satelitskim zemljama i odvratile [[NATO]] snage od eventualnih planova preuzimanja vlasti u tim zemljama. Najveće sovjetsko vojno prisustvo je bilo u [[Istočna Nemačka|Istočnoj Nemačkoj]]. Trauma od nemačke invazije iz [[1941]]. uticala je na sovjetsku hladnoratovsku doktrinu da se bori sa neprijateljima na njihovoj teritoriji ili u zoni pod sovjetskim uticajem, ali u svakom slučaju da spreči rat da dođe do sovjetske teritorije. Da bi osigurala sovjetske interese u [[istočna Evropa|istočnoj Evropi]], Sovjetska armija je ugušila antisovjetske [[Pobuna u Istočnoj Nemačkoj|pobune u Istočnoj Nemačkoj]] ([[1953]]), [[Mađarska revolucija (1956)|Mađarskoj]] ([[1956]]) i [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]] ([[1968]]). Suprostavljanje [[SAD]] i [[NATO]] tokom hladnog rata se najviše zasnivalo na uzajamnom zastrašivanju [[nuklearno oružje|nuklearnim oružjem]]. Sovjetski Savez je mnogo investirao u nuklearne kapacitete armije, naročito u proizvodnju balističkih raketa i nuklearnih [[podmornica]] koje bi ih nosile. Otvorena neprijateljstva su zamenjena borbama u zemljama [[Treći svet|Trećeg sveta]] kroz podršku režimima ili pobunjeničkim pokretima.<ref name="Salamander"/> ==== Avganistanska kampanja ==== {{Poseban članak|Sovjetsko-avganistanski rat}} Godine [[1979]]. [[Sovjetski Savez]] je intervenisao u građanskom ratu koji je besneo u [[Avganistan]]u. Sovjetska armija je pritekla u pomoć sekularnoj vladi koju su ugrožavali [[Talibani|talibanski]] gerilci koje su obučavale, opremale i finansirale [[SAD]].<ref>[https://archive.today/20120803184811/www.greenleft.org.au/2001/465/25199] Gren Left: How the CIA created Osama bin Laden by Norm Dixon. 19. sept. 2001</ref><ref>[http://www.cooperativeresearch.org/context.jsp?item=a86operationcyclone] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061001232643/http://www.cooperativeresearch.org/context.jsp?item=a86operationcyclone |date=2006-10-01 }} Context of '1986-1992: CIA and British Recruit and Train Militants Worldwide to Help Fight Afghan War'</ref> Iako tehnički superiorni, Sovjeti nisu imali dovoljno vojnika da uspostave kontrolu u državi i osiguraju granice. Ovo je rezultat oklevanja [[Politbiro]]a, koji je dozvolio samo „ograničeni kontigent“ od 80.000 do 100.000 vojnika. To je za posledicu imalo da su lokalni pobunjenici mogli da efikasno koriste taktiku „udari-i-beži“, koristeći puteve koji su omogućavali lako bekstvo i dobre linije snabdevanja. Ovo je učinilo sovjetsku situaciju beznadežnom sa vojne tačke gledišta (zbog slabe upotrebe taktike „[[Spržena zemlja (vojna taktika)|spržene zemlje]]“, koju su Sovjeti upražnjavali u Drugom svetskom ratu i to na svojoj teritoriji). Sve zajedno učinilo je rat vrlo nepopularnim u armiji. Sa dolaskom [[glasnost]]i, sovjetski mediji su počeli da izveštavaju o teškim gubicima koji su rat učinili vrlo nepopularnim i u celom Sovjetskom Savezu, iako su stvarni gubici bili umereni, prosečno oko 1.500 vojnika godišnje.<ref>{{Cite web |title=ISCPM Perspective - RUSSIA'S SECRET OPERATIONS by Pavel Felgenhauer |url=http://www.bu.edu/iscip/vol12/felgenhauer.html/ |access-date=2008-05-19 |archive-date=2008-05-14 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080514133855/http://www.bu.edu/iscip/vol12/felgenhauer.html |dead-url=yes }}</ref> Ovo je takođe postalo osetljivo međunarodno pitanje, što je konačno nateralo [[Mihail Gorbačov|Gorbačova]] da povuče sovjetske snage iz [[Avganistan]]a [[1989]]. Avganistanski sindrom koji je preživela armija može se porediti sa [[Vijetnamski sindrom|Vijetnamskim sindromom]] u Americi zbog izgubljenog rata u [[Vijetnam]]u.<ref>The Afgan Syndrome: The Soviet Union's Vietnam by Oleg Sarin and Lev Dvoretsky, Presidio Press 1993. {{ISBN|0-89141-420-7}}</ref> Na kraju, ogromni troškovi održavanja petomilionske vojske u periodu mira, kao i vođenje devetogodišnjeg rata u Avganistanu, biće najvažniji uzroci zbog kojih je došlo propadanja sovjetske ekonomije i celog Sovjetskog Saveza.<ref>[http://www.gwu.edu/~nsarchiv/NSAEBB/NSAEBB57/us8.pdf CIA document - Cost of Soviet Involvement in Afganistan]</ref> === Kraj Sovjetskog Saveza === [[Datoteka:Sowjetischer_Soldat_Sowjetisches_Ehrenmal_(Berlin-Tiergarten).jpg|thumb|desno|230px|Spomenik Crvenoj armiji u [[Berlin]]u]] Od 1985. do 1990. novi predsednik Sovjetskog Saveza, [[Mihail Gorbačov]], pokušao je da putem ekonomskih reformi smanji naprezanje koje je predstavljalo održavalje Sovjetske armije. Njegova vlada je polako smanjivala veličinu vojske. Do [[1989]]. sovjetski vojnici su kompletno napustili teritorije susednih saveznika iz [[Varšavski pakt|Varšavskog pakta]]. Iste godine, rat u [[Avganistan]]u se završio i svi preostali sovjetski vojnici su se vratili u Sovjetski Savez. Krajem [[1990]], nastale su velike političke promene u zemljama Istočnog bloka, što je dovelo do njegovog nestanka. U samom Sovjetskom Savezu, građani su se okretali protiv komunističke vlade. Marta [[1990]]. porast nacionalne svesti u [[Litvanija|Litvaniji]] doveo je do proglašenja nezavisnosti te republike. U isto vreme i nekoliko drugih republika je takođe proglasilo nezavisnost. Gorbačov je reagovao naređujući armiji da se okrene protiv građana i kriza se pojačala. Sredinom [[1991]]. u Sovjetskom Savezu je proglašeno vanredno stanje.<ref>[http://www.cnn.com/SPECIALS/2001/russia/stories/flashback.coup/] CNN - Three days that shook the world, As witness to history, correspondent recalls amazing events of '91 coup attempt</ref> U avgustu 1991. godine, desio se neuspeli državni udar. Prema zvaničnoj istrazi koju je sproveo [[Vrhovni sovjet]] (najviši dom parlamenta) odmah nakon tog događaja, armija nije odigrala značajnu ulogu u tome. Komandanti su poslali tenkove na ulice Moskve, ali (prema svedočenjima oficira i vojnika) samo da bi osigurali bezbednost ljudi. Nejasno je zašto je vojska ušla u grad, ali je jasno da nije imala za cilj da zbaci Gorbačova (koji je bio za to vreme u svojoj vili na [[Crno more|Crnom moru]]) ili vladu. Državni udar nije uspeo jer zaverenici nisu preduzeli nikakve konkretne korake i nakon nekoliko dana mirovanja, udar je prosto stao. Posle avgustovskog udara 1991, vođstvo Sovjetskog Saveza praktično nije imalo nikakvu vlast nad republikama članicama. Skoro svaka sovjetska republika je objavila svoju nameru da se odvoji i počela da usvaja zakone kojima su izazivale Vrhovni sovjet. [[8. decembar|8. decembra]] [[1991]]. predsednici Rusije, Belorusije i Ukrajine su izjavili da je Sovjetski Savez raspušten i potpisali su dokument kojim su osnovali [[Zajednica nezavisnih država|Zajednicu nezavisnih država]]. Gorbačov je podneo ostavku [[25. decembar|25. decembra]], a sledećeg dana je Vrhovni sovjet sam sebe ukinuo, zvanično označavajući kraj Sovjetskog Saveza. Prateći kraj Sovjetskog Saveza, Sovjetska armija je raspuštena i zemlje-naslednice su podelile imovinu. Podela je izvršena najviše na regionalnoj osnovi, čime su vojnici Sovjetske armije iz Rusije postali deo nove ruske armije, dok su vojnici na primer, poreklom iz [[Kazahstan]]a mogli da postanu deo nove kazahstanske armije. Kao rezultat toga, najveći deo Sovjetske armije, uključujući i najveći deo nuklaernih raketa, je ostao u sastavu [[Armija Ruske federacije|Armije Ruske federacije]]. Krajem [[1992]], ostaci Sovjetske armije u bivšim sovjetskim republikama su većinom rasformirani. Vojne snage u garnizonima istočne Evrope, uključujući i [[Baltičke zemlje]], su postepeno vraćene kući između [[1992]]. i [[1994]]. Polovinom marta [[1992]], [[Boris Jeljcin]], prvi predsednik Ruske federacije, imenovao je sebe novim ministrom odbrane Rusije, i tako načinio presudni korak u stvaranju nove ruske oružane sile koja se većinom sastojala od ostataka Crvene armije. Poslednji tragovi stare sovjetske komandne strukture su konačno raspušteni u junu 1993.<ref>[http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9E0CE2DC1630F934A25750C0A964958260 RUSSIAN PRESIDENT MOVES TO CREATE A SEPARATE ARMY By CELESTINE BOHLEN, The New York Times, March 17, 1992]</ref> U narednih nekoliko godina, bivše sovjetske snage su se povukle centralne i istočne Evrope, kao i iz novih nezavisnih postsovjeskih republika [[Azerbejdžan]]a, [[Jermenija|Jermenije]], [[Uzbekistan]]a, [[Kazahstan]]a i [[Kirgistan]]a. Ruske kopnene snage su ostale u [[Tadžikistan]]u, [[Abhazija|Abhaziji]], [[Gruzija|Gruziji]] i [[Transnistrija|Transnistriji]]. == Organizacija == === Činovi === [[Datoteka:Red Army flag (Fictitious).svg|thumb|right|200px|Zastava Crvene armije]] Rana Crvena amrija je napustila instituciju profesionalnog oficirskog kadra kao nasleđe carizma. Zapravo, boljševici su odbacili reč „oficir“ i umesto toga koristili su reč „komadant“. Crvena armija je odbacila epolete i činove, i koristila je samo imena funkcije kao što su „komadant divizije“, „komadant korpusa“ i slično. Godine 1924. ovaj sistem je zamenjen kategorijama od K-1 (najniža) do K-14 (najviša). Kategorije su u suptini delovale kao maskirani činovi; one su pokazivale iskustvo i kvalifikacije komadanta. Znaci su sada označavali kategoriju, a ne poziciju komadanta. Ipak, vojnici su morali još uvek da koriste nazive funkcija kada se obraćaju komadantima, što je moglo biti nezgodno kao na primer ”druže zameniče načelnika štaba”. Ako neko nije znao poziciju komadanta, on je koristi jedno od mogućih pozicija, na primer komadant regimente za K-9<ref name="JE">John Erickson, The Soviet High Command 1918–41, p. 72–73</ref>. Dana 22. septembra [[1935]], Crvena armija je napustila kategorije i uvela lične činove. Ipak, ovi činovi su koristili jedinstvenu mešavinu naziva funkcije i tradicionalnih činova. Na primer, pukovnik ili „komdiv“ (komadant divizije). Dalje komplikacije su dolazile oko funkcija i kategorija političkih komesara („brigadni komesar“, „armijski komesar drugog reda“), za inženjerski kadar („inženjer 3 reda“, „divizijski inženjer“), za administrativne, lekarske i ostale neborbene branše. Dana [[7. maj]]a [[1940]]. uvedeni su činovi „general“ i „admiral“ koji su izbacili više činove kao što su „kombrig“, „komdiv“, „komkor“, „komandarm“; ostali viši činovi („divizijski komesar“, „divizijski inženjer“) ostali su nepromenjeni. Dana 2. novembra 1940, sistem je pretrpeo dalje modifikacije napuštanjem funkcijskih činova za neprofesionalne oficire i uvođenjem čina potpukovnika<ref name="JE" />. Početkom [[1942]]. svi funkcijski činovi u inženjerskom i administrativnom kadru postali su regularni činovi („inženjerski major“, „inženjerski pukovnik“, „kapetan intendantske službe“). Dana 9. oktobra 1942, vlasti su napustile sistem vojnih komesara, zajedno sa komesarskim činovima. Funkcijski činovi su ostali samo u medicinskim i veterinarskim kadrovima. Početkom [[1943]]. unifikacijom sistema su napušteni svi preostali funkcijski činovi. Reč „oficir“ je postala zvanična, zajedno sa epoletama koje su zamenile prethodni način označavanja. Činovi i oznake iz 1943. se nisu mnogo menjali sve do poslednjih dana Sovjetskog Saveza; naprotiv ruska vojska koristi u velikoj meri sličan sistem. Stari funkcijski činovi „kombat“ (komandant bataljona ili baterije), „kombrig“ (komandant brigade) i „komdiv“ (komandant divizije) su još uvek u neslužbenoj upotrebi<ref name="DG" />. === Generalštab === Dana [[22. septembar|22. septembra]] [[1935]], vlasti su promenile ime štaba Štaba Crvene armije radnika i seljaka u Generalštab, koji je u osnovi reikarnacija generalštaba iz doba [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]]. Mnogi od bivših štapskih oficira Štaba Crvene armije su služili u Generalštabu Ruskog Carstva i postali su generalštabni oficiri u SSSR. Generalštabni oficiri su obično imali veliko borbeno iskustvo i dobru obuku na akademiji<ref name="JE" />. === Doktrina === Sovjetski Savez je uspostavio domaću ratnu industriju kao deo [[Josif Staljin|Staljinovog]] programa industrijalizacije u dvadesetim i tridesetim godinama 20. veka. Sovjetska vojna doktrina se dosta razlikovala od doktrine koju je koristila SAD. Ministar odbrane Sovjetskog Saveza, maršal Andrej Grečko, definisao ga je 1975. godine kao „sistem pogleda na prirodu rata i metode procene, kao i priprema zemlje i vojske za rat, zvanično prihvaćene u određenoj zemlji i njenim oružanim snagama“. Sovjetski teoretičari su smatrali podjednako važnim i političku i vojno-tehničku stranu vojne doktrine, i smatrali su da su vojni eksperti [[zapadni svijet|Zapada]] zanemarivali političku stranu. Međutim, prema rečima [[zapadnji svijet|zapadnjačkih]] komentatora Harijet F. Skot i Vilijama Skota, politička strana sovjetske vojne doktrine se najbolje objašnjava sovjetske poteze na internacionalnoj političkoj sceni<ref name="Scot" />. === Vojno obrazovanje === Tokom građanskog rata, komandni kadrovi su obučavani u Generalštabnoj akademiji Crvene armije, drugo ime za Nikolajevsku generalštabnu akademiju Ruskog Carstva. 5. avgusta 1921. akademija je postala Vojna akademija Crvene Armija, a 1925. naziv joj se menja u [[Frunze]]ova Vojna akademija Crvene armije. Viši i vrhovni komadanti su pohađali Viši vojni akademski kurs, čije je ime promenjeno 1925. u Napredni kurs za vrhovnog komadanta. 1931. uspostavljanje Operacije Fakultet na na Frunzeovoj Vojnoj akademiji je zamenilo ove kurseve. 2. aprila 1936. je ponovo uspostavljena Generalštabna akademija; to će postati glavna škola za više i vrhovne komadante Crvene armije, kao i centar za napredne vojne studije. == Ljudstvo == === Čistke === [[Datoteka:5marshals 01.jpg|thumb|desno|300px|Pet maršala SSSR: (s leva na desno) Tuhačevski, Buđoni, Vorošilov, Bljuher i Jegorov. Tuhačevski, Bljuher i Jegorov likvidirani su tokom Velike čistke.]] Kasnih tridesetih došlo je do takozvane „Čistke kadrova Crvene armije“, dešavajući se u istorijskoj pozadini [[Čistka|Velikih čistki]]. Čistka je imala za cilj čišćenje Crvene armije od „politički nepodobnih elemenata“, najviše među višim oficirima. Ovo je neizbežno obezbedilo zgodan izgovor za sprovođenje ličnih osveta i na kraju je rezultiralo [[Lov na veštice|lovom na veštice]]. Neki posmatrači smatraju da su čistke značajno oslabile Crvenu armiju, ali je ovo ostalo samo predmet debate. Mnogi komentatori zanemaruju činjenicu da je Crvena armija značajno omasovljena na vrhuncu Čistke. Godine 1937, Crvena armija je brojala oko 1,3 miliona vojnika, a juna 1941. je brojala tri puta toliko. Ovo je zahtevalo brzu promociju mlađih oficira, često uprkos nedostatku iskustva i treninga, što je često imalo ozbiljne posledice. U drugom važnom razmatranju, na kraju čistki desilo se nešto sasvim suprotno – mnoge žrtve čistki su bile rehabilitovane i vraženi su im činovi. Podaci sa kojih je nedavno skinuta oznaka tajnosti pokazuju da je 1937, na vrhuncu čistke, Crvena armija imala 114.300 oficira, od kojih je 11.034 preživelo represiju i nije im data rehabilitacija do 1940. Opet, 1938. Crvena armija je imala 179.000 oficira (56 % više u poređenju sa 1937.) od kojih je još 6.742 doživelo represije i nije im data rehabilitacija do 1940. godine. U najvišoj lestvici Crvene armije, čistke su uklonile 3 od 5 maršala, 13 od 15 armijskih generala, 8 od 9 admirala, 50 od 57 generala korpusa, 154 od 186 generala divizija, 16 od 16 armijskih komesara i 25 od 28 komesara korpusa<ref name="AB" />. Rezultat je bio da su se početkom 1941. godine u redovima Crvene armije našli mnogi neiskusni viši oficiri<ref>Glantz, David M., Stumbling Colossus, p. 58.</ref>. === Žene u Crvenoj armiji === [[Datoteka:Pav-1976-stamp.jpg|thumb|right|Poštanska marka sa likom Ljudmile Pavličenko.]] Tokom Drugog svetskog rata, veliki broj aktivnih pripadnika Crvene armije činile su žene. Prema nekim izvorima,<ref>{{Cite web |title=Women in Combat By Erin Erickson |url=http://www.neh.gov/news/humanities/1998-03/soviet.html |access-date=2008-05-19 |archivedate=2007-08-14 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070814124148/http://www.neh.gov/news/humanities/1998-03/soviet.html |deadurl=yes }}</ref> broj žena koje su učestovale u borbi protiv agresora na [[Istočni front (Drugi svetski rat)|Istočnom frontu]] bio je skoro 1.000.000, od kojih je bilo najviše pripadnika Crvene armije, a zatim partizanskog pokreta i drugih rodova vojske, npr. ratne avijacije. Kako je u SSSR vojna obaveza važila samo za muškarce starosti od 18 do 40 godina, žene vojnici Crvene armije su uglavnom bile dobrovoljci. Za razliku od svojih koleginica u vojskama zapadnih Saveznika, koje su bile angažovane na neboračkim dužnostima, žene vojnici Crvene armije aktivno su učestovale u borbama. Mnoge od njih su svojim doprinosom u borbi protiv neprijatelja zaslužile zvanje [[Heroj SSSR-a|heroja Sovjetskog saveza]]. Jedna od takvih vojnika Crvene armije bila je i [[Ljudmila Pavličenko]]. Ljudmila, koja je dobrovoljno stupila u vojsku odmah nakon početka nemačkog napada na SSSR, postala je jedan od najboljih snajperista u istoriji Crvene armije. Do juna [[1942]]. kada je zbog ranjavanja povučena sa fronta, Ljudmila je samostalno izbacila iz stroja 309 neprijateljskih vojnika. [[25. oktobar|25. oktobra]] [[1943]]. odlikovana je ordenom heroja Sovjetskog saveza. Zbog svojih zasluga postala je isuviše dragocena da bi bila vraćena na front. Određeno vreme provela je na propagandnoj turneji po [[SAD]] i [[Kanada|Kanadi]], a kraj rata dočekala je u činu majora, kao instruktor u školi za obuku snajperista.<ref>[http://www.soviet-awards.com/digest/pavlichenko/pavlichenko1.htm MANKILLER: Major Lyudmila Pavlichenko By Henry Secada]</ref> == Naoružanje == '''Napomena:''' U ovom poglavlju obrađeni su samo reprezentativni primerci naoružanja Crvene armije u periodu od njenog osnivanja pa do 1946. === Pešadijsko naoružanje === ==== Špagin PPš-41 ==== Nakon velikih gubitaka koje je Crvena armija pretrpela u sukobu sa protivnikom naoružanim automatskim oružjem, tokom Finsko-ruskog rata 1940. i tokom početne faze operacije Barbarosa 1941. stvorena je hitna potreba za naoružavanjem jedinica Crvene armije isti tipom oružja. Kao odgovor na problem nastao je automat PPš-41 konstruktora [[Georgij Špagin|Georgija Špagina]]. Novi automat bio je jednostavne izrade i lak za prozvodnju. Velika brzina paljbe i veliki kapacitet magacina učinili su ga idealnim za ulične borbe. Do kraja 1945. proizvedeno je preko pet miliona primeraka.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://world.guns.ru/smg/smg02-e.htm |access-date=2008-05-19 |archivedate=2010-03-08 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100308033040/http://world.guns.ru/smg/smg02-e.htm |deadurl=yes }}</ref> '''Kalibar:''' 7,62&nbsp;mm '''Kapacitet magacina:''' okvir sa 35 metaka, doboš sa 71 metkom; '''Brzina paljbe:''' 900 metaka u minuti ==== Degtarijev DP-27 ==== [[Datoteka:Machine gun DP MON.jpg|thumb|right|250px|Laki mitraljez Degtarijev DP-27.]] Laki mitraljez DP-27 uveden je u naoružanje 1927. god. kao standardni laki mitraljez Crvene armije. Ostao je u upotrebi sve do kraja Drugog svetskog rata kada je u naoružanje uvedena modernizovana verzija DPM-46 koja je umesto doboš magacina koristila redenike sa 200 do 250 metaka. Povučen je iz upotrebe 1960.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://world.guns.ru/machine/mg34-e.htm |access-date=2008-05-19 |archivedate=2006-02-12 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060212210543/http://world.guns.ru/machine/mg34-e.htm |deadurl=yes }}</ref> '''Kalibar:''' 7,62&nbsp;mm; '''Kapacitet magacina:''' 47 metaka u dobošu, 200 do 250 metaka u redeniku; '''Brzina paljbe:''' 600 metaka u minuti === Tenkovsko naoružanje === ==== T-18 ==== [[Datoteka:MS-1.jpg|thumb|desno|250px|Prvi tenk sovjetske proizvodnje T-18 (MS-1).]] '''[[T-18]]''' (MS-1) je bio prvi tenk sovjetske proizvodnje uveden u naoružanje Crvene armije. Prototip je proizveden i testiran u toku 1927. a u periodu od 1928. do 1931. proizvedeno je preko 980 komada. Radilo se o lakom tenku za podršku pešadiji naoružanim topom kalibra 37&nbsp;mm. Prvi put je upotrebljen u borbi tokom pograničnog sukoba sa Kinom 1929. u kojem je bilo angažovano devet tenkova ovog tipa. U početnoj fazi operacije Barbarosa 1941. oko 700 tenkova ovog tipa je prenaoružano topovima kalibra 45&nbsp;mm i korišćeni su kao pokretni vatreni položaji u sistemu odbrambenih utvrđenja na granici SSSR sa Poljskom i Rumunijom. '''Težina (MS-3):''' 5.500&nbsp;kg; '''Brzina:''' 16&nbsp;km/h; '''Oklop:''' maks. 16&nbsp;mm; '''Naoružanje:''' top 37&nbsp;mm, jedan mitraljez; '''Posada:''' 2 člana ==== T-34 ==== [[Datoteka:T-34-85 RB1.JPG|thumb|right|250px|Sovjetski srednji tenk T-34/85.]] '''[[T-34]]''' je po mišljenju brojnih stručnjaka i vojnih istoričara bio najbolji tenk u Drugom svetskom ratu. Kada je ušao u serijsku proizvodnju [[1940]]. po opštim karakteristikama samo je ruski [[KV-1]] bio bolji, ali je T-34 predstavljao idealno izbalansiranu kombinaciju oklopne zaštite, pokretljivosti i snažnog naoružanja. Na ovom tenku je primenjen novi, revolucionarni koncept oklopne zaštite. Zahvaljujući oklopnim pločama postavljenim pod uglom, značajno je povećana efikasnost postojećeg oklopa kao i mogućnost rikošeta granate u slučaju pogotka. Dizel motor smanjio je mogućnost požara u slučaju da tenk bude pogođen, a široke gusenice omogućile su mu lako kretanje po blatu i snegu. U T-34 je bio ugrađen top duge cevi kalibra 76,2&nbsp;mm koji je bez problema mogao da izbaci iz stroja bilo koji nemački tenk tog vremena. u trenutku nemačkog napada na SSSR bilo je proizvedeno ukupno 1.225 tenkova ovog tipa. T-34 je doživeo brojne modifikacije od kojih je najznačajnija modifikacija sprovedena [[1943]]. kada je u izmenjenu kupolu ugrađen novi top kalibra 85&nbsp;mm. Nova verzija T-34/85 ostala je u proizvodnji sve do sredine 50-ih godina 20. veka kada je zamenjena novim tenkom [[T-54]].<ref name="WWII">World War II Tanks and Fighting Vehicles, Christopher F. Foss, Salamander books Ltd. 1981. {{ISBN|0-86101-083-3}}</ref> '''Težina (T-34/76 Model 1942):''' 26.720&nbsp;kg; '''Brzina:''' 50&nbsp;km/h; '''Oklop:''' maks. 80&nbsp;mm; '''Naoružanje:''' top 76,2&nbsp;mm, 2 mitraljeza 7,62&nbsp;mm; '''Posada:''' 5 članova ==== KV-1 ==== [[Datoteka:Soviet KV tank 2.jpg|thumb|right|250px|Sovjetski teški tenk KV-1.]] Na početku Drugog svetskog rata Crvena armija je bila jedina vojska na svetu koja je u svom naoružanju imala teške tenkove. Radilo se o tenkovima '''[[KV-1]]''' (KV skraćeno za [[Kliment Vorošilov]]) koji su prvi put upotrebljeni u Rusko-finskom ratu 1940. Proizvodnja ovih tenkova počela je 1940. i do trenutka nemačkog napada na SSSR, ukupno je bilo proizvedeno 636 tenkova ovog tipa. Odlično oklopljen i naoružan moćnim topom kalibra 76&nbsp;mm ovaj tenk je mogao bez problema da uništi bilo koji nemački tenk koji se u to vreme nalazio u naoružanju Vermahta. Međutim, upotreba ovog tenka u malom broju i u izolovanim akcijama, kao i slaba obučenost njihovih posada bili su jedan od glavnih razloga zašto ovakvo moćno oruđe nije imalo odlučniju ulogu na početku sukoba. Iz ovog tenka razvijena je verzija KV-2 sa povećanom oklopnom zaštitom i naoružana topom kalibra 152&nbsp;mm.<ref name="WWII" /> '''Težina''' (KV-1): 47.500&nbsp;kg; '''Brzina:''' 35&nbsp;km/h; '''Oklop:''' maks. 100&nbsp;mm; '''Naoružanje:''' top 76&nbsp;mm, 3 mitraljeza DT 7,62&nbsp;mm; '''Posada:''' 5 članova ==== JS-2 ==== [[Datoteka:IS-2 Cubinka 1.jpg|thumb|desno|250px|Sovjetski teški tenk JS-2.]] '''[[JS-2]]''' (JS je skraćenica za [[Josif Staljin]]) je bio najteži i najbolje naoružani tenk u naoružanju Crvene armije tokom Drugog svetskog rata. Novi tenk proizveden je kao odgovor na pojavu novih nemačkih teških i srednjih tenkova tipa Tigar i Panter. Serijska proizvodnja je počela krajem 1943. a prvi put je upotrebljen u borbi 1944. tokom Korsun-Ševčenskovske operacije. JS-2 je bio nešto malo teži od KV-1 i bio je naoružan topom kalibra 122&nbsp;mm što je ujedno i bio najjači top ugrađen u bilo koji tenk tokom Drugog svetskog rata. JS-2 je prošao brojne modifikacije iz čega je, pred kraj rata nastao potpuno novi model [[JS-3]] sa poboljšanom oklopnom zaštitom i potpuno redizajniranom kupolom. Kupola koja je oblikom podsećala na tiganj, postaće kasnije zaštitni znak čitave serije sovjetskih tenkova. JS-3 je takođe bio naoružan moćnim topom od 122&nbsp;mm.<ref name="WWII" /> '''Težina''' (JS-2M Model 1944): 49.600&nbsp;kg; '''Brzina:''' 37&nbsp;km/h; '''Oklop:''' maks. 120&nbsp;mm; '''Naoružanje:''' top 122&nbsp;mm, 1 mitraljez 12,7&nbsp;mm i 3 mitraljeza 7,62&nbsp;mm; '''Posada:''' 4 člana === Artiljerija === ==== Kaćuša ==== [[Datoteka:Katyusha Rocket Launcher - Artillery Museum - St. Petersburg - Russia.jpg|thumb|desno|250px|Raketni lanser BM-13 „Kaćuša“ na šasiji kamiona ZiS-6.]] Raketni lanser M-13, poznatiji po svom nadimku „[[Kaćuša]]“, bila je jedno od najpoznatijih artiljerijskih oruđa u naoružanju Crvene armije tokom Drugog svetskog rata. Razvijena tokom 30-ih godina 20. veka Kaćuša je držana u tajnosti sve do nemačkog napada na [[SSSR]]. Baterije ovih raketnih lansera, kojima su do tada rukovale isključivo jedinice [[NKVD]], stavljane su po potrebi na raspolaganje pojedinim komandantima armija na onim sektorima fronta koji su bili posebno ugroženi neprijateljskim napadom. U završnoj fazi rata korišćena je u velikom broju tokom artiljerijske pripreme pre početka ofanzivnih dejstava. Nemački vojnici koji su se prvi put u borbi susreli sa ovim oruđem nazvali su ga „Staljinove orgulje“ zbog specifičnog zvuka koji je raketa proizvodila prilikom lansiranja. Prvobitna verzija ovog raketnog lansera M-13 koristila je rakete na čvrsto gorivo kalibra 132&nbsp;mm koje su lansirane sa jednostavnog višestrukog šinskog lansera, najčešće montiranog na kamionu sa tri osovine. Paralelno sa M-13 razvijen je i lanser raketa M-30 koji je koristio rakete kalibra 300&nbsp;mm koje su lansirane iz jednostavnog lansera u obliku pravougaonog rama od čeličnih šipki u kojem su bile montirane četiri lansirne šine.<ref name="TCA">Twentieth-century artillery, Ian Hogg, Grange books, 2000. {{ISBN|1-84013-315-5}}</ref> '''Kalibar (M-13):''' 132&nbsp;mm; '''Težina raketnog zrna:''' 42,5&nbsp;kg; '''Maksimalni domet:''' 8.500 m ==== JSU-152 ==== [[Datoteka:Isu152 Kubinka.jpg|thumb|desno|250px|JSU-152.]] [[JSU-152]] je bilo jedno od najjačih samohodnih artiljerijskih oruđa u naoružanju Crvene armije tokom Drugog svetskog rata. Proizvedena 1943. na šasiji tenka [[KV-1]] pod oznakom SU-152 ova samohotka je tokom 1944. prerađena za šasiju teškog tenka [[JS-2]] i dobila je oznaku JSU-152. Bila je odlično oklopljena i naoružana topom kalibra 152&nbsp;mm koji je koristio dvodelne granate velike razorne moći. Zbog svoje sposobnosti da bez problema izbaci iz stroja najteže nemačke tenkove i samohodne topove kao što su Tigar, Panter i Elefant, sovjetski vojnici nadenuli su joj nadimak „Zveroboj“ (ubica zveri). '''Težina:''' 46.000&nbsp;kg; '''Brzina:''' 37&nbsp;km/h; '''Oklop:''' maks. 120&nbsp;mm; '''Naoružanje:''' top 152&nbsp;mm, mitraljez 12,7&nbsp;mm; '''Posada:''' 5 članova ==== Haubica 203 mm M1931 ==== [[Datoteka:203 mm howitzer M1931 (B-4) 1.jpg|thumb|desno|250px|Haubica M1931 kalibra 203 mm.]] Haubica M1931 je bila najveće i najteže artiljerijsko oruđe u naoružanju Crvene armije tokom Drugog svetskog rata. Proizvedena 30-ih godina 20. veka, u skladu sa doktrinom „duboke operacije“ koja je podrazumevala uvođenje samohodne artiljerije za podršku brzo nastupajućim oklopnim jedinicama, bila je montirana na šasiju poljoprivrednog traktora koja joj je, s obzirom na težinu oruđa pružala ograničenu mobilnost. Ova haubica je uglavnom transportovana vozom ili nekim drugim prevoznim sredstvom do zone dejstava, a sopstveni pogon je koristila za promenu vatrenog položaja tokom dejstva ili tokom uličnih borbi u kojima je korišćena za uništavanje utvrđenih neprijateljskih položaja. Haubica je koristila visoko-eksplozivne granate težine 100&nbsp;kg zbog čega je bila opremljena pomoćnom dizalicom koja je korišćena za dovođenje granate do otvora cevi<ref name="TCA" />. '''Kalibar:''' 203&nbsp;mm; '''Težina:''' 17.700&nbsp;kg; '''Tip i težina zrna:''' visoko-eksplozivno, 100&nbsp;kg; '''Maksimalni domet:''' 18.025 m == Povezano == {{Commonscat|Army of the Soviet Union}} * [[Lav Trocki]] * [[Vasili Zajcev]] * [[Vasili Čapajev]] * [[Aleksa Dundić]] * [[Varšavski pakt]] * [[Mihail Tuhačevski]] * [[Kubanska raketna kriza]] * [[KGB]] * [[Leonid Brežnjev]] * [[Mihail Kalašnjikov]] == Izvori == {{reflist|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Army of the Soviet Union}} * [http://www.marxists.org/history/ussr/government/red-army/index.htm Crvena armija] * [http://www.battlefield.ru/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1 Naoružanje Crvene armije na sajtu The Russian Battlefield] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080120075510/http://www.battlefield.ru/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1 |date=2008-01-20 }} * [http://www.soviet-awards.com/index.htm Sovjetska vojna odlikovanja] * [http://rkkaww2.armchairgeneral.com/ Crvena armija u Drugom svetskom ratu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110316090936/http://rkkaww2.armchairgeneral.com/ |date=2011-03-16 }} {{Drugi svjetski rat}} {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Crvena armija| ]] [[Kategorija:Oružane snage Sovjetskog Saveza]] [[Kategorija:Kopnena vojska po državama]] nhr6x1cxyc0toh7144heng4g452ez49 0 13454 42586888 42413009 2026-05-02T23:13:37Z ~2026-26761-63 348514 Dodata teorija i imenu 42586888 wikitext text/x-wiki {{Makedonski grad (HR) | ime = Tetovo | izvorno ime = Тетово | latinično ime = | slika = The small park in the city square in Tetovo, Macedonia.JPG | općina = Općina Tetovo | stanovništvo = 52 915 | godina popisa = 2002 | šire stanovništvo = | godina popisa šireg stanovništva = | površina = | šira površina = | gustoća stanovništva = | šira gustoća stanovništva = | visina = 469 | širina-stupnjevi = 42 | širina-minute = 00 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi = 20 | dužina-minute = 58 | dužina-oznaka = E | poštanski broj =1200 | pozivni broj = 044 | registarska oznaka = TE | gradonačelnik = Bilal Kasami | stranica = [http://www.tetova.gov.mk/en/ www.tetovo] | z. širina = 42.00 | z. dužina = 20.96 }} '''Tetovo''' ([[albanski jezik|albanski]]: Tetova) je grad i [[opštine Republike Makedonije|opština]] u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]] i nalazi se u njenom severozapadnom delu, na padinama [[Šar-planina|Šar planine]]. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 486 m. Obuhvata površinu od 1,053&nbsp;km², dobio je ime po vokalodiu "[[:en:Kasane_Teto|Kasane Teto]]" poznatoj po svojoj muzici. Demografski posmatrano opština Tetovo je multietnička sredina. Od 86.580 stanovnika 70,3% su [[Albanci]], 23,2% [[Makedonci]] i 5,6% Romi, Turci, Srbi... Što se veroispovesti tiče 75% stanovnika pripada [[islam|muslimanskoj]] a 25% [[pravoslavlje|pravoslavnoj]] veri. U samom gradu 54,6% stanovnika su Albanci, 35,1% Makedonci, a ostali su drugih nacionalnosti. U gradu se nalazi 89 osnovnih i 5 srednjih škola. Tetovo ima umereno-kontinentalnu [[klima|klimu]] i prosečna temperatura iznosi 11,6 C°. == Historija == Prvi tragovi Tetova datiraju još iz [[Antika|antike]], tada se naselje zvalo '''Euneum'''. Nakon dolaska [[Slaveni|Slavena]] u ovaj kraj između VI - VII stoljeća, negdje oko XIII st izgrađena je crkva ''Sveta Bogorodica'', oko koje se počelo razvijati srednjovjekovno slavensko naselje, koje je uskoro postalo sjedište [[eparhija|episkopata]] . Danas je to najstarija četvrt u Tetovu zvana ''Gorno Maalo'' izgrađena oko crkve Sveta Bogorodica. [[Datoteka:Bogorodica - Tetovo.jpg|thumb|left|220px|Crkva sv. Bogorodica]] [[Datoteka:Tetovo, razglednica, 1939.jpg|mini|levo|220px|Tetovo 1939. godine]] [[Datoteka:Gorna Čaršija Tetovo.jpg|thumb|right|280px|Dio grada uz rijeku Penu]] Uz tu prvu crkvu su uskoro izgrađene još dvije crkva sv. Petka i crkva sv. Nedela (danas su podpuno obnovljene), na drugoj obali Pene u novoj četvrti ''Koltuk Maalo''. Pri kraju XIV st., Tetovo poput cijele Makedonje, podpalo je pod vlast [[Otomansko Carstvo|Otomanskog carstva]]. Za vrijeme [[Otomansko Carstvo|Otomanske]] vlasti, Tetovo je dobilo status ''vjerskog episkopskog središta'', u njemu je bilo sjedište pravoslavne crkvene vlasti i tu su živjeli vjerski vođe. U XV st., Тetovo je središnje mjesto [[Vakuf]]a Mehmet bega, tako se [[1436]]., navodi da Tetovo ima puno dućana i zanatskih radnji. Međutim kako je broj [[Islam|muslimanskog]] stanovništva počeo rasti, što zbog preobraćenja, što zbog doseljavanja, grad se počeo [[islam]]izirati. U XV st. su zgrađeni mnogi tipični islamski objekti, hamami (kupališta), hanovi, [[Džamija|džamije]]. ''Velika obojena Aladža'' ili ''Šarena džamija'', poznata i kao ''Pašina džamija'', podignuta je [[1459]]. godine. Tetovo je pod [[otomansko Carstvo|otomanskom]] upravom postao značajno trgovačko i obrtničko središte za obližnji kraj, ali i snažna vojna utvrda. [[otomansko Carstvo|turski]] utjecaj je duboko promijenio Tetovo, grad je i prezvan u tursko ime ''Kalkandelen'', da se time osnaži islamska pozicija. U XIX st. počeo je snažnije rasti broj stanovnika u Tetovu, u kojeg su se stali spuštati seljaci iz obližnjih sela. Tako je Tetovo naraslo na 4 500 stanovnika kad ga je posjetio francuski putnik i geolog [[Ami Boué]]a. Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] , po provedenom popisu stanovnika iz [[1921]]. godine, Tetovo je imalo 15 119 stanovnika. Od njih su 7 120 bili [[Bugari]], 6 432 [[Turci]], 1 296 [[Albanci]] i 271 ostali ([[Srbi]] , [[Vlasi]] , [[Romi]] ). Tadašnji grad je imao 3 214 kuća sa 3 287 domaćinstava. Tetovo je bilo poznato po jabukama i pasulju/grahu, a gajio se i duvan.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1937/10/02?pageIndex=00015 "Politika", 2. okt. 1937]</ref> Za Tetovo su se godine [[2001]]. za vrijeme [[albansko-makedonski rat|albansko-makedonskog rata]] vodile žestoke borbe poznate kao [[Bitka za Tetovo]]. == Porijeklo imena == Po jednoj od legendi grad je dobio ime po junaku '''Teto''', koji je očistio kraj od zmija. Po drugoj pak legendi ime Tetovo došlo je od staroslavenske riječi '''хътѢти''' (Hteti- htjeti, željeti), odnosno '''хътѣтово''' (Htetovo-željeno mjesto), vremenom se riječ H izgubila u [[Makedonski jezik|makedonskom]] izgovoru poput slučaja sa riječi ''hleb - leb''. Tursko ime grada ''Kalkandelen'', dolazi od riječi Kalkan, vrste drvenog crijepa kojim su se u ovom kraju pokrivali krovovi kuća u prošlosti. == Geografija == Tetovo se smjestilo na padinama [[Šar-planina|Šar planine]] u donjem dijelu [[Pološka kotlina|Pološke kotline]]. Tetovo leži na 450–500 m nadmorske visine, tako da ima umjerenu kontinentalnu temperaturu od prosječnih 11,6 C na godinu. Pored grada nalazi se [[Šar-planina]], koja pruža velike mogućnosti za planinarenje, tu se nalazi i poznati zimski skijališni centar ''Popova šapka''. == Kultura i obrazovanje == Tetovo je grad u kojem se održava tradicionalni ''Festival Makedonskih zborova''. U Tetovu djeluje jedno albansko amatersko kulturno-umjetničko društvo, tri makedonska i jedno tursko. U Tetovu djeluje 30 osnovnih škola, 5 srednjih te 2 sveučilišta; državno ''Sveučilište Tetovo'' (na [[Albanski jezik|albanskom]] i [[Makedonski jezik|makedonskom]] ) i od [[2002]]. godine privatno [http://www.seeu.edu.mk/ ''Sveučilište jugoistočne Europe''] (South East European University). Državno Sveučilište Tetovo ima 11 fakulteta, 1 institut i dvije pridružene institucije i oko 12 000 studenta. Sveučilište jugoistočne Europe ima 2 fakulteta i 2 više škole. === Gradske znamenitosti === * ''Aladža ili Šarena džamija'' nalazi se pored rijeke [[Pena|Pene]] u starom dijelu grada, podignuta je [[1495]]. godine, a iz temelja obnovljena [[1833]]. godine od strane tadašnjeg vladara u gradu ''Redžep Paše'' i njegovog sina ''Abdurahman Paše''. * ''[[Lešočki manastir]]'' sa crkvom Blažene Djevice i kasnijom crkvom sv. Atanasija nalazi se 8&nbsp;km od centra grada, pored sela Gorno Lešok. Crkva Blažene Djevice, izgrađena je [[1326]], izvrstan je primjer [[Bizantska umjetnost|bizantske arhitekture]]. Crkva ima tri sloja fresaka, najstariji je iz vremena gradnje, srednji je dodan oko [[17. vijek|17. stoljeća]], a posljednji gornji sloj napravljen je [[1879]]. godine. ''Crkva Sv. Atanazija'' izgrađena je [[1924]] godine, uz već postojeću crkvu Blažene Djevice. U manastirskom dvorištu nalazi se grob [[Slaveni|slavenskog]] prosvjetitelja [[Kiril Pejčinović|Kirila Pejčinovića]] ([[1770]]-). Njemu u čast u manastiru se održavaju tradicionalni ''Međunarodni susreti književnih prevodilaca''. * ''Tekija Arabati Baba'' - Ovaj kompleks vjerskih zgrada (tekija) nalazi se izvan Tetova na cesti za [[Gostivar]]. Ova tekiju [[derviš]]a ''Arabati Babe'' ili ''Sersem Ali Dede'' podignuli su u razdoblju od druge polovice XVIII st. do XIX st. ''Redžep Paša'' i njegov sin ''Abdurahman Paša'' oko groba [[derviš]]a - ''Sersem Ali Dede''. * ''Huršide amam'' (hamam - turska kupelj) - izgradio je Mehmed [[beg]] u XV st. Danas je umjetnička galerija. * ''Star most'' preko rijeke [[Pena|Pene]] (XVI st.) * ''Тetovsko Kale'' - [[Otomansko Carstvo|Turska]] utvrda na vrhu brda Baltepe koja dominira nad Tetovom, izgradio ju je [[1820]]. ''Abdurahman Paša''. Danas u ruševnom stanju, ali se priprema njegova temeljna restauracija. === Sport === Prvi nogometni klub iz Tetova bio je ''Ljuboten'' osnovan [[1919]]. Danas Tetovo ima dva prvoligaša; ''FK Shkendija 79'' i ''FK Renova'', te dva drugoligaška kluba; ''FK Teteks'' i ''FK Drita''. U Tetovu je popularan i rukomet, te ima dvije muške momčadi koji igraju u nacionalnoj ligi; ''Shkëndija'' i ''Liria'', te dvije ženske ''Studenti'' i ''Bami Kor-Medika''. == Gospodarstvo == [[Datoteka:Buildings and streets in Tetovo, Macedonia.JPG|thumb|right|280px|Stambena zona modernog Tetova]] Do [[1990-e|1990-ih]] veliki tekstilni kombinat [http://www.teteks.com.mk/default.aspx?lan=EN ''Teteks''] bio je gotovo istoznačnica za grad Tetovo, u gradu je gotovo sve ovisilo o Teteksu, od nogometa do kulture. ''Teteks'' je podizan od [[1951]]. - [[1968]]. i imao je 4 različata proizvodna pogona ( tvornicu prediva i vunica, tvornicu tkanine i deka, konfekciju i trikotažu), te preko 50 trgovina po cijeloj tadašnjoj [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslaviji]]. Današnji Teteks nije više toliko snažan, zbog gubitka tržišta i ostalih tranzicijskih problema. U današnjem Tetovu ima puno novonastalih malih poduzeća koja se bave vrlo različitom proizvodnjom; od plastike, prerade drva, proizvodnjom građevinskih materijala do obrade metala. Puno se očekuje od izgradnje europskog prometnog pravca [[E8]] [[Drač]]-[[Sofija]]-[[Istanbul|Istambul]], koji treba proći kroz Tetovo. == Poznate osobe i grupe iz Tetova == * [[Kiril Pejčinović]] (1771.-1845.) - jedan od prvih pisaca i prosvjetitelj * [[Branko Gapo]] (1923. -2008.) - makedonski kazališni, tv i filmski redatelj * ''Тodor Skalovski'' (1909. -2004.) - makedonski skladatelj i dirigent * Milko Gjurovski ili Đurovski , poznati nogometaš Crvene Zvezde i Partizana * [[Boško Đurovski]] (1961.-) - nekadašnji nogometaš, igrač [[FK Crvena zvezda|Crvene Zvezde]], reprezentacije [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]] i [[Makedonija|Makedonije]] * ''Akif paša Rešad'' (1863. - 1920.)- [[Turska|turski]] ministar, veliki [[vezir]] i pjesnik * Abdurahman Paša - vladar u Tetovu (XIX st.) * ''Elita 5'', albanski [[pop]]-[[rock and Roll|rock]] sastav * [[Blerim Džemaili]], danas [[švajcarska|švicarski]] državljanin, nogometaš Napolija [[Datoteka:Bank in Tetovo, Macedonia.JPG|thumb|right|280px|Banka iz Tetova]] == Stanovništvo == Po posljednjem popisu stanovništa Tetovo je imalo 52 915 stanovnika<ref>Makedonski popis stanovništva 2002. godine [http://tetova.gov.mk/meni.asp?lang=shq&menuid=10] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080922140009/http://www.tetova.gov.mk/meni.asp?lang=shq&menuid=10 |date=2008-09-22 }}</ref>, a njihov satav bio je slijedeći: * [[Albanci]] 28.897 * [[Makedonci]] 18.555 * [[Romi]] 2.352 * [[Turci]] 1.878 * [[Srbi]] 587 * [[Bošnjaci]] 156 * ostali 490 == Povezano == * [[Opština Tetovo]] == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.gavro.com.mk/ Tetovo na stranicama gavro.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100420013700/http://www.gavro.com.mk/ |date=2010-04-20 }} * [http://www.vratnica.5u.com Vratnica nalazište pored Tetova] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060101115722/http://www.vratnica.5u.com/ |date=2006-01-01 }} * [http://www.facebook.com/tetovaqytetiim Facebook] {{Gradovi u Makedoniji}} {{commonscat|Tetovo}} [[Kategorija:Gradovi u Makedoniji]] [[Kategorija:Tetovo| ]] 062mr2bk4gd86ded7o7lrqf0lc6rfi8 0 13498 42586872 42510999 2026-05-02T22:44:40Z ~2026-26724-26 348510 Netačna karta, plus netačna granica Srbije. 42586872 wikitext text/x-wiki {{Geol-začetak}}'''Trakija''' je istorijska i geografska oblast na krajnjem jugoistočnom dijelu [[Balkan|Balkanskog poluostrva]]. Prostire se između rijeke Meste i izvornog dijela rijeke Arde na zapadu i [[Bosfor]]a na istoku. Na sjeveru su granice sjeveroistočni [[Rodopi]], planine Istrandža i Branica i prostire se na jug sve do [[Dardaneli|Dardanela]], [[Egejsko more|Egejskog]] i [[Mramorno more|Mramornog mora]]. Pruža se pravcem zapad-istok oko 358&nbsp;km, pravcem sjever-jug najšira je u centralnom dijelu oko 142&nbsp;km, a u predjelu [[Istanbul]]a oko 27&nbsp;km. Najveći dio Trakije pripada [[Turska|Turskoj]], manji [[Grčka|Grčkoj]], a najmanji [[Bugarska|Bugarskoj]]. Dijeli se na istočnu i zapadnu Trakiju. Istočna Trakija zahvata evropski dio [[Turska|Turske]] a zapadna Trakija obuhvata dio sjeverozapadne [[Grčka|Grčke]] između rijeka Meste i Marice i grčko-bugarske granice. U [[Bugarska|Bugarskoj]] zahvata južne ogranke jugoistočnih i sjeveroistočnih [[Rodopi|Rodopa]] južno od rijeke Arde. === Etimologija === ''Trachea'' koje se izvodi iz stari grčke rječ Trakija, koja označava grlo. Na bugarskom Тракия/Тrakija, na grčkom Θράκη/Thráki {{Commonscat|Thrace}} [[Kategorija:Trakija| ]] [[Kategorija:Historijske regije]] [[Kategorija:Geografija Bugarske]] [[Kategorija:Geografija Grčke]] [[Kategorija:Geografija Turske]] [[Kategorija:Balkan]] [[Kategorija:Članci za sređivanje]] [[Kategorija:Članci kojima nedostaju izvori]] 7pfvjpc5zjnl1gzadzkdzx20zqekqrq 42586909 42586872 2026-05-03T06:48:51Z Vipz 151311 Vraćena izmjena korisnika/korisnice [[Special:Contributions/~2026-26724-26|~2026-26724-26]] ([[User talk:~2026-26724-26|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika/korisnice [[User:Inokosni organ|Inokosni organ]] 41465692 wikitext text/x-wiki {{Geol-začetak}} [[Datoteka:Thrace and present-day state borderlines.png|thumb|right|300px|Područje Trakije]] '''Trakija''' je istorijska i geografska oblast na krajnjem jugoistočnom dijelu [[Balkan|Balkanskog poluostrva]]. Prostire se između rijeke Meste i izvornog dijela rijeke Arde na zapadu i [[Bosfor]]a na istoku. Na sjeveru su granice sjeveroistočni [[Rodopi]], planine Istrandža i Branica i prostire se na jug sve do [[Dardaneli|Dardanela]], [[Egejsko more|Egejskog]] i [[Mramorno more|Mramornog mora]]. Pruža se pravcem zapad-istok oko 358&nbsp;km, pravcem sjever-jug najšira je u centralnom dijelu oko 142&nbsp;km, a u predjelu [[Istanbul]]a oko 27&nbsp;km. Najveći dio Trakije pripada [[Turska|Turskoj]], manji [[Grčka|Grčkoj]], a najmanji [[Bugarska|Bugarskoj]]. Dijeli se na istočnu i zapadnu Trakiju. Istočna Trakija zahvata evropski dio [[Turska|Turske]] a zapadna Trakija obuhvata dio sjeverozapadne [[Grčka|Grčke]] između rijeka Meste i Marice i grčko-bugarske granice. U [[Bugarska|Bugarskoj]] zahvata južne ogranke jugoistočnih i sjeveroistočnih [[Rodopi|Rodopa]] južno od rijeke Arde. === Etimologija === ''Trachea'' koje se izvodi iz stari grčke rječ Trakija, koja označava grlo. Na bugarskom Тракия/Тrakija, na grčkom Θράκη/Thráki {{Commonscat|Thrace}} [[Kategorija:Trakija| ]] [[Kategorija:Historijske regije]] [[Kategorija:Geografija Bugarske]] [[Kategorija:Geografija Grčke]] [[Kategorija:Geografija Turske]] [[Kategorija:Balkan]] [[Kategorija:Članci za sređivanje]] [[Kategorija:Članci kojima nedostaju izvori]] bnew2q0l05vy7o2p9x1dqkrniqs1z5i 0 15338 42586851 42508771 2026-05-02T20:39:01Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586851 wikitext text/x-wiki {{arheo-stub}}{{hist-stub}} [[Datoteka:CiviltàValleIndoMappa.png|thumb|left|150px|Karta Civilizacija u dolini Inda.]] [[Datoteka:Mohenjodaro Sindh.jpeg|thumb|260px|Iskopane ruševine [[Mohenjo-daro]]a]] {{Historija Južne Azije}} '''Civilizacija Doline Inda''' (cca. 3300–1300. pne., procvala 2600–1900. pne.) bila je drevna [[civilizacija]] duž rijeke [[Ind]] i [[Rijeka Ghaggar-Hakra|rijeke Ghaggar-Hakra]] u [[Pakistan]]u i sjeverozapadnoj [[Indija|Indiji]]. Među drugim imenima za ovu civlizaciju koristi se '''Harappanska civilizacija''', kao referenca na njen prvi iskopani grad [[Harappa|Harappu]]. Civilizacija Doline Inda (za koju se na [[engleski jezik|engleskom jeziku]] koristi skraćenica '''IVC''' od ''Indus Valley Civilization'') je otkrivena [[1920-e|1920ih]] te poznata jedino na temelju arheoloških iskapanja, s mogućim izuzetkom sumerskih spominjanja riječi ''[[Meluhha]]'', za koju neki vjeruju da se odnosi na IVC. Alternativni naziv za kulturi '''Saraswati-Sindhuska civilizacija''', što se remlejni na činjenici da je većina nalazišta koja joj pripadaju pronađena na [[Rijeka Hakra-Ghaggar|rijeci Hakra-Ghaggar]].<ref>npr. v. Mcintosh 2002:24</ref> Stanovnici civilizacije Doline Inda se smatra mjesto gdje je nastao [[proto-Dravidski jezik]]. == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin}} * Basham, A.L., ''The Wonder That Was India'', Sidgwick & Jackson, London, 1967, p 11-14. * {{Cite book | first=D.K. | last=Chakrabarti | authorlink= | coauthors= | year=2004 | title=Indus Civilization Sites in India: New Discoveries | url=https://archive.org/details/induscivilizatio0000unse | edition= | publisher=Marg Publications | location=Mumbai | isbn = 81-85026-63-7|ref=harv}} * Dani, Ahmad Hassan, ''Short History of Pakistan'', Book 1, 1984, University of Karachi. * {{Cite book | first=S.P. | last=Gupta | authorlink=S.P. Gupta | coauthors= | year=1996 | title=The Indus-Saraswati Civilization : Origins, Problems and Issues | edition= | publisher= | location= | isbn = 81-85268-46-0|ref=harv}} * Gupta, S.P. (ed.). 1995. The lost Sarasvati and the Indus Civilisation. Kusumanjali Prakashan, Jodhpur. * Kathiroli et al. 2004. "Recent Marine Archaeological Finds in Khambhat, Gujarat". Journal of Indian Ocean Archaeology No 1, p. 141-149. * [[Jonathan Mark Kenoyer|Kenoyer, J. Mark]]. 1998. Ancient cities of the Indus Valley Civilisation. Oxford University Press. {{ISBN|0-19-577940-1}}. * {{cite journal | author=Kenoyer, J. Mark | title=The Indus Valley tradition of Pakistan and Western India | url=https://archive.org/details/sim_journal-of-world-prehistory_1991-03_5_1/page/n1 | journal=Journal of World Prehistory | year=1991 | volume=5 | pages=1-64}} * {{Cite book | first=Nayanjot (editor) | last=Lahiri | authorlink= | coauthors= | year=2000 | title=The Decline and Fall of the Indus Civilisation | edition= | publisher= | location= | isbn = 81-7530-034-5 |ref=harv}} * {{Cite book | first=B.B. | last=Lal | authorlink=B.B. Lal | coauthors= | year=1998 | title=India 1947-1997 : New Light on the Indus Civilization | edition= | publisher= | location= | isbn = 81-7305-129-1 |ref=harv}} * {{Cite book | first=B.B. | last=Lal | authorlink=B.B. Lal | coauthors= | year=1997 | title=The Earliest Civilisation of South Asia (Rise, Maturity and Decline) | edition= | publisher= | location= | id= |ref=harv}} * Mcintosh, Jane. 2002. A Peaceful realm. Boulder: Westview Press. * [[Asko Parpola|Parpola, Asko]] (2005) [http://www.harappa.com/script/indusscript.pdf "Study of the Indus Script"], 50th ICES Tokyo Session, Tokyo, May 19, 2005 * Possehl, Gregory. 2002. The Indus Civilisation. Walnut Creek: Alta Mira Press. * {{Cite book | first=S.R. | last=Rao | authorlink=Shikaripura Ranganatha Rao | coauthors= | year=1991 | title=Dawn and Devolution of the Indus Civilisation | edition= | publisher= | location= | isbn = 81-85179-74-3 |ref=harv}} * {{Cite book | author=Shaffer, Jim G. | title=Cultural tradition and Palaeoethnicity in South Asian Archaeology | url=https://archive.org/details/indoaryansofanci0001geor | publisher=In: Indo-Aryans of Ancient South Asia. Ed. George Erdosy. | year=1995 | isbn = 978-3-11-014447-5|ref=harv}} * {{Cite book | author=Shaffer, Jim G. | title=Migration, Philology and South Asian Archaeology | | publisher=In: Aryan and Non-Aryan in South Asia. Ed. Bronkhorst and Deshpande. | year=1999 | isbn = 1-888789-04-2|ref=harv}} * [[Jim G. Shaffer]]. 1992. "The Indus Valley, Baluchistan and Helmand Traditions: Neolithic Through Bronze Age." In Chronologies in Old World Archaeology. Second Edition. R.W. Ehrich, (Ed.). Chicago: University of Chicago Press. I:441-464, II:425-446. [Divit khendry 2006 discovered Harrapa {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Indus Valley Civilization}} * [http://pubweb.cc.u-tokai.ac.jp/indus/english/index.html An invitation to the Indus Civilisation (Tokyo Metropolitan Museum)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051125125109/http://pubweb.cc.u-tokai.ac.jp/indus/english/index.html |date=2005-11-25 }} * [http://www.harappa.com/indus2/timeline.html Ancient Civilisations Timeline] * [http://bharatadesam.com/history/ancient.php Ancient Indian History]{{Dead link|date=April 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.upenn.edu/researchatpenn/article.php?674&soc Cache of Seal Impressions Discovered in Western India] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110629091226/http://www.upenn.edu/researchatpenn/article.php?674&soc |date=2011-06-29 }} * [http://www.harappa.com Harrapa and Indus Valley Civilisation at harrapa.com] * [http://lah.ru/fotoarh/megalit/asia/india.htm Image Collection] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060127203735/http://lah.ru/fotoarh/megalit/asia/india.htm |date=2006-01-27 }} * [http://www.hindunet.org/hindu_history/sarasvati/html/artefacts.htm Indus Artifacts] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060206105038/http://www.hindunet.org/hindu_history/sarasvati/html/artefacts.htm |date=2006-02-06 }} * [http://www.mountainman.com.au/Indus_Sarasvati.htm Indus-Sarasvati Resources Index] * [http://news.bbc.co.uk/1/hi/health/1272010.stm Prehistoric Dentistry Evidence Found in Indus (BBC News)] * [http://www.ucl.ac.uk/~ucgadkw/members/indus.html Sarasvati-Sindhu Civilisation] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070101164930/http://www.ucl.ac.uk/~ucgadkw/members/indus.html |date=2007-01-01 }} * [http://www.archaeologyonline.net/artifacts/harappa-mohenjodaro.html The Harappan Civilisation] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20191213184422/https://www.archaeologyonline.net/artifacts/harappa-mohenjodaro.html |date=2019-12-13 }} [[Kategorija:Drevni narodi]] [[Kategorija:Bronzano doba]] [[Kategorija:Drevna Indija]] [[Kategorija:Arheološka nalazišta u Pakistanu]] qxh9okmff6iim0xd7ecch2xajqmtwoz 0 16349 42586850 42586563 2026-05-02T20:28:22Z Alekol 2231 /* Novembar/Studeni */ 42586850 wikitext text/x-wiki {{Godina nav}} {{Godina u drugim kalendarima|2007}} Godina '''2007''' ('''[[Rimski brojevi|MMVII]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u ponedjeljak]]. Godina je bila označena kao: * Međunarodna heliofizička godina * [[Međunarodna polarna godina]] (2007-2009) * Evropska godina jednakih prilika za sve * Godina [[Dželaludin Rumi|Rumija]] * Godina [[delfin]]a __NOTOC__ == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - {{flagicon|Evropa}} [[Bugarska]] i [[Rumunjska]] postaju članice [[EU|Evropske Unije]]. [[Bugarski jezik|Bugarski]], [[Rumunjski jezik|rumunjski]] i [[Irski jezik|irski]] uvršteni među službene jezike [[EU|Evropske unije]]. * 1. 1. - [[Slovenija]] uvodi [[euro]], a [[slovenski tolar|tolar]], 239,640 za euro, izlazi iz opticaja 15. siječnja. * 1. 1. - [[Njemačka]] je od [[Finska|Finske]] preuzela predsjedanje [[Europska unija|Europskom unijom]]; * 1. 1. - [[Ban Ki-mun]] zamijenio [[Kofi Annan]]a na dužnosti [[glavni tajnik Ujedinjenih naroda|glavnog tajnika]] [[UN|Ujedinjenih naroda]]. * 1. 1. - [[Rat u Somaliji (2006–2009)|Rat u Somaliji]]: etiopske snage i Prelazna federalna vlada (PFV) pobeđuju Savez islamskih sudova u okršaju kod Džiliba i ulaze u grad [[Kismajo]]. * [[3. 1.]] - Direkcija CIPS uspostavila je prvi put u BiH jedinstvenu bazu podataka registriranih vozila, što će olakšati rad policiji na otkrivanju ukradenih automobila. * [[4. 1.]] - [[Nancy Pelosi]] je prva žena spiker Senata SAD. * [[8. 1.]] - U teškoj saobraćajnoj nesreći na magistralnom putu između [[Tuzla|Tuzle]] i [[Orašje|Orašja]] poginule 4 osobe. * 8. 1. - [[Austrija|Austrijski]] [[Socijaldemokratska partija Austrije|socijaldemokrati]] i [[Austrijska narodna stranka|narodnjaci]] nakon parlamentarnih izbora dogovorili stvaranje [[Velika koalicija (politika)|velike koalicije]], kancelar će biti [[Alfred Gusenbauer]]. * [[9. 1.]] - [[Steve Jobs]] najavio [[iPhone]] prve generacije, revolucionarni [[mobilni telefon]] (u prodaji od juna). * 9. 1. - [[DS]] predstavlja [[Božidar Đelić|Božidara Đelića]] kao svog kandidata za premijera. [[Datoteka:EU27-2007 European Union map enlargement.svg|mini|250px|Proširenje EU 2007.]] * [[10. 1.]] - Šveđanin Mirsad Bektašević osuđen na 15 godina zatvora u Sarajevu za pripremanje terorizma (smanjeno na osam, pušten 2011). * 10. 1. - [[Rat u Iraku]], ''Surge'': preds. [[George W. Bush|Bush]] u obraćanju naciji kaže da šalje još 20.000 vojnika, tj. pet brigada. * 10. 1. - [[Daniel Ortega]] je ponovo predsednik [[Nikaragva|Nikaragve]] (→ [[Ružičasta plima]] u Latinskoj Americi). * [[11. 1.]] - Konstituisan predstavnički dom parlamenta Bosne i Hercegovine. * 11. 1. - Kinezi uništili svoj stari satelit u orbiti, putem "vozila-ubice", na visini od 865 kilometara. * [[12. 1.]] - Otvoreno je veleposlanstvo [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] u [[Podgorica|Podgorici]]. * 12. 1. - Etiopljani i PFV ulaze u Ras Kamboni, u južnom kutu Somalije; prethodnih dana su i Amerikanci vršili udare na osumnjičene pripadnike Al-Kaide. * [[13. 1.]] - [[Milomir Stakić]], odgovoran za zatvaranje nekoliko hiljada nesrba tokom rata 1992-1995, prebačen je u Francusku na izdržavanje kazne od 40 godina zatvora. * [[15. 1.]] - Socijalista [[Rafael Correa]] je predsednik [[Ekvador]]a (do 2017). * [[16. 1.]] - Peto izdanje britanskog ''[[Big Brother (reality show)|Big Brothera]]'' izaziva kontroverzu zbog rasističkih ispada prema Indijki Shilpi Shetty. * [[18. 1.]] - Roman [[Svetislav Basara|Svetislava Basare]] ,,Uspon i pad Parkinsonove bolesti” dobitnik je [[NIN-ova nagrada|NIN-ove književne nagrade]] za najbolji roman. * [[19. 1.]] - U Istanbulu ubijen turko-jermenski novinar [[Hrant Dink]], sahrani 23. 1. prisustvuje 100.000 ljudi. * [[21. 1.]] - [[Datoteka:Coat of arms of Serbia small.svg|18px|Srbija]] Održani [[Parlamentarni izbori u Srbiji 2007|parlamentarni izbori]] u [[Srbija|Srbiji]], prvi od nezavisnosti i donošenja novog ustava: [[SRS]] 81, [[DS]] 64, [[DSS]]+[[Nova Srbija|NS]] 47, [[G17+]] 19, [[SPS]] 16, [[LDP]]-ova koalicija 15, stranke nacionalnih manjina ukupno osam zastupničkih mjesta. * [[25. 1.]] - [[Izrael]]ski predsjednik [[Moshe Katsav]] privremeno suspendiran s položaja zbog optužbi za [[silovanje]] i seksualno zlostavljanje. * [[28. 1.]] - Bitka kod Zarke, blizu Nadžafa: iračka vojska, uz pomoć koalicije, ubila preko 250 članova šiitske sekte Vojnici neba. * [[30. 1.]] - Pušteni u prodaju '''[[Windows Vista]]''' i '''[[Microsoft Office 2007]]''' * [[31. 1.]] - [[Ivica Račan]], bivši [[Hrvatska|hrvatski]] premijer i čelnik [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|Socijaldemokratske partije Hrvatske]], najavio privremeno povlačenje iz politike iz zdravstvenih razloga (umire u aprilu). V.d. predjsednica SDP je [[Željka Antunović]] (do juna). * [[siječanj]] - Afera oko satova, navodno vrednih 150.000 eura, koje premijer [[Ivo Sanader]] nije prikazao u imovinskoj kartici. Počela i privatizacija "Sunčanog Hvara" Orco grupi. === Februar/Veljača === * [[2. 2.]] - [[Marti Ahtisari]] predstavio liderima u Beogradu i Prištini nacrt [[Ahtisarijev plan|predloga]] za konačni status [[Kosovo|Kosova]]; predsednik [[Boris Tadić]] u obraćanju narodu ga odbacuje. * 2. 2. - Četvrti izveštaj IPCC: zagrevanje klime je neupitno; vrlo je verovatno, više od 90% verovatnoće, da je posledica ljudske aktivnosti. * [[3. 2.]] - [[Ana Ivanović]] izgubila u finalu turnira u Tokiju od Martine Hingis i zaradila skoro 100.000 dolara i 300 poena, te se probila na 14. mesto WTA liste. * 3. 2. - [[Italijanski nogometni savez]] otkazao sve fudbalske utakmice u [[Italija|Italiji]] nakon ubistva policajca na meču u [[Catania|Cataniji]]. * 3. 2. - Eksplozija kamiona bombe na pijaci u šiitskom delu Bagdada, najmanje 135 mrtvih. * [[4. 2.]] - ''[[Indianapolis Colts]]'' osvojili [[Superbowl]] XLI nakon pobjede nad ''[[Chicago Bears]]ima''. * [[10. 2.]] - Demokratski senator Ilinoisa [[Barak Obama]] objavio da će se nadmetati za kandidaturu svoje stranke za predsednika SAD i založio se za povlačenje američkih trupa iz Iraka. * 10. 2. - [[Emir Kusturica|Emiru Kusturici]] dodeljen Orden reda viteza lepih umetnosti i književnosti, najviše francusko priznanje u oblasti kulture. * 10. 2. - Sukob policije [[UNMIK]] i nekoliko hiljada demonstranata pokreta ”Samoopredeljenje” [[Aljbin Kurti|Aljbina Kurtija]] u Prištini, nezadovoljnih Ahtiserijevim planom - dvoje poginulih. * 10. 2. - [[Nikola Špirić]] iz [[SNSD]] izabran za novog predsednika Saveta ministara Bosne i Hercegovine. * [[11. 2.]] - Švedska skijašica [[Anja Pärson]] postala prva skijašica u historiji koja je osvojila zlatnu medalju na [[Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju|Svjetskom prvenstvu u skijanju]] u svih pet disciplina. * 11. 2. - Košarkaši [[KK FMP Železnik|FMP Železnika]] su savladali [[KK Partizan|Partizan]] 73:61 u finalu [[Kup Radivoja Koraća (Srbija)|Kupa Radivoja Koraća]]. * [[12. 2.]] - Bivši irački potpredsednik Taha Yassin Ramadan osuđen na smrt zbog Dudžailskog masakra 1982. (obešen u martu). * 12. 2. - Još dve eksplozije u Bagdadu, sa 76 mrtvih, na lunarnu godišnjicu napada na džamiju Al Askari u Samari. * [[13. 2.]] - Italijanska vlada je otkazala posetu Vitorija Kraksija Hrvatskoj zbog spora Hrvatske i Italije oko stradanja Italijana u Istri pri kraju Drugoga svetskoga rata. * 13. 2. - Dogovoreno da će [[Severna Koreja]] zatvoriti nuklearno postrojenje [[Yongbyon (nuklearni centar)|Yongbyon]] u zamenu za pomoć u energiji (urađeno u julu, od 2009. ponovo radi). * [[14. 2.]] - Konstitutivna sednica Narodne skupštine Republike Srbije: usvojena rezolucija kojom odbija Ahtisarijev plan; potvrđeni poslanički mandati, nije izabrano rukovodstvo parlamenta. Sednica prekinuta na neodređeno vreme. * 14. 2. - Počinje Operacija ''Imposing Law'': multinacionalne snage na čelu sa novim komandantom gen. [[David Petraeus|Davidom Petraeusom]] i iračke snage sprovode plan suzbijanja međukonfesionalnog nasilja u [[Bagdad]]u (do novembra). * 14. 2. - [[Gurbanguly Berdimuhammedow]] proglašen pobjednikom prvih demokratskih izbora za predsjednika [[Turkmenistan]]a. * [[16. 2.]] - Sud u BiH osudio Gojka Jankovića ([[VRS]]) na 34 godine zatvora za zločin protiv čovečnosti u [[Foča|Foči]]. * 16. 2. - Okružni sud u Beogradu doneo novu, blažu presudu za [[zločin na Ibarskoj magistrali]]. [[SPO]] revoltiran. * 19. 2.? - Nacionalna raketna odbrana SAD: započeti su pregovori sa Poljskom i Češkom o pozicioniranju sistema koji bi branio Evropu od raketa iz Irana. Rusija se protivi raketnoj odbrani i upozorava na novi Hladni rat. * [[20. 2.]] - Tzv. [[OVK]] preuzela odgovornost za bombaški napad na vozila UNMIK prethodne noći u Prištini. * 20. 2. - NATO pretresao domove Saše i Sonje Karadžić na Palama. * 20. 2. - Afera Indeks: uhapšeno desetoro sa Pravnog fakulteta u [[Kragujevac|Kragujevcu]] zbog sumnji za primanje mita od studenata, među njima i Emilija Stanković, pomoćnik ministra sporta (optuženo 14 od 26 profesora). * [[21. 2.]] - U Beču započeli pregovori Beograda i Prištine o predlogu Martija Ahtisarija za status Kosova i Metohije. * [[25. 2.]] - [[79. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[The Departed]]'', ukupno četiri nagrade od pet nominacija. * [[26. 2.]] - [[Međunarodni sud pravde]] u Hagu po tužbi ''BiH protiv SRJ'' presudio da Srbija nije počinila niti saučestvovala u genocidu. Neće biti ratne odštete. Sud je Srbiju proglasio odgovornom za „nečinjenje svega što je bilo u njenoj moći da spreči genocid“, niti je gonila počinioce. * [[27. 2.]] - Beograd zatražio formiranje srpskog entiteta na Kosovu i Metohiji. * 27. 2. - "Kineska korekcija": Šangajska berza pala 9% nakon glasina o povećanju kamatnih stopa, a [[Dow Jones Industrial Average|Dow Jones]] zatim 3,29%, najviše od napada 11. septembra. * 27. 2. - Tokom posete potpreds. Dicka Cheneya bazi Bagram u Afganistanu, bombaš samoubica se detonirao na jednoj kapiji - 23 mrtvih, uglavnom Afganaca. * 27. 2. - [[Vijeće za implementaciju mira]] odlučilo u Briselu da [[OHR]] ostane još godinu dana, do juna 2008. * [[28. 2.]] - EU najavljuje smanjenje [[Operacija Althea|EUFOR]]-a u BiH sa 6.500 na oko 2.500 u narednim mjesecima. === Mart/Ožujak === [[Datoteka:Naberezhnaya Tower 20th October 2012.JPG|mini|200px|[[Kula Naberežnaja]] u Moskvi, najviša zgrada u Evropi do 2009.]] * [[2. 3.]] - [[Ramzan Kadirov]], v. d. od 15. 2., potvrđen je kao predsednik [[Čečenija|Čečenije]]. * [[5. 3.]] - Počelo prvo suđenje [[Ramush Haradinaj|Ramushu Haradinaju]] u Hagu (oslobođen sledeće godine, primećeno zastrašivanje svedoka; ali oslobođen je i 2012). * [[6. 3.]] - Napad na šiitske hodočasnike u [[Hila|Hili]] u Iraku, 115 mrtvih. * 6. 3 - Prve trupe Misije Afričke unije u Somaliji (AMISOM) stižu u [[Mogadishu]], u kome je prethodnih dana došlo do eskalacije nasilja, islamističke pobune protiv Etiopljana i Prelazne federalne vlade (misija traje do 2022). * [[9. 3.]] - Bivši direktor [[C-market]]a, [[Slobodan Radulović]], koji je u bekstvu, dostavio sudu pismo u kome tvrdi da je premijer Koštunica omogućio [[Miroslav Mišković|Miroslavu Miškoviću]] da uz posredovanje [[Milan Beko|Milana Beka]] preuzme C-market. * [[10. 3.]] - U [[Beč]]u održana poslednja runda pregovora o statusu Kosova - bez dogovora. * [[11. 3.]] - [[Francuska|Francuski]] predsjednik [[Jacques Chirac]] najavio kako se na izborima 2007. godine neće natjecati za treći mandat. * 11. 3. - [[SAD]] i [[Kanada]] uvode [[ljetno računanje vremena|ljetno vrijeme]] četiri tjedna ranije od uobičajene prakse, u cilju štednje energije. * [[12. 3.]] - BBC-jev dopisnik Alan Johnston kidnapovan u Gazi od strane grupe Armija Islama (pušten u julu, nakon pritiska Hamasa). * [[16. 3.]] - U NR Kini je, nakon široke javne rasprave, usvojen Zakon o imovini, koji bolje štiti privatnu imovinu (prevaziđen Građanskim zakonom 2021). * [[17. 3.]] - Nedaleko od [[Novi Pazar|Novog Pazara]] uhapšena grupa [[vehabije|vehabija]]. * [[18. 3.]] - [[Bob Woolmer]], trener [[pakistan]]ske [[kriket]] reprezentacije, iznenada umro na [[Jamajka|Jamajci]], nakon eliminacije njegovog tima. * [[19. 3.]] - Eksplozija metana u rudniku kod [[Novokuznjeck]]a u Rusiji, 108 mrtvih. * [[21. 3.]] - U Rusiji objavljen dan žalosti nakon što je 173 ljudi stradalo u rudarskoj nesreći, padu aviona i požaru u domu za stare. * [[23. 3.]] - [[Iran]]ska Revolucionarna garda u [[Perzijski zaljev|Perzijskom zaljevu]] zarobila 15 [[UK|britanskih]] mornara i marinaca s broda ''HMS Cornwall'' (pušteni 4. 4.). * [[24. 3.]] - Rezolucija 1747 SB UN: pojačane sankcije Iranu povodom nuklearnog programa, uvedene u decembru (ukinute nakon sporazuma 2015, SAD ih vraćaju 2018, Iran odustaje od sporazuma 2025). * [[26. 3.]] - Ujedinjene nacije objavile [[Ahtisarijev plan]] za Kosovo koji je predat generalnom sekretaru UN, Ban Ki Munu, a koji predviđa međunarodno nadziranu nezavisnost za pokrajinu. * 27 - 28. 3. - Kamioni-bombe i pucnjava iz odmazde sutradan u turkmenskom gradu [[Tal Afar]] na severu Iraka, 152 mrtvih. * [[29. 3.]] - Evropski parlament usvojio rezoluciju kojom ocenjuje da je Ahtisarijev plan najbolje rešenje za Kosovo. === April/Travanj === * [[1. 4.]] - [[Datoteka:Water polo pictogram.svg|25px]] [[Svjetsko prvenstvo u vaterpolu 2007]] u [[Melbourne]]u: [[Hrvatska vaterpolo reprezentacija|Hrvatska]] 1, Srbija 4. * 1. 4. - [[Novak Đoković]] osvojio [[Miami Masters]] bez izgubljenog seta, kao najmlađi teniser (7. je na ATP listi). * [[2. 4.]] - [[Ukrajinska politička kriza (2007)|Ukrajinska politička kriza]]: pošto se [[Viktor Janukovič|Janukovičeva]] koalicija bližila dvotrećinskoj većini usled prelaza iz opozicije, predsjednik [[Viktor Juščenko]] raspustio [[ukrajina|ukrajinski]] parlament - ali, odbija se razići. * [[3. 4.]] - Na sednici Saveta bezbednosti UN, srpski premijer [[Vojislav Koštunica]] odbacio Ahtisarijev plan. * 3. 4. - V150, specijalna konfiguracija francuskog brzog voza [[TGV]], dostiže rekordnu brzinu od 574,8&nbsp;km/h (→ [[AGV]]). * [[7. 4.]] - Ujedinjeni [[Liberalno-demokratska partija (Srbija)|Liberalno-demokratska partija]] i [[Građanski savez Srbije]]. * 7. 4. - [[SAD|Američki]] milijarder [[Charles Simonyi]] s [[Rusija|ruskom]] svemirskom letjelicom odletio prema [[Međunarodna svemirska stanica|Međunarodnoj svemirskoj stanici]]. * [[10. 4.]] - Presuda "Škorpionima" za zločin u Trnovu: kazne od 5 do 20 godina. * 10. 4. - ''[[Srpskohrvatska Wikipedija]]'' ima 10.000 članaka. * [[11. 4.]] - Izjava nemačkog ambasadora da bi [[Kosovo]] trebalo rešiti "u smislu nadzirane nezavisnosti" da se ne bi otvorili problemi u Vojvodini i Sandžaku izazvala oštre kritike i izvinjenje ambasadora. * [[12. 4.]] - Terorizam u Bagdadu: kamionom-bombom srušen jedan most preko Tigra; samoubica se detonirao u kafeteriji parlamenta. * [[14. 4.]] - Pokušano ubistvo novinara beogradskog nedeljnika "[[Vreme (nedeljnik)|Vreme]]", [[Dejan Anastasijević|Dejana Anastasijevića]] - nepoznati počinioci podmetnuli bombu ispod prozora njegovog stana. * 14. 4. - U Ankari održan prvi od masovnih Mitinga za Republiku, pred početak predsedničkog izbornog procesa, u podršku sekularizmu. * 14 - 15. 4. - Pokušaji Marševa nesaglasnih u Moskvi i Sankt Peterburgu. * [[16. 4.]] - [[Masakr u Virdžinijskom politehničkom institutu]] u gradu [[Blacksburg]]: naoružani napadač ubio 27 studenata i 5 profesora. * [[18. 4.]] - Pet automobila bombi eksplodiralo u šiitskim područjima Bagdada - 198 mrtvih. * [[20. 4.]] - U sukobu sa pripadnicima MUP-a Srbije kod [[Novi Pazar|Novog Pazara]], ubijen vođa [[vehabije|vehabija]]. * [[23. 4.]] - Otkriven prvi planet sličan [[Zemlja|Zemlji]], [[Gliese 581 c]] (dodatna istraživanja ukazuju da nije pogodna za život). * [[24. 4.]] - Eskalacija [[Konflikt u Ogadenu|Konflikta u Ogadenu]]: pobunjenici su napali kinesko naftno postrojenje u Aboleu, stradalo je najmanje 65 etiopskih vojnika i devet Kineza. Etiopska vojska vodi kampanju sledećih godinu dana. * [[26. 4.]] - Beograd posetila Misija Saveta bezbednosti UN koja je razgovarala sa najvišim srpskim zvaničnicima. * 26. 4. - Ofanziva etiopskih snaga i somalske tranzicione vlade u Mogadišu se završava - uprkos velikim žrtvama i razaranjima, islamistička pobuna se nastavlja. * [[27. 4.]] - Kod Šatoja u Čečeniji pao vojni helikopter Mi-8 sa ruskim specijalnim snagama, ukupno 20 mrtvih. * [[27.4.|27]] - [[30. 4.]] - [[Neredi u Talinu 2007.|Neredi u Talinu]] i cyber-napadi na [[Estonija|Estoniju]] usled seobe "Bronzanog vojnika" crvenoarmejca sa trga na groblje u [[Talin]]u. * [[28. 4.]] - U Ravaničkoj pećini stradala četvorica speleologa, asistent i trojica studenata Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu. * [[29. 4.]] - Procenjenih milion ljudi na mitingu sekularista u Istanbulu protiv premijera [[Recep Tayyip Erdoğan|Erdoğana]] i kandidature [[Abdulah Gul|Abdulaha Gula]] za predsednika. === Maj/Svibanj === * [[3. 5.]] - [[Laburistička stranka (UK)|Laburistička stranka]] [[UK|britanskog]] premijera [[Tony Blair|Tonyja Blaira]] doživjela težak poraz na regionalnim izborima u [[Škotska|Škotskoj]] i [[Wales]]u, te lokalnim izborima u [[Engleska|Engleskoj]]. Premijer [[Tony Blair]] izjavljuje 10. 5. da će odstupiti pred kraj juna. * 3. 5. - Na letovanju u Portugalu nestala 4-godišnja [[Madeleine McCann]]. * [[6. 5.]] - Desni kandidat [[Nicolas Sarkozy]] je pobedio socijalistkinju [[Ségolène Royal]] sa 53% glasova - predsjednik [[Francuska|Francuske]] do 2012. * [[8. 5.]] - Oko 03:30 časova, nakon 15-točasovne rasprave, 142 poslanika [[SRS]], [[SPS]] i [[DSS]] izabralo radikala [[Tomislav Nikolić|Tomislava Nikolića]] za predsednika Skupštine Srbije. Istoga dana, izabrana su tri potpredsednika: [[Nataša Jovanović]] (SRS), [[Milutin Mrkonjić]] (SPS) i [[Radojko Obradović]] (DSS). [[Savet Evrope]] nezadovoljan. * [[8. 5.]] - Posle pet godina obnovljena skupština u [[Severna Irska|Severnoj Irskoj]], prvi ministar [[Ian Paisley]], zamenik [[Martin McGuinness]]. * [[9. 5.]] - Tomislav Nikolić izjavio da bi izbori u Srbiji (ako se ne bi formirala nova vlada) mogli biti odloženi ako bi parlament na predlog vlade objavio vanredno stanje. [[Datoteka:ESC 2007 Serbia - Marija Serifovic - Molitva.jpg|thumb|220px|[[Marija Šerifović]], "Molitva"]] * [[11. 5.]] - Srbija preuzela predsedavanje Komitetom ministara Saveta Evrope. Istoga dana, lideri DS, DSS i G17 plus (Tadić, Koštunica i Mlađan Dinkić) postigli sporazum o formiranju nove Vlade. * 11. 5. - [[Crna Gora]] je postala 47. članica [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]]. * 11. 5. - Umro je [[Malietoa Tanumafili II od Samoe|Malietoa Tanumafili II]], šef države [[Samoa]] od 1962. Slijedi [[Tufuga Efi]] (do 2017). * 10 - [[12. 5.]] - [[Eurosong 2007]] u Helsinkiju: pobedila [[Marija Šerifović]] iz Srbije ("Molitva"), [[Marija Šestić]] iz BiH 11. ("Rijeka bez imena"). * [[13. 5.]] - Posle dvodnevne rasprave o poverenju, Tomislav Nikolić, nakon nepunih šest dana, podneo ostavku na dužnost predsednika Skupštine Srbije. * 13. 5. - Milion demonstranata u turskom [[Izmir]]u podržava svetovnu državu. * [[15. 5.]] - Pola sata pre isteka ustavnog roka formirana nova Vlada Srbije: premijer ostaje [[Vojislav Koštunica]] (DSS), jedini potpredsednik [[Božidar Đelić]] (DS), ministar unutr. poslova ostaje [[Dragan Jočić]] (DSS); neki novi ministri: odbrana [[Dragan Šutanovac]] (DS), pravda [[Dušan Petrović]] (DS), finansije [[Mirko Cvetković]] (DS). * [[16. 5.]] - [[Alex Salmond]] je Prvi ministar [[Škotska|Škotske]], prvi iz [[Škotska nacionalna stranka|Škotske nacionalne stranke]]. * [[17. 5.]] - Okončan raskol [[Ruska pravoslavna crkva|Ruske pravoslavne crkve]] i [[Ruska pravoslavna zagranična crkva|Ruske zagranične crkve]] (osnovane [[1921]]. u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]]). * [[19. 5.]] - Rumunski predsednik [[Trajan Basesku]] podržan sa 75% na referendumu. * [[20. 5.]] - Alpinistička ekspedicija iz Srbije se popela na [[Mont Everest]]. * 20. 5. - [[Mohammed bin Rashid Al Maktoum]], vladar [[Dubai]]a i potpredsednik [[UAE]], dao 10 milijardi dolara za obrazovnu fondaciju. * 21 - 27. 5. - U Zagrebu održano Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: Kinezi uzeli sve zlatne i srebrne medalje, kao i 4 od 10 brončanih. * [[22. 5.]] - Britanske vlasti optužile [[Andrej Lugovoj|Andreja Lugovoja]] za prošlogodišnje ubistvo [[Aleksandar Litvinenko|Aleksandra Litvinenka]], Rusija odbija ekstradiciju. * [[23. 5.]] - [[Milorad Ulemek Legija]] i [[Zvezdan Jovanović]] osuđeni na po 40 godina zatvora zbog atentata na srpskog premijera [[Zoran Đinđić|Zorana Đinđića]] (ukupna dužina kazni svim optuženima 378 godina). * 23. 5. - ''[[AC Milan]]'' pobjedom nad ''[[Liverpool FC|Liverpoolom]]'' osvojio [[Liga prvaka|UEFA-ine Ligu prvaka]] za 2007. * 23. 5. - Poslanik DS, [[Oliver Dulić]], izabran za predsednika Skupštine Srbije. * [[26. 5.]] - Akcija lepljenja plakata "Bulevar Ratka Mladića" u Bulevaru AVNOJ-a (uskoro Bulevar Zorana Đinđića), na čelu sa funkcionerom radikala [[Aleksandar Vučić|Aleksandrom Vučićem]]. * [[27. 5.]] - Rumunjski reditelj [[Kristijan Munđiu]] osvojio je na [[Kanski festival|Kanskom festivalu]] Zlatnu palmu za film „Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana.“ * 27. 5. - Drugi pokušaj parade ponosa u Moskvi: učesnici su napadnuti, uključujući strance. * [[29. 5.]] - [[Umaru Yar'Adua]] je predsednik [[Nigerija|Nigerije]] nakon [[Olusegun Obasanjo|Oluseguna Obasanja]] (do smrti 2010). * [[31. 5.]] - [[Robert Zelik]], bivši američki trgovinski predstavnik, imenovan je od strane [[Džordž Voker Buš|Georga W. Busha]] za novog direktora [[Svjetska banka|Svjetske banke]] (do 2012). * 31. 5. - [[Zdravko Tolimir]], optužen za ratne zločine u [[Srebrenica|Srebrenici]] i [[Žepa|Žepi]], uhapšen je na Drini kod Ljubovije (osuđen u Hagu na doživotni zatvor 2012, umro 2016). === Jun/Lipanj === * [[2. 6.]] - [[Zoran Milanović]] izabran za novog predsjednika [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|Socijaldemokratske partije Hrvatske]] (premijer 2011-16, predsjednik 2020-...). * [[4. 6.]] - [[Karla del Ponte]] otpočela četvorodnevnu posetu Beogradu. * 6 - 8. 6. - Samit [[G8]] u [[Heiligendamm]]u: teme su promena klime, međunarodna pomoć, tenzije SAD-Rusija oko antiraketne odbrane. * [[7. 6.]] - U časopisu "Science" je objavljeno da je [[Marin Soljačić]] sa suradnicima u praksi izveo prvi [[eksperiment]] bežičnog prijenosa [[Energija|energije]]. * 7. 6. - ''[[Anaheim Ducks]]'' osvojili [[Stanley Cup]]. * [[9. 6.]] - [[Justine Henin]] pobjedom nad [[Ana Ivanović|Anom Ivanović]] po treći put zaredom osvojila teniski turnir u [[Roland Garros]]u (Srbija je na ovom turniru imala pet predstavnika u 10 polufinala). * [[10. 6.]] - Američki predsednik [[George W. Bush]] burno pozdravljen u Albaniji. * 10. 6. - Koalicija [[Belgija|belgijskog]] premijera [[Guy Verhofstadt|Guya Verhofstaadta]] poražena na parlamentarnim izborima. Pregovori o novoj vladi se rastežu zbog pitanja ustavne reforme, [[Yves Leterme]] formira kabinet tek sledećeg marta, postavljaju se pitanja o opstanku zemlje. * [[10. 6.|10]] - [[15. 6.]] - [[Bitka za Gazu (2007)|Bitka za Gazu]]: [[Hamas]] uzima svu vlast u [[Pojas Gaze|Pojasu Gaze]], vrhunac [[Konflikt Fatah-Hamas|konflikta Fatah-Hamas]]. * [[12. 6.]] - [[Milan Martić]], bivši predsjednik [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]], na [[ICTY|haškom sudu]] osuđen na 35 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti (potvrđeno sljedeće godine). [[Datoteka:Gordon Brown - World Economic Forum Annual Meeting Davos 2007.jpg|150px|mini|[[Gordon Brown]], premijer UK 2007-10]] * [[13. 6.]] - Posle više od godinu dana obnovljeni pregovori Evropske unije i Srbije o stabilizaciji i asocijaciji. * 13. 6. - [[Shimon Peres]] izabran za predsjednika [[Izrael]]a (do 2014). * 13. 6. - Srušeni minareti [[Džamija Al-Askari|Džamije Al-Askari]] u Iraku, čija je kupola uništena prošle godine, a sahat-kula sledećeg meseca (obnovljena do 2017). * [[14. 6.]] - Kroz [[Bernske Alpe]] je otvoren [[Bazni tunel Lötschberg]], najduži železnički tunel, od 34,57 km (radi od decembra, tek 2024. odlučeno da se dovrši druga cev). * 14. 6. - ''[[San Antonio Spurs]]'' pobjedom nad ''[[Cleveland Cavaliers]]ima'' osvojili četvrti naslov prvaka [[NBA]]. * [[15. 6.]] - Raspisana međunarodna poternica za [[Stanko Subotić|Stankom Subotićem]] i [[Marko Milošević|Markom Miloševićem]], osumnjičenima za šverc duvana. * [[16. 6.]] - [[Rat u Iraku]]: multinacionalne snage pokreću Operaciju ''Phantom Thunder'', sa nizom podoperacija širom zemlje, do avgusta proteruju ustanike sa mnogih teritorija. * [[17. 6.]] - Blok stranaka [[desnica|desnice]] povezan s predsjednikom [[Nicolas Sarkozy|Sarkozyjem]] osvojio većinu na parlamentarnim izborima u [[Francuska|Francuskoj]]; * 17. 6. - [[VK Jug]] i [[KK Cibona]] su postali novi hrvatski prvaci u [[Prvenstvo Hrvatske u vaterpolu 2006/07.|vaterpolu]] odn. [[A-1 HKL 2006./07.|košarci]]. * 17. 6. - U [[Budva|Budvi]] uhićen general srpske policije u mirovini [[Vlastimir Đorđević]], koji je pred Haaškim tribunalom optužen za ratne zločine [[Rat na Kosovu|na Kosovu]] 1999. (2011. osuđen na 27 godina, smanjeno na 18, pušten 2025). [[Datoteka:IPhone hands on trial.jpg|thumb|[[iPhone]] prve generacije]] * [[17.6.|17]] - [[27. 6.]] - [[Vrućina u Evropi 2007.]] naročito pogađa jugoistok Evrope (prva runda). U Grčkoj inicira [[Šumski požari u Grčkoj (2007)|velike šumske požare]] koji traju do početka septembra. * [[18. 6.]] - U Zagrebu počinje suđenje [[Mirko Norac|Mirku Norcu]] i [[Rahim Ademi|Rahimu Ademiju]]. * [[19. 6.]] - Kamion-bomba eksplodirao ispred šiitske džamije Al-Hilani u Bagdadu, najmanje 78 mrtvih. * [[23. 6.]] - Za [[Crna Gora|Crnu Goru]] je uveden predbroj +382 (+381 ostao [[Srbija|Srbiji]]). * [[24. 6.]] - Košarkaški klub [[KK Partizan|Partizan]] postao prvi šampion Srbije. * 24. 6. - Predsednik Srbije [[Boris Tadić]] se u emisiji "[[Nedjeljom u 2]]" izvinjava "svim pripadnicima hrvatskog naroda koje su učinili nesrećnima pripadnici moga naroda". * [[26. 6.]] - [[Red Hot Chili Peppers]] svirali u [[Inđija|Inđiji]]. * [[27. 6.]] - [[Gordon Brown]] preuzeo dužnost novog [[UK|britanskog]] [[Premijer Ujedinjenog Kraljevstva|premijera]] (do 2010); inostrani resor ima [[David Miliband]]. * [[28. 6.]] - [[Most Mehmed-paše Sokolovića]] i [[Gamzigrad]] su među novim mestima [[Svjetska baština|svetske baštine]] [[UNESCO]] * [[29. 6.]] - Počinje prodaja [[iPhone]]-a prve generacije u SAD. [[Pametni telefon]] sa ''multi-touch'' tehnologijom, sa prstima kao glavnim sredstvom inputa; može renderovati pune sajtove. ** Mobilni pristup internetu će prevazići stoni u oktobru 2016.<ref>[https://www.theguardian.com/technology/2016/nov/02/mobile-web-browsing-desktop-smartphones-tablets Mobile web browsing overtakes desktop for the first time]. theguardian.com 2 Nov 2016</ref> ** [[Društvena mreža|Društvene mreže]] napreduju: ''[[Myspace]]'' je na vrhuncu, ''[[Facebook]]'' će ga preteći 2008/09. ''[[Twitter]]'' je u brzom rastu od ove godine. Za ''[[YouTube]]'' se tvrdi da ima saobraćaj kao čitav internet 2000. * 29. 6. - [[Europapress holding]] kupila "[[Feral Tribune]]" koji je imao problema zbog neplaćenog PDV-a (izlazi još godinu dana). === Jul/Juli/Srpanj === * [[2. 7.]] - [[Miroslav Lajčak]] je novi [[Visoki predstavnik za BiH]] i specijalni predstavnik EU, nakon [[Christian Schwarz-Schilling]]a (do 2009). * [[7. 7.]] - Apostolsko pismo ''[[Summorum Pontificum]]'': slobodnija uporaba [[Tradicionalna misa|tradicionalne mise]] (sužena pismom ''[[Traditionis custodes]]'' 2021). * 7. 7. - Proglašeno "[[Novih sedam čuda svijeta]]": [[Kineski zid]], [[Koloseum]], [[Taj Mahal]], [[Machu Picchu]], [[Kip Krista Iskupitelja|Krist Iskupitelj]], [[Petra]] i [[Chichen Itza]]. * 7. 7. - Samoubica sa kamionom bombom ubio 156 ljudi u mestu Amirli na severoistoku Iraka, čiji su stanovnici uglavnom šiitski [[Irački Turkmeni|Turkmeni]]. * [[8. 7.]] - Predstavljen je [[Boeing 787]] Dreamliner (u saobraćaju od 2011). * [[9. 7.]] - U [[Buenos Aires]]u pao prvi sneg od 1918. [[Datoteka:Red Mosque Islamabad 1.jpg|160px|mini|Crvena džamija u Islamabadu]] * [[11. 7.]] - [[Opsada Crvene džamije]] u [[Islamabad]]u: vojska zauzela kompleks islamističke džamije i medrese Džamija Hafsa, uz 154 mrtvih. Talibani i plemenski militanti odbacuju prošlogodišnje primirje, počinje Treći [[Rat u sjeverozapadnom Pakistanu|waziristanski rat]] (do 2017). * [[13. 7.]] - Hiperinflacija u [[Zimbabve]]u: vlada je privremno prestala objavljivati rezultate. * [[14. 7.]] - [[Rolingstons]]i svirali u Beogradu (u [[Budva|Budvi]] su bili [[9. 7.]]). * 14. 7. - Putin objavio da će Rusija za 150 dana suspendovati učešće u [[Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Evropi|Ugovoru o konvencionalnim oružanim snagama u Evropi]] iz 1990. - smatra ga zastarelim s obzirom na nestanak Varšavskog pakta i SSSR i širenje NATO, a tu su i planovi SAD za raketnu odbranu. * [[15. 7.]] - Antun Gudelj, ranije osuđivan za ubojstvo [[Josip Reihl-Kir]]a, izručen iz Australije u Hrvatsku. * [[16.7.|16]] - [[22. 7.]] - U Srbiji gorelo 3.513 ha šuma na 47 lokacija. * [[18. 7.]] - Međunarodna nuklearna agencija IAEA je potvrdila da su zatvorena sva nuklearna postrojenja u Jongbjonu, nakon što je Severnoj Koreji isporučen mazut (aktivnosti se nastavljaju 2009). [[Datoteka:Mad Men (logo).svg|mini|Logo serije ''[[Mad Men]]'']] * [[19. 7.]] - [[Zlatno doba televizije]]: na kablovskom kanalu AMC prikazana prva epizoda serije ''[[Mad Men]]'' - 92 epizode u sedam sezona do 2015. * [[20. 7.]] - Zapadni kosponzori su povukli nacrt rezolucije Saveta bezbednosti UN o Kosovu, pošto se Rusija nije složila s njim.<ref>[https://mid.ru/en/foreign_policy/news/1597386/ Situation Surrounding Consideration of Kosovo Problem in UN Security Council]. mid.ru 21 July 2007</ref> * [[21. 7.]] - ''[[Harry Potter and the Deathly Hallows]]'', poslednji roman iz serije, obara rekord najbrže prodaje (dva filma po njemu su prikazana 2010. i '11.). * 21. 7. - Građevina ''[[Burj Khalifa|Burj Dubai]]'' pretiče [[Taipei 101]], sa 509 metara (u septembru će preteći i torontanski [[CN toranj]]). * [[22. 7.]] - Ubedljiva pobeda [[Recep Tayyip Erdoğan|Erdoğanove]] [[Stranka pravde i razvoja (Turska)|Stranke pravde i razvoja]] u Turskoj. * 22. 7. - U Rusiji objavljeno [[Pismo deset akademika]] predsedniku Putinu protiv klerikalizacije u Rusiji. * [[23. 7.]] - Otvorena [[Zgrada prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine]], obnovljena Zgrada Izvršnog vijeća. * [[24. 7.]] - Rekordna vrućina: Beograd 43,6&nbsp;°C, [[Smederevska Palanka]] 44,9&nbsp;°C (najviša ikad zabeležena temperatura u Srbiji). * 24. 7. - Skupština Srbije usvojila ''Rezoluciju o neophodnosti pravednog rešavanja pitanja Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija, zasnovanog na međunarodnom pravu''. * 24. 7. - [[Suđenje medicinskim djelatnicima u Libiji]]: posredovanjem francuskih, "prva dama" Cécilia Sarkozy, i evropskih posrednika pet bugarskih medicinskih sestara i palestinski doktor napustili Libiju. * [[25. 7.]] - Otvoreno pismo uglednika [[Hrvati|Hrvata]] iz Vojvodine političkom i kulturnom vrhu RH u kojem ih pozivaju na akciju protiv politike asimiliranja Hrvata u Srbiji. * [[27. 7.]] - [[Višestruko ubistvo u Jabukovcu]]: ubijeno devet ljudi u selu kod Negotina. * [[29. 7.]] - [[Liberalno-demokratska stranka (Japan)|Liberalno-demokratska stranka]] premijera [[Shinzo Abe|Shinza Abea]] teško poražena na izborima za gornji dom [[japan]]skog [[parlament]]a. * 29. 7. - Reprezentacija [[Irak]]a osvojila finale [[Azijski kup u fudbalu|Azijskog kupa u fudbalu]]. * [[31. 7.]] - Završava se Operacija Banner, pomoć britanske vojske snagama reda u Severnoj Irskoj, započeta 1969. na početku [[Sjevernoirski sukob|Nevolja]]. === Avgust/Kolovoz === * [[2. 8.]] - [[Karlovac|Karlovačka]] mljekara KIM prodana firmi Chemoderm iz [[Duga Resa|Duge Rese]] - sindikati nezadovoljni, izbija afera. * 2. 8. - Ruska ekspedicija [[Arktika 2007]] u podmorju [[Severni ledeni okean|Severnog ledenog okeana]]: postavljena ruska zastava na Severnom polu, na dubini od 4.261 m, za koji se tvrdi da je deo ruskog kontinentalnog šelfa ([[epikontinentalni pojas]]). * 4 - 6. 8. - [[Požari u Hrvatskoj 2007.|Požari u Hrvatskoj]]: veliki požari kod Dubrovnika. [[Datoteka:(From survey of) Government National Mortgage Association (Ginnie Mae)-financed properties in Washington, D.C. area - DPLA - 4bfb0cd2cea6c87e9072499a2ceb1616.JPG|mini|Kuće u SAD: pada cena nekretnina a raste broj ovrha/zaplena imovine]] * [[9. 8.]] - Banka [[BNP Paribas]] obustavlja isplate iz tri [[hedž fond]]a zbog potpune nelikvidnosti - na površinu izlazi [[kriza likvidnosti]], počinje '''[[Svetska finansijska kriza 2007-2008]]''' iz koje nastaje '''[[Svetska ekonomska kriza]]'''. * 9 - 10. 8. - Dow Jones pada skoro 400 poena, padaju evropske berze, sutradan i azijske. Kriza ''subprime'' (drugorazrednih, rizičnih) hipoteka. ** Zbog rasta kamata i opadanja cena nekretnina, veći je broj ovrha/zaplena imovine klijenata koji su uzimali rizične hipoteke u vreme Mehura nekretnina u SAD. Investitori više ne žele hartije od vrednosti povezane sa hipotekama, koje zato gube vrednost. * [[10. 8.]] - Trojka SAD-EU-Rusija (Frank Wisner, W. Ischinger, Al. Bocan-Harčenko) posećuju Beograd i Prištinu. * 10. 8. - Udes autobusa Beograd-Split kod Karlovca, poginule dvije putnice, još jedna naknadno. * 10. 8. - Poplave u Južnoj Aziji: pogođeno je 30 miliona ljudi, poginulo je preko 2.000. * [[12. 8.]] - [[Rivalstvo Đokovića i Federera]]: Đoković u Montrealu odnosi prvu pobedu. * [[14. 8.]] - Napad na [[Jazidi|Jazide]] u severnom Iraku, četiri bombe odnose 796 života. * [[15. 8.]] - U [[Potres u Peruu 2007.|potresu snage 8.0]] u [[Peru]]u poginulo bar 595 osoba. Iz jednog zatvora pobegli robijaši. * 15. 8. - Velike poplave u Severnoj Koreji - stradalo je oko 600 ljudi, pogođeno je 15-20% obradive zemlje. [[Datoteka:Kornati 95.jpg|thumb|[[Kornati]]]] * [[18. 8.]] - U [[Žitište|Žitištu]] kod [[Zrenjanin]]a otkriven spomenik filmskom junaku [[Rocky|Rokiju Balboi]]. * [[20. 8.]] - Ministar za kapitalne investicije [[Velimir Ilić]] pokazao novinarima manji deo ugovora o koncesiji za izgradnju autoputa [[Horgoš]]-[[Požega (Srbija)|Požega]], ostalo i dalje tajna. Vlada tri dana kasnije odlučila da ugovor o koncesiji za autoput Horgoš-Požega (sa aneksima) objavi na svom sajtu. * [[24. 8.]] - Vlada Srbije potvrdila odluku da više ne finansira firmu "Zastava zapošljavanje i obrazovanje", kojoj je u prethodnih šest godina uplaćeno preko 100 miliona eura. * 24. 8. - U Grčkoj počinju [[Šumski požari u Grčkoj (2007)|katastrofalni šumski požari]], najveći su ugašeni do 2. 9., ostaje 65 žrtava i procenjena šteta od 4 milijarde eura. * [[28. 8.]] - [[Abdullah Gul]] izabran za predsednika [[Turska|Turske]] (do [[2014]]). * [[28. 8.]] - [[8. 9.]] - [[Episkop Filaret]] štrajkuje glađu na crnogorskoj granici jer mu nije dozvoljen ulaz u tu državu. * [[30. 8.]] - [[Kornatska tragedija]]: smrt 11 vatrogasaca na [[Kornati]]ma. === Septembar/Rujan === [[Datoteka:Osaka07 D9A WHigh Jump VC.jpg|thumb|200px|[[Blanka Vlašić]] svjetski prvak]] * [[2. 9.]] - Hrvatska takmičarka [[Blanka Vlašić]] osvojila zlatnu medalju u [[skok u vis|skoku u vis]] na Svjetskom prvenstvu u atletici, u [[Osaka|Osaki]]. * 2. 9. - Okončava se konflikt između libanske vlade i grupe Fatah al-Islam, započet u maju: vojska je zauzela izbeglički logor Nahr al-Bared blizu Tripolija. * [[3. 9.]] - Akcije [[ArcelorMittal]]a su na evropskim berzama: preuzimanjem Arcelora od strane Mittal Steela nastao je najveći proizvođač čelika na svetu (fuzija dovršena u novembru). * 3. 9 - Biznismen i avanturista [[Steve Fossett]] nestao leteći iznad [[Sierra Nevada (SAD)|Sierra Nevade]] - sledi velika potraga, ali ostaci su otkriveni slučajno posle godinu dana. * [[3. 9.|3]] - [[16. 9.]] - U Španiji održano [[Evropsko prvenstvo u košarci 2007.]]: Rusija 1, Hrvatska 6, Srbija 13-16; među prvih deset strelaca [[Milan Gurović]], [[Darko Miličić]] (SR) i [[Marko Popović (košarkaš, rođen 1982.)|Marko Popović]] (HR). * [[5. 9.]] - [[Aleksandar Simić]], savetnik premijera Koštunice, izjavio u novinama da je [[Crna Gora]] "kvazidržava" (u vezi sa slučajem episkopa Filareta). * [[6. 9.]] - [[Operacija Orchard]]: izraelski avioni gađali nuklearni reaktor na istoku Sirije. * [[11. 9.]] - Rusija izvestila da je testirala [[termobarično oružje]] (vakuumsku bombu) nazvanu "Otac svih bombi" jer je sa ekvivalentom 44 tone TNT bila najjača konvencionalna bomba na svetu. * [[13. 9.]] - [[O. J. Simpson]] je učestvovao u pljački sportskih suvenira u Las Vegasu - osuđen sledeće godine. [[Datoteka:Birmingham Northern Rock bank run 2007.jpg|mini|Finansijska kriza: red ispred banke ''Northern Rock'']] * [[14. 9.]] - Kriza drugorazrednih hipoteka: britanska banka ''Northern Rock'' je dobila pomoć od Banke Engleske, jer ne može "sekuritizovati", preprodati, hipoteke koje je davala klijentima. Dolazi do panike među ulagačima i "juriša na banku", prvog u UK posle 150 godina. * 14. 9. - [[Viktor Zubkov]] je novi premijer [[Rusija|Rusije]] nakon [[Mihail Fradkov|Fradkova]] (do maja 2008). * [[15. 9.]] - Škotski reli vozač [[Colin McRae]] je poginuo u helikopterskom udesu. * [[16. 9.]] - Masakr na trgu Nisur: pripadnici privatne vojne kompanije Blackwater, u pratnji konvoja američke ambasade, ubili 17 civila u Bagdadu. * 16. 9. - Izbori u Grčkoj, [[Nova Demokracija (Grčka)|Nova Demokracija]] premijera [[Kostas Karamanlis (mlađi)|Kostasa Karamanlisa]] ostaje najjača stranka. * [[18. 9.]] - Arktički ledeni pokrivač je opao na 4,16 miliona kv.km (rekord oboren 2012). * [[25. 9.]] - Tuča između poslanika albanskih stranaka DPA i DUI u makedonskom Sobranju, naoružane pristalice DUI pokušale ući u zgradu. * [[26. 9.]] - Prvostepene presude "Vukovarskoj trojci" pred [[ICTY]]: [[Mile Mrkšić]] na 20 godina (potvrđeno 2012, umro 2015) i [[Veselin Šljivančanin]] 5 godina (oslobođen 2011. posle dve promene kazne); [[Miroslav Radić]] oslobođen. * 26. 9. - [[Yasuo Fukuda]] je novi japanski premijer nakon [[Shinzō Abe]]a (do 2008; Abe se vraća 2012-20). * 26. 9. - "Revolucija šafrana" u Burmi, započeta u avgustu zbog ukidanja subvencija za gorivo: vlasti su započele obračun sa demonstrantima, kojima su se zadnjih dana priključili i budistički monasi. * [[27. 9.]] - Umro [[Nenad Bogdanović]], gradonačelnik [[Beograd]]a. * [[28. 9.]] - Susret delegacija Beograda i Prištine na najvišem nivou u misiji EU pri UN u Njujorku - deklaracija o uzdržavanju od pretnji i nasilja tokom pregovora. * 20 - [[30. 9.]] - [[Datoteka:Volleyball (indoor) pictogram.svg|25px]] U Belgiji i Luksemburgu održan Evropski šampionat u odbojci za žene: Italija 1, Srbija 2, Hrvatska 14; [[Jovana Brakočević]] najbolji server a [[Maja Ognjenović]] tehničar. * [[30. 9.]] - Umro [[Milan Jelić]], predsjednik [[Republika Srpska|Republike Srpske]]. * 30. 9. - Vanredni izbori u [[Ukrajina|Ukrajini]], nakon [[Ukrajinska politička kriza (2007)|političke krize]]: pojedinačno najviše glasova za [[Partija regiona|Partiju regiona]], zbirno za "[[Narančasta revolucija|narančaste]]" liste, naročito Blok [[Julija Timošenko|Julije Timošenko]]. * 30. 9. - Svetsko šahovsko prvenstvo u Meksiku: [[Višvanatan Anand]] je prvak nakon [[Vladimir Kramnjik|Kramnika]] (do 2013). === Oktobar/Listopad === * [[1. 10.]] - Beogradski Parking servis započeo akciju "Đaci Vas mole, usporite pored škole". * 2 - 4. 10. - U Pjongjangu održan drugi Interkorejski samit (→ [[Sunčana politika]]). * [[7. 10.]] - Za vreme Antifašističkog skupa u [[Novi Sad|Novom Sadu]], pripadnici neonacističke grupe Nacionalni Stroj (lider [[Goran Davidović]] - Firer). kamenovali su demonstrante. Žandarmerija je uhapsila svih 54 neonacista, među njima i slovačke državljane. * 7. 10. - U [[Novi Pazar|Novom Pazaru]] u toku večernjeg programa izvršen destruktivni napad na dve televizijske stanice. Počinioci su još nepoznati, ali se početkom naredne nedelje spekuliše o vehabijama sa jedne ili policiji sa druge strane. Situacija u Srbiji je zbog ovoga naredne nedelje napeta. * 7. 10. - U turskoj provinciji [[Şırnak (provincija)|Şırnak]] pripadnici [[Kurdistanska radnička partija|Kurdistanske radničke partije]] u zasedi ubili 13 turskih vojnika. * [[10. 10.]] - Na Šultenovačkom brdu kod Novog Pazara napadnut predajnik radija "Sto Plus". * [[11. 10.]] - Reis ul-Ulema Islamske Zajednice Srbije, [[Adem Zilkić]] i zvanično stupio na tu funkciju, zamenivši [[Hamdija Jusufspahić|Hamdiju Jusufspahića]], te se uputio u Novi Pazar. * 11. 10. - U Srbiji raspisane nagrade od milion eura za informacije koje bi dovele do hapšenja [[Ratko Mladić|Ratka Mladića]] i [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]]. * 11. 10. - [[Dow Jones Industrial Average|Dow Jones IA]] dostigao rekordnih 14.198,10 (premašeno tek 2013, u međuvremenu se 2009. spustio do 6.547,05). * [[12. 10.]] - [[Dragan Stojković]] Piksi iznenada podneo ostavku na mesto predsednika [[FK Crvena zvezda]]. * 12. 10. - Rusija još jednom pozvala SAD da prekinu sa projektom [[raketni štit|raketnog štita]], te je zapretila da će se povući iz sporazuma o nuklearnom razoružanju. * [[15. 10.]] - [[Evropska unija]] i [[Crna Gora]] su u [[Luksemburg]]u potpisale [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju]]. * 15 - 21. 10. - 17. nacionalni kongres [[Kineska komunistička partija|Kineske komunističke partije]]. [[Hu Jintao]]va doktrina Naučni pogled na razvoj upisana je u partijski ustav, cilj joj je promocija koncepta (Socijalističkog) Harmoničnog društva. [[Xi Jinping]] i [[Li Keqiang]] imenovani odmah nakon kongresa u Stajaći komitet Politbiroa KKP. * [[16. 10.]] - U prometnoj nesreći kod [[Nova Gradiška|Nove Gradiške]] poginuo makedonski pjevač [[Toše Proeski]]. * 16. 10. - Hrvatska je među zemljama izabranim za nestalne članice [[Vijeće sigurnosti|Vijeća sigurnosti]] UN (2008-09). * [[18. 10.]] - [[Benazir Buto]] se vratila u Pakistan nakon osam godina; u dve eksplozije blizu njenog kamiona poginulo je 180 ljudi. * [[19. 10.]] - {{flagicon|Crna Gora}} [[Skupština Republike Crne Gore|Skupština]] izglasala novi [[Ustav Crne Gore]], proglašen tri dana kasnije - službeni jezik [[crnogorski jezik|crnogorski]], srpske stranke glasale protiv. * 19. 10. - Visoki predstavnik Miroslav Lajčak nametnuo Zakon o Savjetu ministara BiH - kvorum je većina ministara, dovoljan po jedan iz tri naroda. * 19. 10. - U Tajlandu je uhapšen zlostavljač dečaka Christopher Paul Neil, poznat po tome što je na digitalnim slikama maskirao lice "vrtlogom", koji je "odvijen". * 18/19. 10. - Dogovoren [[Lisabonski ugovor]]. * [[20. 10.]] - U Kaliforniji počinju požari koji će zahvatiti preko 3.900 kv. km. * [[21. 10.]] - Na izvanrednim parlamentarnim izborima u [[Poljska|Poljskoj]] liberalna [[Građanska platforma]] [[Donald Tusk|Donalda Tuska]] porazila vladajuću desničarsku stranku [[Pravo i pravda]] premijera [[Jaroslaw Kaczynski|Jaroslawa Kaczynskog]]. Tusk će biti premijer do 2014. (u kohabitaciji sa [[Lech Kaczyński|Lechom Kaczyńskim]] do 2010). * [[24. 10.]] - Počela gradnja [[Pelješki most|Pelješkoga mosta]] (spor napredak, radovi obustavljeni 2012; most je izgrađen 2019-21, u prometu od 2022.). * 24. 10. - Nakon još jednog kurdskog napada 21-og, u provinciji [[Hakkari (provincija)|Hakkari]], turske snage bombarduju i pretražuju njihove položaje na severu Iraka. * 24. 10. - Lansiran je prvi kineski orbiter oko Meseca, [[Chang'e 1]]. [[Datoteka:Singapore Airlines A380-841 (9V-SKA) taking off from Zurich International Airport.jpg|mini|270px|[[Airbus A380]]]] * [[25. 10.]] - [[Airbus A380]], najveći putnički avion na svetu, ulazi u službu u kompaniji [[Singapore Airlines]] (kasnio je 18 meseci). * [[28. 10.]] - [[Cristina Fernández de Kirchner]], prva dama [[Argentina|Argentine]], pobijedila na predsjedničkim izborima (predsjednica do 2015). * 28. 10. - U Vatikanu beatifikovano [[498 španjolskih mučenika]] iz 1930-tih. * [[29. 10.]] - Prodate [[Robne kuće Beograd]] - kupac je "Verano Motors" za € 360 miliona. === Novembar/Studeni === * [[1. 11.]] - Kriza u [[BiH]] nakon ostavke premijera [[Nikola Špirić|Špirića]] povodom Lajčakovih parlamentarnih reformi - vraća se i formalno u decembru. * novembar, početkom - Veliki padovi na berzama, kao i vrednosti dolara. * [[2. 11.]] - Najveći protesti u Gruziji od [[Revolucija ruža|Revolucije ruža]] 2003, traži se ostavka predsednika [[Mihail Saakašvili|Saakašvilija]]; 7-og dolazi do nereda, Saakašvili sutradan zakazuje vanredne predsedničke izbore i referendum. * [[3. 11.]] - Predsednik [[Pakistan]]a [[Pervez Mušaraf]] proglasio je vanredno stanje u zemlji (traje do 15. 12.), smenio predsednika Vrhovnog suda i zabranio nezavisne medije. * [[5. 11.]] - Osnovana je ''[[Open Handset Alliance]]'', koja će dogodine predstaviti [[Android (operativni sistem)|Android]] 1.0. * [[7. 11.]] - Nakon četiri godine i osam meseci od predaje, pred [[Haški tribunal|Haškim tribunalom]] počelo suđenje lideru Srpske radikalne stranke [[Vojislav Šešelj|Vojislavu Šešelju]]. * 7. 11. - Parafiran [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju]] EU i Srbije. * 7. 11. - [[Operacija Planinska bura]] u Makedoniji: uspešna antiteroristička akcija u selu [[Brodec (Tetovo)]]. * [[11. 11.]] - [[Danilo Türk]] pobijedio [[Lojze Peterle]]a sa 68% na izborima za predsjednika Slovenije (mandat od 23. decembra, do 2012). * [[13. 11.]] - Ruska vojska završila povlačenje iz baze u [[Batumi]]ju, Gruzija (rok je bio kraj 2008.). * 13. 11. - Štrajk francuskog javnog sektora zbog planova za sužavanje prevremene penzije. Sutradan počinje višednevni štrajk u saobraćaju. * [[15. 11.]] - Ciklon Sidr pogodio Bangladeš, procenjeno do 10.000 žrtava. [[Datoteka:Fontana ispred zgrade Vlade RS.jpg|mini|250px|Fontana ispred [[Administrativni centar Vlade Republike Srpske|zgrade Vlade RS]]]] * [[18. 11.]] - Izbori na [[Kosovo|Kosovu]]: [[Demokratska partija Kosova]] [[Hašim Tači|Hašima Tačija]] ima relativnu većinu (premijer 2008-14). Imao je nameru da već u decembru proglasi nezavisnost, ali ministri iz EU upozoravaju protiv ishitrenih poteza. * 18. 11. - Iz bezbednosnih razloga otkazana tribina ''[[Peščanik]]a'' u Aranđelovcu nakon što ju je udruženje građana ''Naši'' nazvalo antisrpskom. * [[19. 11.]] - [[Amazon (kompanija)|Amazon]] pušta u prodaju čitač [[e-knjiga]] ''[[Amazon Kindle|Kindle]]''. ''Kindle Store'' na početku ima preko 88.000 naslova u SAD (preko 6 miliona 2018). * [[20. 11.]] - Zemlje [[ASEAN]]-a su potpisale svoju prvu povelju (na snazi 2008). * [[21. 11.]] - Otvoren [[Administrativni centar Vlade Republike Srpske]] u Banjoj Luci. * 21. 11. - [[Čedomir Jovanović]], lider [[LDP]], izjavio da je ta stranka podnela dve krivične prijave protiv [[Miroslav Mišković|Miroslava Miškovića]]. * 21. 11. - Engleska-Hrvatska 2:3 na Wembleyu: Hrvatska se još ranije kvalificirala za [[Euro 2008]] a Engleska nije uspjela. * [[22. 11.]] - Spisateljica [[Taslima Nasrin]] napušta Kalkutu nakon nasilnih muslimanskih nereda (protiv nje je ranije izdata [[fatva]]). * [[24. 11.]] - Na parlamentarnim izborima u [[Australija|Australiji]] je [[Australska laburistička stranka|Laburistička stranka]] pod vodstvom [[Kevin Rudd|Kevina Rudda]] porazila vladajuću desničarsku [[Koalicija (Australija)|koaliciju]] premijera [[John Howard|Johna Howarda]] (Rudd je premijer 2007-10. i 2013.). * [[25. 11.]] - [[Datoteka:Coat of arms of Croatia.svg|20px|Hrvatska]] [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2007|Izbori u Hrvatskoj]]: [[HDZ]] 66 mandata (+0), [[Socijaldemokratska partija Hrvatske|SDP]] 56 (+22). [[Ivo Sanader]] će formirati svoj drugi kabinet (Deseta vlada RH 2008-09). * 25. 11. - Engleska nastavnica u Kartumu uhapšena po optužbi za blasfemiju, jer je plišani medo u razredu nazvan Muhamed (osuđena je pa pomilovana). === Decembar/Prosinac === * [[2. 12.]] - Navijači Crvene Zvezde pretukli na utakmici inspektora žandarmerije, Uroš Mišić pokušao da mu ugura baklju u usta (u zatvoru do 2012). * 2. 12. - Predsjednik [[Venezuela|Venezuele]] [[Hugo Chavez]] poražen na ustavnom referendumu o povećanju predsjedničkih ovlasti * 2. 12. - Na parlamentarnim izborima u [[Rusija|Rusiji]] ubjedljivu pobjedu odnijela [[Jedinstvena Rusija]] predsjednika [[Vladimir Putin|Vladimira Putina]]. * [[3. 12.]] - Pristalice [[Nova Srbija|Nove Srbije]] i [[SRS]] sprečili promociju [[Peščanik]]a u [[Aranđelovac|Aranđelovcu]]. * [[4. 12.]] - Savetnik premijera Srbije, [[Aleksandar Simić]], izazvao kontroverze izjavom da je i rat pravno i legitimno sredstvo u rešavanju pitanja statusa Kosova i Metohije. * [[10. 12.]] - Pregovori Beograda i Prištine o statusu Kosova okončani bez dogovora - Albanci žele nezavisnost, a Beograd nastavak pregovora. * [[11. 12.]] - [[Al-Kaida na islamskom Magrebu]] detonirala dve auto-bombe u gradu [[Alžir (grad)|Alžiru]], 41 mrtvi od čega 17 iz UN. * [[12. 12.]] - U [[Srbija|Srbiji]] raspisani predsjednički izbori za [[20. 1.]] [[2008]]. godine - [[DSS]] smatra da je tom "jednostranom odlukom" prekršen koalicioni sporazum. * 12. 12. - Rusija suspendovala primenu [[Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Evropi|Ugovora o konvencionalnim oružanim snagama u Evropi]], povodom američkih planova raketne odbrane. * [[18. 12.]] - [[Julija Timošenko]] po drugi put premijer Ukrajine (do [[2010]]). * [[19. 12.]] - [[Vladimir Putin]] je "[[Osoba godine (Time)]]". * [[21. 12.]] - [[Estonija]], [[Letonija]], [[Litvanija]], [[Poljska]], [[Češka]], [[Slovačka]], [[Mađarska]], [[Slovenija]] i [[Malta]] počele da primenjuju odredbe [[Šengenski sporazum|Šengenskog sporazuma]] na kopnenim i pomorskim granicama. * [[23. 12.]] - Železnički udes u Beogradu, povređena 24 putnika. * [[24. 12.]]- Vlada [[Nepal]]a je postigla dogovor sa bivšim maoističkim pobunjenicima o ukidanju [[monarhija|monarhije]] i uspostavljanju federalne države [[28. 12.]]. * [[26. 12.]] - [[Narodna skupština Republike Srbije]] usvojila Rezoluciju o zaštiti suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Republike Srbije. Vladi naloženo da svi sporazumi sa [[Europska unija|Europskom unijom]] moraju biti u "funkciji očuvanja suvereniteta Srbije". U okviru Rezolucije i Deklaracija o vojnoj neutralnosti. Poslanicima se obratili predsjednik Srbije [[Boris Tadić]] i premijer [[Vojislav Koštunica]]. * [[27. 12.]] - [[Pakistan]]ska političarka [[Benazir Bhutto]] ubijena u atentatu. * 27. 12. - Nakon što je objavljeno da je predsednik [[Kenija|Kenije]] [[Mwai Kibaki]] reizabran dolazi do nasilja - [[Kenijska kriza 2007-2008.]] odnosi najmanje 800 života. * [[28. 12.]] - U saobraćajnoj nesreći poginulo troje bivših ukućana [[Veliki Brat u Srbiji|Velikog Brata u Srbiji]], Stevan Zečević Zeka, Zorica Lazić i Elmir Kuduzović, nakon čega je prekinut taj serijal. * [[29. 12.]] - Predsjednik Skupštine Srbije, [[Oliver Dulić]], raspisao izbore za Skupštinu [[Vojvodina|Vojvodine]] i lokalne organe vlasti u Srbiji za [[11. 5.]] [[2008]]. godine. * 29. 12. - Afera "Vepar": ministar unutarnjih poslova [[Ivica Kirin]] podnio ostavku jer je učestvovao u "božićnom lovu" na Bilogori sa [[Mladen Markač|Mladenom Markačem]], haškim optuženikom koji je time prekršio kućni pritvor. == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 2007.}} * [[13. 7.]] - [[Lamine Yamal]], španjolski nogometaš == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 2007.}} === Januar/Siječanj === * [[3. 1.]] - [[Slavuj Hadžić]], filmski i TV reditelj (* [[1934]]) * [[7. 1.]] - [[Nevenka Urbanova]], srpska glumica (* [[1909]]) * [[8. 1.]] - [[Iwao Takamoto]], [[japan]]sko-[[Sjedinjene Američke Države|američki]] animator, kreator popularnog crtanog lika [[Scooby Doo]] (* [[1925]].) * [[10. 1.]] - [[Carlo Ponti]], talijanski filmski producent (* [[1912]].) * [[13. 1.]] - [[Caris Corfman]], američka glumica ("Nešto između") (* [[1955]]) * 13. 1. - [[Aleksandar Bakočević]], srpski političar, bivši gradonačelnik Beograda (* [[1928]]) * [[17. 1.]] - [[Art Buchwald]], humorista (* [[1925]]) * [[19. 1.]] - [[Hrant Dink]], turko-jermenski novinar (* [[1954]]) * [[20. 1.]] - [[Vitomir Voja Trifunović]], kompozitor, osnivač i dir. Muzičke škole "dr. Vojislav Vučković" (* [[1916]]) * [[22. 1.]] - [[Abbé Pierre]], osnivač pokreta Emmaus (* [[1912]]) * [[23. 1.]] - [[Ryszard Kapuściński]], novinar i književnik (* [[1932]]) * [[24. 1.]] - [[Nikola Milošević]], akademik [[SANU]], lider Srpske liberalne stranke (* [[1929]]) * [[27. 1.]] - [[Herbert Reinecker]], njemački TV-scenarist, tvorac serije ''[[Derrick]]'' (* [[1914]]) * [[28. 1.]] - [[Olga Popović-Obradović]], pravna istoričarka (* [[1954]]) * [[30. 1.]] - [[Sidney Sheldon]], scenarista i književnik (* [[1917]]) * [[31. 1.]] - [[Kosta Carina]], književnik, filmski radnik, prevodilac (* [[1927]]) === Februar/Veljača === * [[1. 2.]] - [[Gian Carlo Menotti]], italijansko-američki kompozitor i libretista (* [[1911]].) * [[8. 2.]] - [[Anna Nicole Smith]], manekenka i glumica (* [[1967]].) * [[9. 2.]] - [[Ian Richardson]], glumac (* [[1934]]) * [[15. 2.]] - [[Robert Adler]], pronalazač boljeg daljinskog upravljača (* [[1913]]) * [[16. 2.]] - [[Darinka Jevrić]], književnica, novinar (* [[1947]]) * [[17. 2.]] - [[Maurice Papon]], ratni zločinac (* [[1910]]) * [[20. 2.]] - [[Vladimir Mahovlić]], hrvatski televizijski i radijski voditelj (* [[1932]].) * [[23. 2.]] - [[Stevan Vračar]], profesor Pravnog fak. u Bg. (* [[1926]]) * 23. 2. - [[Milan Vukotić]], pozorišni glumac, tvorac "Teatra levo" (* [[1946]]) * [[26. 2.]] - [[Vladimir Muljević]], prof. emeritus, prvi hrvatski doktor elektrotehničkih znanosti (* [[1913]].) * [[28. 2.]] - [[Želimir Marković]], novinar i urednik "Kruga", "Duge" i Dojče Velea (* [[1955]]) * 28. 2. - [[Arthur M. Schlesinger, Jr.]], istoričar (* [[1917]]) === Mart/Ožujak === * [[2. 3.]] - [[Miroljub Rajić]], gen. sek. Fudbalskog saveza Srbije (* [[1950]]) * [[3. 3.]] - [[Osvaldo Cavandoli]], talijanski crtač crtanih filmova, autor crtanog filma [[Linija (crtani film)|Linija]] ("La Linea"). (* [[1920]].) * 3. 3. - [[Geza Vuković]], gl.odg. urednik lista "Mađar So" (* [[1928]]) * [[4. 3.]] - [[Irena Davosir Matanović]], operska pevačica u novosadskom SNP (* [[1933]]) * [[5. 3.]] - [[Ivan Supek]], [[Hrvatska|hrvatski]] [[fizičar]], [[filozof]], [[pisac]], borac za mir i [[humanist]]. (* [[1915]].) * [[6. 3.]] - [[Jean Baudrillard]], francuski filozof (* [[1929.]]) * [[10. 3.]] - [[Stjepan Lacković (svećenik)|Stjepan Lacković]], hrvatski katolički svećenik, tajnik [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]] za vrijeme II. svjetskog rata (* [[1913]].) * [[14. 3.]] - [[Lucie Aubrac]], pripadnica francuskog Pokreta otpora (* [[1912]]) * [[15. 3.]] - [[Jovan Zebić]], srpski političar (* [[1939]]) * [[16. 3.]] - [[Ivica Percl]], hrvatski pjevač, poznat po pjesmi „Stari Pjer” (* [[1945]].) * 16. 3. - [[Aleksandar Saša Subota]], pijanista i džez muzičar (* [[1935]]) * [[17. 3.]] - [[Frane Franić]], hrvatski nadbiskup i metropolit (* [[1912]].) * [[19. 3.]] - [[Krešimir Blažević]], hrvatski pjevač iz grupe [[Animatori]] * [[21. 3.]] - [[Vasilije Tapušković]], publicista, novinar, pred. AKUD "Krsmanović" (* [[1938]]) * [[29. 3.]] - [[Božidar Kovaček]], predsednik Matice srpske (* [[1930]]) * [[30. 3.]] - Ilija Ika Gligorijević, arhitekta (* [[1926]]) === April/Travanj === * [[2. 4.]] - [[Žarko Petrović]], bivši srpski odbojkaš i jugoslovenski reprezentativac (* [[1964]]) * [[5. 4.]] - [[Mark St. John]], američki glazbenik (* [[1956]].) * [[8. 4.]] - [[Sol LeWitt]], umetnik (* [[1928]]) * [[11. 4.]] - [[Kurt Vonnegut]], američki pisac (* [[1922]]) * 11. 4. - [[Goran Pleša]], glumac (* [[1950]]) * [[23. 4.]] - [[Boris Jeljcin]], ruski državnik (* [[1931]]) * 23. 4. - [[Mihailo Bjelica]], novinar, profesor, istoričar srpskog novinarstva * [[27. 4.]] - [[Mstislav Rostropovič]], ruski muzičar i sovjetski disident (* [[1927]]) * 27. 4. - [[Cadik Danon]] Braco, arhitekta i književnik (* [[1923]]) * [[28. 4.]] - [[Edo Peročević]], hrvatski glumac (* [[1937]].) * 28. 4. - [[Carl Friedrich von Weizsäcker]], fizičar, filozof (* [[1912]]) * 28. 4. - Miloš Janićijević, srpski neurohirurg, pedagog i humanista (* [[1947]]) * [[29. 4.]] - [[Ivica Račan]], hrvatski političar (* [[1944]]) * [[30. 4.]] - [[Jara Ribnikar]], srpska književnica (* [[1912]]) === Maj/Svibanj === * [[3. 5.]] - [[Slobodan Novaković]], filmski i televizijski stvaralac (* [[1939]]) * [[4. 5.]] - [[Božo Švarc]], pukovnik (penz.), novinar, jedan od osnivača SD Partizan (* [[1920]]) * [[6. 5.]] - [[Đorđe Novković]], hrvatski kompozitor glazbe (* [[1943]].) * 6. 5. - [[Stevan Raičković]], srpski pesnik, akademik (* [[1928]]) * [[11. 5.]] - Slobodan Kića Stanković, novinar i urednik emisije "Veselo veče" (* [[1929]]) * [[16. 5.]] - [[Branislav Đuričić]], novinar-satiričar ("Porodica Jovanović", "Veselo veče"...) (* [[1925]]) * [[15. 5.]] - [[Jerry Falwell]], američki evangelista (* [[1933]]) * [[18. 5.]] - [[Mika Špiljak]], bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ, narodni heroj (* [[1916]]) * [[20. 5.]] - [[Stanley Miller]], hemičar i biolog (* [[1930]]) * [[21. 5.]] - [[Darinka Vukotić-Plaović]], pozorišna glumica (* [[1919]]) * [[22. 5.]] - [[Zoran Konstantinović]], teoretičar kniževnosti, srpski akademik === Jun/Lipanj === * [[7. 6.]] - [[Milorad Sidžim Milošević]], bokser (*[[1928]]) * [[13. 6.]] - [[Stane Brovet]], admiral JNA (* [[1930]]) * [[14. 6.]] - [[Kurt Waldheim]], bivši generalni sekretar UN i predsednik Austrije (* [[1918]]) * 14. 6. - [[Boris Maruna]], hrvatski pjesnik i prevoditelj (* [[1940]].) * [[18. 6.]] - [[Jovan Arežina]], novinar i radio radnik (* [[1949]]) * 18. 6. - [[Halil Hadžimurtezić]], general JNA, narodni heroj (* [[1915]]) * [[19. 6.]] - [[Živka Barać-Hubač]], pozorišna glumica (* [[1933]]) * [[23. 6.]] - [[Pavle Ugrinov]] (Vasilije Popović), srpski književnik, dramaturg (* [[1926]]) * [[25. 6.]] - [[Meho Puzić]], pjevač (* [[1937]]) * [[27. 6.]] - [[Dragutin Tadijanović]], jedan od najplodnijih hrvatskih pjesnika (* [[1905]]) * 27. 6. - [[Ramiz Delalić]] (ubijen), kriminalac (* [[1963]]) * [[28. 6.]] - [[Kiichi Miyazawa]], bivši premijer Japana (* [[1919]]) === Jul/Srpanj === * [[1. 7.]] - [[Milan Oklopdžić]] - Mika Oklop, književnik (* [[1948]]) * [[2. 7.]] - [[Aleksandar Šišić]], narodni violinista (* [[1937]]) * 2. 7. - [[Vojislav P. Nikčević]], lingvista, njegošolog (* [[1935]]) * [[5. 7.]] - [[George Melly]], engleski jazz muzičar * 5. 7. - [[Josip Tabak]], hrvatski prevoditelj, pisac, esejist, novinar i književni kritičar, znalac preko dvadeset jezika (* [[1912]].) * [[8. 7.]] - [[Gordana Jevtović Minov]], operska pevačica - sopran (* [[1947]]) * [[9. 7.]] - [[Dragoljub Ješa Ivkov]], filmski scenograf, reditelj i scenarista (* [[1931]]) * [[11. 7.]] - [[Lady Bird Johnson]], bivša Prva dama SAD (* [[1912]]) * [[21. 7.]] - [[Dubravko Škiljan]], hrvatski jezikoslovac (* [[1949]].) * 21. 7. - [[Kosta M. Kostić]], prof. Medic. fakulteta u Bg. (* [[1935]]) * [[22. 7.]] - [[Gojko Stojičić]], otorinolaringolog, prof. MF na BU (* [[1935]]) * [[23. 7.]] - [[Mohamed Zahir]], bivši i poslednji šah Afganistana (* [[1914]]) * [[25. 7.]] - [[Bogdan Trifunović]], političar (SKS, SPS) i diplomata (* [[1933]]) * [[28. 7.]] - [[Dušan Prelević Prele]], srpski muzičar pisac i scenarista (* [[1948]]) * [[30. 7.]] - [[Ingmar Bergman]], švedski filmski režiser (* [[1918]]) * 30. 7. - [[Michelangelo Antonioni]], italijanski filmski režiser (* [[1912]]) * 30. 7. - [[Teoctist Arăpașu|Teoktist]], rumunski patrijarh (* [[1915]]) === Avgust/Kolovoz === * [[1. 8.]] - [[Ratko Deletić]], književnik, novinar, izdavač (* [[1945]]) * [[14. 8.]] - [[Nela Eržišnik]], hrvatska glumica i komičarka * [[19. 8.]] - [[Slobodan Kojić]], akademski slikar (* [[1955]]) * [[20. 8.]] - [[Branimir Živojinović]], srpski prevodilac i književnik (* [[1930]]) * [[22. 8.]] - [[Kemal Hrustanović]], bosanski scenograf (* [[1941]]) * [[23. 8.]] - [[Faruk Begoli]], glumac (* [[1944]]) * [[28. 8.]] - [[Antonio Puerta]], španjolski nogometaš (* [[1984]].) * 28. 8. - [[Draga Jonaš]], spikerka i novinar (* [[1922]]) * 28. 8. - [[Nikola Nobilo]], proizvođač vina s Novog Zelanda (* [[1913]]) * [[29. 8.]] - [[Chaswe Nsofwa]], zambijski nogometaš (* [[1978]].) * [[30. 8.]] - [[Jovan Kozomara]], srpski pisac === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - [[Milica Jovanović]], srpska balerina i pedagog (* [[1932]]) * 1. 9. - [[Ante Despot]], kipar (* [[1919]]) * [[2. 9.]] - [[Safet Isović]], bosanskohercegovački pjevač narodne muzike (* [[1936]]) * [[3. 9.]] - [[Marijan Mlinarić]], hrvatski liječnik, političar, ministar unutarnjih poslova od 2003. do 2005., saborski zastupnik, bivši župan Varaždinske županije (* [[1944]].) * 3. 9. - [[Đorđe Sudarski Red]], književnik (* [[1946]]) * [[6. 9.]] - [[Luciano Pavarotti]], italijanski operni pjevač (* [[1935]]) * [[9. 9.]] - [[Zoran Tadić]], hrvatski filmski redatelj (* [[1941]].) * [[11. 9.]] - [[Stevan Koički]], srpski fizičar, akademik (* [[1929]]) * [[15. 9.]] - [[Colin McRae]], škotski reli vozač (* [[1968]].) * [[18. 9.]] - [[Ljiljana Molnar Talajić]], hrvatska operna diva (* [[1938]].) * [[19. 9.]] - [[Vlatko Pavletić]], hrvatski akademik, teoretičar književnosti, esejist, kritičar i političar (* [[1930]].) * 19. 9. - [[Kosta Mihailović]], prof. Ekonomskog fakulteta u Bg., akademik (* [[1917]]) * [[21. 9.]] - [[Petar Stambolić]], bivši predsednik SIV i Predsedništva SFRJ, narodni heroj (* [[1912]]) * [[22. 9.]] - [[Marcel Marceau]], francuski pantomimičar (* [[1923]].) * 23. 9. - [[Nikola Kovač]], romanista, profesor, predsednik Srpskog kult. društva "Prosvjeta", akademik (* [[1936]]) * [[24. 9.]] - [[Nenad Turkalj]], hrvatski glazbeni kritičar, operni redatelj, dramaturg, dobitnik Porina za životno djelo 2004. (* [[1923]].) * [[26. 9.]] - [[Nenad Bogdanović]], gradonačelnik Beograda (* [[1954]]) * [[27. 9.]] - [[Dušan Jakovljević]], profesor i publicista (* [[1934]]) * 27. 9. - [[Miloš Bobić]], arhitekta i publicista (* [[1946]]) * [[30. 9.]] - [[Milan Jelić]], predsjednik Republike Srpske (* [[1956]]) === Oktobar/Listopad === * [[1. 10.]] - [[Al Oerter]], američki atletičar (* [[1936]].) * 1. 10. - [[Ronnie Hazlehurst]], kompozitor (* [[1928]]) * [[2. 10.]] - [[Šime Đodan]], hrvatski političar (* [[1927]].) * [[6. 10.]] - [[Laza Ristovski]], klavijaturist grupe [[Bijelo dugme]] (* [[1956]]) * [[8. 10.]] - [[Milan Đukić]], političar u Hrvatskoj (* [[1947]].) * [[11. 10.]] - [[Šri Činmoj]], indijski književnik, kompozitor i slikar (* [[1931]]) * [[13. 10.]] - [[Bob Denard]], francuski plaćenik (* [[1929]]) * [[16. 10.]] - [[Toše Proeski]], makedonski pjevač (* [[1981]].) * 16. 10. - [[Deborah Kerr]], škotska glumica (* [[1921]].) * 16. 10. - [[Bahrudin Bato Čengić]], filmski reditelj i scenarista (* [[1931]]) * 16. 10. - [[Milan Mitrović]], arhitekta (* [[1927]]) * [[18. 10.]] - [[Nikola Rešić]] - Nino, pevač (* [[1964]]) * [[28. 10.]] - [[Slobodan Kalezić]], književnik i akademik (* [[1944]]) * [[29. 10.]] - [[Frane Matošić]], hrvatski nogometaš i nogometni trener (* [[1918]].) * 29. 10. - [[Savo Radusinović]], pevač (* [[1953]]) === Novembar/Studeni === * [[1. 11.]] - [[Zoran Katalina]], hokejaš "Crvene Zvezde" (* [[1984]]) * 1. 11. - [[Paul Tibbets]], pilot Enole Gay (* [[1915]]) * [[2. 11.]] - [[Tomislav Duka]], [[franjevac]], saborski zastupnik, političar (* [[1932]].) * 2. 11. - [[Pavić Obradović]], srpski pravnik i političar (* [[1953]]) * [[3. 11.]] - [[Toni Kljaković]], hrvatski pjevač * [[4. 11.]] - [[Husein Bašić]], crnogorski književnik (* [[1938]]) * [[6. 11.]] - [[Raša Livada]], srpski književnik (* [[1948]]) * [[10. 11.]] - [[Čedomir Lakić]], novinar Politike (* [[1935]]) * 10. 11. - [[Norman Mailer]], književnik i novinar (* [[1923]]) * [[13. 11.]] - [[Branko Milinović]], advokat, humanista, dobrotvor (* [[1910]]) * [[15. 11.]] - [[Milun Vidić]], akademski vajar (* [[1940]]) * [[19. 11.]] - [[Milo Radulovich]], žrtva makartizma (* [[1926]]) * [[20. 11.]] - [[Slavko Simić]], srpski glumac (* [[1924]]) * 20. 11. - [[Ian Smith]], premijer Rodezije (* [[1919]]) * [[22. 11.]] - [[Dragoljub Najman]], srpski diplomata, vitez Legije časti (* [[1931]]) * [[23. 11.]] - [[Vladimir Krjučkov]], bivši šef KGB i pučista '91. (* [[1924]]) * [[27. 11.]] - [[Stevica Krsmanović]], golman FK Željezničar, rektor Univerziteta "Braća Karić" (* [[1946]]) * [[28. 11.]] - [[Branislav Bastać]] - Bane, filmski reditelj (* [[1925]]) * [[30. 11.]] - [[Evel Knievel]], moto-akrobata (* [[1938]]) === Decembar/Prosinac === * [[1. 12.]] - [[Aleksa Brajović]], novinar TANJUG-a, publicista, književnik (* [[1923]]) * 1. 12. - [[Ivo Rojnica]], ustaški komandant (* [[1915]]) * [[4. 12.]] - [[Dušan Jovanović (oboista)|Dušan Jovanović]], oboista, dir. M.Š. "Dr Vojislav Vučković" i Muzičke produkcije RTS (* [[1964]]) * [[5. 12.]] - [[Karlheinz Stockhausen]], njemački skladatelj (* [[1920.]]) * [[7. 12.]] - [[Dušan Pekić (general)|Dušan Pekić]], general-pukovnik, narodni heroj (* [[1921]]) * [[10. 12.]] - [[Milan Dunđerski]], književnik, dir. Radio Srbobrana, vojvođanski poslanik (* [[1952]]) * [[12. 12.]] - [[Ike Turner]], muzičar (* [[1931]]) * [[16. 12.]] - [[Ivan Nemet]], šahovski velemajstor (* [[1943]]) * [[19. 12.]] - [[Vladimir R. Paunović]], neuropsihijatar, pred. Srpskog lekarskog društva (* [[1942]]) * [[21. 12.]] - [[Miloš Počuča]], komandant šeste ličke * [[27. 12.]] - [[Benazir Bhutto]], pakistanska političarka (* [[1953]].) * [[30. 12.]] - [[Veselin Drašković]], akademski slikar (* [[1949]]) * 30. 12. - [[Dušan Miladinović]], kompozitor i dirigent (* [[1924]]) == Nobelove nagrade == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Albert Fert]], [[Peter Grünberg]] (otkriće [[gigantska magnetorezistencija|gigantske magnetorezistencije]]) * [[Nobelova nagrada za hemiju|'''Hemija''']]: [[Gerhard Ertl]] (istraživanje hemijskih procesa na čvrstim površinama) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[Mario Capecchi]], [[Oliver Smithies]], Sir [[Martin Evans]] (otkrića principa za unošenje specifičnih [[Genetski inženjering|genskih modifikacija]] u miševe upotrebom embrionskih [[Matična ćelija|matičnih ćelija]]) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[Doris Lessing]] ("ta epičarka ženskog iskustva, koja je sa skepsom, vatrom i vizionarskom moći podvrgla ispitivanju podeljenu civilizaciju") * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Al Gore]] i [[UN]]-ov [[Intergovernmental Panel on Climate Change|Međuvladin panel o klimatskoj promeni]] (za napore za sakupljanje i širenje većeg znanja o veštačkoj [[Globalno zatopljenje|klimatskoj promeni]] i polaganje osnove za mere potrebne za suzbijanje takve promene) * [[Nobelova nagrada za ekonomiju|'''Ekonomija''']]: [[Leonid Hurwicz]], [[Eric Maskin]] i [[Roger Myerson]] (polaganje osnove [[teorija dizajna mehanizma|teorije dizajna mehanizma]]) == Vidi takođe: == [[Godišnji kalendar]] == Reference == {{reference}} === Literatura === == Vanjske veze == * [http://www.arhiv.rs/img/hd/2007.html Hronologija događaja 2007] (Srbija), Medijski arhiv Ebart {{commonscat|2007}} [[Kategorija:2007.]] bwpza7w3bk6704zxaibo1bh1qqqfs3f 0 20123 42586946 42173779 2026-05-03T08:57:02Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Zadru]] na [[Univerzitet u Zadru]] preko preusmjerenja: Prema raspravi na Pijaci 42173779 wikitext text/x-wiki {{Infobox University| name=Sveučilište u Zadru| latin_name=Universitas Studiorum Jadertina| logo=University of Zadar Logo.png| established=1396 (2002)| type=[[Javno sveučilište|Javno]] | staff= 500| rector=[[Dijana Vican]]| faculty=preko 20| students=6.000| city=[[Zadar]]| country=[[Hrvatska]]| campus=| affiliations= [[Mreža univerziteta Balkana]]<br>[[Asocijacija univerziteta Evrope]]<br>[[Konferencija sveučilišta podunavskih zemalja]] | website=[http://www.unizd.hr/ www.unizd.hr/] | }} '''Sveučilište u Zadru''' ({{lang-la|Universitas Studiorum Iadertina}}) je sveučilište sa sjedištem u [[Zadar|Zadru]]. Generalno filozofsko-teološko učilište dominikanskog reda u Zadru osnovano je još daleke [[1396]]. godine kao najstarije od [[hrvatska sveučilišta|hrvatskih sveučilišta]], odnosno kao prvo sveučilište na prostoru današnje Hrvatske, koje je djelovalo do [[1807]]. godine. Od tada su u [[Zadar|Zadru]] djelovale ustanove visokog školstva do osnivanja obnovljenog Sveučilišta u Zadru [[2002]]. godine. Tradicija duža od 600 godina (osnivač vrhovni Poglavar dominikanskog reda '''[[Raimund de Vinies]]''' iz Capue, a izvršitelj fra [[Ivan iz Drača]]) svrstava ga u red najstarijih sveučilišnih gradova [[Europa|Europe]] ([[Padova]] [[1222.]], [[Pariz]] [[1229.]], [[Cambridge]], [[Barcelona]], [[Parpignan]] [[1303.]], [[Canterbery]] [[1320.]], [[Prag]] [[1348.]], [[Beč]] [[1365.]] itd.), odnosno u vrijeme osnivanja drugih europskih sveučilišta. Godine [[1955.]] osnovan je, a [[1956.]] započeo s radom '''[[Filozofski fakultet u Zadru]]''' kao dio [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]], u čijem je sastavu ostao 19 godina. Od [[1975.]] djelovao je u sastavu Sveučilišta u Splitu kao njegova najveća ustanova. To je ujedno bila prva visokoškolska ustanova izmještena iz Zagreba, tada jedinog sveučilišnog grada u Hrvatskoj, a po broju odsjeka, nastavnika i studenata, najveće visoko učilište na hrvatskom Jadranu. U [[2002.]] godini - 46 godina nakon osnivanja, [[Filozofski fakultet u Zadru]] brojio je 16 odsjeka i 17 različitih studijskih grupa, 6 poslijediplomskih studija, izvanrednim i dopunskim studijima s ukupno oko 3400 studenata (s apsolventima). Broj zaposlenika je 240, od čega je 180 nastavnika i suradnika (te još 60 vanjskih suradnika, uključujući i strane lektore). Godine [[1961.]] osnovana je i Pedagoška akademija ([[1979.]] pripojena Filozofskom fakultetu). Godine [[1998.]] iz Filozofskog fakulteta u Zadru izdvojena je Visoka učiteljska škola. Osnivanjem Sveučilišta ove ustanove sa studentskim centrom transformirane su u 16 sveučilišnih odjela i studentski centar. Obnova Sveučilišta u Zadru započela je otkrićem dominikanca o. Stjepana Krasića da je u Zadru još 1396. bilo osnovano sveučilište, te je [[1994.]] Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zadru imenovalo povjerenstvo koje je izvodilo podlogu za sveopću raspravu o osnivanju Sveučilišta. Na proslavi 600-te obljetnice prvog sveučilišta na tlu Hrvatske, [[1996.]] u Zadru, predstavnici Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Rektorskog zbora Republike Hrvatske, Filozofskog fakulteta u Zadru, Grada Zadra, Zadarsko-kninske županije i Nadbiskupije Zadarske, uz predstavnike HAZU, MH, Europske zajednice i dr., aklamativno su izrazili volju i težnju za osnivanjem (obnovom) Sveučilišta u Zadru te zauzeli zajednički stav o potrebi pokretanja inicijative za osnivanjem Sveučilišta u Zadru. Radnje na osnivanju/obnovi Sveučilišta intenzivirane su od konca 2000. Godine 2001. izrađen je Elaborat, a [[Hrvatski sabor]] RH donio je Zakon o osnivanju Sveučilišta u Zadru, [[4. srpnja 2002.]] Privremeni rektor, prof. dr. sc. [[Damir Magaš]], tadašnji dekan Filozofskog fakulteta (2000.-03.), imenovan je 5. rujna 2002. od strane Vlade Republike Hrvatske. Prva sjednica Senata Sveučilišta održana je 25. ožujka 2003. kada je donesen i Statut kojim je Sveučilište definirano kao integrirano, prvo takvo u Hrvatskoj sa 16 sveučilišnih odjela. Prvi izabrani rektor s mandatom 2003./04.-2008-07. bio je prof.dr.sc. [[Damir Magaš|Damir]] Magaš, a slijedili su prof. dr. sc. Ante Uglešić 2007./08-2004./15. te prof. dr. sc. Dijana Vican od 2015./16. == Odjeli == [[Datoteka:Zadar Sveuciliste.jpg|thumb|300px|Sjedište Sveučilišta u Zadru]] Sveučilište u Zadru ustrojava se sa sveučilišnim odjelima, stručnim odjelima i drugim ustrojbenim jedinicama u svom sastavu. Sveučilište u svom sastavu ima 21 odjel i to: * Odjel za arheologiju * Odjel za ekonomiju * Odjel za etnologiju i socijalnokulturnu antropologiju * Odjel za engleski jezik i književnost * Odjel za filozofiju * Odjel za francuski jezik i književnost * Odjel za geografiju * Odjel za informatologiju i komunikologiju * Odjel za klasičnu filologiju * Odjel za knjižničarstvo * Odjel za kroatistiku i slavistiku * Odjel za lingvistiku * Odjel za njemački jezik i književnost * Odjel za pedagogiju * Odjel za promet i pomorstvo * Odjel za povijest * Odjel za povijest umjetnosti * Odjel za psihologiju * Odjel za sociologiju * Odjel za talijanski jezik i književnost * Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Odjeli u osnivanju: * Odjel za poljodjelstvo i akvakulturu Sredozemlja Druge ustrojbene jedinice: * Centar za jadranska onomastička istraživanja * Sveučilišna knjižnica * Centar za studentski standard * Centar za tjelovježbu i studentski sport == Povezano == * [[Ivan iz Drača]] * [[Lista sveučilišta u Hrvatskoj]] == Vanjske veze == {{Commonscat|Zadar University}} * [http://www.unizd.hr Sveučilište u Zadru] * [http://ling.unizd.hr Odjel za lingvistiku Sveučilišta u Zadru] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091028043456/http://ling.unizd.hr/ |date=2009-10-28 }} {{Hrvatska sveučilišta}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Sveučilište u Zadru| ]] [[Kategorija:Nastanci 2002.]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj|Zadar]] [[Kategorija:Mreža univerziteta Balkana|Zadar]] [[Kategorija:Asocijacija univerziteta Evrope|Zadar]] [[Kategorija:Obrazovanje u Zadru]] [[Kategorija:Građevine u Zadru]] 44ag10iqrbu16ebyjtk6z9b6w7tjeae 0 23783 42586859 42453142 2026-05-02T21:51:59Z Alekol 2231 /* Rođenja */ 42586859 wikitext text/x-wiki {{Godina}} {{Godina u drugim kalendarima|1966}} __NOTOC__ Godina '''1966''' ('''[[Rimski brojevi|MCMLXVI]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u subotu]] (link pokazuje kalendar). <center> {| style="border:1px solid silver;background-color:white;padding:5px;" align=center class=radius | '''1966''': <br /> [[1966#Januar/Siječanj|1]] • [[1966#Februar/Veljača|2]] • [[1966#Mart/Ožujak|3]] • [[1966#April/Travanj|4]] • [[1966#Maj/Svibanj|5]] • [[1966#Jun/Juni/Lipanj|6]] • [[1966#Jul/Juli/Srpanj|7]] • [[1966#Avgust/August/Kolovoz|8]] • [[1966#Septembar/Rujan|9]] • [[1966#Oktobar/Listopad|10]] • [[1966#Novembar/Studeni|11]] • [[1966#Decembar/Prosinac|12]] <br /> [[1966#Rođenja|Rođenja]] • [[1966#Smrti|Smrti]] |}</center> == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Jean-Bédel Bokassa]] tokom novogodišnje noći izvodi vojni udar u [[Centralnoafrička Republika|Centralnoafričkoj Republici]] (Bokassa će se proglasiti za cara 1976-79, nakon čega se vraća zbačeni [[David Dacko]]). * 1. 1. - Na [[Cejlon]]u (Šri Lanci) vikend više nije definisan nedeljom već Mesečevim menama, po budističkom običaju (→ [[uposatha]]). * 1. 1. - [[John Lindsay]] je novi gradonačelnik [[New York]]a, radnici gradskog prevoza ga dočekuju totalnim štrajkom (do 13. 1.). * [[3. 1.]] - Predsednik [[Burkina Faso|Gornje Volte]] [[Maurice Yaméogo]] prinuđen na ostavku narodnim protestima, zamenjuje ga general [[Sangoulé Lamizana]] (do [[1980]]). * 3. 1. - U [[Tuskegee, Alabama]] ubijen crni student Sammy Younge Jr. jer je upotrebio toalet "samo za belce". Njegova organizacija ''Student Nonviolent Coordinating Committee'' nakon ovoga postaje prva organizacija za ljudska prava koja se protivi Vijetnamskom ratu. * 3. - [[15. 1.]] - U Havani održana Trikontinentalna konferencija, osnovana [[Organizacija solidarnosti s narodima Azije, Afrike i Latinske Amerike]] (izveštavanje o konferenciji izaziva prepirku između kubanskih i jugoslovenskih novina<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:74f18bff-7d53-482f-b139-1b59351b9cd3 "The Yugoslav-Cuban Controversy"], 10 May 1966. HU OSA 300-8-3-9950</ref>). [[Datoteka:10-Dinara-1965.jpg|150px|mini|lijevo|10 dinara]] * [[4. 1.]] - U opticaj ulazi novi [[Jugoslavenski dinar|dinar]], sa dve nule manje od starog: na početku kovanice od pet para i jednog dinara i novčanice od 5, 10 i 50 dinara.<ref>[https://istorijskenovine.unilib.rs/view/index.html#panel:pp|issue:UB_00064_19660105|page:5 "Borba", 5. jan 1966, str. 5] istorijskenovine.unilib.rs</ref> * 4. 1. - [[Ronald Reagan]], glumac i TV lice, objavljuje kandidaturu za guvernera Kalifornije. * [[6. 1.]] - [[Privredna reforma 1964.|Reforme u Jugoslaviji]]: [[Veljko Vlahović]] izjavljuje da moraju biti zamenjeni partijski funkcioneri koji ometaju sprovođenje reformi<ref name="OSA66-01-19">[http://hdl.handle.net/10891/osa:640a814f-1235-46ed-85bc-828ac1c2791d "Yugoslavia's Theory and Practice of Reform at the Turn of the Year"], 19 January 1966. HU OSA 300-8-3-9966</ref>. * 6. 1. - Na [[Acid test]]u u San Franciscu, [[Grateful Dead]] prvi put nastupaju pod tim imenom. * 6. 1. - Američko vazduhoplovstvo dobilo prvi izviđački avion [[Lockheed SR-71]] Blackbird. * [[7. 1.]] - Plenum CK SK Srbije: sekretar [[Vojin Lukić]] se protivi samo nepravilnoj vrsti mešanja partije (zagovornici liberalizacije ne žele nikakva mešanja)<ref name="OSA66-01-19" />. * 7. 1. - [[Vladimir Bakarić]] na plenumu CK SKH: što se pre stari sistem zameni novim, to bolje za zemlju; smatra da unutrašnja liberalna politika treba imati odraza i na inostranu. * [[7. 1.]] - [[13. 1.]] - U [[Washington, D.C.|Washington]]skoj [[Corcoran Gallery of Art|Corcoranovoj galeriji]] se održava izložba ''Yugoslavia: Contemporary Trends, the Younger Generation''. [[Datoteka:Entrée dun tunnel du Viet-Cong (Cu Chi) (6819418679).jpg|mini|250px|[[Vijetnamski rat]]: ulaz u [[Tuneli Cu Chija|Tunel Cu Chija]]]] * 8 - 14. 1. - [[Vijetnamski rat]] - Operacija Crimp: američko-australska operacija protiv vijetkongovskog štaba u Južnom Vijetnamu, u [[Tuneli Cu Chija|tunelima Cu Chija]], prva na divizijskom nivou. Tokom ovog meseca, broj američkih vojnika u Vijetnamu dostiže 200.000. * [[9. 1.]] - Na beogradskom Sajmu održana prva [[Zaječarska gitarijada|Gitarijada]] (kasnije u Zaječaru). * [[10. 1.]] - [[Taškentska deklaracija]] - mirovni sporazum između [[Indija|Indije]] i [[Pakistan]]a nakon [[Drugi indijsko-pakistanski rat|Drugog indijsko-pakistanskog rata]]; indijski premijer [[Lal Bahadur Shastri]] umro sledeće noći. * [[12. 1.]] - Prva epizoda TV serije ''[[Batman (TV serija)|Batman]]'' (120 epizoda u tri sezone). * [[14. 1.]] - U velikim poplavama u brazilskoj državi Rio de Janeiro stradalo je 363 ljudi, naročito u gradskim favelama. * [[15. 1.]] - "Majorski puč", prvi vojni udar u [[Nigerija|Nigeriji]]: predsednik [[Nnamdi Azikiwe]] je zbačen u odsustvu od strane mlađih oficira, ali vlast će preuzeti general [[Johnson Aguiyi-Ironsi]] (do jula). Ubijeni su mnogi severnjaci, među kojima i premijer [[Abubakar Tafawa Balewa]]. * [[17. 1.]] - [[Palomareski incident]]: posle sudara u vazduhu, bombarder [[B-52]] ispustio tri male hidrogenske bombe kod [[Palomares]]a u Španiji i jednu u more. * [[20. 1.]] - Liberalizacija u SFRJ: debata o inostranoj politici u Saveznoj skupštini - zanimljiva po tome što su neki delegati kritikovali izveštaj saveznog sekretara (ministra) za inostrane poslove [[Marko Nikezić|Nikezića]]<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:ecef02b1-c840-452d-bb08-8b25b2d38682 "Yugoslav Parliament Becoming Stronger "], 23 January 1966. HU OSA 300-8-3-9965</ref>. * [[22. 1.]] - Jugoslovenska ambasada u Kopenhagenu oštećena bombom. * 22. 1. - Inauguracija [[Akosombo (brana)|brane Akosombo]] u [[Gana|Gani]], ispred koje je formirano [[Volta (jezero)|jezero Volta]], površine 8.502 kv.km. [[Datoteka:Indira Gandhi (1966) cropped.jpg|mini|140px|[[Indira Gandhi]]]] * [[24. 1.]] - [[Indira Gandhi]] postaje premijer [[Indija|Indije]] (1966-77. i 1980-84.). * 24. 1. - Air India Flight 101: avion na liniji Bombaj-London udario u Mont Blanc - 117 mrtvih. * [[25. 1.]] - Student filozofije Vladimir Gajšek kažnjen uslovno u Ljubljani zbog pesme koja vređa verska osećanja<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:b6d86661-e3cf-4b94-924a-cdec9cc5cc76 "Yugoslav Communist Court Punishes Atheist Poet for Offending Religious Ferlings"], 26 April 1966. HU OSA 300-8-3-9954</ref>. * [[26. 1.]] - [[Harold Holt]] je novi premijer Australije, nakon [[Robert Menzies|Roberta Menziesa]]. * [[27. 1.]] - 31. 1. - Mećava u Severnoj Americi: u [[Oswego, New York]] palo 259&nbsp;cm snega (lokalni rekord oboren 2007. sa 330&nbsp;cm). * [[28. 1.]] - Vijetnam: zvanični početak operacije Masher kao i operacije Double Eagle protiv komunista u Južnom Vijetnamu, ali ovi uglavnom izmiču. * [[29. 1.]] - [[Luksemburški kompromis]] vraća jednoglasno donošenje odluka u [[Evropska ekonomska zajednica|Evropskoj ekonomskoj zajednici]], čime je okončana blokada zbog francuske Politike prazne stolice. * januar? - Dobitnik [[NIN-ova nagrada|NIN-ove nagrade]] je [[Meša Selimović]] za "[[Derviš i smrt]]". Iste godine [[Miroslav Krleža]] dobija [[Njegoševa nagrada|Njegoševu nagradu]] za "Zastave". * [[31. 1.]] - Nakon 37 dana moratorijuma, USAF nastavlja bombardiranje Sjevernog Vijetnama (→ [[Operacija Rolling Thunder]]). === Februar/Veljača === * [[2. 2.]] - [[Nick Piantanida]] se sticajem prilika popeo balonom do 37.642 m, želeći da ostvari skok padobranom s najveće visine - u novom pokušaju 1. maja je doživeo fatalna oštećenja tkiva. * [[3. 2.]] - Sovjetska [[Luna 9]] je prva letelica koja se meko spustila na [[Mesec]]. * 3. 2. - Britanija prekida skoro svu trgovinu sa [[Rodezija|Rodezijom]], čija je bela vlada jednostrano proglasila nezavisnost prošlog novembra. * [[4. 2.]] - All Nippon Airways Flight 60: avion podbacio tokijski aerodrom i završio u Tokijskom zalivu - 133 mrtvih, do tada najgora nesreća jednog aviona. * [[8. 2.]] - U Kuala Lumpuru predstavljen spomenik ''Tugu Nagara'', posvećen žrtvama [[Malajski ustanak|Malajske emergencije]] - sa 15 m najviši bronzani spomenik na svetu. * [[9. 2.]] - [[Dow Jones Industrial Average|Dow Jones]] dostiže rekordnih 995 poena, ali zatim gubi četvrtinu vrednosti do oktobra. * [[11. 2.]] - [[New York Times|NYT]] javlja da Jugoslovenski Crveni krst šalje medicinsku pomoć Severnom Vijetnamu preko Pekinga. * [[12. 2.]] - Južnokorejske snage započinju masakre u južnovijetnamskom selu Tây Vinh, u narednih mesec dana 1.200 žrtava. * 12. 2. - [[Sheikh Mujibur Rahman]] izlaže plan u Šest tačaka: labava federacija Istočnog i Zapadnog [[Pakistan]]a (→ [[Bangladeški oslobodilački rat]] 1971). * 12. 2. - [[Grupa petorice]] u NR Kini objavila Februarski nacrt: smatraju da je spor oko predstave "Hai Rui smenjen s položaja" čisto akademske prirode, što frustrira [[Mao Tse-tung|Mao]]ve planove za Kulturnu revoluciju. * [[14. 2.]] - Uveden [[australijski dolar]], umesto australijske funte. * 14. 2. - Sovjetski pisci [[Julij Danielj]] i [[Andrej Sinjavski]] osuđeni na pet odn. sedam godina zatvora zbog "antisovjetskih aktivnosti". * februar - Između 200 i 250 hiljada Jugoslovena radi u inostranstvu, vlada želi pomoći njihov odlazak, na organizovan način<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:04f547bf-5c10-49fa-b522-788f4dd0fc2c "Definite Green Light for Yugoslavs to Seek Jobs Abroad"], 7 February 1966. HU OSA 300-8-3-9964</ref>. * [[16. 2.]] - Željeznička nesreća kod [[Kaštel Stari|Kaštel Starog]], 33 mrtvih u sudaru putničkog vlaka i teretnog s ugljem. * 16. 2. - [[NR Albanija|Albanija]] i Jugoslavija dogovorile uvećanje trgovine (Albanija ima ekonomske probleme). * [[17. 2.]] - Katoličanstvo nakon [[Drugi vatikanski koncil|Drugog vatikanskog koncila]]: apostolska konstitucija ''Paenitemini'' mijenja pravila katoličkog posta. * [[18. 2.]] - NYT: "Hrvatski nacionalistički osećaji su uzburkani ekonomskom reformom i slobodnijom atmosferom javne diskusije koja ju je pratila" (ali pominje se gonjenje nekih studenata). * [[19. 2.]] - U [[Narodna Republika Mađarska|Mađarskoj]] objavljeno hapšenje većeg broja osoba zbog "zavere" - u zemlji raste nezadovoljstvo zbog rasta cena. * [[21. 2.]] - Kriza u [[Indonezija|Indoneziji]]: [[Sukarno]] smenio ministra odbrane [[Abdul Haris Nasution|Nasutiona]] i napakovao vladu svojim pristalicama ("Kabinet od 100 ministara") i simpatizerima [[Komunistička partija Indonezije|PKI]]. Studenti u ovo vreme protestuju protiv Sukarna. * [[23. 2.]] - [[Sirijski puč (1966)|Sirijski puč]]: predsednik [[Amin al-Hafiz]] iz "panarapskog" krila partije [[Baas]] zbačen je od "velikosirijskog" krila na čelu sa načelnikom generalštaba [[Salah Jadid]]-om. Novi predsednik [[Sirija|Sirije]] je [[Nureddin al-Atassi]] (do [[1970]]), [[Hafez al-Assad]] je ministar odbrane. Tradicionalno vođstvo partije Baas će biti proterano, dolazi do trajnog raskola sa [[irak|iračkim]] ogrankom. * 23. 2. - Isaac Adaka Boro iz naroda [[Idžo]] proglasio Republiku Delte Nigera, ali nigerijske snage reda su ih zatvorile posle 12 dana. * [[24. 2.]] - Vojni udar u [[Gana|Gani]]: doživotni predsednik [[Kwame Nkrumah]] zbačen, u odsustvu, prozapadnim vojnim udarom, dolazi [[Joseph Arthur Ankrah]] (do 1969). * [[25. 2.]] - U skladu sa Taškentskim sporazumom, Indija i Pakistan povukli trupe na crte od prije [[Drugi indijsko-pakistanski rat|Drugog indijsko-pakistanskog rata]] ([[Treći indijsko-pakistanski rat|sljedeći rat]] je 1971). * 25 - 26. 2. - Prva sednica Trećeg plenuma CK SKJ, Titovo uvodno obraćanje ima 20 tačaka, podržava reforme<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:580bac8e-5269-4ad9-9f61-3821dce7a24a "After the First Session of the Third Plenum of the Yugoslav Central Committee"], 28 February 1966. HU OSA 300-8-3-9960</ref>, tvrdi da ih ometaju visoki članovi iz vođstva partije (NYT). * [[26. 2.]] - [[Program Apollo]] počinje probnim letom AS-201: raketa Saturn IB i kapsula. === Mart/Ožujak === * [[1. 3.]] - Sovjetska [[Venera 3]] se srušila na [[Venera (planeta)|Veneru]] - prva letelica koja je dotakla drugu planetu. * 1. 3. - Pobuna [[Mizo]] nacionalnog fronta u indijskoj državi [[Asam]] - indijska vojska povratila zauzeta mesta pre kraja meseca ([[Mizoram]] postaje savezna teritorija 1972. i država 1987). * [[2. 3.]] - Štampan prvi broj lista "[[Tempo (časopis)|Tempo]]", najstarijeg sportskog magazina na Balkanu (izlazi do 2004.). * 2. 3. - Nakon što je [[uganda]]nski parlament zatražio istraživanje afere krijumčarenja zlata i slonovače iz Konga, premijer [[Milton Obote]] zbacio predsednika (i kralja [[Buganda|Bugande]]) [[Mutesa II|Mutesu II]] i zatim proglasio sebe za predsednika (1966-71. i 1980-85). * [[3. 3.]] - Formirana [[Beogradska autobuska stanica]] (BAS). * [[3. 3.|3]] - [[14. 3.]] - U Ljubljani održano svetsko prvenstvo u hokeju, SSSR šampion. * [[4. 3.]] - [[John Lennon]] iz [[The Beatles|Beatlesa]] izjavio londonskim novinama "sad smo [[popularniji od Isusa]]", što će u avgustu izazvati buru u SAD. * 4 - 5. 3. - Canadian Pacific Air Lines Flight 402 i BOAC Flight 911: dva aviona pala kod Tokija u dva dana - stradalo je 64 (od 72) odn. 124 osoba. * [[5. 3.]] - [[eurosong 1966|Pesma Evrovizije 1966]]: pobedila austrijska numera, a Jugoslovenka [[Berta Ambrož]] 7. * [[6. 3.]] - Revolucionarna partija, stranka levog centra, neočekivano dobija većinu na izborima u [[Gvatemala|Gvatemali]]. Istog dana nestaju 33 levih lidera Partije rada. * ca. 6. 3. - [[Šavnik]] dobio pomoć nakon što je izolovan skoro 2 meseca (NYT). * 7. 3. - Francuski predsednik [[de Gol]] najavio u pismu [[Lyndon B. Johnson|Džonsonu]] povlačenje iz [[NATO]]-a. * [[8. 3.]] - [[FK Partizan|Partizan]] pobedio u Beogradu prašku Spartu sa 5:0, nakon što je u Pragu izgubio sa 4:1 - prolazi u polufinale Kupa Šampiona. * 8. 3. - SAD najavljuju da će znatno uvećati broj vojnika u Vijetnamu. * 8. 3. - Irski republikanci prepolovili eksplozijom [[Nelsonov stub (Dablin)|Nelsonov stub]] u Dablinu. * [[8. 3.|8]] - [[22. 3.]] - U zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti održana izložba ''[[Pop-art|Pop art]]''. * [[9. 3.]] - Ronnie [[Braća Kray|Kray]] ubio [[George Cornell|Georgea Cornella]] u londonskom pubu, za šta će biti osuđen 1969 - početak kraja za braću Kray. * [[10. 3.]] - Holandska princeza [[Beatrix od Nizozemske|Beatrix]] se udala za nemca Clausa von Amsberga - kontroverzno u to vreme. * 25 - 26. 2. i [[11. 3.]] - III plenum CK SKJ - smanjivanje saveznih investicija, podrška Privrednoj reformi<ref>["After Third Plenum: Yugoslavia at the Crossroads", 20 April 1966. HU OSA 300-8-3-9956 "After Third Plenum: Yugoslavia at the Crossroads"], 20 April 1966. HU OSA 300-8-3-9956</ref>, preduzeća mogu investirati bilo gde u SFRJ (ne samo u nerazvijenim krajevima). Tito ističe da ekonomske veze sa Zapadom ne znače i prihvatanje ideologije<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:11fd39f3-37f8-42a9-b279-e55b52af3941 "Yugoslav Plenum Announces Struggle for Liberal Reforms"], 13 March 1966. HU OSA 300-8-3-9959</ref>. Dva krila partije, "liberali" i "dogmati" se sukobljavaju oko sprovođenja reformi, ali glavni problem je nacionalni.<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:5646d64d-3208-4ff2-9db8-8a8ec6482d51 "On the Eve of the Fourth Plenum of the Yugoslav Central Committes"], 30 June 1966. HU OSA 300-8-3-9939</ref><ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:a2d090f4-4439-4e34-abe7-7ab7b6cc2fca "Bakaric; too Many Words to Say too Little"], 25 March 1966. HU OSA 300-8-3-9958</ref> * [[11. 3.]] - ''[[Supersemar]]'': predsednik [[Indonezija|Indonezije]] [[Sukarno]] predao pod pritiskom vojske izvršna ovlašćenja generalu [[Suharto|Suhartu]]. [[Indonezijski masakri 1965-66.]] se tek smiruju. Suhartov "Novi poredak" traje do 1998. * [[12. 3.]] - Jugoslovenski premijer [[Petar Stambolić]] otvara luku Paradip, prvu veću luku na istočnoj obali Indije (luku je iskopavao brod ''Vlasina''). * [[13. 3.]] - [[Portugalska Angola]]: [[Jonas Savimbi]] osnovao sopstvenu gerilsku grupu [[UNITA]] (u ovo vreme je maoista). * [[14. 3.]] - Prikazan prvi od četiri dela sovjetskog filma ''[[Rat i mir (film, 1966)|Rat i mir]]''. * mart - Počinje transatlantski [[kontejner]]ski saobraćaj: ''Moore-McCormack Lines'' prema Skandinaviji, skoro odmah i ''United States Lines'' i ''Sea-Land''. * [[16. 3.]] - [[Gemini 8]]: prvo uspešno spajanje dve letelice u svemiru. * [[19. 3.]] - Košarkaški tim univerziteta Texas Western sa crnom početnom postavom pobeđuje beli univerzitet Kentucky - završni udarac segregaciji u košarci. * 19. 3. - Veštačka trava [[AstroTurf]] je prvi put testirana na bejzbol utakmici u Houstonskom [[Astrodome]]u. * [[20. 3.]] - Jak zemljotres na granici Ugande i Konga. * [[22. 3.]] - Najjači od Xingtaiskih zemljotresa koji su ovog meseca pogodili kinesku provinciju Hebei - preko 8.000 mrtvih i pet miliona razorenih domova. * [[26. 3.]] - Demonstracije širom SAD protiv [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]]. * [[28. 3.]] - Predsednik Turske [[Cemal Gürsel]] razrešen dužnosti jer je u komi od februara, nasleđuje ga [[Cevdet Sunay]] (do 1973). * [[29. 3.]] - [[Ekvador]]ska vojna hunta [[Ramón Castro Jijón]]a daje ostavku pod pritiskom štrajkova i studentskih nemira. * [[29. 3.]] - [[8. 4.]] - 23. kongres [[KPSS]], prvi sa [[Leonid Brežnjev|Brežnjevom]] na čelu, čija titula je ponovo Generalni sekretar CK KPSS, umesto Prvi sekretar. Predstavljen je Osmi petogodišnji plan (→ [[Sovjetska ekonomska reforma 1965.]]). * [[31. 3.]] - Vanredni izbori u [[UK]]: [[Laburistička stranka (UK)|laburistički]] premijer [[Harold Wilson]] sada ima udobnu većinu u parlamentu. === April/Travanj === [[Datoteka:1966. Луна-10.jpg|mini|150px|[[Luna 10]]]] * [[3. 4.]] - [[Luna 10]] je prva letelica u [[Mesec|Mesečevoj]] orbiti, sutradan emituje zvuke Internacionale za kongres KPSS. * [[4. 4.]] - Stupa na snagu Sporazum između Jugoslavije i Austrije o regulisanju zapošljavanja jugoslovenskih radnika u Austriji (→ [[gastarbajter]]). * [[9. 4.]] - Rezolucija SB UN 221 daje V. Britaniji pravo da oružanom silom spreči kršenje embarga protiv Rodezije, konkretno dostavu nafte. * [[13. 4.]] - Predsednik [[Irak]]a [[Abdul Salam Arif]] poginuo u helikopterskoj nesreći, naslediće ga brat [[Abdul Rahman Arif]] (do [[1968]]). * 13. 4. - Oproštajni nastup [[Zinka Kunc|Zinke Milanov]] u [[Metropolitan Opera|Metropolitanu]]. Tri dana kasnije opera se oprašta od svoje prve zgrade i u septembru prelazi u Lincoln Center. * [[15. 4.]] - ''[[Swinging Sixties]]'': Magazin ''Time'' definira [[London]] kao "The Swinging City". * [[18. 4.]] - [[38. dodjela Oscara]], prva prenošena u boji; najbolji film ''[[The Sound of Music (film)|The Sound of Music]]'', ukupno pet nagrada od deset nominacija, kao i ''[[Doctor Zhivago (1965 film)|Doctor Zhivago]]. * ca. 19. 4. - Delegacija jugoslovenske vlade je razgovarala sa vatikanskim zvaničnicima (dve zemlje nemaju diplomatske odnose). * [[21. 4.]] - [[Haile Selasije]] posetio [[Jamajka|Jamajku]] ([[Rastafarijanstvo|rastafarijanci]] to kasnije proslavljaju kao ''[[Grounation Day]]'' ). [[Datoteka:VPAF MiG-21 in flight over Vietnam c1966.jpg|mini|200px|[[MiG-21]] iznad Vijetnama]] * 21. 4. - Severnovijetnamsko vazduhoplovstvo poslalo prvi [[MiG-21]] u borbu (prva pobeda ostvarena u oktobru, nad F-4). * [[25. 4.]] - Erupcija vulkana [[Kelud]] na istočnoj Javi, preko 200 mrtvih u okolnim selima. * 25. 4. - Pijani vozač kamiona ubio 11 dece tokom lekcije o sigurnom prelazu ulice u belgijskom mestu Waregem-Asse. * [[26. 4.]] - [[Taškent]] razoren u [[Taškentski zemljotres (1966)|zemljotresu]]. * 26. 4. - Pokušaj atentata na sultana [[Oman]]a [[Said bin Taimur]]a od strane njegovih gardista - u zemlji je u toku [[Dhofarski rat]]. * [[27. 4.]] - Sastanak pape [[Pavao VI|Pavla VI]] i sovjetskog ino. ministra [[Andrej Gromiko|Andreja Gromika]] u Vatikanu. * [[28. 4.]] - [[Bitka kod Sinoie]] ([[Chinhoyi]]ja) je prvi veći okršaj [[Rodezijski građanski rat|Rodezijskog građanskog rata]], ubijeno 7 gerilaca. * [[29. 4.]] - U [[Vijetnam]]u se nalazi 250.000 američkih vojnika. * [[30. 4.]] - [[Anton LaVey]] osnovao [[Crkva Satane|Crkvu Satane]] u [[San Francisco|San Franciscu]]. * 30. 4. - [[Mijalko Todorović]], potpredsednik Savezne skupštine, tvrdi da je zadatak izbora 1967. da se sva partijska izvršna tela oslobode državnih funkcija.<ref>["Yugoslav Party to Abandon Commanding Hole and become a Strictly Ideological Party?"], 6 May 1966. HU OSA 300-8-3-9951 "Yugoslav Party to Abandon Commanding Hole and become a Strictly Ideological Party?", 6 May 1966. HU OSA 300-8-3-9951</ref><ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:55ca0930-c63a-4f19-95a8-669af23485e7 "Party Influence on Elections in Yugoslavia to Diminish"], 22 April 1966. HU OSA 300-8-3-9955</ref> === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - U Jugoslaviji se prodaje [[Pepsi]] kola (punionica u Bukovičkoj banji)<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:aba8420d-bbe0-4fe5-9b59-833333da091a "Sofia Loren vs. Karl Marx, Pepsi-Cola vs. Slivovitz"], 12 May 1966. HU OSA 300-8-3-9949</ref>. * 1. 5. - [[Sjevernojemenski građanski rat]]: Nasser objavio strategiju "dugog daha", povlačenje egipatskih snaga sa nekih izloženijih pozicija (Britanci su ranije tokom godine objavili da će se povući iz [[Južnoarapska Federacija|Adena]]). * [[3. 5.]] - Prvi broj časopisa "[[Džuboks (časopis)|Džuboks]]" (izlazi do 1986.). * [[4. 5.]] - Ugovor o saradnji [[FIAT]]-a i SSSR (novi petogodišnji plan predviđa povećanje proizvodnje automobila) - [[AvtoVAZ]] počinje proizvodnju 1970. u [[Toljati]]ju. * [[6. 5.]] - [[Moors ubistva]]: Ian Brady i Myra Hindley su osuđeni na doživotne kazne. * [[7. 5.]] - Maova Direktiva sedmog maja: "buržujski" nastavnici i službenici treba da se prevaspitaju putem rada na selu i proučavanja Maovog i Marksovog dela. * 7. 5. - [[Sjevernoirski sukob]]: lojalistička paravojna grupa ''[[Ulster Volunteer Force]]'' izvela prvi napad u [[Severna Irska|Severnoj Irskoj]], objavljuju "rat" IRA-i 21. maja. [[Datoteka:FK Partizan (1966).jpg|mini|250px|Partizanov tim u finalu 1966.]] * [[11. 5.]] - [[Finale Kupa šampiona 1966.]] u Briselu: [[Real Madrid]] - [[FK Partizan]] 2:1. * maj? - "Pobuna" u slovenskom selu Godešiču: seljani srušili zgradu mesne zajednice, nakon što su vlasti porušili dve bespravno izgrađene kuće, čiji su vlasnici čekali osam godina na dozvolu<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:da7c72b3-c783-46fb-9f6d-3194af80a4dc "Slovenian Peasants Riot against Police Arsitrariness"], 18 May 1966. HU OSA 300-8-3-9947</ref>. * [[15. 5.]] - [[Indonezija]] poziva [[Malezija|Maleziju]] na mirovne pregovore ([[28. 5.]] proglašen kraj ''[[Konfrontasi]]''-ja). * [[16. 5.]] - Početak [[Kulturna revolucija|Kulturne revolucije]] u Kini: proširena sednica Politbiroa Kineske KP - osuđena je "antipartijska klika [[Peng Zhen|Peng]]-[[Luo Ruiqing|Luo]]-[[Lu Dingyi|Lu]]-[[Yang Shangkun|Yang]]", "Obaveštenje od 16. maja" govori o "buržujima" koji su se uvukli u partiju. Umesto Grupe petorice, osnovana je [[Grupa Kulturne revolucije]] ([[Chen Boda]], Maova supruga [[Jiang Qing]] i dr.). * 16. 5. - [[The Beach Boys]] izdaju album ''[[Pet Sounds]]'' a [[Bob Dylan]] ''[[Blonde on Blonde]]''. * 16. 5. - Feribot ''MV Pioneer Cebu'' potonuo usled tajfuna pored Filipina, stradalo 175 od 262 ljudi. * [[20. 5.]] - Prstenasto [[pomračenje Sunca]], u Jugoslaviji prekriveno 70-90% diska<ref>[http://eclipse.gsfc.nasa.gov/SEsearch/SEsearchmap.php?Ecl=19660520 Annular Solar Eclipse of 1966 May 20]{{Dead link|date=April 2025 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, ''NASA''</ref>. * [[24. 5.]] - Rok sastav "[[Elipse (rok grupa)|Elipse]]" sviraju pred Titom - "presudan trenutak za rokenrol u Jugoslaviji"<ref>[http://bif.rs/2012/05/rokenrol-i-komunisti-omladina-u-jugolasviji-zivi-u-blagostanju/ Rokenrol i komunisti: „Omladina u Jugoslaviji živi u blagostanju“ (autori brodvejske „Kose“)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170914103903/http://bif.rs/2012/05/rokenrol-i-komunisti-omladina-u-jugolasviji-zivi-u-blagostanju/ |date=2017-09-14 }}. bif.rs Biznis i Finansije. maj 2015</ref>. * 24. 5. - Pošto je parlament Bugande izjavio da je pripadnost Ugandi okončana suspendovanjem ustava, vlada odgovara oružanim napadom na brdo Mengo i progonstvom kralja Mutese II. * [[25. 5.]] - Na Pekinškom univerzitetu se pojavio prvi "poster velikih znakova" (''[[Dazibao]]'') koji tvrdi da je univerzitet pod kontrolom "buržujskih kontrarevolucionara". Narednih dana prestaje nastava na svim nivoima, studenti i đaci postaju Crvena garda. * [[26. 5.]] - {{flag|Gvajana}} je nezavisna od Britanaca. [[Forbes Burnham]] je premijer do 1980, zatim predsednik do smrti 1985. * [[29. 5.]] - Otvoren [[stadion Azteca]] u Meksiko Sitiju, tada sa kapacitetom od 107 hiljada. * [[30. 5.]] - U Nevadi i Kaliforniji potpisani zakoni kojima se zabranjuje [[LSD]] (u Kaliforniji stupa na snagu u oktobru). === Jun/Juni/Lipanj === * [[1. 6.]] - Kraj ''[[The Dick Van Dyke Show]]''-a. * [[2. 6.]] - [[DR Kongo]]: bivši premijer [[Évariste Kimba]] i trojica ministara obešeni pred 50.000 gledalaca (osuđeni za planiranje puča). * [[2. 6.]] - ''[[Surveyor 1]]'' je prva američka letelica koja se mekano spustila na Mesec. * [[3. 6.]] - [[Tigran Petrosjan]] odbranio svetsku šahovsku titulu od [[Boris Spaski|Borisa Spaskog]]. * [[4. 6.]] - "[[Ženmin Žibao]]": ko god se protivi Mau, biće oboren bez obzira na visinu položaja. Odobravaju se i fizički napadi. * [[6. 6.]] - [[Indijska rupija]] devalvirana za 36% (7,5 rupija za dolar umesto 4,75). Države Persijskog zaliva koje koriste [[zalivska rupija|zalivsku rupiju]] će nakon ovoga uvesti svoje valute (npr. [[katarski rijal]]). * 6. 6. - Crni aktivista [[James Meredith]] ranjen sitnom sačmom drugog dana svog "Marša protiv straha" od [[Memphis, Tennessee|Memphisa]] do [[Jackson, Mississippi|Jacksona]]. * [[7. 6.]] - Šesti kongres [[SSRN|SSRNJ]] Jugoslavije. * [[13. 6.]] - U slučaju ''[[Miranda v. Arizona]]'' [[Vrhovni sud SAD]] presudio da policija mora informisati osumnjičenog o njegovim pravima pre ispitivanja (''You have the right to remain silent''...). * [[14. 6.]] - Ukinut ''[[Index librorum prohibitorum]]''. * [[16. 6.]] - Sednica Izvršnog Komiteta CK SKJ - razmotrena pitanja "izvesnih deformacija" u radu nekih organa [[UDBA|Državne bezbednosti]], formirana partijsko-državna komisija za ispitavanje problema. * 16. 6. - Osnovan [[Kajak]]aški savez Jugoslavije. * 16. 6. - Tokom Marša protiv straha, u [[Greenwood, Mississippi]], [[Stokely Carmichael]] razglašava koncept ''[[Black Power]]''. * [[16.6.|16]]-[[22. 6.]] - Svetsko prvenstvo u [[rvanje|rvanju]] u [[Ohajo|Ohaju]], [[Stevan Horvat]] osvojio zlatnu medalju. * [[19. 6.]] - [[FK Vojvodina]] osvojila prvenstvo. * 20. 6. - Francuski predsednik [[De Gol]] stigao u posetu [[SSSR]]. * [[21. 6.]] - Prikazan film ''[[Who's Afraid of Virginia Woolf? (film)|Who's Afraid of Virginia Woolf?]]'' - "jakim" rečnikom odudara od kodeksa, jedini film novijeg doba koji je kandidovan za sve kategorije "oskara". * [[22. 6.]] - Istražna komisija iznela pred politbiroom dokaze da je Ranković sa grupom želeo da preuzme vlast i uspori procese liberalizacije i demokratizacije<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:10291087-0af3-430e-b4e7-af04ffb6a3cc "Tito Purges Yugoslav Party of Anti-liberal Elements; Rankovic Deprived of all Posts"], 2 July 1966. HU OSA 300-8-3-9938</ref>. * 22. 6. - Iz Naučnog društva BiH osnovana [[Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine]]. * [[24. 6.]] - Lansiran [[balonski satelit]] [[PAGEOS]] od sto stopa (30,48 m). * [[25. 6.]] - [[Jugoslavija]] i [[Vatikan]] obnovili diplomatske odnose. * [[27. 6.]] - [[Većeslav Holjevac]] smjenjen s položaja predsjednika fonda saborske komisije za znanost jer je odobrio nagrade dvojici [[Praxis]]ovaca, koje napada [[Vladimir Bakarić]]. * [[28. 6.]] - "[[Argentinska revolucija]]": predsednik [[Argentina|Argentine]] [[Arturo Umberto Illia]] zbačen u vojnom udaru, general [[Juan Carlos Onganía]] će postati de fakto predsednik (do [[1970]], a vojna vlast traje do [[1973]]). * 29/[[30. 6.]] - Eskalacija Vijetnamskog rata: Amerikanci gađaju skladišta nafte kod Hanoja i Hajfonga, ali Vijetnamci su ranije dispergovali zalihe (→ [[Operacija Rolling Thunder]]). * [[30. 6.]] - Francuska se povukla iz NATO. * 30. 6. - [[Richard Helms]] dolazi na čelo [[CIA]]-e (do [[1973]]). * 30. 6. - Promene imena gradova u [[DR Kongo]]: Léopoldville je [[Kinshasa]], Stanleyville je [[Kisangani]], Elisabethville [[Lubumbashi]] itd. === Jul/Juli/Srpanj === [[Datoteka:Aleksandar Ranković.jpg|mini|180px|[[Aleksandar Ranković]]]] * [[1. 7.|1]] - [[2. 7.]] - IV plenum CK SKJ na Brionima - "[[Brionski plenum]]". Aleksandar Ranković - potpredsednik Republike, šef Udbe i organizacioni sekretar SKJ - optužen je da je putem prisluškivanja kolega i postavljanjem svojih kadrova sabotirao liberalne reforme<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:54546cfa-8c98-475d-9985-b77f7ca69a72 "Yugoslavia: Before and after the Purce of Aleksandar Rankovic (I)"], 7 July 1966. HU OSA 300-8-3-9937</ref><ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:5fc20de0-a25e-461e-9f43-b3893072d201 "Yugoslavia: Before and after the Purge of Aleksandar Rankovic (II)"], 12 July 1966. HU OSA 300-8-3-9936</ref>. ** Tito: "deformacije" [[Služba državne bezbednosti|SDB]] stvorile sistem koji je pritiskao čitavo društvo (stagnacija i nesprovođenje odluka donetih na plenumima i kongresima); ** Izveštaj Komisije: DB je monopol pojedinaca, postoje tendencije da se postavi iznad društva, korišćeno prisluškivanje ljudi i ustanova, filtriranje informacija za funkcionere; ** Odluka: reorganizacija organa Državne bezbednosti, [[Svetislav Stefanović Ćeća|Svetislav Stefanović]] isključen iz CK i partije, prihvaćena Rankovićeva ostavka na sve funkcije. ** [[Mijalko Todorović]] izabran za sekretara CK, [[Milentije Popović]] za člana Izvršnog komiteta, [[Dobrivoje Radosavljević]] kooptiran za člana CK SKJ. * 1. 7. - U SAD stupio na snagu ''[[Medicare]]'', program zdravstvenog osiguranja za stare. * 1. 7. - [[Joaquín Balaguer]] je novi predsednik [[Dominikanska Republika|Dominikanske Republike]] (do 1978). Mirotvorci iz Organizacije američkih država, poslatih u vreme [[Dominikanski građanski rat|prošlogodišnjeg građanskog rata]], odlaze u septembru. * [[2. 7.]] - Francuzi počinju nuklearne probe na pacifičkim atolima [[Moruroa]] i [[Fangataufa]]. * 2. 7. - [[Billie Jean King]] dobija u Wimbledonu prvu Grand Slam titulu, ovu godinu završava na prvom mestu liste. * [[4. 7.]] - Na području bivšeg [[Logor Jasenovac|logora Jasenovac]] otkriven spomenik [[Kameni cvijet]]. * 4. 7. - U SAD potpisan Zakon o slobodi informacija (na snazi od 1967). * 4. 7. - Opšta mobilizacija u [[Severni Vijetnam|Severnom Vijetnamu]]. [[Datoteka:Logor Jasenovac.JPG|mini|200px|[[Kameni cvijet]] u Jasenovcu]] * [[5. 7.]] - Savezna skupština usvojila novi Plan društvenog razvoja 1966-70<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:0e1c76c5-c73b-4eab-956e-55d61b7c13f7 "Main Characteristics of the Yugoslav 1966-1970 Plan"], 31 January 1967. HU OSA 300-8-3-10031</ref> (razrada privredne reforme iz 1965). * [[6. 7.]] - U [[Malavi]]ju proglašena republika, prvi predsednik je premijer [[Hastings Kamuzu Banda]] (do [[1994]]). * [[8. 7.]] - Krunski princ [[Burundi]]ja [[Ntare V|Ntare]] zbacio oca [[Mwambutsa IV|Mwambutsu IV]], za premijera postavlja kapetana [[Michel Micombero|Michela Micombera]] (koji će ga zbaciti u novembru). * [[11.7.|11]] - [[30. 7.]] - [[Datoteka:Football pictogram.svg|25px]] [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1966.]] * [[12. 7.]] - Tokom toplotnog talasa koji odnosi stotine života u SAD, u [[Čikago|Čikagu]] izbijaju "hidrantski neredi", nakon što je grad naredio zatvaranje istih, a koji su bili jedini način rashlađivanja u crnim četvrtima. * 13/[[14. 7.]] - [[Richard Speck]] ubio osam medicinskih sestara-studentkinja u Čikagu. * 13 - 14. 7. - Eskalacija između Izraela i Sirije: naletanje izraelskog vozila na minu izaziva Operaciju Vetar protiv Sirije. * [[14. 7.]] - Savezna skupština usvojila niz zakona kojima se stvara novi sistem strane razmene - sledeći korak [[Privredna reforma 1964.|Privredne reforme]], u pravcu konvertibilnosti dinara<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:6f5bdfff-0d52-4149-8ed6-a5cd15b8d268 "The New Yugoslav Foreign Trade System"], 18 July 1966. HU OSA 300-8-3-9934</ref>. [[Koča Popović]], raniji ministar ino. poslova izabran je za novog potpredsednika Republike.<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:022ff028-6c05-46fc-ad23-5233c7f5f2c7 "Koca Popovic: A Tough Eastern Proletarian Raised by Western Governesses"], 14 July 1966. HU OSA 300-8-3-9935</ref> * [[jul]] - [[Indira Gandhi]] posetila [[Tito|Tita]] na Brionima. * [[16. 7.]] - [[Mao Tse-tung|Maovo]] preplivavanje [[Yangtze]]a u Wuhanu - pokazuje spremnost. * [[19. 7.]] - Svetsko prvenstvo, mečevi za četvrtfinale: Portugal - Brazil 3:1, Severna Koreja - Italija 1:0 * [[21. 7.]] - Raspušten partijski komitet u sekretarijatu inostranih poslova (navodno mesto koncentracije Rankovićevih snaga)<ref name="Col">''Collier's Year Book'' za 1966 (Microsoft Encarta 2004)</ref>. * [[23. 7.]] - Pukovnik Ferdinand Tshipola se pobunio u [[Kisangani]]ju, u pokušaju da obnovi nezavisnost [[Katanga|Katange]] - ugušeno u septembru, po cenu 3.000 mrtvih. * [[24. 7.]] - Mao traži da se "radni timovi" ideoloških vodiča povuku sa škola, kako se ne bi podrivao studentski pokret - poraz predsednika države [[Liu Shaoqi]]ja. * [[26. 7.]] - [[1. 8.]] - 13. [[Filmski festival u Puli]], [[Velika zlatna arena za najbolji film|Velika zlatna arena]] za film "[[Ponedjeljak ili utorak]]"<ref>[http://arhiv.pulafilmfestival.hr/13-pulski-filmski-festival/index.html 13. Pulski filmski festival] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180811223850/http://arhiv.pulafilmfestival.hr/13-pulski-filmski-festival/index.html |date=2018-08-11 }}. arhiv.pulafilmfestival.hr</ref>. * [[29. 7.]] - Sednica [[SIV]]: veliki broj kadrova u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove će izgubiti posao, kao i u sigurnosnim službama republika. U toku je čistka [[Udba|UDB]].<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:242c8fb2-681a-438c-b4bc-fd94ba6d10df "Yugoslav State Security Service Purged; had Links to Moscow?"], 1 August 1966. HU OSA 300-8-3-9931</ref> * 29. 7. - "Julski revanš" tj. kontraudar u Nigeriji: Pobuna severnjačkih oficira, ubijen vojni šef države [[Johnson Aguiyi-Ironsi]] - nasleđuje ga [[Yakubu Gowon]] (do [[1975]]). Na severu zemlje se događaju pogromi naroda [[Igbo]], što će dogodine isprovocirati otcepljenje [[Bijafra|Bijafre]] i [[Nigerijski građanski rat]]. * 29. 7. - [[Bob Dylan]] povređen u motociklističkoj nesreći blizu doma u [[Woodstock, New York|Woodstocku, New York]]. * 29. 7. - "Noć dugih palica" (''La Noche de los Bastones Largos''): policija na silu izbacila studente i profesore sa pet fakulteta u Buenos Airesu. * [[30. 7.]] - Kontroverzno finale Svetskog kupa: Engleska-Nemačka 4:2 posle produžetaka - treći engleski gol je ostao sporan. === Avgust/August/Kolovoz === * [[1. 8.]] - [[Charles Whitman]] ustrelio 43 ljudi, 13 fatalno, snajperom sa kule Univerziteta Teksasa u Austinu. * 1. 8. - Jedanaesti plenum Osmog CK KP Kine: [[Lin Biao]] je prvi potpredsednik umesto [[Liu Shaoqi]]ja, koji je marginalizovan, kao i [[Deng Xiaoping]]. * [[2. 8.]] - Prvi let [[Suhoj Su-17|Suhoja Su-17]], prvog sovjetskog aviona s promenljivom geometrijom krila (u službi od 1970). * [[5. 8.]] - Mao napisao poster "[[Bombardujte štabove]]" protiv lidera koji bi da suzbiju Kulturnu revoluciju (Liu i Deng) - rusvaj u celoj zemlji. * 5. 8. - Priprema terena za gradnju [[Svjetski Trgovački Centar|Svjetskog Trgovačkog Centra]] u Njujorku. * 5. 8. - [[Martin Luther King, Jr.]] pogođen kamenom u Čikagu dok je vodio marš za građanska prava, konkretno pokret za otvoreno stanovanje. U ovo vreme, glasači Demokratske stranke nezadovoljni ili zastrašeni pokretom za ljudska prava crnaca prilaze Republikancima. * 5. 8. - Bitlsi izdali album ''[[Revolver (album)|Revolver]]''. * 5. 8. - U [[Las Vegas]]u otvoren kazino-hotel ''[[Caesars Palace]]''. * [[6. 8.]] - U [[Lisabon]]u otvoren Most Salazar, najduži [[viseći most]] u Evropi, dužine 2.277 m (danas [[Most 25. aprila]]). * 6. 8. - Emir [[Abu Dabi]]ja [[Shakhbut bin Sultan Al Nahyan]] zbačen u korist brata [[Zayed bin Sultan Al Nahyan|Zayeda]] (do 2004, od 1971. takođe predsednik nezavisnih Ujedinjenih Arapskih Emirata). * 6. 8. - Bivši šef [[bolivija|bolivijske]] vojne hunte [[René Barrientos]] postaje izabrani predsednik (do 1969). * [[7. 8.]] - Liberal [[Carlos Lleras Restrepo]] je novi predsednik [[Kolumbija|Kolumbije]] (do 1970): uvodi socijalne i ekonomske reforme. * [[8. 8.]] - U Zadru uhapšen [[Mihajlo Mihajlov]] - planirao je izdavanje prvog opozicionog časopisa (sastanak sa saradnicima je bio zakazan za 11.). * 8. 8. - CK Kineske KP odobrio "Šesnaest članaka", objavljene sutradan - smernice za Kulturnu revoluciju. * [[11. 8.]] - [[John Lennon]] se u Čikagu izvinjava zbog opaske "popularniji od Isusa". * 11. 8. - Potpisivanjem sporazuma u Džakarti okončana ''[[Konfrontasi]]'', rat niskog intenziteta između Indonezije i Malezije. * [[14. 8.]] - ''[[Lunar Orbiter 1]]'' je prvi američki orbiter oko Meseca. * [[15. 8.]] - Sirijsko-izraelski okršaj na [[Galilejsko jezero|Galilejskom jezeru]]. * 15. 8. - Objavljena knjiga ''Rush to Judgment'' Marka Lanea, prvi bestseler koji osporava zvaničnu verziju [[Atentat na Johna F. Kennedyja|atentata na Johna F. Kennedyja]]. * [[16. 8.]] - [[Operacija Dijamant]]: irački pilot prebegao sa avionom [[MiG-21]] u Izrael. [[Datoteka:Red Guards in Tian'anmen Square.jpg|mini|250px|[[Crvena garda (Kina)|Crvena garda]]]] * [[18. 8.]] - Masovni miting na [[Tjenanmen]]u, [[Mao Tse-tung]] pozdravio milion pripadnika [[Crvena garda (Kina)|Crvene garde]] iz cele zemlje - prvi od osam takvih okupljanja do novembra. * [[19. 8.]] - Crvena garda u Kini počinje kampanju uništenja [[Četiri stara]]: starih običaja, stare kulture, starih navika i starih ideja - od promena naziva ulica, preko zlostavljanja ljudi, do uništavanja stare umetnosti, spomenika i arhitekture. * 19. 8. - Zemljotres u Vartou, istočna Turska - 2.394 mrtvih (ista oblast je i u martu bila pogođena katastrofalnim zemljotresom). * [[25. 8.]] - Jugoslavija postaje članica [[GATT]] (Generalnog sporazuma o carinama i trgovini). * [[26. 8.]] - Prvi veći okršaj između [[SWAPO]]-a i južnoafričkih snaga u [[Jugozapadna Afrika|Jugozapadnoj Africi]] (Namibiji) - početak [[Južnoafrički granični rat|Južnoafričkog graničnog rata]] (do 1990). * 26. 8. - [[De Gol]]ova poseta Francuskoj Somalskoj Obali (danas [[Džibuti]]) praćena neredima - de Gol naređuje novi referendum o statusu. * [[29. 8.]] - Poslednji živi komercijalni koncert ''[[The Beatles]]''-a održan u Candlestick Park-u, [[San Francisco]] (sviraće još samo na krovu Apple Corps-a januara 1969). Ostatak karijere su "Studijske godine", snimaju albume bez javnog izvođenja. * 29. 8. - U Egiptu pogubljen ideolog islamizma [[Sayyid Qutb]]. [[Datoteka:First View of Earth from Moon - reprocessed wide.jpg|mini|240px|Zemlja i Mesec sa Lunar Orbitera 1]] * [[30. 8.]] - [[4. 9.]] - Evropsko prvenstvo u [[atletika|atletici]] u [[Budimpešta|Budimpešti]], [[Vera Nikolić]] osvojila zlatnu medalju na 800m. * 30/31. 8. - U Minhenu ubijen jugoslovenski konzularni službenik Sava Milovanović. * [[31. 8.]] - [[The Doors]]-i snimili [[The Doors (album)|istoimeni album]] (izdaće ga u januaru). === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - [[Britannia Airways let 105]]: [[Bristol Britannia|avion]] iz Londona pao pred sletanje kod Ljubljane, 98 mrtvih od 117 putnika i posade. * 1. 9. - [[Ralph H. Baer]] koncipirao ideju za [[Videoigra|videoigre]]. * [[5. 9.]] - Izvršni komitet CK SK Srbije usvojio izveštaj Komisije za ispitivanje zloupotreba u SDB: Služba zatvorena prema društvu, opterećena pretenzijama da prati, ocenjuje i utiče na celokupni društveni život (opsežno i tendenciozno praćenje "antisocijalističkih pojava" u Beogradu i politika diskriminacije prema narodnostima). * [[6. 9.]] - [[Južnoafrička Republika|Južnoafrički]] premijer [[Hendrik Frensch Verwoerd]] izboden na smrt u parlamentu. * [[7. 9.]] - Intervju Mike Tripala za "Vjesnik u srijedu": Ranković je želeo uspostaviti "čvrstorukaški" sistem kako bi sprečio demokratizaciju i liberalizaciju države i partije, a što bi po R. mišljenju, otvorilo vrata "zapadnim i buržoaskim uticajima"<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:edbc1bb8-33f0-4b1a-a364-6d748a19c9bc "Top Croat Party Leader Telis Story of Rankovic's Plotting"], 7 September 1966. HU OSA 300-8-3-9930</ref>. [[Datoteka:Leonard Nimoy William Shatner Star Trek 1968.JPG|mini|''[[Star Trek: The Original Series|Zvjezdane staze]]'']] * [[8. 9.]] - Na američkoj TV-mreži [[NBC]] emitirana ''[[The Man Trap]]'', prva epizoda TV-serije ''[[Star Trek: The Original Series|Zvjezdane staze]]'' - tri sezone, 79 epizoda. * 8. 9. - Otvoren viseći [[Severnski most]] između Engleske i Velsa, s rasponom 988 m. * 8. 9. - Pukovnik Salim Hatum pritvorio lidere Sirije u Suwaydi - ministar odbrane [[Hafez al-Assad]] je rasturio ovu pobunu a Hatum je pobegao u Jordan (dogodine se vratio, streljan je). * 8 - 11. 9. - Na Bledu održano Svetsko prvenstvo u veslanju. * [[12. 9.]] - U Italiji prikazan film "[[Za šaku dolara]]". * 12. 9. - U SAD startao sitkom ''[[The Monkees (TV serija)|The Monkees]]'', promocija [[The Monkees|istoimene skupine]] * [[14.9.|14]]-[[16. 9.]] - Šesta, proširena, sednica CK SK Srbije - "oštra" osuda "birokratsko-nacionalističke prakse, političkih zloupotreba, deformacija u SDB..." - iz partije isključeni [[Vojin Lukić]] i [[Života Savić]], predloženo da se isključi i Ranković. Mijalko Todorović tvrdi da su druge komunističke partije izrazile sumnju u vezi reorganizacije SKJ, zbog napuštanja "krupnih elemenata autoriteta"<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:89731527-bd95-4fd9-92e7-9a2b894ba0c6 "Yugoslav Party Reorganized; Role in Government Reduced"], 16 September 1966. HU OSA 300-8-3-9927</ref> (izjava preneta na radiju, ne i u novinama). * [[16. 9.]] - U Britaniji prikazan film ''[[Fahrenheit 451 (film)|Fahrenheit 451]]''. * [[17. 9.]] - Serija ''[[Mission: Impossible]]'' - sedam sezona, 171 epizoda. * [[19. 9.]] - Osnovana [[Matematička gimnazija u Beogradu]]. * [[19.9.|19]]-[[25. 9.]] - Svetsko prvenstvo u [[gimnastika|gimnastici]] u [[Dortmund]]u, zlatna medalja za [[Miroslav Cerar|Miroslava Cerara]]. * [[22. 9.]] - Brežnjev stigao u nezvaničnu posetu SFRJ. * [[24. 9.]] - Japan pogođen tropskom olujom Helen i tajfunom Ida, stradalo je preko 300 ljudi, uglavnom na padinama [[Fudži]]ja. * [[23. 9.]] - [[Mihajlo Mihajlov]] osuđen u Zadru na godinu dana zatvora za uznemiravanje javnosti putem članaka objavljenih u inostranstvu (započinje kaznu 12. 11. nakon izgubljene žalbe pred Vrhovnim sudom SRH). * [[25. 9.]] - ''[[The Bridge on the River Kwai]]'' prikazan na TV mreži ABC uz veliku gledanost - u budućnosti filmske kuće ostvaruju veliki deo prihoda od televizije. * 27 9. - 10. 10. - Uragan Inez hara Karibima, preko 1.000 mrtvih, najviše na Haitiju i Dominikani. * [[29. 9.]] - [[Chevrolet Camaro]] u prodaji. * [[30. 9.]] - {{flagicon|Bocvana}} Britanski Protektorat Bečuanalend postaje nezavisna [[Bocvana]], "najstarija demokratija na kontinentu". Prvi predsednik je [[Seretse Khama]] (do 1980). * 30. 9. - 1. 10. - Kardelj na sednici slovenačkog CK: ne treba svaku promenu u vlasti smatrati za državni udar, krajnje je vreme da se komunističke vlade i ministri menjaju na demokratski način<ref name="SlovResign">[http://hdl.handle.net/10891/osa:9b66bc6f-6bb4-4066-bae1-41163ca1de9a "Government of Slovenia has Resigned"], 7 December 1966. HU OSA 300-8-3-9907</ref><ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:4da897b1-9c7b-4451-8a49-9e4d4a807b57 "Demands for Major Increase in Legislative Power in Yugoslavia"], 25 October 1966. HU OSA 300-8-3-9917</ref>. === Oktobar/Listopad === [[Datoteka:Toyota Corolla First-generation 001.jpg|mini|240px|[[Toyota Corolla]] - prva generacija]] * [[1. 10.]] - U [[Socijalistička Republika Rumunija|Rumuniji]] objavljen [[Dekret 770]] kojim je abortus zabranjen, uz izuzetke. * 1. 10. - [[Baldur von Schirach]] i [[Albert Speer]] odslužili kazne zatvora - [[Rudolf Hess]] ostaje jedini zatvorenik u Spandauu. * [[2. 10.]] - Prosvetni radnici u Titovom Užicu odbijaju primiti platu, jer traže povišicu od 30%. (NYT) * [[4. 10.]] - Peti plenum CK SKJ, reorganizacija partije. Aleksandar Ranković isključen iz SKJ. [[Mijalko Todorović]] izabran za sekretara novog Izvršnog komiteta. Uvedeno je Predsedništvo, na čelu sa Titom (ranije je bio generalni sekretar). Tito upozorava protivnike i s leva i s desna.<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:26973040-3120-4c36-ac73-70d21b7bbf2b "Yugoslav Fifth Plenum Approves Party Reorganization and Expels Rankovic from Membership"], 5 October 1966. HU OSA 300-8-3-9922</ref><ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:1f67752e-be68-4ac7-b060-c828c8832f9a "Party Reforms in Yugoslavia; New Organizational Set-Up"], 21 September 1966. HU OSA 300-8-3-9926</ref> * 4. 10. - {{flag|Lesoto|1966}}, do sada Basutoland, nezavisan od V. Britanije. Vrhovni poglavica Constantine Bereng Seeiso postaje kralj [[Moshoeshoe II]]. * [[6. 10.]] - [[LSD]] je nelegalan u Kaliforniji. Istog dana u San Franciscu se održava ''Love Pageant Rally''. * [[10. 10.]] - Mika Tripalo u "Končaru": nije samo Ranković kriv za pasivnost partijskog članstva, već sam sistem; ljude treba ocenjivati po prihvatanju samoupravljanja, nasuprot čvrstorukaštva<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:79caf62a-f8c7-4fe6-9973-e1a0f345eefd "Croat Leader Says Party Committee in Enterprise no Longer has any Authority"], 13 October 1966. HU OSA 300-8-3-9920</ref>. * 10. 10. - ''[[The Beach Boys]]'' objavili singl ''[[Good Vibrations]]''. * [[12. 10.]] - Otkriveno da su Venecuelanci zauzeli polovinu ostrva Ankoko koje je sporazumom sa Britanijom dodeljeno [[Gvajana|Gvajani]] - Venecuela ima pretenzije na veći deo ove zemlje ([[Guayana Esequiba]]). * [[15. 10.]] - U SAD osnovana [[Partija Crnih pantera]], revolucionarna levičarska organizacija crnaca ([[Huey P. Newton]] i [[Bobby Seale]]). * oktobar - Predstavljena prva [[Toyota Corolla]]. * oktobar - Spor između šefa sindikata [[Svetozar Vukmanović-Tempo|Svetozara Vukmanovića Tempa]] i publikacijâ "Politika" i "Ekonomska politika": Tempo izjavljuje da će podržati radnike u borbi protiv "birokrata", tj. administrativnih radnika u fabrikama<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:d25ff244-d39d-45c2-bf01-d57f206176c6 "Yugoslav Trade Unions to Become Real Dependen of Workers' Interests?"], 15 November 1966. HU OSA 300-8-3-9913</ref>. * [[19. 10.]] - [[Velibor Vasović]] prelazi u [[amsterdam]]ski [[AFC Ajax]] iz Partizana<ref>[https://www.afc-ajax.info/en/soccer-player/Velibor-Vasovic Velibor Vasović at Ajax]. afc-ajax.info</ref>. * 19. 10. - Konglomerat ''Gulf and Western Industries'' kupuju filmsku kuću ''[[Paramount Pictures]]'' koja je na ivici bankrota - za šefa produkcije će biti postavljen [[Robert Evans]]. * [[21. 10.]] - [[Aberfanska katastrofa]] u [[Vels]]u: u klizištu jalovine poginulo 116 dece i 28 odraslih. * [[21. 10.|21]] - [[24. 10.]] - Trojni sastanak Tito, [[Gamal Abdel Naser|Naser]] i [[Indira Gandi]] u Nju Delhiju, razgovori o [[pokret nesvrstanih|nesvrstanosti]]<ref name="Col"/>. * [[22. 10.]] - Sovjetski špijun [[George Blake]] pobegao iz britanskog zatvora, domogao se SSSR. * [[23. 10.]] - [[Kulturna revolucija]]: predsednik NR Kine, Maov oponent, [[Liu Shaoqi]] izložen javnoj "samokritici", * [[25. 10.]] - [[Lon Nol]] prvi put postaje premijer [[Kambodža|Kambodže]] (1966-67. i 1969-71.). * [[26. 10.]] - [[NATO]] premešta sedište iz Pariza u Brisel. * [[27. 10.]] - Kina uspešno testirala prvu raketu sa nuklearnom bojevom glavom ([[Dongfeng (raketa)|Dongfeng]] 2, verzija sovjetske R-5 Pobeda). * 27. 10. - Generalna skupština UN glasala da se Južnoafričkoj Republici oduzme mandat nad [[Jugozapadna Afrika|Jugozapadnom Afrikom]] - ali Južnoafrička vlast ostaje do 1990. Uspostavljen je položaj Komesara UN za Jugozapadnu Afriku (od 1968. za [[Namibija|Namibiju]]), prvi je [[Anton Vratuša]] iz SFRJ. === Novembar/Studeni === * [[1. 11.]] - Iz indijske države [[Punjab (Indija)|Punjab]] izdvojena [[Haryana]], neki delovi pripadaju [[Himachal Pradesh]]u. * [[2. 11.]] - Konflikt u korejskoj Demilitarizovanoj zoni: šest američkih i jedan korejski vojnik ubijeni u zasedi - Kim Il-Sung je prošlog meseca pozvao na "pozitivnu borbu protiv američkog imperijalizma". Sukob niskog nivoa traje do 1969. * [[3. 11.]] - [[Che Guevara]] stigao prerušen u Boliviju, gde organizuje gerilu. * 3 - 5. 11. - Susret bugarskih i makedonskih pisaca u Sofiji - izbija spor jer bugarska strana ne priznaje makedonski jezik ni naciju; bugarski stav podržava i Grčka. (OSA) * [[4. 11.]] - [[Poplava u Firenci (1966)|Katastrofalna poplava]] reke [[Arno]] u [[Firenca|Firenci]]: 101 poginuli, milioni umetnina i knjiga oštećeni i uništeni. Istog dana i velika [[Poplava u Veneciji (1966)|poplava u Veneciji]]. * 4. 11. - Sedmi plenum CK SK Srbije: [[Dobrivoje Radosavljević]] je predsednik CK nakon [[Jovan Veselinov|Jovana Veselinova]]; [[Stevan Doronjski]] je sekretar novog Izvršnog komiteta. Rehabilitovan je Predrag Ajtić, nekadašnji ambasador u Sofiji i protivnik Aleksandra Rankovića<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:4db9f423-4668-48f4-a555-4034133da372 "Former Yugoslav Ambassador in Bulgaria Rehabilitated"], 7 November 1966. HU OSA 300-8-3-701</ref>. * [[5. 11.]] - Trideset osam afričkih država traži od V. Britanije da upotrebi silu protiv odmetnute bele vlade u [[Rodezija|Rodeziji]]. * [[8. 11.]] - Srednjemandatni izbori u SAD: Republikanci dobili 47 novih mandata u [[Predstavnički dom SAD|Predstavničkom domu]] i tri u [[Senat SAD|Senatu]], ali ostaju u znatnoj manjini; Edward Brooke iz Massachusettsa je prvi crnac u Senatu od [[Rekonstrukcija (SAD)|Rekonstrukcije]] u 19. veku; [[George H. W. Bush]] izabran za kongresmena iz Teksasa; glumac [[Ronald Reagan]] izabran za guvernera Kalifornije. * [[9. 11.]] - Sreli se [[John Lennon]] i [[Yoko Ono]]. * [[10. 11.]] - Proslava stogodišnjice [[JAZU]]. * [[11. 11.]] - [[Francisco Franco]] objavljuje amnestiju republikanaca. * [[13. 11.]] - [[Incident u Samuu]] - izraelski napad na selo Samu na jordanskoj Zapadnoj Obali, odgovor na jučerašnju pogibiju izraelskih padobranaca od mine. * [[14. 11.]] - Otvoren prvi butik u Beogradu, "Eva". * 14. 11. - [[Jack L. Warner]] prodaje svoje akcije u [[Warner Bros.]] - nastaje Warner Bros.-Seven Arts (do 1970). * novembar - Predložen novi zakon po kome bi privatni seljaci u SFRJ mogli neograničeno kupovati traktore<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:8fb7e74f-c9d6-4e9c-bf2f-ce209e787a27 "Free Purchase of Tractors to Be Allowed Private Peasants"], 22 November 1966. HU OSA 300-8-3-9911</ref>. * novembar? - Švedska ograničava priliv stranih radnika. (NYT) * [[17. 11.]] - [[Miss svijeta 1966]] u Londonu: pobjedila [[Reita Faria]] iz Indije, prva pratilja je [[Nikica Marinović]] (prvi nastup Jugoslavije i neke komunističke zemlje). * [[24. 11.]] - TABSO Flight 101: bugarski avion pao kod Bratislave, 82 poginulih. * [[25. 11.]] - Strani turisti će moći posetiti SFRJ bez viza 1967, koja je Međunarodna godina turizma. * [[26. 11.]] - Predsednik SIV [[Petar Stambolić]] zvanično otvorio prugu normalnog kolosijeka [[Željeznička pruga Sarajevo – Ploče|Sarajevo-Ploče]] (u prometu od 1. 12.). [[Datoteka:Perucac reservoir.JPG|mini|240px|[[HE Bajina Bašta]] i [[Perućačko jezero]]]] * [[27. 11.]] - Predsednik Tito pustio u rad [[HE Bajina Bašta]] snage blizu 300 MW, najveći objekat na [[Drina|Drini]]. * [[28. 11.]] - Premijer [[Burundi]]ja [[Michel Micombero]] zbacio monarhiju, proglasio se za predsednika (do [[1976]]) i unapredio sebe u generala. * 28. 11. - Pod nazivom [[Kosmos-133]] prvi put je testirana letjelica [[Sojuz]]. * 28. 11. - [[Truman Capote]] priredio raskošan bal pod maskama ''Black and White Ball'' (početkom godine je objavio knjigu ''[[In Cold Blood]]''). * [[29. 11.]] - Crveni gardisti vandalizovali [[Konfučijevo groblje]]. * [[30. 11.]] - {{flag|Barbados}} nezavisan od V. Britanije. * 30. 11. - Pošto su ga liberali napustili prošlog meseca, zapadnonemački kancelar [[Ludwig Erhard]] daje ostavku. === Decembar/Prosinac === * [[1. 12.]] - [[Kurt Georg Kiesinger]] je novi kancelar [[Zapadna Njemačka|Zapadne Nemačke]], na čelu velike koalicije CDU/CSU - SPD (do [[1969]]), zamenik kancelara i ministar ino. poslova je [[Willy Brandt]]. * [[2. 12.]] - [[U Thant]] reizabran za Generalnog sekretara UN. * [[3. 12.]] - Manji potres u Skoplju. * 3. 12. - [[Incident 12-3]]: antiportugalske demonstracije u [[Makao|Makau]] se pretvaraju u nerede, policija ubila osam demonstranata - početak kraja faktičke portugalske uprave. * [[6. 12.]] - Bitlsi počinju snimanje albuma ''[[Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band]]''. * 6. 12. - Dodeljene prve [[Nagrada AVNOJ-a|Nagrade AVNOJ-a]] (ranije je postojala Nagrada Savezne vlade). * [[7. 12.]] - RIV SR Slovenije na čelu sa [[Janko Smole|Jankom Smolem]] podneo ostavku nakon što je Društveno-zdravstveno veće skupštine odbacilo predlog zakona - prvi put da u nekoj komunističkoj zemlji vlada padne zbog izostanka podrške u parlamentu<ref name="SlovResign" />. Ostavka kasnije povučena, ali Smolea nasleđuje [[Stane Kavčič]] (1967-72). * [[8. 12.]] - Prilikom havarije [[Grčka|grčkog]] feribota "Heraklion", koji je potonuo tokom nevremena kod ostrvo [[Melos]], poginula su 217 od 262 putnika i člana posade. * [[9. 12.]] - Predsednik Tito pomilovao od krivičnog gonjenja Rankovića, Stefanovića i još 16 članova grupe koja je "protivustavno delovala i zloupotrebila službene funkcije i ovlašćenja SDB" - ovo se smatra ustupkom Srbima ili predostrožnošću od javnog Rankovićevog istupa sa nezgodnim informacijama<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:a1945674-3f7b-4853-9d5f-b787a389076f "Rankovic and Company: Guilty but Scot-Free"], 13 December 1966. HU OSA 300-8-3-9904</ref>. * 9. 12. - Skupština SFRJ usvojila novi Osnovni zakon o unutrašnjim poslovima koji predviđa prva ograničenja za [[Služba državne bezbednosti|Službu državne bezbednosti]], "lišavanje atributa političke policije"<ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:495e3a11-bc9f-426e-ab52-fb63c986da40 "Yugoslav Security Service under Parliamentary Control"], 12 December 1966. HU OSA 300-8-3-9905</ref><ref>[http://hdl.handle.net/10891/osa:fa92ff25-0b33-4e39-8cb0-639b8d6c5ccb "Yugoslav Security Service to Get Parliamentary Control"], 20 March 1968. [Electronic record] HU OSA 300-8-3-10153; Records of Radio Free Europe/Radio Liberty Research Institute: Publications Department: Background Reports; Open Society Archives at Central European University, Budapest.</ref>. * [[14. 12.]] - U New Delhiju dogovoren trgovački sporazum između Jugoslavije, [[Ujedinjena Arapska Republika|UAR]] i Indije. Jugoslavija je ove godine dogovorila trgovačke sporazume i sa [[Pahlavi (dinastija)|Iranom]] i [[Poljska Narodna Republika|Poljskom]]. * [[16. 12.]] - Generalna skupština UN usvojila [[Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima]] i [[Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima]] (stupili na snagu 1976). * 16. 12. - Savet bezbednosti UN usvojio embargo na naftu i druge sankcije Rodeziji. * [[18. 12.]] - U SAD prikazan film ''[[Blowup]]'', čiji, za to vreme, eksplicitni sadržaj prkosi [[Produkcijski kodeks MPAA|Produkcijskom kodeksu]]. * [[20. 12.]] - Studenti u Zagrebu razbili stakla na američkom konzulatu i rasturili čitaonicu iz protesta zbog Vijetnama. (NYT) * [[22. 12.]] - Nakon neuspešnih pregovora sa britanskom vladom, premijer [[Rodezija|Rodezije]] [[Ian Smith]] izjavljuje da je ova praktično već republika. * [[23. 12.]] - Milicija rasteruje suzavcem i konjicom studentske proteste ispred američke čitaonice u Beogradu. Antiameričkih demonstracija je ovih dana bilo i u Novom Sadu, zbog čega je ambasada SAD neformalno protestovala. (NYT) * 23. 12. - U Italiji prikazan "[[Dobar, loš, zao]]". * [[24. 12.]] - Teretni avion firme Flying Tiger Line pao u vijetnamski grad [[Da Nang]], stradalo 125 ljudi na zemlji. * [[25. 12.]] - Crveni gardisti uhapsili nekadašnjeg ministra odbrane, maršala [[Peng Dehuai]]a. * [[26. 12.]] - Maulana Karenga kreirao praznik [[Kwanzaa]] za afričke Amerikance. * [[29. 12.]] - Druga premijera [[Stevan Hristić|Hristićevog]] baleta "[[Ohridska legenda]]" u Beogradu, koreografija [[Dimitrije Parlić]]. * [[30. 12.]] - Vlada [[SAD]] suspendovala prodaju viška hrane (program "Hrana za mir") Jugoslaviji zbog kongresnih restrikcija, jer ova trguje sa [[Severni Vijetnam|Severnim Vijetnamom]]. * 30. 12. - SAD i V. Britanija dogovorile američku vojnu uporabu otoka [[Diego Garcia]] i otočja [[Chagos]], dijela [[Britanski teritorij Indijskog oceana|Britanskog teritorija Indijskog oceana]], što znači raseljavanje Čagošana. * 30. 12. - Incident na aveniji Kangping: veliki sukob dve radničke organizacije u Šangaju, početak masovnog frakcionaškog nasilja u NR Kini. * [[31. 12.]] - [[Milovan Đilas]] pušten iz zatvora. * 31. 12. - [[Mobutu Sese Seko|Mobutuova]] vlada u DR Kongu preuzima belgijsku rudarsku firmu ''[[Union Minière du Haut Katanga]]'' (nisu plaćali porez i podržavali su separatizam), prekrštena je u ''[[Gécamines]]''. === Kroz godinu === * Slučaj [[Stanka Veselinov|Stanke Veselinov]] i [[Matija Bećković|Matije Bećkovića]] (pre Brionskog plenuma). * [[Masters i Johnson]]ova objavili ''Human Sexual Response''. * Približno ove godine neka osoba iz Konga donela sa sobom virus [[HIV]] na [[Haiti]] (prvi slučaj u Amerikama, kako je procenjeno 2007). * Otkrivena [[dugoročna potencijacija]], mogući ćelijski/stanični mehanizam učenja i pamćenja ([[Terje Lømo]] u Oslu). <gallery> Tito and Ceaușescu signing agreement in 1966.jpg|Tito i Čaušesku 1966Tito.jpg|Tito i Čaušesku 1966 Tito2.jpg|Tito i Čaušesku Ivan Maček, Walter Ulbricht and Tito, 1966.jpg|Maček, Ulbricht, Tito Prisrčno Titovo snidenje v Ljubljani 1966.jpg|Tito u Ljubljani Tito na vinskem sejmu v Ljubljani 1966.jpg|Tito u Ljubljani Josip Broz Tito v Mariboru 1966.jpg|Tito u Mariboru Josip Broz Tito v Mariboru 1966 (2).jpg|Tito u Mariboru 2 Postcard of Tito in Murska Sobota 1966 (2).jpg|Tito u Murskoj Soboti Skakalci s predsednikom Josipom Brozom 1966.jpg|Tito i skakači Tito polaže vence na Kadinjači.jpg|Tito na Kadinjači </gallery> == 1966. u temama == * Rukovodstvo [[SFRJ]]: ** Predsednik Republike: [[Josip Broz Tito]] ** Predsednik Saveznog izvršnog veća: [[Petar Stambolić]] ** Predsednik Savezne skupštine: [[Edvard Kardelj]] * [[Spisak država po datumu državnosti|Nove države]] (Lesoto je menjao zastavu): {| | [[Datoteka:Flag of Guyana.svg|thumb|120px|[[Gvajana]]]] | [[Datoteka:Flag of Botswana.svg|thumb|120px|[[Bocvana]]]] | [[Datoteka:Flag of Lesotho (1966–1987).svg|thumb|120px|[[Lesoto]]]] | [[Datoteka:Flag of Barbados.svg|thumb|120px|[[Barbados]]]] |} * [[Televizija]]. TV serije: "Crni sneg", "Laku noć deco" (1966-67), "Ljudi i papagaji" (TV Beograd). * Neki [[Popis jugoslavenskih filmova|domaći filmovi]]: [[Sedmi kontinent (film, 1966)|Sedmi kontinent]], [[Orlovi rano lete (film)|Orlovi rano lete]], [[Roj (film)|Roj]], [[Povratak (film, 1966)|Povratak]], [[Štićenik (film, 1966)|Štićenik]], [[Pre rata]], [[Gorke trave]], [[Rondo (film)|Rondo]] (vidi i [[:Kategorija:1966. na filmu]]). == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1966.}} === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Ivica Dačić]], premijer Srbije * 1. 1. - [[Tihomir Orešković]], poduzetnik, premijer Hrvatske * [[6. 1.]] - [[Zvonimir Mršić]], hrvatski političar * 6. 1. - [[Ipče Ahmedovski]], pevač († [[1994]]) * [[17. 1.]] - [[Ljupčo Georgijevski]], premijer Makedonije * [[19. 1.]] - [[Stefan Edberg]], teniser * [[23. 1.]] - [[Dragana Mrkić]], glumica * [[29. 1.]] - [[Romário]], fudbaler === Februar/Veljača === * [[1. 2.]] - [[Laurent Garnier]], tehno-producent, DJ * [[5. 2.]] - [[Rok Petrovič]], skijaš († [[1993]]) * [[6. 2.]] - [[Rick Astley]], kantautor, muzičar * [[8. 2.]] - [[Hristo Stoičkov]], fudbaler * [[14. 2.]] - [[Denis Latin]], novinar * [[18. 2.]] - [[Zoran Begić]], bosanskohercegovački pjevač * [[19. 2.]] - [[Enzo Scifo]], fudbaler * [[20. 2.]] - [[Perica Bukić]], hrvatski vaterpolist i političar * 20. 2. - [[Cindy Crawford]], model * [[21. 2.]] - [[Dejan Brđović]], odbojkaš, trener († [[2015]]) * [[22. 2.]] - [[Luca Marchegiani]], golman * [[24. 2.]] - [[Billy Zane]], glumac, producent * [[25. 2.]] - [[Téa Leoni]], glumica, producent * [[28. 2.]] - [[Philip Reeve]], engleski pisac * [[28. 2.]] - [[Jovan Vraniškovski]], arhiepiskop ohridski SPC === Mart/Ožujak === * [[1. 3.]] - [[Zack Snyder]], režiser, producent, scenarista * [[19. 3.]] - [[Anja Rupel]], pevačica * [[24. 3.]] - [[Braća Teofilovići]], pevači * [[27. 3.]] - [[Žarko Paspalj]], srpski košarkaš * [[29. 3.]] - [[Krasimir Balakov]], fudbaler * [[30. 3.]] - [[Simo Mraović]], književnik († [[2008]]) === April/Travanj === * [[8. 4.]] - [[Zehrudin Isaković]], bosanskohercegovački novinar i režiser * [[9. 4.]] - [[Cynthia Nixon]], američka glumica * [[11. 4.]] - [[Lisa Stansfield]], kantautorka, glumica * [[15. 4.]] - [[Samantha Fox]], model, pevačica === Maj/Svibanj === * [[7. 5.]] - [[Marta Savić]], pevačica * [[8. 5.]] - [[Cláudio Taffarel]], golman * [[9. 5.]] - [[Srđan Aleksić]], poginuo braneći sugrađanina († [[1993]]) * [[12. 5.]] - [[Stephen Baldwin]], glumac * [[13. 5.]] - [[Alison Goldfrapp]], muzičarka, pevačica * [[21. 5.]] - [[Zvezdan Terzić]], fudbaler, predsednik FSS * [[24. 5.]] - [[Eric Cantona]], fudbaler * [[26. 5.]] - [[Helena Bonham Carter]], glumica * 26. 5. - [[Ivo Nakić]], košarkaš * [[28. 5.]] - [[Miljenko Jergović]], novinar, književnik * [[30. 5.]] - [[Thomas Häßler]], fudbaler === Jun/Juni/Lipanj === * [[13. 6.]] - [[Nebojša Medojević]], crnogorski političar * [[14. 6.]] - [[Indira Radić]], pevačica * [[16. 6.]] - [[Janet Jackson]], pevačica, glumica * 16. 6. - [[Jan Železný]], bacač koplja * [[17. 6.]] - [[Christy Canyon]], erotska glumica * [[21. 6.]] - [[Ivan Tasovac]], pijanista, dir. Beogradske filharmonije († [[2021]]) * [[22. 6.]] - [[Jagoš Marković]], pozorišni reditelj († [[2023]]) * 22. 6. - [[Emmanuelle Seigner]], glumica * [[25. 6.]] - [[Dikembe Mutombo]], košarkaš († [[2024]]) * [[27. 6.]] - [[J. J. Abrams]], režiser, scenarista * [[28. 6.]] - [[John Cusack]], glumac * [[30. 6.]] - [[Mike Tyson]], bokser === Jul/Juli/Srpanj === * [[5. 7.]] - [[Claudia Wells]], glumica * 5. 7. - [[Gianfranco Zola]], fudbaler * [[6. 7.]] - [[Brian Posehn]], glumac, komičar * [[20. 7.]] - [[Enrique Peña Nieto]], predsednik Meksika * [[21. 7.]] - [[Sarah Waters]], britanska spisateljica === Avgust/August/Kolovoz === * [[7. 8.]] - [[Jimmy Wales]], osnivač i predsjednik Wikimedia udruženja * [[10. 8.]] - [[Radmila Misić]], pevačica * [[14. 8.]] - [[Halle Berry]], američka glumica === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - [[Tim Hardaway]], košarkaš * [[2. 9.]] - [[Salma Hayek]], glumica * 2. 9. - [[Olivier Panis]], vozač F1 * [[9. 9.]] - [[Bojana Lekić]], novinarka * 9. 9. - [[Adam Sandler]], glumac, komičar * 9. 9. - [[Osman Hadžić]], pevač * [[13. 9.]] - [[Filip Šovagović]], glumac, reditelj * [[15. 9.]] - [[Dejan Savićević]], fudbaler * [[16. 9.]] - [[Nikola Pejaković]], glumac, reditelj, scenarista * [[27. 9.]] - [[Jovanotti]], italijanski reper === Oktobar/Listopad === * [[1. 10.]] - [[George Weah]], fudbaler, liberijski političar * [[9. 10.]] - [[David Cameron]], britanski premijer * [[11. 10.]] - [[Luke Perry]], glumac († [[2019]]) * [[13. 10.]] - [[Baja Mali Knindža]] (Mirko Pajčin), srpski pevač * 13. 10. - [[Buba Miranović]], pevačica * [[14. 10.]] - [[Savanna Samson]], glumica * [[19. 10.]] - [[Gorčin Stojanović]], pozorišni i filmski reditelj * 19. 10. - [[Tatjana Pujin]], glumica * [[22. 10.]] - [[Valeria Golino]], glumica * [[23. 10.]] - [[Alex Zanardi]], vozač F1, paraolimpijac († [[2026]]) * [[24. 10.]] - [[Roman Abramovič]], tajkun * [[26. 10.]] - [[Zlatko Dalić]], nogometaš, izbornik * [[27. 10.]] - [[Marko Perković|Marko Perković Thompson]], hrvatski glazbenik * 27. 10. - [[Matt Drudge]], konzervativni komentator i sakupljač vesti * [[30. 10.]] - [[Zoran Milanović]], premijer i predsjednik Hrvatske * 30. 10. - [[Abu Musab al-Zarkavi]], terorista, gerilac († [[2006]]) === Novembar/Studeni === * [[2. 11.]] - [[Dubravko Šimenc]], hrvatski vaterpolist * 2. 11. - [[David Schwimmer]], američki glumac * [[8. 11.]] - [[Gordon Ramsay]], TV kuvar * [[16. 11.]] - [[Christian Lorenz]], klavijaturista ''Rammstein''-a * [[17. 11.]] - [[Sophie Marceau]], glumica * [[23. 11.]] - [[Vincent Cassel]], glumac * [[27. 11.]] - [[Vladimir Gudelj]], fudbaler * [[30. 11.]] - [[Mika Salo]], vozač F1 === Decembar/Studeni === * [[8. 12.]] - [[Les Ferdinand]], fudbaler * 8. 12. - [[Sinéad O'Connor]], kantautorka († [[2023]]) * [[13. 12.]] - [[Jurij Zdovc]], košarkaš, trener * [[18. 12.]] - [[Gianluca Pagliuca]], golman * [[19. 12.]] - [[Alberto Tomba]], skijaš * [[21. 12.]] - [[Kiefer Sutherland]], glumac, režiser * [[28. 12.]] - [[Kaliopi]], pevačica * [[31. 12.]] - [[Srđan Koljević]], scenarista i režiser († [[2023]]) === Kroz godinu === * [[Davor Lešić]], hrvatski operni pjevač, tenor == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1966.}} === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[1. 1.]] - [[Vincent Auriol]], bivši predsednik Francuske (* [[1884]]) * [[11. 1.]] - [[Alberto Giacometti]], skulptor, slikar (* [[1901]]) * 11. 1. - [[Lal Bahadur Shastri]], premijer Indije (* [[1904]]) * [[14. 1.]] - [[Sergej Koroljov]], raketni naučnik (* [[1907]]) * [[16. 1.]] - [[Čedomir Minderović]], književnik, borac, diplomata (* [[1912]]) * [[17. 1.]] - [[Ivo Krbek]], gradonačelnik Zagreba, podban Hrvatske (* [[1890]]) * [[23. 1.]] - [[Tomica Popović]], general-potpukovnik JNA, narodni heroj (* [[1915]]) * [[31. 1.]] - [[Dragiša Nedović]], muzičar, kompozitor, tekstopisac (* [[1916]]) * [[1. 2.]] - [[Buster Keaton]], američki redatelj i glumac (* [[1895]].) * 1. 2. - [[Hedda Hopper]], trač-kolumnistkinja (* [[1885]]) * [[9. 2.]] - [[Sophie Tucker]], pevačica, glumica, komičarka (* [[1887]]) * [[13. 2.]] - [[Elio Vittorini]], talijanski književnik (* [[1908]].) * [[20. 2.]] - [[Chester W. Nimitz]], admiral flote SAD (* [[1885]]) * [[24. 2.]] - [[Božin Simić]], političar, diplomata (* [[1881]]) * [[5. 3.]] - [[Ana Ahmatova]], pesnikinja (* [[1889]]) * [[12. 3.]] - [[Dušan Kveder]], borac, društveno-politički radnik, narodni heroj (* [[1915]]) * [[19. 3.]] - [[Marta Pospišil-Griff]], operna pjevačica (* [[1892]]) * [[27. 3.]] - [[Helen Menken]], glumica (* [[1901]]) === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[3. 4.]] - [[Battista Farina]] Pininfarina, dizajner automobila (* [[1893]]) * [[10. 4.]] - [[Evelyn Waugh]], književnik (* [[1903]]) * [[13. 4.]] - [[Abdul Salam Arif]], pukovnik, predsednik Iraka (* [[1921]]) * [[21. 4.]] - [[Josef Dietrich]], general SS (* [[1892]]) * [[7. 5.]] - [[Stanisław Jerzy Lec]], satiričar, aforističar (* [[1909]]) * [[10. 5.]] - [[Stefan Lastavica]], episkop istočnoamerički i kanadski (* [[1908]]) * [[10. 6.]] - [[Božena Begović]], glumica (* [[1901]]) * [[20. 6.]] - [[Georges Lemaître]], sveštenik, astrofizičar (* [[1894]]) * [[25. 6.]] - [[Orestije Krstić]], srpski pilot, šumar (* [[1894]]) * [[30. 6.]] - [[Giuseppe Farina]], prvi šampion Formule 1 (* [[1906]]) === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[2. 7.]] - [[Jovan Šangajski]], episkop Šangaja, San Franciska, svetac (* [[1896]]) * [[5. 7.]] - [[George de Hevesy]], radiokemičar, nobelovac (* [[1885]]) * [[9. 7.]] - [[Marija Petković]], hrvatska časna sestra (* [[1892]].) * [[23. 7.]] - [[Montgomery Clift]], glumac (* [[1920]]) * [[26. 7.]] - [[Aleksandar Simić]], specijalista-radiolog (* [[1899]]) * [[3. 8.]] - [[Lenny Bruce]], komičar, satiričar (* [[1925]]) * [[23. 8.]] - [[Ivan Sarić]], pionir avijacije (* [[1876]]) * [[24. 8.]] - [[Tadeusz Komorowski]], poljski komandant i političar u egzilu (* [[1895]]) * [[26. 8.]] - [[Lazar Vučković]], pesnik (* [[1937]]) * [[6. 9.]] - [[Margaret Sanger]], aktivistkinja kontrole rađanja (* [[1879]]) * 6. 9. - [[Hendrik Verwoerd]], premijer Južne Afrike (* [[1901]]) * [[7. 9.]] - [[Nektarije Krulj]], mitropolit dabrobosanski (* [[1879]]) * [[14. 9.]] - [[Cemal Gürsel]], general, predsednik Turske (* [[1895]]) * [[21. 9.]] - [[Paul Reynaud]], francuski političar (* [[1878]]) * [[26. 9.]] - [[Milan Dedinac]], književnik, dramaturg, pozorišni kritičar (* [[1902]]) * [[28. 9.]] - [[André Breton]], književnik, osnivač nadrealizma (* [[1896]]) === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * [[3. 10.]] - [[Rolf Maximilian Sievert]], medicinski fizičar (* [[1896]]) * [[7. 10.]] - [[Uroš Ružičić]], lekar, akademik (* [[1891]]) * [[18. 10.]] - [[Elizabeth Arden]], kozmetičarka, preduzetnica (* [[1884]]) * [[31. 10.]] - [[Šime Poduje]], nogometaš (* [[1905]]) * [[1. 11.]] - [[Petar Radaković]], nogometaš (* [[1937]]) * [[4. 11.]] - [[Dietrich von Choltitz]], poslednji nacistički komandant Pariza (* [[1894]]) * [[8. 11.]] - [[Bernhard Zondek]], ginekolog, pronalazač prvog uspešnog testa na trudnoću (* [[1891]]) * [[10. 11.]] - [[Kata Pejnović]], borac, društv-polit. radnica, narodni heroj (* [[1899]]) * [[17. 11.]] - [[Pavle Vujević]], geograf, meteorolog, akademik (* [[1881]]) * [[22. 11.]] - [[Pavao Butorac]], kotorski i dubrovački biskup, povjesničar (* [[1888]]) * [[23. 11.]] - [[Grigor Vitez]], hrvatski pjesnik, dječji pisac, prevoditelj (* [[1911]].) * [[27. 11.]] - [[Dragoslav Stranjaković]], istoričar (* [[1901]]) * [[15. 12.]] - [[Walt Disney]], američki crtač animiranog filma i producent (* [[1901]].) === Kroz godinu === * [[Milan Dedinac]], pesnik (* [[1902]]) * [[Živorad Nastasijević]], slikar (* [[1893]]) == Nobelova nagrada za 1966. godinu == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Alfred Kastler]] (otkriće i razvoj [[optičko pumpanje|optičkih metoda]] za proučavanje Hercovih rezonanci u atomima) * [[Nobelova nagrada za kemiju|'''Kemija''']]: [[Robert S. Mulliken]] (fundamentalni rad u vezi hemijskih veza i elektronske strukture molekula putem [[Molekularna orbitalna teorija|metode molekularne orbitale]]) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[Francis Peyton Rous]] (otkriće [[onkovirus|virusa]] koji izazivaju tumor) i [[Charles Brenton Huggins]] (otkrića u vezi hormonskog tretmana raka prostate) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[Shmuel Yosef Agnon]] (duboko karakteristična narativna umetnost s motivima iz života jevrejskog naroda) i [[Nelly Sachs]] (izuzetno lirsko i dramatičko pisanje, koje s dirljivom snagom tumači sudbinu Izraela) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: nije dodijeljena == Reference == {{reference|2}} ; Literatura * [http://catalog.osaarchivum.org/ Osa Archivum Catalog] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181108005925/http://catalog.osaarchivum.org/ |date=2018-11-08 }}. HU OSA; Records of Radio Free Europe/Radio Liberty Research Institute: Publications Department: Background Reports; Open Society Archives at Central European University, Budapest. == Vanjske veze == * [https://www.znaci.org/00001/138_92.pdf Brionski plenum - pad grupe A.Rankovića. Reorganizacija federacije], Tematska zbirka dokumenata, Branko Petranović, Momčilo Zečević. znaci.net * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/6-6-48.shtml Yugoslav-Bulgarian Dispute Over Macedonian Language] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063256/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/6-6-48.shtml |date=2011-07-28 }}, S.Stanković, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/76-4-103.shtml Central Committee Plenums of Yugoslavia's Six Republics Approve Purge of Rankovic & Party Reforms] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063248/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/76-4-103.shtml |date=2011-07-28 }}, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/76-4-8.shtml Greater Rights For Voters in Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063217/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/76-4-8.shtml |date=2011-07-28 }}, S.Stanković, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/76-4-5.shtml Position Of The Church In Yugoslavia's Self-Management System] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063230/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/76-4-5.shtml |date=2011-07-28 }}, S.Stanković, OSA-RFE {{commonscat|1966}} [[Kategorija:1966.]] fosxrhcyq28xa626va8kun5988ce24s 0 24114 42586923 42559211 2026-05-03T07:50:53Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 2 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586923 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Zaštićeno područje | ime = Specijalni rezervat prirode Deliblatska peščara | izvorni_naziv = | iucn_kategorija = IV | slika = Deliblato Sands 3.jpg | širina_slike = | opis_slike = | karta = | lokacija = [[Vojvodina|Autonomna pokrajina Vojvodina]],{{flag|Srbija}} | najbliži_grad = [[Alibunar]], [[Vršac]], | koordinate = {{coord|44|53|01|N|21|05|33|E|type:landmark|display=inline}} | površina = 348.29 | oznaka = | ovlaštenje = | osnivanje = 1989. god | utemeljenje = | imenovanje = | posjetitelji_br = | posjetitelji_god = | posjetitelji_ref = | upravljačko tijelo = | administrator = | upravitelj = | vlasnik = | svjetska_baština = | url = }} '''Deliblatska peščara''' ('''''Deliblatski pesak''''') ili Banatska peščara (''Banatski pesak''), jedinstvena je [[peščara]] u [[Evropa|Evropi]], a nalazi se u jugoistočnom delu srpske pokrajine [[Vojvodina|Vojvodine]], u južnom [[Banat]]u. Ova prostrana oblast površine od oko 300&nbsp;km², čije su glavne peščane mase elipsoidnog oblika okružene plodnim lesnim poljoprivrdnim površinama, proteže se između [[Dunav]]a i jugozapadnih padina [[Karpati|Karpata]]. Ovaj spomenik istorije prirode [[Panonska nizija|Panonske nizije]] jedno je od retkih pribežišta za mnoge specifične vrste [[Flora|flore]] i [[Fauna|faune]], koje u evropskim i svetskim razmerama predstavljaju prirodne retkosti. Peščara predstavlja [[Geomorfologija|geomorfološki]] i [[Ekologija|ekološko]]-[[Biogeografija|biogeografski]] fenomen ne samo Panonske nizije, već i čitave Evrope. [[File:Paeonia tenuifolia 1zz.jpg|mini|levo|160px|[[Stepski božur]] (''Paeonia tenuifolia'')]] [[File:Fitillaria messanensis ssp. gracilis Mt.Orjen montan.jpg|mini|levo|160px|[[Degenova kockavica]] (''Fritillaria gracilis'')]] [[File:SakerFalcon.jpg|mini|levo|160px|[[Stepski soko]] ili banatski soko (''Falco cherrug'')]] [[File:Молодой орел-могильник.jpg|mini|levo|160px|[[Orao krstaš]], carski ili kraljevski orao (''Aquila heliaca'')]] == Živi svet Deliblastske peščare == Bogatstvo flore ovog područja se ogleda u postojanju oko 900 vrsta viših biljaka, od kojih su mnoge relikti i rariteti, kao i vrste koje su u svom rasprostranjenju ograničene na Panonsku niziju. Jedino se ovde, u odnosu na čitav prostor Srbije nalaze: [[banatski božur]], [[stepski božur]] (''Paeonia tenuifolia''), [[Pelen|Pančićev pelen]], [[šerpet]] i [[Degenova kockavica]] (''Fritillaria gracilis''). Svoje stanište ovde je ''našlo'' i 20 vrsta [[orhideja]]. Prirodnu autohtonu šumsku vegetaciju predstvljaju šume bele lipe i krupnolisnog medunca. Deliblatska peščara je u vegetacijskom smislu mešavina [[Stepa|stepe]] i šumo-stepe, koju odlikuje mozaik travnih, žbunastih i šumskih staništa. === Značajno područje za ptice === Zbog prisustva velikog broja vrsta [[ptica]], od kojih su mnoge retke i ugrožene, ovo područje je uvršćeno u najznačajnija staništa ptica u Evropi – [[Lista značajnih područja za ptice u Srbiji|IBA područje]]. Iz grupe grabljivica, koje su najugroženije ptice, zastupljene su vrste kao što su: [[Stepski soko|stepski ili banatski soko]], [[Orao krstaš|orao krstaš ili kraljevski orao]] (''Aquila heliaca'') i [[orao kliktaš]]. Njihovo pojavljivanje uslovljeno je pašnjačkim površinama i prisustvom tekunice, koja predstavlja osnov njihove ishrane. Od stanovnika životinjskog carstva peščare, ovom prilikom izdvajamo prisustvo: [[vuk]]a, [[jelen]]a, [[Srna|srne]] i [[Divlja svinja|divlje svinje]]. === Specijalni rezervat prirode === Prirodne karakteristike i jedinstvenost ovog kraja čine ga pogodnim za rekreaciju, lov i ribolov, nautički turizam, a pre svega ekološki turizam. Od stanovnika životinjskog carstva peščare, ovom prilikom izdvajamo prisustvo: [[vuk]]a, [[jelen]]a, [[Srna|srne]] i [[Divlja svinja|divlje svinje]]. U cilju zaštite ovog područja, Deliblatska peščara je proglašena za [[Posebni rezervat prirode|specijalni rezervat prirode]].<ref>{{cite web |url= http://www.vojvodinasume.rs/zastita-zivotne-sredine/deliblatska-pescara |title= Specijalni rezervat prirode „Deliblatska peščara“ |trans-title= |language= |website= vojvodinasume.rs |date= |accessdate= |quote= |archive-date= 2019-08-31 |archive-url= https://web.archive.org/web/20190831023018/http://www.vojvodinasume.rs/zastita-zivotne-sredine/deliblatska-pescara/ }}</ref><ref>{{cite web |url= http://www.vojvodinasume.rs/ponuda/srp-deliblatska-pescara |title= SRP “Deliblatska peščara“ |trans-title= |language= |website= vojvodinasume.rs |date= |accessdate= |quote= }}</ref> Od 2002. godine, Deliblatska peščara nalazi se na preliminarnoj listi [[UNESKO|Uneska]] kao područje izuzetnih prirodnih vrednosti. == Lovište == '''Lovište Deliblatska peščara''' se nalazi na površini od 33.610 hektara od čega je ograđeno 1.850 hektara ''Dragićev Hat''. Lovište se nalazi u okviru Javnog preduzeća ''Vojvodinašume''<ref>{{cite web |url= http://www.vojvodinasume.rs |title= <nowiki>Vojvodinašume | Čuvajmo naše šume</nowiki> |trans-title= |language= |website= vojvodinasume.rs |date= |accessdate= |quote= }}</ref> kojim upravlja šumsko gazdinstvo ''Banat''<ref>{{cite web |url= http://www.serbia-tourism.org/srpski/main.php?naziv=Lov%20i%20ribolov&dat=lov&poc=ban |title= Šumsko gazdinstvo Banat |trans-title= |language= |website= serbia-tourism.org |date= |accessdate= 11. 9. 2019 |quote= |deadurl= yes |archiveurl= https://web.archive.org/web/20091218061152/http://www.serbia-tourism.org/srpski/main.php?naziv=Lov%20i%20ribolov&dat=lov&poc=ban |archivedate= 11. 9. 2019 |df= }}</ref> [[Pančevo]]. Od krupne divljači mogu se loviti jeleni, divlje svinje i srne a od sitne divlje patke i divlje guske. Lovište se nalazi u Južnom Banatu i okruženo je sa tri reke: [[Dunav]], [[Tamiš]] i [[Karaš]]. Jugoistočni deo lovište u dužini od sedam kilometara naslanja se na Dunav - ''Dragićev Hat'' zauzima površinu od 1.850 hektara i osposobljeno je kao lovno-uzgojni centar. [[Labudovo okno]] je deo lovišta u kojem se organizuje lov na divlje patke i guske i obuhvata površinu od 2.500 hektara močvarskih terena, rečnih ostrva i Dunava. Tokom jeseni i zime velika jata divljih pataka i gusaka nastanjuje ovaj kraj. Lovci se smeštaju u lovačkim kućama u samom lovištu. == Zanimljivosti == * Najveći deo radnje filma ''[[Ko to tamo peva]]'' odvijao se u Deliblatskoj peščari. Tu je sniman i film ''[[Boj na Kosovu (film)|Boj na Kosovu]]''. == Galerija == <center><gallery widths="175px" heights="175x" perrow=4> Deliblatska Pescara Serbia November 4 2001 HSV 457.jpg|Satelitski snimak Deliblatske peščare Deliblatska peš.jpg Deliblatska peščara, Šušara.jpg Žitna polja Banata, ka Vršcu.jpg Deliblato Sands 3.jpg Hills of Deliblatska pescara, Serbia.JPG Deliblatska peščara u zoru.jpg Deliblatska pescara1.jpg Deliblatska peščara i drvo.jpg Deliblatska peščara 005.JPG Deliblatska peščara 004.JPG Steppa of Delibltska pescara, Serbia.JPG Deliblato Sands 2.jpg Deliblato Sands 1.jpg Делиблатска пешчара, песак.jpg Deliblatska peščara, kanal Dunav-Tisa-Dunav.jpg|[[Kanal Dunav – Tisa – Dunav|Kanal Dunav–Tisa–Dunav]] u blizini Deliblatske peščare </gallery></center> == Vanjske veze == * {{cite web |url= http://blog.b92.net/text/15232/Deliblatska-pescara-u-maju |title= Deliblatska peščara u maju |trans-title= |language= |website= blog.b92.net |date= 31. 5. 2010 |accessdate= 11. 9. 2019 |quote= |archive-date= 2016-04-13 |archive-url= https://web.archive.org/web/20160413031311/http://blog.b92.net/text/15232/Deliblatska-pescara-u-maju/ }} * {{cite web |url= http://www.srbija.travel/priroda/rezervati-prirode/deliblatska-pescara/?lng=lat |title= Deliblatska peščara |trans-title= |language= |website= srbija.travel |date= |accessdate= 14. 4. 2011 |quote= |deadurl= yes |archiveurl= https://web.archive.org/web/20120827092534/http://www.srbija.travel/priroda/rezervati-prirode/deliblatska-pescara/?lng=lat |archivedate= 30. 9. 2011 |df= }} * {{cite web |url= http://www.zdravasrbija.com/lat/Zdrava%20Srbija/191-Deliblatska-pescara.php |title= Deliblatska peščara |trans-title= |language= |website= zdravasrbija.com |date= 9. 2. 2013 |accessdate= 13. 9. 2019 |quote= }} * {{cite web |url= https://jelenadilber.wordpress.com/2015/11/05/deliblatska-pecina-kad-kosava-stvara-dine |title= Deliblatska peščara – kad košava stvara dine |trans-title= |language= |website= jelenadilber.wordpress.com |date= 5. 11. 2015 |accessdate= 11. 9. 2019 |quote= }} * {{cite web |url= http://www.rts.rs/page/magazine/sr/story/2523/nauka/2566313/deliblatska-pescara--najveca-evropska-kontinentalna-pescara.html |title= Deliblatska peščara – najveća evropska kontinentalna peščara |trans-title= |language= |website= rts.rs |date= 3. 1. 2017 |accessdate= 11. 9. 2019 |quote= }} * {{cite web |url= http://www.svetputovanja.info/deliblatska-pescara-zanimljivosti-smestaj-staze-bazen-slike/ |title= Deliblatska peščara, zanimljivosti: smeštaj, staze, bazen, slike |trans-title= |language= |website= svetputovanja.info |date= 2. 11. 2017 |accessdate= 11. 9. 2019 |quote= }} * {{cite web |url= https://www.blic.rs/vesti/vojvodina/tajna-najvece-pescare-evrope-cudesna-igra-vetra-i-peska-u-deliblatu/2hb6wec |title= TAJNA NAJVEĆE PEŠČARE EVROPE Čudesna igra vetra i peska u Deliblatu |trans-title= |language= |website= blic.rs |date= 9. 9. 2018 |accessdate= 11. 9. 2019 |quote= }} * {{cite web |url= http://pancevo.mojkraj.rs/vesti/drustvo/item/8384-posumljavanje-deliblatske-pescare-pocelo-je-pre-200-godina |title= Pošumljavanje Deliblatske peščare počelo je pre 200 godina |trans-title= |language= |website= pancevo.mojkraj.rs |date= 20.10.2018 |accessdate= 11. 9. 2019 |quote= }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{cite web |url= https://dpps.org.rs/turizam/deliblatska-pescara-2 |title= Evropska Sahara |trans-title= |language= |website= dpps.org.rs |date= |accessdate= |quote= |archive-date= 2020-11-26 |archive-url= https://web.archive.org/web/20201126204539/https://dpps.org.rs/turizam/deliblatska-pescara-2/ }} * {{cite web |url= http://www.serbia.com/srpski/posetite-srbiju/prirodne-lepote/jedinstvena-priroda/deliblatska-pescara-evropska-sahara |title= Deliblatska peščara – evropska Sahara |trans-title= |language= |website= serbia.com |date= |accessdate= |quote= }} * {{cite web |url= https://lepevesti.club/deliblatska-pescara-tajna-najvece-pescare-u-evropi |title= Deliblatska peščara – tajna najveće peščare u Evropi |trans-title= |language= |website= lepevesti.club |date= |accessdate= |quote= |archive-date= 2021-03-07 |archive-url= https://web.archive.org/web/20210307121252/https://lepevesti.club/deliblatska-pescara-tajna-najvece-pescare-u-evropi/ }} * {{cite web |url= http://www.panacomp.net/deliblatska-pescara |title= Deliblatska peščara |trans-title= |language= |website= panacomp.net |date= |accessdate= |quote= }} * {{cite web |url= https://freebiking.org/fb-atlas/vojvodina/deliblatska |title= Deliblatska peščara |trans-title= |language= |website= freebiking.org |date= |accessdate= |quote= }} * {{cite web |url= https://obidjisrbiju.com/post_grad/deliblatska-pescara/?type=destinacija |title= Deliblatska peščara |trans-title= |language= |website= obidjisrbiju.com |date= |accessdate= |quote= }} * {{cite web |url= https://www.turizmopedija.com/deliblatska-pescara |title= Deliblatska peščara – informacije i zanimljivosti |trans-title= |language= |website= turizmopedija.com |date= |accessdate= |quote= }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{cite web |url= https://nestvarna.blog/2016/04/03/deliblatska-pescara-zagajicka-brda |title= Deliblatska Peščara. Zagajička Brda. |trans-title= |language= |website= nestvarna.blog |date= |accessdate= |quote= }} * {{cite web |url= https://explore-serbia.rs/ture/zagajicka-brda |title= <nowiki>Deliblatska peščara–Zagajička brda / Deliblato Sands–Zagaj Hills | Istraži Srbiju / Explore Serbia | Avanturistički turizam / Adventure tourism</nowiki> |trans-title= |language= |website= explore-serbia.rs |date= |accessdate= |quote= |archive-date= 2019-09-15 |archive-url= https://web.archive.org/web/20190915064204/https://explore-serbia.rs/ture/zagajicka-brda/ |url-status= dead }} == Povezano == * {{ill|Zagajička brda|sr|Загајичка брда}} (''Zagajska brda'') * {{ill|Oleškivska peščara|uk|Олешківські піски}} (''Oleškivski pesak'')<ref>{{cite web |url= https://ru.tsn.ua/osoblyva_ukraina/oleshkovskie-peski-ukrainskaya-sahara-320136.html |title= Олешковские пески – украинская Сахара |trans-title= Oleškovski pesak – ukrajinska Sahara |language= ru |website= ru.tsn.ua |date= 9. 9. 2013 |accessdate= 14. 9. 2019 |quote= }}</ref> == Reference == {{reference}} {{portal|Srbija}} {{Normativna kontrola}} {{Commonscat|Deliblatska peščara}} [[Kategorija:Vršac]] [[Kategorija:Brda u Srbiji]] [[Kategorija:Banat]] [[Kategorija:Specijalni rezervati prirode u Srbiji]] [[Kategorija:Značajna područja za ptice u Srbiji]] 3yg0l28762mt0bg34k9eg2inzsd6pxe 0 24566 42586982 42460922 2026-05-03T10:21:01Z Alekol 2231 /* Decembar/Prosinac */ 42586982 wikitext text/x-wiki {{Godina nav}} {{Godina u drugim kalendarima|2008}} Godina '''2008''' ('''[[Rimski brojevi|MMVIII]]''') bila je [[prijestupna godina koja počinje u utorak]]. Označena je kao: * Međunarodna godina jezikâ __NOTOC__ == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.|1. januar]] - [[Cipar]] i [[Malta]] uveli [[euro]]; * 1. 1. - [[Slovenija]] je kao prva nova članica počela predsjedati [[Evropska unija|Europskom unijom]]; * 1. 1. - Hrvatska: ** Započela primjena pravnog režima [[Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas|Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa]] Republike Hrvatske i na države članice [[Evropska unija|Europske unije]]; ** Ukinuto obavezno služenje vojnog roka u [[Oružane snage Republike Hrvatske|Oružanim snagama Republike Hrvatske]]; ** [[Hrvatska]] započela dvogodišnji mandat kao nestalna članica [[Vijeće sigurnosti|Vijeća sigurnosti UN-a]]. * 1. 1. - [[Serge Brammertz]] je novi tužilac [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|ICTY]]-ja umesto [[Carla Del Ponte|Karle Del Ponte]]. * [[2. 1.|2. januar]] - Cijena sirove [[nafta|nafte]] je dostigla rekordnu cijenu od 100 [[Američki dolar|$]] po barrelu. * [[9. 1.]] - [[Hashim Thaçi|Hašim Tači]] izabran za premijera privremene Vlade Kosova. * [[11. 1.]] - Konstituiran [[šesti saziv Hrvatskog sabora]]. Za novog predsjednika izabran je dosadašnji potpredsjednik [[Luka Bebić]]. * [[12. 1.]] - [[Hrvatski sabor]] izglasao povjerenje novoj [[Deseta Vlada Republike Hrvatske|Vladi Republike Hrvatske]], na čelu s predsjednikom [[Ivo Sanader|Ivom Sanaderom]]; * 12. 1. - Poginulo 11 makedonskih vojnika u helikopterskoj nesreći pri povratku iz mirovne misije Evropske unije u Bosni i Hercegovini. * [[14. 1.]] - [[NASA]]-in [[MESSENGER]] obavio prvi od tri preleta iznad [[Merkur]]a. * [[20. 1.|20. januar]] - U prvom krugu predsjedničkih izbora u [[Srbija|Srbiji]], najviše glasova osvojili kandidat SRS [[Tomislav Nikolić]] i aktuelni predsjednik i kandidat DS [[Boris Tadić]]. * [[21. 1.]] - [[Svetska ekonomska kriza]]: Pad na berzama širom sveta usled straha od recesije u SAD. * [[22. 1.|22.]] - [[27. 1.|27. siječnja]] - Zagreb je domaćin Evropskog prvenstva u [[umetničko klizanje|umjetničkom klizanju]]. * [[25. 1.|25. januar]] - U [[Moskva|Moskvi]], srpske vlasti (ministar infrastrukture [[Velimir Ilić]] u prisustvu preds. [[Boris Tadić|Borisa Tadića]] i prem. [[Vojislav Koštunica|Vojislava Koštunice]]) potpisale sporazum o prodaji srpske naftne kompanije NIS ruskoj kompaniji [[Gazprom|Gasprom]], kao i sporazum o izgradnji ruskog gasovoda kroz Srbiju. * 25. 1. - Srpski ministar policije [[Dragan Jočić]] teško povređen u saobraćajnoj nesreći. * [[26. 1.|26. siječnja]] - Hrvatska liga protiv raka i Udruga Zdravka organizirat će po uzoru na [[Dan narcisa]], kojim se upozorava na [[rak dojke]], prvi put Hrvatski dan mimoza - dan borbe protiv [[Rak vrata maternice|raka vrata maternice]]. * [[27. 1.|27. siječnja]] - [[Europsko prvenstvo u rukometu - Norveška 2008.|Evropsko prvenstvo u rukometu - Norveška 2008.]]: [[Rukometna reprezentacija Danske|Danska]] 1, [[Rukometna reprezentacija Hrvatske|Hrvatska]] 2, [[Rukometna reprezentacija Crne Gore|Crna Gora]] 12. * [[30. 1.|30. siječnja]] - [[Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije|HNV]] i [[DSHV]] uputili Otvoreno pismo državnom vrhu [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] i [[Srbija|Republike Srbije]] te vlastima [[Vojvodina|AP Vojvodine]] zbog "kršenja prava hrvatske manjine na obrazovanje na materinjem jeziku" u Srbiji. === Februar/Veljača === * [[3. 2.|3. februar]] - [[Datoteka:Coat of arms of Serbia small.svg|22px|Srbija]] Sadašnji predsednik Boris Tadić u drugom krugu predsjedničkih izbora pobedio Tomislava Nikolića rezultatom 50,31%:47,97% (stupa na dužnost 15. 2.). * [[4. 2.]] - [[Iranska svemirska agencija]] izvela prvi suborbitalni let ([[Kavošgar|Kavošgar-1]]: "Istraživač-1"). * [[5. 2.|5. februar]] - U Beogradu uhapšeni bivši funkcioneri [[FK Crvena zvezda|FK Crvena Zvezda]], [[Dragan Džajić]], [[Vladimir Cvetković]] i [[Miloš Marinković]], zbog sumnji u finansijske malverzacije.. * [[6. 2.|6. februar]] - [[Evropska unija]] odlučila da, zbog nesaglasnosti u Vladi Srbije, odloži potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom. * [[7. 2.|7. februar]] - Pripadnici [[Otačastveni pokret Obraz|Otačastvenog pokreta Obraz]] pocepali rad "Licem u lice", koji prikazuje Elvisa Prislija i [[Adem Jašari|Adema Jašarija]] kao proizvode pop-kulture, na otvaranju izložbe u Beogradu. * [[8. 2.|8. februar]] - Ispred ulaza u market [[Merkator]] na [[Novi Beograd|Novom Beogradu]], odjeknula eksplozija koja je pričinila manju materijalnu štetu. [[Datoteka:UNMIK map.png|thumb|100px|Mapa Kosova]] * [[11. 2.]] - Predsednik [[Istočni Timor|Istočnog Timora]] [[José Ramos-Horta]] ranjen u napadu pobunjenih vojnika na njegovu kuću. * [[13. 2.|13. veljače]] - U [[Split]]u je održan dvoranski miting u [[skok u vis|skoku u vis]] za žene. Pobijedila je [[Blanka Vlašić]] s rekordom mitinga od 201&nbsp;cm. * [[15. 2.]] - Povodom tridesetogodišnjice [[punk]]a u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] se održava koncert "Riječki novi val", na kojem će ponovno zasvirati legendarni riječki punk sastavi [[Parafi]], [[Termiti (sastav)|Termiti]], Umjetnici ulice, Grč, Ogledala i [[Slovenija|slovenski]] sastav [[Pankrti]] * [[18. 2.|18. februar]] - Skupština Srbije usvojila odluku o poništenju akata o proglašenju nezavisnosti AP Kosovo i Metohija. * 18. 2. - Britanska vlada privremeno nacionalizovala hipotekarnu banku ''Northern Rock'' usled finansijske krize. * 18. 2. - Poraz partije [[Pervez Musharraf|Perveza Musharrafa]] na izborima u [[Pakistan]]u. * [[21. 2.|21. februar]] - U Beogradu, na platou ispred Doma Narodne skupštine Srbije, oko 500.000 građana prisustvovalo je skupu „[[Kosovo je Srbija]]“. U neredima zapaljena ambasada SAD i oštećena ambasada Hrvatske. * [[24. 2.]] - [[Raul Castro|Raúl Castro]] preuzeo položaj predsednika [[Kuba|Kube]] nakon što se brat [[Fidel Castro|Fidel]] povukao iz zdravstvenih razloga. * 24. 2. - [[80. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[No Country for Old Men (film)|No Country for Old Men]]'', četiri nagrade od osam nominacija, ''[[The Bourne Ultimatum (film)|The Bourne Ultimatum]]'' tri od tri, ''[[There Will Be Blood]]'' dve od osam. * [[25. 2.]] - [[Dmitrij Medvedev]] posetio Srbiju, [[Srbijagas]] i [[Gazprom|Gasprom]] potpisali sporazum o gradnji [[Južni tok|Južnog toka]]. * [[29. 2.|29. februar]] - Milo Đukanović ponovo izabran za premijera [[Crna Gora|Crne Gore]]. === Mart/Ožujak === [[Datoteka:Blanka Vlasic Valence 2008.jpg|right|thumb|225px|[[Blanka Vlašić]]]] * [[1. 3.]] - [[Kolumbija|Kolumbijska]] vojska ubila [[FARC]]ovog komandanta [[Raúl Reyes|Raúla Reyesa]] na [[ekvador]]skoj teritoriji - zbog toga dolazi do [[Andska diplomatska kriza (2008)|diplomatske krize]] i pomeranja ekvadorske i venecuelanske vojske na kolumbijsku granicu. * [[2. 3.|2. mart]] - [[Dmitrij Medvedev|Dmitrij Medvjedev]] pobijedio na izborima za predsjednika Rusije. * [[8. 3.|8. mart]] - Premijer Srbije, Vojislav Koštunica, navodeći nejedinstvo u Vladi po pitanju Kosova, predložio raspuštanje parlamenta i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. * [[9. 3.|9. ožujka]] - [[Blanka Vlašić]] postala je svjetska dvoranska prvakinja u [[skok u vis|skoku u vis]] s preskočenih 203&nbsp;cm, pobijedivši u [[španija|španjolskom]] gradu [[Valencia|Valenciji]]. * [[12. 3.|12. ožujka]] - [[Hrvatski sabor]] je prihvatio [[Hrvatska Vlada|Vladin]] izvještaj o stanju pregovora s [[Evropska unija|Evropskom unijom]] i odgodio primjenu [[ZERP]]-a na njezine članice. * [[13. 3.|13. mart]] - Predsednik Srbije, Boris Tadić, raspustio parlament i raspisao vanredne parlamentarne izbore za 11. maj. * 13. 2. - Hrvatski znanstveni tim predvođen [[Miroslav Radman|Miroslavom Radmanom]] otkrio je seksualni život [[bakterija]], o čemu je objavljen članak u najprestižnijem svjetskom [[nauka|znanstvenom]] časopisu ''[[Science]]''. * [[13. 3.|13.]] - [[17. 3.|17. ožujka]] - U [[Leipzig]]u je održan sajam knjiga, na kojem je [[Hrvatska]] zemlja partner, pod motom: "''Leipzig liest kroatisch - Leipzig čita [[hrvatski jezik|hrvatski]]''". * [[14. 3.]] - [[Tibetanski nemiri (2008)|Tibetanski nemiri]]: domorodački protesti se pretvorili u pljačke i ubistva pripadnika naroda Han. * [[15. 3.]] - Iz [[split]]ske pošte na Kopilici odneto 15 milijuna kuna, u saradnji srpskih i hrvatskih kriminalaca. * 15. 3. - Eksplozije u vojnom skladištu u [[Gërdec]]u blizu Tirane odnose 26 života. * [[16. 3.|16. ožujka]] - U [[Lukovdol]]u je otvoreno 46. [[Goranovo proljeće]]. Dobitnica [[Goranov vijenac|Goranova vijenca]] je pjesnikinja [[Jasna Melvinger]]. * [[17. 3.|17. mart]] - U nemirima u [[Kosovska Mitrovica|Kosovskoj Mitrovici]], usled upada [[KFOR]]-a i UNMIK-a u zgradu Opštinskog suda, jedan policajac [[UNMIK]]-a je poginuo, a povređeno je oko 100 ljudi. * [[19. 3.|19. III.]] - [[Hrvatska]] priznala neovisnost Kosova. * 19. 3. - Zlatna evropska medalja za [[Milorad Čavić|Milorada Čavića]] u Ajndhovenu (50m delfin). Suspendovan jer se na dodeli medalja pojavio s natpisom na majici "Kosovo je Srbija". * [[21. 3.|21. ožujka]] - U [[Knjaževac|Knjaževcu]] u atentatu ubijen predsjednik suda u tom gradu, Dragiša Cvejić. * [[23. 3.|23. marta]] - Na Evropskom prvenstvu u 50-metarskim bazenima u [[Eindhoven]]u brončanu medalju osvojila je [[Sanja Jovanović]] na 50 metara leđno. * [[24. 3.|24. ožujka]] - Na Evropskom prvenstvu u 50-metarskim bazenima u [[Eindhoven]]u, hrvatski plivač [[Duje Draganja]] te hrvatska štafeta 4*100 mješovito ([[Gordan Kožulj]], [[Vanja Rogulj]], [[Mario Todorović]] i [[Duje Draganja]]) osvojili su srebrne medalje.. Srpski plivač [[Milorad Čavić]] osvojio je zlatnu medalju (50m leptir za 23:11 - evropski rekord) * 24. 3. - Održani prvi izbori za skupštinu [[Butan]]a. * [[25. 3.]] - [[Komori|Komorske]] snage uz pomoć [[Afrička unija|AU]] izvršili invaziju na odmetnuto ostrvo [[Anžuan]]. * [[29. 3.|29. marta]] - 9 novih članica [[Evropska unija|EU]] u potpunosti će početi primjenjivati [[Schengenski sporazum]] (otvorene luke i zračne luke). * mart - april - [[Svetska kriza cena hrane 2007-2008.]]: neredi u Trećem svetu zbog skoka cena hrane. === April/Travanj === * [[3. 4.|3. april]] - Hrvatski general [[Ivan Korade]] izvršio [[samoubistvo]] nakon okršaja s policijom koja ga je tražila za višestruko ubistvo; * 3. 4. - Haški tribunal oslobodio svih optužbi bivšeg vođu OVK, [[Ramush Haradinaj|Ramuša Haradinaja]], za zločine nad Srbima na Kosovu i Metohiji tokom [[1998]]. godine; * 3. 4. - [[Hrvatska]] je na sastanku na vrhu [[NATO]]-a u [[Bukurešt]]u dobila pozivnicu za članstvo u tom paktu; * 3. 4. - Od teških ozljeda glave nastalih od udarca potiljkom u betonski zid na stadionu u [[Zadar|Zadru]], na prvenstvenoj utakmici [[29. 3.|29. ožujka]], preminuo nogometaš [[NK Zadar|NK Zadra]] [[Hrvoje Ćustić]]. * [[4. 4.|4.]] - [[5. 4.|5. travnja]] - [[Američki predsjednici|Američki predsjednik]] [[George W. Bush]] službeno posjetio Hrvatsku. * [[6. 4.|6. april]] - [[Datoteka:Coat of arms of Montenegro.svg|22px|Crna Gora]] [[Filip Vujanović]] ponovo izabran za predsednika Crne Gore. * [[9. 4.|9. april]] - [[Kanalska ostrva|Kanalsko ostrvo]] [[Sark]] je ukinulo poslednji preostali [[feudalizam|feudalni sistem]] u [[Evropa|Evropi]]; * 9. 4. - Na sjednici [[Skupština Kosova|Kosovske Skupštine]] usvojen je novi [[Kosovski ustav]] za kojeg je odlučeno da će na snagu stupiti 15. VI. 2008. godine. * [[11. 4.]] - Predstavnički dom [[Bosna i Hercegovina|BiH]] prihvata zakone o reformi policije (potrebno za [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju]]) * [[12. 4.|12. travnja]] - Na Svjetskom plivačkom prvenstvu u malim bazenima u [[Manchester]]u, [[Duje Draganja]] oborio je svjetski rekord u disciplini 50 metara [[Plivanje#Stilovi plivanja|slobodnim stilom]]. * [[13. 4.|13. IV.]] - Na Svjetskom plivačkom prvenstvu u malim bazenima [[Sanja Jovanović]] osvojila je zlatnu medalju na 50 m [[Plivanje#Stilovi plivanja|leđno]] s novim svjetski rekordom, a [[Duje Draganja]] u disciplini 100 m slobodno osvojio je brončanu medalju, čime je Hrvatska na Svjetskom plivačkom prvenstvu u malim bazenima osvojila ukupno četiri medalje, dvije zlatne, dvije bronce, te dva svjetska rekorda. * [[14. 4.|14. april]] - Na opštim izborima u Italiji pobedila je [[desnica|desna]] koalicija na čelu sa [[Silvio Berlusconi|Silviom Berluskonijem]]. * [[16. 4.]] - [[Jasna Šekarić]] osvojila zlatnu medalju na Svetskom kupu u Pekingu ([[sportski pištolj]]) za 0,2 kruga razlike. * [[20. 4.|20. travnja]] - Paraolimpijac [[Mihovil Španja]], najbolji hrvatski plivač s invaliditetom, isplivao je na 3. međunarodnom plivačkom mitingu "Zlatni Orlando" u [[Dubrovnik]]u novi svjetski rekord na 50 metara [[Plivanje#Stilovi plivanja|prsno]]. * [[26. 4.]] - [[Fudbal|Nogometaš]] [[GNK Dinamo Zagreb|Dinama]] [[Luka Modrić]] potpisao je za engleski nogometni klub [[Tottenham Hotspur F.C.]] za 21 milijun [[Euro|eura]], što je rekordni transfer u povijesti hrvatskog nogometa. * [[29. 4.|29. april]] - Potpredsednik Vlade Srbije, [[Božidar Đelić]], potpisao u Luksemburgu [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju]] Srbije sa Evropskom unijom (predsedavajući [[Dimitrij Rupel]]). Potpisivanje sporazuma dodatno je zaoštrilo odnose između Demokratske stranke i Demokratske stranke Srbije. * [[30. 4.]] - U Beogradu potpisan memorandum [[Fiat]]-[[Zastava (fabrika)|Zastava]] o razumevanju, strateškoj saradnji i zajedničkom ulaganju. === Maj/Svibanj === [[Datoteka:2008 Sichuan Earthquake aftershockes through May 28.pdf|right|thumb|225px|Karta lokacija zemljotresa u Sichuanu]] * [[2. 5.|2]] - [[3. 5.|3. maj]] - Ciklon Nargis ubio preko 130.000 ljudi u Burmi/[[Mianmar|Mijanmaru]]. * [[7. 5.|7. maj]] - [[Dmitrij Medvedev]] svečano stupio na dužnost predsednika Rusije, [[Vladimir Putin]] sutradan postavljen za premijera. * [[7. 5.|7]] - [[14. 5.]] - [[Konflikt u Libanu 2008.|Oružani sukob]] između [[Hezbollah]]a i [[libanon|libanske]] vlade. * [[9. 5.|9. maj]] - Pilot bivše [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]], [[Emir Šišić]], odlukom vanraspravnog veća Okružnog suda u Novom Sadu, uslovno pušten na slobodu. * [[10. 5.|10. svibnja]] - Pobjedom nad [[HNK Rijeka|Rijekom]] od 6 : 1, '''[[GNK Dinamo Zagreb|Dinamo]]''' je proslavio naslov [[fudbal|nogometnog]] prvaka Hrvatske 2008. * [[11. 5.|11. maj]] - [[Datoteka:Coat of arms of Serbia small.svg|20px|Srbija]] [[Izbori za narodne poslanike u Narodnu skupštinu Republike Srbije 2008.]]: Koalicija "Za evropsku Srbiju" 102 poslanika, SRS 78, DSS-Nova Srbija 30, SPS-PUPS-JS 20, LDP (SDU, DHSS) 13. Istovremeno i pokrajinski i lokalni izbori. * [[12. 5.|12. maj]] - [[Sečuanski zemljotres 2008.|Sečuanski zemljotres]] jačine 7,8 stepeni [[Richterova skala|Rihterove skale]] koji je pogodio [[Narodna Republika Kina|kinesku]] provinciju [[Sichuan|Sečuan]]. Prema službenim podacima, poginulo je 69.197 osoba, dok je dodatnih 18.222 nestalo, što ga je tada činilo 21. najsmrtonosnijim potresom u historiji.<ref name="jacobs2009">{{Cite news| first=Andrew| last=Jacobs| first2==Edward| last2=Wong| first3=Huang| last3=Yuanxi| title=China Reports Student Toll for Quake| url=http://www.nytimes.com/2009/05/08/world/asia/08china.html| work=New York Times| date=May 7, 2009| accessdate=May 14, 2009| archiveurl=https://web.archive.org/web/20090511021937/http://www.nytimes.com/2009/05/08/world/asia/08china.html| archivedate=2009-05-11| deadurl=no}}</ref> * [[20. 5.|20]]-[[24. 5.|24. svibnja]] - [[Eurosong 2008|Pjesma Eurovizije 2008.]] u Beogradu, pobedio [[Dima Bilan]] iz [[Rusija|Rusije]], [[Jelena Tomašević]] iz Srbije 6. ("Oro"), [[Elvir Laković Laka|Laka]] iz BiH 10. ("Pokušaj"), [[Kraljevi ulice]] iz Hrvatske 21. ("Romanca"). * 20. 5. - U [[Zagreb]]u je [[Hrvati|hrvatski]] [[boks]]ač [[Vedran Akrap]] obranio naslov prvaka zemalja izvan Evropske unije u srednjoj kategoriji tehničkim nokautom u petoj rundi protiv [[Rusi|Rusa]] [[Aleksej Čirkov|Alekseja Čirkova]]. * [[21. 5.|21. maja]] - Znanstvenici prof. dr. [[Ivan Đikić]] i prof. [[Koraljka Husak]] s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u [[Frankfurt na Majni]]u otkrili su novu [[protein|bjelančevinu]] koja ima važnu ulogu u razvoju [[tumor]]a i bolesti [[nervni sistem|živčanog sustava]]. * [[21. 5.|21. V.]] - [[Manchester United F.C.|Manchester United]] osvojio treći naslov prvaka [[Evropa|Europe]] pobjedivši [[Chelsea F.C.|Chelsea]] 6:5 u jedanaestercima. * [[23. 5.]] - Potpisan konstitutivni ugovor o stvaranju [[UNASUR|Unije južnoameričkih nacija]]. * [[25. 5.]] - ''[[Phoenix (svemirska sonda)|Phoenixov]]'' lender sleteo u polarni region [[Mars]]a. * [[28. 5.|28. maj]] - Parlament [[Nepal]]a je ukinuo [[monarhija|monarhiju]] i proglasio državu [[republika|republikom]] (Federativna Demokratska Republika Nepal). * [[29. 5.|29. V.]] - Proglašen [[Nacionalni park Una]]. * [[30. 5.]] - Visoki predstavnik [[Miroslav Lajčak]] naredio zaplenu putnih isprava 16 osoba povezanih sa Stojanom Župljaninom, beguncem od Haškog tribunala. === Jun/Lipanj === * [[1. 6.]] - U Zagrebu brutalno pretučen maturant [[Luka Ritz]] - umire 12. lipnja. * [[2. 6.]] - Novinar "[[Jutarnji list|Jutarnjeg]]" [[Dušan Miljuš]] pretučen ispred svoje zgrade. [[Datoteka:Ana Ivanovic cropped.jpg|thumb|200px|[[Ana Ivanović]]]] * [[4. 6.|4. jun]] - [[Barack Obama|Barak Obama]] sakupio je dovoljnu podršku partijskih delegata da postane kandidat [[Demokratska stranka SAD|Demokratske stranke]] na izborima za [[predsjednici Sjedinjenih Američkih Država|predsednika SAD]] koji se [[izbori za predsjednika SAD 2008|održavaju u novembru]]. * [[6. 6.|6. lipnja]] - [[KK Zadar|Košarkaši Zadra]] osvojili su naslov prvaka Hrvatske pobijedivši [[KK Split]] u petoj utakmici doigravanja. * [[7. 6.]] - [[Ana Ivanović]] osvojila [[Roland Garros]]. * [[7. 6.|7]] - [[29. 6]] - [[Datoteka:Football pictogram.svg|25px]] [[UEFA Euro 2008]] u Austriji i Švicarskoj: Španjolska je prvak. ** 8. 6. [[fudbalska ili nogometna reprezentacija Hrvatske|hrvatska reprezentacija]] u [[Beč]]u pobijedila domaćina [[Austrijska nogometna reprezentacija|Austriju]] sa '''1:0''', golom [[Luka Modrić|Luke Modrića]] iz jedanaesterca. * [[9. 6.]] - [[Ana Ivanović]] prva na [[Ženska teniska asocijacija|WTA]] listi (do [[10. 8.]]). Ona i [[Jelena Janković]] će se smenjivati na prvom mestu do februara 2009. (s izuzetkom četiri nedelje u septembru i oktobru) * [[11. 6.|11. jun]] - U [[Pančevo|Pančevu]] uhapšen jedan od preostala četiri haška optuženika, [[Stojan Župljanin]], optužen za ratne zločine nad Muslimanima i Hrvatima tokom rata u Bosni i Hercegovini; * 11. 6. - Konstituisan novi saziv Skupštine Srbije, a sednicom je predsedavao najstariji poslanik - [[Jovan Krkobabić]] ([[PUPS]]). * 11. 6. - Lansiran ''[[Fermi Gamma-ray Space Telescope]]''. * [[12. 6.|12. jun]] - Građani [[Irska|Irske]] na referendumu odbacili ratifikaciju [[Lisabonski ugovor|Lisabonskog ugovora]]; * 12. 6. - Na [[UEFA Euro 2008|Evropskom nogometnom prvenstvu]], [[fudbalska ili nogometna reprezentacija Hrvatske|hrvatska reprezentacija]] u [[Klagenfurt]]u svladala [[Nemačka|Njemačku]] '''2:1''' zgodicima [[Darijo Srna|Darija Srne]] i [[Ivica Olić|Ivice Olića]]. * [[15. 6.|15. VI.]] - Na snagu je stupio novi [[Kosovski ustav]] nakon što ga je [[Predsednik Kosova|Kosovski predsjednik]] [[Fatmir Sejdiu]] službeno inaugurirao na svečanoj akademiji u [[Priština|Prištini]]. * [[17. 6.|17. lipnja]] - U palači [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]] održano je svečano proglašenje i predstavljanje novih članova Akademije, koja nakon ovogodišnjih izbora ima ukupno 155 redovitih članova, zatim 139 dopisnih članova i 98 članova suradnika. * [[19. 6.|19. lipnja]] - Poslednje izdanje splitskog [[Feral Tribune]]-a. * [[19. 6.]] - Presuda za [[atentat na Ibarskoj magistrali]]: osmorica osuđena na 258 godina, među kojima su i [[Radomir Marković]] i [[Milorad Ulemek Legija|Milorad Ulemek]]. * [[20. 6.|20. VI.]] - U četvrtfinalu [[UEFA Euro 2008#Četvrtfinale|Evropskog prvenstva u nogometu]], [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Hrvatske|Hrvatska nogometna reprezentacija]] je nakon izvođenja jedanaesteraca izgubila od [[Turska nogometna reprezentacija|Turske]], te time ispala iz daljeg natjecanja. * [[22. 6.]] - Srpski vaterpolisti u [[Genova|Đenovi]] osvojili trofej Svetske lige. * [[23. 6.]] - [[Socijalistička partija Srbije|SPS]] se odlučio za formiranje vlade sa koalicijom "Za evropsku Srbiju". * [[25. 6.|25. jun]] - Za predsednika Skupštine Srbije, izabrana [[Slavica Đukić-Dejanović|Slavica Đukić Dejanović]], potpredsednica Socijalističke partije Srbije. * [[26. 6.|26. jun]] - [[Vrhovni sud SAD]] presudio da [[Drugi amandman Ustava SAD]] garantira građanima pravo na držanje [[Oružje|oružja]]. * [[27. 6.|27. lipnja]] - Srpski vaterpolist, [[Danilo Ikodinović]], teško je ozlijeđen u prometnoj nesreći kod [[Novi Sad|Novog Sada]]. * [[28. 6.]] - U severnoj [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] konstituisana Skupština zajednice opština [[Kosovo|Kosova i Metohije]]. === Jul/Srpanj === [[Datoteka:Mirko Cvetković.jpg|thumb|130px|[[Mirko Cvetković]], premijer Srbije 2008-2012]] * [[1. 7.|1. srpnja]] - [[Francuska]] je od [[Slovenija|Slovenije]] preuzela predsjedanje [[Evropska unija|Europskom unijom]]. * [[3. 7.]] - Žalbeno veće [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|ICTY]] oslobodilo [[Naser Orić|Nasera Orića]]. * [[4. 7.]] - Dubl [[Nenad Zimonjić]] - [[Daniel Nestor|Danijel Nestor]] osvojio [[Wimbledonski teniski turnir|Vimbldon]]. * [[6. 7.|6. srpnja]] - Na Alpskom kupu u [[Lyon]]u, [[hrvatska reprezentacija u hokeju na travi]] osvojila je drugo mjesto. * [[7. 7.|7. srpnja]] - Izabrana '''nova Vlada''' Republike Srbije, na čelu sa premijerom [[Mirko Cvetković|Mirkom Cvetkovićem]] ([[Demokratska stranka (Srbija)|DS]]). Njegov zamenik i ministar unutrašnjih poslova postao je [[Ivica Dačić]] ([[Socijalistička partija Srbije|SPS]]), dok su za ministre spoljnih poslova i odbrane ponovo izabrani Vuk Jeremić i Dragan Šutanovac ([[Demokratska stranka (Srbija)|DS]]). * [[10. 7.|10. srpnja]] - Otvorene su 59. [[Dubrovačke ljetne igre]], koje su ove godine posvećene 500. obljetnici rođenja [[Marin Držić|Marina Držića]]. * 10. 7. - Bivši makedonski ministar unutrašnjih poslova [[Ljube Boškoski]] oslobođen pred [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|ICTY]]. * [[13. 7.|13. jul]] - [[Datoteka:Water polo pictogram.svg|25px]] Završeno [[Evropsko prvenstvo u vaterpolu 2008.]] u [[Malaga|Malagi]]: [[Vaterpolo reprezentacija Crne Gore|Crna Gora]] 1, [[Vaterpolo reprezentacija Srbije|Srbija]] 2, [[Vaterpolo reprezentacija Hrvatske|Hrvatska]] 4. * [[17. 7.]] - Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji podnelo zahtev za sprovođenje istrage protiv [[Fatmir Ljimaj|Fatmira Ljimaja]] i još 27 pripadnika [[Oslobodilačka vojska Kosova|OVK]] (Ljimaj je [[2005]]. oslobođen pred Haškim tribunalom). [[Datoteka:2008 Summer Olympics flame at Beijing National Stadium.jpg|mini|260px|[[Nacionalni stadion u Pekingu]]]] * [[21. 7.|21. srpnja]] - U [[Beograd]]u je uhapšen [[međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju|haški]] optuženik [[Radovan Karadžić]] nakon trinaest godina skrivanja. * [[22. 7.|22. srpnja]] - [[Veljko Rogošić]] prvi je plivač u povijesti, koji je preplivao [[Sredozemno more]], između [[Sicilija|Sicilije]] i rta Bon u [[Tunis]]u. Trebalo mu je 50 sati i 25 minuta. * [[23. 7.]] - Evropska komisija suspendovala stotine miliona eura pomoći [[Bugarska|Bugarskoj]], zabrinuta zbog korupcije i organizovanog kriminala. * [[29. 7.|29. jul]] - Tokom mitinga, koji je organizovala Srpska radikalna stranka u znak protesta zbog hapšenja Radovana Karadžića, došlo do sukoba demonstranata i policije. Zbog posledica prebijanja, jedan demonstrant je kasnije podlegao povredama. * [[30. 7.|30. VII.]] - [[Radovan Karadžić]] izručen Haaškom tribunalu u toku noći. === Avgust/August/Kolovoz === [[Datoteka:A_Russian_missile_lies_largely_intact_in_a_home_in_Gori.jpg|right|thumb|Ruska raketa u civilnim metama, [[Gori]]]] [[Datoteka:Tserovani IDP settlement, Georgia.jpg|right|thumb|225px|Gruzijski izbjeglički logor Tserovani]] * [[1. 8.]] - Ubijen sirijski general [[Muhammad Suleiman]], navodno povezan sa nuklearnim programom (→ [[Operacija Orchard]]). * [[3. 8.|3. VIII.]] - U [[Sinj]]u je održana 293. [[Sinjska alka]]. Pobijedio je Andrija Hrgović s dva pogodaka "''u sridu''" i s jednim "''u dva''". * [[4. 8.]] - U napadu [[Islamski pokret Istočnog Turkestana|terorista]] ubijeno 16 kineskih policajaca u [[Kašgar]]u. * [[7. 8.|7. VIII.]] - Započeo je [[rusko-gruzijski rat]] u kojem su [[Rusija]] i [[Gruzija]] lansirale velike ofenzive unutar separatističke regije [[Južna Osetija|Južne Osetije]] nakon nesuglasica o granici s obje strane koje su počele već nekoliko dana ranije. * [[8. 8.|8]]. - [[24. 8.|24. kolovoza]] - [[Datoteka:Olympic rings.svg|45px]] U [[Peking]]u su održane [[olimpijada 2008|29. Ljetne olimpijske igre]] - medalje: Hrvatska 2 srebrne i 3 bronzane, Srbija 1 srebrna i 2 bronzane (vidi dole). [[Datoteka:Jelena Jankovic at the 2008 WTA Tour Championships.jpg|thumb|200px|[[Jelena Janković]]]] * [[9. 8.|9. VIII.]] - U [[Maraton lađa|Maratonu lađa]], natjecanju autohtonih plovila u dolini [[Neretva|Neretve]], pobijedila je ekipa Staševica. * 9. 8. - Hrvatska reprezentativka u [[streljaštvo|streljaštvu]] [[Snježana Pejčić]] osvojila je brončano odličje na [[Olimpijada 2008|Olimpijskim igrama]] u [[Peking]]u u disciplini zračna puška deset metara. * [[11. 8.]] - Teniserka [[Jelena Janković]] preuzela prvo mesto na WTA listi od Ane Ivanović. * [[12. 8.]] - [[Okupacija Gorija]]: napad [[Kasetna bomba|kasetnim bombama]] na kolonu civila u redu za hranu na središnjem trgu u Goriju. Šestero je poginulo, među njima i [[Nizozemska|nizozemski]] novinar Stan Storimans.<ref>{{cite web|title=Up in Flames - Humanitarian Law Violations and Civilian Victims in the Conflict over South Ossetia|url=http://www.hrw.org/reports/2009/01/22/flames-0| last=[[Human Rights Watch]]| year=23.1. 2009| page=111}}</ref> Nizozemski ministar vanjskih poslova [[Maxime Verhagen]] izjavio je da je Rusija odgovorna za ovaj zločin nad civilima.<ref>{{cite news|author=Ellen Barry|year=22.10. 2008|title=WORLD BRIEFING - EUROPE; The Netherlands: Cluster Bomb Killed Journalist, Official Says| publisher=New York Times| url=http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9905E0D61539F931A15753C1A96E9C8B63}}</ref> ** prvo [[etničko čišćenje]] na rubu moderne [[Europa|Europe]] 21. vijeka: [[progon Gruzijaca iz Južne Osetije]] od strane oružanih snaga Južne Osetije, uz prešutnu podršku ruskih vojnika. [[UNHCR]] navodi brojku od najmanje 15.000 osoba.<ref>{{cite web|title=UNHCR secures safe passage for Georgians fearing further fighting| date=15.8. 2008| url=http://www.unhcr.org/news/NEWS/48a57cd34.html| publisher=UNHCR}}</ref> * [[13. 8.]] - [[Veljko Kadijević]] dobio rusko državljanstvo. * [[15. 8.|15. kolovoza]] - Pushpa Kamal Dahal (također poznat kao [[Prachanda]]) prisegao je kao prvi [[Premijer]] [[Nepal|Federalne Demokratske Republike Nepal]] nakon što je [[Nepalska Monarhija]] ukinuta u [[maj|svibnju]]. * [[16. 8.]] - Olimpijsko srebro i evropski rekord za [[Milorad Čavić|Milorada Čavića]] u trci 100 m delfin - zvanično stoti deo sekunde sporiji od Phelpsa, fotografija kasnije pokazuje da je zapravo bio malo brži. * [[17. 8.|17. kolovoza]] - [[Michael Phelps]] osvojio osmu zlatnu medalju, čime je prevazišao [[Mark Spitz|Marka Spitza]]. * 17. 8. - Hrvatski [[Gimnastika|gimnastičar]] [[Filip Ude]] osvojio je srebrnu medalju u vježbi na konju s hvataljkama na [[Olimpijada 2008|Olimpijskim igrama]] u [[Peking]]u. * 17. 8. - Prvo lansiranje iranske rakete ''[[Safir (raketa)|Safir]]'' ("Poslanik"). * [[18. 8.|18. kolovoza]] - Ana Ivanović se vratila na prvo mesto WTA liste (do [[7. 9.|7.9.]]) * [[18. 8.]] - [[Pervez Musharraf]] je odstupio od položaja [[predsjednik]]a [[Pakistan]]a zbog pritiska opozivom od koalicijske [[Vlada|vlade]]. * [[19. 8.]] - [[Dragan Đilas]] novi gradonačelnik [[Beograd]]a (do 2013). [[Datoteka:Shanghai World Financial Center at night 01.JPG|mini|180px|[[Shanghai World Financial Center]]]] * [[21. 8.|21. kolovoza]] - Hrvatska [[tekvondo|taekwondoašica]] [[Martina Zubčić]] osvojila je brončanu medalju na [[Olimpijada 2008|Olimpijskim igrama]] u kategoriji do 57 kilograma. * [[22. 8.|22. kolovoza]] - Hrvatska taekwondoašica [[Sandra Šarić]] osvojila je brončanu medalju na [[Olimpijada 2008|Olimpijskim igrama]] nakon repasaža u kategoriji do 67 kilograma. * 22. 8. - [[Rukometna reprezentacija Hrvatske|Hrvatska rukometna reprezentacija]] poražena je od [[Rukometna reprezentacija Francuske|Francuske rukometne reprezentacije]] u polufinalu [[Olimpijada 2008|Olimpijskih igrama]] rezultatom 25:23, te će se tako boriti za brončanu medalju. * 22. 8. - Učenici zagrebačke [[V. gimnazija (Zagreb)|V. gimnazije]]{{newdsm}} na [[IOI|Međunarodnoj informatičkoj olimpijadi]] osvojili su zlatnu, srebrnu i dvije brončane medalje. * 22. 8. - [[Pirat]]i oteli [[nemačka|njemački]], [[iran]]ski i [[japan]]ski teretni brod izvan obale [[Somalija|Somalije]] (od [[20. 6.|20. lipnja]] 2008. bilo je 7 takvih napada). * [[23. 8.|23. kolovoza]] - Hrvatska [[Atletika|atletičarka]] [[Blanka Vlašić]] osvojila je srebrnu medalju na [[Olimpijada 2008|Olimpijskim igrama]] s preskočenih 205&nbsp;cm. * [[24. 8.|24. kolovoza]] - [[Hrvatska vaterpolska reprezentacija]] izgubila je od [[Španija|Španjolske]] u utakmici za 5. mjesto rezultatom 11:9 i tako Olimpijske igre završila na 6. mjestu. * 24. 8. - [[Rukometna reprezentacija Hrvatske|Hrvatska rukometna reprezentacija]] izgubila je od [[Španija|Španjolske]] u utakmici za brončanu medalju rezultatom 35:29 i tako Olimpijske igre završila na 4. mjestu. * 24. 8. - Završene OI u Pekingu - '''srpski''' sportisti osvajači medalja: [[Milorad Čavić]] (srebrna, [[delfin (plivanje)|delfin]] 100 m), [[Novak Đoković]] (bronzana, [[tenis]] singl) i [[vaterpolo]] reprezentacija (bronzana). * 24. 8. - [[Film]] "[[Buick Riviera (2008)|Buick Riviera]]" hrvatskog redatelja [[Goran Rušinović|Gorana Rušinovića]] pobijedio je na 14. [[Sarajevo film festival|Sarajevskom filmskom festivalu]]. Proglašen je najboljim u natjecateljskom programu u kategoriji [[igrani film|igranog filma]], a [[Leon Lučev]] i [[Slavko Štimac]] podijelili su nagradu za najboljeg glumca. * 24. 8. - U [[Banatski Sokolac|Banatskom Sokocu]] otkriven spomenik [[Bob Marley]]-u. * [[26. 8.|26. kolovoza]] - [[Rusija]] je jednostrano priznala neovisnost pobunjenih gruzijskih pokrajina [[Južna Osetija|Južne Osetije]] i [[Abhazija|Abhazije]]. Ipak, ostala je sama s tom odlukom: izuzev Rusije, jedino su još tri zemlje članice [[UN]]-a priznale te pokrajine: [[Nikaragva]], [[Venecuela]] i [[Nauru]].<ref>{{cite web|title=Pacific island recognises Georgian rebel region|publisher=Reuters|url=http://in.reuters.com/article/2009/12/15/idINIndia-44730620091215|date=15.12. 2009|access-date=2015-11-13|archive-date=2014-11-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20141104082624/http://in.reuters.com/article/2009/12/15/idINIndia-44730620091215}}</ref> * [[28. 8.]] - Otvoren ''[[Shanghai World Financial Center]]'', 492 m, 101 sprat/kat. === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - U kineskoj provinciji [[Henan]], okrug Lushan, završen [[Buda Izvorskog hrama]], sa 128 metara najviši kip na svetu (do 2018). * [[2. 9.]] - Poslanice [[Srpska radikalna stranka|SRS]] bacaju kletve na predsednika [[Boris Tadić|Tadića]], ali i "radikale koji se sastaju sa Tadićem". * [[5. 9.|5. septembar]] - [[Tomislav Nikolić]] podneo ostavku na dužnost zamenika predsednika [[Srpska radikalna stranka|Srpske radikalne stranke]] i šefa poslaničke grupe SRS u Skupštini Srbije - raskol otkriven debatom o Sporazumu o s. i p.. * [[9. 9.|9. septembar]] - Skupština Srbije ratifikovala [[Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju]] Srbije sa Evropskom unijom, prelazni trgovinski sporazum sa [[Evropska unija|EU]] i Energetski sporazum sa Rusijom. * [[10. 9.|10. rujna]] - Na [[Paraolimpijske igre|Paraolimpijskim igrama]] u [[Peking]]u hrvatski [[Atletika|atletičar]] [[Darko Kralj]] osvojio je zlatnu medalju u [[Bacanje kugle|bacanju kugle]], a hrvatski atletičar [[Branimir Budetić]] osvojio je srebrnu medalju u [[Bacanje koplja|bacanju koplja]]. * 10. 9. - Prvo delovanje [[Veliki hadronski sudarač|Velikog hadronskog sudarača]]. [[Datoteka:Lehman Brothers-NYC-20080915.jpg|thumb|250px|Ispred [[Lehman Brothers]], na dan bankrotstva.]] * [[12. 9.|12. septembar]] - Tomislav Nikolić isključen iz Srpske radikalne stranke zajedno sa desetak funkcionera koji su prešli na njegovu stranu. * [[15. 9.|15. rujna]] - Hrvatska [[Atletika|atletičarka]] [[Antonia Balek]] na [[Paraolimpijske igre|Paraolimpijskim igrama]] u [[Peking]]u osvojila je dvije zlatne medalje, jednu u [[Bacanje kugle|bacanju kugle]] i drugu u [[Bacanje koplja|bacanju koplja]]. * 15. septembar - Bankrotstvo banke ''[[Lehman Brothers]]'' znatno pojačava [[Finansijska kriza 2007-08.|Finansijsku krizu 2007-08.]] * 15. 9. - Zbog protivljenja [[Holandija|Holandije]] i [[Belgija|Belgije]], Savet Evrope ne aktivira SSP sa Srbijom. * [[18. 9.]] - Dogovor o saradnji srpske policije i [[Europol]]a. * [[24. 9.|24. septembar]] - U blizini [[batajnica|batajničkog]] aerodroma srušio se avion vazduhoplovstva Vojske Srbije pri čemu je poginuo pilot. * [[25. 9.|25.]] - [[27. 9.|27. rujna]] - U [[Dubrovnik]]u se održavao [[Svijet|svjetski]] festival [[Svjetska baština|baštine]] "''Najbolji u baštini''". * [[27. 9.]] - Prva kineska [[svemirska šetnja]] tokom tročlane misije ''[[Shenzhou 7]]''. * [[29. 9.]] - Vlada Srbije i [[Fiat]] potpisali Ugovor o zajedničkom ulaganju u "Zastavu" vredan 950 mil €. * 29. 9. - Predstavnički dom SAD odbija plan za ''bailout'' banaka vredan 700 milijardi dolara, nakon čega [[Dow Jones Industrial Average|Dow]] pada 778 poena (oko 7%). === Oktobar/Listopad === * [[1. 10.|1. listopada]] - U Zagrebu se održavala [[HT|T-HT]]-ova konferencija s gostima predavačima [[Džimi Vels|Jimmyjem Walesom]] i [[Benjamin Zander|Benjaminom Zanderom]]. * [[3. 10.]] - U SAD stupio na snagu revidirani Zakon o hitnoj ekonomskoj stabilizaciji kojim je bankama obezbeđeno 700 milijardi dolara. * [[4. 10.|4. listopada]] - U [[Đakovo|Đakovu]] je svečano proslavljena ponovna uspostava drevne [[Srijemska biskupija|Srijemske biskupije]], osnivanje Đakovačko-osječke crkvene pokrajine i uzdignuća [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|Đakovačko-osječke nadbiskupije]] na metropolitansko središte. * [[6. 10.]] - [[Jelena Janković]] po drugi put na prvom mestu WTA liste (do [[1. 2.|1.2.]] [[2009]]). * [[8. 10.|8. oktobar]] - Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila zahtev Srbije i od Međunarodnog suda pravde zatražila mišljenje o jednostranoj proglašenoj nezavisnosti Kosova i Metohije (mišljenje dato u julu [[2010]]). * [[9. 10.|9. oktobar]] - Finansijska kriza: na [[Island]]u preuzeta kontrola nad tri najveće banke u zemlji. * 9. 10. - [[Crna Gora]] i [[Makedonija]] priznale jednostrano proglašenu nezavisnost južne pokrajine Srbije, Kosova i Metohije. * [[18. 10.]] - [[Demokratska stranka (Srbija)|DS]] i [[Socijalistička partija Srbije|SPS]] potpisali deklaraciju o pomirenju. * [[21. 10.|21. oktobar]] - Osnovana [[Srpska napredna stranka]]. Za lidera SNS izabran Tomislav Nikolić, a bivši generalni sekretar Srpske radikalne stranke, [[Aleksandar Vučić]], izabran za zamenika predsednika. * [[22. 10.]] - Lansiran [[Chandrayaan-1]], indijska lunarna misija. * [[23. 10.]] - U Zagrebu ubijen [[Ivo Pukanić]], urednik "Nacionala". * [[24. 10.|24. listopada]] - Sportska dvorana u [[Bale|Balama]] proglašena je najboljim sportskim objektom na svijetu na Svjetskom festivalu arhitekture u [[Barcelona|Barceloni]]. * '''Tokom meseca''' - U svetu počela najveća ekonomska kriza posle 30-ih godina 20. veka, izazvana nedostatkom poverenja u globalni finansijski sistem, sa SAD i EU kao dominantnim ekonomskim silama. Problem je nastao kada su deoničari izgubili poverenje u banke, koje su davale suviše povoljne stambene i hipotekarne kredite u prethodnom periodu. Mnoge banke su na ivici bankrotstva. U drugoj polovini meseca, Svetska ekonomska kriza poprimila je katastrofalne razmere. Procene njenih posledica variraju od male recesije, koja će nestati do 2010. godine, preko depresije, pa sve do katastrofičnih predviđanja spram (liberalnog) kapitalizma. === Novembar/Studeni === [[Datoteka:Barack Obama at NH.jpg|thumb|200px|[[Barack Obama]]]] * [[4. 11.|4. studenog]] - Na izborima u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] [[Barack Obama]] je izabran za 44. [[predsjednik]]a Sjedinjenih Američkih Država, čime je ujedno postao i prvi predsjednik te države koji nije bijelac. * 4. 11. - ''[[Srpskohrvatska Wikipedija]]'' ima 20.000 članaka. * [[7. 11.|7. studenog]] - [[Hrvatska|Republika Hrvatska]] je svoj ''Ured za veze'' u [[Priština|Prištini]] podigla na razinu [[ambasada|veleposlanstva]]. * [[11. 11.|11. novembar]] - Sa proizvodne trake sišao poslednji [[Jugo]]. * [[14. 11.]] - Beograd i [[Ujedinjeni narodi|UN]] dogovorili plan od šest tačaka za razmeštanje [[Misija vladavine prava Evropske unije na Kosovu|Euleksa]] na Kosovu. * 14. 11. - Eksplodirala bomba ispred kancelarije [[Evropska unija|EU]] (Međunarodni civilni ured - ICO) u [[Priština|Prištini]]. * [[15. 11.|15. studenog]] - Hrvatski karatist [[Danil Domjdoni]] postao je prvak svijeta u [[karate]]u do 60&nbsp;kg na Svjetskom prvenstvu u [[Tokijo|Tokiju]], a [[Ema Aničić]] osvojila je brončanu medalju. * [[19. 11.]] - Trojica agenata nemačkog [[BND]] uhapšena u Prištini, pod optužbom da su bacili bombu 14.11. (pušteni [[28. 11.|28.11.]]). * [[22. 11.|22. studenog]] - U [[Erupcija|erupciji]] [[vulkan]]a [[Nevado del Uila]] u južnoj [[Kolumbija|Kolumbiji]] poginulo je najmanje 10, a evakuirano je oko 12.000. * [[23. 11.|23. studenog]] - U [[Brazil]]u je proglašeno izvanredno stanje zbog [[poplava]] u [[Država|državi]] [[Santa Catarina (federalna brazilska država)|Santa Catarina]] u kojima je poginulo 65, a evakuirano oko 20.000 ljudi. * [[24. 11.|24.]] - [[27. 11.|27. studenog]] - U službenom posjetu [[Hrvatska|Republici Hrvatskoj]] boravio je Fra' [[Matthew Festing]], princ i veliki meštar [[Suvereni Vojni Red Malte|Suverenog malteškog viteškog reda]], te je osim [[Zagreb]]a, posjetio [[Slavonija|Slavoniju]] i [[Dalmacija|Dalmaciju]]. * [[25. 11.|25. studenog]] - Stanovnici [[Grenland]]a su na [[referendum]]u podržali predlog za veću [[Autonomija|autonomiju]] od [[Danska|Danske]]. * [[26. 11.|26. novembar]] - [[Radio-televizija Srbije|RTS]] započeo emitovanje [[digitalna televizija|digitalnog]] kanala kulture "RTS Digital". * 26. studenog - U nizu [[Mumbajski napadi 2008.|terorističkih napada]] u [[Mumbai]]ju poginulo je najmanje 195, a ranjeno najmanje 327 osoba. * [[30. 11.|30. studenog]] - Kapetan [[Kristo Laptalo]] napokon stigao u [[Dubrovnik]]. Nevin je proveo 17 mjeseci u zatvoru u [[Grčka|Grčkoj]] samo zato, jer je bio zapovjednik na [[brod]]u na kojem je pronađena [[droga]] u teretu. * [[30. 11.|30. studenog]] - U sukobu kršćana i muslimana u mjestu [[Jos]] u [[Nigerija|Nigeriji]] poginula je 381 osoba, a ranjeno je više od 300 osoba. === Decembar/Prosinac === * [[1. 12.|1. prosinca]] - [[Hrvatska]] preuzela predsjedanje [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Vijećem sigurnosti UN-a]]. * [[2. 12.|2. prosinca]] - Ustavni sud [[Tajland]]a naredio je raspuštanje vladajuće stranke optužene za izbornu krađu, te je zabranio [[premijer]]u [[Somchai Wongsawat|Somchaiju Wongsawatu]] političke aktivnosti na pet godina. * 2. prosinca - U [[Zimbabve]]u je [[kolera]] odnijela najmanje 484 života, a registrirano je više od 11.700 slučajeva zaraženih od izbijanja [[Epidemija|epidemije]] u [[august (mjesec)|kolovozu]] 2008. * [[5. 12.|5. prosinca]] - Održani su mirni prosvjedi protiv [[Vlada Republike Hrvatske|10. sastava Vlade Republike Hrvatske]] na glavnim trgovima [[Zagreb]]a, [[Split]]a, [[Rijeka|Rijeke]], [[Požega|Požege]], [[Vukovar]]a te [[Osijek]]a nakon što se grupa ljudi okupila na [[internet]]skoj društvenoj mreži [[Facebook]] u grupu pod nazivom ''Stegnite vi svoj remen, bando lopovska'' zbog sve veće gospodarske krize i lošeg društvenog stanja u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. * [[6. 12.|6. prosinca]] - [[Grčki neredi 2008.]] počinju nakon što je policija ubila 15-godišnjaka u Atini. * 6. prosinca - Hrvatski film “[[Armin]]” redatelja [[Ognjen Sviličić|Ognjena Sviličića]], pobijedio je na Festivalu mediteranskog filma u [[Bruxelles]]u. * 6. prosinca - U Pragu je otkriven spomenik [[Vladimir Prelog|Vladimiru Prelogu]], hrvatskom kemičaru i nobelovcu, koji je studirao i doktorirao u [[Glavni grad|glavnom]] [[češka Republika|češkom]] [[grad]]u. * [[9. 12.|9. decembar]] - Misija [[Misija vladavine prava Evropske unije na Kosovu|EULEKS]] počela svoj mandat na teritoriji AP Kosovo i Metohija. * [[10. 12.|10. prosinca]] - Održani su prvi izbori u britanskom krunskom posjedu [[Sark]]u nakon ukidanja feudalizma. * [[11. 12.|11]] - 14. prosinca - [[Datoteka:Swimming pictogram.svg|25px]] U [[Rijeka|Rijeci]] se održava [[Europsko prvenstvo u plivanju u kratkim bazenima 2008.]], uspješni su [[Duje Draganja]], [[Sanja Jovanović]] (dva svjetska rekorda) i štafeta ([[Duje Draganja]], [[Aleksej Puninski]], [[Bruno Barbić]] i [[Mario Todorović]]). * 11. 12. - U SAD uhapšen [[Bernard Madoff]], čija je finansijska piramida bila najveća finansijska prevara u istoriji SAD. * [[12. 12.|12. prosinca]] - [[Švajcarska|Švicarska]] je postala 18. [[evropa|europska]] [[država]] koja je pristupila [[Schengenski sporazum|Schengenskom sporazumu]]. * 14. prosinca - Ponovno je uspostavljen [[promet]] na dionici željezničke [[Pruga Vinkovci-Osijek|pruge između Vinkovaca i Osijeka]], nakon više od 17 godina. * 14. decembar - Irački novinar [[Muntazar al Zejdi]] gađao cipelama američkog predsednika Buša. * [[19. 12.|19. prosinca]] - U [[Split]]u je zvanično otvorena nova [[Sveučilišna knjižnica u Splitu|Sveučilišna knjižnica]] vrijedna 250 milijuna [[hrvatska kuna|kuna]], nakon što je prije 3 godine polegnut kamen temeljac, a prostire se na 17 000 m2. Zbog svega toga prozvana je ''Ponos Hrvatske'', te je svojim otvorenjem postala drugim najvažnijim objektom u hrvatskoj [[nauka|znanosti]] i [[Kultura|kulturi]] nakon one [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu]]. * 19. 12. - U [[Zagreb]]u je održan veliki humanitarni koncert za maestra [[Vjekoslav Šutej|Vjekoslava Šuteja]] i [[Zaklada Ana Rukavina|Zakladu Ana Rukavina]], na kojem je nastupio [[José Carreras]] i dr. * 19. 12. - [[NASA]]-ina orbiter Izvidnica je na [[Mars]]u otkrila [[Minerali|minerale]] koji mogu nastati jedino uz prisutnost [[Voda|vode]] prije 3 milijarde godina, što bi značilo da je u tome [[period]]u bilo mogućih uvjeta za nastanak [[život]]a na tome [[planeta|planetu]]. * 19. 12. - U Srbiji se saznalo za nesuglasice između ministra odbrane [[Dragan Šutanovac|Dragana Šutanovca]] i načelnika Generalštaba gen. [[Zdravko Ponoš|Zdravka Ponoša]]. * [[21. 12.|21.]] - [[22. 12.|22. prosinca]] - Hrvatski skijaš [[Ivica Kostelić]] bio je 2. u [[veleslalom]]u u [[Italija|talijanskoj]] [[Alta Badia|Alta Badiji]], što mu je najbolji rezultat u veleslalomu u karijeri, a dan kasnije pobijedio je u istome mjestu u [[slalom]]u. * [[22. 12.|22. prosinca]] - Otvorena je dionica autoceste [[Autocesta A1|A1]], [[Šestanovac]] - [[Zagvozd]] - [[Ravča]], duga 40&nbsp;km. * 22. 12. - Na RTS 1 je prikazana prva epizoda serije "[[Ranjeni orao (TV serija)|Ranjeni orao]]". * [[23. 12.|23. prosinca]] - U [[Gvineja|Gvineji]] su raspuštene vlada i njezine institucije, suspendiran je ustav, te su suspendirane sve političke i sindikalne aktivnosti nakon što je umro predsjednik te [[Država|države]] [[Lansana Conté]]. * [[24. 12.|24. prosinca]] - U [[Gvineja|Gvineji]] je [[vojna hunta]] imenovala [[kapetan (vojska)|satnika]] [[Moussa Dadis Camara|Moussu Dadisa Camaru]] novim gvinejskim [[predsjednik]]om. * 24. 12. - U Moskvi potpisan sporazum po kojem je 51% NIS-a definitivno postalo vlasništvo ruske naftne kompanije [[Gazprom|Gasprom]]. * [[27. 12.|27. prosinca]] - Počinje [[Rat u Gazi 2008.-2009.]] (izraelska operacija "Liveno olovo") na šta [[Hamas]] pojačava raketne i minobacačke napade na južni Izrael. * 27. 12. - Prijateljskom utakmicom između rukometnih [[rukometna reprezentacija Hrvatske|reprezentacija Hrvatske]] i [[Ruska rukometna reprezentacija|Rusije]] pred 15.200 gledatelja službeno je otvorena [[Arena Zagreb]], najveća sportska dvorana u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. * 27. 12. - U [[Split]]u je svečanim koncertom otvorena višenamjenska sportska dvorana [[Spaladium Arena]], s 12 tisuća sjedećih mjesta. * [[28. 12.|28. prosinca]] - U [[Osijek]]u svečano otvorena višenamjenska [[sport]]ska [[dvorana Gradski vrt]] koja će između ostalog služit i za [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Hrvatska 2009.|svjetsko prvenstvo u rukomentu 2009.]] koje će se održati u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. * prosinac - Lideri [[Evropska unija|EU]] dogovorili stimulus od 200 milijardi eura za poticaj uniji poslije globalne krize. <gallery> Split University Library.JPG|[[Sveučilišna knjižnica u Splitu]] Arena Zagreb 2009.jpg|[[Arena Zagreb]] Spaladium Arena photo by 3LHD.jpg|[[Spaladium Arena]], Split Dvorana Gradski vrt 5.JPG|[[Dvorana Gradski vrt]], Osijek </gallery> == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija: Rođeni 2008.}} == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija: Umrli 2008.}} === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Božidar Sandić]] Sovra, srpski fudbaler (* [[1922]]) * [[5. 1.]] - [[Vojislav Đonović]], srpski [[jazz|džez]] gitarista (*[[1921]]); * 5. 1. - [[Galiano Pahor]], [[Hrvati|hrvatski]] glumac (*[[1955]].) * [[7. 1.]] - [[Zvone Mornar]], hrvatski sportski novinar (*[[1920]].) * [[11. 1.]] - [[Edmund Hilari|Edmund Hillary]], novozelandski alpinist i osvajač Mount Everesta (*[[1919]]) * [[15. 1.]] - [[Slobodan V. Ribnikar]], profesor fizičke hemije, akademik (*[[1929]]) * [[16. 1.]] - [[Nikola Kljusev]], makedonski političar (* [[1927]]) * [[17. 1.]] - [[Bobby Fischer]], šahovski velemajstor (*[[1943]]) * [[18. 1.]] - [[Milica Manojlović]], osnivač i dirigent hora "Kolibri" (* [[1933]]) * [[19. 1.]] - [[Tomislav Bekić (germanista)|Tomislav Bekić]], srpski germanista (* [[1934]]) * [[20. 1.]] - Hadži Dušan Mišić, akademski slikar, pedagog, art-terapeut (* [[1935]]) * [[22. 1.]] - [[Heath Ledger]], australski glumac (* [[1979]]) * 22. 1. - [[Milenko Zablaćanski]], srpski glumac (*[[1955]]) * [[23. 1.]] - [[Ognjenka Milićević]]-Lukač, reditelj, teatrolog, pedagog (* [[1927]]) * 23. 1. - [[Zoran Predić]], novinar i TV kritičar, urednik TV revije, direktor više televizija (* 1945 ili '46) * [[26. 1.]]? - [[Ana Bešlić]], akademski vajar (* [[1912]]) * [[27. 1.]] - [[Suharto]], indonežanski političar (* [[1921]]) * [[31. 1.]] - [[Aleksandar Nikašinović]] Saša, novinar, urednik Danasa i lista Indeks (* [[1941]]) === Februar/Veljača === * [[5. 2.]] - [[Mahareši Maheš Jogi]], tvorac [[transcendentalna meditacija|Transcedentalne meditacije]] (* [[1917]]) * 5. 2. - [[Zoran Antonijević]] Žota, srpski fudbaler i trener (*[[1945]]) * [[6. 2.]] - [[Ferante Colnago]], nekadašnji [[HNK Hajduk Split|Hajdukov]] igrač i dugogodišnji član uprave kluba * 6. 2. - [[Dragutin Dražić]], inž. tehnologije, fizikohemičar, član Predsedništva SANU (* [[1930]]) * [[7. 2.]] - Časlav Veljić Čajka, pred. Kajakaškog saveza Jugoslavije (* [[1930]]) * [[8. 2.]] - [[Desimir Tošić]], jedan od osnivača Demokratske stranke u Srbiji (*[[1920]]) * [[9. 2.]] - [[Tomislav Čolović]], pevač ("Mali mrav") (* [[1949]]) * [[10. 2.]] - [[Roy Scheider]], američki glumac (* [[1932]]) * [[11. 2.]] - [[Tom Lantos]], američki političar (* [[1928]]) * [[13. 2.]] - [[Vuk Obradović]], najmlađi general [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]], bivši potpredsednik srpske vlade (*[[1947]]) * 13. 2. - [[Henri Salvador]], francuski šansonjer (* [[1917]]) * 13. 2. - [[Dragan Jurišić]] Gaga, pevač "Vojvođanskog bluz benda" (* [[1953]]) * [[15. 2.]] - [[Marijan Oblak]], zadarski nadbiskup u miru (*[[1919]].) * [[17. 2.]] - [[Tihomir Janić]], sudija Vrhovnog suda Srbije i Jugoslavije (* [[1914]]) * [[18. 2.]] - [[Vladimir - Minja Vujović]], istoričar i sportski radnik (* [[1933]]) * [[20. 2.]] - [[Franc Perko]], beogradski nadbiskup slovenskog porijekla (* [[1929]].) * [[22. 2.]] - [[Vojin Šulović]], ginekolog, srpski akademik (* [[1923]]) * [[23. 2.]] - [[Janez Drnovšek]], slovenski političar i državnik (* [[1950]]) * [[25. 2.]] - [[Milorad Dimitrijević (arhitekta)|Milorad Dimitrijević]], arhitekta, konzervator, dekan Arhitektonskog fak. u Bg. * [[27. 2.]] - [[Mira Alečković]], srpska pesnikinja (* [[1924]]) === Mart/Ožujak === * [[1. 3.]] - [[Borivoje Stojanović]], glumac (* [[1929]]) * [[4. 3.]] - [[Semka Sokolović-Bertok]], glumica (*[[1935]].) * 4. 3. - [[Vladimir Bošnjaković]], specijalista nuklearne medicine, srpski akademik (* [[1930]]) * [[9. 3.]] - [[Vojislav Todorić]], akademski slikar, konzervator-restaurator, prof. FLU i prorektor Univ. umetnosti u Bg. (* [[1933]]) * [[10. 3.]] - [[Đorđe Predin]]-Badža, vaterpolista i sportski radnik, preds. opšt. Bečej (* [[1947]]) * [[13. 3.]] - [[Živko Šoklovački]], pravnik, političar (JUL), pred. Upravnog odbora NIS (* [[1946]]) * [[18. 3.]] - [[Anthony Minghella]], britanski filmski reditelj (*[[1954]]); * 18. 3. - [[Živojin Milenković]], srpski glumac (*[[1928]]) * [[19. 3.]] - [[Arthur C. Clarke]], britanski SF pisac i vizionar (*[[1917]].) * [[24. 3.]] - [[Boris Dvornik]], glumac (* [[1939]]) * 24. 3. - [[Richard Widmark]], glumac (* [[1914]]) * [[25. 3.]] - [[Ranko Beljinac]], slikar, grafičar, ikonopisac (* [[1947]]) * [[29. 3.]] - [[Rajko Mitić]], jugoslavenski fudbaler (*[[1922]]) === April/Travanj === * [[1. 4.]] - [[Svetolik Mitić]] (Skale), urednik TV Beograd (* [[1923]]) * [[3. 4.]] - [[Hrvoje Ćustić]], hrvatski nogometaš (* [[1983]]); * 3. 4. - [[Ivan Korade]], umirovljeni hrvatski general (*[[1964]]) * [[4. 4.]] - [[Jadranko Crnić]], hrvatski pravnik (*[[1928]]) * [[5. 4.]] - [[Charlton Heston]], američki glumac i aktivist (*[[1923]]) * 5. 4. - [[Boris Nikolić]], modni dizajner, stilista TV B92 (* [[1974]]) * [[7. 4.]] - [[Staniša Stošić]], srpski pevač (*[[1945]]) * [[8. 4.]] - Jovan-Bata Zarić, arhitekta (* [[1926]]) * [[10. 4.]] - [[Vojislav Kuculović]], operski pevač-tenor, prvak Opere SNP u Novom Sadu (* [[1932]]) * [[12. 4.]] - [[Aleksandar Gec]], košarkaš (*[[1928]]) * [[20. 4.]] - [[Ksente Bogoev]], ekonomist * [[21. 4.]] - Mihailo Mijušković - Cupa, spiker Radio Beograda (* [[1947]]) * [[25. 4.]] - [[Milan Kangrga]], filosof (*[[1923]].) * [[29. 4.]] - [[Albert Hofmann]], švicarski kemičar (*[[1906]].) === Maj/Svibanj === * [[3. 5.]] - Dragoljub Živojinović Japanac, srpski prevodilac (* [[1933]]) * [[6. 5.]] - Nebojša Glišić, novinar RTS, slikar, likovni kritičar (* [[1941]]) * [[9. 5.]] - [[Dražen Vrdoljak]], hrvatski novinar i glazbeni kritičar, utemeljitelj Porina (* [[1951]]) * [[12. 5.]] - [[Robert Rauschenberg]], slikar (* [[1925]]) * [[14. 5.]] - Milovan Stojanović Mis, keramičar (* [[1927]]) * [[15. 5.]] - [[Tatjana Škurina]], doajen jugoslovenske i srpske ginekologije (* [[1914]]) * 15. 5. - [[Momčilo Stefanović]], novinar, publicista, dopisnik Politike i P. Ekspres (* [[1931]]) * [[20. 5.]] - [[Nikola Šećeroski]], predsednički kandidat 1990. u Srbiji (*[[1934]]) * 20. 5. - [[Aleksandar Pražić]], muzičar, producent RTV Vojvodina (* [[1950]]) * [[26. 5.]] - [[Sydney Pollack]], američki režiser i glumac (*[[1934]]) === Jun/Lipanj === * [[1. 6.]] - [[Yves Saint Laurent]], francuski modni kreator i kosimograf (* [[1936]]) * 1. 6. - [[Smiljka Vasić]], psiholingvista * [[2. 6.]] - [[Bo Diddley]], R&B muzičar (* [[1928]]) * 2. 6. - [[Mel Ferrer]], glumac (* [[1917]]) * [[6. 6.]] - [[Vera Lubarda]], slikarka * [[8. 6.]] - [[Šaban Bajramović]], romski glazbenik (* [[1936]]) * 8. 6. - [[Moma Dimić]], srpski književnik (* [[1944]]) * [[14. 6.]] - [[Dimitrije Manolov]], likovni umetnik - fotograf (* [[1936]]) * [[16. 6.]] - [[Zlatko Tomičić]], hrvatski književnik (* [[1930]].) * [[17. 6.]] - [[Cyd Charisse]], glumica i pevačica (* [[1922]]) * [[23. 6.]] - [[Olga Moskovljević]], prevodilac i novinar (* [[1921]]) * [[28. 6.]] - [[Ruslana Koršunova]], kazahstanski model (* [[1987]]) * [[29. 6.]] - [[Don S. Davis]], američki glumac (* [[1942]].) === Jul/Srpanj === * [[1. 7.]] - [[Dejan Medaković]], istoričar i akademik (* [[1922]]) * [[3. 7.]] - [[Tvrtko Švob]], biolog (* [[1917]]) * 3. 7. - [[Milorad Stevanović]] Mida, srpski glumac (* [[1939]]) * [[4. 7.]] - [[Jesse Helms]], američki političar (* [[1921]]) * [[6. 7.]] - [[Olga Bruči]], prvakinja opere SNP u Novom Sadu (* [[1923]]) * [[11. 7.]] - [[Michael E. DeBakey]], hirurg (* [[1908]]) * [[13. 7.]] - [[Bronisław Geremek]], poljski istoričar i političar (* [[1932]]) * [[14. 7.]] - [[Svetislav Pavlović]], filmski reditelj (* [[1926]]) * [[20. 7.]] - [[Dinko Šakić]], ratni zločinac (* [[1921]]) * [[21. 7.]] - [[Adil Zulfikarpašić]], bosanskohercegovački političar (* [[1921]]) * [[23. 7.]] - [[Ahmet Hadžipašić]], bivši Premijer Federacije BiH (* [[1952]]) * [[29. 7.]] - [[Mate Parlov]], najveći hrvatski športaš 20. stoljeća (* [[1948]]) * [[30. 7.]] - [[Zlata Bartl]], bosanskohercegovačko-hrvatska znanstvenica, otkrila [[Vegeta|Vegetu]] (*[[1920]].) === Avgust/Kolovoz === * [[1. 8.]] - [[Dren Mandić]], alpinista (* [[1976]]) * [[3. 8.]] - [[Aleksandar Solženjicin]], ruski pisac i sovjetski disident * [[4. 8.]] - [[Mića Uzelac]], slikar (* [[1950]]) * [[6. 8.]] - [[Fransin Petrović Njegoš]], crnogorska princeza, supruga princa Nikole Petrovića (* [[1950]]) * [[7. 8.]] - [[Novica Petković]], teoretičar književnosti i kritičar, profesor na FF BU (* [[1941]]) * 7. 8. - [[Predrag Knežević]] Kneža, sportski novinar (* [[1922]]) * [[9. 8.]] - [[Mahmoud Darwish]], palestinski pesnik (* [[1941]]) * [[10. 8.]] - [[Isaac Hayes]], muzičar (* [[1942]]) * [[11. 8.]] - [[Vlastimir Gavrik]], srpski scenograf (* [[1928]]) * 11. 8. - [[Fred Sinowatz]], austrijski političar (* [[1929]]) * [[15. 8.]] - [[Tomislav Pinter]], filmski stvaratelj, predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja (* ?) * [[16. 8.]] - [[Gmitar Obradović]], akademski slikar (* [[1935]]) * [[17. 8.]] - [[Jovan Đogo]], pukovnik Vojske Republike Srpske (* [[1956]]) * [[18. 8.]] - [[Miodrag Draganić]], izdavač, direktor kuće "Draganić" (* [[1949]]) * 18. 8. - [[Božidar Ćetković]], crnogorski šahista, majstor FIDE (* * [[20. 8.]] - [[Hua Guofeng]], kineski političar (* [[1921]]) * [[21. 8.]] - [[Mario Bertok]], hrvatski šahista (* [[1929]]) * [[24. 8.]] - [[Branislav Dragojević]], književnik (* [[1933]]) * [[26. 8.]] - [[Edib Šećović]], bokser, svetski prvak (EBU) (* [[1958]]) * [[30. 8.]] - [[Vasa Pantelić]], glumac (* [[1922]]) === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - [[Tomaš J. Bata]], češki i kanadski industrijalac (* [[1914]]) * [[4. 9.]] - [[Dafina Milanović]], srpska bankarka (*[[1948]]) * [[5. 9.]] - [[Dušan Simić]], rektor Univ. u Kragujevcu (* [[1928]]) * 5. 9. - [[Zaida Krimšamhalov]], glumica SNP u Novom Sadu (* [[1936]]) * [[7. 9.]] - [[Dino Dvornik]], hrvatski pop-pjevač (*[[1964]]) * 7. 9. - [[Dragoslav Rančić]], spoljnopolitički novinar i urednik (* [[1935]]) * [[12. 9.]] - [[Tomislav Ladan]], hrvatski pisac, leksikograf i prevoditelj (*[[1932]].) * 12. 9. - [[Vukašin Maraš]], crnogorski političar (* [[1938]]) * [[15. 9.]] - [[Juraj Njavro]], bivši ministar hrvatskih branitelja i saborski zastupnik, te poznati vukovarski kirurg (* ?) * 15. 9. - [[Slavko Gavrilović]], istoričar, akademik (* [[1924]]) * 15. 9. - [[Aleksandar Radovanović]], šef Arhiva i Biblioteke Narodnog pozorišta u Bg. (* [[1931]]) * [[16. 9.]] - [[Momčilo Popović]], novinar i urednik lista "Pobjeda" (* [[1943]]) * 16. 9. - [[Miloš Grbić]], nekadašnji odbojkaš (* [[1943]]) * [[18. 9.]] - [[Zvonko Milenković]], srpski muzičar i član grupe „[[Rokeri s Moravu]]“. * [[19. 9.]] - [[Petar Stajić]], kompozitor i pijanista (* [[1915]]) * [[22. 9.]] - [[Dušan Gligorijević]] - Saša, društveno-politički i privredni radnik (* [[1920]]) * [[23. 9.]] - [[Sonja Savić]], srpska glumica (* [[1961]]) * 23. 9. - [[Rada Selaković]], slikarka (* [[1952]]) * [[24. 9.]] - [[Vice Vukov]], hrvatski pjevač i političar (*[[1936]]) * [[26. 9.]] - [[Paul Newman]], američki glumac (*[[1925]]) * [[28. 9.]] - [[Ljubiša Buba Opačić]], gitarista "Bajage i Instruktora" (* [[1968]]) === Oktobar/Listopad === * [[3. 10.]] - [[Golub Dobrašinović]], istoričar književnosti, kustos Vukovog i Dositejevog muzeja (* [[1925]]) * [[5. 10.]] - [[Mijuško Tomić]], novinar i urednik Prvog programa Radio Bg. (* [[1938]]) * [[7. 10.]] - [[Toma Rakijaš]], srpski muzičar i novinar (*[[1955]]) * [[11. 10.]] - [[Jörg Haider]], austrijski političar (* [[1950]]) * [[23. 10.]] - [[Ivo Pukanić]] (ubijen), hrvatski novinar (*[[1961]]) * 23. 10. - [[Bojan Dimitrijević (novinar)|Bojan Dimitrijević]], novinar i urednik RTB (* [[1923]]) * [[27. 10.]] - [[Jasmina Puljo]], balerina, učitelj [[joga|joge]], prva jogina u Yu. (* [[1915]]) * [[28. 10.]] - [[Radivoje Đurović]], akademski slikar (* [[1950]]) * [[30. 10.]] - [[Ivo Perišin]], hrvatski akademik, (*[[1925]].); * 30. 10. - [[Ico Voljevica]], karikaturista ("Grga") * 30. 10. - [[Zlatko Krasni]], književnik i prevodilac (* [[1951]]) === Novembar/Studeni === * [[1. 11.]] - [[Jacques Piccard]], okeanograf (* [[1922]]) * [[2. 11.]] - [[Borivoje Ivković]], predsednik Biciklističkog saveza Srbije (* [[1928]]) * [[4. 11.]] - [[Ratko Ćajić]] Rale, kompozitor i pevač (* [[1944]]) * 4. 11. - [[Michael Crichton]], autor, scenarista itd. (* [[1942]]) * [[10. 11.]] - [[Nikola Kavaja]], "lovac na Tita" (* [[1932]]) * [[11. 11.]] - [[Nikica Marinović]], prva mis SFRJ, 1966. godine (*[[1947]]) * [[12. 11.]] - [[Željko Hell]], hrvatski književnik (*[[1923]].) * [[15. 11.]] - [[Petar Damjanov]], novinar i publicista, urednik vojnih časopisa (* [[1943]]) * 15. 11. - [[Jadranka Nikolić]], modni kreator (* [[1948]]) * [[16. 11.]] - [[Vladimir Sekulić]], crnogorski lingvista i književnik (* [[1923]]) * [[18. 11.]] - [[Đoko Vještica]], srpski novinar (*[[1939]]) * 18. 11. - [[Miroslav Zarić]]-Zare, novinar "Večernjih novosti" (* [[1938]]) * [[24. 11.]] - [[Srećko Jovanović]], slavista, osnivač "Dečjih novina" (* [[1930]]) * 24. 11. - [[Ruben Han]], prof. Medicinskog fak. u Bg., specijalista nukl. medicine (* [[1946]]) * [[27. 11.]] - [[Dragoslav S. Petrović]], pravnik i novinar (* [[1934]]) * 27. 11. - [[Miroljub Simić]], profesor i dekan Pravnog fakulteta u Nišu (* [[1947]]) * 27. 11. - [[Milijan Popović]], profesor i dekan Pravnog fakulteta u Novom Sadu (* [[1938]]) * [[29. 11.]] - [[Jørn Utzon]], arhitekta (* [[1918]]) * [[30. 11.]] - [[Desanka Tomić Đurović]], akademski slikar, grafičar, dizajner tekstila (* [[1925]]) * 30. 11. - [[Milivoje Petrović]], solista i prvak Opere N.P. u Beogradu (* [[1938]]) * 30. 11. - [[Branislav Lazarević]], doajen srpske informatike (* [[1940]]) * 30. 11. - [[Dragan Ve Ignjatović]] Mec, multimedijalni umetnik, osnivač Balkanske asocijacije umetnosti (* [[1968]]) === Decembar/Prosinac === * [[1. 12.]] - [[Radenko Broćić]], srpski političar (* [[1922]]) * 1. 12. - [[Ibrahim Latifić]], gen. dir. Saveznog zavoda za statistiku, osn. Društva za istinu o NOB (* [[1917]]) * [[2. 12.]] - [[Dušan Stanković]], publicista i novinar (* [[1941]]) * 2. 12. - [[Svetlana Stipčević]], profesorka Filološkog fak. u Bg. i jednog u Bariju (* [[1940]]) * [[4. 12.]] - [[Pero Budak]], hrvatski književnik (* [[1917]].) * [[5. 12.]] - [[Patrijarh Aleksije II.]], patrijarh [[Ruska pravoslavna crkva|Ruske pravoslavne crkve]] (* [[1929]]) * [[9. 12.]] - [[Dražan Jerković]], hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, sportski direktor i izbornik (* [[1936]]) * 9. 12. - [[Bela Buranj]], etnograf i publicista, prof. na Medicinskom fak. u Novom Sadu (* [[1931]]) * [[11. 12.]] - [[Bettie Page]], pin-up model (* [[1923]]) * 11. 12. - [[Bogdan Đuričić]], profesor i dekan Medicinskog fak. u Bg., akademik (* [[1950]]) * 11. 12. - [[Dušan Maksimović Dumaks]], kompozitor, dirigent, muzički pedagog (* [[1932]]) * [[16. 12.]] - [[Simo Mraović]], književnik (* [[1966]]); * 16. 12. - [[Nikola Karaklajić]], srpski šahista i radio voditelj (*[[1926]]) * 16. 12. - [[Vojislav Mićović]], publicista i novinar, gl.od.ur. "Komunista", vd. dir. Rad. Bg. (* [[1930]]) * [[18. 12.]] - [[Ivan Rabuzin]], hrvatski slikar naivac (* [[1921]].); * 18. 12. - [[W. Mark Felt|William Mark Felt]], visokopozicionirani agent [[FBI]]-ja koji je u [[historija|povijest]] ušao kao ''[[Duboko grlo]]'' u [[Afera|aferi]] [[Watergate]]. * 18. 12. - [[Majel Barrett]], glumica (* [[1932]]) * [[20. 12.]] - [[Gordan Čačić]], hrvatski general i političar (* [[1961]]) * [[22. 12.]] - [[Lansana Conté]], predsjednik [[Gvineja|Gvineje]] (* [[1934]]) * [[24. 12.]] - [[Harold Pinter]], engleski dramatičar nobelovac (* [[1930]]) * 24. 12. - [[Samuel P. Huntington]], politički naučnik (* [[1927]]) * [[25. 12.]] - [[Eartha Kitt]], glumica, pjevačica te zvijezda kabareta (* [[1927]]) * 25. 12. - [[Ann Savage]], američka glumica (* [[1921]]) * [[29. 12.]] - [[Vladislav Lalicki]], scenograf, kostimograf, slikar (* [[1935]]) * [[30. 12.]] - [[Ante Čičin-Šain]], prvi guverner [[Hrvatska narodna banka|HNB]] u samostalnoj Hrvatskoj (* ?) == Nobelove nagrade == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Yoichiro Nambu]] (otkriće mehanizma [[spontani slom simetrije|spontano slomljene simetrije]] u [[Fizika elementarnih čestica|subatomskoj fizici]]), [[Makoto Kobayashi]] i [[Toshihide Maskawa]] (otkriće porekla slomljene simetrije, što predviđa postojanje još najmanje tri porodice [[kvark]]ova) * [[nobelova nagrada za hemiju|'''Kemija''']]: [[Osamu Shimomura]], [[Martin Chalfie]] i [[Roger Y. Tsien]] (otkriće i razvoj [[Zeleni fluorescentni protein|zelenog fluorescentnog proteina]]) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[Harald zur Hausen]] (otkriće da [[humani papiloma virus]] izaziva [[rak vrata maternice]]), [[Françoise Barré-Sinoussi]] i [[Luc Montagnier]] (otkriće virusa [[HIV]]) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[Jean-Marie Gustave Le Clézio]] (autor novih početaka, poetske avanture i senzualne ekstaze, istraživač čovečanstva iza i ispod vladajuće civilizacije) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Martti Ahtisaari]] (značajni napori na nekoliko kontinenata tokom više od tri decenije za razrešavanje međunarodnih konflikata) * [[Nobelova nagrada za ekonomiju|'''Ekonomija''']]: [[Paul Krugman]] (analiza trgovinskih obrazaca i lokacije ekonomske aktivnosti) == Vidi takođe: == [[Popis godina|Godišnji kalendar]] == Reference == {{reference}} == Literatura == * [http://www.arhiv.rs/img/hd/2008.html Hronologija događaja 2008] (Srbija), Medijski arhiv Ebart {{Commonscat|2008}} [[Kategorija:2008.]] h2pan779lpkmqpv4jiybg7jpaokzpey 0 43444 42586843 42477253 2026-05-02T18:05:56Z ~2026-26755-34 348443 /* Upanišadsko razdoblje */ 42586843 wikitext text/x-wiki [[File:1860s manuscript copy of ancient Maitrayaniya Upanishad, sample iii, Krishna Yajurveda, Pune Maharashtra, Sanskrit, Devanagari.jpg|thumb|Rukopis Maitrayaniya Upanishade, iz 1860-ih, Sanskrit, Devanagari.]] '''Upanišade''' ([[sanskrt|sanskrit]]: उपनिषद् ''upaniṣad'' - sedeti kraj<ref>[https://www.etymonline.com/word/upanishad "Upanishad"]. [[Online Etymology Dictionary]].</ref>) su [[hinduistički spisi]] koji se smatraju dijelom [[Vede|Veda]]. Za njih se koristi izraz ''[[vedānta]]'' ("kraj/kulminacija Veda"). Upanišade su drevni [[sanskrit]]ski tekstovi koji sadrže neke od centralnih filozofskih koncepata i ideja [[Hinduizam|hinduizma]], deo kojih je zajednički sa religioznim tradicijama kao što su [[budizam]] i [[džainizam]].<ref name="wendydoniger">Wendy Doniger (1990), Textual Sources for the Study of Hinduism, 1st Edition. {{page1|location=|publisher=University of Chicago Press|year=|isbn=978-0226618470|pages=}}, pages 2-3; '''Quote:''' "The Upanishads supply the basis of later Hindu philosophy; they are widely known and quoted by most well-educated Hindus, and their central ideas have also become a part of the spiritual arsenal of rank-and-file Hindus."</ref><ref>Wiman Dissanayake (1993), Self as Body in Asian Theory and Practice (Editors: Thomas P. Kasulis et al). {{page1|location=|publisher=State University of New York Press|year=|isbn=978-0791410806|pages=}}, page 39; Michael McDowell and Nathan Brown (2009), World Religions, Penguin. {{page|year=|isbn=978-1592578467|pages=}}, pages 208-210</ref>{{sfn|Samuel|2010}} One su deo veda kojima se nastoji da se sadržina filozofski obrazloži. Najstarije Upanišade potiču iz predbudističkog, a mlađe iz [[hrišćanstvo|hrišćanskog]] doba. Upanišade su između 700. i 500. p. n. e. satstavljali šumski asketi kao završne delove [[Vede|Veda]]. Poznate su i kao šruti, odnosno tekstovi „za slušanje“ i skoro sva njihova učenja u dijaloškoj su formi. Značenje reči upanišada je „sedeći dole pored“ [[guru]]a koji prenosi svoja učenja. Zapisano je više od stotinu kompilacija ovih dijaloga, mada je samo njih trinaest prihvaćeno za smriti, odnosno svete spise. Upanišade raspravljaju o odnosu pojedinca i svemira, o prirodi univerzalne duše, o značenju života i prirodi života posle smrti. Upanišade su prvi tekstovi poštovani među Indijcima koji označavaju ideju da jedno nepromenjivo [[atman|sopstvo]] prelazi iz jednog tela u drugo, i to u zavisnosti od [[karma|postupaka]]. Tako dobri postupci donose dobre plodove, a loši rezultiraju budućom [[reinkarnacija|reinkarnacijom]].<ref name="automatski generisano1">Kembridžova ilustrovana istorija religije (pp. 35-36), Stylos. {{page1|publisher=|location=Novi Sad|year=2006|isbn=978-86-7473-281-6|pages=}}</ref> == Upanišadsko razdoblje == Iako ih je teško datirati, jedanaest glavnih upanišada su bile verovatno sastavljene oko 800. godine pre naše ere, mada su neki važni tekstovi kao što je Švetašvatara upanišada, sastavljeni kasnije (II vek pre naše ere - II vek naše ere).<ref>Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 34-35), Stylos, Novi Sad, 2006.</ref> Upanišadsko razdoblje (800-450. p. n. e.) jedna ja od najvećih era stvaralačkog mišljenja u istoriji [[hinduizam|hinduizma]]. Bilo je obeleženo povećanim zanimanjem za pitanje ljudskog postojanja. Upanišadske [[askeza|askete]] su bili filozovi, učitelji i vidovnjaci. Živeli su po šumskim skloništima. Dane su provodili u proučavanjima, posmatranjima i pretresanju zbunjujućih pitanja o kosmosu. Ovi pustinjaci su privlačili mlade dihove koji su se nadali da će se uključiti u njihove rasprave i tako dostići prosvetljenje. Tradicija upanišada srodna je sa drugim asketskim tradicijama koje su se razvile u isto vreme ili kasnije. One su poznate kao [[šramana]] i karakteriše ih ideologija povlačenja iz sveta i praktikovanja asketizma. U tekstovima nastalim od 800. do 400. godine pre naše ere mnogo je tragova ovakvih verovanja i učenja po kojima je život [[patnja]], a oslobađanje dolazi jedino kroz prekidanje veza sa svetom. Najvažnije od ovih tradicija, koje su se održale i kasnije razvile, jesu [[budizam]] i [[đainizam]].<ref name="automatski generisano1" /> == Rukopisi == {{Hinduistički spisi}} Dva najstarija (oko 700.-500. p. n. e.) i najznačajnija upanišadska rukopisa su ’’Brihadaranjaka Upanišada” i ’’Čandogja Upanišada”. U ovoj drugoj pitanje je tako postavljeno kako bi odgovor mogao pokazati ondos između žrtvene vatre na oltaru, vatre sunca i tapas [[tapas]]a (vatre razumevanja). Pitanje se odnosi na stvaralačke moći svemira. Formulisano je ovako: Kakva je priroda Jednog koje je uzrok svekolikog postojanja? Odgovor raspravlja o kreativnim moćma tapasa, žrtvovanja i vrhovne istine, brahmana. == Verovanja == Proučavaoci Upanišada verovali su da je važan ne zamo čin žrtvovanja, već pre njegov duh. Verovali su da meditacijom ili posmatranjem mogu spoznati svoj odnos prema bogovima i poreklo ove božanske povezanosti. Takođe su želeli da saznaju šta su zapravo i u kakvom su odnosu sa Apsolutnom Realnošću, odnosno brahmanom. Verovalo se da kod posvećenog učenika ovakva duhovna posmatranja i traženja uzrokuju tapas (žar znanja). Ostavljajući po strani sve ostalo, on to u stvari „žrtvuje“. Tako su napuštali, odnosno „žrtvovali“ ovozemaljske stvari i time ih prinosili na oltar sopstvenoga srca. Ovakva samožrtvovanja obavljana su istovremeno sa vatrenim žrtvovanjima vedskih sveštenika. Upanišadske askete su žrtvovale svoje jastvo, disciplinovali telo i čeznuli za prosvetljenjem. Verovali su da se time pokazuje snaga za prevazilaženje zemaljskih stvari i razmatranje važnih pitanja o stvarnosti. Tako je stvoreno mišljenje da pojedinac, iza porvšnog jastva, poseduje suštinsko ili stvarno jastvo. Pitanje je dakle, bilo, kakvo je to suštinsko jastvo i kako se može dosegnuti. Na ovo pitanje, važno i za moderni hinduizam, delimično je dat odgovor novom idejom o Apsolutnom. U Upanišadama su svi brojni bogovi vedske tradicije svedeni na jednog, brahmana. Verovalo se da je on vrhovna suština svemira. Ova suština se nalazi u svemiru, u različitim oblicima pojavnog sveta i u duši pojedinca. Glavna tema upanišadskih mislilaca bila je ideja da je duša pojedinca, atman, odvojni deo brahmana, univerzalne duše. Od upanišadske ere se verovalo da atman, ili duša pojedinca, jeste brahman, univerzalna duša. Izdvojana ja kao atman, ali se po dostizanju mokše, spasenja, ponovo ujedinjuje sa brahmanom. Konačno, reč brahman odnosila se na univerzalnu suštinu u kojoj su sadržane sve vrste moći. Ideja atmana-brahmana ponovljena je u čuvenoj rečenici Čandogja Upanišade „tat tvam asi“, bukvalno, „ti si to“. To znači da ne postoji razlika između pojedinačnog i opšteg. == Izvori == {{reflist|2}} == Literatura == * Kembridžova ilustrovana istorija religije, Stylos, Novi Sad. 2006. {{ISBN|978-86-7473-281-6}}. * {{Citation | last =Samuel | first =Geoffrey | year =2010 | title =The Origins of Yoga and Tantra. Indic Religions to the Thirteenth Century | publisher =Cambridge University Press}} == Vanjske veze == {{Commons category|Upanishads}} * [https://web.archive.org/web/20160322115246/http://www.gayathrimanthra.com/contents/documents/Translation/108UpanishadsWithUpanishadBrahmamCommentary.pdf Complete set of 108 Upanishads, Manuscripts with the commentary of Brahma-Yogin], Adyar Library * [http://sanskritdocuments.org/doc_upanishhat/doc_upanishhat.html Upanishads], Sanskrit documents in various formats * [http://www.iep.utm.edu/upanisad/ The Upaniṣads] article in the ''[[Internet Encyclopedia of Philosophy]]'' * [https://www.jstor.org/stable/25208067 The Theory of 'Soul' in the Upanishads], [[Thomas Rhys Davids|T. W. Rhys Davids]] (1899) * [https://www.jstor.org/stable/3746162 Spinozistic Substance and Upanishadic Self: A Comparative Study], M. S. Modak (1931) * [https://www.jstor.org/stable/511150 W. B. Yeats and the Upanishads], A. Davenport (1952) * [https://www.jstor.org/stable/2105571 The Concept of Self in the Upanishads: An Alternative Interpretation], D. C. Mathur (1972) {{Authority control}} [[Kategorija:Sanskrt]] [[Kategorija:Religijski spisi]] [[Kategorija:Indijska filozofija]] [[Kategorija:Hinduizam]] 3p3yiz4p6blrbt873gtd7z8co3obmze 42586844 42586843 2026-05-02T18:06:44Z ~2026-26755-34 348443 /* Upanišadsko razdoblje */ 42586844 wikitext text/x-wiki [[File:1860s manuscript copy of ancient Maitrayaniya Upanishad, sample iii, Krishna Yajurveda, Pune Maharashtra, Sanskrit, Devanagari.jpg|thumb|Rukopis Maitrayaniya Upanishade, iz 1860-ih, Sanskrit, Devanagari.]] '''Upanišade''' ([[sanskrt|sanskrit]]: उपनिषद् ''upaniṣad'' - sedeti kraj<ref>[https://www.etymonline.com/word/upanishad "Upanishad"]. [[Online Etymology Dictionary]].</ref>) su [[hinduistički spisi]] koji se smatraju dijelom [[Vede|Veda]]. Za njih se koristi izraz ''[[vedānta]]'' ("kraj/kulminacija Veda"). Upanišade su drevni [[sanskrit]]ski tekstovi koji sadrže neke od centralnih filozofskih koncepata i ideja [[Hinduizam|hinduizma]], deo kojih je zajednički sa religioznim tradicijama kao što su [[budizam]] i [[džainizam]].<ref name="wendydoniger">Wendy Doniger (1990), Textual Sources for the Study of Hinduism, 1st Edition. {{page1|location=|publisher=University of Chicago Press|year=|isbn=978-0226618470|pages=}}, pages 2-3; '''Quote:''' "The Upanishads supply the basis of later Hindu philosophy; they are widely known and quoted by most well-educated Hindus, and their central ideas have also become a part of the spiritual arsenal of rank-and-file Hindus."</ref><ref>Wiman Dissanayake (1993), Self as Body in Asian Theory and Practice (Editors: Thomas P. Kasulis et al). {{page1|location=|publisher=State University of New York Press|year=|isbn=978-0791410806|pages=}}, page 39; Michael McDowell and Nathan Brown (2009), World Religions, Penguin. {{page|year=|isbn=978-1592578467|pages=}}, pages 208-210</ref>{{sfn|Samuel|2010}} One su deo veda kojima se nastoji da se sadržina filozofski obrazloži. Najstarije Upanišade potiču iz predbudističkog, a mlađe iz [[hrišćanstvo|hrišćanskog]] doba. Upanišade su između 700. i 500. p. n. e. satstavljali šumski asketi kao završne delove [[Vede|Veda]]. Poznate su i kao šruti, odnosno tekstovi „za slušanje“ i skoro sva njihova učenja u dijaloškoj su formi. Značenje reči upanišada je „sedeći dole pored“ [[guru]]a koji prenosi svoja učenja. Zapisano je više od stotinu kompilacija ovih dijaloga, mada je samo njih trinaest prihvaćeno za smriti, odnosno svete spise. Upanišade raspravljaju o odnosu pojedinca i svemira, o prirodi univerzalne duše, o značenju života i prirodi života posle smrti. Upanišade su prvi tekstovi poštovani među Indijcima koji označavaju ideju da jedno nepromenjivo [[atman|sopstvo]] prelazi iz jednog tela u drugo, i to u zavisnosti od [[karma|postupaka]]. Tako dobri postupci donose dobre plodove, a loši rezultiraju budućom [[reinkarnacija|reinkarnacijom]].<ref name="automatski generisano1">Kembridžova ilustrovana istorija religije (pp. 35-36), Stylos. {{page1|publisher=|location=Novi Sad|year=2006|isbn=978-86-7473-281-6|pages=}}</ref> == Upanišadsko razdoblje == Iako ih je teško datirati, jedanaest glavnih upanišada su bile verovatno sastavljene oko 800. godine pre naše ere, mada su neki važni tekstovi kao što je Švetašvatara upanišada, sastavljeni kasnije (II vek pre naše ere - II vek naše ere).<ref>Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 34-35), Stylos, Novi Sad, 2006.</ref> Upanišadsko razdoblje (800-450. p. n. e.) jedna ja od najvećih era stvaralačkog mišljenja u istoriji [[hinduizam|hinduizma]]. Bilo je obeleženo povećanim zanimanjem za pitanje ljudskog postojanja. Upanišadske [[askeza|askete]] su bili filozovi, učitelji i vidovnjaci. Živeli su po šumskim skloništima. Dane su provodili u proučavanjima, posmatranjima i pretresanju zbunjujućih pitanja o kosmosu. Ovi pustinjaci su privlačili mlade duhove koji su se nadali da će se uključiti u njihove rasprave i tako dostići prosvetljenje. Tradicija upanišada srodna je sa drugim asketskim tradicijama koje su se razvile u isto vreme ili kasnije. One su poznate kao [[šramana]] i karakteriše ih ideologija povlačenja iz sveta i praktikovanja asketizma. U tekstovima nastalim od 800. do 400. godine pre naše ere mnogo je tragova ovakvih verovanja i učenja po kojima je život [[patnja]], a oslobađanje dolazi jedino kroz prekidanje veza sa svetom. Najvažnije od ovih tradicija, koje su se održale i kasnije razvile, jesu [[budizam]] i [[đainizam]].<ref name="automatski generisano1" /> == Rukopisi == {{Hinduistički spisi}} Dva najstarija (oko 700.-500. p. n. e.) i najznačajnija upanišadska rukopisa su ’’Brihadaranjaka Upanišada” i ’’Čandogja Upanišada”. U ovoj drugoj pitanje je tako postavljeno kako bi odgovor mogao pokazati ondos između žrtvene vatre na oltaru, vatre sunca i tapas [[tapas]]a (vatre razumevanja). Pitanje se odnosi na stvaralačke moći svemira. Formulisano je ovako: Kakva je priroda Jednog koje je uzrok svekolikog postojanja? Odgovor raspravlja o kreativnim moćma tapasa, žrtvovanja i vrhovne istine, brahmana. == Verovanja == Proučavaoci Upanišada verovali su da je važan ne zamo čin žrtvovanja, već pre njegov duh. Verovali su da meditacijom ili posmatranjem mogu spoznati svoj odnos prema bogovima i poreklo ove božanske povezanosti. Takođe su želeli da saznaju šta su zapravo i u kakvom su odnosu sa Apsolutnom Realnošću, odnosno brahmanom. Verovalo se da kod posvećenog učenika ovakva duhovna posmatranja i traženja uzrokuju tapas (žar znanja). Ostavljajući po strani sve ostalo, on to u stvari „žrtvuje“. Tako su napuštali, odnosno „žrtvovali“ ovozemaljske stvari i time ih prinosili na oltar sopstvenoga srca. Ovakva samožrtvovanja obavljana su istovremeno sa vatrenim žrtvovanjima vedskih sveštenika. Upanišadske askete su žrtvovale svoje jastvo, disciplinovali telo i čeznuli za prosvetljenjem. Verovali su da se time pokazuje snaga za prevazilaženje zemaljskih stvari i razmatranje važnih pitanja o stvarnosti. Tako je stvoreno mišljenje da pojedinac, iza porvšnog jastva, poseduje suštinsko ili stvarno jastvo. Pitanje je dakle, bilo, kakvo je to suštinsko jastvo i kako se može dosegnuti. Na ovo pitanje, važno i za moderni hinduizam, delimično je dat odgovor novom idejom o Apsolutnom. U Upanišadama su svi brojni bogovi vedske tradicije svedeni na jednog, brahmana. Verovalo se da je on vrhovna suština svemira. Ova suština se nalazi u svemiru, u različitim oblicima pojavnog sveta i u duši pojedinca. Glavna tema upanišadskih mislilaca bila je ideja da je duša pojedinca, atman, odvojni deo brahmana, univerzalne duše. Od upanišadske ere se verovalo da atman, ili duša pojedinca, jeste brahman, univerzalna duša. Izdvojana ja kao atman, ali se po dostizanju mokše, spasenja, ponovo ujedinjuje sa brahmanom. Konačno, reč brahman odnosila se na univerzalnu suštinu u kojoj su sadržane sve vrste moći. Ideja atmana-brahmana ponovljena je u čuvenoj rečenici Čandogja Upanišade „tat tvam asi“, bukvalno, „ti si to“. To znači da ne postoji razlika između pojedinačnog i opšteg. == Izvori == {{reflist|2}} == Literatura == * Kembridžova ilustrovana istorija religije, Stylos, Novi Sad. 2006. {{ISBN|978-86-7473-281-6}}. * {{Citation | last =Samuel | first =Geoffrey | year =2010 | title =The Origins of Yoga and Tantra. Indic Religions to the Thirteenth Century | publisher =Cambridge University Press}} == Vanjske veze == {{Commons category|Upanishads}} * [https://web.archive.org/web/20160322115246/http://www.gayathrimanthra.com/contents/documents/Translation/108UpanishadsWithUpanishadBrahmamCommentary.pdf Complete set of 108 Upanishads, Manuscripts with the commentary of Brahma-Yogin], Adyar Library * [http://sanskritdocuments.org/doc_upanishhat/doc_upanishhat.html Upanishads], Sanskrit documents in various formats * [http://www.iep.utm.edu/upanisad/ The Upaniṣads] article in the ''[[Internet Encyclopedia of Philosophy]]'' * [https://www.jstor.org/stable/25208067 The Theory of 'Soul' in the Upanishads], [[Thomas Rhys Davids|T. W. Rhys Davids]] (1899) * [https://www.jstor.org/stable/3746162 Spinozistic Substance and Upanishadic Self: A Comparative Study], M. S. Modak (1931) * [https://www.jstor.org/stable/511150 W. B. Yeats and the Upanishads], A. Davenport (1952) * [https://www.jstor.org/stable/2105571 The Concept of Self in the Upanishads: An Alternative Interpretation], D. C. Mathur (1972) {{Authority control}} [[Kategorija:Sanskrt]] [[Kategorija:Religijski spisi]] [[Kategorija:Indijska filozofija]] [[Kategorija:Hinduizam]] ml93i21q3huenmf9zbkjchffipuzqpp 42586845 42586844 2026-05-02T18:09:51Z ~2026-26755-34 348443 /* Rukopisi */ 42586845 wikitext text/x-wiki [[File:1860s manuscript copy of ancient Maitrayaniya Upanishad, sample iii, Krishna Yajurveda, Pune Maharashtra, Sanskrit, Devanagari.jpg|thumb|Rukopis Maitrayaniya Upanishade, iz 1860-ih, Sanskrit, Devanagari.]] '''Upanišade''' ([[sanskrt|sanskrit]]: उपनिषद् ''upaniṣad'' - sedeti kraj<ref>[https://www.etymonline.com/word/upanishad "Upanishad"]. [[Online Etymology Dictionary]].</ref>) su [[hinduistički spisi]] koji se smatraju dijelom [[Vede|Veda]]. Za njih se koristi izraz ''[[vedānta]]'' ("kraj/kulminacija Veda"). Upanišade su drevni [[sanskrit]]ski tekstovi koji sadrže neke od centralnih filozofskih koncepata i ideja [[Hinduizam|hinduizma]], deo kojih je zajednički sa religioznim tradicijama kao što su [[budizam]] i [[džainizam]].<ref name="wendydoniger">Wendy Doniger (1990), Textual Sources for the Study of Hinduism, 1st Edition. {{page1|location=|publisher=University of Chicago Press|year=|isbn=978-0226618470|pages=}}, pages 2-3; '''Quote:''' "The Upanishads supply the basis of later Hindu philosophy; they are widely known and quoted by most well-educated Hindus, and their central ideas have also become a part of the spiritual arsenal of rank-and-file Hindus."</ref><ref>Wiman Dissanayake (1993), Self as Body in Asian Theory and Practice (Editors: Thomas P. Kasulis et al). {{page1|location=|publisher=State University of New York Press|year=|isbn=978-0791410806|pages=}}, page 39; Michael McDowell and Nathan Brown (2009), World Religions, Penguin. {{page|year=|isbn=978-1592578467|pages=}}, pages 208-210</ref>{{sfn|Samuel|2010}} One su deo veda kojima se nastoji da se sadržina filozofski obrazloži. Najstarije Upanišade potiču iz predbudističkog, a mlađe iz [[hrišćanstvo|hrišćanskog]] doba. Upanišade su između 700. i 500. p. n. e. satstavljali šumski asketi kao završne delove [[Vede|Veda]]. Poznate su i kao šruti, odnosno tekstovi „za slušanje“ i skoro sva njihova učenja u dijaloškoj su formi. Značenje reči upanišada je „sedeći dole pored“ [[guru]]a koji prenosi svoja učenja. Zapisano je više od stotinu kompilacija ovih dijaloga, mada je samo njih trinaest prihvaćeno za smriti, odnosno svete spise. Upanišade raspravljaju o odnosu pojedinca i svemira, o prirodi univerzalne duše, o značenju života i prirodi života posle smrti. Upanišade su prvi tekstovi poštovani među Indijcima koji označavaju ideju da jedno nepromenjivo [[atman|sopstvo]] prelazi iz jednog tela u drugo, i to u zavisnosti od [[karma|postupaka]]. Tako dobri postupci donose dobre plodove, a loši rezultiraju budućom [[reinkarnacija|reinkarnacijom]].<ref name="automatski generisano1">Kembridžova ilustrovana istorija religije (pp. 35-36), Stylos. {{page1|publisher=|location=Novi Sad|year=2006|isbn=978-86-7473-281-6|pages=}}</ref> == Upanišadsko razdoblje == Iako ih je teško datirati, jedanaest glavnih upanišada su bile verovatno sastavljene oko 800. godine pre naše ere, mada su neki važni tekstovi kao što je Švetašvatara upanišada, sastavljeni kasnije (II vek pre naše ere - II vek naše ere).<ref>Kembridžova ilustrovana istorija religije (str. 34-35), Stylos, Novi Sad, 2006.</ref> Upanišadsko razdoblje (800-450. p. n. e.) jedna ja od najvećih era stvaralačkog mišljenja u istoriji [[hinduizam|hinduizma]]. Bilo je obeleženo povećanim zanimanjem za pitanje ljudskog postojanja. Upanišadske [[askeza|askete]] su bili filozovi, učitelji i vidovnjaci. Živeli su po šumskim skloništima. Dane su provodili u proučavanjima, posmatranjima i pretresanju zbunjujućih pitanja o kosmosu. Ovi pustinjaci su privlačili mlade duhove koji su se nadali da će se uključiti u njihove rasprave i tako dostići prosvetljenje. Tradicija upanišada srodna je sa drugim asketskim tradicijama koje su se razvile u isto vreme ili kasnije. One su poznate kao [[šramana]] i karakteriše ih ideologija povlačenja iz sveta i praktikovanja asketizma. U tekstovima nastalim od 800. do 400. godine pre naše ere mnogo je tragova ovakvih verovanja i učenja po kojima je život [[patnja]], a oslobađanje dolazi jedino kroz prekidanje veza sa svetom. Najvažnije od ovih tradicija, koje su se održale i kasnije razvile, jesu [[budizam]] i [[đainizam]].<ref name="automatski generisano1" /> == Rukopisi == {{Hinduistički spisi}} Dva najstarija (oko 700.-500. p. n. e.) i najznačajnija upanišadska rukopisa su ’’Brihadaranjaka Upanišada” i ’’Čandogja Upanišada”. U ovoj drugoj pitanje je tako postavljeno kako bi odgovor mogao pokazati ondos između žrtvene vatre na oltaru, vatre sunca i tapas [[tapas]]a (vatre razumevanja). Pitanje se odnosi na stvaralačke moći svemira. Formulisano je ovako: Kakva je priroda Jednog koje je uzrok svekolikog postojanja? Odgovor raspravlja o kreativnim moćima tapasa, žrtvovanja i vrhovne istine, brahmana. == Verovanja == Proučavaoci Upanišada verovali su da je važan ne zamo čin žrtvovanja, već pre njegov duh. Verovali su da meditacijom ili posmatranjem mogu spoznati svoj odnos prema bogovima i poreklo ove božanske povezanosti. Takođe su želeli da saznaju šta su zapravo i u kakvom su odnosu sa Apsolutnom Realnošću, odnosno brahmanom. Verovalo se da kod posvećenog učenika ovakva duhovna posmatranja i traženja uzrokuju tapas (žar znanja). Ostavljajući po strani sve ostalo, on to u stvari „žrtvuje“. Tako su napuštali, odnosno „žrtvovali“ ovozemaljske stvari i time ih prinosili na oltar sopstvenoga srca. Ovakva samožrtvovanja obavljana su istovremeno sa vatrenim žrtvovanjima vedskih sveštenika. Upanišadske askete su žrtvovale svoje jastvo, disciplinovali telo i čeznuli za prosvetljenjem. Verovali su da se time pokazuje snaga za prevazilaženje zemaljskih stvari i razmatranje važnih pitanja o stvarnosti. Tako je stvoreno mišljenje da pojedinac, iza porvšnog jastva, poseduje suštinsko ili stvarno jastvo. Pitanje je dakle, bilo, kakvo je to suštinsko jastvo i kako se može dosegnuti. Na ovo pitanje, važno i za moderni hinduizam, delimično je dat odgovor novom idejom o Apsolutnom. U Upanišadama su svi brojni bogovi vedske tradicije svedeni na jednog, brahmana. Verovalo se da je on vrhovna suština svemira. Ova suština se nalazi u svemiru, u različitim oblicima pojavnog sveta i u duši pojedinca. Glavna tema upanišadskih mislilaca bila je ideja da je duša pojedinca, atman, odvojni deo brahmana, univerzalne duše. Od upanišadske ere se verovalo da atman, ili duša pojedinca, jeste brahman, univerzalna duša. Izdvojana ja kao atman, ali se po dostizanju mokše, spasenja, ponovo ujedinjuje sa brahmanom. Konačno, reč brahman odnosila se na univerzalnu suštinu u kojoj su sadržane sve vrste moći. Ideja atmana-brahmana ponovljena je u čuvenoj rečenici Čandogja Upanišade „tat tvam asi“, bukvalno, „ti si to“. To znači da ne postoji razlika između pojedinačnog i opšteg. == Izvori == {{reflist|2}} == Literatura == * Kembridžova ilustrovana istorija religije, Stylos, Novi Sad. 2006. {{ISBN|978-86-7473-281-6}}. * {{Citation | last =Samuel | first =Geoffrey | year =2010 | title =The Origins of Yoga and Tantra. Indic Religions to the Thirteenth Century | publisher =Cambridge University Press}} == Vanjske veze == {{Commons category|Upanishads}} * [https://web.archive.org/web/20160322115246/http://www.gayathrimanthra.com/contents/documents/Translation/108UpanishadsWithUpanishadBrahmamCommentary.pdf Complete set of 108 Upanishads, Manuscripts with the commentary of Brahma-Yogin], Adyar Library * [http://sanskritdocuments.org/doc_upanishhat/doc_upanishhat.html Upanishads], Sanskrit documents in various formats * [http://www.iep.utm.edu/upanisad/ The Upaniṣads] article in the ''[[Internet Encyclopedia of Philosophy]]'' * [https://www.jstor.org/stable/25208067 The Theory of 'Soul' in the Upanishads], [[Thomas Rhys Davids|T. W. Rhys Davids]] (1899) * [https://www.jstor.org/stable/3746162 Spinozistic Substance and Upanishadic Self: A Comparative Study], M. S. Modak (1931) * [https://www.jstor.org/stable/511150 W. B. Yeats and the Upanishads], A. Davenport (1952) * [https://www.jstor.org/stable/2105571 The Concept of Self in the Upanishads: An Alternative Interpretation], D. C. Mathur (1972) {{Authority control}} [[Kategorija:Sanskrt]] [[Kategorija:Religijski spisi]] [[Kategorija:Indijska filozofija]] [[Kategorija:Hinduizam]] tetsxjuxunx4jkk4s5icb323pjfkhl9 0 43694 42586989 42455086 2026-05-03T11:03:57Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586989 wikitext text/x-wiki {{distinguish|Djed Božićnjak}} {{izvor}} [[Datoteka:Ded Moroz Snegurochka Christmas card.jpg|thumb|Deda Mraz na čestitki]] [[Datoteka:Papai noel - santa claus from brazil.JPG|thumb|Dete u Deda Mrazovom krilu]] '''Deda Mraz''' je [[izmišljeni lik]] koji donosi [[deca|deci]] poklone za [[Nova godina|Novu godinu]] (na [[Badnjak|Badnje veče]], [[Božić]] ili na dan [[Sveti Nikola|Svetog Nikole]] u [[religija|religijskim]] zajednicama). Verzije i ime ovog lika variraju među različitim [[kultura]]ma, [[religija]]ma i [[narod]]ima. Uobičajena predstava Deda Mraza je da je on stariji bradati čovek obučen u crveni kaput koji leti sa [[sanjke|saonicama]] koje vuku [[irvas]]i sa torbom punom poklona za dobru decu. Njegov dom se nalazi na [[Sjeverni pol|Severnom polu]] ili u [[Laponija|Laponiji]]. Ruska varijanta Deda Mraza obično nema irvase i saonice, a kao njegov pratilac i pomoćnik uzima se lik [[Snjeguročka|Snjeguročke]]. Poreklo ovog lika je verovatno iz starih religija [[Germani|germanskih]] i [[Slaveni|slovenskih]] naroda. == Poreklo == === Saturnalije === {{main|Saturnalije}} [[Saturnalije|Saturnalija]] je bio rimski praznik u čast [[Saturn (planeta)|Saturna]], boga zemljoradnje. Ona se obeležavala nekoliko dana u decembru oko dana zimske [[kratkodnevnica|kratkodnevnice]]. Saturnalija je obeležavana pijanim [[orgija]]ma, glupiranjem i zamenom uloga, tako da su [[ropstvo|robovi]] tih dana postajali gospodari, a njihovi gospodari su ih služili. [[Tit Livije]] navodi da se Saturnalija počela slaviti [[217. pne.]],<ref>{{cite web|url=http://penelope.uchicago.edu/~grout/encyclopaedia_romana/calendar/saturnalia.html |title=Saturnalia |publisher=Penelope.uchicago.edu |date= |accessdate = 25. 12. 2010.}}</ref> kao način za održavanje morala koji je opao usled rimskih poraza od [[Hanibal]]a u [[Drugi punski rat|Drugom punskom ratu]]. Važna odlika ovog praznika je bilo darivanje, čime su hteli da obezbede bogatu letinu sledeće godine. === Rani hrišćanski uzori === [[Datoteka:Boyana Angel.jpg|thumb|right|Srednjovekovna freska sa likom svetog Nikole iz [[crkva Bojana|crkve Bojana]] kod [[Sofija|Sofije]].]] [[Sveti Nikola]] je jedna od inspiracija za Deda Mraza. On je bio episkop [[Mira (Likija)|Mire]] u [[Likija|Likiji]], pokrajine [[Bizantsko Carstvo|vizantijske]] [[Mala Azija|Anadolije]]. Prema predanju, Nikola je vaskrsao troje dece, koje je lokalni mesar zaklao u vreme gladi, pa se otuda slavi kao zaštitnik dece. Pored toga je i zaštitnik mornara. Ali Nikola je najčuveniji po svojim poklonima sirotinji, a naročito davanjem [[miraz]]a trima osiromašenim kćerkama pobožnog hrišćanina da ne bi postale robinje i [[prostitucija|prostitutke]].<ref name=msnbc>{{cite news |author= |coauthors= |title=Santa Claus: The real man behind the myth |url=http://www.msnbc.msn.com/id/34525202/ns/technology_and_science-science/ |quote= |work=[[MSNBC]] |date = 22. 12. 2009. |accessdate = 27. 12. 2009. }}</ref> Nikola je ubacio kroz prozor vreću sa zlatnicima. Tokom vekova, priča se menjala, tako da je u jednoj verziji Nikola ubacio vreću sa zlatnicima kroz dimnjak, koji su upali u čarape koje su se sušile. U starosti se razboleo i umro 6. decembra 343. godine. Sveti Nikola se i slavi toga dana, što je ustvari 19. decembar po novom kalendaru. === Uticaji germanskog paganizma i foklora === [[Datoteka:Georg von Rosen - Oden som vandringsman, 1886 (Odin, the Wanderer).jpg|left|thumb|Slika [[Odin]]a koju je naslikao [[Georg von Rosen]] 1886. godine.]] Brojne paralele su povučene između Deda Mraza i [[Odin]]a, glavnog božanstva [[germani|germanskih]] naroda pre njihovog pokrštavanja. Pošto su mnogi od ovih elemenata nevezani sa hrišćanstvo, postoje teorije o [[paganizam|paganskom]] poreklu raznih običaja.<ref>McKnight, George Harley. ''St. Nicholas - His Legend and His Role in the Christmas Celebration'' (1917) Available on-line: [http://books.google.com/books?id=S4MtGxqMEpEC&dq]</ref> Odin je ponekad spominjan, kako predvodi veliku grupu lovaca kroz nebo tokom germanskog praznika Jola.<ref name="AMERIODIN">''[[The Encyclopedia Americana]]'' (1920) (page 307) Available online: [http://books.google.com/books?id=4hbhBsRAOAoC&pg=PA307&dq=odin+wild+hunt#PPA307,M1].</ref> Dve knjige sa [[Island]]a, [[Poetska Eda]], sastavljena u 13. veku iz prethodnih izvora, i [[Prozna Eda]], koju je u 13. veku napisao [[Snori Sturluson]], opisuju Odina kako jašnje osmonogog konja po imenu [[Sleipnir]] koji može da preskoči velike razdaljine, što je podstaklo poređenja sa Deda Mrazovim [[irvas]]ima.<ref name="COLLISLEIP">''[[Collier's Encyclopedia]]'' (1986) (Page 414)</ref> Dalje, Odin je nazivan brojnim imenima u skandinavskoj poeziji, od kojih neka opisuju njegov izgled ili ulogu. Među njima su ''Síðgrani'',<ref name="Síðgrani">''[[Alvíssmál]]'' (6)</ref> ''Síðskeggr'',<ref name="Síðskeggr">''[[Gylfaginning]]'', ''[[Grímnismál]]'' (48), ''[[Nafnaþulur]]'', ''[[Óðins nöfn]]'' (6)</ref> ''Langbarðr'',<ref name="Langbarðr">''Nafnaþulur'' i ''Óðins nöfn'' (7)</ref> (sva znače „dugobradi“) i ''Jólnir''<ref name="Jólnir">''Óðins nöfn'' (7)</ref> („Jolska figura“). Prema Filis Siker, deca bi ostavila svoje čizme napunjene [[mrkva|šargarepama]], [[slama|slamom]] ili [[šećer]]om kod dimnjaka da ih pojede Slepnir. Odin bi zatim nagradio ljubaznost te dece zamenivši hranu za Slepnira poklonima ili slatkišima. Ona tvrdi da je ovaj običaj opstao u [[Nemačka|Nemačkoj]], [[Belgija|Belgiji]] i [[Holandija|Holandiji]] posle prihvatanja hrišćanstva i postao je povezan sa svetim Nikolom, a može se i danas videti kako deca u nekim kućama ostavljaju čarape kod dimnjaka.<ref name="SIEFSLEIP">Siefker, Phyllis. ''Santa Claus, Last of the Wild Men: The Origins and Evolution of Saint Nicholas, Spanning 50,000 Years '' (chap. 9, esp. 171-173) (2006) {{ISBN|0-7864-2958-5}}</ref> Ovaj običaj je došao u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjene Države]] kroz holandsku koloniju [[New York|Novi Amsterdam]], pre britanskog osvajanja u 17. veku u evoluirao je u kačenje čarapa na kamin. U bivšim delovima Austro-Ugarske, deci se daju slatkiši na dan svetog Nikole (6. decembar po [[gregorijanski kalendar|gregorijanskom kalendaru]]. Brojni drugi uticaji svetkovina paganskih Germana su se ugradili u moderno proslavljanje Božića i Nove godine, kao što su [[božićna šunka]], [[jolski balvan]] i [[novogodišnja jelka]]. === Prethrišćanski običaji stanovnika Alpa === [[Datoteka:Krampus at Perchtenlauf Klagenfurt.jpg|thumb|right|Čovek u kostimu Krampusa]] [[Krampus]] se predstavlja kao pratilac svetog Nikole. Njegovo poreklo je iz tradicija stanovnika [[alpe|alpskih]] oblasti iz predhrišćanskog perioda. Za razliku od svetog Nikole koji deli poklone, Krampus je [[demon]] koji upozorava i plaši nevaljalu decu. U obim oblastima, mladići se tradicionalno oblače u kostime Krampusa u prve dve nedelje decembra (posebno u veče 5. decembra, dan pre dana svetog Nikole po gregorijanskom kalendaru) i tumaraju ulicama plašeći decu sa zarđalim okovima i zvonima === Nemački uticaji === [[Datoteka:Christkindlesmarkt prolog 2009.jpg|thumb|left|Kristkind na nirnberškom božićnom vašaru 2009.]] U 16. veku, reformacija [[Martin Luther|Martina Lutera]] izazvala je antikatolički pokret u Nemačkoj. Pošto [[protestantizam|protestanti]] ne slave svece, bila im je potrebna nova božićna tradicija, pa je [[Beba Isus]] (Christkind) postao taj koji donosi poklone. Ipak vremenom je postalo besmisleno da beba donosi poklone, pa je Isusa Hrista zamenila vila. Do 19. veka Kristkind je nosio zlatni plašt po ugledu na [[nürnberg|nirnberškog]] zlatnog anđela. U drugim nemačkim gradovima nosi belo odelo i zvezdani venac. Svakoj devojčici predstavlja veliki čast da je izaberu za Kristkinda. Međutim, deca pevaju Kristikindu pesme posvećene svetom Nikoli, što ukazuje na preplitanje ove dve verske figure. Otac Božić (Vajnahtman) se takođe pojavljuje u severnim evangelističkim delovima Nemačke. Zanimljivo je da se uprkos svom protestanskom poreklu, Kristkind više slavi među katoličkim stanovništvom, dok je Otac Božić rasprostranjeniji među protestantima. === Holandski uticaji === [[Datoteka:Sint in spanje.jpg|left|thumb|Holandski Sveti Nikola u odeći koje podseća na odeću [[biskup]]a i Crni Petar 2005. godine ]] U [[Holandija|Holandiji]] i [[Belgija|Belgiji]], Sveti Nikola (''Sinterklaas'') ima pomoćnike koji se zovu Crni Petar (''Zwarte Piet'' na [[holandski jezik|holandskom]] ili ''Père Fouettard'' na [[francuski jezik|francuskom]]). Njegov praznik 6. decembra uz davanje poklona se proširio na mnoge države. Međutim, u Holandiji slave u veče 5. decembra, na proslavi koja se zove ''pakjesavond''. Tokom [[reformacija|protestanske reformacije]] u 16. i 17. veku, mnogi [[Protestantizam|protestanti]] su zamenili donosioca poklona da Detetom Hristom (''Christkindl''), a datum za poklanjanje poklona se premestio sa 6. decembra na Badnje veče.<ref>Forbes, Bruce David, ''Christmas: a candid history'', University of California Press, 2007, {{ISBN|0-520-25104-0}}, pp. 68-79.</ref> Tradicija o svetom Nikoli ima mnogo paralela sa [[germanska mitologija|germanskom mitologijom]], posebno sa bogom Odinom. Ovo uključuje bradu, šešir i koplje (danas štap) i torbu koju drže njegove sluge da uhvate nestašnu decu. I Sveti Nikola jaše belog konja kao i Odinovog Sleipnira koji može da leti kroz vazduh. Pisma od slatkiša koje Crni Petar daje deci asociraju na Odinovo stvaranje [[Rune|runskih slova]]. Pesme koje se recituju tokom proslave i pesme koje pevaju deci se posvećene su Odinu kao bogu poezije. Postoje razne objašnjenja o poreklu pomagača. Najstariji objašnjenje je da pomagači simbolizuju dva [[obični gavran|gavrana]] [[Huginn i Muninn|Hugina]] i [[Huginn i Muninn|Munina]] koji su bili Odinovi vesnici. U kasnijim pričama Odinovi pomagači predstavljaju pobeđenog đavola- Đavola su pobedili ili Odin ili njegov pomoćnik [[Norvi]], crni otac noći. Norvi je obično prikazan sa granom od [[breza|breze]] isto kao i Crni Petar. Druga, savremenija priča je da je Sveti Nikola oslobodio [[etiopija|etiopskog]] dečaka-roba Petra sa [[Mira|mirske]] tržnice, i da je dečak bio toliko zahvalan da je odlučio da ostane sa Svetim Nikolom kao pomagač. Crni Petar imaju otprilike isti odnos prema holandskom Svetom Nikoli kao i američki vilenjaci prema Deda Mrazu. Prema predanju, Sveti Nikola ima svoje Crne Petre za svaki zadatak: postoje Crni Petri koji navode bord od [[Španija|Španije]] do Holandije i Crni Petri koji se penju na krovove i spuštaju poklone kroz dimnjak, ili se sami spuštaju kroz dimnjak. Crni Petar ima crno lica jer se spušta niz garav dimnjaci. On drži alate za čišćenje dimnjaka (platnenu torbu i granu breze).<ref>[https://web.archive.org/web/20071210085146/http://www.anno.nl/anno/anno/i002800.html Anno: Zwarte Pieten, Groene Pieten]; Retrieved on 2007-12-07</ref> Tokom godina ovoj priči su pridodate i druge, tako na primer Crni Piter zadužen za navigaciju može da vodi u pogrešnom pravcu. Ovo pruža razloge za smeh na godišnjim paradama Svetih Nikola koji dolaze u Holandiju, ili se koristi da se pohvali napredak dece u školi tako što Crni Petar daje pogrešan odgovor, prosto pitanje kao što je „koliko je 2+2?“, tako da dete ima priliku da kaže tačan odgovor. Pokloni koji se daju u toku praznika često praćeni pesmama, koja ismevaju događaje u poslednjih godinu dana koji su povezani sa primaocem. [[Datoteka:Jan Steen – Het Sint-Nicolaasfeest (2).jpg|thumb|200px|Stenova slika „[[Praznik Svetog Nikole]] “.]] Verovanje da Deda Mraz ulazi u kuće kroz [[dimnjak]] može poticati od priče o Svetom Nikoli kako baca novac kroz prozor, a u novijoj verziji priče, baca novac niz dimnjak ako naiđe na zaključane prozore. Na slici holandskog slikara [[Jan Sten|Jana Stena]] „Praznik svetog Nikole“, odrasle osobe i mala deca gledaju na dimnjak sa nevericom, dok se druga deca igraju sa svojim igračkama. [[Ognjište]] je poštovano kao svetinja i izvor dobročinstva, a u popularnom verovanju vilenjaci i [[vila (mitologija)|vile]] donose poklone kroz ovaj prolaz. Ulazak Deda Mraza u domove na Božićno veče je postalo deo američke tradicije kroz Murovo delu „Deda Mrazova poseta“, u kojem ga pisac opisuje kao vilenjaka.<ref>Walsh, Joseph J.. ''Were They Wise Men Or Kings?: The Book of Christmas Questions''. Westminster John Knox Press, 2001. {{ISBN|0-664-22312-5}}.</ref> === Britanski uticaji === [[Datoteka:Scrooges third visitor-John Leech,1843.jpg|right|thumb|178px|Skrudžov drugi posetilac - Duh sadašnjeg Božića, obojena verzija originalne ilustracije [[Džon Lič|Džona Liča]] koji ju je naslikao za roman [[Charles Dickens|Čarlsa Dikensa]] „[[Božićna pesma]]“ (1843).]] Starinske predstave darivaoca poklona iz crkvene istorije, među koje spada i Sveti Nikola, su spojene sa britanskim likom [[Otac Božić|Oca Božića]], da stvori lik poznat Britancima i Amerikancima kao ''Santa Claus'' ("[[Djed Božićnjak|Santa Klaus]]"). U Britaniji Otac Božić potiče najkasnije iz 17. veka, a njegove preživele slike iz tog doba ga prikazuju kao veselog debelog bradatog muškarca obučenog u dugu, zelenu odeću od krzna. On je predstavlja duh dobrog veselja za Božića, a u romanu [[Charles Dickens|Čarlsa Dikensa]] „Božićna pesma“ je predstavljen kao ''Duh sadašnjeg Božića'', kao veliki srdačni čovek u zelenom kaputu sa krznenim ivicama koji vodi Ebinezera Skrudža kroz uskomešane [[london]]ske ulice za sadašnje božićno jutro. [[Datoteka:Gavle christmas goat 2006.jpg|left|thumb|Jolska koza u Švedskoj 2006.]] I u drugim zemljama, lik svetog Nikole je, takođe pomešan sa lokalnim folklorom. Kao primer preživelog [[Nordijski paganizam|paganskog]] lika, u [[nordijskih zemalja|nordijskim zemljama]] prvobitni donosilac poklona u vreme Božića je bila [[Jolska koza]]. Međutim, tokom 1840-ih, u nordijskim pričama vilenjak pod imenu „[[Tomte]]“ ili „Nis“ je počeo da isporučuju božićne poklone u [[Danska|Danskoj]]. Tomte je bio predstavljen kao nizak, bradati muškarac obučen u sivu odeću i sa crvenim šeširom. Ova nova verzija vekovnog folklornih stvorenje je očigledno bio inspirisan Deda Mraza tradicije koje su sada širi i na Skandinaviju. Do kraja 19. veka ova tradicija se takođe proširila i na [[Norveška|Norvešku]] i [[Švedska|Švedsku]], gde je zamenila Jolsku kozu. Isto se dogodilo u [[Finska|Finskoj]], ali je ova više ljudska figura zadržalo ime Jolska koza. Iako je tradicija o Jolskoj kozi kao donosiocu poklona sada već izumrla, koza od slame još uvek čest božićni ukras u celoj Skandinaviji. === Američke varijacije === U britanskim kolonijama Severne Amerike i kasnije u Sjedinjenim Američkim Država, britanske i holandske verzije davaoca poklona su dalje objedinjene. Na primer, u „Istoriji Njujorka“ (1809) [[Vošington Irvin|Vošintona Irvina]] [Sinterklas] je preimenovan u [[Djed Božićnjak|Santa Klaus]]a (ovo ime je prvi put američka štampa koristila 1773. godine), ali je izgubio svoj biskupsku nošnju i bio je prvi put naslikan kao debeljuškati holandski mornar sa lulom u zelenom zimskom kaputu. Irvingova knjiga je bila satira holandske kulture u Njujorku, pa je veći deo nje šaljive prirode. [[Datoteka:Jonathan G Meath portrays Santa Claus.jpg|thumb|right|Američki dečiji producent [[Džonatan Met]] u ulozi Deda Mraza]] Godine 1821, knjiga Novogodišnji poklon „za one male od pet do dvanaest“ je objavljena u Njujorku. U njoj se nalazi Old Santeclaus, poema anonimnog autora koja opisuje starog čoveka u [[sanjke|saonicama]] koje vuku irvasi koji donosi poklone deci. Neke moderne ideje su naizgled postale kanonske posle objavljivanja poeme anonimnog autora „Posete od svetog Nikole“ (danas poznatija kao „Noć pre Božića“) u mestu [[Troj (Njujork)|Troj]] u državi [[New York (savezna država)|Njujork]] 23. decembra 1823. Pesma je kasnije pripisana [[Klement Klark Mur|Klementu Klarku Muru]]. Mnogi od Deda Mrazovih modernih atributa su ustanovljeni u ovoj pesmi, kao što su kao vožnja na sankama koje sleću na krovove, ulazak kroz dimnjak i puna torba igračaka. Sveti Nikola je opisan kao „bucmast i debeo, pravi veseli stari vilenjak“ sa „malim okruglim stomakom“ koji se „trese kao puna zdela želea kada se smeje“, uprkos tome što „minijaturne sanke“ i „mali irvasi“ još uvek pokazuju da je Deda Mraz takođe malen. Kako su godine prolazile, Deda Mraz je u popularnoj kulturi evoluirao u veliku, krupnu osobu. Jedan od prvih umetnika koji je definisao moderni izgled Deda Mraza je [[Tomas Nast]], američki karikaturista iz 19. veka. Godine 1863, slika Deda Mraza koji je naslikao Nast pojavila se u nedeljniku Harpers vikli. Priča da Deda Mraz živi na [[Sjeverni pol|Severnom polu]] takođe može biti Nastovo delo. Njegova slika Božića u izdanju [[Harper vikli]]ja od 29. decembra 1866. je bila kolaž gravira pod nazivom Deda Mraz i njegova dela, što je uključivalo i natpis „Santa Claussville, N.P“. Knjiga za decu [[Lajman Frenk Bom|Lajmana Frenka Boma]] ''Život i avanture Deda Mraza'' iz 1902. je dalje popularisala Deda Mraza. Većina priča o Deda Mrazu nije bila ustaljena u to vreme, što je dozvolilo Baumu da dodeli svom Neklausu raznovrsne besmrtne pomoćnike, dom u Smejućoj dolini Hohaho i deset irvasa, koji ne mogu da lete, ali koji prelaze velike razdaljine skokom. Deda Mraz je stekao besmrtnost, zahvaljujući glasovima onih koji su bili prirodno besmrtni. Ova knjiga je takođe objasnila Deda Mrazove motive za njegov rad - srećno detinjstvo među besmrtnima. Kada mu je besmrtni Ak, glavni drvoseča sveta, pokazao jad i bedu dece u spoljašnjem svetu, Deda Mraz je tražio način da vrati radost u život sve dece, izmislivši igračke kao glavno sredstvo za postizanje tog cilja. Izgled i pojava Deda Mraza je dodatno popularisana kroz crteže [[Hadan Sandblam|Hadana Sandblama]] na božićnim reklamnim posterima [[Koka-kola|Koka-Kole]] iz 1930ih. Ovo je podstaklo pogrešno verovanje da je Deda Mraza izmislila Koka-kola ili da Deda Mraz nosi crvenu i belu odeću jer su to boje Koka-kole. Koka-kola nije bila prvi proizvođač bezalkoholnih pića koja je koristila moderni izgled Deda Mraza u svojim reklamama. Vajt rok beveredžes je koristila Deda Mraza da prodaje [[kisela voda|kiselu vodu]] 1915. godine, a zatim u reklamama za svoje slatko piće začinjeno [[đumbir]]om iz 1923. godine. [[Datoteka:Chicago Santa Claus 1902.jpg|thumb|left|Čovek obučen u kostim Deda Mraza prikuplja novac da [[Volonteri Amerike|Volontere Amerike]] na trotoaru u [[Chicago|Čikagu]] 1902. godine]] Sliku o Deda Mrazu kao dobronamernom liku je ojačala njegova povezanost sa dobrotvorstvom i [[filantropija|čovekoljubljem]], posebno od organizacija kao što je [[Vojska spasa]]. Volonteri obučeni kao Deda Mraz su obično postali učesnici kampanja za prikupljanja sredstava za pomoć siromašnim porodicama u vreme Božića. Ideja o supruzi Deda Mraza isto može delo američkih pisaca polovinom 19. veka. Pesnikinja [[Ketrin Li Bejts]] je 1889. godine popularisala gospođu Mraz u pesmi „Dobri Deda Mraz na vožnji sankama“ (''Goody Santa Claus on a Sleigh Ride''). Popularna pesma [[Džordž Melakrino|Džordža Melakrino]] „Gospođa Deda Mraz“ (''Mrs. Santa Claus'') iz 1956. godine i knjiga za decu „Kako je gospođa Deda Mraza spasila Božić“ (''How Mrs. Santa Claus Saved Christmas'') [[Filis Makginli]] su pomogle u standardizovanju lika i uloge ovog izmišljenog pratioca Deda Mraza. U nekih slikama sa početka 20. veka, Deda Mraz je prikazivan kako on lično pravi svoje igračke maloj radionici. Na kraju, pojavila se ideja da je imao brojne [[vilenjaci|vilenjake]] koji su zaduženi za izradu igračaka, ali i dalje su igračke ručno izrađivali vilenjaci na tradicionalni način. Koncept Deda Mraza je nastavio da inspiriše pisce i umetnike, kao što je romana [[Siberi Kvin|Siberija Kvina]] „Putevi“ (''Roads''), koja se oslanja na istorijske legende da ispriča priču o Deda Mrazu i poreklu Božića. Drugi savremeni dodacima priči i Deda Mrazu su „[[Rudolf, irvas crvenog nosa]]“, pesma koja je postala popularna po pesmi [[Džin Otri|Džina Otrija]], na tekst [[Montgomeri Vard|Montgomerija Varda]]. U današnjoj uobičajenoj američkoj verziji Deda Mrazove sanke po celom svetu vuku devet irvasa. Njihova najčešća imena su: Dešer (''Dasher'') - najbrži, Denser (''Dancer'') - plesač, Pranser (''Prancer'') - brz zadnjim nogama, Viksen (''Vixen'') - [[polarna lisica]], Kometa (''Comet'') - [[kometa]], Kupidon (''Cupid'') - [[Kupidon]], Doner (''Donner'') - [[grmljavina|grom]], Blicen (''Blitzen'') - [[munja]], Rudolf (''Rudolph'') - poznatiji kao irvas sa svetlećim crvenim nosem. === Slovenski uticaji === [[Datoteka:SnowDedMoroz.jpg|thumb|left|200pxx|Snežna figura Deda Mraza u [[Samara|Samari]].]] Kod Slovena, Deda Mraz je nekada bio zli čarobnjak koji je voleo da zaleđuje ljude. Zajedničke osobine ovih bogova su odredile i početno verovanje u Deda Mraza - on je u početku otimao decu i odvodio ih u svom džinovskom džaku. Da bi otkupili decu, roditelji su morali da mu daju poklone. Ipak, sa protokom vremena, sve se okrenulo naopačke; pod uticajem hrišćanstva, lik Deda Mraza je izmenjen, postao je ljubazan i počeo je da daje poklone deci. Zatim je usvoji neke odlike holandskog Sinterklasa.<ref name="Of Russian origin: Ded Moroz">{{cite web | url=http://russiapedia.rt.com/of-russian-origin/ded-moroz/ | title=Of Russian origin: Ded Moroz | accessdate = 26. 11. 2010. | publisher=RT.com | language=en }}</ref> Od 19. veka atribute i legende o Deda Mrazu su oblikovali književni uticaji. Deda Mraz je, zajedno sa [[Snjeguročka|Snjeguročkom]], bio je oblikovan od vilenjaka u ono što je danas. Bajka „[[Snjeguročka (bajka)|Snjeguročka]]“ ruskog pisca [[Aleksandar Ostrovski|Aleksandra Ostrovskog]] je u tom pogledu imala veliki uticaj, zajedno sa [[Snjeguročka (opera)|istoimenom operom]] [[Nikolaj Rimski-Korsakov|Nikolaja Rimskog-Korsakova]] zasnovanom na tom delu.<ref name="Christmas Customs in Eastern Europe: Eastern Europe's Traditional Christmas Celebrations by Kerry Kubilius">{{cite web | url=http://goeasteurope.about.com/od/easterneuropeanculture/a/christmascustomseasterneurope.htm | title=Christmas Customs in Eastern Europe: Eastern Europe's Traditional Christmas Celebrations by Kerry Kubilius | accessdate=26. 11. 2010. | publisher=About.com | language=en | archive-date=2010-12-31 | archive-url=https://web.archive.org/web/20101231073239/http://goeasteurope.about.com/od/easterneuropeanculture/a/christmascustomseasterneurope.htm | dead-url=yes }}</ref><ref name="Ded Moroz, the Russian Santa: Ded Moroz, or 'Grandfather Frost' is Russia's Santa Claus by Kerry Kubilius">{{cite web | url=http://goeasteurope.about.com/od/russianculture/a/dedmorozrussiansanta.htm | title=Ded Moroz, the Russian Santa: Ded Moroz, or 'Grandfather Frost' is Russia's Santa Claus by Kerry Kubilius | accessdate=26. 11. 2010. | publisher=About.com | language=en | archive-date=2011-07-07 | archive-url=https://web.archive.org/web/20110707075034/http://goeasteurope.about.com/od/russianculture/a/dedmorozrussiansanta.htm | dead-url=yes }}</ref> Do kraja 19. veka Deda Mraz je postao najpopularniji među raznim mitskim figurama koje su bile zadužene za darivanje poklona za Novu godinu. Deda Mraz je savršeno odgovarao ruskoj tradiciji, tako da postoji rasprostranjeno pogrešno mišljenje da je on vekovima poznat Rusima.<ref name="Of Russian origin: Ded Moroz"/> [[Datoteka:Ded Moroz 72.jpg|thumb|right|Deda Mraz u plavom kaputu]] Godine 1915. Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve je pozvao na bojkot novogodišnjih jelki, pošto je ova tradicija poticala iz Nemačke, sa kojom je [[Rusko Carstvo|Rusija]] bila u [[prvi svjetski rat|ratu]]. U [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]] novogodišnje jelke su bile zabranjene do 1935. godine jer su smatrane „buržujskim i religioznim verovanjem“.<ref name="Vzglyad">{{ru icon}}[http://vz.ru/society/2005/11/29/14107.html Fir Markets]</ref> Deda Mraz je 1928. bio proglašen za „saveznika popova i [[kulak]]a“.<ref name="Petrone">Karen Petrone, ''Life Has Become More Joyous, Comrades: Celebrations in the Time of Stalin'', Indiana University Press, 200, {{ISBN|0-253-33768-2}}, [http://books.google.com/books?vid=ISBN0253337682&id=O_DSAvPZ7GAC&pg=PA85&lpg=PA85&ots=VmH4K7zvZn&dq=Postyshev+New+Year%27s+holiday&sig=hJhRHf8ExeT0JMS8KXRIsNvYj2g Google Print, p.85]</ref> I pored svega toga, slika Deda Mraza je svoj konačni oblik dobila u Sovjetskom Savezu. Deda Mraz je postao glavni simbol Nove godine koja je zamenila Božić kao najomiljeniji praznik predrevolucionarne Rusije. Ukrašavanje novogodišnje jelke je ponovo oživelo posle pisma [[Pavel Postišev|Pavela Postiševa]], objavljenog u [[Pravda (novine)|Pravdi]] 28. decembra 1935. u kojem je zatražio da se novogodišnje jele postave u škole, domove za decu, [[pionirska palata|pionirske palate]], dečje klubove, pozorišta i bioskope.<ref name="Vzglyad"/> Postišev je verovao da je poreklo običaja, koje je u svakom slučaju poticalo iz predhrišćanskog perioda, manje važno od radosti koje on može pružiti sovjetskoj deci.<ref name="Petrone"/> Deda Mraz je 1937. godine prvi put došao u [[moskva|moskovski]] [[Dom saveza]]. U potonjim godinama, pozivanje na ukrašavanje novogodišnje jelke u Domu saveza je postalo pitanje prestiža za sovjetsku decu. Izgled sovjetskog Deda Mraza su definisali sovjetski filmski radnici tokom 1930ih. Boja Deda Mrazove odeće se menjala nekoliko puta. Da ne bi bio poistovećivan sa Santa Klausom, boja odeće je često bila plava. [[Josif Staljin]] je naredio da Deda Mrazovi u Domu saveza nose samo plave kapute.<ref name="9 Holiday Characters From Around the World by Ethan Trax, 4 Dec 2010">{{cite web | url=http://www.mentalfloss.com/blogs/archives/43013 | title=9 Holiday Characters From Around the World by Ethan Trex, 4 Dec 2010 | accessdate=07. 12. 2010. | publisher=Mental Floss | language=en | archive-date=2011-06-15 | archive-url=https://web.archive.org/web/20110615073531/http://www.mentalfloss.com/blogs/archives/43013 | dead-url=yes }}</ref> I u drugim zemljama Sovjetskog Saveza, istočnog bloka i u SFRJ uveden je lik Deda Mraza umesto tadašnjih nesekularnih likova, a darivanje poklona se vršilo pred Novu godinu. Posle 1989. u [[Poljska|Poljskoj]], [[Rumunija|Rumuniji]] i [[Bugarska|Bugarskoj]] ruska varijanta Deda Mraza je iščezla i zamenjena je njegovim predratnim ekvivalentima. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Slovenija|Sloveniji]] kao donosioci poklona paralelno postoje Djed Mraz (Dedek Mraz), Sveti Nikola (Miklavž) i [[Djed Božićnjak]] (Božiček).<ref name="Slovenia's Christmas Traditions: Christmas in Slovenia by Kerry Kubilius">{{cite web | url=http://goeasteurope.about.com/od/othercountries/a/sloveniaschristmastraditions.htm | title=Slovenia's Christmas Traditions: Christmas in Slovenia by Kerry Kubilius | accessdate=26. 11. 2010. | publisher=About.com | language=en | archive-date=2011-12-03 | archive-url=https://web.archive.org/web/20111203114412/http://goeasteurope.about.com/od/othercountries/a/sloveniaschristmastraditions.htm | dead-url=yes }}</ref><ref name="Croatia Christmas Traditions: Christmas in Croatia by Kerry Kubilius">{{cite web | url=http://goeasteurope.about.com/od/bulgariaandthebalkans/a/christmastraditionscroatia.htm | title=Croatia Christmas Traditions: Christmas in Croatia by Kerry Kubilius | accessdate=26. 11. 2010. | publisher=About.com | language=en | archive-date=2011-07-07 | archive-url=https://web.archive.org/web/20110707075024/http://goeasteurope.about.com/od/bulgariaandthebalkans/a/christmastraditionscroatia.htm | dead-url=yes }}</ref> == Dom == [[Datoteka:Uummannaq-santa-claus-turf-hut.jpg|thumb|right|Restaurisana tradicionalna grendlandska kuća na ostrvu Umanak koja za decu iz Danske prestavlja Deda Mrazov dvorac i gde oni njemu šalju pisma.]] Deda Mrazov dom tradicionalno obuhvata i radionicu gde pravi poklone - često uz pomoć vilenjaka ili drugih natprirodnih bića - koje deli dobroj deci na Božić. Neke priče i legende spominju cela sela oko njegove kuće i radionice, koje naseljavaju njegovi pomoćnici. U severnoameričkoj tradiciji, Deda Mraz živi na [[Sjeverni pol|Severnom polu]], koja prema Pošti Kanade leži unutar teritorije koja je njena nadležnost, sa kućom čiji je poštanski broj H0H 0H0.<ref>{{cite web |author=Canada Post |url=http://www.canadapost.ca/personal/corporate/about/jobs/traditions-e.asp |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080408034050/http://www.canadapost.ca/personal/corporate/about/jobs/traditions-e.asp |archivedate=2008-04-08 |title=Canada Post - Employment Opportunities - Traditions |publisher=Web.archive.org |date= |accessdate=21. 12. 2010. |deadurl=yes }}</ref> Takođe postoji grad pod imenom [[Nort Pol (Aljaska)|Nort Pol]] na [[Aljaska|Aljasci]], u kom se nalazi turistička atrakcija poznata kao „Deda Mrazova kuća“. Poštanska služba SAD koristi [[ZIP kod]] ovog grada 99705 kao svoj promotivni poštanski broj za Deda Mraza. Svaka [[nordijska zemlja]] tvrdi da se dom Deda Mraza nalazi u granica njihove teritorije. Norveška tvrdi da Deda Mraz „živi“ u [[Drobak]]. U Danskoj se govori da on živi na [[Grenland]]u (u blizini ostrva [[Umanak]]a). U Finskoj planina [[Korvatunturi]] se dugo naziva Deda Mrazovim domom. Dva tematska park [[Deda Mrazovo selo]] i [[Dedin park]] se nalaze u blizini grada [[Rovaniemi]]ja. U Rusiji zvanični dom Deda Mraza se nalazi u gradu [[Veliki Ustjug]]. == Običaji == Širom sveta postoje različiti običaji vezani za Deda Mraza koji se izvode da bi deca dobila poklone. Neki običaji (kao što su poseta mestima gde se organizuje dodela poklona) vrše se u nedeljama ili danima koje prethode Božiću i Novoj godini, dok se drugi, kao što je priprema zakuske za Deda Mraza, su specifični samo za Badnje veče. Drugi običaji, kao što su kačenje čarapa koje treba da budu napunjene poklonima su starinski običaji, dok su [[radar]]sko „praćenje“ Deda Mrazovih sanki kroz noć koje vrše američki [[NORAD]] i ruski [[GLONASS]] novijeg datuma. Deda Mraz se pojavljuje u nedeljama pred Božić u robnim kućama ili tržnim centrima, ili na veseljima. Zasluge za ovu praksu su pripisane Džejmsu Edgaru, koji je počeo da radi to 1890. u robnoj kući u [[Brokton (Masačusets)|Broktonu]]. Deda Mraza glumi gluma, često uz pomoć ostalih glumaca (često zaposlenih u tržnom centru) obučenih u vilenjake ili druga stvorenja iz priča vezanih za Deda Mraza. Deda Mrazova uloga je da promoviše prodavnicu koja deli male poklone deci, ili da obezbedi sezonski doživljaj deci slušajući njihove želje dok im ona sede u krilu, ponekad uz slikanje. Ako deca otkriju da je taj Deda Mraz lažan, glumci obično odgovore da oni samo pomažu pravom Deda Mrazu koji je izuzetno zauzet u to doba godine. Na porodičnim veseljima, Deda Mraza ponekad glumi muška glava kuće ili neki drugi odrasli član porodice. Pisanje pisama Deda Mrazu je postao običaj kod dece. Ova pisma obično sadrže spisak željenih igračaka i potvrde o dobrom ponašanju Mnoge poštanske službe dozvoljavaju slanje pisama Deda Mrazu, a na njih odgovaraju radnici pošte ili spoljni saradnici, kao što su članovi dobrotovornih organizacija. Prema [[Svetski poštanski savez|Svetskom poštanskom savezu]], [[Poštanska služba SAD]] ima najstariji organizovani pokušaj odgovaranja na pisama Deda Mrazu od strane nekog nacionalnog poštanskog sistema. Ova praksa je počela 1912. godine, a od 1940. godine se naziva „Operacija Deda Mraz“ čiji je cilj da su pisma Deda Mrazu prosleđena dobrotvornim organizacijama, velikim korporacijama, lokalnim poslodavcima i pojedincima kako bi se ispunili dečji snovi. == Kritike == [[Datoteka:FatherChristmastrial.jpg|thumb|200px| Izvod iz '''Ispitivanja i suđenje starom Ocu Božiću''(1686) [[Džosija Kinga|Džosije Kinga]], objavljeno ubrzo pošto je [[Božić]] je ponovo postao praznik [[Engleska|Engleskoj]].]] Iako Deda Mraz ima svoje poreklo i u hrišćanstvu, on je vremenom postao [[sekularizam|sekularna]] predstava Božića. Stoga, neki protestanti ne vole sekularnu prirodu Deda Mraza i materijalističku prirodu koje poklanjanje poklona daje ovom prazniku. Ovakva osuda Božića nije fenomen vezan samo za 20. vek, već potiče od protestanskih grupa iz 16. veka i bila je dominantna među [[puritanci]]ma iz 17. veka u Engleskoj i kolonijalnoj Americi koji su zabranjivali praznik ili kao paganski ili kao katolički, jer se u Novom zavetu ne pominje tačan datum Hristovog rođenja. Božić je sa [[Engleska restauracija|Engleskom restauracijom]] postao legalan, ali puritanski otpor ovom prazniku je u [[Nova Engleska|Novoj Engleskoj]] opstao skoro dva veka.<ref>{{cite web|url=http://www.apuritansmind.com/Christmas/DankoChristmasBanned.htm|title=When Christmas Was Banned - The early colonies and Christmas|access-date=2010-12-28|archivedate=2010-01-08|archiveurl=https://web.archive.org/web/20100108033515/http://www.apuritansmind.com/Christmas/DankoChristmasBanned.htm|deadurl=yes}}</ref> Posle [[Engleska restauracija|Restauracija]] monarhije i bez puritanaca koji više nisu imali uticaj u Engleskoj,<ref>{{cite web |url=http://www.bbc.co.uk/history/society_culture/society/ten_ages_gallery_03.shtml |title=BBC - History - Ten Ages of Christmas |publisher=Web.archive.org |date=13. 03. 2005. |accessdate=21. 12. 2010. |archive-date=2005-03-13 |archive-url=https://web.archive.org/web/20050313041241/http://www.bbc.co.uk/history/society_culture/society/ten_ages_gallery_03.shtml |dead-url= }}</ref> zabrana Božića je satirično opisano u delima kao što je „Ispitivanje i suđenje starom Ocu Božiću“ [[Džosija Kinga|Džosije Kinga]]. Danski sveštenik Pol Nedergaard iz Kopenhagena je izazvao kontroverzu kada je 1958. godine izjavio da je Deda Mraz „paganski [[goblin]]“, jer se lik Deda Mraza koristio na materijalu za prikupljanje priloga jedne danske dobrotvorne organizacije. Još jedna istaknuta verska grupa koja iz sličnih razloga odbija da slavi Deda Mraza ili Božić su [[Jehovini svjedoci|Jehovini svedoci]]. Brojne druge hrišćanske grupe su istakle različita mišljenje o Deda Mrazu, koji se kreću od prihvatanja do odbacivanja.<ref>[http://www.av1611.org/othpubls/santa.html Santa Claus: The great imposter], Terry Watkins, [[Dial-the-Truth Ministries]].</ref><ref>[http://www.familiesonlinemagazine.com/christian-parenting/christian-santa.html To Santa or Not to Santa] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110710223813/http://www.familiesonlinemagazine.com/christian-parenting/christian-santa.html |date=2011-07-10 }}, Sylvia Cochran, Families Online Magazine.</ref> Neki hrišćani vole da praznik usredsrede na stvarno rođenje [[Isus]]a, priznajući da Božić potiču iz paganskih festivala kao što su [[rimsko Carstvo|rimske]] [[Saturnalije]] i germanski [[Jol]] koje je asimiliralo [[rano hrišćanstvo]]. Deo protestanata iz istih razloga više praktikuje sekularizovanu verziju praznika, verujući da je potiskivanje Hristovog rođenja u Božić pogrešno.<ref>[http://apuritansmind.com/Christmas/WilliamsonChristmas.htm] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101210031040/http://apuritansmind.com/Christmas/WilliamsonChristmas.htm|date=2010-12-10}}, G.I. Williamson, A Puritan's Mind.</ref> Među druge razloge za kritikovanje Deda Mraza su briga o komercijalnoj strani praznika i negativan uticaj na decu zbog laganja o postojanju Deda Mraza. == Slični običaji == === Španski običaji === {{main|Tri kralja}} [[Datoteka:Reyes Magos en centro comercial.jpg|thumb|200pxx|Tri kralja u jednom tržnom centru u Španiji]] U [[Španija|Španiji]] i nekadašnjim španskim kolonijama pokloni se deci daju na praznik [[Bogojavljenje]], dolazak [[biblijski magi|trojice mudraca]] (ili trojice kraljeva), koji pada 12 dana posle Božića, 6. januara po gregorijanskom kalendaru. Po Novom zavetu, trojica mudraca je došlo sa istoka na [[deva|kamilama]] prateći zvezdu i donelo malom Isusu poklone. U ovim zemljama, tri mudraca dobijaju pisma sa željama od dece i donose poklone deci noć pred ovaj praznik. U Španiji, svaki od mudraca predstavlja po jedan kontinent poznat u vreme Hristovog rođenja: [[Evropa|Evropu]] (Melkijor), [[Azija|Aziju]] (Kaspar) i [[Afrika|Afriku]] (Baltazar). U nekim krajevima, deca pripremaju piće za svakog mudraca i hranu za kamile, po verovanju da je ovo jedina noć u godini kada oni jedu. === Italija === {{main|Befana}} [[Datoteka:Befane.jpg|thumb|left|150px|Lutke Befane]] U Italiji deci poklone donosi veštica [[Befana]] svakog 6. januara, takođe na Bogojavljenje. Po legendi, trojica mudraca su pitala jednu staricu da im objasni kako da stignu do mesta Hristovog rođenja. Nije znala da im odgovori, ali im je ponudila prenoćište. Odbila da im se pridruži u potrazi, ali se kasnije predomislila, međutim nije mogla da ih stigne. Poklone koje je spremila za Isusa delila je deci koju je usput sretala. Befana se takođe spušta niz dimnjak. Od nje se očekuje i da kazni decu koja su bila nevaljala tako što će im umesto poklona doneti [[ugljen|ugalj]]. Danas se umesto pravog uglja deci daju slatkiši koji podsećaju na ugalj, kao simbolični gest. Zbog stranih uticaja, Befana je u Italiji postala i pratilac Deda Mraza. === Srpski običaji === U Srbiji, sve do kraja drugog svetskog rata, deci je poklone donosio Božić Bata. Pojava Deda Mraza vezuje se za period komunizma kada je, po ugledu na sovjetskog Ded Moroza nametnut Deda Mraz kao sekularni lik. U novije vreme Božić Bata postaje sve više popularan kao sinonim za Deda Mraza ili čak kao zasebna ličnost koja postoji uporedo sa Deda Mrazom (slično kao Božiček u Sloveniji). Božić Bata u priličnoj meri liči na deda Mraza. Odelo mu je u etno stilu. Obučen je u karakteristične šumadijske tamnozelene čakšire, na nogama nosi opanke, vunene čarape a motiv koji se provlači kao bitan detalj na njegovoj nošnji je prepoznatljiva Pirotska šara. Na ramenu nosi platneni džak prepun raznih poklona: drvenih igračaka, pletenih prsluka, vunenih kapa, rukavica i sl. == Galerija == <gallery> Datoteka:Dedek Mraz.JPG|Dedek Mraz u Sloveniji Datoteka:UK Santa.jpg|Otac Božić u Engleskoj Datoteka:Coca-cola truck.jpg|Koka-kolin kamion sa likom Deda Mraza </gallery> == Povezano == *[[Sinterklas]] == Reference == {{reflist|2}} == Vanjske veze == {{commonscat|Ded Moroz}} * [http://www.santaclauslive.com/ Deda Mraz] * [http://www.sonofthesouth.net/Original_Santa_Claus.htm Deda Mraz Tomasa Nasta, ilustracije] * [http://www.colegiosaofrancisco.com.br/natal.html Istorija Deda Mraza] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051212171233/http://www.colegiosaofrancisco.com.br/natal.html |date=2005-12-12 }} * [http://www.brunnvalla.ch/e/santaclaus.htm Slike Deda Mraza]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.pismodedamraza.rs/ Deda Mraz, Božić Bata i Sveti Nikola] {{normativna kontrola}} [[Kategorija:Popularna kultura]] [[Kategorija:Praznici]] [[Kategorija:Običaji]] [[Kategorija:Mitološka bića]] jqyiqbtr6s6vmqa8j1yax5s3dn388cm 0 44367 42586983 42583277 2026-05-03T10:28:25Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586983 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 muzičar | ime = '''Dire Straits''' | slika = Dire straits 22101985 23 800.jpg | opis = Dire Straits, 1985. | Img_size = | Landscape = | tip = skupina | Pseudonim = | Osnivanje = | Mjesto = | Prebivalište = | žanr = [[Rock and Roll|Rock]] | period = [[1977|1977.]] - [[1995|1995.]] | label = Phonogram, Vertigo, [[Warner Bros.|Warner Bros]] | Angažman = | URL = | sadašnji_članovi = [[Mark Knopfler]]<br />[[John Illsley]]<br />[[Alan Clark]]<br />[[Guy Fletcher]] | bivši_članovi = [[David Knopfler]]<br />[[Pick Withers]]<br />[[Hal Lindes]]<br />[[Terry Williams]]<br />[[Jack Sonni]] | nagrade = | Značajni instrumenti = }} '''Dire Straits''' su bili [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] [[rock and Roll|rock]] bend, osnovan [[1977]]. godine. Osnovali su ga braća [[David Knopfler|David]] ([[gitara]]) i [[Mark Knopfler]] (gitara i [[vokal]]), [[John Illsay]] ([[bas-gitara|bas gitara]]) i [[Pick Withers]] ([[bubnjevi]]), a menadžer im je bio Ed Bicknell. Makar je bend osnovan u eri [[punk rock]]a, Dire Straits su svirali u okvirima [[Klasični rock|klasičnog rocka]], mada sa pojednostavljenim zvukom koji bi se svidio tadašnjoj publici kojoj je bilo dosta pretjerano produciranog rocka [[1970-e|1970-ih]]. U svojim ranim danima Mark i David su zahtijevali od vlasnika [[pub]]ova u kojim su svirali da stišaju [[pojačalo|pojačala]] kako bi gosti mogli međusobno razgovarati, što je pokazivalo njihovu prvotnu nesigurnost i nenametljivost. Unatoč tomu što nisu privlačili svojim pristupom [[rock and Roll|rock 'n' rollu]] vrlo brzo su postali uspješni, i njihov prvi album je prodan u multiplatinastoj nakladi diljem svijeta. Njihove najpoznatije pjesme uključuju "[[Sultans of Swing]]", "[[Romeo and Juliet]]", "[[Private Investigations]]", "[[Money for Nothing]]", "[[Walk of Life]]", i "[[Brothers in Arms]]". Zanimljivo je to da solo gitarist Mark Knopfler sve svira bez trzalice, samo svojim brzim prstima! == Vanjske veze == * [http://www.mark-knopfler.com Službeni website Marka Knopflera] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160118170956/http://www.mark-knopfler.com/ |date=2016-01-18 }} * [http://www.knopfler.com Službeni website Davida Knopflera] * [http://www.hallindes.com/ Službeni website Hala Lindesa] * [http://www.guyfletcher.co.uk/ Službeni website Guya Fletchera] * [http://www.swanseablues.co.uk/ Tawe Delta Blues Cafe]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.mark-knopfler-news.co.uk/biogs/mark.html Autorizirana biografija Marka Knopflera] {{Webarchive|url=https://archive.today/20140320083719/http://www.mark-knopfler-news.co.uk/biogs/mark.html |date=2014-03-20 }} * [http://www.lyricsdir.com/dire-straits-lyrics.html Dire Straits Lyrics] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061116152424/http://www.lyricsdir.com/dire-straits-lyrics.html |date=2006-11-16 }} {{Dire Straits}} {{Commonscat}} [[Kategorija:Britanske rock grupe]] [[Kategorija:Dobitnici i dobitnice Brit Award]] el5jall1i6g6rp0jy7nwzgguw85d2wk 0 44764 42586896 42551860 2026-05-03T02:40:32Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586896 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Little Red Riding Hood (136547615).jpg|thumb|right|250px|Ilustracija [[Gustave Doré|Gustavea Dorea]].]] '''Crvenkapica''' ili '''Crvenkapa''' je znamenita [[bajka]] u kojem mala djevojčica sreće [[vuk]]a. Različite verzije priče su postojale u folkloru mnogih [[Evropa|evropskih]] naroda, sve dok jednu od njih nije u [[17. vijek]]u zabilježio [[Charles Perrault]]. Najpoznatiju su verziju u [[19. vijek]]u napisali [[braća Grimm]]. Braća Grimm su u 19. vijeku napisali najpoznatiju verziju bajke. Slušali su [[tradicija|tradicionalne]] priče za starije ljude i napisali su ih u knjizi. Mnoge "bajke", kako su se obično zvale, nalaze se u knjizi braće Grimm. Na engleskom jeziku priča je nazvana "Little Red Cap", a danas je poznata pod nazivom "Little Red Riding Hood"<ref>Jacob i Wilhelm Grimm, "[http://www.pitt.edu/~dash/type0333.html#grimm Little Red Cap]"</ref>. Bila jednom jedna djevojčica koja je nosila crvenu kapu. Njezina majka poslala ju je da posjeti bolesnu baku. Majka joj je rekla da se na putu ne smije zaustavljati. Vuk je vidio djevojčicu na putu u šumu i napravio je plan da je pojede. Pristojno je pitao djevojčicu gdje ide, a lakovjerna djevojčica prijateljski mu je odgovorila. Djevojčici je vuk ponudio da bere cvijeće za svoju baku. Kad je brala cvijeće, vuk je požurio do bakine kuće, a kad je u nju ušao, pojeo ju je. Na svoju glavu stavio je bakinu noćnu kapu i legao u krevet. Kad je djevojčica ušla u bakinu koću, vuk ju je također pojeo. Drvosječa je došao i prerezao vuku trbuh. Djevojčica i njezina baka bile su spašene. Potom je drvosječa stavio kamenja u tijelo vuka kako bi ga ubio. == Izvori == {{reflist|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Little Red Riding Hood}} * [http://enc.slq.qld.gov.au/logicrouter/servlet/LogicRouter?PAGE=object&OUTPUTXSL=object_enc36ui.xslt&pm_RC=REPO04DB&pm_OI=20&pm_GT=Y&pm_IAC=Y&api_1=GET_OBJECT_XML&num_result=0 A three dimensional book of Little Red Riding Hood ]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} - created by Jan Hogan and held by the Australian Library of Art, State Library of Queensland * [http://www.surlalunefairytales.com/ridinghood/index.html SurLaLune Fairy Tale Pages: The Annotated Little Red Riding Hood.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20061230133647/http://www.surlalunefairytales.com/ridinghood/index.html |date=2006-12-30 }} * [http://www.pitt.edu/~dash/type0333.html Another collection of different versions of Little Red Riding Hood.] * [http://www.usm.edu/english/fairytales/lrrh/lrrhhome.htm Homepage of the Little Red Riding Hood Project] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070118014454/http://www.usm.edu/english/fairytales/lrrh/lrrhhome.htm |date=2007-01-18 }} * [http://www.endicott-studio.com/rdrm/rrPathNeedles.html Terri Windling's 'The Path of Needles or Pins: Little Red Riding Hood'] - a thorough article on the history of LRRH. * [http://www.msmagazine.com/summer2004/danceswithwolves.asp Catherine Orenstein's 'Dances with Wolves' from Ms. magazine.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131114114935/http://www.msmagazine.com/summer2004/danceswithwolves.asp |date=2013-11-14 }} - a shorter article on the history of LRRH (by the author of a book on subject). * [http://grit.fltr.ucl.ac.be/article.php3?id_article=40&date=2006-04 Olivier Dezutter's 'Little Red Riding Hood : a Story of Women at the Crossroads']{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} - an article concerning different stories and images of LRRH. * The Disney version of [http://www.disneyshorts.org/years/1922/littleredridinghood.html Little Red Riding Hood] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130113053731/http://disneyshorts.org/ |date=2013-01-13 }} at [http://www.disneyshorts.org The Encyclopedia of Disney Animated Shorts] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130113053731/http://disneyshorts.org/ |date=2013-01-13 }} * [http://www.tonightsbedtimestory.com/little-red-riding-hood/ Full text to Little Red-Riding-Hood from "The Fairy Book"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080922031633/http://www.tonightsbedtimestory.com/little-red-riding-hood/ |date=2008-09-22 }} {{Authority control}} {{lit-stub}} [[Kategorija:Bajke]] [[Kategorija:Dječja književnost]] [[Kategorija:Braća Grimm]] igx80et27u4djb4wq83w9zda23wnumt 0 60677 42586905 42396455 2026-05-03T05:48:15Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586905 wikitext text/x-wiki {{Infobox University | name = Dartmouth College | image_name = BakerLibrary.jpg | motto = ''Vox clamantis in deserto'' | mottoeng = Glas vapijući u pustinji | established = 13. decembar 1769. | type = [[privatni univerzitet|Privatni]] | endowment = 3,76 mrld. [[Američki dolar|US $]]<ref>{{cite news | url = http://www.boston.com/news/local/new_hampshire/articles/2009/01/22/dartmouth_endowment_down_some_layoffs_inevitable/ | work = [[The Boston Globe]] | title = EDartmouth: Endowment down, some layoffs inevitable | accessdate = 10. 02. 2009. }}</ref> | president = [[Jim Yong Kim]] | faculty = 647<ref>{{cite web | url = http://www.dartmouth.edu/~oir/pdfs/cds2006-2007.pdf | format = PDF | title = Common Data Set '06-'07 | publisher = Office of Institutional Research | accessdate = 23. 08. 2008. }}</ref> | undergrad = 4.147<ref name="Total Enrollment">{{cite web | url = http://www.dartmouth.edu/~oir/pdfs/enrollments.pdf | format = PDF | title = Total Enrollment - Fall | publisher = Office of Institutional Research | accessdate = 16. 12. 2008. }}</ref> | postgrad = 1.701<ref name="Total Enrollment"/> | city = {{flagicon|SAD}} [[Hanover (New Hampshire)|Hanover]] | state = [[New Hampshire]] | country = SAD | campus = seoski gradić, 269 rali (1.1 km²) | colors = Dartmouthska zelena {{colorbox|#00693E}} i bijela {{colorbox|White}} | nickname = Big Green | mascot = Indijan,<ref>{{cite news | url = http://thedartmouth.com/2003/04/15/news/mascot/ | title = Mascot debate returns to agenda | first = Allison | last = Forbes | date = 15. 04. 2003. | work = [[The Dartmouth]] | quote = The Assembly's Student Life Committee initiated discussions about the College's unofficial mascot, the Indian... | accessdate = 29. 01. 2007. | archivedate = 2008-12-07 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20081207212747/http://thedartmouth.com/2003/04/15/news/mascot/ | deadurl = yes }}</ref> [[Keggy the Keg]],<ref>{{cite news | url = http://thedartmouth.com/2004/02/16/news/keggy/ | title = 'Keggy' makes an awaited return | first = Brent | last = Butler | coauthors = Frances Cha | date = 16. 02. 2004. | work = [[The Dartmouth]] | quote = ...Keggy debuted last fall as the Big Green's unofficial mascot... | accessdate = 29. 01. 2007. | archivedate = 2008-12-07 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20081207212758/http://thedartmouth.com/2004/02/16/news/keggy/ | deadurl = yes }}</ref> and Dartmouth Moose<ref>{{cite news | url = http://thedartmouth.com/2003/05/23/news/moose/ | title = Moose tops mascot survey | first = Jessica | last = Spradling | quote = ...the moose has been an unofficial symbol of the College for a long time. | work = [[The Dartmouth]] | date = 23. 05. 2003. | accessdate = 29. 01. 2007. | archivedate = 2008-12-07 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20081207212752/http://thedartmouth.com/2003/05/23/news/moose/ | deadurl = yes }}</ref> (all unofficial) | athletics = Divizija I, [[Ivy League]] [[National Collegiate Athletic Association|NCAA]] <br />34 sportska tima | affiliations = [[University of the Arctic]] | website = [http://www.dartmouth.edu/ www.dartmouth.edu] | coor = {{coord|43|42|12|N|72|17|18|W|type:edu_region:US-NH|display=inline,title}} | logo = Dartmutski koledž.jpg }} '''Dartmouth College''' (''Dartmutski koledž'') je [[privatni univertitet|privatni]], [[koedukacija|koedukacijski]] [[univerzitet]]<ref name="usnwr-aag">{{cite web | url = http://colleges.usnews.rankingsandreviews.com/usnews/edu/college/directory/brief/drglance_2573_brief.php | title = Dartmouth College: At a Glance | publisher = [[U.S. News & World Report]] | accessdate = 19. 09. 2007. }}</ref> koji se nalazi u gradu [[Hanover (New Hampshire)|Hanover]] u [[sjedinjene Američke Države|američkoj]] državi [[New Hampshire]]. Osnovan pod nazivom "Trustees of Dartmouth College,"<ref name="irs">{{cite web | url = http://www.guidestar.org/FinDocuments/2005/020/222/2005-020222111-02604b96-9.pdf | format = PDF | title = 2005 Form 990 | author = Trustees of Dartmouth College | publisher = GuideStar.org | accessdate = 23. 08. 2008. }}</ref><ref>{{cite web | url = http://www.dartmouth.edu/~trustees/ | title = Trustees of Dartmouth College | publisher = Dartmouth College | accessdate = 23. 08. 2008. }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> predstavlja člana [[Ivy League|Lige bršljana]], odnosno jedan od devet [[Kolonijalni koledži|kolonijalnih koledža]] osnovanih u SAD prije stjecanja nezavisnosti.<ref name="about-dartmouth-facts">{{cite web | url = http://www.dartmouth.edu/home/about/facts.html | title = About Dartmouth: Facts | publisher = Dartmouth College | accessdate = 23. 08. 2008. }}</ref> Osim što u njemu postoji diplomski studij iz slobodnih vještina, na Dartmouthu se nalazi [[Dartmouth Medical School|medicinski]], [[Thayer School of Engineering|strojarski]] i [[Tuck School of Business|ekonomski]] fakultet, kao i 19 fakulteta koje daju diplome iz raznih oblasti nauke i umjetnosti. S ukupno 5.848 studenata, Dartmouth je najmanja od svih škola Lige bršljana.<ref name="Total Enrollment"/> Osnovan je godine 1769. od [[Kongregacionalna crkva|kongregacionalnog]] svećenika [[Eleazar Wheelock|Eleazara Wheelocka]] sa sredstvima koje je uglavnom prikupao indijanski svećenik [[Samson Occom]], a prvotna misija Koledža je bila da se domordačko stanovništvo Sjeverne Amerike odrekne svoje kulture i prihvati kršćanstvo. Nakon dugotrajnog perioda financijskih teškoća i političkih pritisaka, Dartmouth je od relativno nepoznate postao poznata škola početkom 20. vijeka.<ref name="trd-wheelock">{{cite news | url = http://dartreview.com/archives/2006/10/01/the_wheelock_succession.php | title = The Wheelock Succession | work = [[The Dartmouth Review]] | first = Aziz G | last = Sayigh | coauthors = Boris V. Vabson | date = 01. 10. 2006. | accessdate = 23. 08. 2008. | archivedate = 2007-10-23 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20071023103341/http://dartreview.com/archives/2006/10/01/the_wheelock_succession.php | deadurl = yes }}</ref> Dartmouth se nalazi na ruralnom zemljištu od 269 rali (1.1&nbsp;km²) u oblasti [[Upper Valley (rijeka Connecticut|Upper Valley]] u New Hampshireu. S obzirom da je Koledž izoliran, dosta studenata sudjeluje u sportskim programima i [[Grčke organizacije Dartmouth Collegea]].<ref name="abc-greek">{{cite news | url = http://abcnews.go.com/US/wireStory?id=3211439 | publisher = ABC News | title = Conservatives Gain Ground at Dartmouth: Dartmouth Alumni Elect Conservatives to Trustees Amid Struggle to Change College's Direction | date = 25. 05. 2007. | first = Katharine | last = Webster | work = Associated Press | accessdate = 23. 08. 2008. }}</ref> Dartmouth ima 34 sportska tima koji se u raznim sportovima natječu u konferenciji [[Ivy League|Lige bršljana]] u Diviziji I [[National Collegiate Athletic Association|NCAA]] Division I. Studenti su također poznati po vjernosti drevnim tradicijama Koledža.<ref>{{cite news | url = http://query.nytimes.com/gst/fullpage.html?res=9D02E0D81F3BF934A35752C1A96F958260 | title = A Frat Party Is:; a) Milk and Cookies; b) Beer Pong | first = Randy | last = Kennedy | work = [[The New York Times]] | quote = ...at Dartmouth College a place where traditions die hard... | date = 07. 11. 1999. | accessdate = 23. 08. 2008. }}</ref><ref>{{cite web | url = http://parents.dartmouth.edu/news_and_events/news_articles/traditions.html | title = Hill Winds, Granite Brains, and Other Dartmouth Traditions | work = Summer 2007 Newsletter | publisher = Dartmouth Parents & Grandparents | accessdate = 23. 08. 2008. | archivedate = 2008-07-06 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20080706100958/http://parents.dartmouth.edu/news_and_events/news_articles/traditions.html | deadurl = yes }}</ref><ref>{{cite web | url = http://www.dartmouth.edu/home/about/mission.html | title = Our Mission | publisher = Dartmouth College | accessdate = 23. 08. 2008. }}</ref><ref>{{cite news | url = http://www.dartmouth.edu/~news/releases/1998/sept98/speech.html | title = Dartmouth: Forever New An address by President James Wright: On the Occasion of his Inauguration as the 16th President of Dartmouth College | date = 23. 09. 1998. | work = Dartmouth News | accessdate = 23. 08. 2008. | archivedate = 2008-12-09 | archiveurl = https://web.archive.org/web/20081209081124/http://www.dartmouth.edu/~news/releases/1998/sept98/speech.html | deadurl = yes }}</ref> == Reference == {{reflist}} == Povezano == *[[Visoko obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama]] *[[Akreditacija institucija za visoko obrazovanje u SAD-u]] == Vanjske veze == * [http://www.dartmouth.edu/ Dartmouth College] * [http://www.dartmouth.edu/~news/ Dartmouth College News] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071214200348/http://www.dartmouth.edu/~news/ |date=2007-12-14 }} * [http://www.dartmo.com/ Dartmo.: The Buildings of Dartmouth College] {{Ivy League}} {{Commonscat|Dartmouth College}} [[Kategorija:Univerziteti u američkoj saveznoj državi New Hampshire]] ka8nds9yrnycsrimhln9m2nlqjvzwlf 0 79009 42586922 41359722 2026-05-03T07:46:40Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586922 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Himno_Apolo.jpg|thumb|right|250px|Fragmenti obje himne u [[Delfijskom arheološkom muzeju]] ]] '''Delfijske himne''' su dvije muzičke kompozicije nastale u [[Antička Grčka|Antičkoj Grčkoj]], a koje su do danas očuvane u značajnim fragmentima. Dugo se smatralo da su komponirane od 138. pne. do 128. pne., ali suvremena istraživanja sugeriraju kako su u stvari obje izvedene prvi put 128. pne. (Pöhlmann and West 2001, 71–72). Autor prve himne bio je poznat samo kao "[[Atena|Atenjanin]]", dok se pažljivijim čitanjem zapisa nije utvrdilo da se radi o "[[Atenej (muzičar)|Ateneju, sinu Atenejevom]]".<ref>Bélis (1992), str. 48–49 i 53–54.</ref> Autor druge himne poznat je po imenu [[Limenije]]. Obje himne se smatraju prvim sačuvanim primjerima notnih zapisa u historiji zapadnog svijeta. == Reference == {{reference}} == Izvori == * Bélis, Annie (ed.). 1992. ''Corpus des inscriptions de Delphes'', vol. 3: "Les Hymnes à Apollon". Paris: De Boccard. {{ISBN|2-86958-051-7}} == Vanjske veze == * [http://www.kerylos.fr Ensemble Kérylos] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110721001547/http://www.kerylos.fr/ |date=2011-07-21 }} is a group which plays ancient Greek music on reconstructions of ancient Greek instruments. Founded by Annie Bélis in 1991. * [http://conferences.med.uoa.gr/ehrs-06/BODY/ABOUT%20DELPHI/BODY.htm Delphi Historical Information, including a description of the hymns] * [http://www.medieval.org/emfaq/cds/k617069.htm Information on some recordings of ancient Greek music] * [http://www.wsu.edu:8080/~wldciv/world_civ_reader/world_civ_reader_1/delphic.html Limenios: Paean and Processional: contains a photograph of the original engraved stone at Delphi.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050826145113/http://www.wsu.edu:8080/~wldciv/world_civ_reader/world_civ_reader_1/delphic.html |date=2005-08-26 }} [[Kategorija:Starogrčka muzika]] [[Kategorija:Delfi|Himne]] 1dia4njyk8js4unqet29yu8a8idm1be 0 86996 42586932 42250010 2026-05-03T08:38:13Z Herarabba 243814 /* Izvori */ аутор, дело, институција, датум објављивања, место + веб линк https://real-j.mtak.hu/423/1/ACTAANTIQUA_28.pdf 42586932 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Coin of Heraios.jpg|thumb|Srebrna tetradrahma kušanskog kralja '''Heraiosa''' ([[1]]-[[30|30. n.e.]]) u [[Grčko-Baktrijsko Kraljevstvo|grčko-baktrijskom]] stilu.<br />'''Pismo:''' Bista Heraiosa, s grčkom kraljevskom dijademom.<br />'''Glava:''' Kralj na konju, okrunjen vijencem od [[grčka mitologija|grčke]] boginje pobjede [[Nika (mitologija)|Nike]]. Grčki natpis: ΤΥΡΑΝΝΟΥΟΤΟΣ ΗΛΟΥ - ΣΑΝΑΒ - ΚΟϷϷΑΝΟΥ "Tiranin Heraios, Sanav (nepoznato značenje), od Kušana".]] [[Datoteka:HeraiosKoshanou.jpg|thumb|Prikaz Heraiosa na jednom od njegovih kovanica.]] '''Heraios''' (za koga se ponekad imena Heraus, Heraos i Miaos) bio je [[Kušansko Carstvo|kušanski]] vladar koji je vladao [[Baktrija|Baktrijom]] između 1. i 30. n.e. kao poglavar jednog od pet [[Yuezhi]] klanova. Poznat je prije svega po kovanicama, gdje njegov lik sugerira [[umjetna deformacija lubanje|umjetnu deformaciju lubanje]] koje su prakticirali kušanski vladari u 1. vijeku. {| align="center" cellpadding="2" border="2" |- | width="30%" align="center" | Prethodi:<br /><br />''U [[Baktrija|Baktriji]],''<br />''[[Yuezhi]] vladar:''<br />'''[[Sapadbizes]]''' | width="40%" align="center" | '''[[Kušansko Carstvo|Kušanski vladar]]'''<br /> ([[1]]-[[30|30. n.e.]]) | width="30%" align="center" | Slijedi:<br />'''[[Kudžula Kadfiz]]''' |} == Izvori == {{Reflist}} *(en) E.A. Davidovitch, ''The First hoard of tetradrachmas of the Kuṣāṇa "Heraios."'', AKADÉMIAI KIADÓ, BUDAPEST 1980, страница 147 - 177. == Vanjske veze == * [http://www.grifterrec.com/coins/kushan/heraios.html A Comparison of Images of Kushans from Coins and Sculpture] * [http://www.grifterrec.com/coins/kushan/kushan.html Kushan Empire coins] * [http://www.coinarchives.com/a/results.php?results=100&search=Heraios Coins of Heraios] * [http://coinindia.com/galleries-heraios.html Catalogue of Heraios coins] [[Kategorija:Kušansko Carstvo]] 9vrwmmyo69lx7iztqoif37a5c5gbosx 0 92767 42586934 42409774 2026-05-03T08:44:51Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586934 wikitext text/x-wiki {{Naselje (HR) | ime =Dese | ime_genitiv =Desea | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | translit_jezik1_vrsta = | translit_jezik1_info = | translit_jezik1_vrsta1 = | slika_panorama = Dessie TosssaView.JPG | veličina_slike = | opis_slike = Pogled na Dese | slika_zastava = | slika_zastava_veličina = | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_karta = | veličina_karte = | opis_karte = | slika_karta1 = | veličina_karte1 = | opis_karte1 = | slika_lokacijska_karta_država = Etiopija | nadimak = | geslo = | širina-stupnjevi =11 | širina-minute =8 | širina-oznaka =N | dužina-stupnjevi =39 | dužina-minute =38 | dužina-oznaka =E | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Etiopija}} | lokacija1_ime = | utemeljenje_ime = | utemeljenje_datum = | utemeljenje1_ime = | osnivač = | nazvan_po = | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe = | ime_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna = | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža = | površina_šira = | visina =2,470 | visina_min = | stanovništvo_godina =2005. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo =169,104 | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = | vremenska_zona = | utc_pomak =+3 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = | pozivni_broj =33 | gradovi_prijatelji = | prazno_ime = | prazno_info = | prazno1_ime = | web_stranica = | bilješke = }} '''Dese''' ([[Engleski jezik|engleski]]: '''Dessie''') je grad i [[woreda]] u središnjoj [[Etiopija|Etiopiji]], na magistralnoj cesti [[Adis Abeba]] - [[Asmara]] u zoni [[Zona Debub Volo|Debub Volo]] u [[Regija Amhara|Regiji Amhara]]. == Geografija == Grad leži na [[Etiopska visoravan|Etiopskoj visoravni]] na nadmorskoj visini od 2470 do 2550 m. Od [[Adis Abeba|Adis Abebe]] udaljen je oko 223&nbsp;km. u pravcu sjeveroistoka. Dese dijeli s obližnjim gradom [[Kombolča]] ''[[Aerodrom]] Kombolča'' ([[ICAO]] kod HADC, [[IATA]] DSE). == Historija == Dok je logorovao na mjestu gdje se nalazi današnji Dese [[1882]], car [[Ivan IV]] je bio tako očaran preletom nekog kometa na noćnom nebu, da je taj događaj protumačio kao neki magični znak, zbog tog je navodno odlučio na tom mjestu podići grad, kojeg je nazvao Dese ([[Amharski jezik|amharski]]: ''Moja radost'').<ref name=NAI-web>[http://130.238.24.99/library/resources/dossiers/local_history_of_ethiopia/d/ORTDEM.pdf "Local History in Ethiopia"]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, The Nordic Africa Institute website (pristupljeno 25. marta 2008.)</ref> Prije utemeljenja Desea najveće naselje u tom području bio je Vasal, koji se prvi put spominje početkom 16. vijeka u jednom talijanskom vodiču.<ref>O.G.S. Crawford, ''Ethiopian Itineraries, circa 1400-1524'' (Cambridge: Hakluyt Society, 1958), str. 50-52.</ref> Dese je [[telegraf]] dobio između [[1902]]-[[1904]] kad su [[italijani|talijani]] izgradili liniju od [[Asmara|Asmare]] do [[Adis Abeba|Adis Abebe]] koja je prošla pored grada. Zatim je kroz Dese prošla i suvremena cesta za [[Adis Abeba|Adis Abebu]] [[1904]] koju je projektirao talijan Giuseppe Bonaiuti. Dese ima poštu od [[1920]], [[telefon]] od [[1954]], [[Električna struja|elektrificiran]] je od [[1963]] kad je spojen s dalekovodom kod Kombolče. Dese je dobio na važnosti kad ga je [[Neguš|negus]] Mihael Ali, zet [[car]]a [[Menelik II.|Menelika II.]], odabrao za svoje sjedište. On je podigao svoju palaču i crkvu Enda Medane Alem, koja je navodno stajala na istom mjestu prije nego što ju je porušio [[imam]] [[Ahmad Granj]] u [[16. vijek]]u. Nakon poraza kojeg je doživio njegov otac [[neguš]] Mihael Ali, svrgnuti etiopski [[car]] [[Jasu V.|Lij Jasu]] pobjegao je u Dese [[8. 11.|8. novembra]] [[1916]], i bezuspješno tražio pomoć od rasa Volde Giorgisa i drugih velikaša sjeverne Etiopije. Ras Volde Giorgis iskoristio je ovu situaciju da iskamči neke ustupke od dvora, zatim je sa svojim ljudima krenuo na Dese, no [[Jasu V|Lij Jasu]] je pobjegao iz grada [[10. 12.|10. decembra]] [[1916]]<ref>Harold Marcus, ''Haile Sellassie I: The Formative Years 1892-1935'' (Lawrenceville: Red Sea Press, 1996), str. 25</ref> Za vrijeme [[Drugi italijansko-abesinski rat|Drugog talijansko-abesinskog rata]] Dese je prvi put bombardiran [[6. 12.|6. decembra]] [[1935]], tad je najviše oštećena američka bolnica. Grad su zauzele talijanske jedinice [[15. 4.|15. aprila]] [[1936]]<ref name=NAI-web/> U vrijeme [[italijanska Istočna Afrika|talijanske]] vladavine nad Deseom, on je postao važno upravno središte, a nakon oslobođenja iza [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], postao je glavni grad tadašnje pokrajine [[Pokrajina Volo|Volo]], sve do ukidanja pokrajine [[1995]] Talijanski [[garnizon]] u gradu predao se [[26. 4.|26. aprila]] [[1941]] Prvoj pionirskoj južnoafričkoj brigadi i jedinici od 500 etiopskih dobrovoljaca.<ref name=NAI-web/> U februaru [[1973]], skupina od 1500 seljaka pješačila je od Desea do Adis Abebe da javno da do znanja vlastima u glavnom gradu da u [[Pokrajina Volo|Volu]] vlada strašna glad. Zaustavljeni su od strane policije na prilazu Adis Abebe i prisiljeni da se vrate. == Stanovništvo == Prema podacima [[Središnja statistička agencija (Etiopija)|Središnje statističke agencije Etiopije]] za [[2005]], Dese je imao ukupno 169,104 stanovnika, od kojih je 86,167 bilo muškaraca te 82,937 žena. Woreda Dese ima 15.08 [[kvadratni kilometar|km²]], te gustoću od 11,213.79 stanovnika na 1 [[kvadratni kilometar|km²]].<ref>[http://www.csa.gov.et/text_files/2005_national_statistics.htm CSA 2005 National Statistics] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070813054932/http://www.csa.gov.et/text_files/2005_national_statistics.htm |date=2007-08-13 }}, Table B.4</ref> Dvije najveće etničke skupine u Deseu su [[Amharci]] (92.83%) i [[Tigray|Tigre]] (4.49%), sve ostale etničke skupine tvore ostatak od 2.68% stanovnika. [[Amharski jezik]] govori 94.89%, a njih 3.79% govore [[Tigrinja jezik|Tigrinju]] kao materinji jezik, dok njih 0.67% govori neki drugi etiopski jezik. Najveći broj stanovnika Desea su vjernici [[Etiopska pravoslavna tevahedo Crkva|Etiopske tevahedo Crkve]], njih 60.42%, dok su 38.5% stanovnika slidbenici [[islam]]a.<ref>[https://web.archive.org/web/20110718042803/http://www.csa.gov.et/surveys/Population%20and%20Housing%20Census%201994/survey0/data/docs%5Creport%5CStatistical_Report%5Ck03%5Ck03_partI.pdf ''1994 Population and Housing Census of Ethiopia: Results for Amhara Region'', Vol. 1, part 1], Tables 2.1, 2.7, 2.10, 2.13, 2.17, Annex II.2 (pristupljeno 9. aprila 2009.)</ref> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.addistribune.com/Archives/2001/10/19-10-01/Cities.htm Towns of Ethiopia, Dessie by John Graham]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{en icon}} {{Gradovi u Etiopiji}} [[Kategorija:Gradovi u Etiopiji]] 1gro48e17s6mdgz5kb584xsldqihfxc 0 92985 42586907 42223619 2026-05-03T06:11:47Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586907 wikitext text/x-wiki {{Infobox military person |name= David Howell Petraeus |born= {{birth date and age|mf=yes|1952|11|7|df=y}} |died= |placeofbirth=[[Cornwall-on-Hudson (New York)|Cornwall-on-Hudson]], [[New York]] |placeofdeath= |placeofburial= |placeofburial_label= Place of burial |image= [[Datoteka:General David Petraeus.jpg|250px]] |caption= |allegiance=[[Sjedinjene Američke Države|SAD]] |branch=[[Vojska Sjedinjenih Država|Vojska SAD]] |serviceyears= 1974– |rank= [[General (SAD)|General]] |commands= [[Međunarodne snage za bezbjedonosnu pomoć|International Security Assistance Force]]<br /> United States Forces-Afghanistan<br /> [[United States Central Command|U.S. Central Command]]<br /> [[Multinational Force Iraq|Multi-National Force - Iraq]]<br />[[U.S. Army Combined Arms Center]] i [[Fort Leavenworth]]<br /> [[MNSTC-I|Multi-National Security Transition Command Iraq]]<br /> [[101. zračnodesantna divizija]] (zračno-jurišna)<br />1. brigada [[82nd Airborne Division|82. zračnodesantne divizije]]<br /> 3. bataljon [[187. pješadijska pukovnija (SAD)|187. pješadijske pukovnije]]<br /> Satnija A, 2. bataljon, [[9. pješadijska pukovnija (SAD)|9. pješadijske pukovnije]] (mehanizirana) |unit= |battles= [[Operacija Joint Forge]] ([[Bosna i Hercegovina|BiH]])<br />[[Operation Uphold Democracy]] ([[Haiti]])<br />[[Operacija Desert Spring]] ([[Kuvajt]])<br />[[Irački rat|Operacija Iraqi Freedom]] ([[Irak]])<br />[[Operacija Enduring Freedom]] ([[Afganistan]]) |awards= [[Defense Distinguished Service Medal]] (2)<br />[[Army Distinguished Service Medal]] (2)<br />[[Defense Superior Service Medal]] (2)<br />[[Legija za zasluge|Legion of Merit]] (4)<br />[[Bronze Star Medal|Bronze Star]] with [[Valor Device|Valor V]]<br />[[Defense Meritorious Service Medal]] |education= [[United States Military Academy]] <br /> [[Woodrow Wilson School of Public and International Affairs]] |laterwork= |portrayedby= }} '''David Howell Petraeus''' ({{IPAc-en|pron|p|ɨ|ˈ|t|r|eɪ|.|ə|s}}; 7. novembar 1952 -) je [[General (SAD)|general]] [[vojska Sjedinjenih Država|američke vojske]] koji trenutno služi kao komandant [[Međunarodne snage za bezbjedonosnu pomoć|Međunarodnih snaga za bezbjedonosnu podršku]] (ISAF) i komandant [[međunarodne snage za bezbjedonosnu pomoć|američkih snaga u Afganistanu]] (USFOR-A). Osim toga je na osnovu [[4 star rank|generalskog čina od četiri zvjezdiuce]] služio kao komadnat [[United States Central Command|američke Centralne komande]] (USCENTCOM) od 16. septembra 2008 do 30. juna 2010 i kao vrhovni komandant [[Multinational Force Iraq|Multi-nacionalnih snaga u Iraku]] (MNF-I) od 26. januara 2007. do 16. septembra 2008.<ref name="Change in command">{{cite web |url=http://www.defenselink.mil/news/newsarticle.aspx?id=51170 |title=Gates Notes Shift in Mission as Iraq Command Changes Hands |publisher=Defenselink.mil |date= |accessdate=5. VII 2007. |archive-date=2008-09-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20080915215231/http://www.defenselink.mil/news/newsarticle.aspx?id=51170 |url-status=dead }}</ref> Kao komandant MNF-I, Petraeus je nadzirao sve koalicijske snage u Iraku.<ref>{{cite news |first=John |last=Holusha |title=[http://www.nytimes.com/2007/01/23/world/middleeast/23cnd-general.html General Calls Iraq Situation Dire] |work=[[The New York Times]] |date=23. I 2007.}} </ref><ref> {{cite news |first=Michael |last=Gordon |title=[http://www.nytimes.com/2007/01/05/world/middleeast/05military.html Bush to Name a New General to Oversee Iraq] |work=The New York Times |date=5. I 2007.}} </ref> Od strane [[Senat SAD|Senata]] je potvrđen 30. juna 21010.,<ref name="petraeus confirmed IT">{{cite news|url=http://www.irishtimes.com/newspaper/breaking/2010/0630/breaking54.html|title=Petraeus confirmed as commander|date = 30. 06. 2010.|work=Irish Times|accessdate = 30. 06. 2010.}}</ref> te je preuzeo dužnost od privremenog komandanta, britanskog [[Lieutenant-General (United Kingdom)|general-pukovnik]] [[Sir Nick Parker|Sir Nicka Parkera]] 4. jula 2010.<ref name="assume command">{{cite news|url=http://www.isaf.nato.int/article/isaf-releases/gen.-petraeus-to-assume-command-of-isaf.html|title=Gen. Petraeus to Assume Command of ISAF|date=2. VII 2010.|work=ISAF Public Affairs Office|accessdate=3. VII 2010|archiveurl=https://web.archive.org/web/20100720194639/http://www.isaf.nato.int/article/isaf-releases/gen.-petraeus-to-assume-command-of-isaf.html|archivedate=2010-07-20|deadurl=no}}</ref> Petraeus ima [[Bachelor of Science|naučni bakalarat]] sa [[United States Military Academy|Vojne akademije SAD]] gdje je 1974. diplomirao kao istaknuti pitomac (među prvih 5% svoje klase). Dobio je nagradu [[George Marshall|General George C. Marshall]] kao najbolji pitomac [[U.S. Army Command and General Staff College|američkog vojnog komandnog i generalštabnog koledža]] za klčasu 1983.<ref>''[[Los Angeles Times]]''. [http://www.latimes.com/news/nationworld/nation/la-na-petraeusbox9sep09,0,3096741.story?coll=la-headlines-nation Profile: Gen. David Petraeus]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}. 9. IX 2007. pristup 4. XI 2007.</ref> Nakon toga je stekao diplome [[Master of Public Administration|M.P.A.]] 1985. i [[Doctor of Philosophy|Ph.D.]] za međunarodne odnose 1987. na [[Woodrow Wilson School of Public and International Affairs|Fakultetu Woodrow Wilson za javne i međunarodne poslove]] na [[Princeton University|Univerzitetu Princeton]]. U posljednje vrijeme se špekulira kako Petraeus pokazuje interes za mjesto [[predsjednici Sjedinjenih Američkih Država|predsjednika SAD]], posebno nakon što je posjetio [[Saint Anselm College]] u New Hampshireu, školu poznatu po organizaciji predsjedničkih debata. Petraeus živi u New Hampshireu.<ref>[[YouTube]]:. [http://www.youtube.com/watch?v=KbNnfyITUoM 4-2-09 Rep. Shea-Porter Questions Gen. Petraeus]</ref> Usprkos tih tvrdnji, Petraeus se izričito izjasnio kako nema političkih ambicija.<ref name="timesonline.co.uk">{{cite news | url=http://www.timesonline.co.uk/tol/comment/columnists/tim_hames/article3345681.ece | work=The Times | location=London | title=McCain and Petraeus the dream ticket | first=Tim | last=Hames | date=11. II 2008. | accessdate=31. III 2010 | archive-date=2008-02-12 | archive-url=https://archive.today/20080212211617/http://www.timesonline.co.uk/tol/comment/columnists/tim_hames/article3345681.ece }}</ref><ref name="nytimes.com">{{cite news| url=http://www.nytimes.com/2008/04/06/weekinreview/06myers.html?_r=1 | work=The New York Times | title=Generally Speaking | date=6. IV 2008. | accessdate=31. III 2010}}</ref><ref name="msnbc.msn.com">{{cite web|author=Updated 45 minutes ago |url=http://www.msnbc.msn.com/id/22379099/ |title=Petraeus says he's not interested in presidency - Politics - msnbc.com |publisher=MSNBC |date=23. XII 2007. |accessdate=5. VII 2007.}}</ref><ref name="blogs.usatoday.com">{{cite news | url=http://blogs.usatoday.com/onpolitics/2007/09/petraeus-xxxxxx.html | work=USA Today | date=30. IV 2010. | accessdate=1. V 2010 | archiveurl=https://web.archive.org/web/20070625054541/http://blogs.usatoday.com/onpolitics/2007/09/petraeus-xxxxxx.html | archivedate=2007-06-25 | title=Archive copy | deadurl=no }}</ref> 23. juna 2010, predsjednik Obama je nominirao Petraeusa da naslijedi [[Stanley McChrystal|Stanleya McChrystala]] kao komandant [[Međunarodne snage za bezbjedonosnu pomoć|ISAF-a]] u [[Rat u Afganistanu|Afganistanu]], čime ga je tehnički degradirao sa mjesta komandanta [[United States Central Command|Centralne komande SAD]], koja nadgleda vojne akcije u Afganistanu, Pakistanu, Centralnoj Aziji, Arapskom polutoku i dijelovima Afrike. <ref name="nytimes1">{{cite news|url=http://www.nytimes.com/2010/06/24/us/politics/24mcchrystal.html|title=Gen. McChrystal Is Relieved of Command|date=23. VI 2010.|accessdate=23. VI 2010|newspaper=[[The New York Times]]|author1=Cooper, Helene|authorlink1=Helene Cooper|author2=Shanker, Thom|author3=Filkins, Dexter|authorlink3=Dexter Filkins}}</ref><ref>CSM, [http://www.csmonitor.com/USA/2010/0623/Gen.-David-Petraeus-takes-over-in-Afghanistan-Will-it-make-a-difference Gen. David Petraeus takes over in Afghanistan: Will it make a difference?], 23. VI 2010.</ref> == Izvori == {{izvori}} {{commonscat|David Petraeus}} {{Lifetime|1952||Petraeus, David}} [[Kategorija:Američki vojskovođe]] [[Kategorija:Rat u Afganistanu]] [[Kategorija:Rat u Iraku]] 3hwb6wpobw2287yr43dw8ilgyawr82v 0 94078 42586958 665950 2026-05-03T09:10:57Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Univerzitet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]] 42586958 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]] 0blecvc3wmulf14surxwmvhvogjoi7z 0 98624 42586980 42485540 2026-05-03T09:56:27Z ~2026-26854-99 348609 Ispravka 42586980 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Srpska Municipalities.svg|thumb|Opštine Republike Srpske]] Spisak opština [[Republika Srpska|Republike Srpske]]: # [[Grad Banja Luka]] # [[Opština Berkovići]], [[Berkovići]] # [[Grad Bijeljina]], [[Bijeljina]] # [[Opština Bileća]], [[Bileća]] # [[Opština Bratunac]], [[Bratunac]] # [[Opština Brod]], [[Brod (Republika Srpska)|Brod]] # [[Opština Višegrad]], [[Višegrad]] # [[Opština Vlasenica]], [[Vlasenica]] # [[Opština Vukosavlje]], [[Vukosavlje|Jakeš]] # [[Opština Gacko]], [[Gacko]] # [[Grad Istočno Sarajevo]], (gradske opštine: [[opština Istočna Ilidža]], [[opština Istočni Stari Grad]], [[opština Istočno Novo Sarajevo]], [[opština Pale]], [[opština Sokolac]] i [[Opština Trnovo (Istočno Sarajevo)|opština Trnovo]]) # [[Opština Gradiška]], [[Gradiška]] # [[Grad Derventa]], [[Derventa]] # [[Grad Doboj]], [[Doboj]] # [[Opština Donji Žabar]], [[Donji Žabar]] # [[Opština Zvornik]], [[Zvornik]] # [[Opština Istočni Drvar]], [[Potoci (Istočni Drvar)|Potoci]] # [[Opština Istočna Ilidža]], [[Istočna Ilidža]], [[Istočno Sarajevo]] # [[Opština Istočni Mostar]], [[Zijemlje]] # [[Opština Istočno Novo Sarajevo]], [[Lukavica (Istočno Sarajevo)|Lukavica]], [[Istočno Sarajevo]] # [[Opština Istočni Stari Grad]], [[Hreša]], [[Istočno Sarajevo]] # [[Opština Jezero]], [[Jezero (naselje)]] # [[Opština Kalinovik]], [[Kalinovik]] # [[Opština Kneževo]], [[Kneževo]] # [[Opština Kozarska Dubica]], [[Kozarska Dubica]] # [[Opština Kostajnica]], [[Kostajnica (Republika Srpska)|Kostajnica]] # [[Opština Kotor Varoš]], [[Kotor Varoš]] # [[Opština Krupa na Uni]], [[Donji Dubovik]] # [[Opština Kupres (Republika Srpska)]], [[Novo Selo (Kupres)|Novo Selo]] # [[Opština Laktaši]], [[Laktaši]] # [[Opština Lopare]], [[Lopare]] # [[Opština Ljubinje]], [[Ljubinje]] # [[Opština Milići]], [[Milići]] # [[Opština Modriča]], [[Modriča]] # [[Opština Mrkonjić Grad]], [[Mrkonjić Grad]] # [[Opština Nevesinje]], [[Nevesinje]] # [[Opština Novo Goražde]], [[Kopači]] # [[Opština Novi Grad]], [[Novi Grad]] # [[Opština Osmaci]], [[Osmaci]] # [[Opština Oštra Luka]], [[Oštra Luka]] # [[Opština Pale]], [[Pale]] # [[Opština Pelagićevo]], [[Pelagićevo]] # [[Opština Petrovac]], [[Drinić]] # [[Opština Petrovo]], [[Petrovo]] # [[Opština Prijedor]], [[Prijedor]] # [[Opština Prnjavor]], [[Prnjavor (grad)|Prnjavor]] # [[Opština Ribnik]], [[Gornji Ribnik]] # [[Opština Rogatica]], [[Rogatica]] # [[Opština Rudo]], [[Rudo]] # [[Opština Sokolac]], [[Sokolac]] # [[Opština Srbac]], [[Srbac]] # [[Opština Stanari]], [[Stanari]] # [[Opština Teslić]], [[Teslić]] # [[Opština Trebinje]], [[Trebinje]] # [[Opština Trnovo (Istočno Sarajevo)|Opština Trnovo]], [[Opština Trnovo (Istočno Sarajevo)|Trnovo]] # [[Opština Ugljevik]], [[Ugljevik]] # [[Opština Foča]], [[Foča]] # [[Opština Han Pijesak]], [[Han Pijesak]] # [[Opština Čajniče]], [[Čajniče]] # [[Opština Čelinac]], [[Čelinac]] # [[Opština Šamac]], [[Šamac]] # [[Opština Šekovići]], [[Šekovići]] # [[Opština Šipovo]], [[Šipovo]] == Izvori == * [http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/muls/Partneri/Pages/Splash.aspx Vlada Republike Srpske: Spisak gradova i opština Republike Srpske] [[Kategorija:Republika Srpska]] 0ewhs09cij55pb68ga6l851wm1mtufs 0 100718 42586882 42536244 2026-05-02T23:04:04Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]] na [[Univerzitet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]]: Prema raspravi na Pijaci 42536244 wikitext text/x-wiki {{Infobox University| name=Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku| native_name=| image=Palača Slavonske Generalkomande 2012.jpg| latin_name=| established=1975.| type=javni univerzitet| staff=| rector=[[Gordana Kralik]]| faculty=| students=| city=[[Osijek]]| country=[[Hrvatska]]| campus=| logo=Univerzitet u Osijeku.jpg| affiliations=[[ERASMUS]], [[Asocijacija univerziteta Evrope|AUE]] | website=[http://www.unios.hr/ www.unios.hr/] | }} '''Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku''' smješteno je u gradu [[Osijek]]u, centru hrvatske istočne [[Slavonija|Slavonije]]. Ono je po starosti treće hrvatsko sveučilište. Osnovano je [[1975]]. godine i danas obuhvaća 16 zasebnih cjelina. Od 1990. godine ono u nazivu nosi i ime [[Josip Juraj Strossmayer|Josipa Jurja Strossmayera]]. Dan ovog sveučilišta obilježava se [[31. svibnja]]. == Historija == Povijest visokoga školstva na istoku Slavonije započinje prije gotovo tri stoljeća. U Osijeku je 1707. godine osnovana prva visokoškolska ustanova, i to bogoslovna visoka škola. Ona započinje svoj redoviti rad školske 1707./1708. godine kao "''Studium Philosophicum Essekini''", trogodišnji visokoškolski studij odnosno učilište filozofije. Ono je 1735. godine spojeno s "Učilištem [[teologija|teologije]]" u Osijeku, te je time pod okriljem [[franjevci|franjevaca]] osnovan "Teološki fakultet" pod nazivom "''Studium generale theologicum primae classis''". Inicijativa za osnivanje Sveučilišta u Osijeku pokrenuta je 1975. godine. Nakon što je [[26. ožujka]] [[1975]]. godine [[Hrvatski sabor]] donio Odluku o davanju suglasnosti za osnivanje Sveučilišta u Osijeku, dva mjeseca kasnije - 31. svibnja 1975. godine - potpisan je Sporazum o osnivanju Sveučilišta u Osijeku. U njemu su sjedinjeni - [[ekonomija|Ekonomski]] fakultet, Poljoprivredno-prehrambeno-tehnološki fakultet, Poljoprivredni institut, [[Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu|Fakultet strojarstva i brodogradnje iz Zagreba]] za Studij [[strojarstvo|strojarstva]] u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]], Pedagoška akademija u Osijeku, Muzička akademija u Zagrebu za Odjel glazbe u Osijeku, Gradska knjižnica i Povijesni arhiv u Osijeku. Od tada, Sveučilište u Osijeku je napredovalo. Pravni fakultet je osnovan 1975. godine, 1976. godine je pridodan i Prehrambeno-tehnološki fakultet, a 1977. i Pedagoški fakultet. 1979. godine i osnovan je Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu kao i Studij [[medicina|medicine]] u Osijeku, koji je 1998. prerastao u Medicinski fakultet u Osijeku. Godine 1982. osnovan je Fakultet građevinskih znanosti, 1990. Studij [[elektrotehnika|elektrotehnike]] prerastao je u Elektrotehnički fakultet. Iste 1990. godine, Sveučilišna skupština donosi Odluku o unošenju imena Josipa Jurja Strossmayera u naziv Sveučilišta. == Sastav sveučilišta == Sveučilište u Osijeku danas obuhvaća sljedeće sastavnice: * Ekonomski fakultet - [http://www.efos.hr/ ] * Elektrotehnički fakultet - [http://www.etfos.hr/ ] * Filozofski fakultet - [http://www.ffos.hr/ ] * Građevinski fakultet - [http://www.gfos.hr/ ] * Katolički bogoslovni fakultet - [http://www.dj.kbf.hr/ ] * Medicinski fakultet - [http://www.mefos.hr/ ] * Poljoprivredni fakultet - [http://www.pfos.hr/ ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110721101857/http://www.pfos.hr/ |date=2011-07-21 }} * Pravni fakultet - [http://www.pravos.hr/ ] * Prehrambeno-tehnološki fakultet - [http://www.ptfos.hr/ ] * Strojarski fakultet * Učiteljski fakultet - [http://www.vusos.hr/ ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070807020756/http://www.vusos.hr/ |date=2007-08-07 }} * Odjel za matematiku - [http://www.mathos.hr/ ] * Odjel za fiziku - [http://www.fizika.unios.hr/ ] * Odjel za biologiju * Odjel za kemiju * Odjel za kulturologiju - [http://kulturologija.unios.hr/ ] * Umjetnička akademija - [http://www.uaos.hr/ ] == Rektori == Prof. dr. se. dr.h.c. [[Gordana Kralik]] == Povezano == * [[Lista sveučilišta u Hrvatskoj]] == Vanjske veze == {{Commonscat|Josip Juraj Strossmayer University of Osijek}} * [http://www.unios.hr/ Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera Osijek] {{Hrvatska sveučilišta}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 1975.]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj|Josip Juraj Strossmayer]] [[Kategorija:Asocijacija univerziteta Evrope|Josip Juraj Strossmayer]] [[Kategorija:Obrazovanje u Osijeku]] [[Kategorija:Građevine u Osijeku]] i9b8a5znvw04h26ejf1n0ip2dx0izbs 0 100719 42586959 665952 2026-05-03T09:11:02Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Univerzitet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]] 42586959 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]] 0blecvc3wmulf14surxwmvhvogjoi7z 0 101097 42586902 42337758 2026-05-03T04:37:16Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586902 wikitext text/x-wiki '''Dance muzika''' ({{lang-en|dance music}}, doslovno "plesna muzika") je moderni stil muzike koji se najčešće pušta u [[Noćni klub|noćnim klubovima]], na [[radiostanica]]ma i [[rave]] zabavama. U dens muziku spadaju: * [[haus muzika|haus]] (''house'') * [[jurodans]] (''Eurodance'') * [[džangl]] (''jungle'') * [[hip haus]] (''hip house'') * [[trans]] (''trance'') * [[tehno]] (''techno'') * [[garaž]] (''garage'') == Historija == Od kasnih [[1970-e|1970-ih]] termin ''dance glazba'' obilježava nove oblike [[disco]] i [[rock and Roll|rock]] glazbe, [[funk]]a i postpunka. Ovi novi stilovi koji se nazivaju ''klubskom glazbom'' uključuju [[house]], [[techno]] i [[trance]]. Razlika imeđu [[disco]] i dance glazbe, ili još [[rock and Roll|rocka]] i [[pop]]a je u tome što kod dance glazbe [[bas-gitara|bas]] udara u 4/4 mjeri, dok u rocku bas udara u 2/4 mjeri. == Vanjske veze == * [http://www.dancefrontdoor.co.uk/ DanceFrontDoor] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200904080955/http://www.dancefrontdoor.co.uk/ |date=2020-09-04 }} - Site s vijestima i recenzijama dance glazbe * [http://www.365mag.com/ 365Mag] - 365Mag je e-zine o elektroničkoj glazbi * [http://www.fantazia.org.uk/ Fantazia Rave Site] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181017154254/http://www.fantazia.org.uk/ |date=2018-10-17 }} * [http://www.realdanceradio.com/ Real Dance Radio]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} - Dance news portal. {{Commonscat}} [[Kategorija:Muzički žanrovi]] {{music-stub}} hob8gb4nmrrwt85hthrvkc0u875xcmx 0 101480 42586914 42583070 2026-05-03T07:07:52Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586914 wikitext text/x-wiki {{otheruses}} {{Italic title}} {{Infokutija knjiga | naslov = Decameron | slika = [[Datoteka:Boccaccio - Decameron, MCCCCLXXXXII ad di XX de giugno - 3852856 Scan00015.tif|260px|''Decameron'', 1492]] | opis_slike = Korice izdanja iz 1492. | autor = [[Giovanni Boccaccio]] | naslov_orig = Il Decameron, cognominato Prencipe Galeotto | naslov_prev = Dekameron | prijevod = John Payne<br />Richard Aldington<br />James McMullen Rigg<br />Mark Musa<br />Peter Bondanella<br />i drugi | ilustrator = | dizajn_korica = | zemlja = {{flag|Italija}} | jezik = talijanski | serija = | tema = | žanr = srednjovjekovna alegorija, [[komedija]], [[satira]] | izdavač = [[Filippo and Bernardo Giunti]] | datum_izdanja = 1351.-1353. | medij_tip = tvrde i meke korice | stranica = 698 | isbn = 9781442935761 | oclc = 58887280 | dewey = 853.1 | congress = PQ4267 | prethodi = | slijedi = }} '''Dekameron''' ({{jez-ita|Il Decamerone, Decameron}}) je zbirka od 100 novela koju je napisao italijanski autor [[Giovanni Boccaccio|Đovani Bokačo]]. Vjerovatno je započeta [[1350]], a zaršena [[1353]]. godine. To je srednjevjekovni alegrijski rad čije priče imaju oblike od erotskih do tragičnih. Teme su [[ljubav]]ne ili o lukavosti i raznim [[neslana šala|neslanim šalama]]. Iako je to veliko umjetničko djelo sa elementima zabavnog karaktera, ipak je to važan istorijski dokument života u [[14. vijek]]u. ''Dekameron'' u prijevodu znači 10 dana. Svaka priča je prožeta porukom da treba uživati u svakom trenutku, kao i kritikom lažnog [[moral]]a. Sve priče su povezane jednom okvirnom koja govori kako su se sedam devojaka i tri mladića sklonili od [[kuga|kuge]] koja je harala [[Firenca|Firencom]] na obližnjem imanju, gde su proveli 10 dana tako što je svaki dan svako ispričao po jednu priču. Posle svake priče se nalazi podatak kog dana je ispričana priča i koja je bila po redu toga dana. Bokačo je ovu zbirku pripovedaka posvetio svojoj dragoj Fjameti. ''Dekameron'' se smatra jednim od najznačajnijih djela [[Italijanska književnost|italijanske]] i evropske književnosti, djelom koje je utemeljilo italijansku prozu na narodnom jeziku. {{TOC limit|2}} == Teme po danima == [[Datoteka:1916-a-tale-from-the-decameron-.jpg|thumb|upright=1.5|Priča iz Dekamerona, [[John William Waterhouse]]]] * 1. dan - nema utvrđenu temu, kraljica je Pampinea * 2. dan - neprilike sa srećnim krajem, kraljica je Filomena * 3. dan - o domišljatim ljudima, kraljica je Nejfila * 4. dan - o nesrećnim ljubavima, kralj je Filostrato * 5. dan - o srećnim ljubavima, kraljica je Fiameta * 6. dan - o onima koji su se veštom dosetkom osvetili ili spasili, kraljica je Eliza * 7. dan - o ženama koje su prevarile muževe, kralj je Diones * 8. dan - šale žena sa muškarcima i obratno, kraljica je Laureta * 9. dan - slobodna tema, kraljica je Emelija * 10. dan - nema utvrđenu temu, kralj je Pamfil == Sažetak novela == Ovaj članak sadrži sažetke i objašnjenja za 100 priča iz Dekamerona [[Giovanni Boccaccio|Đovanija Bokača]]. Svaka priča/novela Dekamerona počinje sa kratkim uvodom koji objašnjava radnju priče. U J. M. Riggovom prijevodu na [[engleski jezik]] ([[1903]].) koriste se zaglavlja za mnoge od tih sažetaka. Potom slijedi objašnjenje same priče. == Prvi dan == [[Datoteka:Santa Maria Novella.jpg|thumb|Bazilika Santa Maria Novella, sa renesansnom fasadom koja je dovršena oko 100 godina nakon što je Dekameron napisan.]] Sedam devojaka i tri mladića sreću se stvaraju dogovor u kome će priča postati spasonosna sila koja pobeđuje smrt. Postoje mišljenja da su sedam devojaka Bokačove ljubavnice – od Pampineje, koju je prvu voleo, do Elize, koju je voleo kada je pisao delo. Međutim, Pampineja je bujna, Fijameta je raspevana, Emilija je laskavica, Laureta [[Francesco Petrarca|Petrarkina]] Laura, Neifila ponovo zaljubljena, i Eliza [[Vergilije]]va Didona. Bar tako tvrdi de Sanktis. Devojaka ima koliko i dana u nedelji, planeta na nebu, teoloških vrlina (slobodnih veština). Broj tri, koliko ima mladića, simbolizuje muško načelo i sveto trojstvo. Panfilo sav ljubav prepostavlja se da predstavlja nevernog Bokača, Filostrato pobeđen ljubavlju, predstavlja Bokača odgurnutog. Dioneo, na kraju je jedan od piščevih potpisa, te je ovaj pripovedač razvratnih priča na kraju dana, verovatno sam autor. Pripovedanje novela samo je deo njihove aktivnosti, i oni od toga prave ritual – ceremoniju krunisanja, zadavanje teme i pravila pripovedanja. Maglovit okvir govori o još nekim njihovim stalnim aktivnostima kao što su šetnje. Poruka Dekamerona je možda, budimo velikodušni da bi tako ovekovečili svoje kratke živote. Pripovedanje je podeljeno na četiri teme. Prva slobodna (1 dan), druga o fortuni (2 dana), o amoru (četiri dana) i o velikodušnosti (1 dan). Bokačo nije želeo da stil okvira puno odudara od stila novela pa je uveo i prelaze. Pampinea je kraljica prvog dana, a nema utvrđene teme. U šest priča govori se o tome kako jedna osoba kudi drugu, a četiri su satire o katoličkoj Crkvi. === Prva novela (I, 1) === Ser Cepparello, poznat kao Ciapelletto, jedan zloglasno zao čovjek, zbog posla otputuje u tadašnju Burgundiju, gdje ga niko ne poznaje. Tamo se smrtno razboli, a dva firentinska brata koji su mu bili domaćini dovedu fratra iz obližnjeg samostana kako bi mu se Ciapelletto ispovijedio i dobio posljednju pomast. Ciappelletto laže fratru da je vodio vrlo pošten život, čemu fratar povjeruje i nakon njegove smrti napravi propovijed o njegovom životu. Građani koji su je čuli povjeruju da je on bio svet čovjek i dugo nakon njegove smrti smatraju ga svecem. Panfil priča prvu priču u cijelom djelu, a to je i prva priča u kojoj se izruguje tadašnja praksa rimokatoličke Crkve. Najraniji izvor ove priče nalazi se u osmom poglavlju biografije Svetog Martina. Tu biografiju je oko 400. godine napisao Sulpicije Sever. === Druga novela (I, 2) === Abraham, jedan pariški je prijatelj Giannotta di Civignìja, koji ga godinama pokušava uvjeriti da pređe na Kršćanstvo. Jednog dana Abraham odlazi u Rim, rekavši Giannottu da želi vidjeti vođe Crkve - papu i kuriju - kako bi odlučio da li želi postati Kršćanin. Giannotto, znajući kako je kršćansko svećenstvo razvratno i dekadentno, boji se da Abraham, nakon što to vidi, nikada neće htjeti preći na Kršćanstvo. Abraham se vraća i prelazi na Kršćanstvo, a svoju odluku objašnjava time da, ako se Kršćanstvo i dalje širi iako je svećenstvo iskvareno, ono zaista mora biti Božja riječ. Neifile priča drugu priču u ovom djelu i drugu antikatoličku priču. U ovoj oštroj priči, Židov prelazi na Kršćanstvo zato što logički zaključuje da samo religija koju podržava Bog može napredovati unatoč iskvarenosti njezinih vođa. Najraniji izvor ove priče je "Avventuroso Ciciliano" (Busone da Gubbio), koji je 1311. napisano na talijanskom. Ta priča pričala se i o muslimanima, među njima i Saladinu. === Treća novela (I, 3) === Moćni sultan Saladin otkriva da je njegova riznica prazna. Židov Melčizedek ima dovoljno novaca za pokrivanje nedostatka, ali Saladin smatra da je on previše škrt kako bi ga pošteno posudio. Saladin pokušava prevariti Melčizedeka pitavši ga jesu li zakoni Židovstva, Kršćanstva ili Islama prava riječ Božja. Melčizedek izbjegne zamku ispričavši priču o trgovcu koji je imao vrijedan prsten i tri dobra sina. Obećao je prsten (kao i imanje) svoj trojici, pa je napravio i dva jednako vrijedna primjerka i dao po jedan svakom sinu. Tako se nije moglo odrediti ko je pravi nasljednik. Isto se tako ne može odrediti koja je vjera istinita. Saladin se svidi Melčizedekova mudrost i on odluči biti iskren prema njemu. Na kraju Saladin pozajmi novac i otplati ga, a Melčizedek dobije Saladinovo poštovanje i poklone zbog svoje pameti. Pripovjedač je Filomena, koja prikazuje glavnog lika kao mudrog i u pozitivnom svjetlu. Za razliku od ostalih srednjovjekovnih i renesansnih autora, Bokačo tretira židove s poštovanjem, pa moderni čitatelji ne osjećaju nelagodu. Moguće je da je Bokačo bio u kontaktu sa židovima dok je kao mladić živio u Napulju. Najstariji izvor te priče je djelo francuskog pisca Stephena Burbonskog ''The Seven Gifts of the Holy Spirit''. Međutim, najvjerojatniji izvor je malo mlađa francuska pjesma (c. 1270.–1294.) ''Li dis dou vrai aniel''. Ta priča je bila naročito popularna tijekom renesanse i može se naći u mnogim oblicima širom Evrope. Također je nazivaju "Priča o tri prstena" i "Legenda o tri prstena" i, prema riječima Carla Ginzburga, navedena je tijekom suđenja za herezu talijanskom mlinaru Menocchiu.<ref>{{cite book|last=Ginzburg|first=Carlo|authorlink=Carlo Ginzburg|title=The Cheese and the Worms: The Cosmos of a Sixteenth-Century Miller|year=1980|publisher=The Johns Hopkins University Press|location=Baltimore}}</ref> === Četvrta novela (I, 4) === Jedan mlađi fratar zavede jednu djevojku neznajući da ih posmatra stariji opat. Međutim, fratar shvata da ga je opat vidio te ode, kazavši da mora obaviti neki posao, i dadne ključ svoje sobe opatu, koji potom ulazi u nju kako bi sam pogledao djevojku. Ona mu se svidi. Fratar, koji je sakriven posmatrao sve to, koristi situaciju kako bi izbjegao optužbu. Fratar i opat brzo izvedu ženu iz manastira, a ubuduće je obojica često. Dioneo, koji je dobio na glasu kao najnepristojniji narator, pripovijeda ovu priču. Najraniji poznati izvor ove priče nalazi se u ''Cento Novelle Antiche'', talijanskoj zbirci kratkih priča iz kraja 13. vijeka. Također je moguće da ju je Bokačo uzeo francusku priču "L'Evesque qui benit sa maitresse" ("Biskup koji blagosilja svoju gospođu"). === Peta novela (I, 5) === Markiza od Montferrata, na banketu na kojem su se služe samo jela od kokoši, uguši ljubav koju francuski kralj gaji prema njoj. Fiammetta je pripovjedač ove priče, koja potiče iz ''[[1001 noć|Hiljadu i jedne noći]]''. === Šesta novela (I, 6) === Jedan imućan čovjek hvali se da je njegovo vino "dovoljno dobro i za samoga Krista". Pohlepni inkvizitor dočuje to i optužuje ga. Nakon što je neko vrijeme prisustvovao pokori koja mu je nametnuta, on na misi čuje da "će dobiti stostruko i živjeti vječno". On se vraća inkvizitoru i opazi da se siromašnima daju velike količine neukusnog jela. Kaže inkvizitoru da će se ugušiti u tom jelu ako se u zagrobnom životu doista dobija stostruko. To razbjesni inkvizitora, ali on se i posrami zbog svoje pohlepnosti. Emilia pripovijeda ovu, još jednu protusvečenićku priču, do sada četvrtu tog dana. Neki komentatori su identificirali inkvizitora kao Pietra della Aquila, koji je bio inkvizitor u Firenci tijekom 1345. godine. Međutim, čitatelj mora imati na umu da priča ne mora biti istinita samo zato što je lik u priči doista postojao. === Sedma novela (I, 7) === [[Datoteka:Statua equestre Cangrande della Scala (Verona).jpg|thumb|upright|Statua Can Grande della Scala]] Bergamino, pričom o Primassu (vjerovatno [[Hugues Primas]]) i opatu Clunyja, lukavo osudi iznenadnu škrtost kod Messer Can Grandea della Scala. Filostrato je pripovjedač ove priče, koja govori o dobročinitelju [[Dante Alighieri|Dantea Alighierija]], kojeg on hvali u dijelu [[Divina Commedia|Božanstvene komedije]] pod nazivom "Raj", xvii, 68. === Osma novela (I, 8) === Guglielmo Borsiere oštrim odgovorom osudi škrtost kod Messer Ermina de' Grimaldija. Kao i u tri prethodne novele, Laurettina novela govori o tome kako jedna osoba ukori drugu na neki lukav način. Izvor ove priče je nepoznat. U ovoj priči može se također pronaći i jedna aluzija na Dantea, ovaj put na ''Pakao'', xvi, 66. Danteov utjecaj se može naći posvuda u Dekameronu, od njegovog podnaslova (aluzija na ''Pakao'', v) do njegovog fizičkog rasporeda i pažnje posvećene srednjovjekovnoj numerologiji. Osim toga, Bokačo često govori o životima ljudi čije je duše Dante susreo na svom epskom putovanju kroz zagrobni život. === Deveta novela (I, 9) === Uvreda jedne [[Gaskonja|gaskonjske]] dame dovede do stvaranja čvršćeg stava kod kiparskog kralja. Elissa pripovijeda još jednu novelu vezanu za uvrede. Bokačo je tu priču direktno preuzeo iz ''Cento Novelle Antiche'', u kojoj je muška ličnost iz priče također kiparski kralj. === Deseta novela (I, 10) === Majstor Alberto da [[Bologna]] časno osramoti jednu damu, koja ga je htjela osramotiti zbog njegove ljubavi prema njoj. Pampinea pripovijeda ovu, posljednju priču prvog dana, čija je tema prekoravanje neke osobe, kao i kod pet prethodnih priča. == Drugi dan == Filomena je kraljica drugog dana i kao temu određuje nesretne dogodovštine koje su se ipak sretno završile. === Prva novela (II, 1) === Martellino se pretvara da je paralitik i glumi da je ozdravio nakon što ga stave na tijelo Svetog Arriga. Međutim, njegov trik biva otkriven, ljudi ga prebiju i uhite, on dođe u opasnost od vješanja, ali se ipak spasi. Neifile pripovijeda ovu priču, koja se, kao i I, 1, izruguje katoličkoj tradiciji razaznavanja svetaca. Iako raniji izvor ove priče nije poznat, dio priče u kojem Martellina njegovi prijatelji prenose u krevetcu odnosi se na Evanđelje po Marku 2:2 i Evanđelje po Luki 5:19. === Druga novela (II, 2) === Ronaldo d'Asti bude opljačkan, stiže u dvorac Guglielmo gdje mu pomogne jedna udovica; njegovo vlasništvo mu biva vraćeno, lopovi uhvaćeni i obješeni, te se on sigurno vrati kući. Izgleda da ova priča potiče iz Pančatantre, te je već bila stara 1500 godina prije nego što ju je Bokačo ponovo ispričao. Filostrato pripovijeda njegovu verziju priče. === Treća novela (II, 3) === Tri mladića proćerdaju svoje bogatstvo i postanu siromašni. Njihov nećak, vrativši se kući kao očajan čovjek, zaljubi se u jednu opaticu, za koju otkrije da je kćerka kralja Engleske. Ona se uda za njega, a on svojim ujacima vrati njihovo bogatstvo. Pampinea je pripovjedač ove priče, za koju nije poznata ranija varijanta. === Četvrta novela (II, 4) === Landolfo Ruffolo osiromaši, postane gusar, zarobe ga [[Genova|Đenovljani]], njihov brod se nasuka, Landolfo pobjegne na škrinji punoj dragulja i završi na obali [[Krf]]a, gdje ga jedna žena gostoljubivo primi, nakon čega se on vrati kući kao bogat čovjek. Lauretta je pripovjedač ove priče. === Peta novela (II, 5) === Andreuccio da Perugia dođe u Napulj kako bi kupio konja, proživi tri avanture tokom noći, iz svake se izvuče sretno i vrati se kući sa rubinom. Fiammetta pripovijeda ovu priču koja je zapravo kombinacija dvije ranije priče. Početak priče prvi je put zabilježio Courtois d'Arrass u svojem "Boivin de Provins" oko 1228. godine. Dio u kojem je Andreuccio zatočen u grobu nadbiskupa i kako pobjegne dolazi iz ''[[Efeške priče|Efeških priča]]'' koje je napisao Xenophon iz Efeza oko 150. godine naše ere. Taj dio priče bio je toliko nezaboravan da se u gradovima i selima Evrope početkom 20. vijeka još uvijek prepričavao kao istinita priča. === Šesta novela (II, 6) === Madam Beritola izgubi dva sina, bude pronađena sa dva laneta na jednom otoku i dođe u [[Lunigiana|Lunigianu]], gdje je jedan od njenih sinova u službi njezinog gospodara; on spava sa gospodarevom kćerkom, zbog čega završi u zatvoru. Sicilija se pobuni protiv [[Karlo I Anžujski|Karla I Anžujskog]], a majka prepozna svoga sina, koji se oženi gospodarevom kćerkom. Na kraju i njegov brat bude pronađen. Porodici se vraćaju njihove povlastice. Emilia pripovijeda ovu novelu. Ona podsjeća na priču o Sir Isumbrasu, koja je napisana prije [[1320]]. godine i bila je vrlo popularna u srednjovjekovnoj Engleskoj. === Sedma novela (II, 7) === Babilonski sultan šalje jednu od svojih kćeri, Alatiel, preko mora kako bi se udala za kralja [[Algarve]]a. Tokom četiri godine ona proživi razne avanture i dođe u ruke devet muškaraca. Na kraju se uspije vratiti svom ocu, kojem slaže da je djevica, te je on ponovo pošalje kralju za kojeg se ona i uda. Ovu skandaloznu priču pripovijeda Panfil. Postoji nesloga po pitanju njezinog porijekla, vjerojatno zbog izrazito eklektične prirode njezine fabule, pa je moguće da ju je Bokačo stvorio iz nekoliko različitih izvora. Neki smatraju da su ''Hiljadu i jedna noć'' i ''Efeške priče'' možda bile inspiracija autoru ove priče, ali ne postoji dovoljno dokaza da bi se i jedna od njih mogle smatrati izvorima. === Osma novela (II, 8) === Grof [[Antwerpen]]a ode u egzil zbog lažnih optužbi. On ostavlja svoje dvoje djece u različitim mjestima u Engleskoj i ode raditi u Irskoj. Vrativši se u Englesku nepoznat, on pronalazi svog sina i svoju kćer, koji žive u blagostanju. On služi kao konjušar u vojsci francuskog kralja; dokaže se da je on nevin i vrate mu se sve povlastice. Elissa pripovijeda tu priču, čija je tema (osveta žene zbog prezrivog odbijanja) zajednička sa mnogim starim pričama. Međutim, direktan izvor mogla bi biti istinita priča o Pierru de la Broce i francuskoj kraljici. Dante piše o njegovoj duši u ''Čistilištu'', vi. Pisani izvor mogla bi biti provansalska romansa, koju je 1318. napisao Arnaud Vidal de Castelnaudary, a poznata je kao "Guillaume de la Barre." Međutim, ta tema bila je toliko česta da je teško odrediti glavni izvor. === Deveta novela (II, 9) === Bernabò Ženovski, kojeg prevari Ambrogiuolo, izgubi svoj novac i naredi da njegova nevina supruga bude ubijena. Ona pobjegne, obuče se kao muškarac, te služi sultanu. Ona potom otkrije ko je prevario njenog muža, dovede Bernabòa u Aleksandriju, gdje varalice bude kažnjen. Ona potom ponovo odjene žensku odjeću i sa mužem se vrati u Ženovu bogata. Filomena pripovijeda ovu priču, koja je engleskim čitateljima najpoznatija kroz Šekspirovo djelo ''Cimbelin''. Najstarija poznata verzija te priče potiče iz francuske romanse iz 13. vijeka po imenu ''Roman de la Violette ou de Gerard de Nevers'' (Gilbert de Montreuil). === Deseta novela (II, 10) === Paganino da Monaco otme ženu Messer Ricciarda di Chinzica, koji, po otkrivanju njihovog mjesta prebivanja, odlazi kod Paganina i na prijateljski način traži ženu nazad. Paganino se složi, ali samo u slučaju da se ona želi vratiti svom mužu; ona kaže da se ne želi vratiti. Messer Ricciardo umre, a ona se uda za Paganina. U posljednjoj priči drugog dana Dioneo počinje svoj običaj pripovijedanja posljednje priče svakog dana, s čime nastavlja do kraja ''Dekamerona''. Pouka ove priče - da se mlada žena treba udati za starijeg muškarca - vrlo je česta u srednjovjekovnoj literaturi. == Treći dan == [[Datoteka:Italy and Greece 105.jpg|thumb|[[Ponte Vecchio]] u Firenci, koji je u Bokačovo vrijeme bio nov. Taj grad je mjesto dešavanja mnogih priča iz Dekamerona.]] Neifile je kraljica trećeg dana. Priče ovog dana govore o osobama koje su teško došle do nečega ili izgubile nešto, pa to isto i ponovo stekle. === Prva novela (III, 1) === Masetto da Lamporecchio glumi da je priglup, dobije posao vrtlara u ženskom manastiru i spava sa redovnicama. Filostratova priča o zamislima na koje muškarac dođe da bi uživao u fizičkom društvu manastirskih redovnica također je prisutna i u ''Cento Novelle Antiche'' iz 13. vijeka. === Druga novela (III, 2) === Konjušar spava sa ženom kralja [[Agilulf]]a, koji to dozna i zadrži za sebe, pronađe konjušara i ošiša mu dio glave. Ostriženi konjušar ošiša sve ostale sluge, tako se spasivši. Pampineina priča potiče bilo iz [[Pančatantra|Pančatantre]] ili [[Herodot]]ove ''[[Historija (Herodot)|Historije]]''. Međutim, Bokačova verzija je jedinstvena po tome što kralj očuva i svoju i ženinu čast. === Treća novela (III, 3) === Pod plaštom ispovijesti i sasvim besprijekorne savjesti, jedna dama, koja se sviđa jednom mladiću, navede priglupog fratra na to da joj ne znajući omogući zadovoljenje sa tim mladićem. Filomena pripovijeda ovu priču. === Četvrta novela (III, 4) === Dom Felice pouči fratra Puccia kako da dobije blagoslov putem pokore. Fratar Puccio izvrši pokoru, a za to vrijeme Dom Felice se zabavlja sa njegovom ženom. Pripovjedač je Panfilo. === Peta novela (III, 5) === Zima dadne jahaćeg konja Messer Francescu Vergellesiju, koji mu zauzvrat dopusti da razgovara sa njegovom ženom. Budući da ona ne progovara ni riječi, on odgovara umjesto nje, te je ishod u skladu sa njegovim odgovorom. Ta priča se prvobitno pojavila u zbirci priča na sanskritu, [[Hitopadesha]]. Međutim, moguće je da je Bokačo tu priču direktno preuzeo iz djela ''Sedam rimskih mudraca'', koje je, unatoč svom orijentalnom porijeklu, uvelike kružilo na latinskom jeziku u vrijeme kada je ''Dekameron'' napisan. Pripovjedač je Elissa. === Šesta novela (III, 6) === Ricciardo Minutolo voli ženu Filippella Fighinolfija, te, znajući da je vrlo ljubomorna, navede je na pomisao da će se njegova vlastita žena idućeg dana sresti sa Filippellom u jednom [[hamam]]u (turskom kupatilu); ona ode tamo, sa namjerom da otkrije nevjernost svog muža; ona legne sa muškarcem za kojeg smatra da je Filipello, pretvarajući sa da je ona žena sa kojom se trebao naći; međutim, ispostavi se da je to zapravo Ricciardo. Fiammetta pripovijeda ovu priču, koja je, kao i prethodna, preuzeta iz djela ''Sedam rimskih mudraca''. === Sedma novela (III, 7) === Tedaldo, koji je u nenaklonosti dame u koju je zaljubljen, napusti Firencu. Nakon nekog vremena on se vrati prerušen u hodočasnika, ima razgovor sa tom damom i ukaže joj na to da je ona počinila grešku. Tedaldo spasi smrti njenog muža, optuženog za njegovo ubistvo, te ga pomiri sa braćom, nakon čega diskretno uživa u društvu dame koju voli. Emilia je pripovjedač ove priče, čija ranija verzija ne postoji. === Osma novela (III, 8) === Nakon što uzme neki prah, Feronda sahrane misleći da je mrtav; iz groba ga izbavi opat koji spava sa njegovom ženom; opat ga smjesti u tamnicu i kaže mu da je mrtav i u [[čistilište|čistilištu]]; on nakon toga "uskrsne" i odgaja dijete koje mu je opat napravio sa ženom kao vlastitog sina. Laurettina priča o složenim lukavstvima kojih se opat lati kako bi dobio Ferondovu ženu vjerovatno je preuzeta iz francuske priče ''Le Vilain de Bailleul'', koju je napisao Jean de Boves. Bokačo ne samo da koristi tu priču kako bi ismijao svećenike svog vremena, već i priglupost nekih svojih zemljaka. === Deveta novela (III, 9) === Gillette izliječi fistulu kralja [[francuska|Francuske]] te kao nagradu traži da se uda za Bertranda de Roussillona; on se njome nevoljko oženi i u Firenci se udvara jednoj mladoj ženi; Gilette spava s njim umjesto nje i rodi mu dva sina; on joj poslije toga postane naklonjen i zamoli da mu opet bude žena. Neifile pripovijeda ovu priču, koja se prvi put pojavila u djelu ''Abhijñānaśākuntalam'' (''Priznanje Śakuntale'') autora Kālidāse. Nije sigurno utvrđeno kada je Kālidāsa živio, ali neki smatraju da je to bilo u 5. vijeku. Moguće je da je Bokačo preuzeo tu priču iz francuske verzije koja se pojavila u 11. vijeku. Ta priča je osnova [[William Shakespeare|Šekspirovog]] djela ''[[All's Well That Ends Well]]''. === Deseta novela (III, 10) === Alibech odluči postati pustinjakinja, te je nakon odlaska u pustinju redovnik Rustico nauči kako se vrag tjera u pakao. Ona se potom ponovo nađe u društvu ljudi i postane žena Neerbalu. Dioneo pripovijeda ovu, zasigurno najnepristojniju i najrazvratniju priču u ''Dekameronu''. Naivna djevojka Alibech otputuje u pustinju kako bi se približila Bogu. Ona naiđe na redovnika Rustica koji ju obeščasti pretvarajući se da je uči kako da ugodi Bogu. Međutim, Alibech postane oduševljenija po pitanju [[koitus|tjeranja vraga u pakao]] nego Rustico. Za to vrijeme njena porodica je završila na lomači, pa je ona ostala jedini nasljednik cjelokupnog porodičnog blaga. Na Rusticovo olakšanje, a Alibechino nezadovoljstvo, Neerbale ju otme i natjera da se uda za njega. Noć prije vjenčanja druge ju žene ispituju na koji je način služila Bogu u pustinji, te nakon njenog objašnjenja kako se vrag tjera u pakao, one ju obavijeste da će joj Neerbale zasigurno znati pomoći da ponovo služi Bogu. Zbog svoje prirode, ova priča često je ostavljana nepotpuno prevedena, kao što je slučaj sa prijevodom [[John Payne|Johna Paynea]], gdje je Alibechino spolno buđenje ostavljeno neprevedeno, zajedno sa sljedećom fusnotom: "Prevodioci žale za time što neupotreba u koju je čarolija zapala čini nemogućim prikazati tehničke pojedinosti te umjetnosti na podnošljivom engleskom; zbog toga su oni smatrali neophodnim ostaviti nekoliko dijelova na izvornom talijanskom."<ref>''The Decameron of Giovanni Boccaccio''. Translated by [[John Payne (poet)|John Payne]]. Blue Ribbon Books, 1931</ref> Nije poznata ranija verzija te priče. == Četvrti dan == Bokačo počinje ovaj dan obranom svoga djela budući da je do sada dobrim dijelom dovršeno. Iako on kaže da su dijelovi priča iz prethodnih dana kružili među pismenim građanima Toskane dok je njegovo djelo još bilo nedovršeno, u to se sumnja. Umjesto toga, Bokačo vjerojatno cilja potencijalne kritičare. Čitalac mora zapamtiti da domaća prozna belatristika nije bila cijenjena u Italiji u 14. vijeku i jedna od stvari koje Bokačo kritizira u uvodu četvrtog dana je često viđen stav prema toj književnosti. Ostale kritike odnosile su se na sam Dekameron. Jedna od njih je da nije zdravo za muškarca Bokačovih godina - oko 38 - da se veže za mlade dame, za koje je ovo djelo navodno i napisano. Kako bi se obranio od te kritike (koja kritičarima tog doba zapravo i ne bi pala na pamet) Bokačo pripovijeda priču o tome kako je prirodno za muškarce da uživaju u društvu žena. U toj priči Filipo Balducci je pustinjak koji, nakon smrti svoje žene, sa svojim sinom živi na planini Asinaio i povremeno dođe u Firencu kako bi se opskrbio hranom. Jednog dana, njegov sin (kojem je sada 18 godina i nikada prije nije napustio planinu) pođe s njim, zato što je Filipo preslab da bi išao sam. Sina fasciniraju žene u gradu, mada ih nikada prije nije vidio, zbog čega Filipo zažali što ga je ikada poveo u Firencu. To se često naziva 101. pričom Dekamerona. Ona potiče iz [[Ramayana|Ramayane]], sanskritskog epa koji potiče iz vremena prije Kristovog rođenja. Ta priča bila je vrlo česta u srednjovjekovnom periodu - pojavila se u djelu ''[[Varlam i Joasaf]]'' (napisanom u 8. vijeku), u moralnoj anegdoti [[Jacques de Vitry|Jacquesa de Vitryja]] (13. vijek), u ''Cento Novelle Antiche'' (također 13. vijek), ''Sedam rimskih mudraca'' i talijanskoj zbirci bajki zvanoj ''Fiori di Virtu'' (14. vijek), u djelu "De heremita iuvene" (12. vijek) i u jednom francuskom "fabliau" (kratka, duhovita priča u u stihovima, 13. vijek). Posljednja dva djela su Bokačovi najvjerojatniji izvori, zato što u njima otac žene naziva guskama, dok ih u prijašnjim verzijama naziva demonima koji iskušavaju duše muškaraca. Filostrat je kralj četvrtog dana, tokom kojeg pripovjedači pričaju priče o ljubavnicima čija veza nesretno završi. To je prvi dan kada je muški pripovjedač kralj. === Prva novela (IV, 1) === Tancredi, princ Salerna i Ghismondin otac, ubije njezinog ljubavnika, Guiscarda, te joj pošalje njegovo srce u zlatnom peharu: Ghismonda u njega saspe otrov, popije ga, te umre. Fiammetta pripovijeda tu priču, čiji je najraniji izvor francuski manuskript kojeg je napisao čovjek po imenu Thomas. Međutim, u ranom 12. vijeku se spominje u djelu [[Tristan i Izolda]]. === Druga novela (IV, 2) === [[Datoteka:Annunciation by El Greco (1570-1575, Prado).jpg|thumb|Anđeo Gabrijel u Blagovijesti, [[El Greco]].]] Fratar Alberto uvjeri jednu ženu da je u nju zaljubljen anđeo Gabrijel. Kako bi spavao s njom, fratar joj kaže da se anđeo Gabrijel može pojaviti u tjelesnom obliku. Nakon toga, u strahu od njezinih rođaka, baca se kroz prozor i skriva se u kući jednog siromaha. Idućeg dana ga taj siromah odvede na trg prerušenog u divljeg čovjeka, gdje ga prepoznaju, predaju ga drugim fratrima i utamniče. Pampinea priča drugu priču četvrtog dana, koja je ujedno i vrlo stara. Smatra se da potiče od jednog događaja iz života Aleksandra Velikog. Ostali bitni zapisi te priče su ''Židovski antikviteti'' (Josip Flavije), ''Pančatantra'' i ''Hiljadu i jedna noć''. === Treća novela (IV, 3) === Tri mladića su zaljubljena u tri sestre i sa njima bježe na Kretu. Najstarija sestra ubije svog ljubavnika iz ljubomore. Druga spasi najstariju predavši se grofu Krete. Njezin ljubavnik je ubija i bježi sa najstarijom sestrom. Za ubistvo optuže treću sestru i njezinog ljubavnika, uhapse ih i oni priznaju zločin. Izbjegnu smrt potplativši stražare i osiromašeni bježe na Rod, gdje umru u siromaštvu. Lauretta priča ovu priču. === Četvrta novela (IV, 4) === Gerbino, u suprotnosti sa zavjetom odanosti koji je dao svom djedu, kralju Williamu II Sicilijanskom, napadne jedan kraljev brod koji se zaputio u Tunis kako bi spasio svoju kćer. Nju ubije posada tog broda, a kasnije i on njih, nakon čega bude obezglavljen. Izvor Elissine priče je nepoznat. === Peta novela (IV, 5) === [[Datoteka:Hunt, William Holman — Isabella and the Pot of Basil — 1867.jpg|thumb|upright|''Isabella i ćup sa bosiljkom'', [[William Holman Hunt]]]] Lisabettina braća ubiju njezinog ljubavnika; on joj se pojavi u snu i pokaže joj mjesto na kojem je zakopan; ona skine glavu sa njegovog tijela i zakopa je u ćup u koji posadi bosiljak; nad njim plače svaki dan. Ona umre nedugo nakon što joj braća otmu ćup. Filomena je pripovjedač ove priče, jedne od najpoznatijih u ''Dekameronu'', koja je također bila osnova za narativnu poemu ''Isabella, or the Pot of Basil'' autora [[John Keats|Johna Keatsa]]. === Šesta novela (IV, 6) === Andreuola voli Gabriotta: ona mu ispriča san koji je nedavno imala; on joj ispriča svoj i iznenada umre u njezinom naručju. Nju i njezinu sluškinju uhapse dok one prenose njegovo tijelo u kuću. Ona ispriča šta se desilo, ali joj visoki službenici zaprijete nasiljem. Na kraju se ustanovi da je ona nevina pa je oslobode. Ona potom odluči postati časna sestra. Pripovjedač ove priče je Panfil, prvi muški pripovjedač četvrtog dana. === Sedma novela (IV, 7) === Simona voli Pasquinoa; zajedno su u vrtu; Pasquino protrlja list kadulje o zube i umre; Simonu uhapse, a ona, želeći pokazati sudiji na koji je način Pasquino umro, protrlja list iste biljke o zube i također umre. Pripovjedač je Emilia. === Osma novela (IV, 8) === Girolamo voli Salvestru: popustivši majčinim molbama, on ode u Pariz; vrati se i otkrije da se Salvestra udala; on se ušunja u njenu kuću, legne u krevet pored nje i umre; odnesu ga u crkvu, gdje Salvestra legne pored njega i također umre. Pripovjedač je Neifile. === Deveta novela (IV, 9) === Sieur Guillaume de Roussillon ubije ljubavnika svoje žene, Sieur Guillaume de Cabestainga, te joj da njegovo srce za večeru. Ona, shvativši šta se desilo, baci se sa prozora i pogine. Sahrane ju sa njenim ljubavnikom. Filostrat je pripovjedač ove priče, koja je toliko slična priči IV, 1 da je moguće da su obje imale isti izvor. === Deseta novela (IV, 10) === Jedna žena sakrije svog ljubavnika, koji je slučajno uzeo opijum, u jedan kovčeg, kojeg dvojica lihvara potom odnesu svojoj kući. On se povrati i uhapse ga misleći da je on lopov; međutim, sluškinja žene koja ga je sakrila kaže sudiji da ga je ona sakrila u kovčeg, kojeg su lihvari potom ukrali. On izbjegne vješala, a lihvare kazne zbog krađe kovčega. Dioneo, čije priče ne moraju biti u skladu sa zadanom temom određenog dana, priča ovu priču budističkog porijekla. == Peti dan == Tokom petog dana Fiammetta, čiji naziv znači maleni plamen, kao temu odredi priče u kojima su ljubavnici prošli kroz mnoge poteškoće prije nego što je njihova ljubav sretno završila. === Prva novela (V, 1) === [[Datoteka:Rhodos1493.png|thumb|Rodos, drvorez iz 1493.]] Cimon na moru zarobi svoju buduću ženu, Ifigeniju, ali završi u zatočeništvu na [[Rodos|Rodu]]. Spasi ga Lisimah; njih dvojica zatim zarobe Cassandru i Ifigeniju tokom njihovih vjenčanja. Oni pobjegnu na Kretu, tamo se ožene tim djevojkama i vrate se kući. Čini se da Panfilova priča, kao i uvodna priča četvrtog dana, potiče iz priče o Varlamu i Joasafu. === Druga novela (V, 2) === Gostanza voli Martuccia Gomita i, čuvši da je mrtav, padne u očaj i sama krene ploviti u jednom čamcu, kojeg vjetar odnese do grada [[Sousse]]. Ona ga nađe živog u [[Tunis]]u i obznani mu svoje prisustvo, nakon čega se on, sada već bogat zahvaljujući svojoj službi kralju, oženi njome i vrati se s njom u [[Lipari]]. Emilia pripovijeda ovu priču, čiji se jedan dio navodno zasniva na stvarnom događaju, prema hronici Giovannija Villanija. U Villanijevoj priči [[Tatari|tatarski]] car Kassan je na taj način 1299. godine pobijedio [[egipat]]skog sultana. === Treća novela (V, 3) === Pietro Boccamazza bježi sa Agnolellom, te naiđe na grupu razbojnika; djevojka se sakrije u šumi i dođe do jednog zamka. Pietro završi u rukama razbojnika, ali im pobjegne i nakon nekoliko avantura završi u istom zamku, oženi se Agnolellom i sa njom se vrati u [[Rim]]. Pripovjedač ove priče je Elissa. === Četvrta novela (V, 4) === Messer Lizio da Valbona otkrije Ricciarda Manardija sa svojom kćerkom, nakon čega se Ricciardo oženi njome i tako se pomiri sa njenim ocem. Filostrato je pripovjedač te priče, za koju neki tvrde da je slična djelu "[[Laüstic|Lai du Laustic]]" poznate pjesnikinje iz 12. vijeka - [[Marie de France]]. Međutim, sličnosti nisu toliko izražene, pa je moguće da ju je Bokačo sam napisao ili da potiče iz usmene predaje. === Peta novela (V, 5) === Guidotto da Cremona umre ostavivši djevojčicu Giacominu da Paviji. Ona u Faenzi ima dva ljubavnika, Giannola di Severina i Minghina di Mingola, koji se bore za nju. Otkrije se da je ona Giannoleova sestra, pa ju on preda Minghinu da mu bude žena. Neifile je pripovjedač te priče, za koju raniji književni izvor nije poznat. === Šesta novela (V, 6) === Gianni di Procida, nakon što ga pronađu sa djevojkom u koju je zaljubljen, a koja je obećana kralju Fredericku, završi zavezan s njom na lomači koja će uskoro biti zapaljena. Prepozna ga Ruggieri dell'Oria, pa Gianni bude oslobođen i oženi se tom djevojkom. Pripovjedač je Pampinea. === Sedma novela (V, 7) === Messer Amerigo kupi Teodora kao roblje dok je ovaj još mali. Pokrste ga i odgoje zajedno sa Violente, kćerkom Messer Ameriga. Njih dvoje se zaljube i Violente mu na kraju rodi dječaka. Pod prijetnjom smrću ona svom bijesnom ocu prizna ko je djetetov otac, zbog čega Teodoro bude osuđen na smrt vješanjem. Amerigo kćerki naredi da bira između noža ili otrova i smrti djeteta. Putujući jermenski velikodostojnici prepoznaju osuđenog prema biljegu u obliku jagode. Tako se on i Violente spase smrti u zadnji čas. Oni dobiju blagoslov oca, vjenčaju se i žive sretno do svojih kasnih godina. Pripovjedač je Lauretta. === Osma novela (V, 8) === [[Datoteka:Sandro Botticelli 075.jpg|thumb|right|240px|Umjetnički prikaz priče V, 8 ([[Sandro Boticelli]])]] Zbog svoje ljubavi prema mladoj dami iz porodice Traversari, Nastagio degli Onesti troši svoje bogatstvo, ali njegova ljubav ostaje neuzvraćena. Prijatelji ga mole da napusti grad, pa on otputuje u Chiassi, gdje vidi duha jedne djevojke kojeg progoni i na kraju ubije duh-konjanik, nakon čega je proždere čopor pasa. On sazna da se to dešava svake sedmice i da je ukleti konjanik zapravo bio u sličnoj poziciji kao i on i da je izvršio samoubistvo, dok je žena kasnije umrla ne pokajavši se zbog svoje uloge u njegovoj smrti. Nastagio zatim pozove svoje srodnike i damu u koju je zaljubljen na gozbu na tom istom mjestu. Desi se isto što i prethodni put, žena-duh bude rastrgana na komade na oči njegove drage, koja, u strahu da će završiti na isti način, prihvati Nastagia kao svog muža. Filomenina priča možda potiče iz djela ''Chronicle of Helinandus'' (rani 13. vijek). Međutim, ta priča je u to vrijeme bila vrlo rasprostranjena, pa ju je Bokačo mogao preuzeti iz mnogo različitih izvora, ili čak iz usmene predaje. === Deveta novela (V, 9) === Federigo degli Alberighi, koji voli, ali nije voljen zauzvrat, potroši sav svoj novac na udvaranje i ostane mu samo jedan sokol, kojeg on ponudi za jelo svojoj voljenoj tokom njene posjete, budući da joj nema šta drugo ponuditi; ona, saznavši za to, promijeni mišljenje, uzme ga za muža i učini ga bogatim. Ta Fiammettina priča (ona je njezin pripovjedač, unatoč tvrdnjama nekoliko netačnih izvora) također se vezuje za legendarnog Hatima Taija, koji je živio u 6. vijeku i žrtvovao svog konja kako bi omogućio obrok poslaniku grčkog cara. Ta najranija verzija te priče perzijskog je porijekla. === Deseta novela (V, 10) === Pietro di Vinciolo ode iz kuće vani na večeru; njegova žena dovede mladića u kuću da joj on pravi društvo; Pietro se vrati, a ona mladića sakrije ispod kokošinjca; Pietro izjavi da je u Ercolanovoj kući, u kojoj je on večerao, otkriven mladić kojeg je sakrila Ercolanova žena; Pietrova žena oštro prekori njezin postupak; na nesreću, magarac slučajno stane na prste mladića kojeg je sakrila pod kokošinjac i on vrisne od boli; Pietro tu dotrči, otkrije ga, shvati da ga je žena prevarila, ali joj ipak oprosti zato što smatra da je i on sam dijelom kriv za to što se desilo. Kao i obično, Dioneo pripovijeda posljednju i najnepristojniju priču tog dana. Ta priča preuzeta je iz [[Apulej]]evog djela ''Zlatno magare'' (2. vijek). == Šesti dan == Šestog dana kraljica družine je Elissa i kao temu bira priče u kojima je neka osoba izbjegla napad ili sramotu domišljatom primjedbom. Mnoge priče šestog dana nemaju prijašnje verzije. Moguće je da je Bokačo izmislio mnoge od njih. Zasigurno je bio dovoljno oštrouman za stvaranje tih situacija i primjedbi. === Prva novela (VI, 1) === Vitez Madonni Oretti priča priču kao da jašu na konju, ali to čini toliko loše da ga ona zamoli da joj dozvoli da siđe. Filomena pripovijeda tu priču koja, prema mišljenjima mnogih, otkriva Bokačovo mišljenje po pitanju dobrog i lošeg pričanja priča, isto kao što i dijelovi ''[[Hamlet]]a'' i ''[[A Midsummer Night's Dream|Sna ljetne noći]]'' sadrže Šekspirovo mišljenje o tome šta čini dobrog, a šta lošeg glumca. === Druga novela (VI, 2) === Pekar Cisti vještim govorom Messeru Geriju Spini dadne na znanje da je nesmotreno zatražio od njega ono što nije trebao. Pripovjedač je Pampinea. === Treća novela (VI, 3) === Monna Nonna de' Pulci spremnim odgovorom utiša nedoličnu šalu biskupa Firence. Pripovjedač je Lauretta. === Četvrta novela (VI, 4) === Chichibio, kuhar Currada Gianfigliazzija, spremnim odgovorom pretvori Curradovu ljutnju u smijeh i izbjegne zlu sudbinu koju mu je Currado bio namijenio. Pripovjedač je Neifile. === Peta novela (VI, 5) === [[Datoteka:Uffizi Giotto.jpg|thumb|upright|Giotto, o kome se govori u petoj priči šestog dana]] Na povratku iz Mugella obrazovani pravnik, Messer Forese da Rabatta, i slikar [[Giotto di Bondone|Giotto]] ismijavaju jedan drugog zbog lošeg izgleda. Pripovjedač je Panfil. === Šesta novela (VI, 6) === Michele Scalza nekolicini mladića dokaže da su Baroncijevi najbolji džentlmeni na svijetu i u Maremmi, te tako zasluži večeru. Pripovjedač je Fiammetta. === Sedma novela (VI, 7) === Madonna Filippa, nakon što je muž pronađe sa njezinim ljubavnikom, bude izvedena pred sud, gdje se spremnim i oštroumnim odgovorom opravda i izazove promjenu zakona po kojem je optužena. Filostrat je pripovjedač te priče, u kojoj sadašnji čitatelji mogu uživati jer nosi ideju jednakosti spolova. === Osma novela (VI, 8) === Fresco savjetuje svoju nećakinju da ne gleda svoj odraz u ogledalu ako joj je, kako ona kaže, mučno gledati gadne ljude. Narator je Emilia. Kažnjavanje uobraženosti je u srednjem vijeku bilo često. === Deveta novela (VI, 9) === [[Guido Cavalcanti]] odgovarajućom opaskom ukori određenu firentinsku gospodu koji su ga iskoristili u nezgodnoj prilici. Pripovjedač je Elissa. === Deseta novela (VI, 10) === [[Datoteka:Lawrence-before-Valerianus.jpg|thumb|upright|[[Sveti Lovro]] na suđenju. Spominje se u desetoj priči šestog dana.]] Fratar Cipolla seljacima obeća pokazati pero anđela Gabrijela (zapravo pero papagaja), ali neki šaljivdžije zamijene pero sa komedom uglja; fratar to prekasno otkrije, ali slaže da je to ugalj sa vatre na kojoj je spaljen sveti Lovro. Dioneo je pripovjedač te priče koja ismijava obožavanje relikvija. Izvor te priče je iz zbirke priča na [[sanskrit]]u, po imenu ''Canthamanchari''. Radnja te priče se odvija u [[Certaldo|Certaldu]], Bokačovom rodnom gradu (i mjestu na kojem će kasnije umrijeti). Ime "fratar Cipolla" zapravo znači "fratar [[luk (biljka)|luk]]", a Certaldo je u to vrijeme bio poznat po luku. U priči je prisutan određeni osjećaj ljubavi prema stanovnicima Certalda, iako ih Bokačo u isto vrijeme i ismijava. == Sedmi dan == Tokom sedmog dana Dioneo je kralj društva i kao temu odredi priče u kojima žene prevare svoje muževe. Priče te vrste su tipične po mržnji prema ženama, koja je vladala tokom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]]. Međutim, u mnogim od tih priča žene su prikazane inteligentnijima od svojih muževa. Iako Boccaccio mnoge žene prikazuje u pozitivnom svjetlu, većina muškaraca su stereotipični srednjovjekovni/renesansni rogonje. === Prva novela (VII, 1) === Gianni Lotteringhi tokom noći čuje kucanje na vratima; on probudi svoju ženu, a ona ga ubijedi da je u pitanju čudovište; oboje obave molitvu koju je žena osmislila kako bi otjerala "čudovište", zapravo svog ljubavnika; kucanje potom ubrzo prestane. Emilia pripovijeda prvu priču sedmog dana. U njoj Bokačo navodi da ju je čuo od jedne starice koja je tvrdila da je ona istinita i da ju je čula kad je bila djevojčica. Iako nikada ne možemo znati da li ju je zaista čuo od starice ili ne (moguće je da jeste), ona sasvim sigurno nije istinita. Ona podsjeća na jednu raniju francusku priču Pierra Anfonsa, koja se zove "Le revenant". Osim toga, engleski opis čudovišta kao "vukodlaka" je netačan. Talijanska riječ ''fantasima'' označava nadnaravno stvorenje nalik na mačku i majmuna ili, jednostavnije, duha! === Druga novela (VII, 2) === Nakon što joj se muž iznenada vrati kući, Peronella sakrije svog ljubavnika u bačvu; muž joj kaže da je našao kupca za nju, ali ona mu slaže da je to učinila još i prije njega i da je kupac upravo pregleda iznutra. Ljubavnik iskoči iz bačve i zatraži da ju Peronellin muž oriba; dok muž to radi, on se provodi sa njegovom ženom. Kasnije od muža zatraži da mu bačvu i donese kući. Filostrat pripovijeda tu priču, koju je Bokačo zasigurno preuzeo iz Apulejevog djela ''Zlatno magare'', koje je također izvor desete priče petog dana. === Treća novela (VII, 3) === Fratar Rinaldo spava sa majkom svog kumčeta; međutim, njezin muž ih zatekne u sobi; oni ga potom uvjere da je fratar zapravo liječio dijete od crva pomoću čarolija. Elissa pripovijeda tu priču, koja ima toliko sličnih verzija na francuskom, talijanskom i latinskom, da je nemoguće odrediti samo jednu kao potencijalni izvor. Veza između djetetovog kuma/kume i bioloških roditelja smatrala se toliko svetom da se na spolni odnos među njima gledalo kao na incest. Bokačo u jednoj od idućih priča ismijava to vjerovanje (VII, 10). === Četvrta novela (VII, 4) === Tofano jedne noći zaključa svoju ženu izvan kuće: ona, shvativši da ju on ni na koji način neće pustiti unutra, odglumi da se bacila u bunar (a u njega je zapravo samo bacila velik kamen). Tofano izađe iz kuće i dotrči do bunara, a žena uđe u kuću, zaključa muža vani i grdi ga iz kuće. Lauretta pripovijeda ovu vrlo staru priču. Njezin najraniji izvor je sanskrit ''[[Śukasaptati]]'' (''Papagajevih sedamdeset priča''), koji je napisan u 6. vijeku naše ere. Kasnija verzija se može naći u djelu ''Disciplina Clericalis'' iz 11. vijeka, koje je na latinskom napisao [[Petrus Alphonsi]], židov koji se preobratio na kršanstvo. Ta priča bila je vrlo popularna i u to doba je postojala na mnogim dijalektima. === Peta novela (VII, 5) === Ljubomorni muž se preobuče u svećenika i sasluša ispovijest svoje vlastite žene; ona mu kaže da voli jednog svećenika i da je on posjećuje svake noći. Muž se onda postavi pred vrata kako bi sačekao svećenika, a žena ga za to vrijeme uvede preko krova i zabavi se s njime. Fiammettina priča najvjerovatnije vodi porijeklo od neke francuske priče ili moguće provansalske romanse, od kojih su obje zabilježene kratko prije nego što je napisan ''Dekameron''. === Šesta novela (VII, 6) === Madonna Isabella se provodi sa Leonettom, kojeg je prihvatila kao ljubavnika, kada ih iznenadi Messer Lambertuccio, koji ju voli; nakon što se u otprilike isto vrijeme vrati i njezin muž, ona pošalje Lambertuccia iz kuće sa mačem u ruci, a njezin muž poslije odvede Leonetta kući. Pampinea pripovijeda tu verziju jedne česte srednjovjekovne priče koja potiče iz [[Indija|indijske]] [[Hitopadesha|Hitopadeshe]]. Kasnije verzije ispričane su na perzijskom, francuskom, latinskom (''Sedam rimskih mudraca'' - ''The Seven Wise Masters'') i hebrejskom. === Sedma novela (VII, 7) === Lodovico otkrije Madonni Beatrice svoju ljubav prema njoj; ona pošalje Egana, svog muža, u vrt preodjevenog u sebe, a za to vrijeme se provodi s Lodovicom; on kasnije ode u vrt i prebije Egana. Filomenina šaljiva priča vjerovatno potiče iz neke ranije francuske priče. === Osma novela (VII, 8) === Jedan muž postane ljubomoran na svoju ženu i otkrije da ona noću, kada čeka svog ljubavnika, zaveže nit o nožni palac da bi znala kada on dolazi. Međutim, žena dozna šta se dešava i idući put stavi drugu ženu u svoj krevet. Muž je zatekne, ne znajući da je u pitanju druga žena, prebije je i odreže joj kosu. Potom ode i pozove braću svoje žene koji ga izgrde, vidjevši šta se desilo i misleći da laže. Pripovjedač je Neifile. Ta priča potiče iz ''[[Pančatantra|Pančatantre]]'', a kasnije se javljala kao dio zbirki priča na sanskritu, arapskom, francuskom i perzijskom. Bokačo je vjerovatno koristio francusku verziju te priče. === Deveta novela (VII, 9) === Lidija, Nikostratova žena, voli Pira, a on od nje, da bi bio siguran da ga zaista voli, zatraži tri stvari od nje; ona ih sve uradi i uživa u njegovom društvu u Nikostratovom prisustvu, a onda ga uvjeri da je ono što je vidio bilo nestvarno. Pripovjedač je Panfil. Bokačo je spojio dvije ranije narodne pripovijesti u jednu kako bi stvorio tu priču. Ispit vjernosti prije toga je zabilježen na francuskom (kratka priča) i latinskom (elegijska komedija ''[[Comoedia Lydiae]]''), ali izvorno potiče iz Indije ili [[perzija|Perzije]]. Priča o kruškinom stablu, engleskim čitateljima najpoznatija iz ''[[The Canterbury Tales|Kenterberijskih priča]]'', također potiče iz Perzije - iz djela ''Bahar-Danush'' u kojem se muž popne na stablo datulje umjesto kruške. Moguće je da je ta priča stigla u Evropu preko ''[[1001 noć|Hiljadu i jedne noći]]'' ili možda iz verzije u šestoj knjizi [[Mesnevija|Mesnevije]] koju je napisao [[Dželaludin Rumi]]. === Deseta novela (VII, 10) === [[Datoteka:Siena-Stemma.png|thumb|upright=0.5|Grb [[Siena|Siene]], mjesta dešavanja desete priče sedmog dana. Bokačo često predstavlja stanovnike tog grada u negativnom svjetlu.]] Dvojica muškarasa iz Siene vole jednu damu, a jedan od njih je kum njezinog djeteta; kum umre, obećavši da će se vratiti sa drugog svijeta i posjetiti svog druga; on to zaista i učini i ispriča mu kakav je život tamo. Kao i obično, Dioneo pripovijeda posljednju priču dana. Pogledati komentar na treću priču sedmog dana (VII, 3) za informacije o odnosu između roditelja djeteta i njegovog kuma/kume. == Osmi dan == Lauretta vlada tokom osmog dana pripovijedanja. Tokom tog dana pripadnici te skupine pripovijedaju priče u kojima su žene prevarile muževe ili obrnuto. === Prva novela (VIII, 1) === Gulfardo posudi novac od Guasparruola, koji je obećao dati Guasparruolovoj ženi, da bi mogao spavati s njom. On joj dadne novac i u njezinom prisustvu kaže Guasparruolu da je to učinio, a ona to i potvrdi. Neifile pripovijeda. Ta (i iduća) priča potiču iz francuske priče koju je u 13. vijeku napisao [[Eustache d'Amiens]]. Također je poznata iz jedne [[Geoffrey Chaucer|Chaucerove]] priče. On ju je, kao i Bokačo, preuzeo iz istog izvora. === Druga novela (VIII, 2) === Svećenik Varlunga spava sa Monnom Belcolore; kod nje ostavi svoj ogrtač kao zalog, a od nje dobije avan. On joj vrati avan, a od nje zatraži ogrtač, koji mu ona vrati sa porugom. Panfil pripovijeda tu priču, koja je druga varijanta priče VIII, 1. === Treća novela (VIII, 3) === [[Calandrino]], Bruno i Buffalmacco krenu u potragu za [[heliotrop]]om (krvavim kamenom) u blizini rječice Mugnone. Misleći da ga je pronašao, Calandrino se vrati kući pun tog kamenja. Žena ga izgrdi, nakon čega se on naljuti i prebije je, a svojim drugovima ispriča ono što oni znaju i bolje od njega. Elissa pripovijeda tu priču, prvu u kojoj se javljaju Bruno i [[Buonamico Buffalmacco|Buffalmacco]]. Njih dvojica su bili rani renesansni talijanski slikari. Međutim, obojica su bila poznatija po svojoj ljubavi prema šalama nego po svojem slikarskom umijeću. Bokačo je tu priču vjerovatno sam izmislio i iskoristio poznate šaljivdžije kao glavne likove. === Četvrta novela (VIII, 4) === Župnik Fiesole zaljubljen je u jednu udovicu, ali ona ne voli njega; namjeravajući da legne sa njom, on zapravo legne sa njezinom služavkom, sa kojom ga, uz pomoć udovičine braće, pronađe njegov biskup. Emilijina priča potiče iz priče "Le Prestre et Alison" koju je napisao Guillaume Le Normand. === Peta novela (VIII, 5) === Tri mladića svuku hlače sudiji iz [[Marche|Marke]] za vrijeme suđenja. Pripovjedač je Filostrat. === Šesta novela (VIII, 6) === Bruno i Buffalmacco ukradu svinju od Calandrina i negovore ga da utvrdi kako će je vratiti pomoću tableta sa đumbirom i vinom. Dadnu mu dvije tablete, koje zapravo sadrže paprac i aloju; onda mu se učini da zapravo ima svinju kod sebe, te ga Bruno i Buffalmacco prinude da ih podmiti da njegovoj ženi ne kažu šta se desilo. Filomena pripovijeda. Kao i Bruno i Buffalmacco, Calandrino je također bio talijanski renesansni slikar iz 14. vijeka. Međutim, Calandrino je među svojim suvremenicima bio poznat kao bedak. Moguće je da je ta priča zapravo istinita i da ju je Bokačo prvi zabilježio. Ispit kojem Bruno i Buffalmacco podvrgnu Calandrina je zapravo bio srednjovjekovni ispit iskrenosti, a priča je u skladu sa onim što znamo o karakteru ta tri slikara. === Sedma novela (VIII, 7) === Jedan student zaljubljen je u jednu damu, zbog koje provede jednu zimsku noć vani, čekajući je u snijegu. On joj se kasnije osveti lukavštinom, zbog koje ona jedan cijeli julski dan ostane gola na tornju, izložena muhama, obadima i suncu. Pampineina pripovijeda tu priču čija je tema osveta zbog prezrene ljubavi. Ona je imala veliki broj analoga u mnogim jezicima u periodima antike, srednjeg vijeka, renesanse i ranog modernog doba. === Osma novela (VIII, 8) === Jedan muškarac spava sa ženom drugog; taj drugi, svjestan toga šta se dešava, uz pomoć žene prvog muškarca zaključa ga u kovčeg; nakon toga ima spolne odnose s njom na istom kovčegu. Pripovjedač je Fiammetta. Kao i mnoge druge priče osmog dana, ova ima temu koja je zajednička sa mnogim pričama iz antike i srednjeg vijeka pa stoga nije moguće istaći jedan izvor koji je Bokaču služio kao inspiracija. === Deveta novela (VIII, 9) === Bruno i Buffalmacco uvjere liječnika Simonea da se tokom noći uputi na određeno mjesto gdje će ga primiti u društvo. Buffalmacco ga tamo baci u jarak ispunjen prljavštinom gdje ga on i Bruno i ostave. Lauretta pripovijeda još jednu priču o Brunu i Buffalmaccu i njihovim šalama. Ona je vjerovatno bila samo sredstvo kojim je Bokačo dokazao svoju sposobnost stvaranja igre riječima, kao i priča VI, 10. === Deseta novela (VIII, 10) === Jedna [[Sicilija]]nka trgovcu lukavo oduzme stvari koje je on donio u [[Palermo]]; on, praveći se da se vratio sa još više dobara, posudi novac od nje i u zamjenu za to joj ostavi vodu i kučinu. Dioneo je pripovjedač te priče, koja se može naći i u Alfonsovom djelu ''Disciplina Clericalis'' i u ''[[Gesta Romanorum]]'', od kojih su oba napisana na latinskom. == Deveti dan == Emilia je kraljica devetog dana. Po drugi put ne postoji određena tema za priče (osim tada, to se desilo samo na prvi dan). === Prva novela (IX, 1) === Madonna Francesca, koja ima dva ljubavnika (Rinuccija i Alessandra), a ne voli ni jednog, od jednog zatraži da legne u grob i glumi mrtvaca, a od drugog (koji ne zna da je to živ čovjek) zatraži da izvuče njegovo truplo iz groba; ni jedan ni drugi ne ispune njene zahtjeve te ih se ona na taj način vješto riješi. Pripovjedač je Filomena. === Druga novela (IX, 2) === Opatica se tokom noći probudi i požuri do sobe jedne časne sestre, sa namjerom da je iznenadi u krevetu sa ljubavnikom; misleći da je na glavu stavila veo, ona zapravo stavi gaće svećenika sa kojim je u odnosu. Časna sestra, upozorivši je na to čime je pokrila glavu, bude oslobođena i kasnije se sa mnogo manje problema nalazi sa svojim ljubavnikom. Elissa je pripovjedač te priče, koja je ili preuzeta iz priče koju je Jean de Condé napisao između 1313. i 1337. godine, ili iz priče o Sv. [[Jeronim]]u u ''Zlatnoj legendi'', koja je napisana oko 1260. godine. Međutim, vjerovatnije je da je prva priča bila izvor Bokačove. === Treća novela (IX, 3) === Majstor Simone, na nagovaranje Bruna, Buffalmacca i Nella, uvjeri Calandrina da je trudan. Calandrino mu onda da novac i kopune za lijekove, nakon čega mu ovaj pomogne da ima bezbolan "pobačaj". Filostrato pripovijeda tu humorističnu priču. === Četvrta novela (IX, 4) === Cecco, sin Messer Fortarriga, izgubi sve što posjeduje kladeći se u Buonconventu, ali ne i novac Cecca, sina Messer Angiulierija; seljaci zbog Cecca Fortarriga obuzdaju Cecca Angiulierija, koji je potrčao za prvim samo u košulji vičući da ga je ovaj opljačkao; prvi Cecco zatim obuče njegovu odjeću, uzjaše njegovog konja i ostavi Cecca Angiulierija da ga slijedi u košulji. Pripovjedač je Neifile. === Peta novela (IX, 5) === Calandrino, koji se zaljubio u jednu gospođicu, od Brune dobije svitak kojim je, prema njegovoj tvrdnji, treba dodirnuti da bi ona krenula s njim; žena ga pronađe s njom i podvrgne ga jako teškom i tegobnom pregledu. Fiammetta je pripovjedač te priče, jedine u kojoj se Bruno pojavi bez Buffalmacca. === Šesta novela (IX, 6) === [[Datoteka:Geoffrey Chaucer, Tale of Melibee, Ellesmere Chaucer, mssEL 26 C 9, folio 153v cropped tight.jpg|thumb|Geoffrey Chaucer, čije Kenterberijske priče potiču od istih izvora kao i mnoge priče iz Dekamerona, uključujući i IX, 6.]] Dva mladića odsjednu u gostionici; jedan legne sa domaćinovom kćerkom, a domaćinova žena slučajno legne s drugim. Onaj koji je legao sa kćerkom potom legne u krevet njezinog oca i sve mu ispriča, misleći da je to njegov prijatelj. Oni razmjene par riječi, nakon kojih domaćinova žena, shvativši šta se desilo, legne u krevet sa kćerkom i uz par zgodnih riječi uspostavi savršen red. Panfilova priča potiče od priče "Gombert et les deus Clers" [[Jean Bodel|Jeana Bodela]], koju je [[Geoffrey Chaucer|Chaucer]] također iskoristio za treću priču iz zbirke ''Kenterberijske priče''. === Sedma novela (IX, 7) === Talano di Molese usni da vuk izgrize i iskida grlo i lice njegove žene; on sutradan upozori ženu na to, ali ona ga ne posluša i san se ostvari. Pampinea je pripovjedač te priče, za koju se ne zna raniji izvor. === Osma novela (IX, 8) === Biondello nadmudri Ciacca po pitanju doručka; Ciacco mu se za to lukavo osveti i Biondello bude sramotno prebijen. Pripovjedač te novele je Lauretta. === Deveta novela (IX, 9) === Dva mladića traže [[Solomon]]ov savjet; jedan ga upita kako da ga drugi zavole, a drugi ga upita kako da izađe na kraj sa neposlušnom ženom. Kralj prvom kaže da voli, a drugom da ode do Guščijeg mosta. Prvi počne davati ljubav drugima i drugi ga zaista zavole. Drugi na spomenutom mostu ugleda mazgu koja ne želi preći most, sve dok je vlasnik ne izudara. Vrativši se kući, on iskoristi istu taktiku sa svojom ženom; ona mu odbije napraviti večeru koju on želi, a on je prebije. On se probudi idućeg dana sa toplim doručkom, a kada se uvečer vrati kući, na stolu ga čeka omiljeno jelo. Emilia je pripovjedač te priče, koja svoje porijeklo vjerovatno vuče iz Azije. === Deseta novela (IX, 10) === Dom Gianni, na Pietrovo insistiranje, koristi čaroliju kako bi pretvorio Pietrovu ženu u kobilu; međutim, kada dođe dio gdje se treba staviti rep, Pietro, rekavši da ne želi rep, poništi čaroliju. Dioneova nepristojna priča potiče iz francuske priče "De la demoiselle qui vouloit voler en l'air." == Deseti dan == Panfil je kralj posljednjeg dana pripovijedanja i odluči da se pripovijedaju priče o darežljivosti. Čini se da te priče rastu po količini darežljivosti dok taj dan (i čitavi ''Dekameron'') ne dostigne svoj vrhunac u vidu priče o strpljivoj Griseldi. === Prva novela (X, 1) === Vitez u službi španskog kralja smatra se nedovoljno nagrađenim. Kralj mu zbog toga ubjedljivim dokazima dokaže da nije kriv on, već vitezova loša sudbina; nakon toga mu dadne vrijedan poklon. Neifilina priča je jedna od najraspršenijih priča u cijeloj zbirci. Ona potiče iz dva izvora. Prvi dio (usporedba kralja sa mazgom) potiče iz djela "Fortunatus Siculus" (Busone de'Raffaelli da Gubbio), koja je na talijanskom napisana oko 1333. godine. Drugi dio (vezan za kovečege, također poznat iz Šekspirovog djela ''[[Mletački trgovac]]'') potiče iz djela ''Barlam i Joasaf'' Joannesa Damascensusa, koje je oko 800. godine napisano na grčkom. Ipak, Bokača je najvjerovatnije inspirisalo djelo ''[[Gesta Romanorum]]''. === Druga novela (X, 2) === [[Ghino di Tacco]] zarobi opata Clunyja, izliječi ga od stomačne bolesti i oslobodi ga. Opat ga, na povratku u Rim, pomiri sa [[Bonifacije VIII.|papom Bonifacijem]] i učini ga nadstojnikom bolnice. Pripovjedač je Elissa. Ghino di Tacco bio je talijanski ekvivalent engleskog [[Robin Hood|Robina Hooda]], s tom razlikom da je Di Tacco bio stvarna osoba čija su djela kao vođe grupe razbojnika prešla u legendu. Živio je u drugoj polovini 13. vijeka. Međutim, Bokačova priča je samo jedna od mnogih legendi koje su o njemu stvorene. === Treća novela (X, 3) === Mitridanes, koji ne voli Nathana zbog njegove uljudnosti, otputuje da ga pronađe i ubije; on sretne jednog čovjeka, nesvjestan da je to zapravo Nathan, koji mu objasni kako će ga lakše ubiti. Slijedeći njegov savjet, on ga pronađe u jednom šumarku, prepozna ga, posrami se i postane njegov prijatelj. Pripovjedač je Filostrat. === Četvrta novela (X, 4) === Messer Gentile de' Carisendi (iz [[Modena|Modene]]) iskopa ženu u koju je bio zaljubljen, a koju su sahranili jer su mislili da je mrtva. Ona oživi i rodi dječaka; Messer Gentile je nakon toga, zajedno sa njenim sinom, vrati Niccolucciju Caccianimicu, njezinom mužu. Lauretta pripovijeda tu priču koja nema jasan izvor. === Peta novela (X, 5) === [[Datoteka:The Enchanted Garden of Messer Ansaldo by Marie Spartali Stillman (1889).jpg|thumb|''Začarani vrt Messer Ansalda'', [[Marie Spartali Stillman]]]] Madonna Dianora od Messer Ansalda zatraži vrt koji će u januaru biti jednako lijep kao i u maju; Messer Ansaldo se poveže sa jednim prizivačem duhova i stvori joj taj vrt. Njezin muž joj dozvoli da zadovolji Messer Ansalda, što je ona obećala učiniti ako dobije taj vrt; međutim, Ansaldo je, saznavši za muževu odluku, oslobodi njezinog obećanja; prizivač duhova nakon toga prekine vezu s njim i odluči ne uzeti ništa. Pripovjedač je Emilia. Ta priča nalazi se i u djelu ''[[Śukasaptati]]'', ali i u nekoliko azijskih zbirki priča, na mnogim jezicima... === Šesta novela (X, 6) === Kralj Karlo I. Anžujski zaljubi se u jednu djevojku, a kasnije se posrami svoje ludosti i dadne i nju i njezinu sestru odgovarajućim muževima. Pripovjedač je Fiammetta. === Sedma novela (X, 7) === [[Datoteka:PedroIII.jpg|right|thumb|upright|Kralj Petar III. Aragonski (1239.–1285.)]] Lisa se zaljubi u kralja [[Pere III. od Aragona|Pedra]] i razboli se zbog toga; on sazna za to, utješi je i uda je za jednog mladog gospodina, te je poljubi u čelo i obeća biti njezin vitez do kraja života. Pripovjedač je Pampinea. Izvor nije poznat. === Osma novela (X, 8) === Sofronija, iako sebe smatra Gisippovom ženom, zapravo je žena Tita Quintiusa Fulvusa i otputuje s njim u Rim; Gisipp tu dođe u siromaštvu i, smatrajući se prezrenim od strane Tita, da bi ostvario svoju smrt, tvrdi da je ubio čovjeka. Tit ga prepozna i, da bi spasio njegov život, izjavi da je zapravo on ubio tog čovjeka; međutim, onaj koji je tvrdio da je bio svjedok tog djela otkrije da je on sam bio ubojica. Oktavijan ih onda svu trojicu oslobodi, a Tit Gisippu dadne svoju sestru kao ženu i sa njim dijeli svu svoju imovinu. Filomena pripovijeda tu priču, koju je Bokačo možda preuzeo iz Alfonsovog djela "Disciplina clericalis." Međutim, njezin krajnji izvor je na Istoku, ali nije tačno određeno mjesto i vrijeme porijekla. === Deveta novela (X, 9) === Messer Torello ugosti sultana [[Saladin]]a prerušenog u trgovca. Potom uslijedi [[Treći križarski rat]] i Messer Torello svojoj ženi odredi datum nakon kojeg ga više ne mora čekati i može se preudati; Saladin ga zarobi, on postane njegov sokolar, te ga sultan primijeti i prepozna. Saladin mu otkrije da je on zapravo bio onaj trgovac i ugosti ga. Messer Torello se razboli te ga čarolijom u roku od jedne noći vrate u [[Pavia|Paviju]], gdje se održava drugo vjenčanje njegove žene; međutim, ona ga prepozna te se on s njom vrati kući. Pripovjedač te priče je Panfil. === Deseta novela (X, 10) === Gualtieri, markiz [[Saluzzo|Saluzza]], pod pritiskom molbi svojih vazala pristane uzeti sebi ženu, ali, namjeravajući da bude zadovoljan kad je izabere, on uzme kćer jednog običnog čovjeka. Sa njom ima dvoje djece i oboje uzme i uvjeri ženu da ih je ubio. Nakon toga, praveći se da se umorio od nje i da će uzeti drugu ženu, istjera je iz kuće i dovede njezinu kćerku obučenu kao njegovu mladu; međutim, ona i to istrpi, te je on vrati kući, pokaže joj djecu (sada već odraslu) i ukazuje joj poštovanje, a ona zadobije i poštovanje drugih i postane markiza. Dioneo pripovijeda posljednju (i vjerojatno najprepričavaniju) priču Dekamerona. Iako je Bokačo prvi zabilježio tu priču, zasigurno ju nije izmislio. Petrarka spominje da ju je čuo prije mnogo godina, ali ne od Bokača. Prema tome, ona je vjerojatno kružila u oralnoj tradiciji u vrijeme kada je Dekameron napisan. Petrarka je poslije prepričao tu priču na latinskom,<ref>[http://petrarch.petersadlon.com/griselda.html "The Tale of Griselda"], by Petrarch. English translation from the Latin.</ref> što je vjerojatno faktor koji je najviše doprinjeo njezinoj ogromnoj popularnosti tijekom idućih vijekova. == Zaključak == Djelo završava naglo. Boccaccio, kao i u uvodu za četvrti dan, brani svoje djelo od klevetnika. Međutim, ovaj put to radi na humorističan i svetogrdan način. == Stil Dekamerona == [[Datoteka:The Decameron.jpg|left|thumb|200px|Ilustracija iz kopije Dekamerona, Venecija, oko 1492.]] Asketski duh koji vladao [[Srednji vijek|srednjovekovljem]] postavio je vrhunac savršenstva u ekstazu. [[Dante Alighieri|Danteova]] alegorijska bića odraz su zamagljene vizije sveta, želje da se nešto kaže po ugledu na teokratsku literaturu, legende, misterije, vizije i alegorije. Nasuprot takvom svetu postoji početkom 14. veka živa trubadurska tradicija koja na svet gleda mnogo vedrije, postoje novele – priče o događajima od velikog značaja koji nam se dopadaju kao istiniti. Ipak, neplodnost dela koja su prethodila Dekameronu je nespecifičnost situacije, opštost likova, i to je polje na kome će Bokačo, učenjak, poznavalac Dantea i klasike, začeti svoj literarni svet. Oskudan, protokolaran okvir Dekamerona on ispunjava individualiziranim pričama, u kojima glavnu ulogu igraju dve pojave – ljubav i inteligencija. U odnosu na njih se čitav svet ponovo procenjuje. Duh [[humanizam|humanizma]] po čijim je stavovima i pesnik živeo, nameće mu da istakne u svom delu trijumf razuma i duha, prirodnog nagona, nad misticizmom klera. Dekameronom Bokačo uzdiže zemaljski život iz blata, a književni rod novele iz niskih u srednje staleže. Njegovo oružje je vesela karikatura. Kako ona funkcioniše? Karikatura je realno prikazivanje predmeta uz isticanje njegove slabe i smešne strane, i upravo je to sredstvo poslužilo Bokaču da stvori svoj novi svet – koji je prirodan, a ne duhovan. Unutrašnji duhovni život pun misterije i fanatizma koji nalazimo kod Dantea – ovde je potisnut nagonom – silovitom reakcijom na sopstvenu suprotnost. U tom svetu [[Bog]] i proviđenje su samo imenovani, dok svetom i ljudskim sudbinama upravlja slepi slučaj – Fortuna, koja se može pobediti samo uz pomoć inteligencije. Natprirodnog nema, može se pojaviti samo kao šala i prevara, dok se [[bajka]] javlja samo u dve novele poslednjeg dana u pričama o čarobnom vrtu i velikodušnosti. Legenda je izložena [[parodija|parodiji]], viteški ideali se hvale, ali u sklopu [[renesansa|renesansnog]] zanosa zaštite prirodnog ponošanja, lične inicijative i domišljatosti. Zbog takvih karakteristika Bokačovo je delo nazvano Ljudskom komedijom, čistoj suprotnosti [[Divina Commedia|Božanstvenoj komediji]], a ovaj termin upotrebljava i De Sanktis. Ovo definiše poetski svet u kome je telo suprotstavjleno strogosti klera, u kome profani svet karikira svoje gospodare. Zlobno društvo neznalica se suprotstavlja inteligentnom društvu. Komični motiv Dekamerona proističe iz inteligentnog, a ne moralnog sveta. Lukavi duh stalno trijumfiuje nad neukim. Takav pogled prema intelektu dolazi iz kulta lepe forme, lepe reči i najezde antičkog nasleđa koji dolaze posle Dantea. Umetnike interesuje lepa odeća stvarnosti, a u proučavanju ih vodi erudicija. Javlja se naturalizam i realizam praktičnog života. Međutim, Bokačov svet nije čisto realističan. Pre svega zato što njegov cilj nije da predstavi precizno svet kakav jeste, već da pronađe čudesne i izuzetne slučajeve i da ih predstavi na duhovit način. Novele su samo prividno, površno raspoređene na teme i lelujaju od krajnosti do krajnosti; tragično i komični, visoko i nisko, mešaju se kao odraz šireg pogleda na svet. Autor i slušalac su superiorni nad pričom – nalaze se visoko iznad nje, nepredvidivi, posmatraju svoj predmet kritički, zabavljaju se i naslađuju njime na elegantan način. Vrsta čudesnoga koja iz toga izvire je sasvim nova – ljudska dela u hiru slučaja koja pobeđuju pretpostavke razuma. Zato De Sanktis Dekameron naziva i Karavanom mašte u kome su ljudi oslobođeni svih veza naočigled smrti – pozornica ljudskih dela kojima upravlja slučaj. Pošto je interes Dekamorona u neobičnosti uzroka i posledica događaja, moralno je potpuno uklonjeno – vrlina je takođe književna – prerađena iz viteških romana i svetovne literature. Gospoda pokazuju svoju vrlinu time što se ne služe zlo svojom silom već se pokazuju darežljivi i uslužni. Vrlina tako više nema teološki i mističan karakter – i stvara se osećaj vedrine. Srećne i tužne priče plivaju u lepom okviru sve utopljene u tu vedrinu. Opisi, razgovori i refleksije razblažuju i rasplinjuju svaku tugu i kob – negativne, ali i pozitivne emocije postaju sasvim površne. Uslovljen istorijskim okolnostima (pobedom gibelina, miru, povratku antičkom nasleđu) intelekt se razmnožio, stvorio svoju klasu (humaniste) i tako se izdvojio od ostatka sveta. Siguran znak učenosti u tom soju postalo je smejanje grešnom, neukom svetu. Čak i propovednici više nisu bili sumorni već su nastojali da dosetkama, ogovaranjima i šalama zabave slušaoce. Zato i Bokačo sebi dozvoljava da u Dekameronu svetovni ljudi prilikom ispovesti (Ćapeleto) magarče glupe i tupe sveštenike. Ali šta to vidimo u prelazu, Bokačovom izumu – Pamfilo počinje pripovetku da će se raditi o tome da svaku stvar treba raditi u ime Boga, jer on uzima u obzir čistotu molioca, a ne njegovo neznanje, niti to što je možda u paklu. Zatim se ocrtava čovek koji uživa u grehu, koji sa zadovoljstvom i svesno čini zlo. U Burgundiji se ponaša drugačije, kao ljubazan i blag. Zelenaši se, kad Ćapeleto oboli, brinu da im njegova smrt u njihovoj kuće ne naškodi za posao, jer su italijanski zelenaši. Iako bi ga otac pustio sa ispovesti brže, matorom Italijanu je stalo da što više slaže, jer u laži uživa, a ovo mu je poslednja. "Jednom sam pljunuo u božijem hramu", kaže na kraju Ćapeleto, a sveštenik mu odgovara: "Nema veze, svi mi tamo pljujemo po ceo dan." Čak i prevaranti su zgranuti i razveseljeni Ćapeletovim bezočnim laganjem. Pošto je Ćapeleto postao svetac, Bokačo zaključuje da nije važno kakvom se svecu molimo dok god je naša misao čista i iskrena. Iako je pripovedač u ovoj priči moralno neopredeljen zbog štoga što ne procenjuje svetsku pravdu, već svoje mogućnosti, i odnos sa bogom – on postavlja jednu komičnu situaciju – oduševljenog fratra i lažljivog Ćapeleta – i iz rušenja jedne od misterija hrišćanstva – poslednje ispovesti – navir komika. U istom maniru, čuda svetaca (Martelino, Fra Alberto) prikazana su sa komičnom veselošću. U priči o Martelinu, tri lakrdijaša dolaze da vide umrlog sveca Ariga. Da bi ušli u punu crkvu, Martelino se pravi oduzetim. Štos bi mu upalio, ali ga je neko prepoznao i onda su ga pretukli. Da bi ga spasili, prijatelji ga optužuju za krađu, od čega se on brani, ali je barem spašen od batina zbog glume hendikepiranosti. Svu trojicu spašava i nagrađuje uslužni Sandro, predstavnik plemićke vrline. Priča o Martelinu je zabavna priča, bez oštre poente, koja se igra sa motivom svetosti. Još bezobraznija je priča o Fra Albertu koji je ubedio ženu da se u nju zaljubio Anđeo Gavrilo. Niko ne potencira da je važno to što je on loše završio – važna je priča, koja je prijatna, fluentna i drži pažnju. Tako i Pampineja počinje priču – želi da ispriča novelu koja će sve da nasmeje, ali da se ne udalji suviše od teme pripovedanja. Priča je takođe o prevarantu koji postaje sveštenik preselivši se iz Imole u [[Venecija|Veneciju]]. U ovoj priči Fra Alberto zastupa intelekt, koji se zlo služi svojom moći nad priglupim svetom. Iz toga takođe izbija vrcava komika, posebno kada joj kaže da ga je anđeo prebio i zatražio da se izvini što je kudio njenu lepotu – Lizeta se toliko nadula od uzbuđenja da joj košulja nije prekrivala zadnjicu. Namere fra Alberta su potpuno telesne, ali i smešne. Tu dolazi do onog momenta koji Auerbah navodi kao primer za Bokačovo tretiranje stvarnosti razgovor glupe Lizete i neke žene oko Arhanđela Gavrila, vrhunac komičnog u ovoj noveli. Sa psihološkom rafiniranošću on oslikava prijino ustezanje i tobož verovanje Lizeti da bi joj ona ispričala celu priču. Posle toga su mnoge [[peripetija|peripetije]] – skakanje u kanal Grande, svetkovina na kojoj se Alberto prerušava u divljeg čoveka da bi pobegao od devera. Život predstavljen u Dekameronu je velika slika sveta nad kojom se dižu Danteove paklene Malebolge. Kulturan i uglađen svet u njemu je refleks viteških romana (Federico degli Albriđi). Utisak je da se u novelama nalazimo u površnom i lakomislenom svetu, okrenutom ka spolja, ka uživanju, sudbinama nošenim tamo-'vamo vihorima slučaja i sreće. Kultura u prvom cvatu ruga se nekulturi nižih slojeva. Osnovni karakter koji daje radost Dekameronovim prizorima je priprostost neukih ljudi. Pripovedači Bokača su renesansni ljudi – oni provode veseo, ali pristojan život, zazivaju Boga i poštuju Crkvu i religiozne forme – međutim oni se smeju glupanima i lukavcima bez težnje da svet isprave u moralnom smislu ili da ga reformišu – nalik [[King Lear|Kralju Liru]] na krahu [[William Shakespeare|Šekspirove]] drame, kada drži Kordeliju u naručju, mrtvu. Ta neposrednost smrti je kuga, kod Bokača. Radosnoj atmosferi pripovedaka u mnogome doprinosi njihov okvir – jer su i njihovim pripovdačima one samo sredstvo da se vreme provede ugodno, i da se ne misli na svakodnevne opasnosti. Ono što ih čini zanimljivim jeste Bokačova umetnost lokalizacije – pričanja priče kao da je jedinstvena, kao da se odigrala samo jedan put. Bio je poznat po tome da je do preciznosti hirurga obrađivao predanja sve dok ne bi bile samo njegove priče. (Paklena devojka V, 8). Tu Bokačo priča jednu običnu priču o tome kako žena precenjuje svoju lepotu i kudi druge, ali zbog načina pričanja, pametne dosetke njenog strica i još nekih detalja, priča izgleda kao da se dogodila samo jednom u Čelatiku (shvatila je Freskove istinite reči onako kako bi ih razumela ovca). == Forma novele == Bokačove inovacije u formi novele bile su uvođenje individualnih crta karaktera, umesto opštih tipova, uvođenje ambivalentnih likova, ograničavanje dejstva [[Fortuna|Fortune]]... Njegova kompoziciona struktura sa druge strane pratila je ranu novelističku tradiciju, sa tom specifičnošću što je Bokačova zbližavala razne žanrovske izvore. Bokačova shema u najvećem broju pripovedaka izgleda ovako: :1) Motivacija ili priprema situacije :2) Izlaz iz situacije pomoću aktivne samoinicijativnosti :3) Humanistička lekcija iz morala Uz to, postoje i nerešive situacije sa tragičnim krajem, izuzetni slučajevi i bajke (radnje sa karakterom iskušenja). Dešava se da postoje i složenije strukture – da zadovoljenje želje jednog lika vodi šteti drugog; ili sintagmatska serija sa dva toka – sticanje onoga što se želi i izbegavanje nastale pretnje. Bokačova sredstva, su, za razliku od [[legenda|legendi]], retorička, a ne čisto narodska. On polaže veliki deo uživanja na dramski efekat rasprava i argumentacija. Kada se koristi vulgarizmima on to čini da ocrta npr. posustajanje duše u ženi (madam Lizeta razgovara sa prijom). Sočnost kratkih [[novela]] je u zaključku, baš kao i kod [[sonet]]a. Taj zaključak je često nenadan i u suprotnosti je sa premisama – te izreke, dosetke, epigrame i šale stvorila je škola [[trubaduri|trubadura]] ili "vesele nauke". Međutim, zabavna karikatura je Bokačov zanat, a poenta je uopštena, zabavna stvar koja proizilazi iz raskošnog zapleta situacija i misli. == Izvori == {{Reflist}} {{Wikisource|The Decameron|''The Decameron''}} {{Wikisourcelang|it|Decameron|''Decameron''}} * Brown University's [http://www.brown.edu/Departments/Italian_Studies/dweb/ Decameron Web] * Lee, A. C., ''The Decameron: Its Sources and Analogues'', 1903 * Boccaccio, Giovanni. ''The Decameron''. New York City, New York: Penguin Group, 1982. Print. == Vanjske veze == {{Commonscat|Decameron}} * [http://archive.org/stream/storiesboccacci00boccgoog/storiesboccacci00boccgoog_djvu.txt Digitalna kopija knjige] * [http://www.college.columbia.edu/core/node/1761 Povijesni kontekst ''Dekamerona'']{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{IMDb title|id=0065622|title=Dekameron (film, 1971)}} {{Izabran}} [[Kategorija:Decameron| ]] [[Kategorija:Knjige 14. vijeka]] [[Kategorija:Italijanske knjige]] [[Kategorija:Renesansna književnost]] 6ostn6bpkmi0utdxnxbw7ta4msyr1o7 0 106085 42586897 41823630 2026-05-03T02:47:15Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586897 wikitext text/x-wiki {{for|pjesmu Enriqeua Iglesiasa|Cuando me enamoro (pjesma)}} {{Infokutija TV | naziv_emisije = Cuando me enamoro | zemlja = {{flagcountry|MEX}} | kanal = [[XEW-TV|El Canal de las Estrellas]] | početak = [[5. jul]] [[2010]] | kraj = [[13. mart]] [[2011]] | br_epizoda = 182 | scenario = [[Caridad Bravo Adams]] | producent = [[Carlos Moreno Laguillo]] | režija = [[Karina Duprez]] <br /> [[Lily Garza]] | nastupaju = [[Silvia Navarro]]<br />[[Juan Soler]]<br />[[Jessica Coch]]<br />[[Rocio Banquells]]<br />[[José Ron]]<br />[[Julieta Rosen]]<br />[[René Casados]]<br />[[Lisardo]]<br />[[Guillermo Capetillo]]<br />[[Martha Julia]] | lokacija = [[Ensenada (Baja California)|Ensenada]] ([[Baja California]]) <br /> [[México, D. F.]], [[2010]] | uvodna_pjesma = [[Cuando me enamoro (pjesma Enriquea Iglesiasa)|Cuando me enamoro]], izvode: [[Enrique Iglesias]] y [[Juan Luis Guerra]] }} '''''Cuando me enamoro''''' je [[Meksiko|meksička]] [[telenovela]] produkcijske kuće [[Televisa]] snimana tokom [[2010]]. i [[2011]]. godine. Predstavlja rimejk telenovele ''[[La mentira (telenovela 1998|La mentira]]'' iz 1998. odnosno [[La mentira (film 1952)|igranog filma]] iz 1952. Postoji i [[Telemundo]]va verzija pod naslovom ''[[El juramento]]''. U [[Srbija|Srbiji]] se emitovala 2011. na [[RTV Pink]] pod naslovom '''''Sestre''''' a originalni prevod sa španskog glasi:Kad se zaljubim. == Sinopsis == Ovo je priča o Renati i Heronimu, te strasnoj i dubokoj ljubavi koja je osuđena na patnju zbog osvete i laži. Kada Heronimo upozna Renatu shvata da je ona žena njegovog života i ona mu uzvraća ljubav, ne znajući da će njena majka Hosefina i sestra Roberta uništiti njenu sreću. One navode Heronima da pomisli da se Renata poigrala osećanjima njegovog brata Rafaela koji se zbog nje ubio, a zapravo je Roberta bila Rafaelova devojka. Heronimo se na bratovom grobu kune da će osvetiti njegovu smrt i uprkos ljubavi koju oseća prema Renati, ženi se njome, vodi je na svoje imanje i odlučuje da je natera da pati. Renata je oduvek verovala da ja Hosefina njena majka, a Roberta sestra bliznakinja. Ipak, istina je da je Hosefina bila ljubavnica Roberta, koji je otac obe devojke, a Renata je ćerka njegove žene Rehine. Roberto gine u nesreći i kada je Hosefina saznala da je jedina naslednica njegovog bogatstva Renata, otela je devojčicu i predstavila je kao sestru bliznakinju svoje ćerke Roberte, planirajući da traži bogatstvo kada Renata napuni 25 godina. Rehina nikada nije prestala da traži svoju ćerku, a život je posvetila pomaganju samohranim majkama. Nije ni sanjala da će se istorija ponoviti, ali ovoga puta obrnuto - kada se ljubav vrati u njen život, zaljubiće se u Hosefininog muža Gonzala. Heronimo prekasno saznaje da su ga Roberta i Hosefina prevarile. Ranjena i razočarana njegovim ponašanjem, Renata ga napušta. Od tog trenutka, Heronimo će učiniti sve da mu Renata oprosti, ali stvari se komplikuju jer u njenom životu postoji još jedan muškarac koji će se boriti za njenu ljubav. == Uloge == {| class="wikitable sortable" |- bgcolour|Television colour ! Glumci || Likovi |- |[[Silvija Navaro]]||Renata Alvares Martines |- |Huan Soler||Heronimo Linares de la Fuente |- |Džesika Koč||Roberta Alvares Martines |- |[[Hose Ron]]||Matijas Monterubio |- |Lisardo||Agustin Dunant |- |Hulijeta Rosen||Rehina Soberon de Gamba |- |Rene Kasados||Gonzalo Monterubio |- |Giljermo Kapetiljo||Antonio Iriondo |- |Luis Gatika||Lasaro Lopez |- |Rosio Bankels||Hosefina Fina Alvares Martinez de Monterubio / Pepa |- |Gretel Valdes||Matilde Lopez |- |Olivia Busio||Ines Fonseka Del Valje |- |Alfredo Adame||Onorio Sančez |- |Lurdes Mungija||Konstansa Monterubio de Sančez |- |Đolanda Ventura||Karina Agilar de Nesme |- |Aleida Nunjez||Alfonsina |- |Karlos de la Mota||Karlos Estrada |- |Irma Dorantes||Katalina de Sobregon |- |Sebastijan Surita||Rafael Gutijerez |- |Alehandro Ruis||Esekijel |- |Suzan Taunton||Lusijana Peniče |- |Odiseo Bičir||Dr. Alvaro Nesme |- |Magda Karina||Blanka Kampos |- |Vendi Gonzales||Adrijana Beltran ''#1'' |- |Florensija de Saračo||Adrijana Beltran ''#2'' |- |[[Sebastijan Rulji]]||Roberto Gamba |- |Lidija Avila||Rehina Soberon de Gamba ''(u mlađim danima)'' |- |Margarita Maganja||Hosefina Pepa Alvares Martinez ''(u mlađim danima)'' |- |Silvija Manrike||Katalina de Sobregon ''(u mlađim danima)'' |} == Vanjske veze == * [http://www2.esmas.com/entretenimiento/telenovelas/cuando-me-enamoro-se-detiene-el-tiempo/ Página oficial en esmas]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * {{imdb title|1688210}} {{TVSvijek|2010|2011}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Televisine telenovele]] [[Kategorija:Meksičke telenovele]] kxlz6pwhzeq88m9ff1l6s4ogde7eics 10 110616 42586810 42580470 2026-05-02T13:28:48Z Edgar Allan Poe 29250 42586810 wikitext text/x-wiki {| class="infobox" style="font-size: 90%; width: 30em;" |- ! colspan=2 style="background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; padding:0.3em"| <big>{{#if: {{{naziv turnira|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{{godina|}}} {{{naziv turnira}}} {{{godinaa|}}} |{{PAGENAME}} }}</big> {{#if:{{{izvorni naziv|<noinclude>*</noinclude>}}}|<br /><small>''{{{izvorni naziv}}}''</small>}} |- {{#if:{{{slika|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align:center;; padding:0.3em"{{!}} [[Datoteka:{{{slika}}}{{#if:{{{veličina|<noinclude>*</noinclude>}}}|{{!}}{{{veličina}}}|{{!}}200px }}{{#if:{{{opis|<noinclude>*</noinclude>}}}|{{!}}{{{opis}}} }}]] {{!}}- }} | colspan=2 style="background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center"| '''Detalji''' |- {{#if:{{{domaćin|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{#if:{{{domaćin2|}}}| {{!}} '''Domaćini''' {{!}} {{flag|{{{domaćin|}}}|{{{domaćin-flagvar|}}}}}<br />{{flag|{{{domaćin2|}}}|{{{domaćin2-flagvar|}}}}} {{ #if: {{{domaćin3|}}} |<br />{{flag|{{{domaćin3|}}}|{{{domaćin3-flagvar|}}}}} }} {{ #if: {{{domaćin4|}}} |<br />{{flag|{{{domaćin4|}}}|{{{domaćin4-flagvar|}}}}} }} {{!}}- | {{!}} '''Domaćin''' {{!}} {{{domaćin}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{datum|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Vrijeme održavanja''' {{!}} {{{datum}}} {{!}}- }} {{#if:{{{momčadi|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Broj momčadi''' {{!}} {{{momčadi}}}&nbsp;<small>{{#if: {{{savezi|<noinclude>*</noinclude>}}} | (iz {{{savezi}}} {{PLURAL:{{{savezi}}}|konfederacije|konfederacije|konfederacija}})|}}</small> {{!}}- }} {{#if:{{{dvorane|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Dvorane''' {{!}} {{{dvorane}}}&nbsp;<small>(u {{{gradovi}}} {{PLURAL:{{{gradovi}}}|gradu|grada|gradova}})</small> {{!}}- }} {{ #ifeq: {{ #expr: {{ #if: {{{prvak|<noinclude>-</noinclude>}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{prvak2|<noinclude>-</noinclude>}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{drugi|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{drugi2|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{treći|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{treći2|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{četvrti|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{četvrti2|}}} |1 |0 }} }} |1 | {{!}} colspan=2 style="background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center"{{!}} '''Pozicije''' {{!}}- {{#if: {{{prvak|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Prvaci'''&nbsp;[[Datoteka:Gold medal blank.svg|10px]] {{!}} '''{{RukRep|{{{prvak|}}}}}''' {{!}}- }} {{#if: {{{prvak2|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Prvaci'''&nbsp;[[Datoteka:Gold medal blank.svg|10px]] {{!}} '''{{{prvak2}}}''' {{!}}- }} {{#if: {{{drugi|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Drugoplasirani'''&nbsp;[[Datoteka:Silver medal blank.svg|10px]] {{!}} {{RukRep|{{{drugi|}}}}} {{!}}- }} {{#if: {{{drugi2|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Drugoplasirani'''&nbsp;[[Datoteka:Silver medal blank.svg|10px]] {{!}} {{{drugi2}}} {{!}}- }} {{#if: {{{treći|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Trećeplasirani'''&nbsp;[[Datoteka:Bronze medal blank.svg|10px]] {{!}} {{RukRep|{{{treći|}}}}} {{!}}- }} {{#if: {{{treći2|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Trećeplasirani'''&nbsp;[[Datoteka:Bronze medal blank.svg|10px]] {{!}} {{{treći2}}} {{!}}- }} {{#if: {{{četvrti|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Četvrtoplasirani''' {{!}} {{RukRep|{{{četvrti|}}}}} {{!}}- }} {{#if: {{{četvrti2|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Četvrtoplasirani''' {{!}} {{{četvrti2}}} {{!}}- }} }} {{ #ifeq: {{ #expr: {{ #if: {{{utakmice|<noinclude>-</noinclude>}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{golovi|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{gledanost|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{strijelac|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{igrač|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{vratar|}}} |1 |0 }}}} |1 | {{!}}- style="background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center;" {{!}}colspan="2" style="text-align:center;" {{!}} '''Statistika''' {{!}}- {{#if: {{{utakmice|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Odigrano utakmica''' {{!}} {{{utakmice}}} {{!}}- }} {{#if: {{{golovi|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Ukupno pogodaka''' {{!}} {{formatnum: {{{golovi}}}}} &nbsp;<small>({{#expr: {{{golovi|0}}} / {{{utakmice|1}}} round 2}} po&nbsp;utakmici)</small> {{!}}- }} {{#if: {{{gledanost|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Ukupno gledatelja''' {{!}} {{formatnum: {{{gledanost|0}}}}} &nbsp;<small>({{formatnum: {{#expr: {{{gledanost|0}}} / {{{utakmice|1}}} round 0}}}} po&nbsp;utakmici)</small> {{!}}- }} {{#if: {{{strijelac|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Najbolji strijelac''' {{!}} {{{strijelac}}} {{!}}- }} {{#if: {{{igrač|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Najbolji igrač''' {{!}} {{{igrač}}} {{!}}- }} {{#if: {{{mladi|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} {{nowrap|'''Najbolji mladi igrač'''}} {{!}} {{{mladi}}} {{!}}- }} {{#if: {{{vratar|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Najbolji golman''' {{!}} {{{vratar}}} {{!}}- }} }} |- {{#if: {{{ažurirano<includeonly>|</includeonly>}}} | {{!}} style="font-size: 80%; font-weight: lighter; text-align: center;" colspan="2" {{!}} <span style="margin: 1em; color: #555;">Ažurirano {{{ažurirano}}}.</span> }} |}<noinclude> {{Dokumentacija}} [[Kategorija:Sportski šabloni]] [[Kategorija:Infokutije]] [[Kategorija:Standardne infokutije|Međunarodno rukometno takmičenje]] </noinclude> 0nboic5jugmql259k69xnk1rg6o7ayq 0 111412 42586869 41676281 2026-05-02T22:38:01Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Hladnjak]] na [[Frižider]]: [[WP:2:1]] 41676281 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Koelkast open.jpg|right|thumb|Moderni hladnjak]] '''Hladnjak''' ili '''frižider''' rashladni je [[uređaj]] koji je u primjeni u domaćinstvima, gdje se koristi za čuvanje [[hrana|hrane]]. U hladnjaku je temperatura između +5&nbsp;[[°C]] ''(standardno)'' i −20&nbsp;°C (dio-[[zamrzivač]]); niža je od vanjske (sobne, kuhinjske) temperature. Hladnjaci se koriste za skladištenje [[hrana|hrane]] i [[piće|pića]]. Niža temperatura usporava kemijske reakcije i biološke procese koji dovode do pokvarene (i stoga nejestive) hrane. Ako hladnjak nije opremljen sustavom automatskog odmrzavanja, mora se redovito isključivati kako bi se odmrzavala formacija nalik [[mraz]]u; i hladnjaci s automatskim odmrzavanjem moraju se redovito prati i zračiti kako bi se spriječilo zadržavanje lošeg mirisa unutra. Ako je hladnjak dulje vrijeme isključen, moraju se izvaditi namirnice i vrata ostaviti otvorena. Za suzbijanje neugodnih mirisa koriste se i razni apsorberi mirisa. U tu svrhu može se koristiti i [[aktivni ugljen]], ili čak nekoliko kriški raženog kruha. == Povezano == * [[Termodinamika]] * [[Ugljen]] == Reference == {{reflist}} {{mrva}} [[Kategorija:Kućni aparati]] be9vh3rto844o86qcagzy9qss5cius3 0 114155 42586848 42414534 2026-05-02T19:11:07Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 2 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586848 wikitext text/x-wiki {{Planina | ime =Cho Oyu | slika =ChoOyu-fromGokyo.jpg | Opis slike =Cho Oyu | Visina =8201 | Država / Pokrajina ={{flagcountry|NEP}}<br />{{flagcountry|KIN}} | Dio gorja =[[Himalaja]] | Kordinate ={{Coord|28.1|86.65}} | Prvi uspon =19. listopada 1954.<br />{{flagicon|AUT}} Herbert Tichy<br />{{flagicon|AUT}} Joseph Jöchler<br />{{flagicon|NEP|old}} Pasang Dawa Lama | Najlakša staza =snijeg, led, ledenjak | Planinarski domovi = | Najbliži gradovi = | Starost = | Ostali vrhovi = | Top. karta = }} '''Cho Oyu''' (ili ''Qowowuyag''; u Nepalu चोयु, Tibetanski na Wylie transliteraciji: ''jo bo dbu yag''; [[Kineski]]: 卓奧有山, Pinyin: ''Zhuó'àoyǒu Shān'') je [[planina]] na granici [[Nepal]]a i [[Kina|Kine]]. Jedna od ukupno četrnaest planina viših od 8000 metara, i s 8201 metara nadmorske visine, šesta najviša planina na svijetu. == Opis == Ime planine Cho Oyu, locirane oko 20&nbsp;km zapadno od [[Mount Everest]]a, s tibetanskog se prevodi kao "Tirkizna boginja". Nekoliko kilometara zapadno od same planine, nalazi se Nangpa La (5716 m), zaleđeni planinski prelaz koji se koristi kao glavni trgovački put između Tibetanaca i Šerpa iz Khumbua. Radi svoje blizine prelazu i generalno blagih obronaka na standardnom putu sjeverozapadnog hrbata, smatra se najlakšom planinom za [[Alpinizam|alpinističke]] uspone među planinama iznad 8000 metara visine,<ref name=peakware>[http://www.peakware.com/peaks.html?pk=1092 Cho Oyu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060317162407/http://www.peakware.com/peaks.html?pk=1092 |date=2006-03-17 }} on Peakware</ref> te je popularna destinacija za profesionalno vođene grupe. == Usponi == [[Datoteka:Cho Oyu upper slopes.jpg|thumb|lijevo|180px|Gonji obronci na standardnom putu uspona.]] Prvi pokušaj osvajanja zbio se 1952. kao priprema [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] ekspedicije finacirane od "Udruženog himalajskog odbora" (''Joint Himalayan Committee'') za uspon na Mount Everest iduće godine<ref name=evnews>{{cite web|title=Cho Oyu History| url=http://www.k2news.com/co5.htm|author=Everest&nbsp;News.com}}</ref>. Ekspediciju koju je predvodio Eric Shipton tada su zaustavile tehničke teškoće i ledeni klif na 6650 m. Prvi uspješan uspon 19. listopada 1954. postigli su na sjeverozapadnom hrbatu [[Austrija]]nci Herbert Tichy i Joseph Jöchler, zajedno s [[Sherpa|Sherpom]] Pasang Dawa Lamom.<ref name=evnews/> Cho Oyu bio je peti osvojeni vrhunac među planinama iznad 8000 metara, nakon [[Annapurna|Annapurne]] lipnja 1950., Everesta svibnja 1953., [[Nanga Parbat]]a lipnja 1953., i [[K2]] lipnja 1954. Drugi uspješan uspon obavljen je 1958., kada je kao član [[Indija|indijske]] ekspedicije Pasang Dava Lama drugi put osvojio vrh. 1978., Austrijanci Edi Koblmüller i Alois Furtner uspinju se na vrh preko izuzetno zahtjevne jugoistočne strane.<ref name=evnews/> 1983., u svom četvrtom pokušaju, zajedno s Hansom Kammerlanderom i Michaelom Dacherom, Cho Oyu osvaja čuveni Reinhold Messner,<ref name=evnews/> dok se iduće godine kao prve žene na tu planinu uspinju Dina Štěrbová i Věra Komárková. 12. veljače 1985., Maciej Berbeka i Maciej Pawlikowski postižu prvi uspon po zimi, dok je prvi samostalni uspon 1994. ostvario [[Japan]]ac Yasushi Yamanoi. == Galerija == <center><gallery> Datoteka:Cho Oyu Camp I.jpg|Kamp I Datoteka:Cho Oyu, Nepal.jpg|Cho Oyu 2007. Datoteka:Chooyu.jpg|Cho Oyu 2007. Datoteka:Cho Oyu, Nepal - round.jpg|Cho Oyu </gallery></center> == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.amp-design.com/mehl/nepal/cho-oyu/cho-oyu.htm Fotografije prvog uspona ] * [http://www.peakware.com/peaks.html?pk=1092 Cho Oyu - peakware.com ] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060317162407/http://www.peakware.com/peaks.html?pk=1092 |date=2006-03-17 }} * [http://www.8000ers.com/cms/cho-oyu-general-info-188.html Cho Oyu - 8000ers.com ] {{Planine više od 8000 m}} {{Commonscat}} [[Kategorija:Planine u Kini]] [[Kategorija:Planine u Nepalu]] [[Kategorija:Cho Oyu]] bv5dzdzcktzwwyo5ch2hnu4qjx6pizs 0 122266 42586829 42538244 2026-05-02T15:32:42Z SrpskiAnonimac 101643 /* Izvori */ 42586829 wikitext text/x-wiki {{druga upotreba|drugo značenje|Jugoslovenska vojska (razvrstavanje)}} '''Jugoslovenska vojska''' ('''JV''') je bila oružana sila [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Nastala je sa proglašenjem [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] [[1. 12.|1. decembra]] [[1918]]. i ''de facto'' prestala da postoji [[16. 4.|16. aprila]] [[1941]]. nakon predaje [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacionim snagama]] [[Sile osovine|Sila osovine]] tokom [[Aprilski rat|Aprilskog rata]], iako je ''de jure'' smatrana postojanom od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u izbeglištvu]] koja je skupa s JV ukinuta [[7. 3.|7. marta]] [[1945]]. godine. == Stanje i oprema vojske == Vojska je bila ovisna o stočnoj vučnoj snazi (često [[vol]]ovima) i tovarnim životinjama za transport. Pješačka divizija u ratnom sastavu imala bi 26 000-27 000 ljudi, a konjička 6 000-7 000 ljudi. Potpuno unovačena vojska imala bi oko 900 000 vučnih i tovarnih životinja. Teško naoružanje pješačkih i topničkih postrojbi sastojalo se od teških mitraljeza iz [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], od kojih su mnogi bili zastarjeli i u lošem stanju. Laki mitraljezi uvezeni su u međuratnom razdoblju iz [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] i u manjoj mjeri iz [[Francuska|Francuske]]. Lako naoružanje sastojalo se od oko milijun pušaka tipa Mauser i 20 000 puškomitraljeza, dijelom uvezenih, ali većinom proizvedenih po stranoj licenci doma. Samo je ovo lako naoružanje bilo suvremeno i za njega je bilo dovoljno pričuvnih dijelova. Postrojbe rezervista bile su naoružane austrijskim puškama iz Prvog svjetskog rata. Od oko 7 000 topničkih oružja, oko 4 000 bilo je relativno suvremeno, uključujući tu i 800 protutenkovskih topova. Zatim je bilo oko 1 900 suvremenih minobacača i oko 250 protuavionskih topova. Sve je to bilo uvezeno s raznih strana, što je značilo da su mnogi modeli oružja često bili bez strjeljiva i bez mogućnosti odgovarajuće se popravljati i održavati. Početkom travnja 1941. vojska je imala na raspolaganju strjeljiva za 75 dana za pješačko naoružanje, 100 dana za topništvo i za 2 do 7 dana za protuavionsko oružje.<ref>''Jugoslavija, Vojna enciklopedija'', IV, 250-252, prvo izdanje</ref> Vojska je imala 110 tenkova od kojih su 60 bili neprikladni strojevi od pet tona iz Prvog svjetskog rata, a 50 suvremeni 10-tonski tenkovi kupljeni u [[Belgija|Belgiji]] 1940. Mali broj posada za tenkove bio je loše izvježban, a za protuavionske operacije vježbanje je bilo minimalno. 459 aviona jugoslavenskog zrakoplovstva bili su razne proizvodnje (britanske, francuske, njemačke, talijanske, jugoslavenske), a čak ni za avione jugoslavenske proizvodnje nije bilo moguće osigurati pričuvne dijelove i zamjenu. Ukupna avijacija sastojala se od 125 lovaca (38 zastarjelih), 173 bombardera i 161 izviđačkog aviona (od toga 150 zastarjelih). Mornarica je imala jednu malu zastarjelu krstaricu, 4 suvremena razarača, 4 stare torpiljarke, 8 velikih i 2 mala torpedna čamca, 4 podmornice, 11 minonosača, oko tucet pomoćnih plovnih jedinica i 4 riječna monitora na [[Dunav]]u. Uz još oko 150 većinom zastarjelih hidroplana osnovni cilj pomorskog obrambenog plana bio je za 24-48 sati zadržati eventualno talijansko amfibijsko iskrcavanje što je bilo vrijeme potrebno kopnenoj vojsci za stići do obale i početi s operacijama protiv mostobrana. Razarač [[Dubrovnik (razarač)|Dubrovnik]] sagrađen je u [[Engleska|Engleskoj]], glavni topovi bili su iz Čehoslovačke, protuavionska oruđa iz [[Švedska|Švedske]], torpedni uređaji iz Engleske, topovski uređaji iz [[Nizozemska|Nizozemske]], radio-oprema iz Belgije. To je primjer šarolikosti jugoslavenskog uvoznog oružja. U mjesecima koji su prethodili invaziji Jugoslaviji je uspjelo iz [[SAD|SAD-a]] uvesti oko 1 000 kamiona vojne namjene, ali je praktično svo teško naoružanje i opskrba ovisilo o stočnoj vučnoj snazi. Jugoslavija je u trenutku invazije imala pod oružjem oko 700 000 ljudi, a od toga su više od 400 000 bili loše uvježbani regruti s manje od mjesec dana u odori.<ref>Čulinović, ''Slom stare Jugoslavije'', str. 162.-168.</ref> Većina postrojbi bila je još uvijek na zbornom mjestu, a ne na bojišnici ili položajima blizu bojišnice, gdje im je prema planu bio raspored. Niti jedna divizija nije bila spremna za akciju, osim nekih pješačkih i konjičkih pukova i pionirskih postrojbi. Niski dohodak po glavi stanovnika i mala industrijska baza onemogućili su proizvodnju dovoljne količine suvremenog [[oružje|oružja]] doma, kao i uvoz takvog oružja. Dohodak po glavi stanovnika 1938. procijenjen je na 3 100 dinara (oko 70 dolara), a cijene uvoznog oružja u studenom [[1938.]] kreću se ovako. Laki tenkovi (12-15 t) 2 500 000 dinara, teški tenkovi (20-25 t) 5 000 000 dinara, teški kamioni 90 000 dinara, haubice 150&nbsp;mm (M 36) 3 500 000 dinara, lovački avioni bez naoružanja 1 750 000 dinara, bombarderi bez naoružanja 4 500 000 dinara.<ref>''Aprilski rat 1941'', str. 68.-95. i 85.-90.</ref> Kao indikator ekonomske, a time i vojne snage može se uzeti proizvodnja [[čelik]]a. Godine 1938. Jugoslavija je proizvela oko 230 000 tona čelika, od čega je jedna trećina proizvedena u željezarama na pograničnom području ili nedaleko granice.<ref>''Statistički godišnjak FNRJ 1954'', str. 157.</ref> Te iste godine njemačka proizvodnja čelika iznosila je 22 600 000 tona.<ref>Landerrat des amerikanischen Besatzungsgebietes, ''Statistisches Handbuch von Deutschland, 1928-1944'', str. 8.-9., 288, 600</ref> Ukupna njemačka proizvodnja znatno se povećala kad su podvrgnuti pod nadzor kapaciteti za prizvodnju čelika u [[Austrija|Austriji]], Čehoslovačkoj, [[Poljska|Poljskoj]], Francuskoj, Belgiji, [[Luksemburg]]u, Nizozemskoj, [[Danska|Danskoj]] i [[Norveška|Norveškoj]]. == Povezano == * [[Kraljevina Jugoslavija]] * [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije]] * [[Jugoslovenska narodna armija]] * [[Vojska Jugoslavije]] * [[Vojska Srbije i Crne Gore]] == Literatura == * [[Jozo Tomašević]], ''Četnici u Drugom svjetskom ratu'', Zagreb 1979. == Izvori == {{izvori}} [[Kategorija:Vojska Kraljevine Jugoslavije| ]] [[Kategorija:Oružane snage Jugoslavije]] m7ktc4eejw4rk01s90d204ygvmt8t0c 0 128343 42586889 42585114 2026-05-02T23:13:38Z Hypuxylun 13561 added information 42586889 wikitext text/x-wiki {{drugo značenje3|Fever}} {{Album | Name = Fever | Type = studio | Longtype = | Izvođač/ica = [[Kylie Minogue]] | image = | Veličina_slike = | Caption = | Datum = 1. oktobar 2001. | Snimanje = januar–august 2001. | Žanr = [[Dance-pop]], [[nu-disco]], [[synthpop]] | Trajanje = 45:38 | Jezik = | Izdavač = [[Parlophone]] | Producent = Steve Anderson, Rob Davis, Cathy Dennis, Greg Fitzgerald, Pascal Gabriel, Julian Gallagher, Tom Nichols, Mark Picchiotti, Richard Stannard, Paul Statham, TommyD | Recenzije = | Kompilovao = | Hronologija = [[Kylie Minogue]] | Album_prije = [[Light Years]] | Ime_albuma = Fever | Album_poslije = [[Body Language (album Kylie Minogue)|Body Language]] | godina0 = 2000. | godina = 2001. | godina2 = 2003. | Misc = {{Singlovi | Ime Albuma = Fever | Type = studio | Singl 1 = [[Can't Get You Out of My Head]] | Singl 1 date = 8. septembar 2001. | Singl 2 = [[In Your Eyes]] | Singl 2 date = 21. januar 2002. | Singl 3 = [[Love at First Sight]] | Singl 3 date = 3. juni 2002. | Singl 4 = [[Come into My World]] | Singl 4 date = 4. novembar 2002. }} }} '''''Fever''''' je osmi studijski album australijske pjevačice [[Kylie Minogue]], objavljen 1. oktobra 2001. godine za izdavačku kuću [[Parlophone]]. Minogue je sarađivala sa tekstopiscima i producentima kao što su Cathy Dennis, Rob Davis, Richard Stannard, Julian Gallagher, Tom Nichols, Pascal Gabriel i drugi kako bi stvorili album sa [[disco]] i [[europop]] uticajima [[dance-pop]]a i [[nu-disco]]. Ostali muzički uticaji na albumu kreću se od [[synthpop]]a do elektronske muzike. ''Fever'' je po objavljivanju bio dobro prihvaćen od strane kritičara, od kojih su mnogi hvalili njegovu produkciju i komercijalnu privlačnost. Tokom godina, album je dobio široka kritička priznanja i retrospektivno je proglašen za najbolji album Minogueove karijere od strane publikacija kao što je ''[[New Musical Express|NME]]''. Globalni komercijalni uspjeh, album dostigao je prvo mjesto u Australiji, Austriji, Njemačkoj, Irskoj, Rusiji i Velikoj Britaniji. U Sjedinjenim Državama, album je dostigao treće mjesto na listi [[Billboard 200]], postavši Minogueov najprodavaniji album u zemlji. Album je dobio platinasti sertifikat od strane [[Recording Industry Association of America]], sedam puta platinasti sertifikat od strane [[Australian Recording Industry Association]] i pet puta platinasti sertifikat od strane [[British Phonographic Industry]]. Sa albuma ''Fever'' objavljena su četiri singla. Prvi singl „[[Can't Get You Out of My Head]]“ dostigao je prvo mjesto na listama u 40 zemalja. Često prepoznata kao Minogueov prepoznatljivi znak, to je njen najprodavaniji singl sa pet milijona prodatih primjeraka širom sveta. „[[In Your Eyes]]“ i „[[Love at First Sight]]“ takođe su postali međunarodni hitovi, dok je „[[Come into My World]]“ donela Minogue njenu prvu nagradu [[Grammy]] u kategoriji „Najbolji Dance Snimak“ 2004. godine. Da bi dodatno promovisala album, Minogue je krenula na svoju sedmu koncertnu turneju pod nazivom [[KylieFever2002]]. == Muzika i tekst pjesama == ''Fever'' je prvenstveno [[dance-pop]] album sa istaknutim elementima [[disco]] muzike i [[europop]]a pod utjecajem 1970-ih.<ref name=albumreviewallmusic>{{cite web |last=True |first=Chris |title=Fever – Kylie Minogue |url=http://www.allmusic.com/album/fever-mw0000658212 |publisher=[[AllMusic]] |access-date=21. juli 2013 |language=na engleskom}}</ref><ref name=albumreviewnme /> [[BBC|BBC Music]] je napisao da album nije „čisti pop“, već ga karakterizira avanturističkiji zvuk orijentiran na ples.<ref name=albumreviewbbc>{{cite web|last=Hodges|first=Jacqueline|title=Kylie Minogue Fever Review|url=https://www.bbc.co.uk/music/reviews/nvrg/|publisher=[[BBC|BBC Music]]|access-date=22. juli 2013|language=na engleskom}}</ref> ''[[New Musical Express|NME]]'' je identificirao „efekat filtrirane disco muzike“, opisan kao „onaj koji zvuči kao da ste zaronili pod vodu, a zatim ekstatično izronili po zrak“, radeći na raznim pjesmama na albumu.<ref name=albumreviewnme>{{cite web|last=Needham|first=Alex|title=Kylie Minogue : Fever|url=https://www.nme.com/reviews/5652|work=[[New Musical Express|NME]]|access-date=3. augusta 2013|date=12. septembar 2005|language=na engleskom}}</ref> ''Fever'' je vidio kao „ažuriranje“ disco muzike sa albuma ''[[Light Years]]''.<ref name=albumreviewnme /> Nadalje, ''[[Stereogum]]'' je retrospektivno klasificirao album kao nu-disco album.<ref name="turner">{{cite web |last=Turner-Williams |first=Jaelani |title=''Fever'' Turns 20 |url= https://www.stereogum.com/2162104/kylie-minogue-fever-turns-20/reviews/the-anniversary/ |work=[[Stereogum]] |date=1. oktobar 2021 |access-date=27. decembra 2021 |language=na engleskom}}</ref> Pjesme poput uvodne „More More More“ i posljednje „Burning Up“ primjeri su produkcije albuma pod utjecajem disco muzike. Prva je brza pjesma sa jakom bas linijom,<ref name=albumreviewbbc /> dok je druga opisana kao spora disco pjesma.<ref name=albumreviewallmusic/> Elementi tinejdžerskog popa prisutni su u pjesmama poput „[[Love at First Sight]]“, koja počinje uvodom na električnom klaviru,<ref name=albumreviewpopmatters>{{cite web |last=Thompson |first=Jason |title=Kylie Minogue: Fever |url=https://www.popmatters.com/minoguekylie-fever-2496003895.html |work=[[PopMatters]] |access-date=22. juli 2013 |date=25. februar 2002 |language=na engleskom}}</ref> i „agresivnoj“ pjesmi „Give It to Me“.<ref name=albumreviewallmusic /><ref name=albumreviewpitchfork>{{cite web|last=Leone|first=Dominique|title=Kylie Minogue: Fever|url=http://pitchfork.com/reviews/albums/5313-fever/|work=[[Pitchfork Media]]|access-date=22. juli 2013|date=21. mart 2002|language=na engleskom}}</ref><ref name=albuminfobillboard>{{cite web|title=Fever|url=http://www.billboard.com/articles/news/76716/fever|work=[[Billboard]]|language=na engleskom}}</ref> Glavni singl „[[Can't Get You Out of My Head]]“ je „robotska“ dance i disco pjesma srednjeg tempa.<ref name=albumreviewallmusic /><ref name=cantgetyououtofmyheadtheguardian>{{cite web|last=Dorian|first=Lynskey|title=The best No 1 records: Kylie Minogue – Can't Get You Out of My Head|url=https://www.theguardian.com/music/2012/may/31/kylie-minogue-cant-get-you-out-of-my-head|work=[[The Guardian]]|access-date=22. juli 2013|date=21. maj 2012|language=na engleskom}}</ref> Mnogi kritičari su smatrali da su razne pjesme na albumu, posebno „[[Come into My World]]“, slične pjesmi „Can't Get You Out of My Head“.<ref name=albumreviewnme /><ref name=albumreviewew>{{cite web|last=Farber|first=Jim|title=Fever|url=https://ew.com/article/2002/03/01/fever/|work=[[Entertainment Weekly]]|access-date=3. augusta 2013|date=1. mart 2002|language=na engleskom}}</ref> Naslovne pjesme „Fever“ i „Dancefloor“ crpe utjecaje iz [[synthpop]]a i klupske muzike.<ref name=albumreviewbbc /><ref name=albumreviewpopmatters/><ref name=albumreviewpitchfork /> „[[In Your Eyes]]“ sadrži naznake disco i [[techno]] muzike.<ref name=albuminfobillboard /> Manji uticaji [[ambijentalna muzika|ambijentalne muzike]] javljaju se u „atmosferskoj“ pjesmi „Fragile“.<ref name=albumreviewpopmatters/> Minoguein vokalni izgovor se kreće od „senzualnog“ u „More More More“ do „slatkog“ u „Your Love“. Potonja pjesma sadrži instrumentaciju akustične gitare.<ref name=albumreviewbbc /> ''[[PopMatters]]'' je komentirao da Minogue „zna kako se izraziti kroz neodoljive melodije i zavodljive emocije“,<ref name=albumreviewpopmatters/> Za razliku od Minogueinih prethodnih studijskih radova, ''Fever'' ne sadrži [[balada|balade]].<ref name=albumreviewallmusic /> Tekst pjesme albuma ''Fever'' se uglavnom fokusira na teme ljubavi i uživanja.<ref name=albumreviewpopmatters/> U pjesmi „Love at First Sight“, Minogue opisuje kako se zaljubila u svog partnera na „prvi pogled“ i kako je to dovelo do dobrih stvari koje su joj se dešavale.<ref name=albumreviewpopmatters/> „Can't Get You Out of My Head“ je nazvana „misterijom“ jer pjevačica nikada ne pominje ko je njen objekat želje u pjesmi.<ref name=cantgetyououtofmyheadtheguardian /> ''[[The Guardian]]'' je sugerisao da Minogue naziva svoju opsesiju ili „partnerom, izbegavajućim avanturom za jednu noć ili nekim ko ne zna da postoji“.<ref name=cantgetyououtofmyheadtheguardian /> Produkcija pjesme „Give It to Me“ je u suprotnosti sa njenim tekstom, gdje Minogue poziva svog partnera da „uspori“, ali ritam „ide u suprotnom smjeru i govori vašem telu da ga malo više pogura na plesnom podijumu“.<ref name=albumreviewpopmatters/> Tekst pjesme „Fragile“ je jednostavan i direktno usmjeren na „srce slušaoca“.<ref name=albumreviewpopmatters/> „Come into My World“ je „molba za ljubav“ dok Minogue poziva svog partnera u svoj život.<ref name=albumreviewpopmatters/> „Dancefloor“ se fokusira na pitanja poput suočavanja sa krajem veze, pri čemu Minogue slavi raskid tako što se „prepušta muzici“.<ref name=albumreviewpopmatters/> == Umjetničko delo i objavljivanje == Na omotu albuma, Minogue drži mikrofon, obučena u bijeli triko i u bijelim cipelama. Za američku verziju albuma objavljen je novi omot i prikazuje krupni plan Minogue kako grize narukvicu. Američka verzija omota je takođe poslužila kao jedan od dva omota za drugi singl sa albuma „In Your Eyes“.<ref name=inyoureyesallmusic>{{cite web |title=Kylie Minogue – In Your Eyes |url=http://www.allmusic.com/album/in-your-eyes-mw0001252610 |publisher=[[AllMusic]] |access-date=29. juli 2014 |language=na engleskom}}</ref> Omot specijalnog izdanja je slična međunarodnoj verziji, ali Minogue nosi plavi kostim. Album ''Fever'' je objavila izdavačka kuća [[Parlophone]] 1. oktobra 2001. godine u Australiji, Velikoj Britaniji i drugim evropskim zemljama. U Sjedinjenim Državama, album je objavila izdavačka kuća [[Capitol Records]] 26. februara 2002. godine i bio je prvi album Minogueove objavljen u toj zemlji od njenog drugog studijskog albuma. Tako se Minogue vratila u SAD nakon skoro 13 godina neaktivnosti u zemlji. Specijalno izdanje albuma, koje je sadržalo ranije neobjavljenu pjesmu pod nazivom „Whenever You Feel Like It“, objavljeno je 19. novembra 2002. godine. == Promocija == Minogue je pokrenula koncertnu turneju [[KylieFever2002]] kako bi promovisala album. Turneja je bila podijeljena u sedam činova, a pjesme sa albuma koje su se našle na listi izvođenja bile su „Can't Get You Out of My Head“, „Come into My World“, „Fever“, „In Your Eyes“, „Love at First Sight“ i „Burning Up“. Za nastupe, Minogue je nosila usku odeću i često je viđana u blistavom srebrnom bikiniju i suknji, zajedno sa srebrnim čizmama. Odevne kombinacije je dizajnirala italijanska luksuzna modna kuća [[Dolce & Gabbana]], a Minogue je tokom turneje promenila ukupno osam kostima. Nastupi koji su se održali u [[Manchester Arena|Manchester Areni]] u Engleskoj snimljeni su za uključivanje u DVD koncertne turneje pod nazivom ''[[KylieFever2002: Live in Manchester]]'', koji je objavljen 18. novembra 2002. godine.<ref name=tourign>{{cite web |last=Conrad |first=Jeremy |title=Kylie – Fever 2002 – Live in Manchester |url=http://www.ign.com/articles/2002/12/11/kylie-fever-2002-live-in-manchester |publisher=IGN |access-date=2. augusta 2013 |date=11. decembar 2002 |languages=na engleskom}}</ref> == Singlovi == „[[Can't Get You Out of My Head]]“ je objavljena kao prvi singl sa albuma 8. septembra 2001. godine. Pjesma je naišla na dobar prijem kod muzičkih kritičara, od kojih su mnogi pohvalili njenu atmosferu i plesnu sposobnost. Komercijalno, singl je postigao ogroman uspjeh i dostigao je prvo mjesto u Australiji<ref name=cantgetyououtofmyheadaustralianchart>{{cite web |title=Kylie Minogue – Can't Get You Out of My Head (Song) |url=http://australian-charts.com/showitem.asp?interpret=Kylie+Minogue&titel=Can%27t+Get+You+Out+Of+My+Head&cat=s |publisher=Australian Charts. Hung Medien |access-date=22. juli 2013 |language=na engleskom}}</ref> i na listama svih evropskih zemalja osim Finske. Pjesma je objavljena u Sjedinjenim Državama 18. februara 2002. godine i uspjela je da dostigne sedmo mjesto na listi [[Billboard Hot 100]].<ref name=kyliebillboardhot100>{{cite web |title=Kylie Minogue – Chart History |url=https://www.billboard.com/artist/kylie-minogue/chart-history/hot-100 |work=[[Billboard]] |access-date=31. juli 2013 |language=na engleskom}}</ref> Tri puta je dobila platinasti sertifikat u Australiji za isporuku od 210&nbsp;000 primjeraka, platinasti u Velikoj Britaniji za isporuku od 600&nbsp;000 primjeraka i zlatni u SAD za isporuku od 500&nbsp;000 primjeraka. „[[In Your Eyes]]“ je objavljena kao drugi singl sa albuma 21. januara 2002. godine, ali je u Evropi objavljivanje odloženo za 18. februar zbog uspjeha pjesme „Can't Get You Out of My Head“. Dobila je generalno pozitivne kritike muzičkih kritičara i bila je hvaljena zbog uticaja [[House muzika|house]] muzike. Postala je drugi uzastopni singl sa albuma koji je dostigao prvo mjesto u Australiji.<ref name=inyoureyesaustralianchart>{{cite web |title=Kylie Minogue – In Your Eyes (Song) |url=http://australian-charts.com/showitem.asp?interpret=Kylie+Minogue&titel=In+Your+Eyes&cat=s |publisher=Australian Charts. Hung Medien |access-date=22. juli 2013 |language=na engleskom}}</ref> Pjesma je takođe bila komercijalno uspješna na međunarodnom nivou, gdje je dostigla treće mjesto u Velikoj Britaniji,<ref name=inyoureyesukchart>{{cite web |title=2002 Top 40 Official UK Singles Archive |url=https://www.officialcharts.com/charts/singles-chart/20020224/7501/ |publisher=[[Official Charts Company]] |access-date=2. augusta 2013 |language=na engleskom}}</ref> šesto mjesto u Irskoj, sedmo mjesto u Italiji i sedmo mjesto u Finskoj. Dobila je zlatni sertifikat u Australiji za prodaju od 35&nbsp;000 primjeraka i srebrni u Velikoj Britaniji za prodaju od 200&nbsp;000 primjeraka. „[[Love at First Sight]]“ je objavljena kao treći singl sa albuma 3. juna 2002. godine. Dobila je pozitivne kritike muzičkih kritičara, a mnogi su favorizovali njenu produkciju. Pjesma je bila komercijalni uspjeh, dostigavši treće mjesto u Australiji,<ref name=loveatfirstsightaustralianchart>{{cite web |title=Kylie Minogue – Love at First Sight (Song) |url=http://australian-charts.com/showitem.asp?interpret=Kylie+Minogue&titel=Love+At+First+Sight&cat=s |publisher=Australian Charts. Hung Medien |access-date=22. juli 2013 |language=na engleskom}}</ref> drugo mjesto u Velikoj Britaniji,<ref name=loveatfirstsightukchart>{{cite web |title=2002 Top 40 Official UK Singles Archive |url=https://www.officialcharts.com/charts/singles-chart/20020622/7501/ |publisher=[[Official Charts Company]] |access-date=2. augusta 2013 |language=na engleskom}}</ref> sedmo mjesto u Irskoj i šesto mjesto u Danskoj.<ref name=loveatfirstsightdanishchart>{{cite web |title=Kylie Minogue – In Your Eyes (Song) |url=https://danishcharts.dk/showitem.asp?interpret=Kylie+Minogue&titel=Love+At+First+Sight&cat=s |publisher=Danish Charts. Hung Medien |access-date=2. augusta 2013 |language=na danskom}}</ref> Pjesmu su remiksovali „Ruff and Jam”, a ova verzija je objavljena u Sjedinjenim Državama, gdje je uspjela da dostigne 23. mjesto na listi Billboard Hot 100.<ref name=kyliebillboardhot100/> Dobila je zlatni sertifikat u Australiji za prodaju od 35&nbsp;000 primjeraka i na Novom Zelandu za prodaju od 7&nbsp;500 primjeraka. „[[Come into My World]]“ je objavljena kao četvrti i posljednji singl sa albuma 4. novembra 2002. godine. Blago remiksovana, singl verzija je sadržala nove vokale u stihovima i refrenu. Izazvala je povoljne reakcije muzičkih kritičara, kojima se dopao njen lirski sadržaj. Komercijalno, singl je prošao prilično dobro, dostigavši četvrto mjesto u Australiji<ref name=comeintomyworldaustralianchart>{{cite web |title=Kylie Minogue – Come into My World (Song) |url=http://australian-charts.com/showitem.asp?interpret=Kylie+Minogue&titel=Come+Into+My+World&cat=s |publisher=Australian Charts. Hung Medien |access-date=23. juli 2013 |language=na engleskom}}</ref> i osmo mjesto u Velikoj Britaniji. U Sjedinjenim Državama, pjesma je dostigla 91. mjesto na listi Billboard Hot 100.<ref name=kyliebillboardhot100/> Dobila je zlatni sertifikat u Australiji za prodaju od 35&nbsp;000 primjeraka. == Kritički prijem == ''Fever'' je dobila povoljne kritike muzičkih kritičara. Na sajtu [[Metacritic]], koji dodjeljuje normalizovanu ocjenu od 100 recenzijama glavnih kritičara, ''Fever'' je dobila prosječnu ocjenu od 68 na osnovu 15 recenzija, što ukazuje na „generalno povoljne kritike“.<ref name=albummetacritic>{{cite web |title=Fever by Kylie Minogue Reviews and Tracks |url=http://www.metacritic.com/music/fever/kylie-minogue |publisher=[[Metacritic]]. CBS Interactive |access-date=3. augusta 2013 |language=na engleskom}}</ref> ''[[PopMatters]]'' je dao albumu izuzetno pozitivnu kritiku i pohvalio koncepciju i produkciju albuma, nazvavši ga „savršenim albumom prelepe dance muzike“ i tvrdeći da „vjerojatno neće biti boljeg albuma od ovog tokom cele godine“.<ref name=albumreviewpopmatters /> [[AllMusic]] je takođe dao pohvaljenu kritiku i uživao u jednostavnoj disco i dance-pop albuma, rekavši da „nema nijedne slabe pjesme, nijedne pogrešno umješane, sirupaste balade koja bi pokvarila ritam“.<ref name=albumreviewallmusic /> ''[[New Musical Express|NME]]'' je pozitivno ocjenio album i napomenuo da, iako albumu nedostaje dubina, on je „šuštav kao banja za stopala“ i da kroz album Minogue „pokazuje početnicima kako se to radi“.<ref name=albumreviewnme /> ''[[Pitchfork Media]]'' mu je dao povoljnu recenziju i pohvalio njegovu jednostavnu i „udobnu“ kompoziciju, nazivajući je „zrelim zvukom zrelog umjetnika“.<ref name=albumreviewpitchfork /> ''[[The Guardian]]'' je pohvalio komercijalnu prirodu albuma i nazvao ga „zrelim pop albumom samo po tome što je namijenjen noćne izlaske i opijanja, a ne školski disco“.<ref name=albumreviewguardian>{{cite web |last=Petridis |first=Alexis |title=You like it like this |url=https://www.theguardian.com/lifeandstyle/2001/sep/28/shopping.artsfeatures1 |work=[[The Guardian]] |access-date=3. augusta 2013 |date=28. septembar 2001 |language=na engleskom}}</ref> [[BBC|BBC Music]] je favorizovao konzistentnost albuma i pohvalio njegov komercijalni izgled, predviđajući da će se album „prodati u ogromnim tiražima“.<ref name=albumreviewbbc /> ''[[Slant Magazine]]'' je dao albumu negativnu recenziju, kritikujući Minogueove „bolno precizne“ vokale i monotoniju albuma.<ref name=albumreviewslant>{{cite web |last=Cinquemani |first=Sal |title=Kylie Minogue: Fever |url=http://www.slantmagazine.com/music/review/kylie-minogue-fever/130 |work=[[Slant Magazine]] |access-date=3. augusta 2013 |date=27. januar 2002 |language=na engleskom}}</ref> MusicOMH je uživao u zabavnoj prirodi albuma i rekao je da „ako želite nešto uz šta možete voziti, plesati, svirati na kućnoj žurci ili razveseljavati kolege, ''Fever'' je za vas“.<ref name=albumreviewmusicomh>{{cite web |last=Hubbard |first=Michael |title=Kylie Minogue – Fever |url=http://www.musicomh.com/reviews/albums/kylie-minogue-fever |publisher=MusicOMH |access-date=3. augusta 2013 |date=1. oktobar 2001 |language=na engleskom}}</ref> == Priznanja == ''Fever'' je takođe doneo Minogue brojna priznanja i nominacije. Na ceremoniji dodjele [[ARIA Music Awards]] nagrada 2002. godine, album je osvojio nagrade u kategorijama „Najbolje Pop Izdanje“ i „Najprodavaniji Album“, i dobio je nominaciju u kategoriji „Album Godine“.<ref name="ariawards">{{cite web |title=Winners by Year |url=http://www.ariaawards.com.au/history/year/2002 |publisher=[[Australian Recording Industry Association]] |access-date=4. augusta 2013 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111211125021/http://www.ariaawards.com.au/history/year/2002 |archive-date=11. decembra 2011 |language=na engleskom}}</ref> Na istoj ceremoniji, pjesma „Can't Get You Out of My Head“ osvojila je nagrade u kategorijama „Singl Godine“ i „Najprodavaniji Singl“, a Minogue je osvojila nagradu u kategoriji „Izuzetno Dostignuće“. Na dodjeli [[Brit Awards]] nagrada 2002. godine, ''Fever'' je osvojila nagradu u kategoriji „Najbolji Međunarodni Album“, dok je Minogue bila nominovana u kategorijama „Najbolji Međunarodni Ženski Solo Izvođač“ i „Najbolji Pop Izvođač“, osvojivši prvu.<ref name="britawards">{{cite web |title=Brit Awards 2002: The winners |url=https://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/1832486.stm |publisher=[[BBC|BBC News]] |access-date=4. augusta 2013 |date=20. februar 2002 |language=na engleskom}}</ref> Na ceremoniji dodjele [[MTV Europe Music Awards]] nagrada 2002. godine, album je nominovan u kategoriji „Najbolji Album“, dok je Minogue bila nominovana u kategorijama „Najbolji Ženski Izvođač“, „Najbolji Dance Izvođač“ i „Najbolji Pop Izvođač“, osvojivši posljednje dvije.<ref name="mtveuropeawardsbillboard">{{cite web |title=MTV Europe Music Awards 2002 Nominations |url=http://www.billboard.com/articles/news/74018/mtv-europe-music-awards-2002-nominations |work=[[Billboard]] |access-date=4. augusta 2013 |language=na engleskom}}</ref> Minogue je zaradila svoju prvu nominaciju za nagradu [[Grammy]] kada je pjesma „Love at First Sight“ nominovana u kategoriji „Najbolji Dance Snimak“ na dodjeli nagrada 2003. godine. Na kraju je osvojila nagradu Grammy kada je „Come into My World“ bila nominovana u istoj kategoriji na dodjeli nagrada 2004. godine. == Komercijalni učinak == U Minogueinoj rodnoj Australiji, ''Fever'' je dostigao prvo mjesto na australijskoj listi albuma u nedjelji od 21. oktobra 2001. godine i proveo je ukupno pet nedjelja na toj poziciji.<ref name=australianchart>{{cite web |title=Kylie Minogue- Fever (Album) |url=http://australian-charts.com/showitem.asp?interpret=Kylie+Minogue&titel=Fever&cat=a |publisher=Australian Charts. Hung Medien |access-date=31. juli 2013 |language=na engleskom}}</ref> U ovoj zemlji, ''Fever'' je sedam puta dobio platinasti sertifikat za isporuku od 490&nbsp;000 primjeraka od strane [[Australian Recording Industry Association]]. Uspjeh albuma u Australiji bio je takav da je uvršten na listu najprodavanijih albuma u zemlji, dostigavši peto mjesto krajem 2001. godine i četvrto mjesto krajem 2002. godine. U Velikoj Britaniji, ''Fever'' je dostigao prvo mjesto na britanskoj listi albuma u nedjelji od 13. oktobra 2001. godine sa prodajom od 139&nbsp;000 primjeraka. Album je proveo ukupno dvije nedjelje na toj poziciji i 20 nedjelja na Top 10.<ref name=ukchartentry>{{cite web |title=2001 Top 40 Official UK Albums Archive |url=https://www.officialcharts.com/charts/albums-chart/20011007/7502/ |publisher=[[Official Charts Company]] |access-date=3. augusta 2013 |date=13. okctobar 2001 |language=na engleskom}}</ref><ref name=ukartistchartkylie>{{cite web |title=Kylie Minogue |url=http://www.officialcharts.com/artist/_/kylie%20minogue/ |publisher=[[Official Charts Company]] |access-date=3. augusta 2013 |language=na engleskom}}</ref> U ovoj zemlji, album je pet puta dobio platinasti sertifikat od strane [[British Phonographic Industry]] za isporuku od 1,5 miliona primjeraka. Album je postigao sličan uspjeh u drugim zemljama. U Austriji je album dostigao prvo mjesto na austrijskoj listi albuma i proveo je ukupno 29 nedjelja na listi. Na ovoj teritoriji, dobio je platinasti sertifikat za prodaju od 15&nbsp;000 primjeraka od strane [[International Federation of the Phonographic Industry]]. U Danskoj je album dostigao četvrto mjesto na danskoj listi albuma i proveo jednu nedjelju na ovoj poziciji. U ovoj zemlji, dobio je zlatni sertifikat od strane International Federation of the Phonographic Industry. U Francuskoj je album dostigao 21. mjesto na francuskoj listi albuma, provevši ukupno tri nedjelje na ovoj poziciji i dobivši platinasti sertifikat za prodaju od 100&nbsp;000 primjeraka. U Njemačkoj je album dostigao prvo mjesto na njemačkoj listi albuma dvije nedjelje i dobio je platinasti sertifikat za isporuku od 200&nbsp;000 primjeraka. U Irskoj je album dostigao prvo mjesto na irskoj listi albuma, provevši na toj poziciji ukupno nedjelju dana. Na Novom Zelandu je album dostigao treće mjesto na novozelandskoj listi albuma, provevši ukupno jednu nedjelju na ovoj poziciji. U ovoj zemlji, album je dva puta dobio platinasti sertifikat od strane [[Recording Industry Association of New Zealand]] za prodaju od 30&nbsp;000 primjeraka. U Švajcarskoj je album dostigao treće mjesto na švajcarskoj listi albuma, provevši ukupno jednu nedjelju na toj poziciji. U ovoj zemlji, album je dva puta dobio platinasti sertifikat od strane International Federation of the Phonographic Industry za prodaju od 40&nbsp;000 primjeraka. U Sjedinjenim Državama, album je prodan u 115&nbsp;000 primjeraka u prvom nedjelji i dostigao treće mjesto na listi [[Billboard 200]], postavši Minoguein najviše rangirani album u zemlji do sada. U ovoj zemlji, album je dobio platinasti sertifikat od strane [[Recording Industry Association of America]] za isporuku od milion primjeraka. U Kanadi je album dostigao deseto mjesto na kanadskoj listi albuma i proveo je ukupno dvije nedjelje na ovoj poziciji. U ovoj zemlji, album je dva puta dobio platinasti sertifikat za isporuku od 200&nbsp;000 primjeraka. ''Fever'' je prodan u više od šest miliona primjeraka diljem svijeta, postavši Minoguein najprodavaniji album. == Popis pjesama == {{Popis pjesama | collapsed = | naslov = | extra_stupac = Producent(i) | autor_pjesme = da | skladba1 = More More More | napomena1 = | autor1 = Tommy D, Liz Winstanley | extra1 = Tommy D | trajanje1 = 4:40 | skladba2 = [[Love at First Sight]] | napomena2 = | autor2 = Kylie Minogue, Richard Stannard, Julian Gallagher, Ash Howes, Martin Harrington | extra2 = Stannard, Gallagher | trajanje2 = 3:57 | skladba3 = [[Can't Get You Out of My Head]] | napomena3 = | autor3 = Cathy Dennis, Rob Davis | extra3 = Dennis, Davis | trajanje3 = 3:49 | skladba4 = Fever | napomena4 = | autor4 = Greg Fitzgerald, Tom Nichols | extra4 = Fitzgerald | trajanje4 = 3:30 | skladba5 = Give It to Me | napomena5 = | autor5 = Minogue, Picchiotti, Anderson | extra5 = Picchiotti | trajanje5 = 2:48 | skladba6 = Fragile | napomena6 = | autor6 = Davis | extra6 = Davis | trajanje6 = 3:44 | skladba7 = [[Come into My World]] | napomena7 = | autor7 = Dennis, Davis | extra7 = Dennis, Davis | trajanje7 = 4:30 | skladba8 = [[In Your Eyes]] | napomena8 = | autor8 = Minogue, Stannard, Gallagher, Howes | extra8 = Stannard, Gallagher | trajanje8 = 3:18 | skladba9 = Dancefloor | napomena9 = | autor9 = Anderson, Dennis | extra9 = Anderson | trajanje9 = 3:24 | skladba10 = Love Affair | napomena10 = | autor10 = Minogue, Stannard, Gallagher | extra10 = Stannard, Gallagher | trajanje10 = 3:47 | skladba11 = Your Love | napomena11 = | autor11 = Minogue, Pascal Gabriel, Paul Statham | extra11 = Gabriel, Statham | trajanje11 = 3:47 | skladba12 = Burning Up | napomena12 = | autor12 = Greg Fitzgerald, Tom Nichols | extra12 = Fitzgerald, Nichols | trajanje12 = 3:59 }} == Top ljestvice == {{col-begin}} {{col-2}} === Tjedni ljestvice === {| class="wikitable sortable" !Top ljestvica !Najviša<br/>pozicija |- |align="left"|Australija (ARIA Charts) | style="text-align:center;"|1 |- |align="left"|Austrija (Ö3 Austria) | style="text-align:center;"|1 |- |align="left"|Belgija (Ultratop Flandrija) | style="text-align:center;"|14 |- |align="left"|Belgija (Ultratop Valonija) | style="text-align:center;"|12 |- |align="left"|Kanada (''[[Billboard (časopis)|Billboard]]'') | style="text-align:center;"|10 |- |align="left"|Danska (Tracklisten) | style="text-align:center;"|4 |- |align="left"|Europa (''Music & Media'') | style="text-align:center;"|1 |- |align="left"|Finska (Suomen virallinen lista) | style="text-align:center;"|20 |- |align="left"|Francuska (SNEP) | style="text-align:center;"|21 |- |align="left"|Grčka (IFPI) | style="text-align:center;"|1 |- |align="left"|Irska (IRMA) | style="text-align:center;"|1 |- |align="left"|Italija (FIMI) | style="text-align:center;"|6 |- |align="left"|Japan (Oricon) | style="text-align:center;"|1 |- |align="left"|Mađarska (MAHASZ) |align="center"|8 |- |align="left"|Nizozemska (Album Top 100) | style="text-align:center;"|7 |- |align="left"|Njemačka (Offizielle Top 100) | style="text-align:center;"|1 |- |align="left"|Novi Zeland (RMNZ) | style="text-align:center;"|3 |- |align="left"|Norveška (VG-lista) | style="text-align:center;"|4 |- |align="left"|Poljska (ZPAV) | style="text-align:center;"|12 |- |align="left"|Španjolska (PROMUSICAE) | style="text-align:center;"|9 |- |align="left"|Švajcarska (Schweizer Hitparade) | style="text-align:center;"|3 |- |align="left"|Švedska (Sverigetopplistan) | style="text-align:center;"|10 |- |align="left"|Velika Britanija (OCC) | style="text-align:center;"|1 |- |align="left"|SAD ([[Billboard 200]]) | style="text-align:center;"|3 |- |} {{col-2}} === Kraj godine ljestvice === {|class="wikitable sortable" |- !Top ljestvica (2001) !Najviša<br/>pozicija |- |Australija (ARIA Charts)<ref>{{cite web |url=http://www.aria.com.au/pages/aria-charts-end-of-year-charts-top-100-albums-2001.htm |title=ARIA Charts – End Of Year Charts – Top 100 Albums 2001 |publisher=Australian Recording Industry Association |accessdate=11. januar 2011 |language=na engleskom}}</ref> |align="center"|5 |- |Austrija (Ö3 Austria)<ref>{{cite web |url=http://www.austriancharts.at/2001_album.asp |title=Jahreshitparade 2001 |publisher=International Federation of the Phonographic Industry. Hung Medien |accessdate=19. februar 2011 |language=na njemačkom}}</ref> |align="center"|24 |- |Švajcarska (Schweizer Hitparade) |align="center"|18 |- |Švedska (Sverigetopplistan) |align="center"|92 |- |Velika Britanija (OCC)<ref>{{cite web |url=https://www.officialcharts.com/charts/end-of-year-artist-albums-chart/20010107/37502/ |title=End of Year Album Chart Top 100 – 2001 |publisher=[[Official Charts Company]] |accessdate=5. juli 2016 |language=na engleskom}}</ref> |align="center"|10 |- !Top ljestvica (2002) !Najviš<br/>pozicija |- |Australija (ARIA Charts)<ref>{{cite web |url=http://www.aria.com.au/pages/aria-charts-end-of-year-charts-top-100-albums-2002.htm |title=ARIA Charts – End Of Year Charts – Top 100 Albums 2002 |publisher=Australian Recording Industry Association |accessdate=11. januar 2011 |language=na engleskom}}</ref> |align="center"|4 |- |Belgija (Ultratop Flandrija)<ref>{{cite web |url=http://www.ultratop.be/nl/annual.asp?year=2002&cat=a |title=Jaaroverzichten 2002 |publisher=Ultratop (Flandrija). Hung Medien |accessdate=19. februar 2011 |language=na holandskom}}</ref> |align="center"|67 |- |Belgija (Ultratop Valonija)<ref>{{cite web |url=http://www.ultratop.be/fr/annual.asp?year=2002&cat=a |title=Rapports Annuels 2002 |publisher=Ultratop (Valonija). Hung Medien |accessdate=19. februar 2011 |language=na francuskom}}</ref> |align="center"|64 |- |Francuska (SNEP) |align="center"|55 |- |Novi Zeland (RMNZ) |align="center"|30 |- |SAD (Billboard 200) |align="center"|82 |- |Velika Britanija (OCC)<ref>{{cite web |url=https://www.officialcharts.com/charts/end-of-year-artist-albums-chart/20020106/37502/ |title=End of Year Album Chart Top 100 – 2002 |publisher=Official Charts Company |accessdate=5. juli 2016 |language=na engleskom}}</ref> |align="center"|15 |- !Top ljestvica (2003) !Najviša<br/>pozicija |- |Australija (ARIA Charts)<ref>{{cite web |url=http://www.aria.com.au/pages/aria-charts-end-of-year-charts-top-100-albums-2003.htm |title=ARIA Charts – End Of Year Charts – Top 100 Albums 2003 |publisher=Australian Recording Industry Association |accessdate=11. januar 2011 |language=na engleskom}}</ref> |align="center"|57 |- |Velika Britanija (OCC) |align="center"|196 |} === Kraj decenije ljestvice === {|class="wikitable sortable" |- !Top ljestvica (2000–2009) !Najviša<br/>pozicija |- |Australija (ARIA Charts) |align="center"|13 |- |Velika Britanija (OCC) |align="center"|43 |} {{col-end}} == Prodaja i certifikacije == {|class="wikitable sortable" |- !Država !Certifikacija !Prodaja |- |align="left"|Argentina (CAPIF) |align="center"|Zlata |align="center"|20&nbsp;000 |- |align="left"|Australija (ARIA) |align="center"|7× Platina |align="center"|490&nbsp;000 |- |align="left"|Austrija (IFPI) |align="center"|Platina |align="center"|40&nbsp;000 |- |align="left"|Belgija (BEA) |align="center"|Zlata |align="center"|25&nbsp;000 |- |align="left"|Kanada (Music Canada) |align="center"|2× Platina |align="center"|200&nbsp;000 |- |align="left"|Danska (IFPI) |align="center"|Zlata |align="center"|25&nbsp;000 |- |align="left"|Francuska (SNEP) |align="center"|Platina |align="center"|300&nbsp;000 |- |align="left"|Grčka (IFPI) |align="center"|Zlata |align="center"|15&nbsp;000 |- |align="left"|Mađarska (MAHASZ) |align="center"|Platina |align="center"|20&nbsp;000 |- |align="left"|Nizozemska (NVPI) |align="center"|Zlata |align="center"|40&nbsp;000 |- |align="left"|Njemačka (BVMI) |align="center"|Platina |align="center"|300&nbsp;000 |- |align="left"|Novi Zeland (RMNZ) |align="center"|2× Platina |align="center"|30&nbsp;000 |- |align="left"|Poljska (ZPAV) |align="center"|Zlata |align="center"|50&nbsp;000 |- |align="left"|Rusija (NFPF) |align="center"|Dijamant |align="center"|60&nbsp;000 |- |align="left"|Španjolska (PROMUSICAE) |align="center"|Platina |align="center"|200&nbsp;000 |- |align="left"|Švajcarska (IFPI) |align="center"|2× Platina |align="center"|80.000 |- |align="left"|Švedska (GLF) |align="center"|Platina |align="center"|80&nbsp;000 |- |align="left"|Velika Britanija (BPI) |align="center"|5× Platina |align="center"|1&nbsp;730&nbsp;000 |- |align="left"|SAD (RIAA) |align="center"|Platina |align="center"|1&nbsp;159&nbsp;000 |- |} == Izvori == {{izvori|2}} == Vanjske veze == * [http://www.kylie.com Službena stranica Kylie Minogue] {{en icon}} {{Kylie Minogue}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Albumi 2001.]] [[Kategorija:Albumi Kylie Minogue]] armpom10s7xrrokada43pdofn0bx9ve 0 141865 42586990 42559149 2026-05-03T11:13:44Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586990 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 film | naslov filma = Dobar, loš, zao | naslov = The Good, the Bad and the Ugly | slika = Good the bad and the ugly poster.jpg | slike = Originalni američki poster | širina_slike = 200px | režija = [[Sergio Leone]] | producent = [[Alberto Grimaldi]] | scenarij = '''Priča:'''<br />Sergio Leone<br />[[Luciano Vincenzoni]]<br />'''Scenarij:''' <br />[[Age i Scarpelli]] | narator = | uloge = [[Clint Eastwood]]<br />[[Lee Van Cleef]]<br />[[Eli Wallach]]<br />[[Mario Brega]]<br />[[Al Mulock]] | glazba = [[Ennio Morricone]] | fotografija = [[Tonino Delli Colli]] | montaža = '''Originalna verzija:'''<br />[[Nino Baragli]]<br />'''Restaurirana verzija:'''<br />[[Joe D'Augustine]] | distributer = United Artists | premijera = [[1966]]. | trajanje = '''Talijanska verzija:''' 177 min.<br />'''Međunarodna verzija:''' 161 min.<br />'''Redateljeva verzija:''' 179 min. | država = {{flag|Italija}} | jezik = [[engleski jezik|engleski]]<br />[[italijanski jezik|talijanski]] | budžet = $1,300,000 | žanr = [[western|vestern]] | prethodi = ''[[Za dolar više]]'' | slijedi = | web stranica = | imdb_id = 0060196 }} '''''Dobar, loš, zao''''' ([[Engleski jezik|eng]]. ''The Good, the Bad and the Ugly''; [[italijanski jezik|tal]]. ''Il buono, il brutto, il cattivo'') je [[Italija|talijanski]] epski [[špageti-vestern]] [[Sergio Leone|Sergia Leonea]] iz [[1966]]. s [[Clint Eastwood|Clintom Eastwoodom]], [[Lee Van Cleef]]om i [[Eli Wallach|Elijem Wallachom]] u glavnim ulogama. Scenarij su napisali Age i Scarpelli, Luciano Vincenzoni i Leone, a temelji se na priči Vincenzonija i Leonea. Slavni [[soundtrack]] za film skladao je [[Ennio Morricone]]. To je treći film iz "dolarske trilogije", koju još čine filmovi ''[[Za šaku dolara]]'' ([[1964]].) i ''[[Za dolar više]]'' ([[1965]].). Film govori o trojici revolveraša koji tragaju za zakopanim zlatom vojske Konfederacije u kaosu obračuna, vješanja, [[Američki građanski rat|Građanskog rata]] i zatvoreničkog logora. Premijerno prikazan u [[Italija|Italiji]] [[23. 12.|23. prosinca]] [[1966]]., a u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u [[29. 12.|29. prosinca]] [[1967]]., film je zaradio oko 6 milijuna dolara, ali je često bio kritiziran zbog prikaza nasilja. Leone je to objasnio ovako: "Ubijanja u mojim filmovima su pretjerana jer sam htio napraviti poluhumornu satiru vesterna koji govore o potrazi za blagom... Zapad je nastao na nasilju koje su provodili priprosti muškarci, a ja sam tu snagu i jednostavnost htio pretočiti u svoje filmove." ''Dobar, loš, zao'' opisivan je u europskim kinima kao najbolji predstavnik vestern žanra, a [[Quentin Tarantino]] ga je nazvao "najbolje režiranim filmom svih vremena". == Radnja == Film govori o trojici muškaraca koji traže, često na račun onog drugog, informacije o lokaciji gdje je zakopan novac [[Vojska Konfederativnih Država|vojske]] [[Konfederativne Države Amerike|Konfederacije]] za vrijeme [[Američki građanski rat|Američkog građanskog rata]]. Prvi lik s kojim se upoznajemo je Tuco Benedicto Pacifico Juan Maria Ramirez ('''Loš''') - zvan '''Tuco''' ([[Elli Wallach]]), za kojim je raspisana tjeralica s nagradom zbog raznih zločina. Tuco je u partnerstvu s '''Blondiejem''' ('''Dobar''' - [[Clint Eastwood]]), koji ga dovodi šerifu, uzima nagradu, koju dvojica podijele nakon što Blondie spasi Tuca od [[Vješanje|vješanja]] u zadnji trenutak. U međuvremenu, treći čovjek ('''Zao'''), zvan '''Angel Eyes''' ([[Lee Van Cleef]]), saznaje o skrivenoj škrinji [[Zlato|zlata]] koja je u rukama vojnika vojske Konfederacije, Billa Carsona. Angel Eyes kreće u potragu za blagom. Blondieju konačno dosađuje partnerstvo s Tucom i ostavlja ga u pustinji bez vode. Tuco preživljava i odlučuje se osvetiti bivšem partneru. Nalazi Blondieja i počinje ga tjerati kroz pustinju [[Novi Meksiko|Novog Meksika]]. Prije no što su je prešli, nailaze na odbjeglu kočiju punu mrtvih južnjačkih vojnika. Bill Carson, čovjek koji zna gdje je skriveno zlato, umirući od žeđi, kaže Tucu da će mu otkriti lokaciju ako mu donese vode. Dok Tuco ide po vodu, Carson trenutak prije smrti otkriva Blondieju ime groba u kojem je zakopano blago. Obučeni u uniforme mrtvih vojnika, Tuco i umirući Blondie, stižu u obližnji [[katoličanstvo|katolički]] samostan, koji vodi Tucov brat svećenik. Dok se Blondie oporavlja, Tuco i njegov brat Pablo ([[Luigi Pistilli]]) se svađaju oko Tucovih životnih pogrešaka. Napustivši samostan, dvojicu muškaraca, još odjevenih u vojničke uniforme, uhite [[Oružane snage SAD-a|vojnici Unije]] i odvode ih u zarobljenički logor. Angel Eyes slijedio je trag Billa Carsona i predstavio se u logoru kao časnik Unije. Angel Eyes i njegov kolega '''Wallace''' pretuku i muče Tuca sve dok ovaj ne otkriva ime groblja. Kad Angel Eyes shvaća kako jedino Blondie zna u kojem se grobu nalazi blago, mijenja taktiku. Ponudi partnerstvo, i zajedno s pet ili šest drugih ubojica, polazi u potragu za blagom. Tuco bježi iz vlaka kojim je trebao biti prebačen iz logora i ubija Wallacea. U najbližem gradu, Tuco nailazi na lovca na glave ([[Al Mulock]]), kojeg je ranio na početku filma, a koji traži osvetu. Dok Tuco ubija lovca, Blondie, koji se nalazi u istom gradu s Angel Eyesom, prepoznaje zvuk Tucova pištolja, pronalazi ga, te dvojica obnavljaju staro partnerstvo. Zajedno ubijaju Angel Eyesovu bandu ubojica, ali sami Angel Eyes pobjegne. Tuco i Blondie nailaze na bitku između vojski Unije i Konfederacije oko mosta upitne strateške važnosti. Kako je groblje koje traže na drugoj strani mosta, odlučuju ga uništiti i natjerati vojnike da se bore negdje drugdje. Dok postavljaju [[dinamit]], Tuco otkriva kako se groblje koje traže zove Sad Hill, a Blondie kako je ime koje traže Arch Stanton. S druge strane rijeke, Tuco napušta Blondieja na konju i konačno nalazi obližnje groblje. Tuco počinje mahnito tražiti grob Archa Stantona. Konačno ga nalazi, ali prije nego što može početi kopati, dolazi Blondie i prisloni mu pištolj na čelo, a njemu samom pištolj prislanja Angel Eyes, koji ih je konačno našao. Međutim, Blondie otkriva kako je u grobu Archa Stantona samo kostur. Blondie tada odvodi trojicu muškaraca na prazno središte groblja. Napisavši ime pravog groba, stavlja kamen u sredinu groblja. U konačnom obračunu trojice muškaraca, Blondie upuca Angel Eyesa, a Tuco shvaća kako mu je pištolj prazan, jer ga je Blondie ispraznio noć prije. Blondie tada otkriva kako na pravom grobu piše "Neoznačeno", odmah do groba Archa Stantona. Tuco počinje kopati plijen iz groba i shvaća kako Blondie stoji do njega držeći omču. Nakon što je stavio omču na Tucov vrat, razapinje uže na obližnje stablo, a Tuco stoji na nestabilnom drvenom križu jednog od grobova. Blondie uzima polovicu plijena i odlazi na konju dok Tuco preklinje za pomoć. U dramatičnom završetku, Blondie se okreće i opuca prerezavši uže iznad Tucove glave, kao što je to radio u vrijeme dok su bili partneri, oslobodivši ga tako zadnji put. Odlazi dok ga Tuco bijesno proklinje. == Glumci == === Trojac === * '''[[Clint Eastwood]]''' kao '''Blondie''': Dobar, Čovjek bez imena; flegmatični lovac na glave koji se natječe s Tucom i Angel Eyes kako bi pronašao zakopano zlato usred obračuna Sjevera i Juga u [[Američki građanski rat|Američkom građanskom ratu]]. Blondie i Tuco održavaju vezu koja često varira od ljubavi do mržnje. Tuco zna ime groblja gdje je blago skriveno, ali Blondie zna ime groba u kojem je zakopano, što ih prisiljava da rade zajedno kako bi pronašli zlato. Bez obzira na svoju pohlepu, evidentno je da Blondie žali za vojnicima koji umiru u kaosu rata. "Nikad nisam vidio toliko ubijenih ljudi", kaže. Televizijska serija ''Rawhide'' završila je s emitiranjem [[1965]]., a dotada nijedan Eastwoodov talijanski film nije prikazan u Americi. Kad mu je Leone ponudio ulogu u svojem sljedećem filmu, bila je to jedina velika ponuda koju je dobio, ali ga se opet moralo uvjeravati da je prihvati. Leone i njegova žena otputovali su u [[Kalifornija|Kaliforniju]] kako bi uvjerili Eastwooda da prihvati ulogu. Dva dana poslije, pristao je snimiti film za 250 tisuća dolara plus 10 posto profita od zarade na tržištu Sjeverne Amerike - dogovor s kojim Leone baš i nije bio zadovoljan. * '''[[Lee Van Cleef]]''': '''Zao''', okrutni, nemilosrdni plaćenik zvan "Angel Eyes" Sentenza koji ubija sve koji mu se nađu na putu. Nakon što su Blondie i Tuco zarobljeni kao vojnici Konfederacije, Angel Eyes se predstavio kao časnik Unije koji ih ispituje i muči Tuca, napokon saznavši ime groblja gdje je zakopano zlato, ali ne i nadgrobni spomenik. Angel Eyes uspostavlja klimavo partnerstvo s Blondiejem i Tucom, koji će se okrenuti protiv njega čim dobiju priliku. Leone je htio da [[Charles Bronson]] odigra ulogu Angel Eyesa, ali je ovaj već bio zauzet snimanjem filma ''[[Dvanaestorica žigosanih]]'' ([[1967]].). Leone je onda odlučio kako će ponovno surađivati s Van Cleefom: "Pomislio sam kako je Van Cleef prvo odigrao ulogu romantičnog junaka u filmu ''[[Za dolar više]]''. Počela mi se sviđati ideja da odglumi potpuno suprotan lik." * '''[[Eli Wallach]]''' kao '''Tuco''': Loš. Tuco Benedicto Pacifico Juan Maria Ramirez, komični, budalasti i brbljavi razbojnik kojeg traže vlasti. Tuco uspijeva saznati ime groblja na kojem je zakopano zlato, ali ne zna ime groba - to zna samo Blondie. Ovaj odnos prisiljava Tuca da nevoljko postane Blondiejev partner. Redatelj je za ulogu Tuca prvo htio angažirati Gian Maria Volontea, ali je osjetio kako za ovu ulogu treba nekoga tko ima "prirodni komičarski talent". Na kraju, Leone je uzeo glumca Elija Wallacha zbog njegove uloge u filmu ''[[Kako je osvojen zapad]]'' ([[1962]].), posebno zbog scene na željeznici. Leone se sastao s Wallachom u [[Los Angeles]]u, a ovaj je bio skeptičan u pogledu da glumi sličnu ulogu opet, ali nakon što mu je Leone pokazao uvodne skvence filma ''Za dolar više'', Wallach je rekao: "Kad da dođem?" Dvojica muškaraca su se odlično slagala, s obzirom na to da su dijelili sličan smisao za humor. Leone mu je dopustio da unese nekoliko promjena u ulogu koje su se odnosile na odjeću i neke geste. Eastwood i Van Cleef ubrzo su shvatili kako je uloga Tuca jako draga Leoneu i da su on i Wallach postali dobri prijatelji. Van Cleef je zapazio: "Tuco je jedini lik u filmu o kojem publika sve saznaje. Susrećemo se s njegovim bratom i otkrivamo odakle je došao i zašto je postao razbojnik. Ali Clintov i moj lik ostaju misterij." === Sporedni likovi === * '''[[Aldo Giuffre]]''' kao '''Sjevernjački satnik''': Pijani sjevernjački satnik koji se sprijateljuje s Tucom i Blondiejem. Misli da je krvava opsada u koju su uključenu njegovi ljudi uzaludna žrtva i sanja da uništi most - za što se poslije pobrinu Blondie i Tuco. Teško ranjen u Bitci za Most Langstone, umire nakon što je čuo rušenje mosta. Giuffre je bio talijanski komičar koji je postao glumac. * '''[[Mario Brega]]''' kao '''Desetnik Wallace''': Krupni zatvorski čuvar koji radi za Angel Eyesa i muči Tuca kako bi otkrio tajnu lokaciju s blagom. Angel Eyes prepušta Tuca Wallaceu kako bi ovaj mogao pokupiti nagradu za njega; no, Tuco ubija Wallacea izbacivši ga iz jurećeg vlaka. Bivši mesar koji je postao glumac, krupni Brega je postao stalni član glumačke ekipe u Leoneovim filmovima. * '''[[Antonio Casale]]''' kao '''Jackson''': Umirući Bill Carson, poznat i kao Jackson. Otkriva Tucu lokaciju s blagom, rekavši mu ime groblja na kojem se nalazi, ali Blondieju kasnije otkriva ime groba u kojem je skriven, i umire. Casale će se kasnije pojaviti u Leoneovom filmu ''[[Za šaku dinamita]]''. * '''[[Luigi Pistilli]]''' kao '''Otac Pablo Ramirez''': Tucov brat, fratar. Prezire Tuca zbog banditskog života, ali ga ipak voli. Pistilli je veteran špageti-vesterna, obično u ulogama razbojnika (kao u ''[[Za dolar više]]''). * '''[[Antonio Casas]]''' kao '''Stevens''': Farmer umiješan u dogovor s Bakerom i Billom Carsonom. Njega i njegova sina s lakoćom ubija Angel Eyes nakon što je odao informaciju o Jacksonovu novom identitetu i prijevari s novcem. Casas je bio poznati španjolski nogometaš koji je postao glumac koji se pojavio u više od 170 televizijskih serija i filmova. * '''[[Rada Rassimov]]''' kao '''Maria''': Prostitutka koju pretuče Angel Eyes, a koja je povezana s Carsonom. * '''[[Al Mulock]]''' kao '''Jednoruki lovac na glave''': U uvodnoj sceni ga ranjava Tuco, nakon čega izgubi desnu ruku. Traži osvetu, ali ga Tuco ubija, dodavši: "Ako hoćeš pucati, pucaj! Nemoj pričati!." Mulock je bio [[Kanada|kanadski]] glumac koji se kasnije pojavio u filmu ''[[Bilo jednom na Divljem zapadu]]'' kao jedan od trojice revolveraša na početku filma. Počinio je samoubojstvo na setu potonjeg filma. === Pozadina === * '''[[Claudio Scarchilli]]''' kao '''Lovac na glave u Ghost Townu''' * '''[[Frank Brana]]''' kao '''Lovac na glave u Ghost Townu''' * '''[[Sergio Mendizábal]]''' kao '''Plavokosi lovac na glave'''. Jedan od trojice lovaca na glave koje Blondie ubija nakon što su pokušali uhititi Tuca. * '''[[John Bartha]]''' kao '''Šerif''': Zarobljava Tuca. * '''[[Sandro Scarchilli]]''' kao '''Zamjenik''': * '''[[Antonio Molino Rojo]]''' kao '''Satnik Harper''': Dobroćudni satnik u Unijinom koncentracijskom logoru čija noga polako trune od gangrene. Harper upozorava Angel Eyesa da ne bude nečastan, ali ga ovaj drži u zabludi i namjerno ignorira njegove zapovijedi. Rojo je u Leoneovim filmovima i drugim špageti-vesternima obično glumio negativce. * '''[[Benito Stefanelli]]''' kao '''Član Angel Eyesove bande''': Ubojica. Ubija ga Blondie. Leoneov koordinator kaskaderskih scena koji je obično nastupao u manjim ulogama u špageti-vesternima. * '''[[Aldo Sambrell]]''' kao '''Član Angel Eyesove bande''': Ubojica. Ubija ga Tuco. Sambrell je bio španjolski glumac koji je manjim ulogama u špageti-vesternima stekao manju slavu u svojoj zemlji. * '''[[Lorenzo Robledo]]''' kao '''Član Angel Eyesove bande'''. Ubojica. Poslan da slijedi Blondieja nakon što je ovaj napustio Angel Eyesovo skrovište, kad je Tuco ubio dvojicu lovaca na glave. Blondie ga ugleda i upuca u trbuh. * '''[[Enzo Petito]]''' kao '''Vlasnik trgovine''': Prostodušni vlasnik trgovine kojeg opljačka Tuco. * '''[[Livio Lorenzon]]''' kao '''Baker''': Južnjački vojnik upetljan u plan s novcem sa Stevensom i Carsonom, šalje Angel Eyesa da ubije Stevensa i izvuče informacije od njega. No, samog Bakera ubija Angel Eyes, kojem je prije svoje smrti platio Stevens da ubije Bakera. * '''Angelo Novi''' kao '''Redovnik''': Starješina manastira u San Antoniju. * '''Chelo Alonso''' kao '''Stevensova žena'''. Talijanska zvijezda povijesnih spektakala u pedesetima i šezdesetima. Radila je s Leoneom na nekoliko njegovih filmova kao pomoćnica redatelja. == Razvoj == Nakon uspjeha filma ''[[Za dolar više]]'', šefovi United Artistsa su ponudili scenaristu filma Lucianu Vincenzoniju da potpiše ugovor za prava na film i onaj sljedeći. On, producent Alberto Grimaldi i Sergio Leone nisu imali planova, ali uz njihov blagoslov Vincenzoni je prionuo na ideju o "filmu o tri razbojnika u potrazi za blagom iz Američkog građanskog rata." Studio je pristao, ali je htio znati koliko će koštati sljedeći film. Grimaldi je u to vrijeme htio sklopiti svoj posao, ali posao s Vincenzonijem je bio povoljniji. Dvojica su se dogovorila sa studijom za budžet od milijun dolara s akontacijom od 500 000 dolara i pedeset posto ukupne zarade izvan [[Italija|Italije]]. Ukupni budžet popet će se na 1,3 milijuna dolara. Leone se nadovezao na scenaristov originalni koncept "prikazivanja apsurdnosti rata... Građanski rat u kojem se likovi nađu, je po mom mišljenju, neopotreban, glup: 'nema povoda.'" Leone je rekao, "Pročitao sam da je negdje oko 120 000 ljudi umrlo u južnjačkim kampovima kao što je Andersonville. I nisam ignorirao činjenicu da su ti kampovi bili na Sjeveru. Uvijek slušaš o sramotnim postupcima gubitnika, nikad pobjednika." Logor Betterville gdje Blondie i Tuco bivaju zarobljeni sagrađen je u [[Andersonville]]u. Mnogi kadrovi iz filma nastali su po uzoru na arhivske fotografije [[Mathew Brady|Mathewa Bradyja]]. Iako je Leone pretočio Vincenzonijevu ideju na film, scenarist je preporučio da na njemu, zajedno s Leoneom i Sergiom Donatijem, porade i komičarski scenaristi Agenore Incrucci i Furio Scarpelli. Prema Leoneu, "Nisam mogao iskoristiti nijednu jedinu stvar koju su napisali. Bio je to priprosti opis mog života." Donati se složio, rekavši, "U konačnoj verziji scenarija od njih nije ostalo skoro ništa. Napisali su samo prvi dio. Samo jednu rečenicu." Vincenzoni tvrdi da je napisao scenarij u 11 dana, ali je ubrzo napustio projekt zbog zategnutih odnosa s Leoneom. Sva tri glavna junaka imaju neke Leoneove osobine. U intervjuu je rekao, "Sentenza nema duha, on je profesionalac u najbanalnijem smislu te riječi. Kao robot. To nije slučaj s ostalom dvojicom. S moje metodičnije i opreznije strane, bio bih najsličniji Blondieju: ali moja najdubokoumnija simpatija uvijek ide na Tucovu stranu... On može biti dirljiv uz svu tu nježnost i ranjenu humanost." Radni naslov filma bio je ''Veličanstvene skitnice'', a promijenjen je malo prije početka snimanja kad se Vincenzoni dosjetio naslova ''Dobar, loš, zao'', koji se svidio Leoneu. Talijanski naslov, ''Il Buono, il brutto, il cattivo'' u prijevodu znači ''Dobar, zao, loš''. == Produkcija == Film je snimljen u [[Španija|Španjolskoj]] uz odobrenje [[Francisco Franco|Francova]] režima i uz tehničku asistenciju španjolske vojske. U filmu se pojavljuje 1500 članova lokalne policije. Wallach se zamalo otrovao tijekom snimanja kad je slučajno popio kiselinu koju su filmski tehničari stavili uz bocu vode. Wallach je spomenuo ovo u svojoj autobiografiji i prigovorio kako je Leone bio briljantan redatelj, ali nije osiguravao sigurnost svojim glumcima tijekom snimanja opasnih scena. Wallach se našao u još jednoj opasnoj situaciji. U sceni u kojoj njega vješaju na konju koji bježi nakon pucnja, konj se prestrašio i prešao oko milje dok je Wallach bio na njemu ruku svezanih iza leđa i s omčom oko vrata. Treći put je Wallachu život bio ugrožen na snimanju scene u kojoj iskače iz jurećeg vlaka zavezanih ruku. Skok je prošao dobro, ali opasni dio bio onaj u kojem je morao prerezati lance koji ga vežu za mrtvog čuvara. Tuco postavlja tijelo na prugu, kako bi kotači prerezali lanac. Wallach, i cijela ekipa, nisu bili svjesni čvrstih željeznih stepenica koje se nalaze na izbočini svakog vagona. Da je Wallach podigao tijelo u pogrešno vrijeme, jedna od stepenica mogla mu je odrubiti glavu. Španjolska vojska morala dva puta graditi most koji Blondie i Tuco dižu u zrak. Prvi put je talijanski kamerman signalizirao da je spreman za snimanje, što su Španjolci protumačili kao znak da mogu dignuti most u zrak. Srećom nitko nije ozlijeđen. Naravno, vojska je morala opet sagraditi most dok su se snimale druge scene. Kako je most bio masivan i težak, bilo je potrebno mnogo eksploziva kako bi ga se dignulo u zrak. Leone je rekao kako je ova scena dijelom bila inspirirana nijemim filmom [[Buster Keaton|Bustera Keatona]], ''[[General (1927)|General]]''. Glumci su bili iz svih dijelova svijeta, a razgovarali su na materinskom jeziku. Eastwood, Van Cleef i Wallach govorili su na engleskom, što je sinkronizirano na talijanski za potrebe premijere u [[Rim]]u. Za američku verziju, njihovi glasovi ostavljeni su u originalu, dok su ostali sinkronizirani na engleski. Zamjetljivo je kako su glasovi sinkronizirani s pokretima usana. Zapravo, dijalozi uopće nisu bili snimani na terenu, jer je Leone rijetko (gotovo nikad) snimao i zvuk zajedno sa slikom. Jedan od razloga je taj da je volio puštati Morriconeovu glazbu za vrijeme scene (a često je vikao na glumce) kako bi oraspoložio glumce; Leone se više brinuo o vizualnom dojmu nego o dijalozima (nije najbolje govorio engleski); uz sve to, tehnička ograničenost u kombinaciji s malim budžetom onemogućavali su snimanje zvuka u kadrovima totala koje je Leone često koristio. Što god bili stvarni razlozi, svi dijalozi u filmu snimani su u post-produkciji. Veza između Eastwooda i Leonea ostala je zategnuta još od prijašnjih suradnji, a samo se pogoršala tijekom sinkroniziranja zvuka za američku verziju jer su glumci dobili drukčiji scenarij od onoga po kojem su snimali. Eastwood je odbio je čitati iz novog scenarija, inzistirajući na onom originalnom. Leone nije uspio naći pravo groblje za scenu konačnog obračuna na Sand Hillu, pa je španjolski zapovjednik pirotehničara unajmio 250 vojnika da izgrade groblje u Carazu, koje su dovršili u dva dana. == Premijera == Film u [[Sjedinjene Američke Države|Americi]] nije prikazan sve do [[29. 12.|29. prosinca]] [[1967]]., a u nekim američkim kinima sve do siječnja [[1968]]. Originalna talijanska verzija trajala je 2 sata i 57 minuta, ali je američka srezana na 2 sata i 41 minutu. Kako su scene odrezane prije sinkroniziranja na engleski, materijal je bio rijetko prikazivan u Sjevernoj Americi. {|class="wikitable" |- ! colspan="2" | Međunarodne premijere |- !Zemlja!!Datum |- |{{ZD|ITA}} || [[23. 12.|23. prosinca]] [[1966]]. |- |{{ZD|ZNJE}} ||[[15. 12.|15. prosinca]] [[1967]]. |- |{{ZD|SAD}} ||[[29. 12.|29. prosinca]] [[1967]]. |- |{{ZD|JAP}} ||[[30. 12.|30. prosinca]] [[1967]]. |- |{{ZD|FIN}} ||[[2. 2.|2. veljače]] [[1968]]. |- |{{ZD|FRA}} ||[[8. 3.|8. ožujka]] [[1968]]. |- |{{ZD|DAN}} ||[[8. 4.|8. travnja]] [[1968]]. |- |{{ZD|ŠVE}} ||[[10. 4.|10. travnja]] [[1968]]. |- |{{ZD|HK}} ||[[13. 6.|13. lipnja]] [[1968]]. |- |{{ZD|UK}} ||[[22. 8.|22. kolovoza]] [[1968]]. |- |{{ZD|PAK}} ||[[21. 7.|21. srpnja]] [[1974]]. |- |{{ZD|FIL}} ||[[7. 8.|7. kolovoza]] [[1977]]. |- |{{ZD|NOR}} ||[[8. 10.|8. listopada]] [[1982]]. |} == Kritike == Nakon premijere kritike su bile podijeljene jer mnogi kritičari tada nisu jako cijenili špageti-vesterne. [[Roger Ebert]], koji je kasnije film uvrstio u svoju zbirku Great Movies, kasnije je naglasio kako je u svojoj originalnoj recenziji "dao filmu koji vrijedi četiri zvjezdice samo tri, možda zato jer je bio 'špageti-vestern' pa nije mogao biti umjetnost". Ebert je naglasio jedinstvenu Leoneovu perspektivu koja omogućuje publici da se približi junacima, da vidimo to što on vidi: "''Sergio Leone ustanovio je pravilo kojeg se drži i u filmu "Dobar, loš, zao". Pravilo je da je perspektiva ograničena na okvire kadra. U važnim trenucima filma, ono što kamera ne vidi, ne mogu vidjeti ni junaci, što daje Leoneu slobodu da nas iznenadi i oduševi.''" Danas mnogi kritičari smatraju film klasikom. On ostaje jedan od najpopularnijih i najpoznatijih vesterna, a smatra se jednim od najboljih predstavnika tog žanra. Dio je Timeove liste "100 najvećih filmova u zadnjem stoljeću" kritičara [[Richard Corliss|Richarda Corlissa]] i [[Richard Schikel|Richarda Schikela]]. Osim toga, jedan je od rijetkih filmova koji uživaju stopostotni rejting na filmskom portalu Rotten Tomatoes. Posebna priznanja dobio je Eli Wallach za ulogu Tuca, koja ima najviše rečenica, a uz to je najdvoznačniji lik u filmu, samim time i najzanimljiviji. Od [[2007]]. se nalazi na 4. poziciji [[Internet Movie Database|IMDb]]-ove liste 250 najboljih filmova svih vremena kao najbolje ocijenjeni vestern i strani (neamerički) film po izboru gledatelja. [[2002]]. ga je [[Quentin Tarantino]] proglasio najboljim filmom svih vremena u izboru časopisa ''Sight & Sound''. == DVD izdanje == Film je na [[DVD]]-u prvi put objavio MGM [[1998]]. U specijalnim dodacima nalazi se 18 minuta scena koje su izrezane iz verzije objavljene u Sjevernoj Americi, uključujući scenu koja objašnjava kako je Angel Eyes došao u logor vojske Sjevera. Kako su izrezane, scene nisu bile sinkronizirane na [[engleski jezik|engleski]] pa su na DVD-u postale dostupne na talijanskom. Film je [[2002]]. restauriran s 18 minuta scena izrezanih iz američke verzije. Clint Eastwood i Eli Wallach su sinkronizirali svoje rečenice nakon više od 35 godina od originalne premijere filma. Glasovni glumac Simon Prescott zamijenio je Lee Van Cleefa koji je umro [[1989]]. Drugi glasovni glumci su zamijenili one glumce koji su također preminuli. [[2004]]. je MGM objavio dvostruko specijalno izdanje. Na prvom disku se nalazi audiokomentar scenarista i kritičara Richarda Schikela. Na drugom disku se nalaze dva dokumentarca, "Leone's West" i "The Man Who Lost The Civil War", uz kratki film "Restoring 'The Good, the Bad, and the Ugly'"; animiranu galeriju izbačenih scena nazvanu "The Soccorro Sequence: A Reconstruction"; produžena scena Tucova mučenja; kratki film nazvan "Il Maestro"; audio film nazvan "Il Maestro, Part 2"; francuski foršpan; i galerija postera. DVD je pobrao uglavnom dobre recenzije, iako su neki puristi prigovarali zbog remiksiranog stereo [[soundtrack]]a s mnogim potpuno novim zvučnim efektima (izmijenjeni su svi pucnjevi), bez opcije za originalni soundtrack. Vraćena je jedna scena koju je Leone izbacio prije talijanske premijere, ali je ipak prikazana na talijanskoj premijeri. Vjeruje se da je Leone namjerno izrezao scenu zbog ritma, a samim time je restauriranje scene bilo protivno redateljevim željama. MGM je 2007. objavio DVD izdanje iz 2004. u svom "Sergio Leone Anthology" box setu. U njemu se nalaze i dva ostala "dolarska" filma i ''[[Za šaku dinamita]]''. == Muzika == [[Soundtrack]] se dotiče i Američkog građanskog rata, s tužnom baladom "The Story of a Soldier", koju sviraju zatvorenici dok Angel Eyes muči Tuca. Vrhunac filma, konačni obračun trojice muškaraca, počinje meksičkom koračnicom "The Ecstasy of Gold". Glavna tema bila je hit [[1968]]., zajedno s pjesmom [[The Rolling Stones]]a, "Jumpin' Jack Flash". Soundtrack se zadržao na ljestvicama duže od godinu dana, a dosegao je 4. mjesto na ''Billboardovoj'' ljestvici pop albuma. == Filmske reference == Sergio Leone je bio poznat po baziranju aspekata svojih filmova na ranijim vesternima. To je posebno došlo do izražaja u njegovu kasnijem filmu ''[[Bilo jednom na Divljem zapadu]]''. U ovom se radi o sljedećem: * ''[[The Magnificent Seven|Sedmorica veličanstvenih]]''. Uloga Marija Brege, desetnika Wallacea podsjeća na ulogu [[Robert J. Wilke|Roberta J. Wilkea]], željezničarskog nasilnika kojeg je ubio [[James Coburn]] u slavnom obračunu pištolj vs. nož. == Izbačene scene == Sljedeće scene su izbačene iz kino verzije filma, ali su ponovno uključene na specijalnom DVD izdanju iz [[2004]]. * Nakon što ga je Blondie izdao, preživivši pustinju na putu do civilizacije i sastavivši revolver ručne izrade, Tuco u udaljenoj špilji susreće članove svoje bande s kojima se udružuje u lovu na Blondieja. * Tijekom svoje potrage za Billom Carsonom, Angel Eyes nailazi u opremljenu južnjačku ispostavu nakon velikog bombardiranja. Nakon što se posvjedočio o užasnom stanju preživjelih, podmićuje časnika Konfederacije kako bi mu odao informacije o Billu Carsonu. * Angel Eyes se pojavljuje u sjevernjačkom logoru, gdje se objašnjava njegova veza s vojskom Unije i njegov čin. * Scena u kojoj se Blondie i Angel Eyes odmaraju pokraj potoka. Pojavljuje se čovjek, a Blondie ga upuca. Angel Eyes poziva ostatak ljudi da izađu. Nakon što dolaze njih petorica, Blondie ih prebroji (uključujući Angel Eyesa) i zaključi da je šest savršen broj. Angel Eyes ga upita zašto, spominjući kako je čuo da je tri savršen broj. Blondie odvraća kako je šest savršen broj jer ima šest metaka. == Vanjske veze == {{Commonscat|The Good, the Ugly, the Bad}} * {{imdb naslov|id=0060196|naslov=Dobar, loš, zao}} * {{rotten-tomatoes|id=good_the_bad_and_the_ugly|title=Dobar, loš, zao}} * ''[http://www.spaghetti-western.net/index.php/The_good%2C_the_bad_and_the_ugly Dobar, loš, zao] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081121111908/http://www.spaghetti-western.net/index.php/The_Good%2C_The_Bad_and_The_Ugly |date=2008-11-21 }}'' na [http://www.spaghetti-western.net The Spaghetti Western Database] * ''[http://www.mrqe.com/lookup?The+Good%2C+the+Bad+and+the+Ugly Dobar, loš, zao] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070926234621/http://www.mrqe.com/lookup?The+Good,+the+Bad+and+the+Ugly |date=2007-09-26 }}'' na Movie Review Query Engine * [http://www.fistful-of-leone.com Fistful-of-Leone.com] * [http://www.gbu-book.net The Good, the Bad and the Ugly Book] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190418184153/http://www.gbu-book.net/ |date=2019-04-18 }} * [http://www.clinteastwood.net Clint Eastwood.net] {{Filmovi Sergia Leonea}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Filmovi 1966.]] [[Kategorija:Filmovi o Američkom građanskom ratu]] [[Kategorija:Filmovi Sergia Leonea]] [[Kategorija:Italijanski filmovi]] [[Kategorija:Westerni]] cd30fde7wq4qkj5ohee5c2pv9c46oom 10 155431 42586809 42580468 2026-05-02T13:27:51Z Edgar Allan Poe 29250 42586809 wikitext text/x-wiki {| class="infobox" style="font-size: 85%; width: 30em;" |- ! colspan=2 style="background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; padding:0.3em"| <big>{{#if: {{{Name|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{{godina|}}} {{{Name}}} {{{godinaa|}}} |{{PAGENAME}} }}</big> |- {{!}} colspan=2 style="background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center"{{!}} {{#if:{{{izvorni naziv|<noinclude>*</noinclude>}}}|<small>''{{{izvorni naziv}}}''</small>}} |- {{#if:{{{Logo|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} colspan=2 style="text-align:center;; padding:0.3em"{{!}} [[Datoteka:{{{Logo}}}{{#if:{{{Size|<noinclude>*</noinclude>}}}|{{!}}{{{Size}}}|{{!}}220px }}{{#if:{{{Name|<noinclude>*</noinclude>}}}|{{!}}{{{Name}}} }}]]<br /> <small>{{{Optional caption}}}</small> {{!}}- }} | colspan=2 style="background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center"| '''Detalji''' |- {{#if:{{{Zemlja domaćin|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{#if:{{{domaćin2|}}}| {{!}} '''Domaćin(i)''' {{!}} {{flag|{{{domaćin|}}}|{{{domaćin-flagvar|}}}}}<br />{{flag|{{{domaćin2|}}}|{{{domaćin2-flagvar|}}}}} {{ #if: {{{domaćin3|}}} |<br />{{flag|{{{domaćin3|}}}|{{{domaćin3-flagvar|}}}}} }} {{ #if: {{{domaćin4|}}} |<br />{{flag|{{{domaćin4|}}}|{{{domaćin4-flagvar|}}}}} }} {{!}}- | {{!}} '''Domaćin(i)''' {{!}} {{{Zemlja domaćin}}} {{!}}- }} }} {{#if:{{{datum|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Vrijeme održavanja''' {{!}} {{{datum}}} {{!}}- }} {{#if:{{{Broj reprezentacija|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Broj reprezentacija''' {{!}} {{{Broj reprezentacija}}} {{!}}- }} {{#if:{{{stadioni|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Stadioni''' {{!}} {{{stadioni}}}&nbsp;<small>(u {{{gradovi}}} grad{{#ifeq: {{{gradovi}}}|2|a|ova}})</small> {{!}}- }} {{ #ifeq: {{ #expr: {{ #if: {{{Prvaci|<noinclude>-</noinclude>}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{prvak2|<noinclude>-</noinclude>}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{drugi|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{drugi2|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{treći|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{treći2|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{četvrti|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{četvrti2|}}} |1 |0 }} }} |1 | {{!}} colspan=2 style="background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center"{{!}} '''Plasman''' {{!}}- {{#if: {{{Prvaci|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Prvaci'''&nbsp;[[Datoteka:Gold medal blank.svg|10px]] {{!}} '''{{{Prvaci|}}}''' {{!}}- }} {{#if: {{{drugi|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Drugoplasirani'''&nbsp;[[Datoteka:Silver medal blank.svg|10px]] {{!}} {{{drugi|}}} {{!}}- }} {{#if: {{{treći|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Trećeplasirani'''&nbsp;[[Datoteka:Bronze medal blank.svg|10px]] {{!}} {{{treći|}}} {{!}}- }} {{#if: {{{četvrti|<noinclude>*</noinclude>}}}| {{!}} '''Četvrtoplasirani''' {{!}} {{{četvrti|}}} {{!}}- }} }} {{ #ifeq: {{ #expr: {{ #if: {{{Broj utakmica|<noinclude>-</noinclude>}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{Broj golova|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{gledanost|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{Najbolji strijelac|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{igrač|}}} |1 |0 }} or {{ #if: {{{vratar|}}} |1 |0 }}}} |1 | {{!}}- style="background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center" {{!}}colspan="2" {{!}} '''Statistika''' {{!}}- {{#if: {{{Broj utakmica|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Broj utakmica''' {{!}} {{{Broj utakmica}}} {{!}}- }} {{#if: {{{Broj golova|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Broj golova''' {{!}} {{{Broj golova}}} &nbsp;<small>({{#expr: {{{Broj golova|0}}} / {{{Broj utakmica|1}}} round 2}} po&nbsp;utakmici)</small> {{!}}- }} {{#if: {{{gledanost|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Ukupno gledatelja''' {{!}} {{formatnum: {{{gledanost|0}}}}} &nbsp;<small>({{formatnum: {{#expr: {{{gledanost|0}}} / {{{Broj utakmica|1}}} round 0}}}} po&nbsp;utakmici)</small> {{!}}- }} {{#if: {{{Najbolji strijelac|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Najbolji strijelac''' {{!}} {{{Najbolji strijelac}}} {{!}}- }} {{#if: {{{Najbolji igrač|<noinclude>*</noinclude>}}} | {{!}} '''Najbolji igrač''' {{!}} {{{Najbolji igrač}}} {{!}}- }} }} |- {{#if: {{{ažurirano<includeonly>|</includeonly>}}} | {{!}} style="font-size: 80%; font-weight: lighter; text-align: center;" colspan="2" {{!}} <span style="margin: 1em; color: #555;">Infokutija ažurirana: {{{ažurirano}}}.</span> }} |}<noinclude> {{dokumentacija}} [[Kategorija:Fudbalski šabloni]] [[Kategorija:Infokutije]] [[Kategorija:Standardne infokutije|Međunarodno fudbalsko takmičenje]] </noinclude> e46k0jtrigovj10v434a4ypq4z4h4qt 0 157974 42586808 42445075 2026-05-02T13:22:55Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586808 wikitext text/x-wiki {{Infokutija kraljevska krv |ime=Emperor Taizong of Song |slika=Taizong of Song.jpg |širina slike=250px |datum rođenja={{Birth date|939|11|20|df=y}} |datum smrti={{Dda|997|5|8|939|11|20|df=y}} |puno ime='''[[Porodično ime]]:''' [[Zhao (prezime)|Zhào]] (趙)<br />'''|[[Kinesko lično ime|Lično ime]]:Kuangyi (匡義), later Guangyi (光義),<ref>Ime je 960. promijenio iz Kuang u Guang kada mu je brat postao car, s obziirom da je Kuang bilo generacijsko slovo koje je dijelio s bratom, te je postalo tabu.</ref> kasnije Jiong (炅)<ref>Godine 977. je promijenio ime iz Guangyi u Jiong nakon što je postao car, a Jiong je postalo tabu ime.</ref> |otac=Zhao Hongyin [[:zh:趙弘殷|趙弘殷]] |majka=Gospa Du [[:zh:昭憲太后|杜氏]] |supružnik=Carica Yin [[:zh:淑德皇后|淑德皇后]]<br />Carica Fu [[:zh:懿德皇后|懿德皇后]]<br />[[Carica Li (Taizong)|Carica Li]] [[:zh:明德皇后 (宋太宗)|明德皇后]]<br />Carica Li [[:zh:元德皇后|元德皇后]]<ref>nije istovjetna s prethodnom</ref><br />Supruga Sun, konkubina<br />Supruga Zang, konkubina<br />Supruga Fang, konkubina<br />Supruga Zhu, konkubina<br />Supruga Gao, konkubina<br />Supruga Shao, konkubina<br />Supruga Li, konkubina<br />Supruga Wu, konkubina |potomstvo=Zhao Yuanzuo, princ Xian od Hangonga<br />Zhao Yuanxi, krunski princ Zhaocheng<br />[[Car Zhenzong od Songa|Zhao Heng, car Zhenzong]]<br />Zhao Yuanfen, princ Gongjing od Shanga<br />Zhao Yuanjie, princ Zhaowen od Huija<br />Zhao Yuanwo, princ Gongyi od Zhena<br />Zhao Yuandai, princ Chugong od Huija<br />[[Zhao Yuanyan|Zhao Yuanyan, princ Gongsu od Zhoua]]<br />Zhao Yuanyi, princ od Chonga<br />Princeza Teng<br />Princeza Xu<br />Princeza Bin<br />Princeza Yang<br />Princeza Ju<br />Princeza Wei<br />Princeza Qiao |sukcesija=car Sjeverne dinastije Song |vladavina=15. novembar 976 – 8. maj 997 ({{age in years and days|976|11|15|997|5|8}}) |prethodnik=[[Car Taizu od Songa|Car Taizu]] |nasljednik=[[Car Zhenzong od Songa|Car Zhenzong]] |kuća=[[Dinastija Sung|Kuća Zhao]] |hramsko ime=Taizong (太宗) |posthumno ime='''Kratko:''' nikada korišteno/dano<br />'''Puno:''' Car Zhiren Yingdao Shengong<br />Shengde Wenwu Ruilie Daming Guangxiao<br />至仁應道神功聖德文武睿烈大明廣孝皇帝<ref>Konačna verzija posthumnog imena dana 1017.</ref> }} '''Car Taizong''' (20. novembar 939 – 8. maj 997), rođen kao '''Zhao Kuangyi''', bio je drugi [[car Kine]] iz [[dinastija Sung|dinastije Song]], koji je vladao od 976. do 997. Bio je mlađi brat [[Car Taizu od Songa|cara Taizua]], osnivača dinastije. Najpoznatiji je po tome što je vodio uspješan pohod kojim je pokorena odmetnuta država [[Sjeverni Han]] 979. i time Kina formalno ujedinjena pod vlašću jedne dinastije nakon višedecenijskog perioda [[Pet dinastija i Deset kraljevstava]]. Pokušaji da se od kitanske [[dinastija Liao|dinastije Liao]] povrate područja [[Šesnaest prefektura]] na sjeveru zemlje su, međutim, doveli do neuspjeha, nakon čega je Kinesko Carstvo zauzelo defenzivnu strategiju, a Taizong se posvetio unutrašnjim reformama. Tamo se istakao podstičući kulturu i nauku, te su po njegovom nalogu izrađene prve velike kineske [[enciklopedija|enciklopedije]]. Naslijedio ga je treći sin, kasnije poznat kao [[Car Zhenzong od Songa|Car Zhenzong]]. == Porijeklo == == Vanjske veze == * {{en}} {{zh icon}} [http://www.wdl.org/en/item/11382/ The Veritable Records of the Song Emperor Taizong] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170404131455/https://www.wdl.org/en/item/11382/ |date=2017-04-04 }} {{ahnentafel top|width=100%}} {{ahnentafel-compact5 |style=font-size: 90%; line-height: 110%; |border=1 |boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0; |boxstyle_1=background-color: #fcc; |boxstyle_2=background-color: #fb9; |boxstyle_3=background-color: #ffc; |boxstyle_4=background-color: #bfc; |boxstyle_5=background-color: #9fe; |1= 1. '''Zhao Kuangyin, car Taizong od Songa''' |2= 2. Zhao Hongyin |3= 3. Gospa Du |4= 4. Zhao Jing |5= 5. Gospa Liu |6= 6. Veliki inspektor Du Shuang |7= 7. Gospa Fan |8= 8. Zhao Ting |9= 9. Gospa Sang |10= |11= |12= |13= |14= |15= |16= 16. Zhao Tiao |17= 17. Gospa Cui |18= |19= |20= |21= |22= |23= |24= |25= |26= |27= |28= |29= |30= |31= }}</center> {{ahnentafel bottom}} == Napomene i izvori == {{reflist}} {{s-start}} {{s-hou|[[Dinastija Sung|Kuća Zhao]] (960–1279)||939||997}} {{s-reg|}} {{s-bef|before=[[Car Taizu od Songa|car Taizu]]|rows=2}} {{s-ttl|title=[[dinastija Sung|car dinastije Song]]|years=976–997}} {{s-aft|after=[[Car Zhenzong od Songa|Car Zhenzong]]|rows=2}} {{s-ttl|title=[[car Kine]]|years=976–997}} {{end}} {{Carevi Songa}} {{Lifetime|939|997|Taizong od Songa}} [[Kategorija:Carevi dinastije Song]] lvvp2ylb372xvkvzq026z7f0see3h5h 0 160086 42586925 42495513 2026-05-03T08:04:18Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586925 wikitext text/x-wiki '''Demografija Srbije''' obuhvata prikaz [[Demografija|demografske]] strukture [[Srbija|Republike Srbije]]. Prema [[Popis republike Srbije (2002)|popisu iz 2002. godine]], koji ne obuhvata podatke za [[Kosovo|AP Kosovo i Metohija]]), popisani deo Srbije ima 7.498.001 stanovnika. Od toga 52% stanovništva živi u gradovima, dok je procenat pismenog stanovništva 96,4% ([[Muškarac|muškarci]] 98,9%, [[Žena|žene]] 94,1%). Stopa rađanja je 1,78 [[Dete|dece]] u proseku po svakoj ženi. Prosečna dužina života stanovnika popisanog dela Srbije je 74 godine (muškarci 71, žene 76). == Narodi i religija na tlu današnje Srbije u antičko doba == U antičkom dobu, područje današnje Srbije naseljavalo je više [[indoevropljani|indoevropskih naroda]]. U pitanju su bila različita plemena [[Iliri|Ilira]], [[Tračani|Tračana]] i [[Kelti|Kelta]]. U geografskom smislu, Iliri su naseljavali zapadne, Tračani istočne, a Kelti severne delove današnje Srbije. Kasnije su se pojavili i [[Antički Rim|Rimljani]] i [[Sarmati]]. Tokom rimske vlasti, lokalno stanovništvo je postepeno [[Romanizacija (kulturna)|romanizovano]], a od ostataka ovog stanovništva će nastati populacije kasnije poznate pod imenom [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]. Iako su u većem delu antičkog doba stanovnici teritorije današnje Srbije uglavnom bili [[paganizam|pagani]], deo područja današnje Srbije oko [[Sirmijum]]a i [[Singidunum]]a je predstavljao jedan od ranih centara širenja [[hrišćanstvo|hrišćanstva]] u [[Rimsko carstvo|Rimskom carstvu]]. == Narodi i religija na tlu današnje Srbije u doba Seobe naroda i srednjem veku == Tokom [[Velika seoba naroda|Seobe naroda]], područje današnje Srbije su naselili [[germani|germanski]] ([[Goti]], [[Gepidi]], [[Langobardi|Lombardi]]) i [[turkijski narodi|turski narodi]] ([[Huni]], [[Evroazijski Avari|Avari]], [[Prabugari|Bugari]]), a takođe i [[Sloveni]]. Na ovom području su u manjoj meri stanovali i [[vizantijsko carstvo|vizantijski]] [[Grci]], a kasnije se doseljavaju i [[Mađari]]. Krajem srednjeg veka, na teritoriju današnje Srbije dolaze i [[Osmansko carstvo|osmanski]] [[Turci]]. Nakon raskola [[Hrišćanstvo|Hrišćanske crkve]] 1054. godine, na području današnje Srbije je dominiralo [[pravoslavlje]], dok se sa severa širio [[katolicizam]], a sa jugoistoka [[Bogumili|Bogumilstvo]]. <gallery> Datoteka:Bulgarians and Slavs VI-VII century.png|Sloveni u 6-7. veku Datoteka:Serbia ethnic 6 8 century.png|Etnički sastav teritorije današnje Srbije u 6-8. veku Datoteka:Slav-7-8-obrez.png|Sloveni u 7-8. veku Datoteka:Serbia religion 1054 01.png|Verska mapa teritorije današnje Srbije u vreme Velikog raskola 1054. godine Datoteka:Serbia religion 14th 01.png|Verska mapa teritorije današnje Srbije u 14. veku. </gallery> == Narodi i religija na tlu današnje Srbije u novom veku == Tokom [[Osmansko carstvo|osmanske vladavine]], na području današnje Srbije su, pored [[pravoslavlje|pravoslavnih]] [[Srbi|Srba]], živeli i [[islamizacija|islamizovani]] Srbi, a u manjem broju i [[Turci]], [[Arapi]], [[Jevreji]], [[Romi]], [[Cincari]] i [[Grci]]. Krajem 17. i u prvoj polovini 18. veka, kada severni delovi teritorije današnje Srbije dolaze pod upravu [[Habzburška monarhija|Habzburške monarhije]], na ove prostore se počinju naseljavati [[Nemci]], [[Mađari]], [[Slovaci]], [[Panonski Rusini|Rusini]], [[Rumuni]] i drugi. <gallery> Datoteka:Serbia religion 16th 17th 01.png|Verska mapa teritorije današnje Srbije u 16-17. veku. </gallery> == Karte srpskog etničkog prostora u periodu od 19. do početka 20. veka == <gallery> Datoteka:RizMap22.jpg|Etnička karta Balkana 1867. godine Datoteka:RizMap23.jpg|Etnička karta Balkana 1868. godine Datoteka:RizMap24.jpg|Etnička karta Balkana 1876. godine Datoteka:Ernst-Ravenstein-Balkans-Ethnic-Map-1880.jpg|Etnička karta Balkana 1880. godine Datoteka:Dispersal of Slavs as of 1900 (1910 map).jpg|Slovenski narodi 1900. godine Datoteka:Ethnic map (1914).jpg|Etnička karta Evrope 1914. godine Datoteka:Cvijic, Jovan - Breisemeister, William A. - Carte ethnographique de la Péninsule balkanique (pd).jpg|Etnička karta Balkana 1918. godine </gallery> == Popisi stanovništva u [[Kneževina Srbija|Kneževini Srbiji]] i [[Kraljevina Srbija|Kraljevini Srbiji]] == --[[Posebno:Doprinosi/79.101.241.179|79.101.241.179]] 18:39, 10 avgust-коловоз 2015 (CEST)'''''Italic text'''''=== Popis stanovništva [[1834]]. godine === '''Ukupno''' - 678.192 --[[Posebno:Doprinosi/79.101.241.179|79.101.241.179]] 18:40, 10 avgust-коловоз 2015 (CEST)'''''Italic text'''''=== Popis stanovništva [[1834]]. godine === '''Ukupno''' - 678.192 Б<nowiki><nowiki>Insert non-formatted text here</nowiki><br /> <br /> <gallery> <gallery> Example.jpg|Caption1 Example.jpg|Caption2 </gallery> </gallery> </nowiki> === Popis stanovništva [[1843]]. godine === '''Ukupno''' - 859.545 === Popis stanovništva [[1846]]. godine === '''Ukupno''' - 915.080 === Popis stanovništva [[1850]]. godine === '''Ukupno''' - 956.893 === Popis stanovništva [[1854]]. godine === '''Ukupno''' - 998.919 === Popis stanovništva [[1859]]. godine === '''Ukupno''' - 1.078.281 <ref>popis stanovnistva 1863 smilov laz</ref>=== Popis stanovništva [[1863]]. godine === '''Ukupno''' - 1.108.668 === Popis stanovništva [[1866]]. godine === '''Ukupno''' - 1.216.348 '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 1.058.223 (87%) * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 127.716 (10.5%) * [[Romi]] - 25.543 (2.1%) * ostali - 4.865 (0.4%) === Popis stanovništva [[1874]]. godine === '''Ukupno''' - 1.353.890 === Popis stanovništva [[1884]]. godine === '''Ukupno''' - 1.901.336 '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 1.693.337 * [[Vlasi|Rumuni]] - 149.727 * [[Romi]] - 34.066 * [[Bugari]] - 6.749 * [[Nemci]] - 4.759 * [[Jevreji]] - 4.127 * [[Albanci|Arnauti]] - 1.862 * [[Mađari]] - 1.311 * [[Česi]] - 1.198 * [[Turci]] - 1.099 * [[Grci]] - 1.081 * [[Italijani]] - 734 * [[Aromuni|Cincari]] - 550 * [[Slovaci]] - 244 * [[Hrvati]] - 237 * [[Poljaci]] - 228 * [[Slovenci]] - 161 * [[Francuzi]] - 124 * [[Rusi]] - 59 * [[Englezi]] - 27 * [[Jermeni]] - 20 '''''Verski sastav:''''' * [[pravoslavlje|pravoslavci]] - 1.874.174 * [[islam|muhamedanci]] - 14.569 * [[Katolička crkva|katolici]] - 8.092 * [[judaizam|mojsijeve vere]] - 4.160 * [[protestantizam|protestanti]] - 741 == Popisi stanovništva u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini SHS]] i [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]] == === Popis stanovništva [[1921]]. godine === '''Ukupno''' - 4.807.605 '''''Jezički sastav:''''' * [[Srpski jezik|srpski]], [[Hrvatski jezik|hrvatski]] i [[slovenski jezik|slovenački]] - 3.394.467 (70,61%) * [[Mađarski jezik|mađarski]] = 373.001 (7,76%) * [[Nemački jezik|nemački]] = 349.151 (7,26%) * [[Albanski jezik|arnautski]] = 310.334 (6,45%) * [[Rumunski jezik|rumunski]] = 219.712 (4,57%) * [[Turski jezik|turski]] = 30.600 (0,64%) * ostali slovenski jezici = 11.621 (0,24%) * ostali i nepoznato = 118.715 (2,47%) == Popisi stanovništva u Srbiji od [[1948]]. godine == === Popis stanovništva [[1948]]. godine === {{Glavni članak|Popis stanovništva 1948. u FNRJ}} {{Glavni članak|Popis stanovništva 1948. u Srbiji - gradovi}} {{Glavni članak|Popis stanovništva 1948. u Srbiji - srezovi}} '''Ukupno''' - 6,527,966 '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 4,823,730 (73.89%) * [[Albanci]] - 532,011 (8.15%) * [[Mađari]] - 433,701 (6.64%) * [[Hrvati]] - 169,864 (2.60%) * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 93,440 (1.43%) * [[Crnogorci]] - 74,860 (1.15%) * [[Slovaci]] - 73,140 (1.12%) * [[Rumuni]] - 63,130 * [[Bugari]] - 59,472 * [[Romi]] - 52,181 * [[Nemci]] - 44,460 * [[Rusini]] - 22,667 * [[Slovenci]] - 20,998 * [[Makedonci]] - 17,917 * [[Muslimani (narod)|neopredeljeni muslimani]] - 17,315 * [[Turci]] - 1,914 * ostali - 30,166 === Popis stanovništva [[1953]]. godine === {{Glavni članak|Popis stanovništva 1953. u FNRJ}} '''Ukupno''' - 6,979,154 '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 5,152,939 (73.83%) * [[Albanci]] - 565,513 (8.10%) * [[Mađari]] - 441,907 (6.33%) * [[Hrvati]] - 173,246 (2.48%) * [[Crnogorci]] - 86,061 (1.23%) * [[Jugoslaveni|Jugosloveni neopredeljeni]] - 81,081 (1.16%) * [[Slovaci]] - 75,027 * [[Bugari]] - 60,146 * [[Rumuni]] - 59,705 * [[Romi]] - 58,800 * [[Turci]] - 54,526 * [[Nemci]] - 46,228 * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 28,047 * [[Makedonci]] - 27,277 * [[Rusini]] - 23,720 * [[Slovenci]] - 20,717 * [[Jevreji]] - 1,504 * ostali - 20,716 * nepoznato - 1,994 <gallery> Datoteka:Srbijaetno53.png|Etnički sastav Srbije po opštinama 1953. godine </gallery> === Popis stanovništva [[1961]]. godine === {{Glavni članak|Popis stanovništva 1961. u FNRJ}} '''Ukupno''' - 7,642,227 '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 5,704,686 (74.65%) * [[Albanci]] - 699,772 (9.16%) * [[Mađari]] - 449,587 (5.88%) * [[Hrvati]] - 196,409 (2.57%) * [[Crnogorci]] - 104,753 (1.37%) * [[Muslimani (narod)|Muslimani]] - 93,467 (1.22%) * [[Slovaci]] - 77,837 * [[Rumuni]] - 59,505 * [[Bugari]] - 58,494 * [[Turci]] - 44,434 * [[Makedonci]] - 36,288 * [[Rusini]] - 25,658 * [[Jugoslaveni|Jugosloveni]] - 20,079 * [[Slovenci]] - 19,957 * [[Nemci]] - 14,533 * [[Romi]] - 9,826 * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 1,377 * [[Jevreji]] - 1,250 * ostali - 18,720 * nepoznato - 5,604 === Popis stanovništva [[1971]]. godine === {{Glavni članak|Popis stanovništva 1971. u SFRJ}} '''Ukupno''' - 8,446,591 '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 6,016,811 (71.23%) * [[Albanci]] - 984,761 (11.66%) * [[Mađari]] - 430,314 (5.10%) * [[Hrvati]] - 184,913 (2.19%) * [[Muslimani (narod)|Muslimani]] - 154,330 (1.83%) * [[Crnogorci]] - 125,260 (1.48%) * [[Jugoslaveni|Jugosloveni]] - 123,824 (1.47%) * [[Slovaci]] - 76,733 * [[Rumuni]] - 57,419 * [[Bugari]] - 53,800 * [[Romi]] - 49,894 * [[Makedonci]] - 42,675 * [[Rusini]] - 20,608 * [[Turci]] - 18,220 * [[Slovenci]] - 15,957 * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 14,724 * [[Nemci]] - 9,086 * [[Jevreji]] - 6,128 * [[Ukrajinci]] - 5,643 * ostali - 15,322 * izjasnili se u smislu regionalne pripadnosti - 10,409 * nacionalno neopredeljeni - 4,486 * nepoznato - 30,274 <gallery> Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_1971_1.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 1971. godine Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_1971_2.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 1971. godine Datoteka:Srbija_-_Udeo_Srba_po_opstinama_1971.gif|Udeo Srba u Srbiji po opštinama 1971. godine </gallery> === Popis stanovništva [[1981]]. godine === {{Glavni članak|Popis stanovništva 1981. u SFRJ|Popis stanovništva u SR Srbiji 1981.}} '''Ukupno''' - 9,313,677 '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 6,182,159 (66.38%) * [[Albanci]] - 1,303,032 (13.99%) * [[Jugoslaveni|Jugosloveni]] - 441,941 (4.75%) * [[Mađari]] - 390,468 (4.19%) * [[Muslimani (narod)|Muslimani]] - 215,166 (2.31%) * [[Hrvati]] - 149,368 (1.60%) * [[Crnogorci]] - 147,466 (1.58%) * [[Romi]] - 110,956 (1.19%) * [[Slovaci]] - 73,207 * [[Rumuni]] - 53,693 * [[Makedonci]] - 48,986 * [[Bugari]] - 33,455 * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 25,596 * [[Rusini]] - 19,757 * [[Turci]] - 13,890 * [[Slovenci]] - 12,006 * [[Ukrajinci]] - 5,520 * [[Nemci]] - 5,302 * [[Jevreji]] - 683 * ostali - 23,120 * izjasnili se u smislu regionalne pripadnosti - 6,848 * nacionalno neopredeljeni - 7,834 * nepoznato - 43,219 <gallery> Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_1981_1.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 1981. godine Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_1981_2.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 1981. godine Datoteka:Srbija_-_Udeo_Srba_po_opstinama_1981.gif|Udeo Srba u Srbiji po opštinama 1981. godine </gallery> === Popis stanovništva [[1991]]. godine === {{Glavni članak|Popis stanovništva 1991. u SFRJ|Popis stanovništva u SR Srbiji 1991.}} (Popis su bojkotovali Albanci i delovi romskog i muslimanskog stanovništva, tako da je na [[Kosovo|Kosovu i Metohiji]] popisano samo 359.346 stanovnika i od toga Albanaca samo 9.091 (2,53%), Muslimana 57.758 (16,07%) i Roma 44.307 (12,33%), po tim podacima Srba je bilo na KiM-u 194.190 (54,04%), Crnogoraca 20.365 (5,67%), Turaka 10.445 (2,91%), Hrvata 8.062 (2,24%) i Jugoslovena 3.457 (0,96%). Kasnije je Savezni zavod za statistiku uradi zvaničnu procenu broja stanovnika Albanaca na 1.596.072, Muslimana na 66.189, i Roma na 45.745, a za celokupnu teritoriju KiM je procenjeno 1.956.196 stanovnika) '''- Zvanična procena:''' '''Ukupno''' - 9.778.991 '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 6.446.595 (65,92%) * [[Albanci]] - 1.674.353 (17,12%) * [[Mađari]] - 343.942 (3,52%) * [[Jugoslaveni|Jugosloveni]] - 323.555 (3,31%) * [[Muslimani (narod)|Muslimani]] - 246.411 (2,52%) * [[Romi]] - 140.237 (1,43%) * [[Crnogorci]] - 139.290 (1,42%) * [[Hrvati]] - 105.406 (1,08%) * [[Slovaci]] - 66.798 * [[Makedonci]] - 46.046 * [[Rumuni]] - 42.331 * [[Bugari]] - 26.876 * [[Rusini]] - 18.073 * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 17.807 * [[Turci]] - 11.236 * [[Slovenci]] - 8.261 * [[Nemci]] - 5.263 * [[Ukrajinci]] - 5.066 * [[Jevreji]] - 1.154 * ostali - 44.013 * izjasnili se u smislu regionalne pripadnosti - 4.912 * nacionalno neopredeljeni - 10.906 * nepoznato - 37.906 <gallery> Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_1991_1-1.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 1991. godine Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_1991_2-1.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 1991. godine Datoteka:Srbija_-_Udeo_Srba_po_opstinama_1991_1.gif|Udeo Srba u Srbiji po opštinama 1991. godine </gallery> '''- Popisano stanovništvo:''' '''Ukupno''' - 8.118.917''' '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 6.446.595 (79,40%) * [[Mađari]] - 343.942(4,24%) * [[Jugoslaveni|Jugosloveni]] - 323.625(3,97%) * [[Muslimani (narod)|Muslimani]] - 246.411 (3,03%) * [[Romi]] - 140.237 (1,73%) * [[Crnogorci]] - 139.299 (1,72%) * [[Hrvati]] - 105.406 (1,30%) * [[Slovaci]] - 66.798 (0,82%) * [[Makedonci]] - 45.068 (0,55%) * [[Rumuni]] - 42.331 (0,52%) * [[Bugari]] - 26.876 (0,33%) * [[Albanci]] - 24.497 (0,30%) * [[Rusini]] - 18.073 (0,22%) * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 17.807 (0,22%) * [[Turci]] - 11.236 (0,14%) * [[Slovenci]] - 8.261 (0,10%) * [[Nemci]] - 5.263 (0,06%) * [[Ukrajinci]] - 5.066 (0,06%) * [[Jevreji]] - 1.154 (0,01%) * ostali - 44.013 (0,44%) (0,68%) * izjasnili se u smislu regionalne pripadnosti - 4.912 (0,06%) * nacionalno neopredeljeni - 10.906 (0,13%) * nepoznato - 37.906 (0,47%) <gallery> Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_1991_1-2.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 1991. godine Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_1991_2-2.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 1991. godine Datoteka:Srbija_-_Udeo_Srba_po_opstinama_1991_2.gif|Udeo Srba u Srbiji po opštinama 1991. godine </gallery> '''''Verski sastav:''''' <gallery> Datoteka:Srbija_-_Verski_sastav_po_opstinama_1991_1.gif|Verski sastav Srbije po opštinama 1991. godine Datoteka:Srbija_-_Verski_sastav_po_opstinama_1991_2.gif|Verski sastav Srbije po opštinama 1991. godine Datoteka:Srbija_-_Udeo_pravoslavaca_po_opstinama_1991.gif|Udeo pravoslavaca u Srbiji po opštinama 1991. godine </gallery> == Popis stanovništva [[2002]]. godine (bez podataka za AP Kosovo i Metohija) == {{Glavni članak|Popis stanovništva 2002. u Srbiji}} '''Ukupno''' - 7,498,001''' '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 6,212,838 (82.86%) * [[Mađari]] - 293,299 (3.91%) * [[Bošnjaci]] - 136,087 (1.82%) * [[Romi]] - 108,193 (1.44%) * [[Jugoslaveni|Jugosloveni]] - 80,721 (1.08%) * [[Hrvati]] - 70.602 (0,94%) * [[Crnogorci]] - 69.049 (0,92%) * [[Albanci]] - 61.647 (0,82%) * [[Slovaci]] - 59.021 (0,79%) * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 40.054 (0,53%) * [[Rumuni]] - 34.576 (0,46%) * [[Makedonci]] - 25.847 (0,35%) * [[Bugari]] - 20.497 (0,27%) * [[Bunjevci]] - 20.012 (0,27%) * [[Muslimani (narod)|Muslimani]] - 19.503 (0,26%) * [[Ukrajinci]] - 5.354 (0,07%) * [[Rusini]] - 15.905 (0,21%) * ostali - 14.191 (0,19%) * izjašnjeni u smislu regionalne pripadnosti - 11.485 (0,15%) * nacionalno neopredeljeni - 107.732 (1,44%) * nepoznato - 75.483 (1,01%) <gallery> Datoteka:Census 2002 Serbia, ethnic map (by localities).png|Etnički sastav Srbije po naseljima 2002. godine Datoteka:Census 2002 Serbia, ethnic map (by municipalities).png|Etnički sastav Srbije po naseljima 2002. godine Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_2002_1.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 2002. godine Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_2002_2.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 2002. godine Datoteka:Serbia ethnic02.png|Etnički sastav Srbije po opštinama 2002. godine Datoteka:Srbija_-_Udeo_Srba_po_opstinama_2002.gif|Udeo Srba u Srbiji po opštinama 2002. godine </gallery> '''''Jezički sastav:''''' <gallery> Datoteka:Srbija_-_Jezicki_sastav_po_opstinama_2002_1.gif|Jezički sastav Srbije po opštinama 2002. godine Datoteka:Srbija_-_Jezicki_sastav_po_opstinama_2002_2.gif|Jezički sastav Srbije po opštinama 2002. godine Datoteka:Srbija_-_Udeo_srpskog_jezika_po_opstinama_2002.gif|Udeo srpskog jezika u Srbiji po opštinama 2002. godine </gallery> '''''Verski sastav:''''' <gallery> Datoteka:Srbija_-_Verski_sastav_po_opstinama_2002_1.gif|Verski sastav Srbije po opštinama 2002. godine Datoteka:Srbija_-_Verski_sastav_po_opstinama_2002_2.gif|Verski sastav Srbije po opštinama 2002. godine Datoteka:Srbija_-_Udeo_pravoslavaca_po_opstinama_2002.gif|Udeo pravoslavaca u Srbiji po opštinama 2002. godine </gallery> == Popis stanovništva [[2011]]. godine (bez podataka za AP Kosovo i Metohija) == '''Ukupno''' - 7.186.862''' '''''Etnički sastav:''''' * [[Srbi]] - 5.988.150 (83,32%) * [[Mađari]] - 253.899 (3,53%) * [[Romi]] - 147.604 (2,05%) * [[Bošnjaci]] - 145.278 (2,02%) * [[Hrvati]] - 57.900 (0,81%) * [[Slovaci]] - 52.750 (0,73%) * [[Crnogorci]] - 38.527 (0,54%) * [[Vlasi (Srbija)|Vlasi]] - 35.330 (0,49%) * [[Rumuni]] - 29.332 (0,41%) * [[Jugoslaveni|Jugosloveni]] - 23.303 (0,32%) * [[Makedonci]] - 22.755 (0,32%) * [[Muslimani (narod)|Muslimani]] - 22.301 (0,32%) * [[Bugari]] - 18.543 (0,26%) * [[Bunjevci]] - 16.706 (0,23%) * [[Rusini]] - 14.246 (0,20%) * [[Albanci]] - 5.809 (0,08%) * [[Ukrajinci]] - 4.903 (0,07%) * Ostali - 17.558 (0,24%) * Regionalna pripadnost - 30.771 (0,43%) * Nisu se izjasnili - 160.346 (2,23%) * Nepoznato - 81.740 (1,14%) <gallery> Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_2011_1-1.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 2011. godine Datoteka:Srbija_-_Etnicki_sastav_po_opstinama_2011_1-2.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 2011. godine Datoteka:Srbija_-_Udeo_Srba_po_opstinama_2011_1.gif|Etnički sastav Srbije po opštinama 2011. godine Datoteka:Serbia ethnic 2011 01.png|Etnički sastav Srbije po opštinama 2011. godine </gallery> == Povezano == * [[Demografija Vojvodine]] * [[Demografija Kosova]] == Vanjske veze == {{Commonscat|Demographics of Serbia}} * [http://pop-stat.mashke.org/ Population statistics of Eastern Europe] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171116185019/http://pop-stat.mashke.org/ |date=2017-11-16 }} {{en}} [[Kategorija:Demografija Srbije| ]] [[Kategorija:Srbija]] [[Kategorija:Demografija po državama|Srbija]] q8kbogbzl3208phvie0jtukgof7mnqy 0 165610 42586822 42564180 2026-05-02T14:27:32Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom]] na [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]]: [[WP:2:1]] 42564180 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:Stahl, Ustase officer and Radic.jpg|mini|250px|Nemački general-major Fridrih Štal, domobranski oficir i vođa bosanskih četnika [[Rade Radić]], prilikom sastanka u centralnoj Bosni (u pozadini je drvena građa kojom su trgovali).]] '''Suradnja četnika sa NDH''' se odvijala tokom [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Jedan od osnovnih ciljeva [[Ideologija četnika|četničke ideologije]] bilo je stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]], što je unaprijed isključivalo bilo kakav vid saradnje sa [[Ustaša|ustaškim]] vodstvom u [[NDH]]. Ipak, [[antikomunizam]] je predstavljao faktor približavanja dvije strane, pa će od sredine 1942. godine započeti pregovori, a zatim i zajednička borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizana]] pod okriljem njemačkog i italijanskog okupatora. [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|Četnici]] su inicijalno učestvovali u [[Ustanak u NDH 1941.|ustanku u NDH]] 1941, zajedno sa partizanima, ali već tokom proleća [[1942]]. glavnina četničkih odreda u delu [[NDH]] pod nemačkom okupacijom sklopila je sporazume o primirju, saradnji i snabdevanju sa vlastima [[NDH]]. Ugovori o primirju i saradnji sadržali su klauzule o priznavanju suvereniteta [[NDH]], o zajedničkoj borbi protiv partizana, snabdevanju vojnom opremom, plaćanju oficira i boraca, zbrinjavanju ranjenika i brizi za porodice poginulih. Ovi ugovori sklopljeni su usled opasnosti koju su za obe strane predstavljali partizane, a u cilju efikasnije borbe protiv njih. Ugovori su odobreni od strane nemačkih vlasti. S obzirom da su snage [[NDH]] bile pod taktičkom komandom nemačkih štabova, ovim sporazumima četnički odredi integrisali su se u nemački okupacioni sistem. Do kraja rata, u gotovo svim osovinskim operacijama protiv partizanskog pokreta otpora četnici i ustaše bili su na istoj strani, pod operativnom komandom okupatora. U sprovođenju sporazuma dolazilo je do zategnutosti i do incidenata, ali i primera iskrene saradnje.<ref>Komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti kapetan [[Dušan Đaković]]: „Mi osećamo i jedan veliki dug pažnje, obzirom na mnoge usluge, koje su nam Hrvatske vojne vlasti učinjele tokom zadnjijeh mjeseci.“ Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 9.</ref> Nakon postizanja suradnje, [[Ante Pavelić]] je naredio da treba »obiteljima onih četnika, koji su pali u borbi protiv partizana odobriti redovite potpore, onakove kakve se daju palim domobranima i ustašama.«<ref>NOB u Dalmaciji, 2, 1090.</ref> == Ustaška politika prema četnicima == U izvještaju upućenom 27. lipnja 1942. najvišim dužnosnicima [[NDH]], poput [[Ante Pavelić]]a, [[Andrija Artuković|Andrije Artukovića]], [[Mladen Lorković|Mladena Lorkovića]], [[Eugen Kvaternik|Eugena Kvaternika]] i dr, rezon za sklapanje ugovora sa četnicima, iz perspektive [[Ustaše|ustaških vlasti]], najpreciznije će obrazložiti »Veliki Župan i Stožernik« [[David Sinčić]]: {{izdvojeni citat|Jaz između četnika i partizana je neopisiv i neizgladiv. Ovaj jaz je zapravo jaz između Srba samih, koji se u međusobnoj borbi uništavaju. Mi ovu borbu trebamo podržavati i ne dozvoliti približavanje jednih drugima, već podvojenost podržavati i četnike upotrijebiti u borbu protiv komunista, kojih osim vođa — većina je pravoslavaca. Uništiti skupa s četnicima partizane — znači uništiti pomoću istih Srba — njihovu većinu. Smatram ovo politički važnim i potrebnim osobite pažnje. Izazvati podjelu, podržavati međusobno uništavanje za nas predstavlja političku korist. Ovo trebamo uzeti opravdanim razlogom u nastojanju i radu našem oko pridobivanja četnika i sarađivanja s njima. Ovom saradnjom osim toga smanjujemo broj otvorenih neprijatelja, smanjujemo broj onih, koji, dok se bore protiv nas — onemogućuju djelo našeg unutarnjeg državnog konsolidiranja, našeg jačanja, organiziranja, naše uprave, naših oružanih snaga, koje organiziranje, jačanje su prvi preduvjet našeg obstanka i naše izgradnje. [...] Ovakovo određivanje odnosa četničke organizacije prema hrvatskoj državnoj vlasti smatram privreme­nom, jedinim izlazom u današnjoj situaciji na nekim područjima Države, osobito ako se želi smirenje, prestanak revolucije, naše unutarnje sređivanje, organiziranje uprave i vojske, te ako je potrebno iskazati dok traje rat našu savezničku lojalnost — osobito prema Italiji — u borbi protiv partizana.<ref>Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941–1945, Zbornik dokumenata; knjiga 2: siječanj–srpanj 1942. godine, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split, 1982, strane 1060—1061.</ref><ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/41_10.htm Fikreta Jelić Butić: ČETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945, poglavlje PRVE AKCIJE OKO SPORAZUMIJEVANJA USTAŠKOG REŽIMA I ČETNIKA]</ref>|[[David Sinčić]], veliki župan Velike župe Bribir-Sidraga}} == Četničko napuštanje ustanka (1941-1942) == {{main|Ustanak u NDH|Četnički pučevi u Bosni}} [[Datoteka:Chetniks, Ustasa, and Domobrani.jpg|thumb|Predstavnici četnika, ustaša i domobrana na sastanku u Bosni.]] {{izdvojeni citat|Četnici Ozrena su postali poznati po svojim borbama s ustašama. Ali onda se korupcija uvukla, dijelom kroz lijenost, a dijelom kroz utjecaj lokalnih popova (pravoslavni svećenici), dijelom zbog prevladavajućeg raspoloženja kompromisa u Srbiji; i prvo su prestali boriti, a zatim, nakon što ih je napustio Toša otišavši kod Koste, oni su se okrenuli na partizane. ...oni su se plašili Toše, i ograničili su svoje aktivnosti na špijuniranje za Nemce i ubijanje naših ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/3_1_4.htm Basil Davidson: PARTISAN PICTURE] "The chetniks of Ozren had become famous for their battles with the Ustashe. But then corruption had crept in, partly through laziness, partly through the influence of local pops (Serbian Orthodox priests), partly caught from the prevailing mood of compromise in Serbia; and first they had stopped fighting, and then, after Tosha had left them for Kosta, they had turned on the partisans. And now the few that were left (for Tosha, knowing the men and the country, had liquidated the main body of them) were a sort of home guard in the pay of the enemy. They were afraid of Tosha; and they restricted their activities to spying for the Germans and sniping at our wounded."</ref>|[[Basil Davidson]]}} {{Quote box | citat = »Ustaške vlasti su, pod pritiskom Nijemaca, počele da revidiraju politiku prema srpskom stanovništvu u Bosni i Hercegovini. Njemačkom okupatoru je bilo važno da ima mir da bi mogao eksploatisati prirodna bogatstva i koristiti ih za front. [...] Pavelićeva vlada donijela je niz mjera. Uvela je u Hrvatski državni sabor predstavnike Srba [...], osnovala Hrvatsku pravoslavnu crkvu i pozvala u domobranstvo pojedina godišta srpskih mladića, itd. [...] Ustaško rukovodstvo prihvatilo je politiku sporazumijevanja sa četnicima.«<ref>Sarajevo u revoluciji (ur. Albahari i dr.), str. 398-399</ref> | izvor = Svedočenje [[Savo Pređa|Sava Pređe]] | width = 40% | align = right}} Na celoj teritoriji [[NDH]] na kojoj su živeli Srbi, došlo je do [[Ustanak u NDH|ustanka]] protiv [[ustaše|ustaškog]] terora. Na teritoriji [[NDH]] koja je spadala u nemačku okupacionu zonu, partizanski odredi neprekidno su jačali. Ustaški masakri pokrenuli su srpske seljake na otpor. [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunistička partija]] mobilisala je skojevske i partijske grupe, koje su se integrisale sa ustaničkim grupama, dajući im organizaciju, obezbeđujući sadejstvo i ideologiju. Međutim, ustanički slojevi bili su skloni pasivnosti, nepokretnosti i angažovanju samo u odbranu vlastitih sela. Komunisti su zastupali vojničko organizovanje i stalnu ofanzivnost i van matičnih teritorija. Pod uticajem ove unutrašnje tenzije, međuetničkog nepoverenja, [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeve]] propagande, odjeka partizansko-četničkog sukoba u [[Srbija|Srbiji]] i delovanja [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] emisara, među ustanicima je ubrzo došlo do podele između četnika i komunista. Komunisti su imali svoje principe: beskompromisnu borbu protiv svih okupatora i pomagača i zabranu nacionalnog revanšizma. Četnici su hteli smirivanje situacije, što se ubrzo pretvorilo u borbu protiv pokreta otpora. [[Momčilo Đujić]] i [[Pajo Popović]] su prvi od četničkih vođa bili decembra 1941. godine kod župana NDH [[David Sinčić|Davida Sinčića]] u [[Knin]]u.<ref name="Pop izdaje"/> Zajedno s njima dvojicom, kod Sinčića je početkom decembra došao i [[Brane Bogunović]], kojeg će Sinčić ocijeniti kao najpouzdanijeg za suradnju.<ref>Veliki župan Sinčić je 7. februara 1942. obavijestio Pavelića da »Brane Bogunović iz Bosanskog Grahova uvijek djeluje u smislu smirenja«. (NOB u Dalmaciji, 2,872).</ref> Pregovori četnika s vlastima NDH u Kninu su nastavljeni u januaru 1942. godine, kada su velikog župana posjetili i [[Mane Rokvić]], kapetan [[Veljko Ilić]], [[Velimir Tešanović]] i [[Stevo Rađenović]].<ref>AVII, 261,42-1/12.</ref> Četnici su tokom prve polovine 1942. putem pučeva preuzeli od komunista rukovođenje ustaničkim odredima u centralnoj i istočnoj Bosni. U mnogim ustaničkim odredima izvedeni su pučevi, kojima bi četnički zaverenici likvidirali štab odreda, komuniste i ne-Srbe, i proglasili odred četničkim. [[20. februar]]a [[Četnički puč u Majevičkom NOP odredu gebruara 1942.|prepadom u Vukosavcima]] likvidiran je štab [[Majevički NOP odred|Majevičkog NOP odreda]], i preuzeta vlast nad glavninom odreda, a slično je ponovljeno tokom marta i aprila [[1942]]. u [[Četvrti krajiški partizanski odred|Četvrtom]], delovima [[Treći krajiški partizanski odred|Trećeg]] i [[Šesti krajiški odred|Šestom krajiškom odredu]], kao i u [[Romanijski NOP odred|Romanijskom NOP odredom]]. Ovi odredi sklopili su ugovore o saradnji sa vojnim vlastima NDH u narednom periodu, i tako se uključili u jedinstven nemački odbrambeni sistem. {{izdvojeni citat|Mi se sa vojnim organima hrv. države na terenu borbe protiv komunista nalazimo ne kažemo saveznici, ali kao neki slučajni saradnici. Iz toga može za obje strane nastati dosta dobrih posljedica.<ref>http://www.znaci.org/00001/4_14_1_82.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230323080618/https://znaci.org/00001/4_14_1_82.htm |date=2023-03-23 }} Predlog štaba Ozrenskog četničkog odreda od 10. maja 1942. komandantu 4. domobranske divizije za sastanak radi sklapanja sporazuma o saradnji u borbi protiv NOP</ref>|Predlog štaba Ozrenskog četničkog odreda komandantu 4. domobranske divizije za saradnju u borbi protiv partizana (10. maja 1942.)}} Snage [[NDH]] bile su malobrojne i većinom slabe borbene vrednosti, a Nemci nisu raspolagali snagama kojima bi im pomogli (tokom [[1941]]. u [[NDH]] je bila raspoređena samo [[718. divizija (Nemačka)|718. posadna divizija]]). Jačanje ustanka dovelo je vlasti [[NDH]] u vrlo tešku situaciju, u kojoj nisu imali efektivnu kontrolu na većem delu svoje teritorije. Iz tog razloga vlasti [[NDH]] sa zadovoljsvom su dočekale rascep u ustaničkim snagama i prihvatile primirje sa četničkim odredima. == Sporazumi o saradnji četnika sa NDH (1942) == [[Datoteka:Četnici, domobrani i ustaše zajedno piju.jpg|minijatura|[[Uroš Drenović]] nazdravlja uspešan sporazum sa snagama NDH.]] {{izdvojeni citat|»U jučerašnjem izvještaju obavijestio sam, da je na ovom području postignuta suglasnost, sporazum i suradnja između hrvatskih državnih vlasti i predstavnika četnika s područja zapadne Bosne, Dalmacije i Južne Like. Ta suradnja utanačena je osobito sa četničkim vodama: [[Mane Rokvić|Manom Rokvićem]] (Drvar, Bos. Petrovac), [[Brane Bogunović|Branom Bogunovićem]] (Bos. Grahovo), [[Stevo Rađenović|Stevom Rađenovićem]] (Srb) i popom [[Momčilo Đujić|Momčilom Đujićem]] (Strmica). Za konačno utanačanje pojedinosti suradnje danas me je posjetio Mane Rokvić s punomoćima svih gore spomenutih, da završi pregovore četničke organizacije s hrvatskom državnom vlašću.«<ref name="Pop izdaje"/>|Izvještaj župana [[David Sinčić|Davida Sinčića]] ministru policije [[Andrija Artuković|Andriji Artukoviću]] od [[18. jun]]a [[1942]].}} === Potpisivanje sporazuma === [[File:Četnički ugovori sa NDH.jpg|thumb|Fascikla četničkih ugovora ({{jez-njem|Cetniks Verträge}}) sa NDH, pohranjena u dokumentaciji 15. brdskog armijskog korpusa njemačkog Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv SAD, mikrofilm publikacija T–316, rolna 566, snimak 671. (15. brdski armijski korpus)]</ref>]] [[File:List of agreements signed between leaders of the Bosnian Chetniks and the NDH authorities.jpg|thumb|Lista sporazuma potpisanih između vođa bosanskih četnika i predstavnika vlasti NDH, od maja 1942. do januara 1943. godine (izvorni dokument Vermahta).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000709.]</ref>]] Ugovori četnika sa vlastima [[NDH]] sklapani su hronološkim redom od strane sljedećih vojvoda i zapovjednika: * Decembra 1941. godine, [[Momčilo Đujić]], [[Brane Bogunović]] i [[Pajo Popović]] su prvi otišli na pregovore kod Velikog župana [[David Sinčić|Davida Sinčića]] u [[Knin]]u<ref name="Pop izdaje"/> * 27. aprila 1942, [[Uroš Drenović]], komandant četničkog odreda »Kočić«, sklopio je sporazum sa lokalnim vlastima NDH u Mrkonjić Gradu<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_74.htm ZAPISNIK O SPORAZUMU PREDSTAVNIKA ČETNIČKOG ODREDA »KOČIĆ« I NDH OD 27. APRILA 1942. O PRIZNAVANjU VLASTI NDH I SARADNjI U BORBI PROTIV NOP-a, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 1 (1941. i 1942. godina), Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 74.]</ref> * 15. maja 1942, [[Vukašin Marčetić]], komandant četničkog odreda »Manjača«, u Banja Luci je potpisao sporazum sa predstavnicima NDH<ref>Arhiv VII, Ca, k. 234, reg. br. 3/2.</ref><ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_74.htm</ref> * 23. maja 1942, [[Lazar Tešanović]], komandant četničkog bataljona »Obilić«, i predstavnik četničkog bataljona »Mrkonjić«, su u Banja Luci sklopili sporazum sa NDH<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_74.htm</ref> * 28. maja 1942, [[Cvijetin Todić]] i [[Savo Božić]], zapovjednici Ozrenskog i Trebavskog četničkog odreda, sklopili su sporazum sa vlastima NDH u selu Lipac<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_82.htm PREDLOG ŠTABA OZRENSKOG ČETNIČKOG ODREDA OD 10. MAJA 1942. KOMANDANTU 4. DOMOBRANSKE DIVIZIJE ZA SASTANAK RADI SKLAPANjA SPORAZUMA O SARADNjI U BORBI PROTIV NOP, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 1 (1941. i 1942. godina), Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 82.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_89.htm ZAPISNIK O SPORAZUMU IZMEĐU PREDSTAVNIKA OZRENSKOG, TREBAVSKOG I ODREDA »KRALj PETAR II« I NDH OD 28. MAJA 1942. O SARADNjI U BORBI PROTIV NOP-a U ISTOČNOJ BOSNI, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 1 (1941. i 1942. godina), Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 89]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_117.htm DODATAK ZAPISNIKU O SPORAZUMU IZMEĐU OZRENSKOG I TREBAVSKOG ČETNIČKOG ODREDA I PREDSTAVNIKA NDH OD 28. MAJA 1942. SAČINjEN 9. JULA 1942. GODINE, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 1 (1941. i 1942. godina), Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 117.]</ref> * 30. maja 1942, [[Radivoje Kerović]] i predstavnici [[Majevički četnički odred|Majevičkog četničkog odreda]] u selu [[Lopare (selo)|Lopare]] sklopili su sporazum sa predstavnicima vlasti NDH<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_91.htm ZAPISNIK O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA MAJEVIČKE ČETNIČKE GRUPE I KOMANDANTA 3. DOMOBRANSKE DIVIZIJE OD 30. MAJA 1942. O PRIZNAVANjU NDH I SARADNjI SA VLASTIMA NDH, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 1 (1941. i 1942. godina), Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 91.]</ref> * 9. juna 1942, [[Rade Radić]], zapovjednik četničkog odreda »Borje«, sklopio je u [[Prnjavor]]u sporazum sa vlastima NDH<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_103.htm ZAPISNIK O SPORAZUMU IZMEĐU PREDSTAVNIKA ČETNIČKOG ODREDA »BORJE« I NDH OD 9. JUNA 1942. O PRIZNAVANjU SUVERENITETA NDH I O SARADNjI U BORBI PROTIV NOP-a, Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 1 (1941. i 1942. godina), Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 103.]</ref> * 14. juna 1942, [[Golub Mitrović]], zapovjednik [[Zenički četnički odred|Zeničkog četničkog odreda]], i njegovi pomoćnici sklopili su sporazum sa vlastima NDH u Zenici<ref>https://znaci.org/dogadjaj.php?br=12011</ref> * 15. juna 1942, [[Radivoje Kerović]] i predstavnici [[Majevički četnički odred|Majevičkog četničkog odreda]] u selu [[Lopare (selo)|Lopare]] sklopili su sporazum sa vlastima NDH<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_74.htm</ref> (verovatno razlika u kalendarima, vidi 30. maj) * 31. avgusta 1942. u selu Vraci potpisan je sporazum Glavnog štaba bosanskih četničkih odreda sa vlastima NDH<ref>Arhiv VII, Ča, k. 232, reg. br. 6/6</ref><ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_74.htm</ref> * 12. oktobra 1942. u selu Crnjelovo potpisan je sporazum Bijeljinskog četničkog bataljona sa vlastima NDH<ref>Arhiv VII, Ča, k. 233, reg. br. 43/2</ref><ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_74.htm</ref> * 17. prosinca 1942, [[Slavko Bjelajac]] i [[Jovan Dabović]], četnički zapovjednici iz kotarske oblasti [[Otočac]], postigli su sporazum s ustaškim vlastima<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref><ref>Zb. NOR, XIV/2, str. 1055–1056.</ref> * 16. januara 1943, [[Radivoje Kosorić]], četnički zapovjednik iz okolice [[Rogatica|Rogatice]], sklopio je sporazum sa vlastima NDH u selu [[Kovanj]]<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=729&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv SAD, mikrofilm publikacija T–316, rolna 566, snimci 725–726, 15. brdski armijski korpus (XV. Gebirgs–Armeekorps) (4. februar 1943. godine)]</ref> [[File:Uroš Drenović.jpg|thumb|Domobranski bojnik Emil Rataj, predstojnik kotarskog suda Konstantin Urumović, četnički vojvoda Uroš Drenović i kotarski predstojnik Marko Jungić, prilikom potpisivanja sporazuma u Mrkonjić Gradu, (27. april 1942. godine)]] Glavni stan Poglavnika, ustanova koja je vodila pregovore s četnicima, uputio je 26. lipnja 1942. okružnicu u kojoj je [[Ante Pavelić|Pavelić]] precizirao postupak oko pregovora s četnicima. U okružnici se u prvom redu naglašava da »načelno treba svuda ponudu četnika za pregovore i predaju prihvatiti«. Pregovore je trebalo voditi po župama a i do tada je to činilo »povjerenstvo« sastavljeno od zapovjednika divizije, župana i ustaškog stožernika. Ustaški poglavnik je tom prilikom i formalno »dozvolio«, tj. prihvatio postojeću praksu, da komandanti četničkih odreda vrše vlast na područjima na kojima se nalaze njihove jedinice, »no pod kontrolom vlasti NDH«, i da »četničke postrojbe moraju surađivati sa hrvatskim oružanim snagama na suzbijanju i uništavanju partizana«. Četnici su mogli »zadržati oružje pod kontrolom hrvatskih vojnih vlasti«.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/41_10.htm Fikreta Jelić Butić: ČETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945, poglavlje PRVE AKCIJE OKO SPORAZUMIJEVANJA USTAŠKOG REŽIMA I ČETNIKA]</ref><ref>Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Neprijateljska građa, Inv. br. 17890.</ref> Veliki župan [[David Sinčić]] u dopisu od 27. VI 1942. ističe važnost sporazuma sa četnicima, kao i poštivanja dogovorenog: {{citiranje|Politika smirenja urodila je plodom. Kod ove župe bili su nazad nekoliko dana primljeni vođe četnika ovih krajeva, te je postignut između hrvatskih vlasti, građanskih i vojnih s jedne strane, te s druge strane četnika podpuni sporazum za suradnju. Četnici više ne napadaju niti će napadati hrvatska sela i hrvatsko pučanstvo, već jedino će se boriti protiv zajedničkog neprijatelja, tj. proti komunista. (...) Ovaj sporazum je od ogromne koristi i važnosti za cielu Državu — pa svi Hrvati su dužni, da se ovoj suradnji odazovu.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/41_10.htm Fikreta Jelić Butić: ČETNICI U HRVATSKOJ 1941-1945, poglavlje PRVE AKCIJE OKO SPORAZUMIJEVANJA USTAŠKOG REŽIMA I ČETNIKA]</ref>}} Svojevrsnu rekapitulaciju sporazuma s bosanskim četnicima predstavlja izvještaj koji je Poglavnikov Glavni stan poslao 30. juna 1942. godine Ministarstvu udružbe (tj. Ministarstvu socijalne politike — nap.), s potpisom »vojskovođe« ([[Maršal|maršala]]) [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternika]], u kojem se sumiraju odredbe ovih ugovora i to u dvadeset točaka koje u općim crtama odgovaraju sadržaju potpisanog. Kopije izvještaja trebalo je poslati odborima za socijalnu skrb pri općinskim sudovima koji su odlučivali o novčanoj pomoći porodicama onih domobranskih vojnika koji su na nju imali pravo, odnosno o plaćanju onih četničkih obitelji kojima je to pripadalo prema ovim ugovorima.<ref>[https://znaci.org/00001/40_50.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941—1945, poglavlje KOLABORACIJA S USTAŠKOM DRŽAVOM]</ref> Krajem aprila ili početkom maja 1942, održan je sastanak između predstavnika hrvatskih kvislinških vlasti i bosanskih četnika u hotelu „Bosna“ u [[Banja Luka|Banjoj Luci]]. Sastanak je ovjekovječen i jednom fotografijom, na kojoj se mogu prepoznati vojvode Uroš Drenović i Vukašin Marčetić. Na fotografiji se vide još dvojica četničkih komandanata; moguće da je jedan od njih vojvoda [[Lazar Tešanović]]. Iza njih stoje predstavnici ustaškog stožera, kao i Velike župe Sana–Luka, a za stolom sjede još i dvojica domobranskih oficira.<ref>[https://slikepartizana.wordpress.com/2016/12/06/sastanak-cetnika-i-ustasa-u-hotelu-bosna/ Damjan Pavlica: Sastanak četnika i ustaša u hotelu Bosna]</ref> Na konferenciji održanoj 1. i 2. jula 1942. godine, na kojoj su učešće uzele vodeće ličnosti četničkog pokreta u [[Bosna|Bosni]] (počev od komandanta Bosanskih četničkih odreda [[Radoslav Radić|Radoslava Radića]], zatim [[Vukašin Marčetić|Vukašina Marčetića]], [[Savo Božić|popa Sava Božića]], [[Cvijetin Todić|Cvijetina Todića]], [[Lazar Tešanović|Lazara Tešanovića]] i dr), jednoglasno je zaključeno da se ugovori imaju poštivati, dok se četnički odredi koji ih još nijesu potpisali pozivaju da tako nešto naprave: {{izdvojeni citat|U odnosu prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj jednoglasno se zaključuje, da se priznaju svi ugovori zaključeni između pojedinih četničkih odreda i N.D.H. s tim da će pojedini odredi u spornim pitanjima oko tumačenja sporazuma pitati Glavni štab i tražiti od njega merodavno mišljenje o tumačenju. [...] Kako je pod ovom tačkom dnevnog reda istaknuto pitanje odnosa prema četničkim organizacijama u Bosni koje još nisu sklopile sporazum sa N.D.H., i da li takve četničke organizacije, u slučaju da žele da potpadnu pod komandu našeg Glavnog štaba, treba da budu primljeni ili ne, odlučuje se da ih treba primiti, ali da im se preporuči od strane Glavnog štaba da sklope sporazum sa predstavnicima N.D.H.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_115.htm Zapisnik sa konferencije delegata četničkih odreda istočne i zapadne Bosne održane 1. i 2. jula 1942. o osnivanju Glavnog štaba bosanskih četničkih odreda i odnosima prema NDH]</ref>}} Njemački opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] je u Banjoj Luci 15. jula 1942. predložio hrvatskom generalu Ivanu Brozoviću da se u [[Zagreb]]u osnuje centralni ured za provođenje i nadzor nad ovim ugovorima. Iako od tog prijedloga tada nije bilo ništa, kasnije će jedan centralni ured biti zadužen za te ugovore. Sve u svemu, sklopljenim ugovorima bila je obuhvaćena većina četničkih snaga u Bosni istočno od demarkacione linije. U Glaiseovom izvještaju poslatom 16. novembra 1942. komandantu oružanih snaga za jugoistočnu Evropu,<ref>Mikrofilm br. T-501, rola 264, snimak 583.</ref> navodi se da oko 10.000 bosanskih četnika ima s vladom NDH sporazum na principu »živi i daj drugima da žive«.<ref>[https://znaci.org/00001/40_50.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941—1945, poglavlje KOLABORACIJA S USTAŠKOM DRŽAVOM]</ref> Nije isključeno da je general Ivan Brozović bio zadužen za održavanje kontakta sa četnicima, s obzirom na dopis koji je vojvoda Radoslav Radić, u svojstvu komandanta Bosanskih četničkih odreda, poslao županu Velike župe Sana i Luka 27. jula 1942 (neposredno po završetku [[Bitka na Kozari|operacije »West Bosnien«]]), moleći ga za sastanak oko rješavanja sporova: {{izdvojeni citat|Odmah po obrazovanju Glavnog štaba Bosanskih četničkih odreda obaveštene su o tome hrvatske vojne vlasti preko zapovjednika Banjalučkog zdruga G. Brozovića, te smatramo da je on o tome obavestio i ostale vlasti Nezavisne Države Hrvatske.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_128.htm Dopis Glavnog štaba bosanskih četničkih odreda od 27. jula 1942. županu Velike župe Sana i Luka u vezi dogovora o sastanku]</ref>}} Obavještavajući generala Dragoljuba Mihailovića o intenzivnoj kolaboraciji četničkih snaga u [[Hercegovina|Hercegovini]] sa italijanskim okupatorom, major [[Petar Baćović]] piše 16. jula 1942. godine da se vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] tog dana sastao sa ministrima u vladi NDH: {{izdvojeni citat|Hrvatski ministri Artuković i Košak sastali su se danas sa Dobrosavom Jevđevićem i saopštili mu da će hrvatska vojska u jačini od 2 divizije zauzeti celu Hercegovinu po cenu sukoba sa četnicima. Traže pregovore sa pretstavnicima četničkih organizacija u Hercegovini s tim da se u svemu sporazumeju. Prema mome mišljenju hrvatskim ministrima stalo je da se hrvatska država stabilizuje i očisti od četnika. Ako Hrvati uspeju u tome da u Hercegovini uspostave svoju vlast s time bi faktički stabilizovali hrvatsku državu i očistili četnike. S obzirom na dobru organizaciju četnika u ovom kraju ne bi trebalo ni po koju cenu dozvoliti da Hrvati uspostave svoju vlast u Hercegovini, a naročito u onom delu gde žive čisto Srbi. Mislim da bi trebalo što pre u Hercegovini i Bosni organizovati napad na Hrvate s tim da taj napad bude u isto vreme u Hercegovini i Bosni.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_121.htm Izveštaj majora Petra Baćovića od 16. jula 1942. Draži Mihailoviću o vojnopolitičkoj situaciji u Hercegovini i saradnji sa italijanskim okupatorom]</ref>}} Deset dana po [[Bihaćka operacija|oslobođenju Bihaća]] i stvaranju [[Bihaćka Republika|partizanske Bihaćke republike]], njemački veleposlanik u Zagrebu [[Siegfried Kasche]], u zabilješci o razgovoru sa Antom Pavelićem od 14. novembra 1942. godine,<ref>Bogdan Krizman, Pavelić između Hitlera i Mussolinija, Globus—GP Delo, Zagreb/Ljubljana, 1980, str. 446—447.</ref><ref>Славко Комарица — Славко Одић, Зашто Јасеновац није ослобођен, Институт за савремену историју, Београд, 2005, стр. 54.</ref> prenosi opaske ustaškog poglavnika vis-à-vis četničkih komandanata s kojima su vlasti Nezavisne Države Hrvatske sklopile sporazume: {{izdvojeni citat|Poglavnik je, nadalje, saopćio da će imenovati jednog vladinog komesara da obrađuje sva pitanja vezana uz četnike kako bi za pozitivne grupe četnika »gurao« pozitivan postupak. Ocijenio je četničkog vođu [[Uroš Drenović|U. Drenovića]] bezrezervno povoljno, a o [[Rade Radić|R. Radiću]] i [[Radivoje Kerović|R. Keroviću]] još kolebljivo.}} U izvještaju iz druge polovine novembra 1942. godine, koji potpisuje komandant njemačkih trupa u NDH general [[Rudolf Lüters]], konstatuje da su gotovo svi četnici na teritoriju NDH praktički legalizirani: {{izdvojeni citat|U gotovo svim delovima Hrvatske naseljenim srpskim stanovništvom zaključeni su sporazumi između četničkih predstavnika i hrvatskih vlasti na osnovu kojih se četnicima priznaju dalekosežna prava. Jedan od sporazuma nalazi se u prilogu. Sporazuma se zasad pridržavaju obe strane. Do razoružanja bi stoga moglo doći tek po raskidu ovih sporazuma od strane hrvatskih vlasti. Ovo se s obzirom na sadašnju situaciju ne može očekivati. Četnički odredi koji se nalaze na području 714. divizije imaju snagu od približno 6-8.000 ljudi. Oni su opremljeni i automatskim oružjem. Oni pružaju diviziji dragocene usluge time što svoje zavičajno područje štite od upada partizana, tako da na ovom prostoru, ostavljajući po strani veće operacije, nisu vezane ni nemačke ni hrvatske trupe. [...] Prema izveštaju komandanta 714. divizije, četnici nisu velikosrpski opredeljeni, ali svakako ni prohrvatski. Oni žele punu ravnopravnost sa Hrvatima što im zaključeni sporazumi i obezbeđuju. Hrvatska država snabdeva u toku akcija četničke odrede municijom i ostalim potrebama. Prema sporazumima, njima pored ostalih obećanja (napr. u pogledu snabdevanja) pripada i plata od oko 3 nemačke marke dnevno, što oni ipak dosad još nisu tražili. [...] Između hrvatskih nadleštava i četnika su, kao što se vidi iz priloženog, zaključeni dalekosežni sporazumi koji se i poštuju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000357—000358: Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj — „Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji“ (18. novembar 1942.)] </br> ({{jez-njem|"In fast allen serbisch besiedelten Teilen Kroatiens sind Verträge zwischen Cetnikvertretern und kroatischen Behörden abgeschlossen, die den Cetniks weitgehende Rechte zubilligen. Ein Vertrag ist als Anlage beigefügt. Die Verträge werden z.Zt. beiderseits eingehalten. Eine Entwaffnung ist daher erst nach Lösung dieser Verträge durch die kroatischen Behörden möglich. Diese ist bei der derzeitigen Lage jedoch nicht zu erwarten. </br> Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. Nach Meldung des Kdr.714.Div. sind die Cetniks nicht gross–serbisch, allerdings auch nicht pro–kroatisch. Sie erstreben eine volle Gleichberechtigung mit den Kroaten, was ihnen durch die abgeschlossenen Verträge auch zugesichert ist. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben. </br> Zwischen kroat. Dienststellen und Cetniks sind weitgehend Verträge entspr. Anlage abgeschlossen, die auch i.a. gehalten werden."}})</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 25, str. 53—54.</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942).}} === Sadržaj sporazuma === {{Wikisource|Sporazum grupe četničkih predstavnika sa predstavnicima NDH od 23.5.1942.}} [[Datoteka:Ustaša, četnik i Nemac.jpg|minijatura|Ustaški gvardijan, četnički komandant Vaso Miljuš i njemački oficir u [[Karin]]u kod [[Obrovac|Obrovca]], krajem 1943. godine]] {{izdvojeni citat|Četničke postrojbe sudjelovat će dobrovoljno u suzbijanju i uništavanju komunističko-boljševičkih bandi zajedno sa ostalom oružanom snagom Nezavisne Države Hrvatske, pod općom zapoviedi zapovjednika ove oružane snage, pri čemu će zapovjednici četničkih postrojbi zapoviedati svojim postrojbama. Četničke postrojbe mogu izvoditi samostalne potrebne akcije protiv partizana, no o ovome će na vrieme izvjestiti zapovjednika Hrvatske oružane snage.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_89.htm Zapisnik o sporazumu između predstavnika Ozrenskog, Trebavskog i odreda "Kralj Petar II" i NDH od 28. maja 1942. o saradnji u borbi protiv NOP-a u istočnoj Bosni]</ref>|Sporazum o saradnji predstavnika Ozrenskog i Trebavskog četničkog odreda te odreda "Kralj Petar II" sa ustaško-domobranskim jedinicama i priznanju NDH, 28. maj 1942. godine}} Četnici se obavezuju na: * priznanje NDH i njenog poglavnika; * prekid svih neprijateljstava sa civilnim i vojnim vlastima NDH; * pružanje borbene podrške oružanim snagama NDH u borbi protiv partizana; * pomoć organima NDH pri uspostavi reda i izgradnji državnog aparata; * dopuštenje i pružanje pomoći civilnim i vojnim organima NDH pri vršenju istrage zločina protiv života i imovine građana bez obzira na vjersku pripadnost na četničkoj teritoriji; * neki sporazumi su uključivali i „interniranje nepoćudnih koji bi sporazum ometali“.<ref name="Pop izdaje"/> Hrvatske vlasti se obavezuju da će: * prepustiti četnicima samoupravu na njihovoj teritoriji, uz kontrolu organa NDH; * dozvoliti četnicima nošenje oružja radi borbe protiv partizana; * snabdijevati četnike municijom; * zbrinjavati četnike ranjene u borbi protiv partizana u bolnicama NDH; * pomagati udovice i siročad četnika poginulih u borbi protiv partizana; * dozvoliti „neometan promet robe i osoba, kao i ostalim građanima Hrvatske“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000709–000710: Lista sporazuma potpisanih između pripadnika bosanskih četnika i predstavnika vlasti NDH u periodu između 28. maja 1942. i 16. januara 1943. godine]</ref> Budući da su nemačke vojne vlasti imale taktičku komandu u ovoj oblasti, legalizovani četnici su potpisivanjem ugovora sa vlastima [[NDH]] stupile pod taktičku komandu [[Wehrmacht]]a. Pri provođenju sporazuma dolazilo je do teškoća, odugovlačenja, incidenata i sitnijih prepada i čarki. Ipak, s obzirom na stalno rastuću opasnost od [[NOVJ]] po obe strane, ugovori su redovno obnavljani. === Isporuka oružja, municije, hrane i novca === Pavelićev ministar [[Mladen Lorković]] [[26. maj]]a 1942. godine depešom obaveštava »vrhovničtvo« velike župe Bribir i Sidraga: {{izdvojeni citat|»Glavni stožer domobranstva suglasan je sa vašim priedlogom da se vođama grko-istočnjaka popu Momčilu Đujiću, Mani Rokviću, Bogunoviću, Paji Popoviću i Paji Omčikusu dodieli pomoć od milijun Kn (kuna), 200 pušaka jugoslavenskog poriekla i 10 strojo-pušaka.«<ref>AVII, H-P-426; u protokolu Ministarstva vanjskih poslova NDH dokument je zaveden pod brojem VT/57/42.</ref>|Depeša ministra NDH [[Mladen Lorković|Mladena Lorkovića]] nadležnima u Kninu o isporuci oružja četnicima (26. maj 1942.)}} Isplata je izvršena početkom juna. O tome dr Sinčić iz [[Knin]]a obavještava Pavelića: "''Jučer sam trima glavnim vođama četnika koji su u borbi protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rokviću dao svakome po 100.000 kuna radi organiziranja borbe protiv partizana i pomoći njihovim suborcima''."<ref>AVII, 195,12/6—1</ref> Istovremeno je Sinčić »četničkim vođama izručio jednu makar skromnu količinu hrane, a naše zapovjedništvo stavilo im je na raspolaganje 20.000 metaka, 100 pušaka i 10 dobrovoljaca puškomitraljezaca s oružjem«.<ref>AVII, 224,35/11-1.</ref> Veliki župan Sinčić tražio je 17. juna 1942. godine od Ministarstva unutarnjih poslova NDH dodatnu pomoć u novcu, hrani i municiji za četničke odrede u NDH: {{izdvojeni citat|Osobito danas, kad je borba istih protiv komunista južne Like i zapadne Bosne teška i krvava, za punu suradnju, za osiguranje ovih krajeva od komunističke opasnosti, potrebno je da naše vlasti četnicima, koji s vlašću surađuju, dadu podršku u novcu, hrani i strijeljivu. Pomoć u hrani i novcu u mogućim granicama sam dao a što se tiče strijeljiva, istim ne raspolažem, premda je to pitanje najvažnije za učvršćenje suradnje i uspjeh borbe. Neophodno je potrebno, da se odmah izdadu nalozi i ovlaštenja vojničkim zapovjedničtvima u sjedištima župa, tako i ovome u Kninu, da odmah po traženju velikog župana stave na raspolaganje neophodno potrebitu količinu strijeljiva, koja je potrebna pravoslavcima za borbu protiv komunista.<ref>Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941–1945, Zbornik dokumenata; knjiga 2: siječanj–srpanj 1942. godine, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split, 1982, str. 1019.</ref>}} === Reakcije i naredbe generala Draže Mihailovića i Vrhovne komande JVuO === [[Datoteka:144 Draza Mihajlovic.jpg|185px|minijatura|[[Draža Mihailović]] je odobravao tajnu suradnju četnika i ustaša.]] Četnički vođa [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] je ove taktičke dogovore smatrao korisnim, ali je bio veoma nezadovoljan formom pismenih ugovora, jer je to bilo politički i propagandno veoma nezgodno.<ref name="ReferenceA">https://www.znaci.org/00001/11_22.htm</ref> [[1. jul]]a 1942. godine Draža Mihailović je depešom javio da ima „puno razumevanje” za djelovanje četnikâ u Bosni: {{izdvojeni citat|Partizane razbiti što pre. Za rad u Bosni imam puno realno razumevanje. Bušiti što više hrv. jedinice.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>}} [[7. jul]]a 1942. godine, Mihailović ponovo javlja svom čovjeku pod šifrom "505" (riječ je o [[Lazaru Trklji]], članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]]): {{izdvojeni citat|Izveštavaju nas da četnici u Bosni se bratime i slikaju zajedno sa Hrvatskim vojnicima. Izvestite šta je na stvari.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>}} Par dana kasnije, Draža Mihailović je svojim ljudima objasnio da se sporazum sa vlastima NDH mora razumeti, ali je greška što je on zvaničan i javan, pa ga treba proglasiti delom neodgovornih pojedinaca: {{izdvojeni citat|Sporazum izmedu četnika u Bosni, Hrvatskoj i Lici i Pavelićevih vlasti je svakako neželjena posledica partizanskih nasrtaja na četnike i JVO (Jugoslovenska vojska u otadžbini) — kao takav mora se razumeti. Ono što se u tom sporazumu ne može odobriti, to je što su dotični četnici dopustili da bude formalan, zvaničan, javan, iskorišćen za ustašku propagandu. Zato ga treba dezavuisati, a u svakom slučaju smatrati učinjenim od neodgovornih, lokalnih ljudi i grupica...<ref name="ReferenceA">https://www.znaci.org/00001/11_22.htm</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} [[16. jul]]a 1942. Draža Mihalović u depeši majoru [[Žarko Todorović|Žarku Todoroviću]] (“Valter”), pominje vezu sa [[Ante Pavelić|poglavnikom NDH]] i traži „podrobnije podatke o licu koje nosi Pavelićeve poruke”.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Sir [[William Deakin]], britanski oficir za vezu kod [[NOVJ]], u svojim memoarima notira komandnu odgovornost generala Draže Mihailovića za četničku saradnju s oružanim jedinicama NDH: {{izdvojeni citat|Bosanski četnici su, prema zaplenjenim dokumentima, sklapali sporazume sa Pavelićevim vlastima. Mihailović obično nije održavao ličnu vezu sa svojim mesnim komandantima. Dodir je uspostavljan preko štabnih oficira koji su išli u obilaske. Krajem avgusta [1943. — prim.], u vezi sa mojim porukama, primio sam na razmatranje jedan predlog iz Kaira da se preko BBC-a poimenično žigošu oni četnički komandanti za koje postoji dokaz da sarađuju sa Pavelićem i Nemcima. Odgovorio sam: “Smatram da bi napad na četnike saradnike okupatora preko BBC-a bio odlučan korak napred, ali učiniti to izostavljajući Mihailovića predstavljalo bi manevar koji ovde niti bi bio dobro primljen niti shvaćen. Zaplenjeni dokumenti odnose se na legalizovane četnike, tj. one kojima je - za razliku od ilegalnih četnika - dopušteno da sarađuju sa Osovinom. Ali i jedni i drugi su pod vrhovnom komandom Mihailovića.”<ref>[https://www.znaci.org/00001/5_2.htm Vilijam Dikin, BOJOVNA PLANINA, Beograd 1973.]</ref>|Sir [[William Deakin]], ''The Embattled Mountain''}} Nalazeći se već u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], general Mihailović šalje 3. avgusta 1942. godine iz Vrhovne komande JVuO depešu Lazaru Trklji (pseudonim »505«), koja je na liniji prihvatanja saradnje s oružanim snagama NDH, ali prvenstveno s pripadnicima [[Hrvatsko domobranstvo|Domobranstva]]: {{izdvojeni citat|Hrvatske jedinice bušiti. Od Hrv. oficira tražiti znatne usluge u obaveštajnoj službi, oružju i municiji, hrani, odeći i obući kao dokaz njihove iskrenosti. Na slučaj prelaska njihovih celih jedinica ne mešati ih sa našim i čuvati ih za specijalne zadatke dok se ne pokažu kakvi su.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Petar Baćović]] je sporazume sa ustašama ocijenjivao kao „fatalne”, jer su obrazovani neki „hrvatski četnici” i „žigovi četničkih stožera sa hrvatskim grbom”, što je koristilo hrvatskoj državi, dok je četnike diskreditovalo u komunističkoj propagandi. Oni četnici koji su ušli u kolaboraciju s ustašama, govorili su o „nekom bosanskom pokretu” i ne spominjući generala Dražu Mihailovića.<ref>[https://www.znaci.org/00001/92_6.pdf Branko Petranović: Vojno-politička organizacija četnika i kvislinga – antikomunistička suština kolaboracije]</ref> === Reakcije četničkih boraca === Sporazumi koji su sklopljeni i uspostavljena saradnja između četnika i [[NDH]] nisu bili rezultat međusobne bliskosti, nego trenutnih taktičkih potreba. Obe strane zadržale su međusobnu odbojnost. Nakon potpisivanja, Lazar Tešanović jula 1942. javlja Draži Mihailoviću da su borci protiv sporazuma: {{izdvojeni citat|Istina je da su četnici na Ozrenu i Trebavi napravili sporazum sa Hrvatima na pitanju zajedničke borbe protiv komunista. Razlog, što su se svojim teškim položajem bojali uništenja posle slabe situacije u Istočnoj Bosni. Borci su protiv sporazuma i Botić ide tamo. [...] U srezu Rogatičkom, preko 100 četnika sa Hrvatima održavaju red.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_123.htm</ref>|Depeša Lazara Tešanovića Draži Mihailoviću od 11. VII. 1942. god.}} Sklapanje "pakta" sa vlastima NDH uzrokovalo je drastičan pad morala kod četničkih boraca, pa su znatno manje partizanske jedinice uspevale da razbiju znatno veće četničke: {{izdvojeni citat|Ne ulazim u suštinu neuspeha borbi Borjanskog odreda i komande bosanskih četničkih odreda protiv partizana, ali moram da napomenem da su glavne greške ne samo u strategijskim planovima za napad, odbranu i povlačenje, nego i osmomesečna učmalost pod »Paktom« koja nije dala ništa dobro nego samo učmalost, neposlušnost, nenaoružanje i samovolju pojedinaca kao komandira, komandanata, pregovarača itd. — Jasan je dokaz što je 800 partizana razbilo odred od 1800 vojnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_2_30.htm IZVEŠTAJ ČLANA ŠTABA MOTAJIČKOG ODREDA OD 9. FEBRUARA 1943. NAČELNIKU ŠTABA KOMANDE BOSANSKIH ČETNIČKIH ODREDA O EFEKTU PAKTA IZMEĐU ČETNIČKIH ODREDA I USTAŠKO-DOMOBRANSKIH JEDINICA</ref>|Izveštaj načelniku štaba bosanskih četnika od 9. februara 1943.}} === Novi sporazumi (1943) === [[Datoteka:Četnici denunciraju partizane vlastima NDH.jpg|minijatura|Četnici iz [[Teslić]]a javljaju domobranskoj 6. lovačkoj pukovniji o predstojećem partizanskom napadu na Teslić.]] U Kninu je 26. II 1943. održana skupština četničkih »vojnih delegata i civilnih predstavnika« s područja [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]], [[Drvar]]a i [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Odlučeno je da se formira Grmečko-klekovački korpus, a za komandanta je izabran [[Đuro Plećaš]]. Zaključeno je da se »odmah povedu pregovori sa hrvatskim civilnim i vojnim vlastima za što tešnju saradnju, međusobnog pomaganja i zajedničku borbu protiv partizanskih pljačkaških hordi« a izabrani su i »opunomoćenici« za vođenje pregovora.<ref>Arhiv Hrvatske, Četnička arhiva, kut. 1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/41_13.htm Fikreta Jelić–Butić: ČETNICI U HRVATSKOJ 1941–1945. poglavlje POKUŠAJ PODUZIMANJA VEĆE ČETNIČKE OFENZIVE PROTIV NOP-A]</ref> U [[Gospić]]u je 6. marta 1943. potpisan sporazum između pripadnika [[Medak|Medačkog]] četničkog odreda i vojnih i političkih vlasti NDH. Sastanku su, s hrvatske strane, prisustvovali ustaški pukovnik [[Vjekoslav Servatzy]], oružnički pukovnik Dragutin Mašek te veliki župan župe Lika i Gacka Ferdo Stilinović. Na drugoj strani, bili su prisutni kapetani Jovo Dabović i [[Miodrag Kapetanović]], komandant Medačkog odreda, kao i nekoliko civilnih predstavnika. U zapisniku sporazuma, između ostalog, navedeno je sljedeće: {{izdvojeni citat|Svrha sastanka je davanje odnosno dobivanje dozvole za obstojnost i daljni rad gore spomenute skupine oboružanog pravoslavnog pučanstva. Tim povodom daje se i prima na znanje sliedeće: <br /> 1.— Vođa naoružanog odreda zvanog »Medački četnički odred«, svi njegovi zapovjednici i oboružani pripadnici tog odreda u ime svoje i u ime cielokupnog pravoslavnog pučanstva, koje stanuje na području toga odreda izjavljuju, da priznaju vrhovničtvo (suverenitet) N.D.H. i Poglavnika, koji je nosioc tog vrhovničtva, za svog vladara. Priznaju također sve zakone, naredbe, odredbe i u obće zakonske propise N.D.H. i obavezuju se iste poštovati i njima se pokoravati kao i svi drugi državljani N.D.H. Nadalje izjavljuju da žele, da im se dozvoli da oružje, koje već posjeduju, mogu i nadalje zadržati u svrhu, da brane svoja sela i naselja od pljačkaških partizanskih bandi i drugih odmetnika, a izjavljuju se spremnim dobrovoljno sudjelovati sa hrvatskim i njemačkim odnosno talijanskim oružanim snagama na suzbijanju i uništavanju partizansko odmetničkih bandi i to pod vrhovnim zapovjedničtvom hrvatskih odnosno njemačkih ili talijanskih vojnih zapovjednika.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 159, registarski broj 23/3 (H-X-84).</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_76.htm Zapisnik o sporazumu Medačkog četničkog odreda i predstavnika vojnih vlasti Nezavisne Države Hrvatske u Gospiću od 6. marta 1943. o saradnji u borbi protiv pripadnika NOP-a na području centralne Like]</ref>}} == Zajedničke borbe protiv partizana == === Bitka na Kozari (1942) === {{main|Bitka na Kozari}} [[Datoteka:Četnici i domobrani.jpg|minijatura|Četnici sa domobranima u NDH.]] Četničke snage nijesu bile isključivo pasivne u velikoj operaciji protiv [[Ustanak u NDH|ustanka u NDH]]. Naprotiv, počev od ljeta 1942. godine, četnici uzimaju aktivnog učešća u okupatorsko-kvislinškim operacijama, o čemu svjedoče i primarni izvori njemačke provenijencije: {{izdvojeni citat|Borbena grupa “Zapadna Bosna” [...] d.) Grupe za zaprečavanje: lojalni četnici pod njemačkim vođstvom napreduju iz Bronzanog Majdana prema sjeverozapadu. Neprijatelj kod Piskavice opkoljen. Na sjeveru i zapadu nikakvi posebni događaji.<ref>[https://www.znaci.org/images/NARA/T501_248_0289.jpg NARA, T501, Roll 248, frame no. 000289.] <br /> ({{jez-njem|"Sperrgruppen: Loyale Cetniks unter deutscher Führung von Bronzani Majdan im Vorgehen nach NW. Feind bei Piskavica wird eingeschlossen. Nord und West keine besonderen Ereignisse."}})</ref>|Dnevni izvještaj [[Paul Bader|Paula Badera]], glavnokomandujućeg generala u Srbiji za 13. juni 1942. godine}} {{izdvojeni citat|Borbena grupa “Zapadna Bosna” [...] c.) Grupe za zaprečavanje: Hrvatske jedinice, naslonjene na grupu “Fric”, preuzele obezbjeđivanje Banje Luke sa zapada. Neprijatelj drži visove sjeverno i sjeverozapadno od Bronzanog Majdana. Napad nacionalnih četnika na ove visove u toku. Uspostavljena veza sa hrvatskim dobrovoljcima kod Sanskog Mosta i sa nacionalnim četnicima iz Bronzanog Majdana kod Debeljaka.<ref>[https://www.znaci.org/images/NARA/T501_248_0298.jpg NARA, T501, Roll 248, frames no. 000298—000299.] </br> ({{jez-njem|"Sperrgruppen: Kroat. Verbände haben in Anschluss an Gruppe "Fritz" die Sicherung W Banja Luka nach W übernommen. Höhen N und NW Bronzani Majdan feindbesetzt. Angriff nationaler Cetniks auf diese Höhen in Durchführung. Verbindung zwischen kroat. Freiwilligen bei Sanski Most und nationalen Cetniks in Bronzani Majdan bei Debeljak hergestellt."}})</ref>|Dnevni izvještaj generala Paula Badera (14. VI 1942)}} Tokom [[Bitka na Kozari|bitke na Kozari]] koja se vodila u junu i julu 1942, fašističke snage su brojale 11.000 oficira, podoficira i vojnika Vermahta, 20.000 [[Ustaše|ustaša]] i [[Domobrani|domobrana]], 2000 četnika (iz odreda [[Rade Radić]]a, [[Vukašin Marčetić|Vukašina Marčetića]] i [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]]), a Mađari su učestvovali sa 5 topovnjača rečne flotile. Četničke snage korišćene su uglavnom za zaprečavanje i lokalne napade.<ref>Dnevni izveštaj komandujućeg generala u Srbiji za 13. jun 1942 (Nacionalni arhiv Vašington, T-501, rolna 248, snimak 289.).</ref><ref>Dnevni izveštaj komandujućeg generala u Srbiji za 14. jun 1942 (Nacionalni arhiv Vašington, T-501, rolna 248, snimci 298-299.).</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/165_12.pdf Antun Miletić: NEKE MERE I DEJSTVA VERMAHTA NA KOZARI 1941-1942. GODINE] u : [https://www.znaci.org/00001/165.htm Kozara u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji (1941-1945): radovi sa naučnog skupa održanog na Kozari (Mrakovica) 27. i 28. oktobra 1977]</ref> Njemačke snage imale su ulogu tehničke potpore postrojbama NDH, koje nisu bile u stanju same poraziti [[2. krajiški (kozarački) partizanski odred|2. krajiški NOPO]]; zbog toga Nijemci preuzimaju vođenje operacije. Jedna od specifičnosti operacije jest činjenica da su u sastavu postrojbi NDH djelovale snage četničkog puka „Manjača“ (pod komandom vojvode Marčetića). Bila je to četnička postrojba čije je vođstvo priznavalo vrhovništvo NDH i koja je imala ulogu pomoćne postrojbe oružanih snaga NDH. Operacija je bila reakcija na činjenicu da je 2. krajiški NOP odred zauzeo [[Prijedor]] 16. maja. Područje Prijedora bilo je važno za vlast NDH, kao i za njemačke gospodarske interese na tom području, u prvom redu zbog rudnika [[Gvožđe|željeza]] [[Ljubija (Prijedor)|Ljubija]].<ref>[https://www.croris.hr/crosbi/publikacija/prilog-skup/813881 Vlatka Vukelić, Vladimir Šumanović: The Battle of Kozara - key facts and military-political context] </br> ({{jez-eng|"The German forces had the role of technical support to the NDH units, which were not capable of defeating the 2nd Krajina NOPO by themselves, and for this reason they took over the running of the operation. One of the specifics of that operation is the fact that the forces of the "Manjača" Chetnik regiment operated as part of the NDH units. This was a Chetnik unit whose leadership recognized the supremacy of the NDH and had the role of an auxiliary unit of the NDH armed forces. The operation was a reaction to the fact that the forces of the 2nd Krajina NOPO occupied Prijedor on May 16, 1942. The area of Prijedor was important to the NDH government but also for German economic interests in that area because of the Ljubija mine."}})</ref> === Borbe za Jajce, Prozor i Livno (1942) === {{main|Borbe za Jajce 1942.|Borbe za Livno 1942.|Operacija Alfa|Operacija Beta}} Nemačka komanda uspostavila je puno operativno jedinstvo, tako da su u zajedničkim operacijama protiv partizana rame uz rame učestvovale Nemačke snage, snage NDH i četnički odredi. Primer ovakvih zajedničkih operacija su [[Borbe za Jajce 1942.|operacije na planini Manjači septembra 1942]]. u kojima su učestvovale 3. bataljon 721. nemačkog pešadijskog puka, 2. čete 1. domobranskog regrutne bojne, 1. i 2. bojna Petrinjskog zdruga, vod haubica i 8 tenkova zajedno sa četnicima Manjače protiv partizanske grupacije sastavljene od [[Prva krajiška brigada NOVJ|1. krajiške]], [[Druga proleterska brigada NOVJ|2. proleterske]] i delova [[Druga krajiška brigada|2. krajiške]], [[Treća proleterska brigada NOVJ|3. sandžačke]] i [[Četvrta proleterska crnogorska NOU brigada|4. crnogorske brigade]]. U italijanskoj okupacionoj zoni, sadejstvo italijanske vojske, snaga [[NDH]] i četnika obezbeđivano je posredstvom nadređene italijanske taktičke komande, kao u [[Operacija Alfa|operacijama Alfa]] i [[Operacija Beta|Beta]] oktobra 1942. Tokom nastupanja [[četnici]] su izvršili pljačku, uništavanje sela i [[Pokolj u Prozoru 1942.|pokolj stanovništva u oblasti Prozora]]. Tokom ove osovinske operacije ubijeno je 1.019 civila od strane četnika.<ref name="MOSTARSKI BATALjON 1986">Enver Ćemalović, MOSTARSKI BATALjON, Mostar, 1986, strana 131.</ref><ref>Antun Miletić, Vladimir Dedijer, GENOCID NAD MUSLIMANIMA, Svjetlost, Sarajevo, 1990, strane 735-738. i 837-851.</ref> === Operacija Weiss i Bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka na Neretvi}} [[Datoteka:BatallaDelNeretvaMapa2.png|250px|thumb|right|[[Bitka na Neretvi]] je jedan od primera borbe udruženih sila Osovine protiv jugoslovenskih partizana ([[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|25x22px]] [[Njemačka]], [[Datoteka:Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg|25x22px]] [[Italija]], [[Datoteka:Flag of Croatia Ustasa.svg|25x22px]] [[Nezavisna Država Hrvatska|Ustaše]] i [[Datoteka:Flag of the Chetniks.svg|25x22px]] [[Četnici]]).]] Četničke grupe, prethodno legalizovane kod ustaških vlasti, učestvovale su u zajedničkim borbama tokom [[Operacija Weiss I|operacija Vajs I]] i Vajs II početkom 1943. godine. Njemci su u ofenzivne trupe uključivali samo one četničke jedinice koje su imale potpisane ugovore s NDH.<ref name="Pop izdaje"/> Između osovinskih generala je došlo do razmimoilaženja, jer je italijanski general tražio da se u operacije uključe i ostali "italijanski" četnici, poput crnogorskih, a nemački je to odbijao. Italijanski general [[Mario Roatta]] je, poslije dogovora u Rimu i Zagrebu, [[15. 1.|15. januara]] izdao naređenje o uključivanju četnika u operaciju »Weiss« u kojem naglašava: {{izdvojeni citat|»Ne sme (naglašavam: ne sme) se dogoditi da spomenute formacije [četnici], za vreme i posle operacije, dođu u dodir sa nemačkim i hrvatskim trupama...«<ref>AVII, Fond IA, k. 3D/13.</ref>}} 2. januara 1943. general [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] je izdao direktivu za četničko učešće u osovinskoj operaciji Vajs, odnosno napad na [[Bihaćka Republika|Bihaćku republiku]]: {{izdvojeni citat|Naša je namera da iz obuhvatnog položaja koga imaju naše snage izvrše koncentričan napad na komuniste na označenoj prostoriji, komunisti unište i time oslobode ovu srpsku teritoriju komunističkog terora.<ref name="Petranović">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović: Srpski narod u ustanku]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_1.htm Direktiva Draže Mihailovića od 2. januara 1943. komandantima korpusa za borbu protiv jedinica NOV i POJ na slobodnoj teritoriji zapadne Bosne, Like i Korduna], [https://www.znaci.org/00001/4_14_2.htm Zbornik dokumenataka i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd] - dokument 1</ref>|Mihailovićeva direktiva komandantima korpusa za borbu protiv NOVJ na slobodnoj teritoriji zapadne Bosne, Like i Korduna od 2. januara 1943.}} 3. januara 1943. godine italijanski general [[Mario Roatta]] javlja nemačkom generalu [[Alexander Löhr|Löhru]] da za predstojeću osovinsku operaciju pod svojom komandom ima "19.000 četnika grupisanih u bande".<ref>Zb. NOR, XIV/2, 1039.</ref> 18. januara 1943. vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] obavještava [[Dragoljub Mihailović|Dražu Mihailovića]] o planu o zajedničkom nastupanju njemačkih, italijanskih, ustaško-domobranskih i četničkih formacija u predstojećoj operaciji protiv partizana: {{izdvojeni citat|Ujedno vas izveštavam, da mi je danas saopštila vrhovna talijanska komanda, da je dovršen veliki plan o generalnom napadu na partizane u kom će da učestvuju talijanske nemačke hrvatske trupe i naše snage u saradnji sa talijanskim. Na moje pitanje potvrdili su mi, da ima izgleda da u toj operaciji uzmu učešće i crnogorske trupe. O ovom sam vas izvestio i depešom. Na osnovu ovog sve više dolazi u pitanje da se ostvari naš plan o akciji, a mi da budemo samo jedan deo trupa u opštem planu italo-nemačkom za uništenje partizana. Da se ne može ostvariti naš plan nezavisno od njihove akcije, ja sam uvek naglašavao vojvodi Birčaninu, a to sam pominjao i u mojim izveštajima vama, tim pre, što su pravci nastupanja italo-nemačkih snaga od Banja Luke i od Like podudarni sa pravcima, koje smo mi namenili našim trupama.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_13.htm Izveštaj Dobroslava Jevđevića od 18. januara 1943. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u Dinarskoj četničkoj oblasti]</ref>}} Četničkim operacijama je rukovodio lično Mihailović, čije se sedište do 23. marta 1943. nalazilo u [[Kalinovik]]u.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref> Otvorena saradnja četničkih vođa sa okupatorima prilikom Četvrte ofanzive imala je negativnog uticaja na [[moral]] boraca u četničkim jedinicama.<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref><ref>https://www.znaci.org/00001/11_34.htm</ref> === Saradnja u sjevernoj Bosni (1943) === U radio-poruci proslijeđenoj 11. novembra 1943. godine štabu [[69. rezervnog korpusa]] Wehrmachta,<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=1544&broj=437 NARA, T314, Roll 1544, frame no. 000431.]</ref> iskazano je zadovoljstvo kolaboracijom četničkih odredâ sa [[Ozren (Bosna i Hercegovina)|Ozrena]] i [[Trebava|Trebave]] sa okupatorom i kvislinškim vlastima NDH, kao i njihovom navodnom distancom prema generalu [[Dragoljub Mihailović|Dragoljubu Mihailoviću]]: {{izdvojeni citat|O ozrenskim i trebavskim četnicima; lokalne milicije koje nemaju veze sa Mihailovićem i prema kojima je DM neprijateljski nastrojen; dosad surađivali sa hrvatskim i njemačkim vlastima i značajno doprinijeli odbrani [[Doboj]]a; [[Druga oklopna armija (Njemačka)|Drugoj oklopnoj armiji]] [PzAOK 2] saopštiti da bi bila greška otpočeti neprijateljstva protiv njih; 1. lovački zdrug ima sporazum sa njima.|Za štab 69. ResKor. (11. novembar 1943. godine)}} === Šesta neprijateljska ofanziva (1943-1944) === {{main|Šesta neprijateljska ofanziva}} Njemački izvještaj od 1. septembra 1943. godine konstatuje da su svi četnici u NDH zapravo pod komandom Draže Mihailovića te da kao takvi sarađuju sa njemačkim i hrvatskim trupama: {{izdvojeni citat|Samostalni četnički odredi („ugovorni četnici“) više ne postoje, čak se i Drenović stavio pod komandu D.M.-a. Drenović, Tešanović i lokalni komandanti formalno sarađuju sa njemačkim i hrvatskim trupama. Ukupno brojno stanje četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Sloveniji procijenjeno je na 22.500 ljudi.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=829&rec=313&roll=482 NARA, T313, Roll 482, frame no. 000826: Sastav i brojno stanje neprijateljskih snaga u zoni odgovornosti 15. brdskog korpusa (1. septembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Selbständige Cetnik–Verbände (Vertragscetniks) gibt es nicht mehr, auch Drenovic hat sich DM unterstellt. Aeusserlich arbeiten Drenovic, Tesanovic und örtliche Führer mit deutschen oder kroatischen Truppen zusammen. Gesamtstärke der Cetniks in Kroatien und Slovenien geschätzt auf 22.500 Mann."}})</ref>|Njemački izvještaj od 1. septembra 1943. godine}} [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|Nakon kapitulacije Italije]], septembra [[1943]], a naročito tokom [[1944]], oblast [[NDH]] bila je posednuta veoma jakim nemačkim snagama (snagama [[Druga oklopna armija|Druge oklopne armije]]). U toj fazi Nemci su se koristili četničkim jedinicama direktno, bilo za operativne, bilo za obaveštajne zadatke, i posredovanje organa i štabova [[NDH]] izgubilo je na značaju. {{izdvojeni citat|Jedinice 373. divizije razbijene u borbi sa partizanima u pokušaju da povrate rudnik Ljubiju. Drugi dan 202. tenkovski bataljon i jedan puk divizije, ojačan sa dva ustaško-domobranska bataljona i bataljonom četnika, prodro u Ljubiju, ali ih je neprijatelj protjerao natrag u Prijedor.<ref>AVII, NAV-N-T-313, Roll. 484/463</ref><ref>https://www.znaci.org/00001/158_6.htm</ref>|Nemački izveštaj od 30. oktobra 1943. godine}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«) preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje"/> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15.brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Ostale akcije === [[Datoteka:Četnici javljaju ustašama i Nemcima za partizane.jpg|minijatura|Četnici javljaju vlastima NDH i Nijemcima u [[Mrkonjić Grad]]u ("Varcar Vakufu") da partizani održavaju zbor kod crkve u Vrbljanima (na [[Ilindan]], [[2. 9.]] [[1943]].) i traže njihovo bombardovanje.]] Četnici i ustaše su kasnije sarađivali protiv pokreta otpora, u pojedinim slučajevima čak i bez posredstva Njemaca: {{izdvojeni citat|Mi ćemo biti u stanju u najskorijem vremenu da ovladamo srpskim naseljima ovoga kraja. — Potrebno je da i jedinice Hrvatske vojske zauzmu što više svojih naselja. — Ne vidimo razloga zašto bi se Hrvatske jedinice dozvolile blokirati, kada im se pruža mogućnost, da se naslonom na naše jake četničke jedinice stave u pokret i počnu partizanima da nanose udar za udarom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_1.htm Pismo komandanta 4. četničke brigade o saradnji ustaša, domobrana i četnika u borbi protiv partizana na području Gospića od 11. septembra 1943.]</ref>|Pismo komandanta 4. četničke brigade o saradnji ustaša, domobrana i četnika u borbi protiv partizana na području [[Gospić]]a (11. septembra 1943.)}} Kapetan I klase [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade u sastavu Ličko-kordunaške oblasti, odnosno 503. korpusa JVuO, sačinio je ovo pismo, a zatim ga poslao svom predstavniku kod lokalnih ustaško-domobranskih snagâ advokatu [[Vladimiru Vladu Tesliću]]. Uz napomenu u ''post scriptumu'' („Pozdravi svu tamošnju gospodu: oficire i ostalu iskrenu braću HRVATE”), kapetan Đaković navodi još i sljedeće: {{izdvojeni citat|Postojeći ugovor ovd. četnika sa tamošnjom Hrvatskom komandom, sa naše strane ostaje još uvijek u važnosti. — Interesuje nas kako se o tome imade mišljenje na njihovoj strani. U slučaju dolaska Nemaca (što je malo vjerovatno) potrebno je znati, kako u tome slučaju imamo (Hrvati i mi) da radimo a naročito u vezi postojećeg ugovora. [...] Nama su ovde poznate mnoge stvari na osnovu kojih nalazimo za pametno i shodno, da se postigne zajednička saradnja Hrvatskih te našijeh snaga... Pored toga, mi osećamo i jedan veliki dug pažnje, obzirom na mnoge usluge, koje su nam Hrvatske vojne vlasti učinjele tokom zadnjijeh mjeseci.<ref>AVII, ČA, kut. 160, reg. br. 17/2 (H-X-243).</ref>}} U dnevnom izvještaju [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] za 13. novembar 1943, konstatovano je da se u „priobalnom području” NDH ustaško-četnička saradnja unutar antikomunističkog fronta odvija nesmetano: {{izdvojeni citat|Kod [[Vrlika|Vrlike]] su se bande kretale dalje ka sjeveru i sjeveroistoku; četnici i ustaše kod Vrlike zauzeli stare položaje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=975&rec=313&roll=190 NARA, T313, Roll 190, frame no. 7450754.] </br> ({{jez-njem|"Küstengebiet: Banden bei Vrlika weiter nach N und NO abgesetzt; alte Stellungen bei Vrlika durch Cetniks und Ustaschen besetzt."}})</ref>}} U pismu koje su 30. maja 1944. lokalni četnici uputili njemačkoj komandi u [[Drniš]]u, tvrdi se da su partizani kontrolisali Medak od aprila do decembra 1943, a da je nakon dolaska [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, u mjestu iznova uspostavljen „ustaško-domobransko-četnički garnizon”. Medački četnici pišu: „Sve se odvijalo u duhu sporazuma i iskrene saradnje sa ustanovama NDH. Četnički odred iz Metka (Medak) učestvovao u svim akcijama njemačke vojske u aprilu 1944; od komande puka Brandenburg četnici dobili nagradu za hrabro držanje u tim borbama.”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=299&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 000294: Prijepis pisma upućenog od strane četnika njemačkoj komandi u Drnišu, u kojem se traži zaštita od ustaša (30. maj 1944.).]</ref> U izvještaju poslatom 18. maja 1944. iz ustaškog 3. gorskog zdruga komandi njemačkog 69. rezervnog korpusa, navode se podaci o borbenoj saradnji sa četnicima [[Vasa Mijatovića]], koji se nalazi pod komandom vojvode Uroša Drenovića: {{izdvojeni citat|Četnici Vase Mijatovića su opet dokazali vjernost NDH, naročito prilikom napada na Prijedor i u toku akcije čišćenja od strane 69. ResKor.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=412&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000405.] </br> ({{jez-njem|"Die Četniks unter der Führung von Vasa Mijatović haben erneut ihre Treue zum Unabh.Kroat. Staat unter Beweis gestellt, besonders anlässlich des Angriffes auf Priedor und bei den vom LXIX A.K. vorgenommen Säuberungsunternehmen."}})</ref>}} Ustaški oficiri ubrajaju Mijatovićevu jedinicu u sopstvene snage: „Vlastita taktička situacija: [...] </br> e) Dobrovoljačke skupine: ustaški vod, ustaška milicija sa četničkim bataljonom Vase Mijatovića te odred Muslimanske zaštite Šefkije Hadžiahmetovića u Tukovima kod Prijedora.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=413&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000406.] </br> ({{jez-njem|"3.) Die eigene taktische Situation: </br> e) die Freiwilligen–Verbände: Ustaschenzug, die Ustachenmiliz mit dem Četnik–Btl. des Vasa Mijatović und in Tukovi bei Priedor der Muslimanenschutz des Šefkija Hadjiahmetović."}})</ref> Nakon povlačenja četnika iz Srbije u Bosnu, u izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine, navodi se da Draža Mihajlović želi da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer im je „zajednički glavni cilj uništenje komunizma“.<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref> == Teror nad pristalicama partizana == {{main|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} [[File:Chetniks as allies of the Wehrmacht 1943.png|thumb|Pripadnici Vermahta (verovatno [[369. legionarska divizija|369. vražja]] ili [[373. legionarska divizija|373. hrvatska divizija]]) u razgovoru sa četnicima u NDH.<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/09/bk0066.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0066 | Photo | Unidentified]</ref>]] Nasuprot odnosu saradnje sa [[ustaša]]ma, četnici su provodili drakonske mere prema pristalicama partizanskog pokreta u [[NDH]]. U proglasu štaba [[bilećki vojnočetnički odred|bilećkog vojnočetničkog odreda]] o merama protiv partizana stoji sledeće: {{izdvojeni citat| 1. Svako lice, koje napusti mesto stanovanja, a to mu bude zabranjeno od četničkih vlasti iz bilo kojih razloga biće odmah streljano čim se uhvati. 2. Svako, ono lice, koje bude vodilo propagandu protivnu četničkoj vlasti i četničkoj organizaciji bi će odmah streljano. 3. Svaki agent, kurir ili lice koje raznosi propagandistički materijal protivan četničkoj organizaciji biće na licu mesta streljan. 4. Onaj, kod koga se pronađe propagandistički materijal, biće odmah ubijen. 5. Svaki onaj domaćin koji primi na hranu, stan ili ukaže ma kakvu pomoć partizanskim agentima, partizanskim kuririma i tsl. biće odmah streljan, njegova porodica internirana, a imanje konfiskovano. 6. Svako ono lice, koje primi partizane, agitatore i uopšte sumnjive ljude, dužno je odmah stvar prijaviti najbližoj četničkoj vlasti. 7. Svaka četnička jedinica, svaka strana, svaka patrola i svaki četnik dužni su odmah stupiti u borbu protiv partizana čim ih primijete. Odmah obaveštavaju susedne četničke čete, straže i posade, a ove su dužne priteći odmah i najhitnije u pomoć. Ko postupi protivno biće kažnjen smrću. Prednje odredbe stupaju odmah na snagu.<ref>[https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D0%B3%D0%BB%D0%B0%D1%81_%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B1%D0%B0_%D0%B1%D0%B8%D0%BB%D0%B5%D1%9B%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%BE_%D0%BC%D0%B5%D1%80%D0%B0%D0%BC%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%BE%D1%82%D0%B8%D0%B2_%D0%BF%D0%B0%D1%80%D1%82%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BD%D0%B0 Проглас штаба билећког војночетничког одреда о мерама против партизана]</ref>|Proglas štaba Bilećkog vojnočetničkog odreda od 5. jula 1942. o merama protiv pripadnika NOP-a}} == Ukidanje naziva četnik == [[File:Transportovanje četničkih snaga u Doboju domobranskim kamionima 4. pješačke regimente.jpg|thumb|Transportovanje četničkih snaga u Doboju kamionima 4. domobranske pješačke regimente.]] Tokom 1944. godine, vojni i politički vrh ustaške države je strijepio da bi nakon kapitulacije Italije moglo doći do zbližavanja njemačkih okupacionih vlasti sa četničkim snagama na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, kao što je to prethodno bio slučaj s italijanskim okupatorom. Januara te godine, i najviše vojne instance u Berlinu su registrovale zazor koji su ustaše ispoljavale od bilo kakvog jačanja četnika: {{izdvojeni citat|Prilikom putovanja po Balkanu, od 16. do 22. januara 1944, zamenika glavnog štaba generala Varlimonta, koji se jedan dan zadržao i u Zagrebu i tu imao razgovore sa najvišim hrvatskim vrhom: poglavnikom, ministrom spoljnih poslova Lorkovićem, te hrvatskim ministrom odbrane Navratilom, Hrvati su pokazali naročitu uznemirenost: Nemačka je, navodno, promenila svoj stav prema Srbima, deo Srba sada čak, smatra za svoje saveznike. Kao primer, hrvatski sagovornici su govorili o tome, i protestovali, jer su nemačke više vojne vlasti formirale četničke jedinice na dalmatinskom obalnom području i, navodno, njihova ukupna snaga iznosi do 35.000 ljudi. Nemačka strana je odgovorila da su hrvatski podaci o broju četnika, koje Nemci podržavaju, veoma preterani.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Nemci komanduju)}} Iz povjerljive depeše koju je Komandant Jugoistoka feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] uputio 24. januara 1944. [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmundu Glaiseu von Horstenauu]], njemačkom opunomoćenom generalu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, može se zaključiti da najviši njemački dužnosnici ipak smatraju da od svojih ustaških saveznika treba skrivati preciznu cifru pripadnika četničkih odreda u službi [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]], navodno iz straha da ovi podaci ne dođu do [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|''Sadržaj'': Saopštenje general-lajtnantu Varlimontu o tobožnjih 35.000 četnika koji se nalaze u nemačkoj službi. 1)   U [[Dalmacija|Dalmaciji]] četnici su angažovani na: a)   Prostorno i vremenski ograničeno izviđanje i osiguranje puteva snabdevanja na pravcu Bihać — Knin — Šibenik, i to [[Momčilo Đujić]] sa 1700 četnika i vojvoda [[Mane Rokvić]] sa 1900 četnika. b)  U Hercegovini pod vođstvom pukovnika [[Petar Baćović|Baćovića]] nešto oko 1000 četnika. Ukupno, dakle, u Dalmaciji nije angažovano, osloncem na naše jedinice, za izviđanje i osiguranje ni punih 5000 četnika. Srpski oficiri (bivši ratni zarobljenici), ili nove četničke vođe, nisu bili angažovani ni u kom slučaju od strane nemačkih jedinica. Svuda su bili zaključivani sporazumi ili ugovori s vremena na vreme, sa mesnim četničkim vođama, pod određenim uslovima. 2)   Nužno je hrvatsku vladu jasno obavestiti o nepouzdanosti njihovih obaveštajnih izvora. Ipak nije celishodno da se oni detaljno obaveste o jačini četnika koji se nalaze u Dalmaciji, i njihovoj organizaciji, jer se mora sa sigurnošću uzeti da bi podaci neminovno došli do znanja vođa crvenih bandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_268.htm Obaveštenje komandanta Jugoistoka od 24. januara 1944. nemačkom opunomoćenom generalu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj o angažovanju četnika u Dalmaciji i Hercegovini zajedno sa nemačkim trupama]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=191&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000179.]</ref>}} Ustaška vlada je raspolagala približno tačnim podacima o broju četnika angažovanih na strani Nijemaca u NDH. U to vrijeme je samo u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] bilo oko 28.000 naoružanih četnika, dok ih je pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom bilo oko 6.000. Podaci su uzeti iz bilježnica Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 5, reg. br. 46/4.</ref><ref>Dušan Stupar, ''Draža - Istina o četnicima, Ravnogorsko četništvo 1941–1945.'' Vukotić media/NIP „Zrenjanin“, Beograd, 2015, str. 230, fus. 389.</ref> [[File:Četnički vođa Vukašin Marčetić sa ustaškom policijom u Banja Luci, 1944.jpg|thumb|Četnički vojvoda [[Vukašin Marčetić]] sa ustaškom policijom u [[Banjaluka|Banjaluci]], 1944.]] Za četničke formacije sa područja NDH koje su bile lojalne okupacionim vlastima, njemački organi su od maja 1944. počeli upotrebljavati službeni naziv “Hrvatska borbena zajednica” ({{jez-nem|Kroatische Kampfgemeinschaft — KKG}}). Naglašavalo se da oni moraju odbaciti naziv četnik i iredentističke težnje: {{izdvojeni citat|Tema sastanka: formiranje /Hrvatskih borbenih grupa/; Četnici imaju priznati NDH, odbaciti naziv /četnik/ i velikosrpske težnje i podrediti se Wehrmachtu; u zamjenu im se garantuje bolnička skrb za ranjene u njemačkim bolnicama, snabdijevanje pojedinih dijelova civilnog stanovništva, te zaštitu od nasilja /počinjenog od treće strane/.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=314&roll=566 National Archive Washington, T314, Roll 566, frame 000047.]</ref>|Izvještaj obavještajnog odjeljenja 392. pješadijske divizije o sastanku sa četničkim komandantima kod Otočca 7. juna 1944. godine (10. VI 1944.).}} Svojevrsni šablon za rukovođenje novoformiranim ''Hrvatskih borbenim skupinama'' dat je u izvještaju od 13. maja 1944. poslatog štabu [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] iz [[69. rezervnog korpusa]] njemačkog Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice dobijaju nove oznake, npr. KKG odred tog-i-tog; upotreba – manje grupe pridodati njemačkim snagama radi izviđanja, osiguranja, ili drugih zadataka; nadzor i pitanja snabdijevanja rješavaju se preko njem. ljudstva pridodatog KKG-u; obezbijeđena i medicinska njega četnika ranjenih u borbi; predviđa se i formalno uključenje ovih grupa u NDH snage u povoljnom momentu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=400&rec=314&roll=1546 NARA, T314, Roll 1546, frames no. 000394—000395.]</ref>|Smjernice za ustroj i upotrebu KKG-a (13.5.44)}} Oficiri 69. korpusa ističu i da je „uključenje Romanijskog KKG-a u 1. ustaški zdrug u zoni odgovornosti 5. SS GebKor-a pohvalan primjer u tom pogledu”, pritom dodajući: „Dokle god se tuku protiv partizana, protiv KKG ne upotrebljavati silu; ukoliko se pokažu nepouzdani, smjesta razoružati; spajanje sa srbijanskim četnicima zabranjeno; ukoliko se nađe Srbijanaca, iste poslati natrag u Srbiju; Srbijance–oficire izručiti NDH vlastima.” I u izvještaju od 30. maja 1944. godine, obavještajno odjeljenje 69. korpusa podvlači rezon formiranja ''KKG'': {{izdvojeni citat|Novi naziv za četnike u NDH koji se bore pod njemačkom komandom; Treba doprinijeti postizanju sporazuma između KKG i hrvatskih vlasti kako bi se izbjegli sukobi među njima i time omogućila zajednička borba protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=395&rec=314&roll=1546 NARA, T314, Roll 1546, frame no. 000389.]</ref>|Hrvatska borbena zajednica (Kroatische Kampfgemeinschaft) (30.5.44)}} [[File:Operation Vollmond.jpg|thumb|Izvještaj [[13. SS oružana brdska divizija Handžar|13. SS divizije »Handžar«]] od 7. juna 1944. o početku [[Operacija Vollmond|operacije Pun mjesec]], u kom se nagovještava učešće četnika na strani [[Sile Osovine|sila Osovine]], i to pod službenim nazivom „Hrvatska borbena zajednica” (njem. ''Kroatische Kampfgemeinschaft''), koji je bio u opticaju od proljeća iste godine.]] U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta za proljeće 1944, konstatuje je se da je došlo do rasformiranja do tada lojalnih četničkih jedinica, kao svojevrsna usluga vlastima NDH. Kao »konačno rešenje« je predložena integracija u [[Hrvatsko domobranstvo|Domobranstvo]]: {{izdvojeni citat|Jedan od malobrojnih ustupaka hrvatskim zahtevima bio je u pogledu četničkog pitanja: rešeno je da se rasformiraju četnički odredi koji su bili pod nemačkom komandom. Oni pravoslavni, koji nisu iz Hrvatske, da se proteraju, a pravoslavni iz Hrvatske da se priključe nemačkim vojnim snagama kao pomoćno osoblje. 25. aprila 1944. komanda Vermahta javlja da četnika rođenih van Hrvatske i nema, pa se prema tome ne mogu ni proterati. Kao konačno rešenje predlaže se da sve lojalne četnike treba integrisati u hrvatsku vojsku.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Žalbe Nemcima)}} Pod nazivom “Hrvatska borbena zajednica”, četničke su formacije iz [[Bosanska krajina|Bosanske]] i [[Kninska krajina|Kninske krajine]], zajedno sa [[Sile Osovine|osovinsko]]-[[Kvisling|kvislinškim]] trupama, učestvovale u [[Desant na Drvar|operaciji »Konjićev skok«]], što se vidi iz izvještaja obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] Wehrmachta iz sredine juna 1944. godine: {{izdvojeni citat|B. Hrvatske borbene grupe. Bosanski korpus, grupa Marić i Kosovski korpus sa uspjehom su korišteni u operaciji Rösselsprung. [...] Drenović je poginuo u engleskom vazdušnom napadu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=994&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 000989.] <br /> ({{jez-njem|"B. Kroatische Kampfgemeinschaften. Das bosn. Korps, die gruppe Maric und das Kosovo-Korps sind mit Erfolg bei der Unternehmen Rösselsprung eingesetzt werden. Drenovic ist durch englischen Tieffliegerangriff gefallen."}})</ref>}} U izvještaju 15. brdskog korpusa od 11. juna 1944. izražava se zadovoljstvo procesom izgradnje Hrvatskih borbenih grupa, ali je istovremeno notirana i opstrukcija koju tom prilikom čine ustaške vlasti: {{izdvojeni citat|U rejonu 392. pješadijske divizije postoje preduslovi za lojalnu saradnju sa četnicima u okviru novoformiranih Hrvatskih borbenih grupa. Komplikacije se mogu očekivati sa ustaške strane. U rejonu 373. pješadijske divizije je svrstavanje četnika u Hrvatske borbene grupe u skladu sa uputstvima odavno završeno. Oni su raspoređeni u uporišta duž glavne ceste za snabdijevanje i usko se naslanjaju na njemačke posade. Borbene grupe su se od svog formiranja dokazale u bezbroj borbi, rame uz rame sa legionarima. Do problema je dolazilo samo kad bi vlastima NDH ili ustašama zasmetalo prisustvo ovih malih ali u borbi prokušanih jedinica.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1205&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frames no. 001200—001201.] </br> ({{jez-njem|"Im Bereich der 373. (kr.) I.D. ist die Angliederung der einstigen Cetnikverbände im Sinne der Richtlinien bereits seit langem durchgeführt. Sie wurden auf zahlreiche Stützpunkte der Nachschubstrasse aufgeteilt und eng an die Stützpunktebesetzungen der Division angegliedert. Die Kampfgruppen haben sich seit ihrem Bestehen in zahlreichen Einsätzen Schulter an Schulter mit den Legionären gut bewährt. Zu Zwischenfällen kam es nur dort, wo kroat. Behörden oder Ustaschakommandos die Anwesenheit der zahlenmässig kleinen, aber kämpferisch erprobten Gruppen störte."}})</ref>|Izvještaj 15. brdskog korpusa o rezultatima i poteškoćama u stvaranju /Hrvatskih borbenih grupa/ (11. juni 1944.).}} U izvještaju obavještajnog odjeljenja 15. brdskog armijskog korpusa Wehrmachta od 30. juna 1944. godine dati su još podrobniji podaci o »dosadašnjem toku potčinjavanja četnika njemačkim jedinicama«: {{izdvojeni citat|Kod 392. pješadijske divizije, nakon sporazuma sa majorom Eremićem, formirana dva slaba odreda; radi izbjegavanja sudara, jasno razgraničeni sa ustašama; ustaše su se, nakon početne sumnje, složile sa formiranjem ovih grupa. Kod 264. i 373. pješadijske divizije su nove smjernice već bile sprovedene u praksi; one četničke jedinice koje još nisu ušle u sastav /Hrvatskih borbenih grupa/ su ionako pod direktnom kontrolom njemačkih štabova; u rejonu 373. pješadijske divizije su ove grupe nanovo raspoređene i razvučene da bi se obezbijedila zavisnost od njemačkih jedinica. Iskustva vezana za borbeni angažman /Hrvatskih borbenih grupa/: u zoni 392. pješadijske divizije bez problema; kod 264. i 373. pješadijske divizije: municija se izdaje uz kontrolu potrošnje; četnicima je rečeno da prodaju zaplijenjenu stoku njemačkim ustanovama; izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno; vođstvo im je dobro, a ljudstvo naviklo na fizičke napore; neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa; iako su se tokom operacije /Rösselsprung/ Đujićevi odredi dobro pokazali, na njih se nikada ne može potpuno osloniti — izbjegavaju otvorenu borbu sa neprijateljem pravdajući se nedostatkom teškog oružja i municije.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=60&rec=314&roll=566 NARA, T314 Roll 566, frames no. 000056—000057.]</ref>|Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja /Hrvatskih borbenih grupa/ (30. juni 1944).}} Nakon sastanka održanog 25. jula 1944, u jednom dokumentu iz Komande Jugoistoka konstatovan je fiktivni status ''Hrvatske borbene zajednice'', dok se četnici u [[NDH]] nazivaju savezničkom formacijom: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. Samo se oni bore! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} == Sporadični incidenti == {{main|Operacija Teufel}} Međutim, saradnja nije tekla glatko. Dogovoreno je da četnici ne napadaju hrvatska sela i da ne dolaze oružani u Knin, što se često nije poštovalo.<ref>U istrazi poslije rata Sinčić je izjavio: »Sporazumjeli smo se da četnici neće napadati hrvatska sela ni domobrane, ni oružnike, da neće oružani u Knin dolaziti«. »Međutim, Đujić je nastavio s napadima svojih četnika na pojedina katolička sela u župi s izlikom da su u njima partizani«. AVII, 261,42-1/14.</ref> Na dogovoru su, pak, inzistirale sile Osovine; stoga će ugovori o suradnji početkom [[1943]]. biti obnovljeni. Najteži incident dogodio se [[6. april]]a [[1943]], kad je jedna grupa pripadnika Ozrenskog četničkog odreda na svom kontrolnom punktu zaustavila patrolu iz sastava 369. legionarske divizije, i ubila 6 vojnika. Kao meru odmade, jedan puk 369. divizije sredinom aprila prokrstario je Ozrenom. Tom prilikom došlo je do višesatne borbe sa Ozrenskim odredom. Odred je izbegao opkoljavanje i uništenje, a početkom maja [[1943]], posredstvom advokata Branka Stakića i Đokana Šarčevića su, "uz određene uslove, u Zavidovićima, utanačili sa Nemcima primirje" i sklopili novi sporazum.<ref>Milenko Maksimović: Besmrtnici Ozrena, Trebave i Posavine, Doboj, Novinsko - izdavačka kuća Štampa, 2002, strana 179</ref> I nadalje, između ustaša i četnika je dolazilo do sukoba. Tako sredinom maja 1944. ustaše spaljuju srpsko selo, dok četnici zahtijevaju od Wehrmachta “da sve svoje snage usmjerimo na borbu protiv komunizma, a ne da gubimo vrijeme i dragocjene četničke živote na osvetu ustašama”.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=300&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 000295: Prijepis pisma upućenog od strane četnika njemačkoj komandi u Drnišu, u kojem se traži zaštita od ustaša (30. maj 1944.).]</ref> U narednim mjesecima saradnja četnika i ustaša je išla teško i usiljeno, uz brojne incidente i čestu intervenciju Nijemaca. U tom smislu kao paradigmatično za poziciju njemačkih okupacionih vlasti prema četnicima, s jedne, i vlastima NDH, s druge strane, može se uzeti pismo načelnika štaba [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog korpusa]] poslato 4. januara 1944. godine njemačkom opunomoćenom generalu u Zagrebu [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaiseu von Horstenauu]], povodom incidenata čiji su vinovnici ustaše: {{izdvojeni citat|„Bezobzirno i neodgovorno“ ponašanje ustaša i vlasti NDH prema četnicima koji stoje u službi Wehrmachta može imati teške posljedice po ratnu privredu. Zbog ovoga se ima „najoštrije protestvovati“ kod vlasti u Zagrebu. Ukoliko se ponašanje vlasti NDH „u najkraćem roku“ ne promijeni, njemačke trupe će biti prisiljene da djeluju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=245&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000241.] </br> ({{jez-njem|"In der Anlage werden Berichts übersandt, aus denen hervorgeht, dass durch rücksichtslosses, unantwortliches Verhälten der Ustaschen un kroatischen Dienststellen gegen in deutschen Diensten stehende Cetniks und Pravoslaven, kriegswichtige Arbeiten der deutschen Wirtschaft entscheidend geführdet werden. </br> Bei der kroat. Regierung ist bezüglich des Verhaltens der Ustaschen und kroatischen Dienststellen wegen der bewiesenen Gewaltmassnahmen schärfster Protest einzulegen. </br> Sollte sich das Verhalten der besagten kroatischen Verbände nicht in kürzester Frist ändern, so werden seitens der Truppe Zwangsmassnahmen ergriffen werden."}})</ref>}} Unatoč svih razlikâ koje su generisale česte incidente, saradnja četnika s trupama NDH u borbi protiv partizana će se nastaviti i 1944. godine. U zabilješkama s putovanja po [[Dalmacija|Dalmaciji]] i [[Hercegovina|Hercegovini]] glavnokomandujućeg Jugoistoka iz avgusta 1944. navedena je opaska o promjenljivim odnosima unutar antikomunističkog tabora: {{izdvojeni citat|Saradnja 369, 264. i 373. pješadijske divizije sa četnicima dobra; saradnja 2. lovačkog zdruga sa četnicima nailazi na teškoće, vjerovatno namjerno izazvane iz Zagreba. Problemi u odnosima sa vojnim i civilnim vlastima NDH.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=681&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000672—000674.]</ref>}} Uvijek stavljajući ostvarenje vlastitih vojnih i političkih ciljeva u prvi plan, Nijemci su pokušavali vlastima NDH predočiti sve pogodnosti saradnje sa četnicima u borbi protiv zajedničkog neprijatelja, uz što manje međusobnih razračunavanja u završnici rata: {{izdvojeni citat|Sukobe između ustaša i četnika treba sprječavati; vlastitu saradnju sa četnicima ne iznositi previše u javnost, da se ne bi izazivale bespotrebne polemike; NDH se ne treba nametati savezništvo sa četnicima, ali oni treba da shvate da vremenski i prostorno ograničena saradnja sa četnicima i njima koristi, imajući u vidu trenutni odnos snaga na terenu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1143&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 001136—001137.] </br> ({{jez-njem|"Es ist alles vorzukehren, um Gegensätze zwischen Cetniks und Ustascha zu vermeiden bezw. zu überbrücken. Die taktisch notwendige Zusammenarbeit mit den Cetniks mäglichst nicht zu betonen, damit überflüssige Diskussionen vermieden werden. Den Kroaten ist keinerlei Cetnik–Bündnis aufzunötigen, sie müssen aber unsere örtlich und taktisch beschränkte Zusammenarbeit mit einzelnen Cetnikgruppen im Hinblick auf den derzeitigen Kräftestand und auf die Tatsache begreifen, dass ihnen jede Entlastung durch Einsatz von Cetniks im Kampf gegen Partisanen unmittelbar selbst zugute kommt."}})</ref>|Zabilješka sa razgovora glavnkomandujućeg Jugoistoka [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]] i specijalnog izaslanika [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]] od 26. novembra 1944. godine}} == Sudbine četnika sa teritorije NDH == [[File:Zarobljeni Nemci, četnici i ustaše u borbi za Knin, 1944.jpg|thumb|Zarobljeni Nemci, četnici i ustaše u [[Kninska operacija|borbi za Knin]], 1944.]] Ovo su sudbine nekih vodečih četnika iz NDH: * [[Momčilo Đujić]] (komandant Dinarske divizije). Pred kraj rata [[Ante Pavelić]] mu dao slobodan prolaz preko NDH na zapad. Tako je izbjegao presude za ratne zločine koje su mu izrekli jugoslovenski sudovi u odsustvu. Osamdesetih Đujić je postavio Šešelja za četničkog vojvodu. Godine 1988. jugoslovenske vlasti pokrenule postupak za Đujićevo izručenje od SAD, ali je umro 1999. u San Diegu, Kalifornija, u 92. godini života. * [[Brana Bogunović]] (predvodio četničke pokolje u Bosanskom Grahovu i drugdje, onda komandant četničkog korpusa „Gavrilo Princip“, Dinarske divizije) – ranjen prilikom bitke s partizanima u Pađenima, 4. decembra 1944. godine. Ubrzo potom, 1945. godine partizani ga zarobili i ubili. * Pajica Omcikuš (jedan od vodja, s četničke strane, ustanka u Srbu, poslije komandant korpusa “Kralja Petra II. Dinarske divizije) – partizani ga uhvatili marta 1942. te streljali. * Pajo Popović (komandant korpusa “Onisin Popović”, Dinarske divizije) – ubijen od partizana 19.6.1942. * [[Rade Radić]] (komandant četničkog odreda "Borja"). Jugoslavenske vlasti ga uhvatile nakon rata, sudili mu i streljali ga, 1946. * [[Lazar Tešanović]] (komandant četničkog bataljona »Mrkonjić«). Ubijen 1946. u poteri od Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ). * Miloš Torbica (jedan od vodja ustanka u Srbu, s četničke strane). Partizani ga uhvatili i streljali, marta 1942. * [[Cvijetin Todić]] (komandant Ozrenskog četničkog odreda), upao u zamku [[UDB]]-e jula 1947. i ubijen. * [[Savo Božić]] (komandant Ozrenskog četničkog bataljona). Krajem Drugog svjetskog rata ubijen je od strane jedinica Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) kod Teslića 1. maja 1945. godine. * [[Uroš Drenović]] (komandant četničkog odreda »Kočić«). Poginuo u savezničkom bombardiranju 1944. * [[Jakša Račić]] – Povjerenik Draže Mihajlovića za Dalmaciju. Ubijen od partizana u Splitu, nakon talijanske kapitulacije. == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/41.htm Fikreta Jelić-Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941-1945, Globus, Zagreb 1986] * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomašević: Četnici u Drugom svjetskom ratu, 1941-1945, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1979] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_1.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 1 (1941. i 1942. godina), Vojnoizdavački zavod, Beograd] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_74.htm ZAPISNIK O SPORAZUMU PREDSTAVNIKA ČETNIČKOG ODREDA »KOČIĆ« I NDH OD 27. APRILA 1942. O PRIZNAVANjU VLASTI NDH I SARADNjI U BORBI PROTIV NOP-a, - dokument broj 74] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_82.htm PREDLOG ŠTABA OZRENSKOG ČETNIČKOG ODREDA OD 10. MAJA 1942. KOMANDANTU 4. DOMOBRANSKE DIVIZIJE ZA SASTANAK RADI SKLAPANjA SPORAZUMA O SARADNjI U BORBI PROTIV NOP, - dokument broj 82] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_89.htm ZAPISNIK O SPORAZUMU IZMEĐU PREDSTAVNIKA OZRENSKOG, TREBAVSKOG I ODREDA »KRALj PETAR II« I NDH OD 28. MAJA 1942. O SARADNjI U BORBI PROTIV NOP-a U ISTOČNOJ BOSNI, - dokument broj 89] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_91.htm ZAPISNIK O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA MAJEVIČKE ČETNIČKE GRUPE I KOMANDANTA 3. DOMOBRANSKE DIVIZIJE OD 30. MAJA 1942. O PRIZNAVANjU NDH I SARADNjI SA VLASTIMA NDH, - dokument broj 91] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_96.htm MOLBA ŠTABA ČETNIČKOG ODREDA »KOČIĆ« OD 5. JUNA 1942. DOMOBRANSKOM GARNIZONU MRKONjIĆ-GRAD ZA REDOVNO SNABDEVANjE HRANOM RANjENIH I BOLESNIH ČETNIKA, - dokument broj 96] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_103.htm ZAPISNIK O SPORAZUMU IZMEĐU PREDSTAVNIKA ČETNIČKOG ODREDA »BORJE« I NDH OD 9. JUNA 1942. O PRIZNAVANjU SUVERENITETA NDH I O SARADNjI U BORBI PROTIV NOP-a, - dokument broj 103] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_108.htm Zapisnik sa sastanka između predstavnika četničkog odreda "Borje" i NDH od 14. juna 1942. o dopuni sporazuma o saradnji od 9. juna 1942. godine, - dokument broj 108] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_117.htm DODATAK ZAPISNIKU O SPORAZUMU IZMEĐU OZRENSKOG I TREBAVSKOG ČETNIČKOG ODREDA I PREDSTAVNIKA NDH OD 28. MAJA 1942. SAČINjEN 9. JULA 1942. GODINE, - dokument broj 117] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_125.htm Obaveštenje Štaba Majevičke četničke grupe od 18. jula 1942. potčinjenim jedinicama o pregovorima sa nemačkom komandom u Tuzli - dokument broj 125] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_1_128.htm Dopis Glavnog štaba bosanskih četničkih odreda od 27. jula 1942. županu Velike župe Sana i Luka u vezi dogovora o sastanku - dokument broj 128] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_2.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 2 (januar - septembar 1943), Vojnoizdavački zavod, Beograd] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_2_76.htm Zapisnik o sporazumu Medačkog četničkog odreda i predstavnika vojnih vlasti Nezavisne Države Hrvatske sklopljenom u Gospiću 6. marta 1943, dokument 76] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3.htm Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3 (septembar 1943 - avgust 1944), Vojnoizdavački zavod, Beograd] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_.htm Pismo komandanta 4. četničke brigade od 11. septembra 1943. četničkom predstavniku kod ustaško-domobranskih jedinica o saradnji ustaša, domobrana i četnika u borbi protiv NOVJ na području Gospića - dokument 1]{{Dead link|date=September 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Bitka na Kozari]] * [[Napadi na garnizone NDH]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa NDH| ]] j4rubu5p7k9pdurwk4bjf8d8trhrc6w 14 166033 42586834 1176208 2026-05-02T15:44:18Z SrpskiAnonimac 101643 42586834 wikitext text/x-wiki {{Kat}} [[Kategorija:Vojska Kraljevine Jugoslavije|*]] [[Kategorija:Vojne formacije u Jugoslaviji u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Četnici u Drugom svjetskom ratu]] ldim04d4t240vthz49qgjw8l0e2sit1 0 166592 42586919 42555988 2026-05-03T07:39:33Z ~2026-13681-46 333099 42586919 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] '''Ugovori o saradnji [[četnik]]a i [[Vermaht]]a''' u Srbiji sklopljeni su novembra [[1943]]. godine. Njihova saradnja je bila uperena protiv [[NOVJ|jugoslovenskih partizana]] i uključivala je stavljanje četničkih snaga pod komandu [[Vermaht]]a. Nemci su već imali saradnju sa četnicima na području [[NDH]] i Crne Gore, a nakon ovih ugovora uspostavljena je direktna saradnja četnika i Nemaca u Srbiji. Sporazumi su usledili nakon dolaska specijalnog nemačkog izaslanika za Balkan [[Herman Nojbaher|Hermana Nojbahera]], koji je imao zadatak da uspostavi saradnju sa četnicima Draže Mihailovića. Sam [[Draža Mihailović]] je insistirao da ostane u senci. == Pozadina == {{izdvojeni citat|Nojbaher vodio razgovor sa Ministarstvom spoljnih poslova. Nojbaher je primio sledeće smernice: u okviru svog zadatka na Balkanu, da sa političkim vođama vodi akciju protiv komunista. U tu svrhu on treba da ujedini nacionalne, antikomunističke snage na jugoistoku Evrope. Nojbaher je dobio posebnu punomoć, da, recimo, sme da vodi pregovore sa nacionalnim banditima, ako se za to pruži mogućnost, a to se pre svega odnosi na bande Draže Mihailovića, koje je Tito potisnuo u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 30. oktobra 1943.}} Nakon reorganizacije nemačkog vojnog i političkog prisustva na [[Balkan]]u u avgustu 1943, za najvišeg civilnog činovnika postavljen je [[Hermann Neubacher|Herman Nojbaher]] kao izaslanik Ministranstva inostranih poslova Nemačke za Balkan. On je vodio vrlo pragmatičnu politiku, i smatrao je da nemačka vojska na Jugoistoku može izvući značajne koristi iz saradnje sa [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićem]] na bazi zajedničkog neprijateljstva prema [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|Narodnooslobodilačkom pokretu]]. {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili. Nemačka je, istovremeno, bila zainteresovana da ujedini sve antikomunističke snage Balkana, a Hitlerov diplomata za Balkan, Nojbaher, dobio je zadatak, ako je moguće, da vodi pregovore sa pojedinim Mihailovićevim vođama i da, po mogućnosti, sa njima sklopi primirje.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2023-05-17 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} [[Adolf Hitler|Hitler]]ove zapovijedi Neubacheru sadržane su u njegovoj direktivi od 29. oktobra 1943. pod naslovom »Jedinstveno vođenje borbe protiv komunizma na Jugoistoku.« U direktivi, ključne su bile ove odredbe: * Komunistička opasnost na Jugoistoku zahtijeva jedinstvenu protuakciju; * Političko vođenje protuakcije zadatak je poslanika Neubachera, specijalnog opunomoćenika ministarstva vanjskih poslova, koji svoje smjernice dobiva od ministra vanjskih poslova Reicha. Specijalni opunomoćenik sprovodi ovu akciju u najužoj suradnji s Glavnim komandantom jugoistočne Evrope i Vojnim zapovjednikom jugoistočne Evrope; * Zadatak je specijalnog opunomoćenika da politički organizira nacionalne antikomunističke snage u raznim zemljama Jugoistoka i da usmjeri njihove napore u borbi protiv komunističkih bandi. Jedino je on ovlašten da vodi, odobri ili odbije pregovore s vođama bandi; * Ekonomsku politiku na Jugoistoku, osobito s obzirom na snabdijevanje stanovništva, treba organizirati tako da doprinosi ujedinjenoj antikomunističkoj akciji. Specijalni opunomoćenik ima punu ovlast da ustanovi i sprovodi principe ekonomske politike na Jugoistoku.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/40_61.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje PROMJENA NJEMAČKOG STAVA PREMA ČETNICIMA]</ref> Još s jeseni 1941. godine, pokušao je [[Draža Mihailović]] ostvariti tajnu suradnju sa Nijemcima (vidi: [[Sastanak u Divcima]]), ali biva odbijen. 1942. godine je prešao u italijansku okupacionu zonu i stavio svoje snage u službu [[Fašistička Italija|fašističke Italije]], za borbu protiv [[Ustanak u okupiranoj Jugoslaviji|partizanskog ustanka]]. Nakon [[Kapitulacija Italije|sloma Italije]] 1943, general Mihailović je šestonedeljnom [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni 1943.|ofanzivom u istočnoj Bosni]]<ref>William Bailey: Britanska politika prema Draži Mihailoviću, u [https://www.znaci.org/00001/171.htm Elisabeth BARKER: BRITANSKA POLITIKA NA BALKANU U DRUGOM SVJETSKOM RATU], strana 340.</ref> pokušao da vrati naklonost saveznika, ali bez uspeha. Potisnut od partizana u Srbiju, ponovo se obratio Nemcima. U procjeni vojnopolitičke situacije na okupiranim područjima Jugoslavije (1. novembar 1943), Komandant Jugoistoka, general Maksimilijan von Vajhs, konstatuje da se u Srbiji „bande DM retko pojavljuju” i pored jačanja organizacione strukture: {{izdvojeni citat|Nasuprot tome, komunizam u Srbiji ima sve veći uticaj... U ovom trenutku glavna opasnost preti iz Hrvatske [teritorija NDH, uključujući [[Bosna i Hercegovina|BiH]] — nap.]. Crvene snage nameravaju da prodru u Srbiju preko Drine. Mihailović vrši pripreme da ih odbije. On verovatno precenjuje borbenu sposobnost i gotovost svoje trupe isto onako kao i životnu snagu konzervativne ideje nasuprot revolucionarnim elementima. Zbog toga Mihailović već traži vezu sa nemačkim komandama, da ne bi potpao pod komunističku vlast.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 118.</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka feldmaršala fon Vajhsa o stanju na Balkanu 1.11.1943.}} Ipak, von Weichs upozorava: „Cilj uspostavljanja veze sa D.M. mora u prvom redu da bude u tome da se on u svojoj daljoj borbi odvrati od borbi protiv nemačkih trupa. Borba D.M. na nemačkoj strani protiv Tita krije u sebi veliku opasnost od metoda ucenjivanja, kakve su primenjivane prema Italijanima. Sem toga, pod velikim znakom pitanja je pouzdanost njegovih starešina i boraca u antikomunističkom smislu. Komunizam u velikoj meri unosi rastrojstvo u njegove redove. Pripadnici D.M. i pojedini dobrovoljci možda bi se mogli korisno upotrebiti za mesnu odbranu”.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na Balkanu], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dok. 156, str. 619—630.</ref> Zajednički interes i obostrani pragmatizam doveli su do potpisivanja niza ugovora o saradnji između Nemaca i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] tokom jeseni [[1943]]. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] nije potpisivao ove ugovore, nego su to činili ovlašćeni komandanti ili ljudi iz vojnog rukovodstva. Iz večernjeg izvještaja za 14. novembar 1943. godine, koji su sastavili obavještajni oficiri [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] Wehrmachta, postaje bjelodano da je inicijativa za pregovore došla u prvoj polovini novembra 1943, i to sa četničke strane, tj. iz štaba majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]]. Prijedlog za prekid neprijateljstava između dvije strane trebalo je da obuhvati velike dijelove [[Srbija|Srbije]], [[Crna Gora|Crne Gore]] i čitavo područje [[Sandžak]]a: {{izdvojeni citat|13.11. specijalni izaslanik D.M. ? oblasnog komandanta majora Lukačevića pristupio je Wehrmachtu sa predlogom sklapanja primirja u oblasti Bajina Bašta, Drinom do Foče, na jug do Nikšića, pravom linijom do Boke Kotorske, pa do stare albanske granice kod Skadra, pravom linijom do Peći, Kos. Mitrovice, dolinom Ibra do Kraljeva, duž Zapadne Morave preko Čačka ? Požege ? Užica do Bajine Bašte. Predloženo vreme: 16.11. u 8:00. Razlog: vođenje zajedničke borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=485&broj=158 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000155.] </br> ({{jez-njem|"Abendmeldung v. 14.11.1943: 13.11. Sondernbeauftragter des D.M. ? Gebietskommandanten major Lukacevic an Wehrmacht herangetreten mit dem Vorschlag, Waffenruhe in dem Raum Bajina Basta, die Drina Entlang bis Foca nach S bis Niksic, in gerade Linie bis Boka Kotorska, alte Alban. Grenze nach Skutari, in gerader Linie nach Pec, Kos. Mitrovica, Ibar-Tal bis Kraljevo, Westl. Morava Entlang über Cacak ? Pozega ? Uzice nach Bajina Basta eintreten zu lassen. Als Zeitpunkt wird 16.11. ab 0800 Uhr vorgeschlagen. Begründung: gemeinsam zu führender Kampf gegen Kommunisten."}})</ref>|Večernji izveštaj iz 2. oklopne armije od 14. XI 1943.}} Dok su izvjesno vođeni preliminarni pregovori koji su prethodili potpisivanju sporazuma, u izvještaju Komande Jugoistoka od 14. novembra 1943. godine konstatovana je tendencija četničkog približavanja okupatoru, bolje reći želja za nastavkom borbe protiv zajedničkog neprijatelja — jugoslovenskih partizana: {{izdvojeni citat|Srbija: Pojačana komunistička aktivnost. Povećana spremnost mjesnih četničkih grupa da nastave borbu na njemačkoj strani. Nije otkrivena jedinstvena linija unutar pokreta Draže Mihailovića.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=485&broj=47 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000044.] </br> ({{jez-njem|"Tagesmeldung O.B.Südost v. 14.11.43. – Serbien: Erhöhte komm. Aktivität. Zunehmende Bereitschaft örtl. DM–Gruppen, Kampf auf deutscher Seite gegen Komm. fortzuführen. Einheitliche Linie innerhalb DM–Bewegung noch nicht erkannt."}})</ref>|Dnevni izvještaj komande Jugoistoka (Arm.gr. F) 14.11.43.}} U večernjem izvještaju iz 2. oklopne armije od 15. novembra 1943, navodi se i da je major [[Dragoslav Račić]], jedan od najznačajnijih četničkih zapovjednika u Srbiji, naredio svojim podređenim oficirima da se povežu s njemačkim okupacionim komandama: {{izdvojeni citat|12.11. (Ispostava [[Abwehr]]a) Račić naredio komandantima brigada da traže vezu sa Nemcima radi zajedničke borbe protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=152&rec=313&roll=485 NARA, T313, Roll 485, frames no. 000149—000150.] ({{jez-njem|"Abendmeldung v. 15.11.43: 12.11. (AST) Racic Brigadeführern Auftrag erteilt, mit Deutschen Verbindung zum gemeinsamen Kampf gegen Kommunisten zu suchen."}})</ref>|Večernji izvještaj od 15.11.43.}} Paralelno sa vođenjem pregovora koji su konačno formalizovani potpisivanjem ugovora, odvijala se saradnja dvije strane u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Tako će 18. novembra 1943. obavještajno odjeljenje 2. oklopne armije javiti nadređenima o borbi pripadnika Javorskog korpusa JVuO, pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], na strani njemačkog Wehrmachta. Inače, četnički Javorski korpus je operisao u zoni odgovornosti majora Vojislava Lukačevića: {{izdvojeni citat|Delovi četničke brigade Cvetić navodno prebegli partizanima. Ostatak pod komandom Cvetića i dalje nemilosrdno protiv komunista. U [[Brvenica (Raška)|Brvenici]] (8 s. od [[Opština Raška|Raške]]) od strane D.M. ljudstva spaljeno 7 kuća četnika koji su prešli partizanima. Saradnja četnika sa nemačkim trupama od stanovništva pozdravljena i podržana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=485&broj=127 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000124.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: Zu Allgemein: Lage Südwestraum: Kremna feindbesetzt. Dorfkampf zwischen Bulgaren und Kommunisten im Gange. Teile der Cetnik–Brig. Cvetic im Golija–Gebirge angeblich zu Tito übergegangen, Rest unter Kommando Cvetic weiterhin rücksichtslos gegen Kommunisten. Im Brvenica (8/N Raska) 7 Cetnik–Häuser, deren Besitzer zu Partisanen übergelaufen sind, von D.M.–Leuten niedergebrannt. Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Truppen von Bevölkerung begrüßt und unterstützt. (v–Mann–Meldung.)"}})</ref>|Obavještajni večerni izvještaj 2. oklopne armije (18. novembar 1943. godine)}} General Mihailović će tokom novembra i decembra 1943, ali i u januaru naredne godine, slati četničkim oficirima u Srbiji kontradiktorna naređenja, iz kojih se ne može nedvosmisleno zaključiti da li komandant JVuO odobrava pregovore i sklapanje sporazuma s okupatorom, ili ih zabranjuje. Tako u raspisu svima, poslatom 28. novembra 1943, on navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|[[Nemci]], [[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]] i kompanija pokušavaju da stupe u vezu sa svima našim komandantima. Pri tome proturaju laži kako su im neki naši komandanti prišli. Osetio sam težnju kod mnogih naših komandanata da vode nekakve pregovore nemajući nikakvo ovlašćenje od mene, a ovo može da hudi naš ugled kako na strani, tako i u narodu, bez obzira na štete koje mogu nastati. Naređujem: </br> 1) Nemci su se do sada služili prevarama i na taj način pohapsili i streljali mnoge naše ljude. [[Jezdimir Dangić|Dangić]] u [[Bosna (oblast)|Bosni]] i [[Pavle Đurišić]] u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] žrtve su nemačke prevare. Nemcima nikada ne treba verovati. </br> 2) Svaki pojedinačni slučaj traženja veze sa našima dostavljajte Vrhovnoj komandi. Bez ovlašćenja Vrhovne komande ne smeju se voditi nikakvi pregovori sa neprijateljem.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} U duhu ove cirkularne depeše, poručnik Milorad Vasić (pseudonim »Tan-Tan«), komandant Prve žičke brigade JVuO, izvještava 30. novembra 1943.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref> generala Mihailovića o zajedničkoj borbi četnika i Nijemaca protiv jedinica NOVJ, moleći da mu ovaj odobri vezu sa okupatorom, u cilju nabavke municije. Pritom, Vasić garantuje potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.}} == Potpisivanje ugovora == Prvi ugovor sa komandom Jugoistoka potpisao je [[19. 11.|19. novembra]] [[1943]]. sa strane JVuO major [[Vojislav Lukačević]] kao komandant "Gorskog štaba 148" (Mileševskog korpusa), koji je ovlašćen da obezbedi saradnju u celokupnoj oblasti zapadno od [[Ibar|Ibra]] i južno od [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]] i planine Tare.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm Sporazum između komandanta Jugoistoka i majora Vojislava Lukačevića od 19. novembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 260</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strane 270-271</ref> Izveštaj o potpisivanju ovog ugovora presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, i prema nekim svedočanstvima, potpisivanje ovog ugovora imalo je značajnu ulogu u konačnom opredeljivanju Čerčila za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Yugoslavia_and_the_Allies#cite_ref-2 Yugoslavia and the Allies]</ref><ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Fürst Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]] i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')]] Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]] [[Maximilian von Weichs|Maksimilijan fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o uspostavljanju saradnje sa sa četnicima.<ref>*[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> U skladu sa ovim uputstvom, ugovori bili su tipski i sadržavali su sledeće stavke: * Primirje između nemačkih vojnih i okupacionih vlasti i kvislinga s jedne, i JVuO s druge strane * Obavezivanje na zajedničku borbu i propagandu protiv komunista * Saglasnost snaga JVuO da prihvate nemačko komandovanje tokom većih operacija * Obavezivanje nemačkih vlasti da će snabdevati snage JVuO municijom i zbrinjavati njihove ranjenike. Ugovor sa [[Vojislav Lukačević|Lukačevićem]] sadržavao je i pismenu obavezu koju je [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] prihvatio "da ne preduzima ništa protiv Muslimana". Tokom sledećih nedelja potpisana su još četiri ugovora, i važili su na najvećem delu teritorije [[Srbija|Srbije]], sa izuzetkom [[Južna Srbija|južne Srbije]]. Tom prilikom su ugovore potpisali pukovnik [[Jevrem Simić]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strane 269-270.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 262</ref> generalni inspektor četničkih trupa, kao i kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpus gorske garde JVuO|Korpusa gorske garde]] JVuO. [[File:Komandant Gorске garde kapetan Nikola Kalabić potpisuje ugovor o saradnji s nemačkim okupatorom 1943.jpg|thumb|Kapetan Nikola Kalabić, komandant Korpusa Gorske garde JVuO, potpisuje ugovor o saradnji s njemačkim okupatorom (27. novembar 1943. godine)]] Već dva dana nakon sklopljenog ugovora s kapetanom Nikolom Kalabićem, u Komandi Jugoistoka je iskazano zadovoljstvo potpisanim: {{izdvojeni citat|Srbija: Lokalni sukobi s komunističkim bandama. Nakon sklapanja sporazuma s četničkim vođom Kalabićem, u skladu s Lukačevićevim sporazumom (u početku važećim do 31. decembra), jedinice DM u centralnoj Srbiji (područje Beograda – Obrenovac – Lazarevac – planina Rudnik – sjeverno od Kraljeva – Svilajnac) takođe su prestale s borbama protiv njemačkog Wehrmachta i dobile su uvjeravanja o neprekidnoj borbi protiv komunista na ovom području.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=485&broj=631 NARA, T313, Roll 485, frame no. 000628.] </br> ({{jez-njem|"SERBIEN: </br> OERT. ZUSAMMENSTOESSE MIT KOMM. BANDEN. NACH ABSCHLUSS EINES DEM LUKACEVIC–ABKOMMEN ENTSPRECHENDEN VERTRAGES MIT CETNIK–FUEHRER KALABIC (ZUNAECHST BEFRISTET BIS 31.12.) HABEN AUCH DIE D[E]M– VERBAENDE MITTELSERBIENS (RAUM BELGRAD – OBRENOVAC – LAZAREVAC – RUDNIK-GEBIRGE – N KRALJEVO – SVILAJNAC) KAMPF GEGEN DEUTSCHE WEHRMACHT EINGESTELLT UND ZUSICHERUNG FUER UNGESTOERTE KAMPFFUEHRUNG GEGEN KOMM. IN DIESEM RAUM ERHALTEN."}})</ref>|Večernji izveštaj komande Jugoistoka (Arm.gr. F) od 29. XI 1943.}} U dnevnom izvještaju za 5. decembar 1943. godine poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta iz Komande Jugoistoka, konstatuje se da je u raznim krajevima Srbije došlo do intenzivne aktivnosti na planu postizanja dogovora između dvije strane: {{izdvojeni citat|Srbija: D.M. komandanti u okolini Kraljeva izrazili spremnost za pregovore.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&roll=331&broj=72 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287976.] </br> ({{jez-njem|"Serbien: Verhandlungsbereitschaft von DM–Führern im Raum Kraljevo."}})</ref>|Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 5. decembra 1943 (6. decembar 1943.).}} Oficiri iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] Wehrmachta su 9. decembra 1943. presreli depešu pukovnika [[Dragoslava Pavlovića]] poslatu Mihailoviću, iz koje se može izvesti zaključak da navodno ravnogorski komandanti svojevoljno stupaju u kontakt sa njemačkim okupacionim vlastima, a bez eksplicitnog odobrenja Vrhovne komande JVuO: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pavlović za DM (9.12.43): Nijemci pokušavaju pregovarati s pojedinim komandantima DM na terenu. Do sada se pokazalo da su DM–komandanti skloni voditi politiku na svoju ruku. Puk. Pavlović će znati da to spriječi u svojoj zoni odgovornosti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=135&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456863.] </br> ({{jez-njem|"Oberst Pavlovic an DM : Die Deutschen versuchen, mit den einzelnen DM–Führern im Gelände Verhandlungen zu führen. Es zeigte sich bisher, dass die DM–Führer bestrebt sind Politik auf eigene Faust zu machen. Oberst Pavlovic wird dies für sein Gebiet verhindern wissen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 10. decembar 1943.}} 25. decembra 1943. godine komandant Timočkog korpusa, potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubomir Jovanović]] i komandant Ravničke brigade JVuO u istočnoj [[Srbija|Srbiji]], kapetan [[Mihailo Čačić]], takođe su potpisali sporazume sa nemačkim okupatorima.<ref>Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 264.</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojima se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NAW, T-311, r. 175, s. 895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Varnstorfa (Warnstorff) – dodatak zabelešci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješci sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.)}} Krajem 1943. i početkom 1944. u Srbiji je vladao mir između četnika i Nijemaca. [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmund Glajze fon Horstenau]] (Edmund Glaise von Horstenau), njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]], nakon boravka na teritoriji Srbije, januara 1944, zabilježio je u dnevniku: {{izdvojeni citat|Čini se da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, netko je rekao čak i u Europi. Hrvatska se doista ne može uporediti s njom... Koristeći opću situaciju u kojoj se nalazi Draža Mihailović, sklopljeni su lokalni sporazumi s raznim četničkim grupama.<ref>Edmund Glaise von Horstenau, Zapisi iz NDH, Zagreb, 2013, str. 347.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 119.</ref>}} Odmah nakon potpisivanja ugovora, Nijemci su počeli isporučivati municiju četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod kontrolom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u. U izvještaju od 6. decembra 1943, Jevrem Simić navodi da je u [[Topola|Topoli]] od okupatora primljena municija za jedinice Gorske garde JVuO. Pukovnik Simić dodaje da će municiju „nabavljati i od crnog đavola, samo da ne dozvoli[m] da crveni ovladaju od [[Beograd]]a i [[Kragujevac|Kragujevca]]“.<ref>AVII, reg. br. 8/1, k. 276, d. 12058.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 345.</ref> S druge strane, [[Gestapo]] i [[Abwehr]] su često imali različite stavove o javnom angažiranju četnika u zajedničkim operacijama sa njemačkim i bugarskim trupama protiv NOVJ, kao i o načinu i obimu saradnje s njima. U tom smislu je zanimljiv izvještaj koji je major [[Pavle Grujić]], delegat Draže Mihailovića za [[Vojvodina|Vojvodinu]], 15. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Pod pretsedništvom vojnog zapovednika za jugoistok, održana konferencija feld komandanata, pretstavnika vojno upravnog štaba i šefova Gestapoa za jugoistok, raspravljano o merama u cilju konačne likvidacije partizana i iznalaženja najpogodnijeg načina saradnje sa oružanim odredima J. V. O. Feldkomandanti su istakli bezuslovnu potrebu takve saradnje. Šefovi Gestapoa zauzeli su vrlo rezervisan stav. Feld-komandanti ostali kod svog stanovišta. Zapovednik je dostavio stvar Nemačkoj V.K. na odluku. Odluka po ovome sa potpisom Hitlera glasi: Da Gestapo ima da zauzme umeren stav, a Vermaht da postupi po slobodnoj oceni stanja stvari na način kako to vojni položaj i opšta situacija bude zahtevala.<ref>Branko Latas, n. č., str. 346, fus. 30.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Njemački veleposlanik Nojbaher u svojoj knjizi „Specijalni zadatak Balkan“ spominje ove ugovore: {{izdvojeni citat|Četnici su i ranije sarađivali sa okupatorima protiv zajedničkog neprijatelja, protiv komunista, ali samo u pojedinim slučajevima i uvek u ograničenom, lokalnom okviru. Ovakvim političkim razvojem, kada su Englezi napustili četnike i potpuno prešli na stranu Tita, četnici su u još većoj meri bili gurnuti u naručje Nemaca, od kojih su još jedino mogli da se nadaju da će dobiti oružje i opremu. Uskoro posle otvorenog sukoba sa Englezima, nekoliko četničkih vojvoda obratilo se molbom nemačkom vojnom zapovedniku, s ciljem da zaključe pakt o nenapadanju. Samo se po sebi razume da sam ja dao pristanak, jer je to odgovaralo nemačkim interesima. Na taj način smo izbegli da se borimo na dva fronta, dakle, protiv četnika i partizana. U novembru 1943. zaključen je pakt Nemaca sa četničkim vojvodama: Kalabićem, Keserovićem, Lukačevićem i drugima. U ugovoru je stajalo, da će potpisnici pakta poštovati primirje, da se neće napadati, a od slučaja do slučaja će sarađivati u borbi protiv zajedničkog neprijatelja, protiv Titovih partizana. U tim razgovorima zahtevao sam od četnika da se obavežu da neće dirati Nedićeve ljude i njegove državne institucije. Sada su i četnici imali interes da, blagodareći ovom paktu, ne moraju da se bore na dva fronta, dakle, protiv Nemaca i partizana. Postojala je čak i mogućnost, da od Vermahta dobiju pomoć u borbi sa glavnim neprijateljem, sa partizanima. A iznad svega, četnici su se nadali da će uz pomoć ovog pakta doći u posed naoružanja, koje im je bilo potrebno kada dođe do konačnog obračuna sa Titom.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160.</ref>}} Ugovori su sklopljeni sa rokom važenja od šest nedelja, sa mogućnošću produženja. Tako je ugovor za centralnu [[Srbija|Srbiju]] produžen [[17. 1.|17. januara]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 267</ref> == Mihailovićeva uloga == Nemački zapovednik okupiranog Balkana feldmaršal [[Maximilian von Weichs]] je u izjavi američkim sudskim istražiteljima avgusta 1945. godine govorio o saradnji Wehrmachta sa četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>https://www.znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders."}})</ref>}} Ocjena Maximiliana von Weichsa je kompatibilna s navodima iz ratnih memoara [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]]: {{izdvojeni citat|Sam Draža Mihailović, međutim, uzdržavao se od svih takvih pregovora sa Nemcima i ostao je protivnik okupatoru i veran Saveznicima. U svojim šifrovanim porukama on je osuđivao svoje podređene komandante zbog takvog ponašanja i nazivao ih je „izdajicama”. S druge strane, ja ne sumnjam u to da se on nadao da će od ovih „izdajica”, koji su sarađivali sa nemačkim Vermahtom, moći da dobije što je moguće više oružja.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} == Posljedice == {{main|Četnički teror u Srbiji 1943-1944}} Ugovori o saradnji četnika i Nemaca imali su veliki uticaj na britansku odluku o napuštanju Mihailovića: {{izdvojeni citat|Više izveštaja je dobijeno o četničkoj kolaboraciji, od kojih je najznačajniji bio pun tekst sporazuma potpisanog od jednog od Mihailovićevih glavnih komandanata, Lukačevića i nemačkog komandanta Jugoistoka. Lukačević je dogovorio obustavu neprijateljstava u njegovom području Južne Srbije i zajedničke akcije protiv partizana. Čerčilu je poslata kopija celog ugovora.<ref name=autogenerated1>{{Cite book|last= Cripps|first= John|authorlink= |coauthors= |title= Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose|year= 2001|url= https://www.znaci.org/00001/293.htm|publisher= |location= | isbn = 0593 049101}} </br> ({{jez-eng|"More reports were received of Chetnik collaboration, the most significant of which was the full text of a treaty signed by one of Mihailovic’s principal commanders, Lukacevic, and the German Commander South East. Lukacevic agreed a cessation of hostilities in his area of southern Serbia and joint action against the Partisans. A full copy of the treaty was sent to Churchill."}})</ref>}} Nakon što je u drugoj polovini novembra došlo do „suštinske promjene situacije kod neprijatelja“, u jednom se njemačkom izvoru s početka decembra 1943. postignuti sporazumi pozitivno ocjenjuju: {{izdvojeni citat|Na osnovu spoznaje o komunističkoj opasnosti, razni komandanti Draže Mihailovića su stupili u dodir s nemačkim Vermahtom i sklopili ugovore. Čitava centralna i jugoistočna Srbija je na taj način postala slobodna od bandi. Još samo u severozapadnoj i istočnoj Srbiji ima četnika vernih Draži Mihailoviću. ‛Ugovorni četnici’ sarađuju s nemačkim vojnim vlastima protiv Titovih bandi koje ugrožavaju Srbiju.<ref>Vojni arhiv, Beograd, NAV-N-T-311, 285/692-700.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 271, fus. 23.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=748&rec=311&roll=285 NARA, T311, Roll 285, frame no. 000692.] </br> ({{jez-njem|"In der zweiten Hälfte der Berichtszeit hat sich in Serbien eine grundlegende Veränderung in der Feindlage vollzogen. Auf Grund der Erkenntnis der kommunistischen Gefahr haben verschiedene DM – Unterführer Fühlung mit der deutschen Wehrmacht aufgenommen und mit ihr Verträge abgeschlossen. Ganz Mittel – und Südostserbien ist auf diese Weise bandenfrei geworden. Nur noch in Nordwest – und Ostserbien befinden sich DM – treue Cetniks. Die "Vertrags–Cetniks" arbeiten mit den deutschen Wehrmachtsdienststellen gegen die Serbien bedrohenden Tito – Banden zusammen."}})</ref>}} U izvještaju Feldkomandanture 599 (područje [[Beograd]]a i [[Požarevac|Požarevca]]) za razdoblje od 15. decembra 1943. do 15. januara 1944. godine, konstatuje se korist koju je okupator polučio iz potpisanih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Na području Feldkomandanture Beograd i Krajskomandanture Požarevac mir i red nisu poremećeni... Sporazum sa pojedinim četničkim komandantima doneo je dalje političko smirivanje stanovništva, iako veliki deo stanovništva veruje u pobedu Sovjeta... I u jugozapadnom području Feldkomandanture potiskivanjem komunista od četnika nastalo je više sigurnosti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_16.htm Izveštaj Feldkomandanture 599 od 18. januara 1944. vojnoupravnom komandantu Jugoistoka o situaciji i stanju partizanskih odreda u Srbiji od 15. decembra 1943. do 15. januara 1944. godine]</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 119-120.</ref>}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, u svojim memoarima svjedoči da je, i pored potpisanih ugovorâ, političko i vojno rukovodstvo [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] i dalje zadržalo stanovitu rezerviranost prema Mihailoviću i četnicima, odobravajući taktičku saradnju s njima, kao i isporuku ograničene količine municije i oružja: {{izdvojeni citat|Mi smo, prirodno, morali da računamo i sa tim da će četnici oružje koje prime od nas, u kasnijem razvoju događaja upotrebiti i protiv nas. Zbog toga je nemačka strana bila veoma oprezna u pružanju pomoći četnicima u oružju (u pitanju su uglavnom bili municija i sanitetski materijal). Četnici su dobili oružje samo u obimu koji je zahtevala neka zajednička, lokalna akcija. Nemački glavni štab, a posebno Hitler i njegova Vrhovna komanda Vermahta (OKW), gledali su na saradnju sa četnicima sa nelagodnošću i nepoverenjem.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160.</ref>}} Ubrzo su uslijedile negativne reakcije na ugovore sa Nijemcima, kao i upozorenja na dalekosežne posljedice po organizaciju JVuO. Tako je kapetan Milijan Jovanović, zastupnik komandanta Rudničkog korpusa kapetana Dragomira Topalovića, u izvještaju generalu Mihailoviću od 22. XII 1943. naglašavao: {{izdvojeni citat|Zadnjih dana nastala je prava uzbuna u narodu povodom verzije da su se Simić i Kalabić sastajali sa Nemcima usred Topole i da su se dogovorili o saradnji i nenapadanju. Povodom ovoga, izdata su i službena naređenja zvaničnim vlastima. Ovo nije imalo baš nikakve potrebe jer mi smo sami proterali komuniste i nije nam bila potrebna ničija saradnja, niti tolerisanje.<ref>AVII, ČA, 74-4-34.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 17.</ref>}} Kapetan [[Živan Lazović]] (pseudonim »Dob«), komandant Smederevskog korpusa JVuO, izvještava 28. decembra 1943. generala Mihailovića kako izvjesna četnička jedinica, u neposrednoj blizini [[Beograd]]a, vrši [[Policija|policijsku]] službu za račun okupatora: {{izdvojeni citat|Nalazim se u selu [[Vrčin]]u. Komandant vračarske brigade, kome je dodeljeno ovo selo, video sam, sa sobom vodi 20 vojnika, većinom policisko odelo sa policiskim pločicama na grudima. Iz razgovora vidi se, da stalno boravi u jednom kraju, većinom blizu železničke stanice na kojoj ima 50 Nemaca, te je na ovaj način obezbeđen da ga komunisti ne napadaju. Vezu sa Nemcima održava preko tumača, a jednom se sastao sa nemačkim podoficirom, a bez ikakve potrebe i koristi. Idući kroz Vrčin naišao sam na izslužene kadrovce koji ne znaju da postoji komandant brigade u selu Vrčin. Iz Vrčina nigde ne izlazi i narod videći njih u policijskom odelu sa pločicama nije ubeđen da je ovo naša organizacija.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} Prema odredbama i u duhu potpisanih ugovora, četnici su bili dužni da podatke o radu pripadnika i simpatizera NOP-a dostavljaju Nijemcima. U depeši poslatoj 6. januara 1944. Draži Mihailoviću od strane kapetana [[Miloša Vignjevića]] (pseudonim »Azed«), načelnika štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, stoji: {{izdvojeni citat|Danas sam primio od Diše Jovanovića jedan spisak komunista iz Požege, koji mi je dostavljen po Vašem naređenju. Odmah sam ga na pogodan način dostavio kome treba.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 9. januara, kapetan Vignjević ilustruje kako je situacija po četničku organizaciju u njegovoj zoni odgovornosti osjetno poboljšana nakon sklopljenih sporazumâ: {{izdvojeni citat|U Užicu je lepo proslavljen Badnji dan. Našim organima izdao sam instrukcije da na pogodan način demonstriraju. Pevane su naše pesme, Nemci nisu reagovali.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 240.</ref>}} Iz depeše koju je potpukovnik [[Mirko Lalatović]] uputio 3. februara 1944. iz Vrhovne komande JVuO majoru [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubomiru Jovanoviću]] (pseudonim »Lang«), komandantu Ivankovačkog korpusa JVuO, te članu štaba Velikomoravske grupe korpusa majoru Todoru Gogiću (pseudonim »Lida«), vidi se da je jedan od potpisnika sporazumâ s okupatorom kapetan [[Mihajlo Čačić]], u pratnji svojih četnikâ, proslavio »svetosavske praznike« u rudniku Ravna Reka, gdje je svečanosti prisustvovala i desetina Nijemaca.<ref>AVII, ČA, kut. 276, reg. br. 3/1.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 347.</ref> Budući da potpisivanje četničko-njemačkih ugovora nije bilo moguće zadržati u tajnosti, Draža Mihailović odmah uočava njihovu kontraproduktivnost. Stoga, on se odlučio na strategiju negiranja faktičkog stanja, tj. činjenice da su sporazumi potpisani. U tom smislu izdavao je i naređenja svojim komandantima. U depeši od 19. januara 1944. godine poslatoj majoru [[Dragutin Keserović|Dragutinu Keseroviću]], general Mihailović urgira: {{izdvojeni citat|Nedić i Nemci izvode razne prevare u pogledu Lukačevića i Kalabića i [[Vuk Kalaitović|Kalaitovića]]. Ne verujte Nediću i Nemcima ništa i pobijajte sve te glasove.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 278, reg. br. 18/1.</ref>}} Tri dana ranije, major Keserović je izvijestio generala Dražu Mihailovića o demoralizaciji i konfuziji koje je među pripadnicima jedinice kojom je komandovao izazvalo potpisivanje sporazuma sa Nijemcima: {{izdvojeni citat|Nedić je raspisao naređenje kojim se stavlja na znanje Nemcima i [[Srpska državna straža|Poljskoj straži]] da je postignut sporazum o nenapadanju između Lukačevića i Kalabića sa jedne strane i Nemaca i Nedićevih odreda sa druge strane. Zona obuhvatila skoro celu Srbiju... Oseća se veliko neraspoloženje kod naših ljudi zbog veze sa Nedićem i Nemcima, zbog čega mi beže vojnici kod Nedića.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 19/1.</ref>}} Uprkos potpisanim ugovorima, dolazilo je do incidenata sa četničke strane. Na primer, grupe iz [[Avalski korpus JVuO|Avalskog korpusa JVuO]] dva puta su razoružali stražare i opljačkali skladište u [[Stepojevac|Stepojevcu]]. Bilo je sličnih slučajeva i na području kolubarske brigade. Tako [[27. januar]]a 1944. godine [[Jevrem Simić]] traži od Draže Mihailovića smenu neposlušnih elementata: {{izdvojeni citat|Poručnik Vasiljević, komandant kolubarske brigade pod uticajem Ninkovića nijednog mog naređenja nije se do danas pridržavao ni izvršavao... Ti naredi njegovu smenu definitivno i rasporedi ga negde dalje. Njegovi postupci navući će potere i neću moći na miru od Nemaca da očistim komuniste i organizujem avalski korpus... Zabranio sam napad i razoružanje Nemaca a ovaj 25 o.m. to za inat učinio.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Depeša Jevrema Simića Draži Mihailoviću od 27. januara 1944.}} Naročito su bila česta razoružavanja [[Milan Nedić|Nedićevih]] vojnika. Iz ovog razloga Nemci su odlučili da raskinu ugovore, i da kazne i disciplinuju četnike. Tokom januara izveli su dva munjevita prepada, jednom [[Srpski dobrovoljački SS korpus|SDK]], a jednom nemačke policijske snage, protiv grupa [[Avalski korpus JVuO|Avalskog korpusa]]. [[17. 2.|17. februara]] [[1944]]. mešovita nemačko-dobrovoljačka kaznena formacija iznenada je napala grupaciju [[Smederevski korpus JVUO|Smederevskog korpusa]] u [[Selevac|Selevcu]], nanevši im gubitke od oko 100 mrtvih i zarobljenih. Ipak, kako je opasnost od [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] rasla, već u martu [[1944]], usled [[Prodor 2. i 5. divizije NOVJ u Srbiju 1944|prodora 2. i 5. divizije NOVJ u Srbiju]], pregovori su obnovljeni<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, dokument 269</ref> i ponovo je uspostavljena operativna saradnja između nemačkih snaga i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]]. Uz povremene incidente, saradnja četnika i Nemaca nastavljena je do kraja rata. Ubrzo nakon održavanja [[Svetosavski kongres|Svetosavskog kongresa]] u selu [[Ba]] krajem januara 1944, Glavni komandant jugoistočne Evrope [[Maximilian von Weichs]] i poslanik [[Hermann Neubacher]], na sastanku održanom 1. februara 1944, zaključuju da većina četničkih vođa ne sprovodi u život odredbe sporazuma potpisanih novembra i decembra 1943. General [[Hans Felber]] je u svojoj okružnici od 2. februara, kao i u pismu Višem SS i policijskom vođi u okupiranoj Srbiji generalu [[Augustu von Meyszneru]], od 11. februara 1944, iskreno priznao kako sporazumi o primirju nisu ispunili svoju svrhu da osiguraju kolaboraciju četnika protiv partizana. On je zapovijedio njemačkim jedinicama i srpskim kvislinškim trupama da odlučno postupe protiv četnika kad god ovi budu djelovali protiv Nijemaca ili kvislinških vlasti. Konačno, u naredbi od 23. februara 1944. Glavnog komandanta jugoistočne Evrope navodi se da jedino još ugovor sa majorom Vojislavom Lukačevićem ostaje na snazi: {{izdvojeni citat|Ponovo se naglašava da se na osnovi dosadašnjeg iskustva zabranjuje svako daljnje zaključivanje sporazuma s vođama potčinjenim Draži Mihailoviću. Na snazi ostaje samo sporazum s Lukačevićem u jugozapadnoj Srbiji. Glavni komandant za jugoistočnu Evropu zadržava pravo da okonča i taj sporazum, ako četničke vođe na tom području ne bi ispunjavale svoje obaveze. Četnički zahtjevi za municijom moraju biti pažljivo ispitani prije nego budu podneseni Glavnom komandantu. U slučaju sumnje, uvijek treba pretpostaviti da su zahtjevi preuveličani i da su namijenjeni popunjavanju zaliha municije pokreta D. Mihailovića.<ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=101&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000097.] ({{jez-njem|"Es wird nochmals darauf hingewiesen, dass auf Grund der bisher gemachten Erfahrungen jeder weitere Abschluss von Verträgen mit Unterführern der DM–Bewegung verboten ist. Es bleibt einzig und allein bestehen der Vertrag Lukacevic in Südwestserbien. Mil.Befh. Südost behält sich vor, auch diesen Vertrag zu kündigen, soferne die dortigen Cetnik–Führer ihren Verpflichtungen nicht nachkommen. Von den Cetniks auf Grund der Verträge eingehende Munitionsforderungen sind sorgfältig überprüft Mil.Befh. vorzulegen. Im Zweifelsfalle ist immer anzunehmen, dass die Forderungen übertrieben sind mit dem Zweck, die Munitionsbestände der DM–Bewegung aufzufrischen."}})</ref>}} Zanimljiv je i odgovor Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera na upit iz Feldkomandanture u [[Niš]]u o uspostavljanju veze sa komandantima Draže Mihailovića u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|Feldkomandant iz Niša se raspitivao o tretmanu DM—pokreta u svetlu raznih pokušaja pregovora sa Dražom Mihailovićem. Objašnjeno mu je da se borba protiv pokreta [DM] ima nastaviti na svim područjima obuhvaćenim ugovorima. Dalje je obavešten da niko ne sme da pregovara sa DM—vođama izuzev [[Sicherheitsdienst|Sicherheitsdiensta]] i [[Abwehr]]a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=185&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000181.] <br/> ({{jez-njem|"Der Feldkommandant von Nisch erkundigt sich über die Behandlung der DM–Bewegung angesichts der verschiedenen Versuche, mit DM in Verhandlungen zu treten. Es wird ihm erklärt, daß in allen Vertragsgebieten der Kampf gegen die Bewegung aufrecht zu erhalten sei. Es wird ihm ferner erklärt, daß niemand mit DM–Führern Verhandlungen zu pflegen habe außer SD und Ast."}})</ref>|Dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 7. mart 1944.}} Na sastanku Glavnog komandanta jugoistočne Evrope sa Neubacherovim zamjenikom, održanom 28. III 1944, feldmaršal von Weichs je izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|Opšte smjernice za držanje prema DM: Trebalo bi nastaviti igru s njim, ali ne smijete davati obećanja. Njegove zahtjeve prema nama treba proglasiti nezanimljivim.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000360.] </br> ({{jez-njem|"Allgemeine Ricthlinien für Verhalten gegenüber DM. Es soll mit ihm weiter gespielt werden, aber keine Zusagen macht werden. Seine Anträge an uns sollen als uninteressant erklärt werden."}})</ref>|Razgovor Felber-Junker (28.3.44)}} U telegramu koji je ministar vanjskih poslova [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] [[Joachim von Ribbentrop]] uputio 29. januara [[1944]]. godine specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu Hermannu Neubacheru, u potpunosti je ocrtano nepovjerenje [[Nacizam|nacističkih]] vlasti prema pokretu generala Draže Mihailovića. Ipak, Ribbentrop drži da bi iz taktičkih razloga trebalo podržati četnike u tom trenutku: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema D. Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref>}} Prilično realističnu ocjenu funkcije i dometa ovih ugovora, ali i motiva obje strane da do potpisivanja dođe, iz ugla okupatora je dao jedan njemački oficir iz Komande Jugoistoka na [[Nirnberški proces|Nürnberškom procesu]]: {{izdvojeni citat|Želja četničkih vođa da stupe u pregovore sa nemačkim komandantima nije počivala na nekoj osobitoj ljubavi, nego ih je na to prisiljavala situacija jer su se istovremeno nalazili u borbi protiv komunista i da se ne bi morali boriti na dve strane, često su pokušavali da sa nemačkom vojskom dođu bar u položaj ‛puška k nozi’. Da se takvoj spremnosti za pregovore nije moglo pokloniti veliko poverenje, to stoji, jer se moralo očekivati da će u momentu kada treći neprijatelj ode na neko drugo područje, četnici odmah koristiti priliku da iz zasede udare nemačkog vojnika u leđa. Drugi otežavajući momenat tih četničkih pregovora ležao je u tome što pojedine starešine bandi nisu bile opunomoćene bar od Mihailovića da stupe u pregovore sa nemačkom vojskom. Mihailović je izdavao svojim nižim starešinama veoma dvosmislene direktive, što se moglo videti iz njegovih radiograma koje je hvatala nemačka obaveštajna služba. Teško je dati sud o tome da li je Mihailović stvarno ozbiljno mislio kada je u pojedinim slučajevima dao odobrenje za pregovore. Kao opšti utisak može se reći da svi ti pregovori sa četnicima nikako nisu bili garancija za nemačku vojsku, jer se današnji pregovarački partner već posle nekoliko nedelja ponovo pojavljivao kao ogorčeni neprijatelj.<ref>AVII, Nemačka arhiva, 41F-1-21.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 17, fus. 27.</ref>}} Marta 1944. godine potpukovnik [[Miodrag Palošević]], jedan od pionira četničkog pokreta i istaknutijih komandanata, saznavši za Simićev sporazum sa Nemcima, uputio je Mihailoviću sledeći zahtev: {{izdvojeni citat|Molim g. Ministra da me odmah razreši svakog službenog odnosa sa pukovnikom Simićem iz razloga što je pukovnik Simić zaključio pismeni sporazum sa Nemcima... Smatram da je to, u svakom slučaju, protivno mome ličnom ubeđenju i mojoj oficirskoj časti. Da sam drugačije mislio, ja bih se još 1941. godine javio Nediću.<ref>https://www.znaci.org/00001/11_48.htm</ref>|[[Miodrag Palošević]]}} [[Borivoje Karapandžić]], predratni član [[ZBOR]]-a [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], koji je tokom rata obavljao funkciju referenta Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski,<ref>Milan Radanović, n. d., str. 249, fus. 653.</ref> u knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ ovako interpretira značaj ugovorâ potpisanih 1943/44: {{izdvojeni citat|Sve je ovo, nesumnjivo, mnogo štetilo ugledu i prestižu [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske Vlade]] u [[London]]u, čiji je aktivni Ministar bio i sam đeneral Dragoljub Mihailović, ali je fakat na samom terenu u Srbiji bio taj da su, bez malo, svi Dražini komandanti sarađivali sa okupatorom. Većina ih je sarađivala na reč, usmenim dogovorima, a manji deo pismenim sporazumima, koji su imali snagu ratifikovanih ugovora.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 218.</ref>}} == Povezano == * [[Saradnja četnika i Nemaca]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] == Reference == {{izvori|2}} == Literatura == * [https://www.znaci.org/00001/4_12_3.htm Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti)], knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd ** [https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima] * [https://www.znaci.org/00001/4_14_3.htm Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti)], knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd 1981. ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm Sporazum između komandanta Jugoistoka i majora Vojislava Lukačevića od 19. novembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji] ** [https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa] * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomašević: Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941-1945], Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1979. [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Međunarodni ugovori‎]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Wehrmacht]] epbwu94c0zpk17fsqzkl8kd0z2rfzxa 0 170139 42586996 41824184 2026-05-03T11:30:24Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586996 wikitext text/x-wiki {{Infokutija02 film | naslov = Dodes'ka-den | slika = Dodeskaden.JPG| scenario = [[Akira Kurosawa]] | uloge = [[Yoshitaka Zushi]]<br />[[Kin Sugai]]<br />[[Toshiyuki Tonomura]] | režija = [[Akira Kurosawa]] | muzika = [[Tōru Takemitsu]] | montaža = Reiko Kaneko | fotografija = Yasumichi Fukuzawa <br />[[Takao Saitô]] | distributer = [[Toho]] | premijera = {{film date|1970|10|31|df=y}} | trajanje = 140 min. | zemlja = {{flag|Japan}}| jezik = [[Japanski jezik|japanski]] | budžet = | }} {{nihongo|'''''Dodes'ka-den'''''|どですかでん}} (prvotno '''''Dodesukaden''''' "''Klik-klak''") je [[japan]]ski igrani film snimljen 1970. u režiji [[Akira Kurosawa|Akire Kurosawe]]. Radnja se temelji na knjizi ''Kisetsu no nai machi'' ("Grad bez godišnjih doba") [[Shugoru Yamamoto]]a i smještena je na [[tokijo|tokijsko]] [[odlagalište otpada]] gdje živi niz bizarnih i živopisnih likova. Među njima se nalazi i mentalno retardirani dječak koji misli da je kondukter u zamišljenom tramvaju, a čiji izgovor zvuka tramvaja služi kao naslov filma. Dodeskaden je bio prvi Kurosawin film nakon pet godina pauze i trebao je predstavljati veliki zaokret u njegovoj karijeri. Bio je njegov prvi film u boji, a umjesto njegove stalne glumačke postave je angažirao nepoznate glumce i naturščike. Iako je film imao dobre kritike u inozemstvu, te bio nominiran za [[Oscar za najbolji strani film]], u samom Japanu je odbačen od strane kritike. Taj je neuspjeh Kurosawu bacio u tešku [[depresija|depresiju]] i potakao na pokušaj samoubistva. == Vanjske veze == * {{imdb title|0065649}} * ''[http://www.jmdb.ne.jp/1970/ct002760.htm Dodesukaden] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120128142152/http://www.jmdb.ne.jp/1970/ct002760.htm |date=2012-01-28 }}'' {{ja icon}} at the [[Japanese Movie Database]] {{kurosawa}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Japanski filmovi]] [[Kategorija:Dramski filmovi]] pgkr12biestflou2kmhf7j4dwitp2vv 14 174507 42586830 4247728 2026-05-02T15:32:59Z SrpskiAnonimac 101643 42586830 wikitext text/x-wiki {{Kat}} [[Kategorija:Kraljevina Jugoslavija]] [[Kategorija:Oružane snage Jugoslavije| ]] 4rkrlb22b3hihqz6uho7gr40sbsa9uz 0 176004 42586906 42358160 2026-05-03T06:11:43Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586906 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = David (Perović) | slika = | širina_slike = | opis_slike = David Perović | ime_po_rođenju = | datum_rođenja = 17. jul 1953. | mjesto_rođenja = [[Đurakovac]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] | datum_smrti = | mesto_smrti = }} '''David''' (''Perović''; [[Đurakovac]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]], [[17. 7.|17. jul]] [[1953]]) je [[Eparhija kruševačka|episkop kruševački]] i vanredni profesor na [[Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu|Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu]]. == Biografija == David Perović je rođen [[17. 7.|17. jula]] [[1953]]. godine u [[Đurakovac|Đurakovcu]], na [[Metohija|Metohiji]], na prostoru [[Eparhija raško-prizrenska|Eparije raško-prizrenske]]. Osnovnu školu je pohađao u [[Istok (grad)|Istoku]], [[Đurakovac|Đurakovcu]] i [[Peć (grad)|Peći]]. Gimnaziju je završio u [[Peć (grad)|Peći]] ([[1972]]). Bavio se studijama književnosti na [[Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu|Filološkom fakultetu u Beogradu]], a filmskom i televizijskom režijom na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u [[Beograd]]u (1972—1976). Teologiju je studirao na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu (1977—1983). Monaški postrig je primio u carskoj Lavri Visoki Dečani (1983). Predavao je kao suplent u bogoslovijama Sveta tri jerarha u Krki, i Svete braće Kirila i Metodija u Prizrenu (1983—1989). Pripremao je doktorski rad na temu ''„Zajednica Duha svetoga po učenju Svetog Vasilija Velikog“'', u klasi patrologa Stilijanosa Papadopulosa, na teološkom fakultetu u Atini (1989—1994). Kao asistent, a zatim kao docent, on kontinuirano predaje hrišćansku etiku (sa asketikom) i asketsko bogoslovlje, na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1995—2010). Studija civilizacija slike (simvol, slika, znak), i ostali objavljeni radovi (25), priznati su mu kao ekvivalent magistarskim studijama i radu na matičnom fakultetu ([[1996]]). Bogoslovske predmete dogmatiku i etiku, predavao je na Duhovnoj akademiji Svetog Vasilija Ostroškog u Srbinju (1995—1997). Bavio se francuskom filologijom na Sorboni i na Francuskoj alijansi za jezike u Parizu (1995—1997. i 1999). Započeo je doktorski rad na temu ''„Hristologija Svetog Maksima Ispovednika na osnovu Pisama XII—XV i XIX-og“'' ([[1999]]) u Školi za visoke studije pri Sorboni, u klasi profesora Alena L-Buljueka, patrologa. Učestvovao je u crkvenoj misiji za prijem pravoslavnih starokalendaraca Francuza — Oksitanaca (oblast Gaskonja) u krilo Srpske pravoslavne crkve, kao i u pregovorima sa Francuzima, pripadnicima Pravoslavne katoličke francuske crkve (LECOF), radi njihovog prijema u krilo Eparhije za Francusku i zapadnu Evropu. Doktorski rad na dogmatsko-patrološku temu ''„Pnevmatologija Svetog Vasilija Velikog“'', odbranio je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (2002). Godine [[2002]]. postavljen je za docenta na Katedri za hrišćansku etiku (s asketikom). U međuvremenu je postavljen za predavača na Katedri za asketsko bogoslovlje (opšti smer) matičnog fakulteta (2005—2007). == Banatski nikanorl == Na prolećnom redovnom zasedanju [[Sveti arhijerejski sabor|Svetog arhijerejskog sabora SPC]] održanom od 16. do [[26. 5.|26. maja]] [[2011]]. godine, jerođakon dr David Perović izabran je za prvog [[episkopos|episkopa]] obnovljene [[Eparhija kruševačka|Episkopije kruševačke]]. Hirotoniji i ustoličenju u Kruševcu, u Sabornom hramu Sv. Velikomučenika Georgija, [[24. 7.|24. jula]] [[2011]], prethodilo je rukopoloženje u čin [[jeromonah]]a od strane [[Patrijarh srpski Irinej|patrijarha srpskog Irineja]] na Spasovdan, [[2. 6.|2. juna]] (po novom kalendaru), u Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu, te proizvođenje u čin [[protosinđel]]a na Petrovdan, [[12. 7.|12. jula]], u Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru, i u čin [[arhimandrit]]a dana [[17. 7.|17. jula]], u Hramu Svetog apostola Luke na Košutnjaku, takođe od strane patrijarha Irineja. Ustoličen je [[24. 7.|24. jula]] [[2011]]. u Crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Kruševcu od strane patrijarha srpskog Irineja.<ref name="Ustoličen Kruševački episkop">[http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=43661 RTRS: Ustoličen Kruševački episkop, 24.07.2011.] {{sr}}</ref><ref>[http://www.spc.rs/sr/narechenje_hirotonija_novoizabranog_episkopa_krushevachkog_g_davida Narečenje i hirotonija episkopa Davida (SPC, 25. jul 2011)]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Radovi == Svoje radove i prevode objavljuje u crkvenim časopisima, i kod drugih izdavača. Saradnik je na knjigama, udžbenicima, časopisima, monografijama, zbornicima, antologijama, kao i na prevodima (bogoslovski tekstovi, himnografija, veronauka, književnost, teorija i egzegeza filma, filosofija, nauka). Prevodi sa grčkog, francuskog, engleskog i ruskog. Objavljuje knjige. Sarađivao je u nastanku dokumentarnih filmova i televizijskih emisija i serijala (Bukvar Pravoslavlja, Veroučitelj u kući, Crkva i jezik, Planeta Kosovo, Karžes—vrata Orijenta, Život po Jevanđelju). Saosnivač je i scenarista filmskog studija Naos, pri Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu, i u okviru Izdavačkog fonda AEM/ SPC-e. Učesnik je domaćih i međunarodnih hrišćanskih skupova i festivala (Beograd, Fruška gora, Ohrid, Struga, Teze, Lavardak, London, Eseks, Torino, Moskva, Optina, Nitrijska pustinja, Roterdam), teoloških i naučnih simpozijuma (Beograd, Atina, Aleksandrupolis, Solun, Pariz, Oksford, Kairo, Jaš, Sibiu, Boze, Srbinje, Zagreb, Peroj) i tribina (Beograd, Novi Sad, Subotica, Požarevac, Prijepolje, Podgorica, Niš, Kragujevac, Lazarevac, Trebinje, Peć). == Povezano == * [[Eparhija kruševačka]] == Reference == {{izvori}} == Izvori == * [http://www.eparhijakrusevacka.com/vesti/Izabran-prvi-Episkop-obnovljene-Episkopije-kruševačke.html Izabran prvi Episkop obnovljene Episkopije kruševačke]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.spc.rs/sr/spasovdan_slava_grada_beograda_vaznesenjske_crkve Spasovdan - slava Grada Beograda i Vaznesenjske crkve]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.spc.rs/sr/proslava_petrovdana_u_topchideru Proslava Petrovdana u Topčideru] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170214184231/http://www.spc.rs/sr/proslava_petrovdana_u_topchideru |date=2017-02-14 }} * [http://www.spc.rs/sr/dechije_radosti_u_porti_hrama_svetog_luke_na_koshutnjaku Dečije radosti u porti hrama Svetog Luke na Košutnjaku]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} == Vanjske veze == * [http://www.eparhijakrusevacka.com/ Zvanična stranica Eparhije kruševačke]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://spc.rs/sr/biografija_izabranog_episkopa_krushevachkog_g_davida Biografija episkopa kruševačkog Davida]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://beogradskiklub.com/rs/tekstovi/intervjui/53-intervju-sa-vladikom-krusevackim-davidom-perovicem.html Beogradski kulturni klub: Intervju sa vladikom kruševačkim Davidom Perovićem]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.spc.rs/sr/vladika_krushevachki_david_intervju_za_pobedu Vladika kruševački David: Intervju za POBEDU]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.spc.rs/sr/vladika_david_intervju_za_politikin_zabavnik Vladika David: Intervju za Politikin zabavnik (SPC, 12. decembar 2011)]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{niz| pre= - | spisak=[[eparhija kruševačka|episkop kruševački]]<br />[[2011]]—| posle= - }} {{Lifetime|1953||Perović, David}} [[Kategorija:Biografije, Istok]] [[Kategorija:Episkopi kruševački]] h72b19w80kkrdvloudpvt2ov2t75imb 0 176884 42586930 42586074 2026-05-03T08:30:25Z ~2026-13681-46 333099 /* Legalizacija četnika Draže Mihailovića */ 42586930 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">[https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА]</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovor i potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega...“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Zanimljivo da Draža Mihailović (potpisujući se još uvijek kao pukovnik) šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd 1999., str 312-313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM. ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> Komande Jugoistoka za 16. maj 1944. upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ, prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.]</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} I tokom avgusta 1944. godine, njemački nadležni organi javljaju o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom.[unističke] snage spalile [[Boljevac]], a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.]</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio Milan Kalabić; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji 1941.]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] fovijfc7rujggd62fll0aysl5vo74f0 42586935 42586930 2026-05-03T08:50:44Z ~2026-13681-46 333099 /* Dejstva legalizovanih odreda */ 42586935 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">[https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА]</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} Kapetan [[Simeon Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom Srpske državne straže u Beogradu: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovor i potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega...“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Zanimljivo da Draža Mihailović (potpisujući se još uvijek kao pukovnik) šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd 1999., str 312-313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM. ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> Komande Jugoistoka za 16. maj 1944. upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ, prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.]</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} I tokom avgusta 1944. godine, njemački nadležni organi javljaju o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom.[unističke] snage spalile [[Boljevac]], a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.]</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio Milan Kalabić; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji 1941.]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] 2o8wxvbtpjspll0hzfhy2envne6oofl 42586952 42586935 2026-05-03T09:03:37Z ~2026-13681-46 333099 42586952 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">[https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА]</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u okupiranom Beogradu: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref>}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovor i potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega...“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Zanimljivo da Draža Mihailović (potpisujući se još uvijek kao pukovnik) šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd 1999., str 312-313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM. ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> Komande Jugoistoka za 16. maj 1944. upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ, prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.]</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} I tokom avgusta 1944. godine, njemački nadležni organi javljaju o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom.[unističke] snage spalile [[Boljevac]], a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.]</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio Milan Kalabić; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji 1941.]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] cthekhirtc6t7clggehurrucl0gof3w 42586964 42586952 2026-05-03T09:11:20Z ~2026-13681-46 333099 42586964 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">[https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА]</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovor i potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega...“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Zanimljivo da Draža Mihailović (potpisujući se još uvijek kao pukovnik) šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd 1999., str 312-313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM. ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> Komande Jugoistoka za 16. maj 1944. upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ, prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.]</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} I tokom avgusta 1944. godine, njemački nadležni organi javljaju o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom.[unističke] snage spalile [[Boljevac]], a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.]</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio Milan Kalabić; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji 1941.]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] 56ruvwa3fpbwc9yb645yqxfjlf7o1ot 42586975 42586964 2026-05-03T09:12:29Z ~2026-13681-46 333099 42586975 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Kolaboracija četnika s Nedićevom vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. U prvoj godini okupacije, saradnja jedinica pod komandom Draže Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije su mnogi četnici (oko dvije trećine pripadnika Mihailovićevih snaga u Srbiji 1941. godine<ref>[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref>) službeno postali oružana formacija integrisana u okupacioni sistem. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, dok su oko 2000-3000 njih bili Mihailovićevi četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} Već sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127.}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije Jugoslavije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214.}}}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik [[Savet komesara|Saveta komesara]], prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića još u junu 1941: {{izdvojeni citat|Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Aćimović tvrdi da je još prije formiranja Nedićeve vlade trebalo da dođe do sastanka između njega i Mihailovića u okolini Valjeva, ali da su partizani presjekli put. U izvještaju (bez datuma, moguće s početka 1944. godine<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref>) Mihailovićevih predstavnika o razgovoru sa Milanom Aćimovićem još se dodaje: {{izdvojeni citat|Reći ću vam da sam još u prvim danima okupacije, kada su došli ljudi sa Ravne gore kod mene, njima kazao: Pitajte Dražu da li on smatra ovaj naš posao nenacionalnim i nekorisnim po srpski narod, ako ga tako smatra, mi ćemo se odmah svi povući, jer ne želimo niti hoćemo da cepamo jedinstvo srpskog naroda. Kako su ta lica te moje reči prenela, ja ne znam, ali su mi doneli odgovor da treba ostati na poslu i raditi u korist naroda... Po mom mišljenju, u zemlji je trebalo voditi borbu protiv komunista. Što se tiče Draže, stajao sam na stanovištu da se borba protiv njega ne samo ne sme voditi nego se mora naći načina da se naš rad koordinira sa njegovim.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} === Uspostavljanje saradnje === Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> [[Tanasije Dinić]], rezervni pukovnik [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i zamenik Milana Aćimovića, komesara Ministarstva unutrašnjih poslova i predsednika Saveta komesara (Dinić je bio jedan od glavnih stubova kvislinškog aparata; od 1942. do 1943. je na mjestu ministra unutrašnjih poslova, potom ministar socijalne politike i narodnog zdravlja u Nedićevoj vladi), u izjavi koju je dao na saslušanju pred isljednim organima [[OZNA]]-e, 25. februara 1946, pored ostalog je govorio i o kontaktima Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem, te o navodnom protivljenju toj saradnji od strane Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Saradnja između Aćimovića i Draže Mihailovića bila je Nemcima poznata, te prema tome ja nisam imao potrebe da o toj saradnji obaveštavam [[Gestapo]]. Ja se sećam još iz 1941. g., kada su Nemci sklopili sporazum sa [[Kosta Pećanac|Kostom Pećancem]]. Tom prilikom sam naišao u Upravni štab gde sam zatekao Aćimovića, Krausa, Kisela i, mislim, Helma. Pili su šampanjac i Aćimović je tada rekao kako ćemo proslaviti uskoro sastanak sa Dražom. Još pre ovoga Aćimović je dobio od Nemaca 10 miliona dinara, radi pomaganja organizacije DM. Aćimović je u svakom pogledu favorizovao i podržavao organizaciju D. M.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221118094108/https://znaci.org/00001/154_5.pdf |date=2022-11-18 }}, str. I/375.</ref>}} Prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Trišić, s pozicije tadašnjeg zapovjednika žandarmerije, od prvih dana okupacije stupa u kontakt sa pukovnikom Mihailovićem i stavlja mu se u službu, a po sopstvenom svjedočenju u emigraciji: {{izdvojeni citat|Svi žandarmi su odmah prihvatili sve nacionalne odrede, kako pukovnika Draže Mihailovića, tako isto đenerala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] i vojvode [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]...<ref>Јован П. Тришић, О Милану Недићу, Виндзор, 1960, стр. 90–91.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 29–30.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]]}} Prema Trišićevim zapisima po okončanju rata, u ravnogorsku organizaciju ga je uključio major [[Radoslav Đurić]], i to sa zadatkom da pribavlja službene legitimacije i objave za putovanja, kao i da vrši obavještajnu djelatnost u korist četnikâ.<ref>Јован П. Тришић, „Први дани рата у Јужној Србији и прилажење покрету Драже Михаиловића“, у: Гласник српског историског-културног друштва „Његош“, 1962, свеска десет, стр. 86.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 479.</ref> O kontaktima koje je uspostavio sa Mihailovićem tokom maja i juna 1941. godine, pukovnik Trišić u svojoj knjizi “O Milanu Nediću” piše: {{izdvojeni citat|U Beograd sam stigao (iz Skoplja) 24. maja i svi žandarmi su upućeni u Komandu žandarmerije. Već 28. maja ja sam se lično sastao sa jednim Dražinim kurirom. Kurir je bila žena, koja je došla sa Ravne gore, noseći nekoliko pisama od Draže, a pored toga imala je i zadatak da uhvati vezu sa nekim đeneralima koji su bili u Beogradu kao i sa još nekim oficirima i viđenim ličnostima... Ja sam postavljen za v.d. komandanta žandarmerije u okupiranoj Srbiji, 24. juna 1941. ali sam od advokata Čede Arsenijevića ranije o tome bio obavešten, radi čega sam dva puta uputio na Ravnu goru moga kurira Milana Ivezića da o tome obavesti pukovnika Dražu i da mi Draža po tom pitanju daje svoje mišljenje. Draža se je s tim složio.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref>}} Sredinom jula 1941, pukovnik Trišić i njegovi saradnici su se sastali sa poručnikom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], jednim od organizatora ravnogorskog pokreta u valjevskom kraju. Specijalni izaslanik Komesarijata unutrašnjih dela poslao je 17. jula iz Valjeva izvještaj Milanu Aćimoviću u kom se prenose stavovi poručnika Nedića o partizanima, s jedne, kao i o okupatorskim i kvislinškim vlastima, s druge strane: {{izdvojeni citat|Poručnik Nedić bio je obučen u seljačko odelo, sa šubarom i izjavio je sledeće: <br /> 'Mi koji se nalazimo po šumama nemamo nikakve veze sa ovom terorističkom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i tražili da se pridruže nama. Mi smo ih odbili i prebacili im što vode ovakvu jednu akciju koja može Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draža Mihailović rekao je delegatu komunističke grupe doktoru Jovanoviću Miodragu, da ako se desi još jedan akt sabotaže od njihove strane, da će ih oni progoniti i uništiti... Gospodin Nedić dalje navodi da oficiri i podoficiri i drugi koji se nalaze u šumi ne žele da čine ništa što bi moglo da izazove nemačke vlasti na reakciju. Pozdravljaju novu uredbu о ovogodišnjoj vršidbi žitarica, za koju kažu da je umesno doneta. Isto tako priznaju rad ministra, gospodina Aćimovića i poznato im je sa kakvim se on teškoćama bori, kao i da njegovom zaslugom nisu novopopisani aktivni oficiri otišli u logore. [...] Gospodin Nedić obećao je da će oni uticati na ona lica koja nisu komunisti, a koja se nalaze iz neobaveštenosti u njihovim grupama, da se vrate svojim kućama. Što se tiče vođa, ukoliko produže sa sabotažama oni će ih likvidirati. Oni dalje pozdravljaju akciju srpskih vlasti na uništenju ovih grupa, kao i svih onih koji se bave pljačkanjem i napadima na srpski živalj... Isto tako obećao je davanje podataka o mestu boravka komunističkih grupa žandarmima.<ref name="znaci.org">[https://znaci.org/00001/11_4.htm RAVNA GORA POSTAJE STOŽER VELIKOSRPSKE BURŽOAZIJE]</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 127-128.</ref>}} Pukovnik Trišić se u dva navrata i lično sastao sa Dražom Mihailovićem, u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]], u [[Struganik]]u, i to 14. jula i 19. avgusta 1941, preuzimajući instrukcije za dalji rad.<ref>Милисав Секулић, Пуковник Јован П. Тришић. Ратни дневник и биографија, Београд, 2014, стр. 96-102.</ref> Kako Trišić navodi u svojim sjećanjima poslije rata, on nije sreo pukovnika Dražu Mihailovića prilikom prve posjete [[Ravna gora|Ravnoj gori]], već jednog od njegovih najbližih saradnika majora [[Aleksandar Mišić|Aleksandra Mišića]]. Trišić piše: „Govorilo se, uglavnom, o Komesarskoj upravi. Iz tog razgovora sam zaključio da Milan Aćimović i [[Ilija Paranos]] uživaju poverenje na Ravnoj gori... Dalje se govorilo o teškoj situaciji, čiji se kraj nije mogao da sagleda, o tome kako treba narodu pomoći i o saradnji između žandarmerije i Draže — ko će i kako održavati vezu.“<ref>Jovan Trišić, ''Prvi dani rata u Južnoj Srbiji i prilaženje pokretu pukovnika Draže Mihailovića'', »Glasnik« — Chicago, sveska 10/1962, str. 87–89.</ref> Na sastanku održanom avgusta 1941. godine, pukovnici Mihailović i Trišić zaključuju usmeni sporazum o saradnji četnika i žandarmerije: {{izdvojeni citat|S Dražom su bili major A. Mišić i poručnik Voja Popović. Razgovarali smo veći deo noći i sutradan pre podne. Dotakli smo sva pitanja od opšteg interesa po srpski narod, a posebno o tešnjem povezivanju naše akcije... U pogledu budućeg rada, rekao je [Mihailović — prim.] da zbog tadašnje teške situacije ne namerava da preduzima nikakve akcije većeg značaja, pri čemu je istakao da su Nemci vrlo jaki, da nama niko ne može da pruži nikakvu pomoć i da oskudevamo u svemu. Zbog tih razloga, naglasio je, nama je potrebno da se, prvo, dobro organizujemo, da se solidno pripremimo, dobro naoružamo i da čekamo pogodan momenat kako bi naša akcija bila od stvarne koristi saveznicima. Meni je stavio u dužnost da, po mogućstvu, pojačam žandarmerijske stanice, da žandarmeriju što bolje naoružam i da u njene redove ubacim što veći broj njegovog ljudstva. Izjavio je da je zadovoljan držanjem žandarmerije i izrazio nadu da će ona odigrati značajnu ulogu u danom momentu.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 125.</ref>|Pukovnik [[Jovan Trišić]], prvi komandant kvislinške [[Srpske žandarmerije]]}} О održavanju dobrih odnosa s kvislinškom žandarmerijom i njenim komandantom pukovnikom Jovanom Trišićem, posvjedočio je 1946. godine [[Beogradski proces|na sudskom procesu]] i sâm general Dragoljub Mihailović: {{izdvojeni citat|Optuženi: [...] Moja je težnja bila da sve one koji su nosili oružje „bušimo“, da ulazimo u njihove redove i da ih na taj način pridobijemo u šumu. Ja sam tako uspeo da pridobijem Jovana Trišića i da sa njim stvorim plan. I taj je bio uhvaćen sa tim planom i odveden u ropstvo. Pretsednik: Šta je on bio? Optuženi: Bio je pod Nemcima komandant žandarmerije. Ja sam ga privukao i pridobio da sprovedemo organizaciju i da dobijemo veći broj ljudstva. Pretsednik: Vi ste se tada povezali sa žandarmerijom koja je bila tada u službi okupatora? Optuženi: Tačno.<ref>Издајник и ратни злочинац Дража Михаиловић пред судом: Стенографске белешке и документа са суђења Драгољубу-Дражи Михаиловићу, Београд, 1946, стр. 113.</ref><ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref>}} Brojni oficiri Jugoslovenske vojske koji će se kasnije pridružiti [[JVuO]], tj. četnicima, u prvoj godini okupacije su bili na raznim dužnostima u strukturama kvislinške uprave. Tako je major [[Petar Baćović]], prije nego što je avgusta 1942. postao komandant četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, bio šef kabineta Milana Aćimovića, ministra unutrašnjih poslova.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_80.htm Izveštaj komandanta četničke grupe odreda od 6. maja 1942. Draži Mihailoviću o akcijama protiv partizanskih jedinica na širem području Višegrada i stanju četničkih jedinica]</ref> Prema sjećanjima Ljotićevog sekretara [[Boška Kostića]], Petar Baćović je bio šef kabineta dr [[Miloša Radosavljevića]], koji je do 29. januara 1942. bio ministar [[Poljoprivreda|poljoprivrede]] u Nedićevoj vladi.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 209.</ref> Takođe, [[Jezdimir Dangić]] je sarađivao sa kvislinškom upravom u Srbiji i to od prvih dana formiranja Saveta komesara Milana Aćimovića, s kojim je, sve do hapšenja od strane Njemaca aprila 1942, bio u najboljim odnosima. Od sredine maja do sredine avgusta 1941. godine, Dangić je bio na službi u Srpskoj žandarmeriji, a za vrijeme [[Ustanak u Srbiji|oružanog ustanka u Srbiji]] bio je raspoređen kao žandarmerijski oficir na granici prema [[Drina|Drini]], da bi nešto kasnije bio premješten u [[Bratunac]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274.</ref> Od oktobra 1941. do kraja februara 1942. na službi u žandarmeriji u Beogradu bio je i kapetan [[Slavoljub Vranješević]], koji će od kraja 1943. biti Mihailovićev komandant zapadne Bosne.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], ali je Aćimović u njoj nastavio obnašati funkciju ministra unutrašnjih poslova do 5. novembra 1942. godine. Milan Aćimović je ostao u izuzetno bliskim odnosima sa Dražom Mihailovićem sve do maja 1945. godine, tj. do samog kraja okupacije. Na koncu, Aćimović je poginuo tokom [[Bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]], dok se nalazio u Mihailovićevom štabu.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 98.</ref> === Svjedočenja o vezama Aćimovića i Mihailovića === [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik za Jugoistok njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, nakon rata piše o saradnji Aćimovića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Šta se sve događalo u četničkom taboru, o tome sam bio veoma dobro informisan. Nemački Vermaht je na svim frontovima imao odlične specijaliste za dešifrovanje poruka. Tako su šifrovane poruke Draže Mihailovića stizale i do mog radnog stola. Sem toga, stalno sam bio u vezi sa ministrom Aćimovićem, koji je bio politički izaslanik Draže Mihailovića u Beogradu, zatim sa posrednicima i kuririma, a bio sam i u direktnom kontaktu sa vođom četnika.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} [[Aleksandar Cincar-Marković]], ministar spoljnih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], potvrdio je 1946. godine pred istražnim organima da je Milan Aćimović istupao pred Nijemcima u svojstvu političkog predstavnika Draže Mihailovića. U svojoj izjavi, Cincar-Marković, između ostalog, svjedoči o pokušajima ponovnog uspostavljanja kvislinške vlade u [[Kitzbühel]]u, na teritoriji [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], gdje je bila smještena nakon evakuacije iz Beograda: {{izdvojeni citat|Po pitanju priznanja Nedićeve vlade, pregovori koje su, sa nemačkom vladom, poveli Nedić i Spalajković prilično su se otegli iako su se oni pozivali na činjenicu da je Nemačka priznala i druge kvislinške vlade, kao bugarsku, rumunsku i mađarsku. Najzad, Nemačka je ponovo priznala Nedićevu vladu. Posle ovog priznanja Nedić i Ljotić su održali nekoliko sastanaka sa Nojbaherom i još nekim nemačkim funkcionerima, na kojima je bio i Milan Aćimović, koji je boravio sa grupom četnika u Semeringu, nedaleko od Beča i koji je zastupao interes četničkog vođe Draže Mihailovića. Na ovim sastancima, osećajući svu svoju političku malodušnost, prilikom upornog zahtevanja da se prizna Nedićeva vlada, Nedić i Ljotić su postavljali Nemcima nov zahtev: da to ne bude više srpska vlada, nego neki komitet sličan Vlasovljevom, da u ovaj komitet treba da uđu i predstavnici drugih organizacija, na prvom mestu Dražina organizacija. Ovo pitanje ostalo je nerešeno.<ref>AVII, Izjava Aleksandra Cincar-Markovića pred istražnim organima 1946.</ref><ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Iskaz Cincar-Markovića se gotovo u potpunosti poklapa sa tvrdnjama Boška Kostića, sekretara Dimitrija Ljotića, iznesenim u njegovim memoarima, izdatim u emigraciji nekoliko godina nakon rata: {{izdvojeni citat|Za vreme našeg boravka u Beču Ljotić se prvo sastao sa đeneralom Nedićem i bivšim ministrom Milanom Aćimovićem, jednim od vodećih političkih ljudi Draže Mihajlovića. Na tom se sastanku razgovaralo šta treba činiti. Nedić je zahtevao, da ako on mora opet da obrazuje srpsku vladu, da u nju uđu đeneral Mihajlović i Ljotić i po četiri ministra iz njihovih grupa kao i dva neutralca. Dimitrije Ljotić se protivio tom traženju Nedićevom, smatrajući da Draža Mihajlović ne treba da ulazi ni u kakvu kombinaciju sa Nemcima.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 186.</ref>}} Uvjerljivo svjedočenje o mnogostrukim vezama Milana Aćimovića sa Dražom Mihailovićem pružio je na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine [[Dragomir Jovanović|Dragomir–Dragi Jovanović]], predsednik Beogradske opštine, upravnik grada Beograda i šef [[Srpske državne bezbednosti]] u rangu ministra Vlade narodnog spasa: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Je li Aćimović održavao veze sa organizacijom DM? Optuženi: Jeste. Poznato mi je da je održavao. Pretsednik: Od kada? Optuženi: Ja znam da Aćimovićeve veze sa organizacijom DM datiraju od konca 1941. godine, da su u 1942. godini došle do kulminacije, i da je Aćimović zbog toga imao u vladi konflikt sa Nedićem i Ljotićem i da je, zbog sumnjičenja o održavanju tih veza, morao dati ostavku. Pretsednik: A kakva je bila uloga Aćimovića u Beogradu prema organizaciji DM? Optuženi: Aćimović je smatran kao politički eksponent te organizacije. Bar ja sam ga tako smatrao. Pretsednik: Može li se to zaključiti iz izvesnih činjenica? Optuženi: Može. Pretsednik: Na primer? Optuženi: Preko Aćimovića su išle sve stvari. Kod Aćimovića su dolazili ljudi koji su dolazili bili u Beograd zbog održavanja veza sa Nedićem, Aćimović je bio neka vrsta političke veze u Beogradu. Takav je slučaj bio i sa Rakovićem kada je došao u Beograd. Pretsednik: A kada je on došao u Beograd? Optuženi: Avgusta meseca 1944. godine. Pretsednik: Je li on sedeo kod Aćimovića? Optuženi: Ja sam ga dva do tri puta video kod Aćimovića, a jedanput kod Ilije Mihailovića. Pretsednik: Iz čega bi se još moglo zaključiti da je Aćimović bio politički savetodavac, eksponent organizacije DM u Beogradu? Optuženi: Ja sam vodio više puta razgovore s njime o tome. On je bio prilično zakopčan; ali, prema njegovom držanju i govoru mogao sam zaključiti – a on to nije ni krio – da on pripada pokretu Draže Mihailovića.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Jovanović]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]]}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba opunomućenog komandanta korpusa u Srbiji general [[Harald Turner]] izvještava 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|U vezi sa mojim dopisom o pukovniku Mihailoviću od 3. 11. 41. br. 4675/41 izveštavam vas o sledećem: <br /> I centrala Abvera izvestila je 2. 11. 41.: 1.) Srpski predsednik vlade Nedić ponovo pregovara sa pukovnikom Dražom Mihailovićem preko rtanjskog vojvode. Ovaj je poslednji put bio kod Mihailovića 4. 11, kada mu je dao iznos od 500 000 dinara i preneo časno obećanje generala Nedića da će se angažovati kod nemačkih vlasti da Mihailović ne bude zarobljen ili kažnjen. 2.) Dalje pregovore sa Mihailovićem je vodio pukovnik Popović koji mu je 1. 10. predao 500 000 dinara. 3.) Pukovnik Popović je 26. 10. bio poslednji put kod Mihailovića i predao mu još 2,500.000 dinara. Vratio se 30. 10. 41. sa Mihailovićevom izjavom da je ovaj spreman da se sa Nedićevim jedinicama bori protiv komunista pod uslovom da mu Nedić da obećanje da nemačke oružane snage neće preduzimati akciju protiv Mihailovića.<ref name="znaci1981">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{izdvojeni citat| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Nedić je u istrazi takođe dodao: „Svi ovi predlozi i uslovi bili su prihvaćeni sa moje strane. Draža je dobio novac a Nemci su ovo odobrili.“<ref>Arhiv VII, k. 269, reg. br. 35/1.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 126.</ref> Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{izdvojeni citat|Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> O sastanku s četničkom delegacijom, i uopšte o pregovorima vođenim tokom 1941. sa Mihailovićem, general Nedić je 12. novembra 1941. godine, preko agencije »Rudnik«, obavijestio javnost u Srbiji: {{izdvojeni citat|Londonski radio dao je juče uveče vesti o prilikama u Srbiji, pa je izneo i potpuno netačno tvrđenje kako su tobož nemačke vlasti pregovarale sa pukovnikom Dražom Mihailovićem. Međutim, suprotno tome tvrđenju istina je da je Draža Mihailović slao svoje posrednike kako meni, tako i nemačkim vlastima radi pregovora... <br /> U vezi sa ovim izjavljujem da sam prilikom obrazovanja moje vlade pokušao da sve srpske nacionalne snage ujedinim radi spasa naroda i otadžbine, pa sam u tom cilju pregovarao sa Kostom Pećancem i Dražom Mihailovićem... Što se tiče Draže Mihailovića, i on je izjavio da želi da sarađuje na uništenju elemenata nereda, pa je u tu svrhu primio i novac od srpske vlade. Međutim, on je istovremeno pregovarao i sa komunistima.<ref>''Novo vreme'', 13. XI 1941.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 165.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221019154413/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-10-19 }}, str. II/212, fus. 7.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Novinar [[Stanislav Krakov]] piše u emigraciji da je 6. septembra 1941. došlo do formiranja prvih oružanih jedinica Vlade Milana Nedića. Krakov, inače sestrić generala Nedića, citira riječi „jednog elitnog žandarmerijskog oficira” (njegov je identitet zaštitio inicijalima ''I. R. R.'') koji je prisustvovao smotri: „Ovaj 6-ti septembar je u stvari prvi dan građanskog rata u Srbiji”. Pored toga, Krakov navodi i sljedeće: {{izdvojeni citat|Baš ovog 6-og septembra 1941, na [[Banjica|Banjici]], u prisustvu generala [[Pante Draškića]], ministra rada u Nedićevoj vladi i pomoćnika ministra unutrašnjih dela [[Ceke Đorđevića]], kao i većeg broja oficira izvršeno je svečano formiranje osam vojničkih jedinica, koje su dobile naziv «srpski oružani odredi». [...] Već od prvog dana osnivanja ovih odreda, koji su odmah sa Banjice upućeni na teren, ocrtao se kakav će biti njihov stav na terenu u pogledu komunističkih partizana, koje su imali da gone i razbijaju, i odreda Draže Mihailovića sa kojima im je naređeno da sarađuju.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 159—160.</ref>}} [[Artiljerija|Artiljerijski]] major [[Boško Todorović]] bio je prije okupacije na službi u obaveštajnom odeljenju Generalštaba [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Nakon [[Aprilski rat|aprilskog rata]], radio je ljeta 1941. u organizaciji DM u Beogradu, da bi krajem augusta 1941. prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] kao opunomoćenik Draže Mihailovića,<ref>[https://znaci.org/00001/40_37.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SRPSKI NACIONALISTIČKI OTPOR IZVAN SRBIJE]</ref> s ciljem stvaranja četničke organizacije na tom području. Bio je i prvi četnički komandant koji će, novembra 1941, sa Italijanima sklopiti [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sporazum o zajedničkoj borbi]] protiv NOP-a.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, str. 18.</ref> Iz izvještaja koji je 2. septembra 1941. poslao Draži Mihailoviću iz istočne Bosne, gdje je smjestio štab, dâ se zaključiti i da je među četničkim oficirima bio jedan od prvih koji je pledirao za saradnju sa kvislinškom Vladom Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Vrlo je važno za Srpstvo, da se Bosna oslobodi od ustaša vojno-četničkom akcijom pre nego što naša poluslobodna vlada u Beogradu diplomatskom operacijom (koja se verovatno već vodi, što potvrđuju i pojedini neprovereni glasovi) postigne pripojenje Bosne okupiranoj Srbiji. Mišljenja sam da preokret u držanju [[Pećančevi četnici|»crnih« četnika]] — njihovo stavljanje u službu Nedića i posredno Nemaca — treba iskoristiti za nas na sledeći način: 1. obavestiti narod: a) da četnički odredi redovne vojske ostaju i dalje potčinjeni isključivo našoj Vrhovnoj komandi — Kralju, ma kako se držali dobrovoljni četnički odredi, »crni«, »crveni« i ostali. b) za našu ofanzivnu akciju u Srbiji još nije vreme, ali da je vreme za borbu u Bosni — cilj: bar poluoslobođenje i prisajedinjenje poluslobodnoj Srbiji; [...] 3.  Stupiti na pogodan način u vezu sa Nedićem i ispitati da li ostaje veran kralju i dobar Srbin — u kom slučaju neće ometati, ako neće potpomagati naš rad — ili je izdajica, u kom slučaju se treba povući van njegovog domašaja — u Bosnu, u južnu Srbiju i u Sandžak, pa odande preduzeti borbu i protiv njega, uz pomoć sviju Srba koji su ostali verni kralju i položenoj zakletvi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_3.htm Izveštaj komandanta četničkog odreda "Boško Jugović" od 2. septembra 1941. o vojnoj situaciji u istočnoj Bosni i stavu prema srpskoj kvislinškoj vladi]</ref>}} Naredbom br. 2 od 7. septembra 1941. general Milan Nedić imenuje majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] na službu u vojnom odeljenju pri Predsedništvu Ministarskog saveta. Major Piletić će kasnije postati jedan od Mihailovićevih komandanata u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]].<ref name="Jovan Marjanović 1941">Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 193.</ref><ref>AVII—Nda—19—5—4.</ref> Potporučnik [[Pavle Mešković]] je bio sa pukovnikom Mihailovićem još od kraja aprila 1941. godine u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Poslije toga, Mešković se nalazio u grupi od nekoliko desetina oficira i vojnika s kojima se Mihailović prebacio u Srbiju te stigao na [[Ravna gora|Ravnu goru]] 12/13. maja 1941. Kada je general Mihailović krenuo iz [[Srbija|Srbije]] za [[Crna Gora|Crnu Goru]] u proljeće 1942, odredio je Pavla Meškovića da bude njegov čovjek za vezu sa potpukovnikom [[Milanom Kalabićem]]. Nakon rata, Mešković je posvjedočio da je do povezivanja između Mihailovića i Nedića došlo već tokom embrionalne faze izgradnje kvislinškog aparata u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Po ulasku Nemaca u Beograd, obrazovani su tamo Komesarijati za razne poslove. Njih je ubrzo potom, krajem avgusta, zamenila Srpska Vlada na čelu sa đeneralom Milanom Nedićem. Nedić saziva zbor oficira i podoficira koji nisu otišli u ropstvo. Mihailović odobrava odlazak onih koji su tražili savet, jer je većina bila sa porodicama, a on nije mogao preuzeti odgovornost za toliki broj porodica, kad bi sve te ljude povukao u šumu. Najveći deo oficira i podoficira u Nedićevim formacijama (Poljska, Granična i Državna straža) ušao je u te odrede sa znanjem i odobrenjem D. Mihailovića i drugih komandanata pokreta. Poljska straža bila nam je odana od prvog dana skoro stoprocentno.<ref>Павле Мешковић, »На Равној гори«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 57. и 173.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_5.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PRVI KONTAKTI SA NOP I POKUŠAJI DA SE OBUSTAVI USTANAK]</ref>}} U »Političkom mjesečnom izvještaju« od 3. XII 1941, general Harald Turner iznosi detalje o pokušaju sklapanja sporazuma između Mihailovićevog pokreta i kvislinških strukturâ, uz blagoslov njemačkih vlasti: {{izdvojeni citat|U toku meseca jula, na osnovu prethodnog odobrenja, komesar-ministar [[Milan Aćimović|Aćimović]] pokušao je da sa Mihailovićem sklopi sličan sporazum kao što je to učinjeno između [[Gestapo|policije državne bezbednosti Nemačke]] i [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. Međutim, Mihailović je to izbegao. Prvih dana po stupanju na čelo vlade, to isto, takođe sa nemačkim odobrenjem, pokušao je i predsednik Nedić, koji je verovao da će mu kao armijskom generalu poći za rukom da na svoju stranu privuče bar deo oficira koji su se nalazili kod Mihailovića.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 124.</ref>|General [[Harald Turner]]}} === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{izdvojeni citat|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} U knjizi „General Milan Nedić”, Stanislav Krakov navodi da je ovaj dokument potpisao novopostavljeni šef žandarmerije general [[Stevan Radovanović]]. Krakov donosi još izvoda iz ovog „vrlo opširnog naređenja”, za koje tvrdi da je „bilo izdato onda kada je Nedić posle odlaska Dražinih delegata čvrsto verovao u sprovođenje zajedničke akcije protiv komunista”: {{izdvojeni citat|«(13) Saradnja sa četnicima i omladinom pokreta „Zbor” treba da bude najtešnja. Saradnja sa njima sastoji se u sledećem: Svi četnici i omladinci koji dejstvuju na teritoriji odreda potčinjeni su komandantu odreda. Komandant odreda je taj koji će naređivati sve što treba da se radi na terenu, a njegova naređenja ima da izvršuju svi četnici i omladinci. Ishrana četnika i omladinskih odelenja biće zajedno sa odredom...»<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 160—161.</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpske žandarmerije]]}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{izdvojeni citat| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{izdvojeni citat|Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{izdvojeni citat|Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca.<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Prema svjedočanstvu [[Stanislava Krakova]], njemački okupacioni dužnosnici su od početka gledali s velikim podozrenjem na mogućnost zbližavanja između generalâ Mihailovića i Nedića, vidjevši u ovome prevashodno opasnost po interese [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]: {{izdvojeni citat|Ali Nedićevi prvi kontakti sa Dražom Mihailovićem — o čemu su Nemci bili brzo obavešteni — kao i držanje Nedićevih oružanih odreda na terenu gde su oni vodili isključivo borbu protiv komunista, dok je sa Mihailovićevim četnicima vladalo pravo bratstvo po oružju, povećavali su to urođeno nemačko nepoverenje prema ljudima sa Balkana.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 176.</ref>}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{izdvojeni citat| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi kapetan Matl je sačinio izvještaj (“''Predmet'': Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom”), koji će nadređenima poslati 30. oktobra 1941. godine: {{izdvojeni citat|Pukovnik Pantić je izjavio da je od strane pukovnika Draže Mihailovića ovlašćen da stupi u vezu sa predsednikom vlade generalom Nedićem, kao i sa nadležnim instancama u nemačkom Vermahtu, kako bi se četnički odredi jugoslovenske vojske, koji se nalaze pod komandom Draže Mihailovića stavili na raspolaganje u cilju suzbijanja komunizma u Srbiji. Izjava je punovažna. Pukovnik Pantić daje kao garanciju svoju oficirsku čast. General Nedić je u to upućen na osnovu ličnih razgovora koje je s njim vodio pukovnik Pantić ujutro 28. 10; on odobrava taj korak i želi da se što pre pristupi njegovom sprovođenju i aktiviranju.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>|Kapetan [[Josef Matl]]}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{izdvojeni citat|Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbili njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon prelaska Glavnog štaba NOV i POJ i glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. U dnevnim izvještajima iz sredine novembra 1941, poslatih iz komande Jugoistoka, može se zaključiti da u glavnom štabu Vrhovne komande Wehrmachta nijesu znali ko je pukovnik Mihailović. Nezavisno od ovoga, njegova ponuda o zajedničkoj borbi protiv partizana je odbijena i zatraženo je polaganje oružja: {{izdvojeni citat|13.11.41: Vrhovna komanda oružanih snaga traži provjeru vijesti da je /izvjesni/ Mihailović poslao delegate Nediću, i preko njih ponudio Nijemcima pregovore. Navodno je prijedlog odbijen, jer Nijemci žele da pregovaraju s njim direktno, a ne preko posrednika. Nakon savjetovanja komande Jugoistoka i njemačkog generala u Srbiji, Vrhovna komanda je telefonski obavještena o sljedećem: Vođa bandi Mihailović je njemačkom generalu u Srbiji ponudio zajedničku borbu protiv komunista. Ponuda je odbijena sa zahtjevom za bezuslovnu kapitulaciju. Odgovor je izostao. Jučer prvi put zabilježene borbe između Mihailovićevih bandi i komunista. Ovo ne mjenja stav da se traži bezuslovna kapitulacija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=124&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000119.]</ref>}} {{izdvojeni citat|17.11.41: Savjetovanje kod načelnika štaba komande Jugoistoka: Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista! Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja! Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=127&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frames no. 000121—000122.]</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za septembar 1941 (30. septembar 1941.).}} === Početak otvorenog sukoba sa partizanima, novembar 1941. === {{main|Napad četnika na Užičku Republiku}} Sukob u ustaničkim redovima bio je katalizator saradnje ravnogorskih odreda sa formacijama srpske kvislinške vlade. „Čete pukovnika Draže Mihailovića“ sarađuju sa Nedićevim odredima u zauzimanju [[Ljig]]a 7. novembra i na prostoru [[Lazarevac]]-[[Belanovica]] 13. novembra. Takođe, pod komandom majora [[Milana Kalabića]] (otac [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]), Požeški i Gornjomilanovački ravnogorski odred vode intenzivne borbe protiv partizana kod [[Rudnik (planina)|Rudnik]]a 19. i 20. novembra, a zabilježena je saradnja i majora [[Velimir Piletić|Velimira Piletića]] sa žandarmerijskim odredima u borbama sa partizana kod [[Kučevo|Kučeva]] 18. novembra 1941.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2019, str. 46-47.</ref> O žestini borbi koje su četnici Draže Mihailovića vodili skupa sa nedićevskim odredima napadajući na [[Slobodne teritorije u Narodnooslobodilačkom ratu|partizansku slobodnu teritoriju]], naročito svjedoči izvještaj komande Žandarmerije od 18. novembra 1941, u kome se, između ostalog, kaže: {{izdvojeni citat|Komandant Kolubarske grupe major g. Kalabić depešom, poslatom 17 novembra o. g. iz Aranđelovca, javlja: „Danas mi je javljeno da se koncentrisalo do 480 komunista na prostoru od sela Garaša, Bosuta i Dragolja... Odmah sam uputio tri stotine četnika Ravnogoraca i sto mojih vojnika da ih napadnu. Borba je otpočela u 15 č. i završena око 18 č. u reonu sela Dragolja i Bosuta. Ubijeno je 64 komunista i 1 uhvaćen...“<ref>AVII—Nda—53—3—48.</ref><ref>Jovan Marjanović, Ustanak i narodno-oslobodilački pokret u Srbiji 1941, Institut društvenih nauka, Beograd, 1963, str. 351.</ref>}} Kako ni tražena efikasnija [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|saveznička]] pomoć, kao ni ona od majora [[Jezdimir Dangić|Jezdimira Dangića]],<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_1_27.htm Naređenje Draže Mihailovića od 9. novembra 1941. komandantu bosanskih četničkih odreda za prebacivanje četničkih jedinica iz istočne Bosne u rejon Užica i Kosjerića radi napada na partizane</ref> nijesu mogle uslijediti brzinom koju je Mihailović želio, on i njegovi komandanti se odlučuju da zatraže pomoć direktno od komandanata Nedićevih i Pećančevih odreda koji su otvoreno služili okupatoru. O ovoj pomoći kapetan [[Ćirilo Dimitrijević]] (oficir [[Legalizovani četnici|legalizovanog]] ''Sandžačkog vojno-četničkog odreda'' (SČO) pod komandom majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]]; početkom jula 1942. u svojstvu deputata SČO učestvovao je u pregovorima sa pukovnikom [[Milošem Masalovićem]], [[Cvetanom Đorđevićem]] i generalom Milanom Nedićem, koji mu je savjetovao „apsolutnu saradnju sa Italijanima“;<ref>ASŽ, Ž-28, NOR, kut. 13, f. Sandžački četnici, dok. 5а, str. 2–3.</ref> potonji komandant Pribojske brigade JVuO<ref>{{harv|Живковић|2017|p=741, 778}}</ref>), piše Mihailoviću 1943. godine, pored ostalog i sljedeće: {{izdvojeni citat|Potom sam u svojstvu načelnika štaba Rudničke grupe odreda u najkritičinjim danima Ravne gore, bez odobrenja svoga komandanta slao municiju, opremu i puškomitraljeze na Ravnu goru, gde su trupe đenerala g. Mihailovića bile blokirane od komunista radi uništenja. Iz ovih dana imam telefonsko priznanje đenerala g. Mihailovića Draže, koji mi je tom prilikom zahvalio i naredio da mu se imam javiti kada dođe do izražaja.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—X 13.</ref>}} Sukob partizanskih i vojnočetničkih snaga od prvih dana novembra 1941, uticao je i na poručnika Nikolu Kalabića i njegovu buduću visoku poziciju u hijerarhiji ravnogorskog pokreta. Naime, Mihailovićevo ustaničko sjedište, Ravna Gora je 10. novembra [[Napad četnika na Užičku Republiku|direktno ugrožena od partizanskih snaga]]. Gotovo svi odredi ostaju bez municije. Pred partizanskim naletom, odredi se povlače. Stanje je dramatično i vode se ogorčene borbe. Mihailović iz [[Brajići (Gornji Milanovac)|Brajića]] rukovodi operacijama, dijelom zakopavajući, dijelom uništavajući najpovjerljiviju arhivu. U takvoj situaciji, poručnik Nikola Kalabić predlaže da se od njegovog oca Milana, penzionisanog žandarmerijskog majora, u tom trenutku komandanta jednog vladinog odreda u Ljigu, zatraži pomoć.<ref>{{Cite web |title=Bojan Dimitrijević: Nikola Kalabić između Čiče i Krcuna?! |url=https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ |access-date=2023-12-28 |archive-date=2023-12-28 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231228100857/https://savremenaistorija.com/2017/06/28/nikola-kalabic-izmedu-cice-i-krcuna/ }}</ref> Major Milan Kalabić (Kalabić je od kraja 1941. okružni načelnik u [[Kragujevac|Kragujevcu]]; 28. januara 1942. srpska vlada ga unaprjeđuje u čin potpukovnika<ref>Nebojša Stambolija, n.d., str. 34. i 60.</ref>), na zahtjev Draže Mihailovića, stavio je četnicima na raspolaganje osam kamiona municije za borbu protiv partizanskih odreda. Municija je odmah prebačena u [[Ba (Ljig)|selo Ba]] i podijeljena Mihailovićevim odredima. Kako bi Mihailoviću dodatno olakšao situaciju, stariji Kalabić je istovremeno angažovao i sve svoje snage u borbi protiv partizana u oblasti planine Rudnik. Od tada Nikola Kalabić postaje jedan od najvažnijih četničkih komandanta, a Milan Kalabić jedan od najodanijih saradnika Draže Mihailovića u srpskim kvislinškim redovima.<ref>[https://znaci.org/00001/11_9.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje NAPAD NA UŽICE I BORBE OKO ČAČKA]</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], komandant Požeškog četničkog odreda (sredinom novembra 1941. legalizovanog pri Nedićevom upravnom aparatu, gdje će Korać postati načelnikom okruga Užičkog), u knjizi ratnih memoara “Između Draže i Nedića“, objavljenoj [[2015]]. u izdanju [[Kragujevac|kragujevačkih]] ''Pogleda'', prisjeća se da je prisustvovao susretu između Milana Kalabića i Draže Mihailovića, do kojeg je došlo u Belanovici krajem novembra 1941. godine. Tom prilikom je i Kalabić mlađi odsjeo kod svog oca nekoliko dana. Prema Koraćevom svjedočenju, na ovom je sastanku dotadašnja saradnja između kvislinških oružanih snaga i ravnogorskog pokreta konačno formalizirana: {{izdvojeni citat|Posle kraćeg informativnog razgovora, pređosmo na stvar. Kalabić poče izlagati način vođenja dosadašnje borbe protiv komunista, kao i plan daljeg čišćenja Srbije od komunističkih delova i grupa. Posle toga izloži i način snabdevanja oružanih odreda hranom, novcem, municijom, oružjem, odećom, obućom i ostalom vojnom opremom. I najzad upozna ga sa svima naređenjima i instrukcijama đenerala Nedića u pogledu rada na terenu, kao i u svemu ostalom što je smatrao za potrebno da iznese. Đeneral Mihailović sasluša ovo izlaganje, a zatim zapita Kalabića, da li je u mogućnosti da nešto oružja, municije i obuće, koje dobija od srpske vlade, odvoji i pošalje na Ravnu Goru. Zatim se đeneral Mihailović zainteresova za dalji pokret i dislokaciju srpskih oružanih snaga đenerala Nedića, zahtevajući od Kalabića da na svaki način Požeški četnički odred uputi u Požegu, radi dalje borbe u tim krajevima. I najzad, zamoli majora Kalabića da po mogućstvu svoje objave za slobodno kretanje i legitimacije za nošenje oružja, izdaje i ljudstvu Ravne Gore koje mu se za to obrati, pošto su u to vreme, u očima Nemaca, naročito u okrugu Užičkom i Kragujevačkom, objave, putne isprave i oružne legitimacije sa potpisom majora Kalabića, imale puno poverenje, tako da je jedino sa njegovim ispravama kretanje bilo neometano od organa vlasti. Major Kalabić dade potrebna objašnjenja i obeća da za račun Ravne Gore učini sve što može, naročito u pogledu izdavanja objava i oružnih listova.<ref>Манојло Кораћ, Између Драже и Недића, Погледи, Крагујевац, 2015, стр. 222.</ref>}} Srpski istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević ocjenjuju da je riječ o veoma važnoj epizodi u istoriji okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu: „U ovim događajima, koji su se pokazali ključnim u odbrani i održanju Ravnogorskog pokreta, pukovnik Mihailović definitivno stiče naklonost prema Kalabićima. U njemu je bila i tajna kasnijeg Nikolinog uspeha i napredovanja u pokretu, koje je proizilazilo iz velike pomoći koju je ravnogorcima pružao njegov otac“.<ref name="leskovackizbornik.rs">[https://leskovackizbornik.rs/index.php/zbornik/article/view/159 Немања Девић, Бојан Димитријевић — МИЛАН КАЛАБИЋ: ОД РАТНИКА ЗА СТАРУ СРБИЈУ ДО РАВНОГОРЦА]</ref> Četnici Draže Mihailovića su, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovana Škavovića Škave]], 13. novembra 1941. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|predali Njemcima oko 365 zarobljenih partizana]]. Predaja zarobljenih partizana dogodila se u selu [[Slovac]], smještenom između [[Valjevo|Valjeva]] i [[Lajkovac|Lajkovca]]. Vojvoda [[Kolubara|kolubarski]] Škavović je priznavao komandu Koste Pećanca, ali je aktivno sarađivao i sa četnicima Draže Mihailovića u borbi protiv partizana. U predaji zarobljenika učestvovao je i potporučnik Pavle Mešković, ravnogorski oficir. Ovim je činom Mihailović htio ukazati okupatoru da su četnici i dalje voljni da sarađuju, iako je njegova inicijativa za saradnju bila odbijena 11. novembra 1941. na [[Sastanak u Divcima|pregovorima u Divcima]]. [[Wehrmacht]] je 27. novembra 1941. strijeljao najmanje 261 partizana zarobljenog i ustupljenog od strane četnika.<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 58.</ref> Presudom Vrhovnog vojnog suda [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNRJ]] od [[15. juli|15. jula]] [[1946]]. godine u [[Beograd]]u, general Mihailović je bio proglašen odgovornim za izvršenje i ovog zločina: {{izdvojeni citat|Optuženi Mihailović je u noći između 13. i 14. novembra 1941. godine, tj. iste noći kada se sastao sa gestapovcem, kapetanom Matlom, naredio svom komandantu Daki Tešmanoviću da oko 365 zarobljenih partizana preda Srpskoj državnoj straži u selu Slovac, iako je znao da će ih Srpska državna straža postreljati ili predati Nemcima. To je učinjeno tako da ih je Tešmanović predao Jovanu Škavi a ovaj Nemcima. Nemci su od ovih predatih partizana streljali oko 270, a ostale oterali u logore.<ref name="Presuda">[https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima]</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} Partizansko-četnički sukobi i slabljenje snaga otpora pogodovali su njemačkom okupatoru da neometano pripremi [[Operacija Užice|završnu ofanzivu]] na slobodnu teritoriju [[Užička Republika|Užičke republike]]. U napadu na partizansku slobodnu teritoriju učestvovale su [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]eve, [[Kosta Pećanac|Pećančeve]] i Nedićeve jedinice pod komandom pukovnika [[Koste Mušickog]], kao i neke bivše jedinice Draže Mihailovića koje su ušle u sastav kvislinških snaga. Time su se ove jedinice i formalno legalizovale kod Nijemaca, ali su i dalje bile pod Mihailovićevom komandom.<ref>Радивоје Папић, ''Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу'', Народни музеј Ужице, 2017, стр. 136.</ref> [[Boško Kostić]], sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], svjedoči u svojim memoarima da je slom partizanske Užičke republike nastupio kao posljedica vojne kooperacije „udruženih nacionalnih snaga“ u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Pošto su se sada nacionalisti ujedinili, to svi kreću na takozvanu Titovu „Sovjetsku Užičku republiku“. U ovim borbama učestvuju četnici pukovnika Mihajlovića pod komandom ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića, poručnika Predraga Rakovića, itd. Srpskim dobrovoljcima komanduje njihov komandant pukovnik Kosta Mušicki. U tim borbama učestvuju i podoficiri i žandarmi pod komandom ppukovnika Milana Kalabića i majora Savovića, i četnici Koste Pećanca. Samo blagodareći ovoj akciji udruženih nacionalnih snaga, razbijena je „Sovjetska Užička republika“, a partizani, na čelu sa Titom, oterani iz Srbije.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 66–67.</ref>}} Pukovnik [[Jovan Trišić]], pomoćnik komandanta [[Srpske žandarmerije]], uhapšen je 9. novembra od strane [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]]. Saslušavao ga je lično [[Ilija Paranos]], šef Specijalne policije. U Trišićevoj kancelariji, kao i u stanu, pronađeno je mnogo materijala koji je poslužio za optužbe, te je istog dana odveden u [[Logor Banjica|Banjički logor]]. Naime, pukovnik Jovan Trišić je brojnim ravnogorcima izdavao legitimacije o pripadnosti žandarmeriji kako bi se ovi nesmetano mogli kretati kroz okupirana područja. [[Gestapo]] je zaplijenio jednu takvu objavu i dobio priznanje od čovjeka kod koga je nađena da mu je izdata lično od strane Trišića. O hapšenju pukovnika Trišića, kao i o reakciji generala Nedića, piše u emigraciji Nedićev bliski rođak [[Stanislav Krakov]], predratni direktor [[Radio Beograd]]a i urednik više kvislinških glasila tokom okupacije: {{izdvojeni citat|Šef Opšte policije Paranos, na naređenje Dragog Jovanovića, uputio je odmah dva svoja inspektora — napominjem da su obojica živi i danas — u Glavni generalštab gde se nalazila komanda žandarmerije. Oni su se javili kod komandanta generala Stevana Radovanovića — koji je takođe živ u emigraciji — pokazali mu akt Gestapoa i naređenje upravnika grada da izvrše pretres kancelarije Trišićeve i da ga uhapse. U prisustvu generala Radovanovića inspektori su ušli kod Trišića, saopštili mu odluku koju su dobili i izvršili pretres. U fijokama pisaćeg stola Trišićevog našli su više praznih žandarmerijskih legitimacija, istih kakva je nađena kod zarobljenog četnika, razna druga dokumenta i najzad mobilizacione spiskove aktivnih i rezervnih oficira pripadnika pokreta Draže Mihailovića sa njihovim adresama i svim podacima. Koliko se sećam mislim da je bilo 1200 imena, jer se o tome više puta u Nedićevom kabinetu govorilo. Sa Trišićem i sa nađenim kompromitujućim materijalom dva inspektora su se vratili u Upravu grada i referisali svome šefu Paranosu. Kada je ovaj video šta su njegovi činovnici našli kod Trišića, ne obaveštavajući Dragog Jovanovića, telefonirao je Masaloviću i molio da ga general Nedić odmah primi. Sa svim dokumentima je došao u kancelariju Nedićevu da referiše i da pita šta da radi. Nedić mu je naredio: — ''Uništite odmah sav materijal koji ste našli i obavestite Gestapo da sem službenih hartija niste ništa drugo pronašli. Ne radi se samo o životu Trišića, već se radi o životima 1200 srpskih oficira''.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 265—266.</ref>}} Sumirajući rezultate [[Gušenje ustanka u Srbiji|operacije Užice]], Krakov piše i da je krupni operacijski zahvat masivnih okupatorsko-kolaboracionističkih formacija brzo slomio otpor partizanskih snagâ i [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOPOJ]]: {{izdvojeni citat|Dve nemačke pešadijske divizije 342-ga i 313-ta, oko i ispred kojih su se nalazili kao odbojnik — da spreče stradanje stanovništva — Nedićevi oružani odredi potpukovnika Velje Jovanovića, majora Milana Kalabića i Savovića, srpski dobrovoljci pod komandom pukovnika Koste Mušickog, Pećančevi četnici i svi «legalizovani» četnički odredi Mihailovićevi, koji su se sada vodili kao trupe srpske vlade, preplavili su tu teritoriju dotle držanu nesmetano od komunista i već istog dana su ušli u Čačak, Požegu, Kosjerić, te je Vrhovni štab Titov u najvećoj žurbi i neredu napustio Užice i sklonio se na Zlatibor. Sledeći dan, 29. novembra, nemački tenkovi su prodrli u Užice i odmah nastavili dalje za Zlatibor sa koga je celo komunističko vođstvo otstupalo ka Sandžaku u panici, dok su partizanski odredi bili desetkovani i razbijeni. Sa Titom je tada bio i engleski kapetan Hadson, koji je napustivši Mihailovića pridružio se partizanima. U ponedeljak, 1. decembra 1941. ostatci partizanskih snaga sa Titom na čelu napustili su konačno Srbiju da se u nju ne vrate skoro pune tri godine. Prešli su u Sandžak, koji se smatrao kao teritorija pod italijanskom upravom, te su Nemci tu na samoj granici između Srbije i Sandžaka prestali da gone već skoro smrvljenog protivnika.<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 285—286.</ref>}} === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === [[Datoteka:Četnici, SDS i SDK.png|350px|mini|levo|Četnici, Srpska državna straža i Prvi puk Srpskog dobrovoljačkog korpusa.]] Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{izdvojeni citat|Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{izdvojeni citat|Dobio sam utisak da bi britansku pomoć najbolje bilo koncentrisati na Mihailovića ako on još postoji nezavisan od Nedića. Rekao sam to Titu i njegovima i uputio sam se natrag u poplavu Nemaca i kvislinga. [...] Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Samo dva dana po okončanju operacije Mihailović (10. decembra 1941) novopostavljeni vojnoupravni komandant Srbije general [[Paul Bader]] pisao je svojim pretpostavljenima: {{izdvojeni citat|Mihailovićeva grupa može sad da se smatra razbijenom... Mnoge Mihailovićeve pristalice, izgleda da su pobegle u šume i planine. Postoje izveštaji prema kojima sve obezglavljene bande pokušavaju da se prebace u četničke jedinice Koste Pećanca. Znaci ukazuju na to da su neki srpski vladini krugovi, sve do pred kraj, hteli doći u vezu sa Mihailovićem, kako bi se poštedela srpska krv. Na istoj su liniji i nastojanja srpskog ministra predsednika Nedića, a koja imaju za cilj da spreče oštar postupak protiv Mihailovićevih pristalica, koji su, navodno, na to bili samo prisiljeni.<ref>Zbornik NOR-a, tom I, knjiga 1, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1949, str. 636—637.</ref>}} Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana je Raković zamoljen, kako se navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga. {{izdvojeni citat|Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{izdvojeni citat| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Kako je u svom izvještaju iz druge polovine 1942. godine naveo njemački kapetan [[Ernest Wiesshaupt]], tada su pukovniku Mihailoviću u pomoć pritekli najviši rukovodioci kvislinške uprave u Srbiji: „Istragom je dokazano da je jedan član Vlade, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović|Aćimović]] u razgovoru pokušao da, preko pukovnika srpske pomoćne žandarmerije [[Kosta Mušicki|Mušickog]], dođe u vezu sa Mihailovićem. Dva srpska žandarmerijiska oficira kojima je poveren ovaj zadatak uhvaćena su od nemačkih jedinica. Protiv Mušickog i drugih okrivljenih žandarmerijskih i četničkih oficira preduzet je vojnosudski postupak“.<ref>[https://znaci.org/zb/4.php?broj=544&bk=2&vol=12 Borbe protiv ustaničkog pokreta na području Jugoistoka od juna 1941. do avgusta 1942. godine], u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 2: Dokumenti Nemačkog rajha 1941—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dokument br. 209, str. 1039.</ref> Istoričari [[Kosta Nikolić]] i [[Bojan Dimitrijević]] tvrde: „Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi“.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je „uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem“.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> [[Operacija Mihailović|Nemački napad na Mihailovićev štab]] i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> Osim hvatanja Mihailovićevih saradnika, zarobljavanja dijela boraca te bjekstva u ilegalu samog generala Mihailovića, njemačka ofanziva nije polučila znatniji uspjeh. Jedan od razloga bila je tih dana široko sprovođena [[Legalizovani četnici|legalizacija vojnih četnika]], tj. njihova integracija u oružane snage Vlade generala Nedića. U trenutku kada se biralo između progona ili prikrivanja među raznorodnim Nedićevim formacijama, izbor drugog rješenja pokazao se spasonosnim za Mihailovićevu organizaciju. Ova pragmatična solucija učiniće da veći dio pripadnika ravnogorskog pokreta preživi tešku zimu 1941/42. o trošku generala Nedića, učestvujući u operacijama protiv partizana ili ostajući kod svojih kuća.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 119.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{izdvojeni citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četnika Draže Mihailovića === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{izdvojeni citat|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>|[[Stanislav Krakov]] o legalizaciji Mihailovićevih četničkih odreda}} {{izdvojeni citat|Ne sme se izgubiti iz vida da je dužnost svih Srba, a prvenstveno svih delova srpske državne sile — pa bili to četnici, dobrovoljci ili stražari — da svim silama rade na održavanju mira, obnovi i stvaranju bolje budućnosti Srbije, kao i to da je naš zajednički zadatak jedan te isti, tj. uništenje svih komunističkih bandi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/296.</ref>|Pukovnik [[Borivoje Jonić]] u naredbi pripadnicima SDS-a od 13. juna 1942.}} {{izdvojeni citat|Mihailović je prve nedelje 1942. godine proveo u Crnoj Gori i Sandžaku, uspostavljajući neposrednu kontrolu nad lokalnom četničkom organizacijom i stvarajući jednu planinsku bazu, iz koje su ranije partizani bili prisiljeni da povuku svoje glavne snage severno, u istočnu Bosnu. Mihailovićeva organizacija u Srbiji postojala je kao pasivna teritorijalna tvorevina, uglavnom na hartiji, pod zaštitom Nedićeve političke i vojne strukture.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Prema navodima [[William Deakin|Williama Deakina]], Mihailović se početkom 1942. godine, gonjen od strane Nijemaca, sklonio u [[Sandžak]] (prije nego će preći u [[Crna Gora|Crnu Goru]] maja te godine), u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Mihailović se skrivao nekoliko mjeseci, ali je Nedićeva vlada do marta 1942. saznala gdje se nalazi, pa je s njemačkim znanjem i dopuštenjem došlo do sastanka između njega i [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. [[Paul Bader|General Bader]] je 26. marta obaviješten da je Mihailović obnovio ponudu srpskoj vladi »da joj se stavi na raspolaganje za borbu protiv komunista«. Budući da je general Mihailović sada bio ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva u [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|izbjegličkoj vladi]], njegova je nova ponuda imala sasvim drugi značaj, iako je u biti bila jednaka [[Sastanak u Divcima|onoj iz Divaca]] u novembru 1941. Bader je ipak odbio ponudu i naredio da se ta odluka saopći generalu Nediću, s napomenom da je Nedić slobodan to objaviti.<ref>NAW, mikrofilm br. T-501, rola 247, snimak 920; rola 257, snimak 1232.</ref><ref name="Jozo Tomasevich 1945">[https://znaci.org/00001/40_45.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje DVOJNA POLITIKA U SRBIJI]</ref> Za to vrijeme, brojni su se ravnogorski komandanti u Srbiji legalizovali kod kvislinške Nedićeve uprave: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Momčilo Matić]] (Drinski samostalni četnički odred) * [[Božidar Ćosović-Javorski]] (Javorski samostalni četnički odred) * [[Dušan Radović Kondor]] (Zlatiborski četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Svetolik Protić]] (Grupa valjevskih četničkih odreda) * [[Dragiša Ninković]] (Kačerski četnički odred) * [[Radojko Jovandarić]] (Kotlenički četnički odred) * [[Dobrisav Ordagić]] (Račanski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u [[beograd]]skom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u [[Kosjerić]]u) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u [[Zaječar]]u) * [[Ljubomir Mihailović Long]] (zamjenik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref name="Branko Petranović 1945">[https://www.znaci.org/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] [[Boško Kostić]] piše nakon rata o legalizaciji Mihailovićevih odreda sljedeće: {{izdvojeni citat|Mnogi četnički odredi legalizovani su tada kao vladini. Tako, na primer, odred ppukovnika Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića. Drugi ravnogorski odred poručnika Predraga Rakovića u Čačku legalizuje komandant V dobrovoljačkog odreda Marisav Petrović. Rakovićev odred, koji je stacionirao u Čačku, dobija naziv „Samostalni četnički ljubićski odred Tanasko Rajić“. <br /> U to vreme djeneral Milan Nedić šalje za Ljig i Ravnu Goru: novac, spremu, municiju, obuću i hranu kako bi pomogao pukovnika Dražu Mihajlovića i njegove četnike.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 67.</ref>}} Potpukovnik Manojlo Korać je bio komandant Mihailovićevog Zlatiborsko-užičkog odreda, a potom i Požeškog četničkog odreda. Požeški odred se legalizovao kod Vlade Milana Nedića novembra 1941. godine, dok je potpukovnik Korać u kvislinškom upravnom aparatu imenovan za načelnika okruga [[Užice|Užičkog]]. U rukopisu koji je 1945. sačinio o periodu okupacije, a koji je objavljen [[2015]]. pod naslovom “Između Draže i Nedića”, Korać se posebno osvrnuo na legalizaciju četnika Draže Mihailovića. O saradnji JVuO sa oružanim snagama Vlade narodnog spasa, potpukovnik Korać zapisuje lapidarnu napomenu: {{izdvojeni citat|Odredi đenerala Nedića su svugde i na svakom mestu pomagali ravnogorsku organizaciju.<ref>[https://www.pogledi.rs/pretplata-na-knjigu-potpukovnik-manojlo-korac-izmedju-draze-i%E2%80%88nedica.html Потпуковник Манојло Кораћ – Између Драже и Недића]</ref>}} [[Austrija|Austrijski]] istoričar [[Walter Manoschek]] u svojoj knjizi ''Serbien ist Judenfrei. Militärische Besatzungspolitik und Judenvernichtung in Serbien 1941/42'' (objavljenoj na [[Srpski jezik|srpskom jeziku]] [[2007]]. pod naslovom „Holokaust u Srbiji: Vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942“), poziva se na navode iz knjige „Bojovna planina“ F. W. Deakina, kao i na članak<ref>Josef Matl, Jugoslawien im zweiten Weltkrieg, Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref> kapetana ''[[Abwehr]]a'' [[Josef Matl|Josefa Matla]], potonjeg profesora [[Slavistika|slavistike]] na Univerzitetu u [[Graz]]u, te na sljedeći način ocjenjuje legalizaciju Mihailovićevih odreda krajem 1941. i njihovu saradnju sa kvislinškom Nedićevom vladom: {{izdvojeni citat|Kao prvu meru Mihailović je odlučio da — sutradan nakon poraza partizana — legalizuje četničke odrede u sporazumu sa Nedićevom vladom i da se oružane Nedićeve formacije stave na raspolaganje radi ubacivanja u borbu protiv partizana. Od tada je četnike Nedićeva vlada i zvanično potpomagala novcem, hranom i odećom.<ref name="Manošek">[https://www.znaci.org/00001/178_6.pdf Valter Manošek: HOLOKAUST U SRBIJI, poglavlje OTPOR I KOLABORACIJA U SRBIJI 1941. GODINE], Službeni list SRJ/Draslar partner, Beograd, 2007, str. 152—153.</ref>}} Izvode iz Matlova članka, objavljenog 1954. godine u [[Savezna Republika Njemačka|SR Njemačkoj]], a koji referiraju na saradnju Draže Mihailovića sa Nedićem i Ljotićem, prenio je u svojoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“ (izdatoj [[1976]]. u emigraciji u [[Melbourne]]u), profesor [[Lazo Kostić]], koji je u početnoj fazi okupacije vršio funkciju komesara saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]: {{izdvojeni citat|Još u toku 1941. godine, Nedić je pomagao novcem, hranom i odećom četnički pokret u Srbiji, i nacionalne odrede koje je major Dangić predvodio u Bosni. Godine 1942, Nedić i Ljotić predložili su Draži Mihailoviću dalju pomoć u robi, municiji i novcu. Kao protivuslugu tražili su da Mihailović privremeno ne obrazuje vladu, pošto već postojeća dupla vlada, nemačka vojna uprava i vlada Nedićeva, i tako teško opterećuju stanovništvo zemlje. Nedić i Ljotić su se izjasnili spremnim da u buduće rade zajednički sa Mihailovićem pri imenovanju komandanata oružanih jedinica, kao i pri postavljanju okružnih načelnika. Međutim, smatrali su da je bolje da Mihailović u celosti do daljega sprovede izvan Srbije istu zadaću, kao što je oni sprovode u Srbiji, naime: čišćenje oblasti od komunističkih partizana. U danom trenutku — Nedić i Ljotić su spremni da vladu i sve njihove oružane odrede predaju Draži Mihailoviću, odnosno onoj ličnosti koju bi [[Petar II Karađorđević|Kralj]] odredio...<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 54—55.</ref>}} Kapetan [[Duane Hudson|Bill Hudson]], šef [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] misije pri štabu Draže Mihailovića, u jednom izvještaju rekapitulira događaje s kraja 1941. i s početka 1942. godine. Pominjući ishod [[Sastanak u Divcima|sastanka u Divcima]], on veli da „ipak nije postignut nikakav sporazum“. Hudson piše i o taktičkoj kolaboraciji s okupatorom pri slamanju [[Užička republika|Užičke republike]] koja je prethodila legalizaciji četnika: {{izdvojeni citat|Proterivanje partizana iz Srbije u zimu 1941–1942. predstavljalo je privremeni uspeh za Mihailovića. On je uspeo da učestvuje u nemačkoj ofanzivi protiv njih, a da nije otvoreno prešao na osovinsku stranu, i tako je zasnovao politiku ‘paralelne akcije’ pre nego ‘kolaboracije’ sa snagama okupatora, što je bilo dalje sprovođeno od strane njegovih potčinjenih komandanata u njihovim lokalnim mestima. S druge strane, izgleda da su Nemci posmatrali stav Mihailovića sa priličnim nepoverenjem, i kao da nisu znali da li da postupaju sa njim kao sa neprijateljem ili kao sa prijateljem... Mada je Mihailović nesumnjivo pružio Nemcima pomoć ulogom koju je odigrao za vreme njihove ofanzive protiv partizana, njegov položaj u odnosu prema okupatorskim vlastima bio je još uvek sumnjiv i opasan. Zbog toga je većina njegovih [Mihailovićevih — prim.] pristalica smatrala za opreznije da pređu u službu Nedićevog kvislinškog režima, mada su oni tajno i dalje mogli da održavaju vezu s njim...<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 134—135.</ref>}} Iako je sa četničke strane general Nedić smatran za slugu okupatora (nazivali su ga i „beogradskim vezirom“), ipak su ga iskorišćavali za legalizaciju, dobijanje oružja i sakupljanje informacija. [[Zvonimir Vučković]], jedan od ravnogorskih komandanata koji nije bio legalizovan kod kvislinške vlade, piše u knjizi ratnih memoara da se, zahvaljujući legalizaciji, kontrola SDS našla u četničkim rukama.<ref>Zvonimir Vučković, Od otpora do građanskog rata, Beograd, 1990, str. 190.</ref><ref>Branko Petranović, ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945'', Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 390.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]].]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a i kvislinške vlade, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|SDS]], narasta i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali.<ref name="Branko Petranović 1945"/> Profesor [[Branko Petranović]] piše: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka." Sinergija Mihailovićevih legalizovanih odredâ i Nedićevih oružanih formacija bila je veoma bitna za totalni slom [[Ustanak u Srbiji|ustanka]], doprinijevši radikalnom čišćenju teritorije okupirane Srbije od partizanskih snagâ. Ovo je moguće zaključiti i na osnovu navodâ iz pisma kapetana [[Rudolfa Perhineka]], delegata Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], koje je 8. decembra 1941. poslao komandantu Rasinsko-bistričkog bataljona kapetanu Milivoju Obradoviću: {{izdvojeni citat|Situacija je u Srbiji ovakva: </br> Cela Srbija, koja je bila od komunista mestimično posednuta očišćena je pomoću Nedićevaca i naših četnika Draže Mihailovića i svi komunisti razbijeni, razoružani i pohvatani. U svim varošima postavljena je vlast četnika Jugoslovenske vojske, to jest Dražinih četnika. Da bi se sprečilo dalje nasilje Turaka, Nedićevci (u njemačkim uniformama) ušli su u Novi Pazar, istakli srpske zastave, pustili iz zatvora pohapšene Srbe i izdali odmah naredbu da niko nesme opaliti pušku ni na koga, ni opljačkati, ni popaliti jer će od vlasti biti streljan na licu mesta. Kako izgleda, ovako će biti [i] sa Sjenicom, jer su Nedićevci usput od N. Pazara do Sjenice vrlo rado primili četnike.<ref>{{Cite web |title=Pismo delegata Draže Mihailovića od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da Pavle Đurišić dođe kod njega i o situaciji u Srbiji |url=http://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm |access-date=2022-09-09 |archive-date=2022-08-23 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220823085930/https://znaci.org/00001/4_14_1_32.htm }}</ref>|Pismo delegata [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 8. decembra 1941. komandantu četničkog Rasinsko-bistričkog bataljona povodom poziva Draže Mihailovića da [[Pavle Đurišić]] dođe kod njega i o situaciji u Srbiji}} Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabilježeni su brojni primjeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili [[Legalizovani četnici|legalizovani Mihailovićevi četnici]], [[četnici Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpska dobrovoljačka komanda]] (preimenovana krajem 1942. u Srpski dobrovoljački korpus - SDK) i kvislinška Srpska žandarmerija (od 3. marta 1942. [[Srpska državna straža]]). [[Datoteka:Srpski dobrovoljački korpus sa četnicima Draže Mihailovića.png|350px|mini|desno|Srpska dobrovoljačka komanda sa legalizovanim četnicima, decembar 1941. godine]] Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u vladinim odredima nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv partizana, budući da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U izvještaju generalu Nediću s kraja marta 1942, ministar unutrašnjih poslova [[Milan Aćimović]] piše da je među oficirima Srpske državne straže mnogo onih koji „ispoljavaju simpatije prema pokretu generala Mihailovića. I čak ne bi hteli prema njemu ili njegovim akcijama da preduzmu naređene mere...“<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 82–2–4.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 306—307.</ref> Potpukovnik [[Manojlo Korać]], s pozicije načelnika okruga Užičkog, izvještava 2. aprila 1942. godine ministra unutrašnjih poslova Milana Aćimovića o situaciji u okrugu, navodeći da ni tokom prethodnog mjeseca nije izostala „moja lična inicijativa u cilju preduzimanja energičnih mera na čišćenju terena od komunista i drugih elemenata opasnih po red i mir“: {{izdvojeni citat|Po izvršenim prethodnim pripremama stavio sam u pokret radi zajedničke akcije i potpune saradnje užičko-zlatiborski četnički odred pod komandom Đoke Novakovića sa šest podoficira i pedeset četnika, jedno odelenje Srpske državne straže iz Užica pod komandom poručnika Sapundžića sa sto pet ljudi, od kojih dva oficira, četrdeset tri podoficira i pedeset devet redova — stražara, X. dobrovoljački odred sa jednim odelenjem iz Bajine Bašte pod komandom kapetana Zdravkovića i miliciju u snazi od sto petnaest ljudi pod komandom potporučnika Milašina Tijanića. Svi ovi odredi u borbama protiv komunista pokazali su hrabro držanje i potpuno zalaganje za izvršenje zadatka na uništenju komunističkih bandi, pa je tako u vremenu od 10 do 18 marta t.g., bez velikih gubitaka na našoj strani, polučen i potpuni uspeh.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Документи квислиншких јединица и установа (1941-1944), Београд, 1965, стр. 244—245.</ref>}} Nakon formiranja Srpske državne straže, kvislinške jedinice su tokom februara 1942. reorganizovane i znatno ojačane, kako brojčano u ljudstvu, tako i u opremi. Prema nekim podacima, one su prvih mjeseci 1942. imale sljedeće brojno stanje: oko 8.000 pripadnika Srpske državne straže; oko 3.500 ljotićevaca, koji su bili uključeni u [[Srpski dobrovoljački korpus]]; oko 8.500 legalnih četnika, koji su bili pod Nedićevom komandom; sveukupno oko 20.000 vojnika i oko 1.000 oficira.<ref>AVII, NAV-N-T-501, S. 825 i 864, r. 247.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/246.</ref> U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a data je opšta ocjena borbene vrijednosti, brojčane snage, kao i ideološke profilacije kvislinške SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža Milana Nedića nije bila dobro naoružana. Na osnovu ugovora sa Vermahtom, nije smela da pređe brojku od 12.000 ljudi. Taj broj, međutim, ova naoružana formacija nije nikada ni dosegla. Bila je veoma bliska duhu pokreta Draže Mihailovića, a njena borbena vrednost nije bila visoka. U odnosu na četnički pokret, Straža je bila beznačajna, a isto to vredi i kada se uporede sa komunistima. Ono što može da opravda Stražu jeste činjenica, da nikada i nisu bili ušli u akciju sa većim snagama.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Kapetan [[Žarko Milurović]] u izvještaju poslatom 13. februara 1942. majoru [[Boško Todorović|Bošku Todoroviću]] (brat majora [[Žarko Todorović|Žarka Todorovića]]), komandantu operativnih jedinica istočne [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], piše da je, nakon povratka iz njemačkog zarobljeništva oktobra 1941. godine, radio na stvaranju Mihailovićeve organizacije u [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koja bi poslužila kao oslonac „akciji u Bosni, [[Kordun]]u, [[Lika|Lici]] i [[Srem]]u“: {{izdvojeni citat|U tom cilju, uz pripomoć patriotskih elemenata iz tih krajeva u Beogradu (izbeglica), formirao sam »Slavonski četnički odred«, jačine oko 300 ljudi (izbeglica, koji su mučeni i čiji su roditelji poubijani), od prilike po 30 četnika iz Srezova: Osek, Našice, Slatina, Brod, Slav. Požega, Pakrac, N. Gradiška, Daruvar, Novska, Grubišno Polje—Garešnica... <br /> Pitanje opreme i naoružanja, rešeno je samo delomično. Naime gro odreda vrbovan je iz reda Nedićevih dobrovoljaca, žandarma, policajaca i četnika — rođeni u navedenim srezovima, a koji će u određeno vreme doći obučeni i naoružani.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_58.htm Izveštaj kapetana Žarka Milurovića od 13. februara 1942. majoru Bošku Todoroviću o pokušaju organizovanja četničkih jedinica u Slavoniji]</ref>}} [[Boško N. Kostić]], Ljotićev sekretar, u memoarskoj knjizi “Za istoriju naših dana” zapisuje da je februara 1942. otputovao za [[Istanbul]], gdje se susreo sa službenicima tamošnjeg veleposlanstva [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 77–78.</ref> Kostić navodi da je generalnom konzulu Ljubomiru Hadži-Đorđeviću prenio novosti iz okupirane Jugoslavije, te Nedićeve i Ljotićeve poruke: {{izdvojeni citat|Generalnom konzulu Hadži-Đorđeviću izneo sam akciju đenerala Draže Mihajlovića. Pričao sam mu kako sam trebao i lično da idem u štab Dražin, ali da do tog nije došlo usled njegovog sporazuma s partizanima-komunistima. Prikazao sam mu kako je zajedničkim nacionalnim snagama pošlo za rukom da unište Titovu „Užičku republiku“, kako je posle toga došlo do legalizacije nekih četničkih odreda i kako Nedić i Ljotić sve čine od samog početka da dođe do jedinstva u nacionalnom frontu prema komunistima. Nedić i Ljotić smatraju da đeneral Mihajlović treba i dalje da ostane ilegalan, a da pitanja od opšteg narodnog interesa zajednički rešavaju da bi se što više spaslo srpskih glava.}} U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{izdvojeni citat|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. Rad u Valjevu poveren odboru na bazi lančanog sistema. Vojničku stranu obrađuju u Valjevu major Vojteh i kapetan Selimir Popović, u Lazarevcu kapetan Voja Marković, na Ubu poručnik Ilija Lukić, u Mionici poručnik Kolarić. O svemu vodimo računa i održavamo veze. Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Kapetan Rudolf Perhinek, delegat Vrhovne komande JVuO za [[Crna Gora|Crnu Goru]] i [[Sandžak]], javlja 21. aprila 1942. Draži Mihailoviću da se susrio sa Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Sticajem okolnosti morao sam kod Nedića. Koristimo i to za C. Goru u našem duhu. Moraćemo na put. Javite gde moramo doći radi referata i ostalog za C. Goru.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} Vrhovna komanda JVuO poslala je kapetana Perhineka u [[Beograd]] na pregovore sa Milanom Nedićem radi dobijanja pomoći u hrani, oružju i municiji tokom predstojeće [[Treća neprijateljska ofanziva|operacije protiv partizanskih snaga]]. U istom kontekstu je generalu Nediću apel uputio i kapetan [[Pavle Đurišić]], komandant [[Crna Gora|crnogorskih]] četnika. Đurišić je pripremio i delegaciju iz [[Vasojevići|Vasojevića]], koja je upućena za Beograd 18. maja 1942; Perhinek se pridružio ovoj delegaciji. Zadatak delegacije bio je da uvjeri Nedića u neophodnost akcije na lijevoj obali [[Lim (rijeka)|Lim]]a, kao i njemačke okupacione vlasti u „potpunu lojalnost“, kako im ne bi pravile probleme.<ref>Arhiv Srbije, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 158.</ref> Tako je otpočela sveobuhvatna četnička akcija protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] u srezovima [[Bijelo Polje]], [[Mileševa]] i [[Pljevlja]].<ref>{{harv|Живковић|2017|p=589—590}}</ref> U jednom sumarnom izvještaju za mjesec februar 1942. godine iz njemačke [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. divizije]] govori se o vezama generala Nedića sa majorom Dangićem, kao i o preovlađujućem uticaju Draže Mihailovića na legalizovane četničke odrede u Srbiji, formiranim nakon [[Gušenje ustanka u Srbiji|razbijanja ustaničkih snaga]]. Divizijski oficiri napominju da je neophodna „pojačana budnost i stalno osmatranje svih naoružanih srpskih jedinica“: {{izdvojeni citat|Nakon što je glavnina partizanskih snaga uništena, novu opasnost predstavljale su do tada mirne Mihailovićeve pristalice, kao i četnička udruženja lojalna vladi, čija se pouzdanost vremenom sve više dovodila u pitanje. Tokom [[Gušenje ustanka u istočnoj Bosni|velike operacije]], koju je u januaru izvela [[342. pešadijska divizija (Nemačka)|342. pješadijska divizija]] u bosansko-srpskom pograničnom području, zaplijenjeni su dokumenti iz kojih proizilazi da postoje veze između majora Dangića i Nedićeve vlade. Takođe, moglo bi se pretpostaviti da su veze između Dangića i Mihailovića sigurne, pošto je Dangić pojačanja za borbu protiv Hrvata dobivao uglavnom iz četničkih jedinica koje je kontrolirao Mihailović.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=190&rec=315&roll=2258 NARA, T315, Roll 2258, frame no. 000347.] <br /> ({{jez-njem|"Wachsamkeit und ständige Beobachtung aller bewaffneten serbischen Verbände war jedoch in erhöhtem Masse erforderlich. Nachdem die Hauptkräfte der Partisanen zerschlagen waren, bildeten eine neue Gefahr die bisher rühig gebliebenen Mihajlovic–Anhänger, daneben aber auch die regierungstreuen Cetnik–Verbände, deren Zuverlässigkeit im Laufe der Zeit immer mehr angezweifelt werden musste. Bei einem in Januar durchgeführten Grossunternehmen der 342.I.D. in bosnisch–serbischen Grenzgebiet waren Papiere erbeutet werden, aus denen hervorging, dass Verbindungen zwischen Major Dangic und der Regierung Nedic bestanden. Gleichfalls konnten Beziehungen zwischen Dangic und Mihajlovic als sicher angenommen werden, da Dangic seine Verstärkungen zum Kampf gegen die Kroaten im wesentlichen aus den von Mihajlovic beherrschten Cetnik–Verbänden empfing."}})</ref>}} Kakvo je stanje vladalo u redovima nacionalističkih oružanih formacija u Srbiji i [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]] krajem 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, doznaje se i iz izvještaja britanskog kapetana [[Duane Hudson|Bila Hadsona]], koji u knjizi „Bojovna planina“ prenosi Sir [[William Deakin]]: {{izdvojeni citat|[[Kosta Pećanac]], šef “zvanične” predratne četničke organizacije, kompromitovao je “prave” četnike, koji su gledali u London kao u svoju zvezdu vodilju. Hiljade njegovih četnika pomagale su Nemce protiv partizana. Policijski oficir [[Jezdimir Dangić|Dangić]] komandovao je četničkim grupama u Bosni pod Mihailovićevim vođstvom. Bilo je nekoliko razbojničkih četničkih bandi bez nekog značaja. Draža Mihailović je rekao da je mnoge oficire prepustio Nediću, i četiri hiljade Nedićevih žandarma očekivalo je njegova naređenja.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} Kapetan Duane Hudson je pisao u oštrom kritičkom tonu i o činjenici da je Draža Mihailović bio „nagrađen najjačom britanskom propagandom“ (u prvom redu preko [[BBC]]-a), i to u trenutku kada je komandant JVuO „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“: {{izdvojeni citat|Izuzev ono nešto organizovanja u Srbiji, on [Mihailović — nap.] je učinio malo šta drugo sem što je, na nastojanje BBC-a, postao šef Nedićeve i [[Ilija Trifunović-Birčanin|Trifunović]]eve organizacije... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima. Mi moramo povući crtu preko podsticanja BBC-a na saradnju sa Osovinom. Diverzantska dejstva i pretnje Osovini ostaće na njihovom sadašnjem minimumu sve dok (četničke vođe u Crnoj Gori, Hercegovini i Dalmaciji) viču "Viva il [[Benito Mussolini|Duce]]" uz Mihailovićev blagoslov i dok se on zadovoljava time da nam govori kako mu je odano devet desetina Nedićevih i Pećančevih ljudi...<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Profesor Deakin sumira sadržinu izvještaja britanskih oficirâ [[William Bailey|Bailey]]ja i Hudsona o aktivnosti generala Draže Mihailovića i njegove četničke organizacije u Srbiji: {{izdvojeni citat|Bejlijevi i Hadsonovi izveštaji mogli bi se ukratko svesti na sledeće. Vojna struktura četničkog pokreta u zapadnoj, centralnoj i istočnoj Srbiji postojala je u tradicionalnom četničkom teritorijalnom obliku, sa uobičajenom vojnom komandom i nizom područnih komandi na kadrovskoj osnovi. Mihailovićev stav prema nekoj neposrednoj akciji, bilo u smislu sabotaže na komunikacijama i u rudarskim rejonima od bitnog značaja za nemački ratni napor ili napada na nemačke okupatorske snage, bio je ne samo pasivan već i neprijateljski. Mnogi od njegovih oficira bili su, po njegovim uputstvima, prikriveni kao članovi raznih poluvojničkih organizacija vlade generala Nedića u Beogradu, koju su kontrolisali Nemci.<ref name="Znaci.net">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Sir [[William Deakin]], “The Embattled Mountain”}} F. W. Deakin piše i da je Mihailović bio nezadovoljan radom kapetana Hudsona, i nosio se mišlju da na njegovo mjesto dođe kapetan [[Kristi Lorens]] ({{jez-eng|Christie Lawrence}}). Kapetan Lawrence je bio zarobljen od Njemaca na [[Krit]]u, da bi nakon bjekstva iz voza kojim su se transportovali ratni zarobljenici za Njemačku, dospio u Srbiju. Neposredno nakon završetka rata, Lawrence je objavio knjigu pod naslovom ''Irregular Adventure'' (“Neregularna avantura”) u kojoj se prisjeća svojih susreta sa Mihailovićem.<ref>Lawrence, Christie (1946). ''Irregular Adventure''. London: Faber and Faber, pp. 228—233.</ref> Prenoseći Mihailovićev iskaz, Lawrence navodi da se ovaj odlučio na saradnju sa Nedićevim odredima u trenutku kada su mu Britanci, Hudsonovom krivicom, uskratili pomoć u naoružanju: {{izdvojeni citat|Kada mi je Hadson rekao da više ništa neće doći, shvatio sam da sam za taj trenutak gotov. Nisam više ništa mogao učiniti. Osetio sam da po svaku cenu moram sačuvati neke od svojih četa (odreda). Eto zašto sam ih poslao da služe Nediću. Ja to nisam želeo. Nedić je uvek bio moj neprijatelj, čak i kad je bio Ministar vojske a ja samo pukovnik u Generalštabu. Ja mrzim da držim ljude tamo, u žandarmeriji. Ali čak i sada ne mogu opstati bez njih. Oni me štite kako od Nemaca tako i od partizana. Nijedan njihov pokret ne može proći bez mojega znanja, a za to zahvalnost dugujem uglavnom mojim nedićevcima.<ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 230.</ref>}} Početkom maja 1942. godine, general Dragoljub Mihailović šalje više telegrama [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantskoj vladi]] u [[London]]u, sastavljenih od nekoliko kraćih izvještaja o [[Kosta Pećanac|Kosti Pećancu]], Milanu Nediću, partizanima, kao i o [[Bošnjaci|Muslimanima]]. U dijelu o generalu Milanu Nediću, između ostalog, general Draža Mihailović navodi: {{izdvojeni citat|Za London sledeće: poseban izveštaj za Nedića. On svoje vojske nema. Sve je tajno uz nas. Na žalost ima oficira koji mu služe kao i Nemcima. On unapređuje oficire i obasipa ih parama. Imam dosta svojih oficira ubačenih u njegove redove. Nedić verno služi Nemcima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_83.htm Izvod iz knjige primljenih i poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 5. do 14. maja 1942. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Major [[Dobrivoje Marinković]], komandant četničkog Gorskog štaba XII (zajedno sa načelnikom štaba kapetanom Blagojem Đurkovićem), izvještava 19. maja 1942. generala Dražu Mihailovića<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 99, registarski broj 8/1 (S-V-16550/2).</ref> da je u njihovoj zoni odgovornosti došlo do legalizacije čitavog niza ravnogorskih odreda. O jedinicama SDS sa ovog područja u izvještaju je navedeno: „Nedićevih odreda u ovoj okolini, nema, sem poljske Državne straže u [[Ribarska Banja|Ribarskoj Banji]] i [[Aleksinac|Aleksincu]], koja je pod komandom ovoga štaba.“ Četnicima je pošlo za rukom i da ljudstvo 12. [[Srpski dobrovoljački korpus|dobrovoljačkog]] odreda sa sjedištem u Aleksincu, pod komandom potpukovnika Nikole Vučkovića, inkorporiraju u svoju organizaciju. Major Marinković i kapetan Đurković pišu generalu Mihailoviću i da su se povezali sa velikim brojem četničkih vojvoda iz organizacije Koste Pećanca u srezovima aleksinačkom, [[Kruševac|kruševačkom]], [[Niš|niškom]], [[Ražanj|ražanjskom]], [[Sokobanja|sokobanjskom]] i drugim, nakon čega su se njihovi odredi ''de facto'' stavili pod komandu JVuO: {{izdvojeni citat|RAD NA PRIDOBIJANJU ORUŽANIH ODREDA. 1. — Od četničkih odreda pod komandom Koste Pećanca, stavili su se pod komandom ovoga štaba sledeći odredi: a) Rasinski četnički odred vojvode Drljevića u Kruševcu; b) Jasički četnički odred vojvode Petkovića, koji je sada i komandant sreza Rasinskog sa sedištem u Ribarskoj Banji na naše traženje, kako bi nam rad bio slobodniji, pošto odred Parnaveje nije registrovan. v) Trnavski četnički odred vojvode Dimitrija Trnavskog sa sedištem u Žitkovcu, a sada privremeno u selu Azbresnici sreza Dobričkog pod čijom se zaštitom ovaj štab i kreće, kao njegovo odelenje. g) Leskovački četnički odred vojvode Nikodija Leskovačkog, sa sedištem u Aleksincu. d) Korvinski četnički odred poručnika Bogosava Stojanovića, sa sedištem u selu Belotincu a sada u Leskovcu. đ) Bovanski četnički odred pod komandom vodnika Nikole Popovića, sa sedištem u selu Bovanu sreza Rasinskog. 2.— Veza je uhvaćena sa sledećim vojvodama, a pregovori za stavljanje pod našu komandu vodiće se ovih dana i to: a) Vojvodom Pukovačkim Dragutinom; b) Vojvodom Topličkim Vukojem Pećancem; rođak Koste Pećanca; v) Vojvodom Istočkim; g) Vojvodom Nikolom Koštrimovićem;<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_86.htm Izveštaj delegata Štaba Draže Mihailovića za istočni sektor od 19. maja 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizaciji četničkih jedinica i saradnji sa jedinicama Koste Pećanca]</ref>}} Major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »Herman«) obavještava 23. maja 1942. Vrhovnu komandu i Dražu Mihailovića da se povezao sa vojvodom [[Jordanom Kimićem]], komandantom legalizovanog četničkog odreda Koste Pećanca u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]]. Đurić navodi da Kimić ima „odred od 3000 naoružanih ljudi spremljenih za prelaz kad bude vreme“, budući da „prilazi potpuno nama sa svim ljudstvom“. Za Kimića Đurić tvrdi da je „u ovim krajevima vrlo popularan i svi ljudi idu samo s njim“. Radoslav Đurić predlaže Mihailoviću: „Da se Kimiću da ovlašćenje za Južnu Srbiju [naziv za [[Makedonija|Makedoniju]] — prim.]; da ja sa štabom budem sa njim kao Vaš istaknuti štab za granične srezove u Srbiji i Južnu Srbiju i da sa njim radim na organizaciji. Ako smatrate pogodnije, onda ću biti kod Kimića načelnik štaba.“ O situaciji na teritoriji južnosrbijanskih srezovâ, major Đurić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Na terenu opšte raspoloženje za nas. Svi odredi i žandarmerija pridobijeni i izbušeni a rad po uputu pet u toku u srezu [[Lebane]], [[Leskovac]], [[Vlasotince]], [[Surdulica]] i [[Vladičin Han]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_88.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 12. do 27. maja 1942. godine]</ref>}} Krajem maja 1942. Mihailović je obaviješten i o kooperaciji četnika Pavla Đurišića sa legalizovanim Sandžačkim četničkim odredom pod komandom [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]] i [[Vučko Ignjatović|Vučka Ignjatovića]] tokom [[Operacija Trio|operacije Trio]]. Major [[Petar Baćović]] piše o ponudi koju su komandanti iz Srbije uputili kapetanu Đurišiću da se, poput njih dvojice, stavi pod Nedićevu komandu: {{izdvojeni citat|Smatram da bi trebalo, Gospodine Ministru, i radi njega i radi uređenja svih drugih pitanja na teritoriji Crne Gore i Sandžaka, da što pre uputite ovamo majora Ostojića da se ispita situacija i dođe u dodir s ljudima. Smatram za dužnost da napomenem, da je major Glišić i Ignjatović tražili od kapetana Đurišića da ovaj dadne pismenu izjavu o stavljanju svojih odreda pod komandu generala Nedića, a da je Đurišić odbio da to učini.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_93.htm Izveštaj majora Petra Baćovića s kraja maja 1942. Draži Mihailoviću o borbama četničkih, italijanskih i Nedićevih jedinica protiv partizanskih snaga u Crnoj Gori i Sandžaku maja 1942. godine]</ref>}} Major Glišić je već tokom aprila radio na povezivanju sa kapetanom Đurišićem i njegovim komandantima u Crnoj Gori. Za ovo je dobio ovlašćenja kako od Milana Nedića, tako i od Vrhovne komande JVuO. Prepreku su mu činile [[Italijani|italijanske]] vlasti koje nijesu dopuštale prelazak njegovog ljudstva na lijevu obalu Lima, ali i njemački okupator, budući da Sandžački četnički odred (i to po odluci generala [[Paul Bader|Paula Badera]]<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/>), poput ostalih legalizovanih odreda, od polovine aprila biva direktno potčinjen komandantima lokalnih sektora njemačke oružane sile.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, kutija 29, fascikla 2, dokument br. 22, str. 1.</ref> O susretu sa Đurišićevim ljudima major Miloš Glišić je obavijestio pukovnika [[Miloša Masalovića]], šefa kabineta generala Milana Nedića, zaključivši da „veza sa [[Crnogorci]]ma postaje svakim danom sve bolja i čvršća“.<ref>ASŽ, fond Ž-30, Zbirka fotografija, kut. 206, sl. 37.</ref> Vezu sa Đurišićem je preko Glišića održavao i major [[Zaharije Ostojić]], koji se nalazio u VK JVuO. Pored toga, major Glišić se usredsredio da popravi odnose sa Talijanima, te će u narednom periodu na tome raditi svakodnevno.<ref>{{harv|Живковић|2017|p=556}}</ref> U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. Srpska državna straža je bila najbrojnija kvislinška oružana formacija tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Srbiji. Međutim, Nijemci nijesu imali u nju povjerenja iz dva osnovna razloga: prvo, smatrali su da je riječ o neborbenoj formaciji; drugo, da većina njenih pripadnika inklinira četničkom pokretu Draže Mihailovića. U jednom izvještaju<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153725—27.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/299-300.</ref> iz 1942. godine upućenom [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru vanjskih poslova [[Treći Reich|Trećeg Reicha]], svoj stav o ovom problemu je definirao opunomoćenik njemačkog ministarstva u Beogradu [[Felix Benzler]]: {{izdvojeni citat|Srpski izvršni organi su nemoćni pred ustaničkim pokretom. Srpska državna straža, koja preko svojih oficira snažno naginje Draži Mihailoviću, zatajuje naročito protiv njegovih pristalica.}} Krajem maja 1942. godine, do njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji Paula Badera su stigle informacije o tome kako je general Mihailović razvio široku mrežu povjerenika „na srpskom prostoru nekadašnje okupirane jugoslovenske države“. Veza između Mihailovićevih odreda u Srbiji i SDS bila je do to mjere izražena da je general Bader predložio da svi legalni četnički odredi, kao i pojedini odredi SDS, budu razoružani.<ref>AVII, Nemačka arhiva (NMA), 27—1A—26, Izveštaj od 31. maja 1942.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 152.</ref> Uz [[Manojla Koraća]], Mihailovićevog legalizovanog oficira i Nedićevog okružnog načelnika u Užicu, među najaktivnijim učesnicima progona partizana i njihovih simpatizera u užičkom kraju, posebno se isticao [[Folksdojčeri|folksdojčer]] i ljotićevac [[Miloš Vojinović]] (Henrih Lautner), komandant Desetog dobrovoljačkog odreda.<ref>Радивоје Папић, Ужичка република 1941. Водич кроз изложбу, Народни музеј Ужице, 2017, стр. 150.</ref> Sjedište odreda je bilo u [[Bajina Bašta|Bajinoj Bašti]]. Tokom [[Borbe za Istočnu Bosnu 1942.|borbi za istočnu Bosnu]], major Radoslav Đurić (»Herman«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO da je [[Jezdimir Dangić]] na sastanku sa potpukovnikom Manojlom Koraćem, te da će četnicima u pomoć pristići snage pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]] i Vojinovićev Deseti dobrovoljački odred: {{izdvojeni citat|Iz Bosne 19-III: Situacija ozbiljna. Partizani drže [[Vlasenica|Vlasenicu]] i [[Milići|Miliće]] a opsaduju [[Rogatica|Rogaticu]] i [[Han Pijesak]]. [[Srebrenica]] i [[Drinjača]] u našim rukama. Prema [[Zvornik]]u samo naši odredi. Bosanci neće da se bore protiv partizana. Gde su partizani sa našim odredima, oficiri su morali napustiti odrede jer partizani ubijaju sve (odreda) oficire koje uhvate. Račićev odred hoće da se bori ali je slab brojno. Partizani jaki 2000 ljudi. Iz Užica krenuo Matić sa 1000 ljudi ka Rogatici. Po odobrenju Nedića, Dangić danas na sastanku sa Koraćem. Dakićev odred prišao partizanima. Dangić uopšte nema svojih snaga za borbu. Doći će i Ljotićevci iz Bajine Bašte u pojačanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref>|Depeša majora [[Radoslav Đurić|Radoslava Đurića]] Vrhovnoj komandi JVuO od 19. marta 1942. godine}} U svom izvještaju od 26. marta 1942. godine, major Đurić upoznaje generala Dražu Mihailovića sa pojedinostima saradnje dobrovoljačke komande iz Bajine Bašte sa štabom istočnobosanskih četnika: {{izdvojeni citat|U vezi sa akcijom u Bosni postoje mnoge ambicije kako lične pojedinaca, tako i pojedinih političkih partija i to: zemljoradnika (kdant pozadine kod Dangića vojvoda Botić, vojvoda Risto Đukanović), JRZ i Ljotićevaca. Ljotićevci rade preko komandanta njihovog odreda u B. Bašti — Lautnera. On je uspeo da postane intiman prijatelj Dangića, vrlo često su zajedno, pa čak i neki Nikić inspektor Ljotićevih odreda dolazi često u Dangićev štab.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_65.htm Izveštaj majora Radoslava Đurića od 26. marta 1942. Draži Mihailoviću o vojno-političkoj situaciji u istočnoj Bosni i stanju četničkih jedinica]</ref>}} [[Lazar Trklja]], ispred Operativnog štaba bosanskih četničkih odreda (šifra »505«), piše 11. aprila 1942. u depeši VK JVuO o teškoj situaciji nakon [[Ustaše|ustaške]] ofanzive.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 193.</ref> Trklja navodi da se formacija SDK pod Vojinovićevom komandom na frontu pridružila četničkim snagama kapetana [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]]: {{izdvojeni citat|Ustaše zauzele Vlasenicu, Drinjaču i [[Bratunac]]. Partizani su se i sa ova dva sreza povukli. U ova dva sreza ima oko 2000 četnika. Iz Srbije nema nikog još sem Račićevih ljudi i X. dobr. odreda iz Bajine Bašte; oni su na [[Drina|Drini]]. Nalazim se sa Račićem. Sve će biti po traženju.}} Vazduhoplovni kapetan I klase [[Manojlo Pejić]], pomoćnik načelnika štaba Komande Bosanskih četničkih odreda majora [[Slavoljub Vranješević|Slavoljuba Vranješevića]],<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref> juna 1943. je sastavio izvještaj, u kojem se dotakao svih bitnijih događaja u razvoju četničke organizacije u istočnoj i [[Srednja Bosna (oblast)|srednjoj Bosni]] od septembra 1941. do juna 1943.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 164, str. 779.</ref> Kapetan Pejić obavještava svoje nadređene o formacijama srpske kvislinške vlade koje su sarađivale sa bosanskim četničkim odredima: {{izdvojeni citat|— Grupa Ljotića, izražena preko komandanta odreda Lautnera, koji nas je pomagao i spasavao narod; <br> — Major — tada »potpukovnik« Matić, već od ranije reflektira na neku veću funkciju u Bosni, zbog čega ruši sve ostale, održava vezu sa kap. Dakićem i prikuplja oko sebe izbegle bosanske četnike. <br> — Major, tada »potpukovnik« Korać, nema više ambicije za Bosnu, jer je sada okružni načelnik u Užicu, sa velikom vlašću, ali i on nas sve mrzi.}} O povezanosti Henriha Lautnera sa Dragoslavom Račićem, ali i s drugim četničkim komandantima, svjedoči u svojim ratnim memoarima i Ljotićev sekretar [[Boško Kostić]]. U maju 1943. Kostić se sastao sa Čedom Vujovićem, delegatom Draže Mihailovića iz [[Čačak|čačanskog]] kraja. Nakon što mu se Vujović žalio na obračune između četnika i dobrovoljaca, Kostić je o Vojinoviću–Lautneru iznio sljedeće zapažanje: {{izdvojeni citat|Što se tiče Vojnovića–Lautnera, meni nisu detalji poznati, pa bih ga molio da mi to iznese konkretno, kako bih o tome referisao Nediću i Ljotiću. Napomenuo sam pri tom da baš sad idem iz Užica gde sam i čuo i video, da Vojnović saradjuje sa pojedinim četničkim komandantima kao, na primer, sa Ajdačićem, Katanićem, Markovićem a znam da je četničkom komandantu Račiću učinio velike usluge i dao dosta municije a jednom prilikom mu je spasao i život. S druge strane znam, da je Vojnović–Lautner sa svojim odredom najviše doprineo da se preko krvave Drine prebaci u Srbiju mnogo hiljada srpske dece i drugih Srba i Srpkinja što su bežali pred ustaškim zlikovcima.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 108–109.</ref>}} Sekretar Kostić je zamolio Vujovića i da prenese Mihailoviću čvrsta uvjeravanja Nedića i Ljotića: {{izdvojeni citat|Nedić i Ljotić spremni su da Dražu pomažu [sa] oružjem, municijom, novčano i u svakom drugom pogledu, sve što budu mogli. Oni mole đenerala Mihajlovića, da sa svoje strane u Srbiji ne uspostavlja za sada, svoju vlast, jer da je narodu teško već i ovo dvovlašće, Nemaca i Nedićeve vlade. Trovlašće bi bilo još daleko teže, jer bi ono izazvalo velike zabune, da ne kažemo anarhiju, pošto bi bile dve srpske vlasti i narod ne bi znao koga da sluša. Nedić i Ljotić dalje poručuju, da srpska vlada u Beogradu neće postavljati više komadante oružanih jedinica niti okružne i sreske načelnike, bez prethodne saglasnosti đenerala Mihajlovića. Oni smatraju, da bi đeneral Mihajlović trebao da ostane izvan teritorije okupirane Srbije i da tamo čisti teren od komunista, a oni će u Srbiji taj isti posao da rade. U danom momentu spremni su da vlast i sve svoje oružane odrede predaju Draži ili licu koje Kralj bude odredio.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 110.</ref>}} Lazar Trklja, Mihailovićev politički izaslanik u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni i Hercegovini]], potvrdio je u i svom ratnom dnevniku da je Vojinović–Lautner bio naklonjen »bosanskoj stvari«, tj. tamošnjoj organizaciji četnikâ: {{izdvojeni citat|U Bajinoj Bašti bio je Ljotićev dobrovoljački odred. Istina, on je prema bosanskoj stvari bio naklonjen, ali nepomirljivi neprijatelj svake akcije koja se vezivala za London i bila antinemačka.<ref>[https://www.vladimirdimitrijevic.com/sr-yu/tekstovi/459-na-golgotskom-putu-ratni-dnevnik-lazara-trklje-1941-1944-otkopana-istina-sluzbeni-glasnik-beograd-2020-priredio-nikola-trklja-2.html Vladimir Dimitrijević: NA GOLGOTSKOM PUTU - RATNI DNEVNIK LAZARA TRKLjE 1941-1944 OTKOPANA ISTINA, SLUŽBENI GLASNIK, BEOGRAD 2020, PRIREDIO NIKOLA TRKLjA]</ref>}} Predratni [[Valjevo|valjevski]] [[ZBOR|zboraš]] [[Borivoje Karapandžić]], prosvetar u jedinicama SDK tokom okupacije, piše o saradnji dobrovoljačkih jedinica iz zapadne Srbije sa Mihailovićevim četnicima u istočnoj Bosni. Opisujući Vojinovićevu ključnu ulogu u spašavanju srpskih izbjeglica, u knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'' Karapandžić navodi, između ostalog, sljedeće: {{izdvojeni citat|Prelazeći preko Drine, dobrovoljci su dolazili u dodir i s pojedinim četničkim odredima iz Istočnog dela Bosne. Pri tim dodirima, a i docnije, dobrovoljci su davali bosanskim četnicima i oružje i municiju, kao i druge potrebe. Sve što je moglo koristiti srpskoj braći u Bosni, dobrovoljci su im, takoreći otkidajući od sebe, s ljubavlju davali, izražavajući tom prilikom divljenje prema njihovoj četničkoj borbi. Razume se, ovu pomoć dobrovoljci su davali onim četničkim komandantima i njihovim odredima, koji su se beskompromisno borili protivu svih srpskih dušmana, a naročito protivu ustaša i komunista. Takvi komandanti su bili: major [[Jezdimir Dangić]], kapetan [[Stevan Damjanović|Stevan Damjanović – Leka]] i Đura Bižić, koji su i svoje živote položili na oltar Otadžbine, boreći se protivu srpskih din dušmana.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 201—202.</ref>}} U cilju zaustavljanja ustaškog nadiranja ka Drini, četničkom su vođstvu u istočnoj Bosni iz Vrhovne komande JVuO tada stizale naredbe i da svoje pokrete koordiniraju, između ostalih, zajedno sa potpukovnikom [[Radojkom Jovandarićem]], komandantom legalizovanog Kotleničkog četničkog odreda. Potpukovnik Jovandarić se na službi pri kvislinškoj upravi takođe nalazio u Bajinoj Bašti: {{izdvojeni citat|21-III. — Neka Dangić stupi u vezu sa p.puk. Jovandarićem u Bajinoj Bašti da mu da prvu pomoć. Pripremamo slanje pomoći radi podizanja morala. Neka Račić prikupi sa svog najboljeg terena u Srbiji ljudstvo i privuče sebi za rad u Bosni. Pošaljite ljude Panteliću u Krupanj za pojačanje. Stupiti u vezu sa p. puk. Jovandar. u B. Bašti. Naredite svima u ime moje.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine]</ref>}} Narednog mjeseca, major [[Zaharije Ostojić]] (šifra »222«) šalje depešu u kojoj zahtijeva sljedeće: {{izdvojeni citat| ''Br. 15 za 505, key 3, 15-IV-942 god.'' Javite da li je Dangić odveden. Potrebne snage uzeti od Račića, Mitića, Jovandarića i Matića. Svi su vam bliži i stupite sa njima u vezu. Čim nađete siguran teren, po datim uputstvima Laze [Trklje — prim.] baciće Vam se iz vazduha oružje, municija i ostalo. Učinite sve da se narod sačuva. Pošaljite detaljnije izveštaje o Hercegovini i odgovorite na ranije postavljena pitanja. — 222.<ref>Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981, str. 206—207.</ref>}} O pomoći koju su srbijanski četnički odredi pružili četnicima u istočnoj Bosni, sadejstvujući s njima u borbi protiv ustaša na Drini u proljeće 1942. godine, Dražu Mihailovića je 4. maja 1942. obavijestio<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 664, стр. 566—568.</ref> i kapetan [[Dušan Radović Kondor]], komandant legalizovanog Zlatiborskog četničkog odreda: {{izdvojeni citat|U toku prošlog meseca sa svojim odredom prebacio sam se preko Drine kod Starog broda, pa sam na položajima oko Perušića vodio borbu sa ustašama. Dana 2. maja t. g. povukao sam se na desnu obalu Drine, pod pritiskom neprijatelja. Dana 3. maja t. g. oko 9 časova na položajima oko Vežanje na Tari planini presreli su me Nemci i razoružali mojih 69 ljudi, iako sam imao odgovarajuće dokumente o legalnom postojanju odreda na teritoriji Srbije. Otpor nisam dao, jer nisam imao instrukcija. Svoje ljude, koji su mahom Bosanci prekaljeni kroz borbe i gerilske poduhvate, sačuvao sam i držim ih na okupu na pogodnom mestu. Oružje ću dobiti. Molim za hitno naređenje kuda da krenem i kom odredu da se priključim. Nalazim se u okolini Užica. S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu.}} Pripadnici četničke organizacije iz istočne Bosne su nastavili održavati kontakte sa kvislinškom upravom Milana Nedića i nakon hapšenja majora Jezdimira Dangića od strane njemačkih okupacionih vlasti. 20. maja 1942. prispio je u Beograd memorandum iz štaba istočnobosanskih četnika (upućen „gospodinu Milanu Nediću, predsedniku srpske vlade“), u kome se pružaju podaci o istorijatu četničkog pokreta i traži pomoć u novcu, ishrani i naoružanju. Četničke vođe obavještavaju generala Nedića da je vojvoda [[Stevan Botić]], nakon Dangićeva hapšenja, preuzeo dužnost komandanta. U memorandumu, četnici iz istočne Bosne mole Nedića da njihovu akciju pomaže što više može, tako što će za sreske načelnike i komandante oružanih odreda u brojnim mjestima [[Zapadna Srbija|zapadne Srbije]] postaviti ljude koji bi na četničku akciju u istočnoj Bosni gledali „pravilno, srpski i patriotski“.<ref>AVII, br. 9/2-1, k. 1a.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/285.</ref> U depeši poslatoj 27. maja 1942. članu četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] (CNK) Lazaru Trklji, general Mihailović piše: „Ceo dosadašnji rad u Bosni poznat mi je kao i težnja vlade spasa... Naši ljudi moraju prekinuti svaku vezu sa Beogradom. Ako Beograd želi da pomaže ta pomoć neka se ukaže stanovništvu preko posrednika koji treba da budu pošteni bez političkih tendencija.“<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_112.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 10. maja do 27. juna 1942. godine]</ref> 30. juna 1942. Trklja odgovara Draži Mihailoviću: „Veza sa zvaničnim Beogradom sve je manja a i on nas se odriče.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_123.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 18. jula 1942. godine]</ref> Vojvoda Stevan Botić, komandant Bosanskih četničkih odreda i njegov načelnik štaba kapetan [[Borivoje Mitranović]], u pismu poslatom 17. jula 1942. godine, obavještavaju jednog četničkog oficira zašto ipak ne žele prekinuti veze sa »zvaničnom Srbijom«: {{izdvojeni citat|Došle su vesti od Čiče koje nismo mogli do kraja proveriti dali su od njega da se od njegove strane više ne računa sa celinom bosanske akcije i da se sve veze sa zvaničnom Srbijom prekinu... <br /> Mi smo se odovuda usprotivili prvo da mi ne možemo javno da prekinemo veze sa Srbijom time što bi se javno deklarisali za tu akciju gde smo svi zato što bi nam bio onemogućen svaki azil u Srbiju i kupovina municije i oružja, a da ne govorimo o nejači koja svakim danom otuda beži.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_122.htm Obaveštenje Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda od 17. jula 1942. kapetanu Milivoju Kovačeviću o razlozima neslaganja sa politikom Draže Mihailovića prema četnicima u istočnoj Bosni]</ref>}} Četnički kapetan [[Pavle Grubač]] izvještava majora Petra Baćovića 23. jula 1942. o situaciji u istočnoj Bosni, navodeći da sarađuje sa potpukovnikom Momčilom Matićem, legalizovanim ravnogorskim oficirom i komandantom Nedićeve »Drinske grupe srpskih oružanih snaga«. Kapetan Grubač piše da se s potpukovnikom Matićem povezao i vojvoda Stevan Botić, koji je tih dana prešao preko [[Drina|Drine]] u Srbiju: {{izdvojeni citat|Botić je preko svojih ljudi uspeo da je iz odreda potpukovnika Matića otišlo 36 ljudi sa oružjem i sada neznam da Matić neće imati neugodnosti kod Nemaca pošto su puške registrovane. Botić je sa time prekinuo svaku vezu sa Matićem koji mu je dao 11 sanduka municije i hrane, pre odlaska. [...] <br /> Sa Drinskom grupom stojim odlično. Oni mi izlaze u susret u svemu jer inače bez srestava nebih mogao izlaziti na kraj niti raditi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_127.htm Izveštaj kapetana Pavla Grubača od 23. jula 1942. majoru Petru Baćoviću o radu Gorskog štaba bosanskih četničkih odreda i situaciji u istočnoj Bosni]</ref>}} Kapetan [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]], tada u svojstvu legalizovanog oficira na službi u [[Zaječar]]u, poslao je 22. juna te godine Vrhovnoj komandi JVuO depešu<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_111.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 31. maja do 26. juna 1942. godine]</ref> kojom obavještava da je uspostavio veze sa [[Sokolski pokret|sokolskom organizacijom]], kao i sa ljudstvom kvislinške SDS u glavnom gradu okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|Naredite da štab br. 2 preduzme hitno čišćenje izdajica u Beogradu. Ja ću gledati da angažujem pojedine sokolske trojke i žandarme koji su sigurni za taj cilj. Javite da li imate neko naređenje za rad Sokola u Beogradu. Kod mene je načelnik Sokola sa Čukarice. Oni su dobro organizovani. 700 žandarma iz Beograda traže instrukcije od mene.}} Nakon što je [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa, načelnicima okrugâ u Srbiji navodno izdao naređenje da održavaju dobre odnose sa četnicima, u depeši od 30. juna 1942.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> general Mihailović upućuje svoje komandante na saradnju sa policijskim aparatom kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Aćimović naredio izvesnom broju okruž. i sres. načelnika da budu blagonaklonjeni prema nama kako bi po padu Nemačke preko njih imao sve konce vlasti u svojim rukama. Imati na umu ovo, koristiti policiske njuške a ništa ne otkrivati niti im verovati. Obavestite sve susedne komandante.|[[Dragoljub Mihailović]]}} U vrijeme dok je obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova u Vladi nacionalnog spasa, Milan Aćimović je predstavljao drugu ličnost po uticaju u kvislinškim strukturama, odmah iza generala Milana Nedića. U tom pogledu, karakteristično je kritički intonirano pismo s kraja ljeta 1942. godine, čiji je autor general [[Harald Turner]], načelnik Upravnog štaba njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji. Naime, nakon što je centrala [[Abwehr]]a u Beogradu poslala izvještaj u kom se Aćimović pokušava diskreditovati, i to na osnovu dostavâ poteklih iz krugova bliskih Dimitriju Ljotiću, dr Turner je ustao u njegovu odbranu, uputivši oštre prijekore centrali Abwehra zbog neosnovanih kleveta na Aćimovićev račun. Turner za Aćimovića tvrdi da od početka „stoji na odlučujućem mestu u javnom životu Srbije“, kao i da je u vrijeme [[Gušenje ustanka u Srbiji|gušenja ustanka u Srbiji]], upravo Aćimović predložio Nedića za predsjednika srpske vlade, čime su otklonjene prepreke za provedbu ove njemačke zamisli u djelo. Iz Turnerova odgovora postaje jasno da Aćimović ni svoje kontakte s generalom Dražom Mihailovićem nije mogao uspostaviti samostalno ili bez dozvole njemačkih obavještajnih strukturâ: {{izdvojeni citat|Ovome [Nediću] je on [Aćimović] do današnjeg dana lojalno služio, isto tako kao što je lojalno sledio naređenjima nemačke vojne uprave... Nakon što su se smirile prilike u Srbiji, Aćimović je, kao ministar unutrašnjih poslova, a time i kao vrhovni šef državne sigurnosti, posle ministra predsednika imao izvršnu vlast u svojim rukama. Sa svoje strane je vođa pokreta Zbor, [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]], gledao da ostvari svoje političke namere i da u pogodnom trenutku on dođe na vlast. Već skoro tri četvrtine godine on se trudi da ugrozi, preko svojih poverljivih ljudi, poverenje prema Aćimoviću, i to metodom svojstvenom samo [[Balkan]]u, neistinitim klevetanjem... Tvrđenje da je jedan poverljiv čovek ministra Aćimovića pre izvesnog vremena razgovarao u [[Ljig]]u sa Dražom Mihailovićem, netačno je. Način na koji Aćimović, kao ministar unutrašnjih poslova, ima da saobraća sa Dražom Mihailovićem, ugovoren je između zapovednika Sigurnosne policije i [[Sicherheitsdienst|SD]]-a i pod kontrolom je istoga.<ref>Istorijski arhiv grada Beograda, sudski predmet Dragog Jovanovića, optužni materijal.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 84.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 186—187.</ref>}} U avgustu 1942, centrala Abwehra u Beogradu je obavijestila nadređene da postoje izvještaji o tajnoj korespondenciji između Nedića i Aćimovića s jedne i Draže Mihailovića s druge strane. Desetog oktobra je [[Gestapo]] primio izvještaj četnika Nemanje Pavlovića, inače kurira obaveštajne službe Draže Mihailovića, u kojem je Milan Aćimović optužen za održavanje stalne veze sa pokretom DM. Pavlović konkretno navodi: Aćimović se u [[Svrljig|svrljiškom]] srezu sastao sa četničkim oficirima majorom Đurićem i majorom [[Velimir Piletić|Piletićem]] i predao im šifrovani izvještaj; Aćimović je izdao povjerljivo naređenje sreskim načelnicima da pomažu ravnogorce; po svoj prilici Aćimović šalje poštu za Mihailovića preko majora Jove Petrovića iz [[Subjel]]a kod [[Kosjerić]]a; Aćimović je naredio okružnom načelniku Popoviću da čuva Mihailovića i da za njim oprezno šalje potjere s tim da ga uvijek o tome unaprijed informiše. U zaključku izvještaja se navodi: »Aćimović radi punom parom za Dražu.«<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 91.</ref> Draža Mihailović je [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{izdvojeni citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Već 21. avgusta 1942, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{izdvojeni citat|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine]</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} Nakon dva dana, Draža Mihailović preko »Feliksa« (tj. [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]]) upozorava potpukovnika [[Dragoslav Pavlović|Dragoslava Pavlovića]] (pseudonim »Rodrigo«): {{izdvojeni citat|Legalizovanim saopštiti da budu na oprezi jer će Nemci hapsiti sve. Neka zapaze trenutak i na vreme se bace u šumu. Neprijatelj treba da bude prevaren a ne oni.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_155.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 22. do 28. avgusta 1942. godine]</ref>}} U raspisu od 8. septembra 1942. upućenom svojim komandantima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]] (između ostalih: [[Petar Baćović|Baćoviću]], Vučkoviću, [[Radoslav Đurić|Đuriću]], [[Miodrag Palošević|Paloševiću]], [[Dragutin Keserović|Keseroviću]], [[Siniša Ocokoljić|Ocokoljiću]], Rakoviću, Smiljaniću i dr.), Mihailović iznova kritikuje pasivnost legalizovanih odreda i naređuje stvaranje "letećih jedinica" koje ne bi bile legalne, ali bi se oslanjale na legalizovane odrede i služile bi za "uništavanje neprijatelja": {{izdvojeni citat|U mnogim našim krajevima oseća se zastoj u aktivnom radu. Mnogi legalizovani delovi prešli u mirnodopski život. Mnogi zaboravili da je rat, i da neprijatelja ima mnogo i svuda. Naređujem da svi kom-danti brigada organizuju leteće jedinice iako će to biti za svakog naređeno. Ove jedinice ne mogu biti legalne. Njihovo je mesto šuma i planina. Njihova akcija brza i odlučna, protiv svih i svakoga. Legalni delovi da im posluže kao baza za snabdevanje i prikrivanje, kao grom ove jedinice ima da uništavaju narodne izdajnike i sve unutrašnje neprijatelje, Ljotićevce, komuniste, Pećančeve. O formiranju ovih jedinica kao i o njihovom radu izveštavati. Pred događajima koji nastupaju, ovi leteći delovi poslužiće kao jezgro za mobilizaciju svih snaga brigada. Prednje saopštite svima susedima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_166.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama štaba Draže Mihailovića od 3. do 9. septembra 1942. godine]</ref>|[[Dragoljub Mihailović]]}} General [[Asen Nikolov]], komandant bugarskog okupacionog korpusa, izvještava septembra 1942. njemačkog komandujućeg generala u Srbiji Paula Badera o velikom uplivu pripadnika JVuO u ljudstvu SDS, i navodi da su na jugu Srbije postojale „dobro zakamuflirane organizacije (štabovi) nacionalnog pokreta Draže Mihailovića... Članovi tog pokreta skrivaju se iza službenih položaja i ovlasti. Nalaze se među rukovodstvom vladinih četnika, među oficirima Srpske državne straže, među sveštenicima, učiteljima, državnim službenicima“.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 307.</ref> Komandant italijanske 2. armije general [[Mario Roatta]] izvijestio je 23. septembra 1942. Vrhovnu komandu u [[Rim]]u o razgovoru vođenom sa [[Ilija Trifunović-Birčanin|Ilijom Trifunović]]em i [[Dobroslav Jevđević|Dobroslavom Jevđević]]em o nastavku [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|saradnje Italijana i četničkih odreda]] na teritoriji [[NDH]]. U izvještaju se navodi da dvojica vojvodâ prećutno priznaju postojanje sporazuma između Mihailovića i Nedića, tj. svojevrsne zajedničke strategije prema okupatorima u svrhu »spasavanja srpskog naroda«: {{izdvojeni citat|Izveštavam da u novom razgovoru koji sam imao sa Trifunovićem, a kojemu je prisustvovao i Jevđević, i jedan i drugi su ponovo dozvolili mogućnost da Nedić i Draža Mihailović deluju sporazumno i da održavaju kontakte. Mada pomenuti sagovornici nisu rekli, ipak treba smatrati da se osnov za sporazum sastoji u sledećem: 1) »spasavanje srpskog naroda« (koji je, navodno, već imao jedan milion žrtava) i očuvanje od daljih masovnih gubitaka; 2) formiranje, održavanje i ojačavanje oružanih formacija (četničkih) određenih da, u momentu kada bude mogućno i celishodno, stupe u akciju sjedinjeni pod komandom Mihailovića; 3) u vezi sa ciljem iznetim u tač. 1), i da bi se omogućilo izneto u 2), u međuvremenu se prilagoditi ambijentalnim prilikama, odnosno: sarađivati u Srbiji (Nedić) sa Nemcima, a u Hrvatskoj (poznate jedinice) sa Italijanima. Mada je ovo što je dosad izneto očigledno, interesantno je da su pomenuta dva četnička rukovodioca delimično priznali a delimično ostavila da se shvati.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 1: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1981, strana 886.</ref>}} U ljeto 1942. godine, italijanski nadležni organi su pustili iz ratnog zarobljeništva veliki broj odabranih oficira i podoficira [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], sa ciljem uspostavljanja potpune kontrole nad odredima [[Antikomunistička dobrovoljačka milicija|Antikomunističke dobrovoljačke milicije]] (MVAC). Major [[Žarko Todorović]], ilegalni ravnogorski komandant Beograda i Severnih pokrajina, izvijestio je generala Dražu Mihailovića 5. septembra 1942. o puštanju na slobodu potpukovnika [[Ilije Mihića]], potonjeg komandanta Ličkih četničkih odredâ: {{izdvojeni citat|U Lici Ilija Mihić sa 50 oficira i 200 podoficira puštenih u tu svrhu iz italijanskog ropstva, uspostavlja rad sa srpskim življem po dogovoru sa Italijanima. Sedište [[Gračac]]. Pseudonim »Minziner Vilim«. Stupio je u vezu sa Nedićem preko Kukića. Sa nama nije tražio vezu. Poslaću mu poziv da nam se stavi pod komandu.<ref>AVII, ČA, K–294, reg. br. 5/1.</ref>}} Major Žarko Todorović pominje vezu potpukovnika Mihića sa pukovnikom [[Ilijom Kukićem]], koji je tokom 1942. komandovao Srpskim dobrovoljačkim korpusom, nakon što su Nijemci uhapsili pukovnika [[Kostu Mušickog]], upravo zato jer je pomagao Mihailovića i četnike. O izvjesnim vezama Mihića s Kukićem (a preko njega i s Milanom Nedićem), kao i sa italijanskim vlastima, general Mihailović je bio obaviješten krajem septembra 1942. i od strane vojvode Trifunovića-Birčanina, Mihićevog starješine: {{izdvojeni citat|Svoje bavljenje na [[Sušak]]u i u [[Rijeka|Fijumi]] iskoristio sam da dođem u lični dodir sa komandantom ličkih četničkih odreda potpukovnikom Ilijom Mihićem i njegovim oficirima, koji su došli sa terena. Tom prilikom konstatovao sam da ova naša četnička grupa radi pod dosta teškim uslovima. Svi pokreti oficira i njihova akcija na terenu pažljivo se kontrolišu ne samo od strane Italijana, već i od Hrvata, koji koriste svaku priliku da denunciraju četnike i otežaju im rad na organizaciji. [...] Kad sam upitao ppukovnika Mihića, da li je i u kakvoj nameri preko pukovnika Kukića uhvatio kontakt sa Nedićem, odlučno je izjavio da u tom pravcu nije preduzimao nikakve korake i da uopšte niti ima, niti želi sa Nedićem da ima ma kakvu vezu. Biće, međutim, potrebno da proverim o kom je Mihiću reč, pošto na mojoj teritoriji postoje još dva viša oficira sa istim prezimenom... O rezultatu ove provere izvestiću naknadno, a na našeg Mihića ću budno motriti.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_172.htm Pismo Ilije Trifunovića Birčanina s kraja septembra 1942. Draži Mihailoviću o razgovorima sa komandantom italijanske 2. armije o realizaciji plana uništenja partizanskih snaga u zapadnoj Bosni]</ref>}} Od 1941. do 1943. godine, [[italija]]nsko poslanstvo u Beogradu izvještavalo je vladu u [[Rim]]u o svim važnijim događajima na teritoriji okupirane [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Tako je i velika kriza Nedićeve vlade u drugoj polovini 1942. bila jedna od temâ kojom se bavila italijanska ambasada u glavnom gradu Srbije. Službenici italijanskog diplomatskog predstavništva su ukazivali na sukob između Nedića i Ljotića, kao i na njihove suprotstavljene pozicije. Kako je pisao prvi sekretar poslanstva Giorgio Spalazzi, Dimitrije Ljotić je urgirao kod njemačkih vlasti da intervenišu u cilju sređivanja situacije, zaprijetivši izlaskom svojih predstavnika iz vlade ukoliko do toga ne dođe. Ovo se prvenstveno odnosilo na generala Mihailovića, koga je Ljotić okarakterisao kao „gospodara skoro svih oružanih snaga, državnih organizacija i javnog mnjenja“, kojima je Nedić bio samo formalno na čelu. Spalazzi navodi i da se sâm general Nedić slagao sa tvrdnjom da je Draža Mihailović „onaj koji ima moć na terenu“, iz čega on zaključuje da su „[[Srbi]] potpuno protiv [[Sile Osovine|Osovine]]“, ali i da bi Ljotićeve predložene mjere dodatno pogoršale stanje u zemlji.<ref>DDI, Spalazzi a Ciano, serie IX, vol. IX, d. 105, 113.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941–1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 104.</ref> Krajem 1942, komandant Rudničkog korpusa JVuO kapetan [[Dragiša Ninković]] (prethodno legalizovan u [[Požarevac|požarevačkom]] okrugu kod kvislinških vlasti;<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_187.htm Izveštaj majora Miodraga Paloševića od 5. novembra 1942. Draži Mihailoviću o radu na organizovanju četničkih jedinica od 21. marta do 4. novembra 1942. godine]</ref> pseudonim »Leonardo«) uspostavio je saradnju sa ljudstvom kvislinške SDS u njihovim stanicama u [[Belanovica|Belanovici]], [[Ljig]]u i [[Babajić]]u. Njemački okupator je saznao za ovo te stražari bivaju razoružani.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I-III, Београд, 1999, стр. II/21.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 309.</ref> Potpukovnik [[Milan Kalabić]], načelnik požarevačkog okruga, uhapšen je 3. oktobra 1942. godine od strane [[Gestapo]]a, nakon što se otkrilo da je dostavljao informacije i oružje pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini, u kojoj je jedan od komandanata bio i njegov sin [[Nikola Kalabić]]. Nakon mučenja i saslušanja, Milan Kalabić je strijeljan.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=215.}} [[Marinski zbor Sjedinjenih Američkih Država|Mornarički]] pukovnik [[Albert B. Seitz]], pripadnik [[Ured za strateške usluge|OSS]] i član [[Sjedinjene Američke Države|američke]] vojne misije u Mihailovićevom štabu, ostavio je nakon rata zapis o Kalabićevoj smrti i njegovim vezama sa generalom Dražom Mihailovićem u knjizi ''Mihailovic: Hoax or Hero'' („Mihailović: prevarant ili heroj“). Zbog pogubljenja Kalabića starijeg, pukovnik Seitz isključuje samu mogućnost docnije saradnje Nikole Kalabića sa okupatorom, iako će on biti jedan od potpisnika [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma sa Nijemcima]] krajem novembra 1943: {{izdvojeni citat|Kada su Nemci napali Ravnu goru velikim snagama u decembru [1941. godine — prim.], prošao je on [Kalabić mlađi — prim.] kroz Srbiju u Šumadiju jugoistočno od Beograda. Kada je prolazio kroz srez gde mu je otac bio načelnik, koji se bio odlučio da ostane u službi i da pristane uz Nedića, Kalabić i njegovi ljudi bili su u bednom stanju — bez municije, polumrtvi od gladi, a jedino što ih je održavalo bila je njihova volja da prežive i da se bore. Otac se pobrinuo za to da mu sin i njegove pristalice budu potpuno nanovo opremljene. U decembru 1942. godine Gestapo je otkrio da je starac potajno pomagao ne samo svoga sina, već i druge Mihailovićeve snage. Bio je uhapšen i osuđen na smrt. Način izvršenja ove smrtne kazne bio je užasan. Povlačili su ga preko razbijenog stakla dok nije umro, ali iz njegovih usta nije se čula ni jedna reč. Kada sam kasnije preko ruskog radija čuo da Kalabić sarađuje sa Nemcima, mogao sam samo da držim pred očima sliku krvave izmrcvarene lešine ovog starca, voljenog od svoga sina, i u čudu se pitati kakvi to moraju biti ljudi koji mogu Amerikance smatrati toliko lakovernim.<ref>Albert Sajc, »Mihailović — šarlatan ili heroj?« Kolumbija, Ohajo, 1953.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_48.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆEVI KORPUSI POD KOMANDOM OKUPATORA]</ref>}} Iz ravnogorske komande Beograda (kapetan [[Aleksandar Saša Mihajlović]]) upozoravali su već 27. septembra 1942. na nesmotrenost potpukovnika Milana Kalabića, kao i na nadolazeće raspuštanje legalizovanih četničkih odreda od strane Nijemaca: {{izdvojeni citat|Negativnim radom Kalabićevih odreda, došla je kaznena divizija u Požarevački okrug i ceo kraj nalazi se pred katastrofom. Po saznanju, pretstoji razoružanje tih odreda od strane nemačkih vlasti. A ovi su spremni da se povuku u šumu, a to bi bio povod za nemačku akciju. Da bi se sačuvao narod molim da naredite Kalabiću da stupi sa mnom u vezu i da primi moju sugestiju o rešenju tog pitanja. Da bi se izbegla katastrofa bolje je da se jedan mali deo oružja preda i time Nemci umire. Tamo bi ostala straža [SDS — prim.] pod oružjem, '''a to su sve naši ljudi'''.<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, Радио депеше Југословенске војске у отаџбини 1941‒1942, Институт за савремену историју, Београд, 2021, стр. 962.</ref>}} U depeši od 22. decembra 1942, poručnik Nikola Kalabić prenosi Mihailoviću informacije o smrti svog oca, izražavajući odanost njemu i četničkom pokretu: „Stric [konspirativno ime Milana Kalabića — prim.] je u B[eograd]u sa još 16 oficira streljan. Žalim ga mnogo, ali sam presretan što je poginuo kao Dražin čovek. Istrajaću u ovoj borbi pa ma još ne znam kakav me udar zadesio. Živeo kralj! Živeo naš dragi Čiča! Živeo ravnogorski pokret!“ Istog dana, general Mihailović odgovara Kalabiću: „Hvala bogu da ste se spasli. Neizmerno žalim pale žrtve. Pored ovoga u Stricu sam izgubio najboljeg i svog i našeg prijatelja. Sve ćemo ih dostojno osvetiti.“<ref name="leskovackizbornik.rs"/><ref>Раде Ристановић, Милутин Живковић, Милош Чорбић, н. д., стр. 965.</ref> O hapšenju potpukovnika Kalabića, kao i o njegovom pogubljenju, Mihailović je radiogramom 23. decembra 1942. obavijestio i [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|emigrantsku vladu u Londonu]]: {{izdvojeni citat|Nemci su streljali majora Milana Kalabića... Kalabića je Nedić smatrao za svog najboljeg prijatelja... U stvari, Milan Kalabić je bio naš najodaniji saradnik i učinio je velike usluge našoj stvari.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv Udbe (drugo izdanje), Sloboda, Beograd, 1975, str. 144.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/269-270.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_13.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje LEGALIZACIJA MIHAILOVIĆEVIH ODREDA]</ref>}} Novinar [[Stanislav Krakov]], sestrić generala Milana Nedića te jedan od njegovih najbližih saradnika za vrijeme okupacije, u svojim ratnim memoarima potvrđuje da je potpukovnik Milan Kalabić, uz znanje predsjednika srpske kvislinške vlade, održavao vezu sa komandantom JVuO generalom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Sve akcije moga ujaka [generala Nedića — prim.] za spasavanje Kalabića bile su bezuspešne, iako je učinio sve što je ljudski bilo moguće da spase svog vernog komandanta, jer je Kalabić sve svoje veze sa Mihailovićem vršio sa znanjem moga ujaka, te služio kao veza za snabdevanje Mihailovićevih odreda.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 454.</ref>}} Krakov navodi i da se oko [[Božić]]a 1942, tj. pred sâm kraj godine, dva puta sastao sa generalom Nedićem. On piše da ga je zatekao u turobnom raspoloženju, citirajući riječi koje je Milan Nedić govorio „samo svojim najbližim i najpoverljivijim saradnicima“: {{izdvojeni citat|«Za [[srpski narod]], za svakog od nas, za mene lično ovo nisu dani [[Vitlejem]]a i mira među ljudima na zemlji. Ovo su dani [[Golgota|Golgote]], dani mučeništva i smrti, ali će dati [[Bog|Svevišnji]] da i za srpski narod dođu dani uskrsnuća. Vidim da je i Draža čuo moj glas i da je razumeo kolika se opasnost nadnela nad Srbijom. Razumeo je i, Bogu hvala, vlada i dalje mir i red. [...] Draža i ja radimo jedan isti posao, ali idemo različitim putevima. Moramo ići razdvojeni jer ne treba neprijatelj da oseti da smo na istom poslu».<ref>Станислав Краков, н. д., стр. 469—470.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} === Saradnja četnika sa Dragim Jovanovićem i Upravom grada Beograda === Tokom 1942. godine, uspostavljen je kontakt i između Draže Mihailovića i [[Dragomir Jovanović|Dragog Jovanovića]]. Dragi Jovanović je od 22. aprila 1941. izvanredni komesar za grad Beograd; u narednim mjesecima preuzeće funkcije upravnika grada Beograda i predsednika beogradske opštine. 25. avgusta 1942. godine, a po zamisli [[SS]]-generala [[Augusta fon Majsnera]], Milan Nedić će ga imenovati za šefa [[Srpska državna bezbednost|Srpske državne bezbednosti]] (SDB). Sa pozicije šefa SDB, budući u rangu i sa ovlašćenjima ministra u Nedićevoj vladi, Jovanović će ''de facto'' komandovati Srpskom državnom stražom do 5. novembra 1943. Nakon što je četnički komandant u martu i aprilu 1942. naredio svojim podređenima da upotrebe uticaj na [[Specijalnu policiju Uprave grada Beograda]] za nemilosrdan obračun sa članovima ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] (“Pomagati svim silama hapšenje komunista”, glasi naredba iz Vrhovne komande JVuO od 21. marta<ref>{{Cite web |title=Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 21. marta do 26. aprila 1942. godine |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_1_72.htm |access-date=2022-09-02 |archive-date=2022-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220902103450/https://znaci.org/00001/4_14_1_72.htm }}</ref>), 15. avgusta iste godine generalu Mihailoviću je javljeno da je Jovanović kontaktirao izvjesne četničke komandante u Srbiji kako bi "''preko određenog lica javio Čiči važna saopštenja''."<ref>Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 3. do 18. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_145.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103435/https://znaci.org/00001/4_14_1_145.htm |date=2022-09-02 }}</ref> Već 17. avgusta, Mihailović odobrava kapetanu [[Siniša Ocokoljić|Siniši Ocokoljiću]] da stupi u kontakt preko inžinjera Bojovića, šuraka Dragog Jovanovića, uz upozorenje: "''Budite oprezni jer Dragi je lopov''." Pet dana docnije, Draža Mihailović naređuje svojim ljudima u Komandi Beograda JVuO (»Jozef« je bio pseudonim za radio-stanicu četničke organizacije u glavnom gradu, kao i za ličnosti na njezinom čelu, poput kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]], [[Mladen Žujović|Mladena Žujovića]] i [[Vojin Andrić|Vojina Andrića]]) da koriste Specijalnu policiju protiv komunista: {{izdvojeni citat|Dobili sigurne izveštaje da se komunisti dobro organizuju u Beogradu kao i da imaju i oružje. Tajno organizujte sve u Beogradu protiv komunista a u prvom redu sokole i policiju. Sad ne birajte sredstva za borbu, a u danom momentu postupite bez milosti protiv njih. Beograd ne sme biti u njihovim rukama.<ref>Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 5. do 21. avgusta 1942. godine http://www.znaci.org/00001/4_14_1_149.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220902103432/https://znaci.org/00001/4_14_1_149.htm |date=2022-09-02 }}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942. godine}} Dragomir Dragi Jovanović je i preko svog ličnog sekretara Anđelka Božinovića pokušao uspostaviti kanal komunikacije sa ravnogorcima generala Mihailovića. Naime, na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. prezentovana je depeša od 28. avgusta 1942. koju je potpisao major [[Žarko Todorović]] (pseudonim »Valter«), komandant Beograda JVuO, u kojoj stoji: „Dragi Jovanović se nudi preko Božinovića pod uslovom apsolutne diskrecije i prividno i dalje neprijateljskog stava. Hteo bi vezu samo preko jednog lica. Mišljenja sam da se iskoristi. Molim odgovor i potpunu tajnost. Upotrebite pseudonim »Adolf« za njega...“<ref>''Документа са суђења Равногорском покрету'', књига 2, Београд, 2001, стр. 1571.</ref> Zanimljivo da Draža Mihailović (potpisujući se još uvijek kao pukovnik) šalje 22. januara 1942. depešu predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Jugoslavije [[Slobodan Jovanović|Slobodanu Jovanoviću]]: {{izdvojeni citat|Obratite pažnju na Anđelka Božinovića, policiskog komesara po kome je poslat jedan naš izveštaj od majora Žarka Todorovića za [[Istanbul|Carigrad]]. Izgleda da ga je Uprava Grada Beograda poslala sa nekom specijalnom misijom za račun [[Gestapo|Gestapa]]. Pukovnik Mihailović.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_105.htm Izvod iz zbirke telegrama Štaba Draže Mihailovića poslatih izbegličkoj jugoslovenskoj vladi od 4. novembra 1941. do 11. juna 1942. godine]</ref>}} Na području glavnog grada Srbije, Dragi Jovanović je tokom 1942. održavao vezu i sa kapetanom Sašom Mihajlovićem, koji će majora Todorovića naslijediti na čelu četničke organizacije u Beogradu, i to preko [[Ilije Paranosa]], potpredsednika Beogradske opštine (a ne Paranosa, šefa Specijalne policije UgB) i preko Komande Srpske državne straže, kojom je rukovodio Jovanović u svojstvu šefa SDB. Jovanović se i lično sastao sa Mihajlovićem novembra 1942. na [[Avala|Avali]].<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 233.</ref> Dok se Mihailović sa svojim štabom nalazio u Crnoj Gori, njegova glavna politička veza u Srbiji bio je [[Ilija Mihailović]], bivši predsjednik [[Narodne skupštine]] i predsjednik [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS). Preko njega je Dragi Jovanović, juna 1942. godine, ugovorio sastanak sa Nikolom Kalabićem. Jovanović će o ovom susretu pred istražnim organima izjaviti: „Prvi put sam video jednog čoveka za koga sam znao da je iz okoline D. Mihailovića i član organizacije u leto 1942. i to je bio Nikola Kalabić, docnije komandant gorske garde Draže Mihailovića“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/220.</ref> Obavještajni organ Vrhovne komande JVuO Nikola Božić (»Artur«), inače pomoćnik [[Božidar Bećarević|Božidara Bećarevića]], šefa Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 25. decembra 1942. informisao je Dražu Mihailovića o sljedećem: {{izdvojeni citat|Jedini čovek od današnjih Srba faktora u Beogradu bio je Dragi Jovanović (u koga se još možemo mnogo i sigurno pouzdati) koji je stalno i pred Nedićevom vladom i Nemcima dokazivao da je prvenstvena i glavna opasnost u zemlji još uvek od komunista i da u tome pravcu treba preduzimati uporno energične mere. U svojim nadleštvima, u Srpskoj državnoj bezbednosti i u Upravi grada Beograda, on je u ovome smislu i jedini nagoveštavao mere. Pre nekoliko dana, uoči svoga odlaska iz Beograda, on je izričito izjavio našem poverljivom čoveku, da je potpuno uspeo da uveri Nemce da su izgrednici u Srbiji još uglavnom i jedino komunisti i da u tome pravcu treba preduzeti mere odmah posle katoličkih Božićnih praznika.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Po okončanju rata, o vezi Jovanovića i Mihailovića pred isljednicima [[OZNA]]-e sâm Bećarević je izjavio: {{izdvojeni citat|Mnogi organi iz UGB bili su na razne načine povezani sa četničkim organizacijama i posle jednog članka u ‛Ravnogorcu’, koji je donet zajedno sa [[Dušan Simović|Simović]]evom izjavom, nastala su masovna bekstva policijskih organa, a naročito stražara u odrede DM... U vezi sa ovim bekstvima Jovanović je održao 3—4 konferencije sa organima UGB i na njima javno nam saopštio da je on naša veza prema organizaciji DM kao predstavniku legalne jugoslovenske kraljevske vlade u Londonu i da prema tome niko nema potrebe da se lično povezuje. Saopštio je čak i to da je svim četničkim organizacijama izdato naređenje od Vrh. komande DM da ne primaju policijske organe u svoje redove i da ovi moraju ostati na svojim mestima i nastaviti sa borbom protiv KPJ.<ref>IAB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 594–595.</ref>|[[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog otseka Specijalne policije Uprave grada Beograda}} Dragomir Jovanović je 1946. na saslušanju<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, br. 19/7, kut. 1, str. 38.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/155_3.pdf |date=2022-09-04 }}, str. II/214—215.</ref> pred istražnim organima svjedočio o svom kontaktu sa organizacijom generala Dragoljuba Mihailovića: {{izdvojeni citat|Nisam bio član organizacije DM, ali sam sa istom imao veza i smatrao se isto toliko obavezan kao da sam član... Ja sam od konca 1941. osećao se lično vezan za organizaciju DM. Smatrao sam da je to pravi nacionalni put i da je to ono što sobom nosi budućnost. Smatrao sam da je potrebna koordinacija sa tom organizacijom u borbi protivu komunista. Odmah od početka u Upravi grada Beograda isključio sam na pogodan način svako intervenisanje, odnosno praćenje rada u cilju sprečavanja organizacije DM.|[[Dragomir-Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{izdvojeni citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju četničke organizacije. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{izdvojeni citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942.</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Opisujući konsekvence sprovođenja njemačke odluke o raspuštanju legalizovanih četničkih odredâ, [[Paul Bader]], komandujući general i zapovjednik u Srbiji, na sastanku Štaba Komande Jugoistoka 7. decembra 1942. godine, između ostalog, izjavio je sljedeće: {{izdvojeni citat|U borbi protiv Mihailovićevog pokreta postigli smo nove uspehe. Oko 10.000 četnika se borilo na našoj strani, a od toga se polovina povukla u šumu. Četvrtina, oko 4.000 ljudi je razoružana. Ostatak, oko 4.000 ljudi, još je uz nas. Cela građanska neposlušnost, koju je proglasio Mihailović, bio je samo udarac po vodi. Najavljene pretnje merama odmazde delovale su. Streljanja već i onih lica koja su osumnjičena za sabotažu pokazala su da su naše metode bile ispravne.<ref>NAW, Mf, T—312, Roll 468, fr. 8057753—56.</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 328.</ref>}} Krajem 1942. dolazi do formiranja Prvog [[Kosovo|kosovskog]] korpusa JVuO (Gorski štab br. 127) sa četiri brigade: [[Laplje Selo|Lapska]], [[Gračanica (općina)|Gračanička]], [[Gnjilane|Gnjilanska]] i Leteća. Korpusom je komandovao kapetan [[Živojin Marković]]. U naređenju od 12. novembra 1942. godine, kapetan Marković zahtijeva od svih stanovnika, kao i od svih legalnih odredâ na pomenutom području, da se stave pod njegovu (tj. četničku) komandu: „Dosadašnje opštinske uprave i novi poredak uveden od generala Nedića, više se ne priznaje. Oni koji odbiju ovo naređenje, smatraće se izdajnicima.“<ref>Vojni arhiv, Četnici Draže Mihailovića 1941 – 1945, ČA – 101 – 1 – 76.</ref><ref>Ненад Миодраг Антонијевић, Ратни злочини на Косову и Метохији 1941-1945 годинe. Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, Београд, 2015, стр. 462.</ref> Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja majora Jezdimira Dangića sa Nedićevom vladom i Nijemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]] gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Dolaskom generala Milana Nedića na čelo Vlade narodnog spasa, 29. avgusta 1941. godine, odnosi između Beograda i Dangićevog štaba u istočnoj Bosni još više su se poboljšali, budući da je uspostavljena stalna veza koja je redovno funkcionirala. Nedić je pomagao Dangića svim sredstvima, šaljući mu oružje, municiju, obuću, odjeću, hranu, čak i pojedine oficire. General Nedić je 25. septembra 1941. izdao naređenje komandantu Srpske žandarmerije generalu [[Stevan Radovanović|Stevanu Radovanoviću]] (Radovanović će na tom položaju naslijediti pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], koji postaje njegovim zamjenikom), da poboljša veze sa Dangićevim štabom i da ga pomaže u svakom pogledu.<ref>AVII, Nća, k. 125, reg. br. 1/17-16.</ref> U međuvremenu, Dangićevi su četnici počeli trpjeti poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa [[Ustaše|ustašama]]. Usljed bojazni od uništenja, Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobiva preporuku za sastanak sa Nijemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu namjeru da se sastane sa njemačkim oficirima i odobrio je, što će na [[Beogradski proces|svom suđenju]] i potvrditi.<ref>[http://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220904190938/https://znaci.org/00001/154_4.pdf |date=2022-09-04 }}, str. I/274-276.</ref> Prema izvještaju beogradske jedinice [[Abwehr]]a od 29. septembra 1941, zasnovanom na izvještajima jednog pouzdanika koji je bio u dodiru s njim, Dangić je praktički od svog dolaska u [[Bosna (oblast)|Bosnu]] održavao kontakte s Nedićevom administracijom koja ga je podupirala. U izvještaju se navodi da je Dangić imao i »dobre odnose s Nijemcima i da je činio sve kako bi izbjegao sukob između svojih trupa i Nijemaca.«<ref>Mikrofilm br. T-314, rola 1457, snimci 702-704, 711-712.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/40_46.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLUČAJ MAJORA DANGIĆA]</ref> Još od 16. avgusta 1941, kada je stigao u istočnu Bosnu, major Jezdimir Dangić je, preko kvislinških struktura Aćimovića i Nedića, otpočeo kontakt i s Nemcima, a zatim direktne pregovore između dve strane. Već 25. avgusta Dangić, u ime Štaba Bosanskih četničkih odreda, piše pismo Nemcima u [[Zvornik]]u, nudeći im predaju oružja pod uslovom da oni ili Italijani okupiraju područje istočne Bosne. Isto tako čine i njegovi potčinjeni, Aćim Babić i [[Boško Todorović]]. Aćimović i Nedić su vezu sa Dangićem održavali preko majora Momčila Matića, kapetana Bogdana Dakića i poručnika Kamenka Jeftića, dok je Dangić s Centrom [[Abwehr|Abver]]a u Beogradu i njegovim predstavnikom kapetanom dr [[Josef Matl|Jozefom Matlom]] bio u vezi preko kapetana Rista Ćukovića i poručnika Branka Kujačića. Ćuković je u isto vreme bio i nemački poverenik i slobodno se kretao od Zvornika do Beograda. Obostrana želja za postizanjem sporazuma iskazana je bila na posljednjim održanim sastancima četničkih predstavnika s pripadnicima Abvera, 20. i 30. decembra 1941. godine.<ref>[https://znaci.org/zb/4_12_2_23.htm Izveštaj opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu]</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti: {{izdvojeni citat|Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1144&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001139—001140.] <br /> ({{jez-njem|"Er übernahm nochmals eine gewisse Bürgschaft für die Aufrichtigkeit und Treue von Dangić und versicherte für sich persönlich, dass auch er unverbrüchlich zu Deutschland stehen wollte. </br> Die Ausführungen von Neditsch waren von grossem Ernst und anscheinend von innerer Aufrichtigkeit getragen."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} General Paul Bader je održao ovaj sastanak sa generalom Milanom Nedićem, kako bi od njega dobio neke bliže podatke o Dangiću i njegovim četnicima, znajući da između Dangićevog štaba i Nedićeve vlade postoje kontakti i bliska saradnja na planu borbe protiv partizanskih odreda. Na pitanje opunomoćenog komandujućeg generala upućeno Nediću, kakav je njegov stav prema Dangiću, Nedić je izjavio da u njega ima najveće poverenje: {{izdvojeni citat|Dangić je iz Bosne i bori se samo da bi zaštitio svoj rodni kraj od ustaških i hrvatskih nečoveštava. On nije ni bandit ni buntovnik. On je izjavio da neće da se bori protiv nemačkih oružanih snaga. On bi se bezuslovno potčinio Nemcima i borio se na njihovoj strani protiv ustanka, ako bi imao jemstvo da će njegovi zemljaci u Bosni biti zaštićeni od hrvatskih posezanja. Između Dangića i Mihailovića nije nikad postojala veza, jer njih dvojica u svom delanju polaze od sasvim različitih shvatanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Dangić wäre aus Bosnien und kämpfte nur für den Schutz seines Heimatsgebietes gegen die Unmenschlichkeiten der Ustaschas und der Kroaten. Er wäre weder ein Bandit noch ein Aufständischen. Er hätte erklärt, dass er nicht gegen die deutsche Wehrmacht kämpfen wollte. Er würde sich den Deutschen unbedingt unterstellen und an ihrer Seite gegen einen Aufstand fechten, wenn er die Gewähr hätte, dass seine Landsleute in Bosnien gegen Übergriffe der Kroaten geschützt würden. </br> Zwischen Dangić und Mihailović hätte nie ein Zusammenhang bestanden, weil beide von einer ganz verschiedenen Auffassung aus handelten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/277.</ref>|[[Milan Nedić]]}} Prema Nedićevom tumačenju, Dangić je privrženik ideologije „[[Velika Srbija|Velike Srbije]]“. „On je ubeđen da se to može postići samo u vezi i pod zaštitom Nemačke. Jugoslaviju, naprotiv, smatra za promašenu konstrukciju, koja ne bi smela da se ponovi.“<ref>AVII, Mikroteka, N-T-501, rol. 256, mf. 1136-1140. Zapisnik sa sastanka između Nedića i Badera od 19. I 1942, kome su prisustvovali i Nedićev savetnik Miloš Banković i šef komandnog štaba vojnoupravnog komandanta Srbije Erih Keviš.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Ideologie, wie Neditch es nannte, wäre bei Dangić ein Grosserbien. Er wäre überzeugt, dass dies nur in einer Verbindung und unter dem Schutz Deutschlands zu erreichen wäre. Er hielte Jugoslavien dagegen für eine verfehlte Konstruktion, die nicht wiederholt werden dürfte."}})</ref> Tom prilikom, general Nedić je nastojao ubijediti generala Badera u neupitnu lojalnost majora Dangića njemačkom okupatoru i kvislinškoj vladi u Beogradu: {{izdvojeni citat|Njegov bi uticaj u Bosni mogao biti vrlo jak. Mogao je [Dangić], dakle, okupiti oko sebe onoliko ljudi koliko mu je potrebno u bilo kojem trenutku. Kada bi mu njemački Wehrmacht naredio da krene u borbu protiv komunista bilo gdje u Staroj Srbiji, on bi to svakako učinio, sam ili zajedno s njemačkim trupama. U stanju je da prikupi potrebne snage u bilo kojem trenutku. On, Nedić, bio je uvjeren da će Dangić ostati vjeran sadašnjoj srpskoj vladi i raditi za nju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1142&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Sein Einfluss in Bosnien wäre sehr stark. Er könnte daher jederzeit soviel Leute um sich sammeln, wie er brauchte. Wenn ihm von der deutschen Wehrmacht befohlen würde, an irgend einer Stelle auch in Alt–Serbien den Kampf mit den Kommunisten aufzunehmen, so würde er das unbedingt tuen, allein oder mit deutschen Truppen zusammen. Er könnte dazu die erforderlichen Kräfte jederzeit aufbringen. Er, Neditch, wäre überzeugt, dass Dangić der jetztigen serbischen Regierung treu bleiben und sich für sie einsetzen werde."}})</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni, na sastanak sa načelnikom Operativnog štaba nemačkog opunomoćenog komandanta u Srbiji pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch). Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Zauzvrat, tražio je da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa Nijemcima. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{izdvojeni citat|Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu namere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 001090—001091.] <br /> ({{jez-njem|"Sie ergab die grundsätzliche Ubereinstimmung der Absicht, in Ost–Bosnien und damit auch in Serbien Ruhe zu schaffen, das Massenmorden zu beenden und die klare Erkenntnis, dass das nur in der Zusammenarbeit der deutschen Wehrmacht mit D. erreicht werden könnte. D. erklärte dabei, dass er mit seinen Leuten auch bei einem allgemeinen Balkanaufstand und einer Landung der Engländer unverbrüchlich treu auf deutscher Seite kämpfen würde. Er entwickelte dabei seine Überzeugung dahingehend, dass nur der deutsche Sieg Serbien zu der ihm gebührenden Stellung auf den Balkan verhelfen könnte, während der Sieg den Bolschewismus die Vernichtung jeden Volkes, also auch des serbischen bedeuten würde. Dass Nedić dieselbe Auffassung vertritt, ist bekannt."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. Major Dangić je uvjeravao njemačke oficire u neraskidivost svog savezništva sa predsjednikom srpske kvislinške vlade generalom Nedićem: {{izdvojeni citat|Na kraju razgovora rekao je da bi kao apsolutni pristalica Nedića morao znati da li se Nedić slaže s jednim takvim uređenjem i da li mu za to daje svoju moralnu podršku. Zbog toga je generalštabni pukovnik Keviš predložio Dangiću da odmah s njim, pod njegovom ličnom zaštitom, pođe za Beograd da bi porazgovarao s Nedićem. Dangić je na to pristao.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 001090.] <br /> ({{jez-njem|"Zum Schluss der Besprechung sagte er, dass er als unbedingter Nedić–Anhänger wissen müsse, ob Nedić mit einer solchen Regelung einverstanden sei und seine moralische Unterstützung dazu gäbe. Infolgedessen schlug Oberst i.G. Kewisch vor, D. solle sofort mit ihm und unter seinem persönlichen Schutz nach Belgrad mitkommen, um mit N. zu sprechen. D. war einverstanden."}})</ref><ref name="Izveštaj">[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu]</ref>|Izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 11. februara 1942. komandantu Jugoistoka o toku pregovora s majorom Dangićem u Beogradu}} [[2. 2.|2. februara]] [[1942]]. nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{izdvojeni citat|Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230101180806/https://znaci.org/00001/4_14_1_56.htm |date=2023-01-01 }}, str. 151-154.</ref> U izvještaju koji je 18. februara 1942. ministru vanjskih poslova [[Galeazzo Ciano|Galeazzu Cianu]] iz [[italija]]nskog poslanstva u glavnom gradu Srbije uputio [[Francesco Giorgio Mameli]], specijalni izaslanik i opunomoćeni ministar u Beogradu, o odnosima na liniji Mihailović—Nedić—Njemci kaže se sljedeće: {{izdvojeni citat|Draža Mihailović: Najpoznatiji vođa pobunjenika. Nijedna akcija nemačka ili srpska nije uspela do sada da ga zarobi. Ne zna se tačno gde je. Neke informacije ukazuju da je čas u Srbiji čas u Bosni. Nedić (i Nemci iza njega) imali su sa Dražom Mihailovićem duge i komplikovane pregovore potvrđene u dramatičnoj polemici sa Radio Londonom. Imenovan nakon toga od strane vlade u Londonu za ministra vojnog, postao je neprijatelj broj jedan. Bilo kako bilo, Nedić preko Dangićeve grupe održava direktne i indirektne kontakte sa njim. U složenoj igri snage Draže Mihailovića vrše ,jugoslovensku‘ akciju izvan Srbije, pokušavajući da podstaknu pobune u Hrvatskoj delujuću na [[Vlatko Maček|Mačekove]] elemente, bez da se suprotstavljaju programu ,Velike Srbije‘ na kojem su se Nedić i druge grupe ograničile.<ref>DDI, Mameli a Ciano, serie IX, vol. VIII, d. 283, 319.</ref><ref>Бојан Симић, Окупирана Србија у извештајима италијанског посланства у Београду (1941-1943). Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања - Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 100-101, фус. 46.</ref>}} Neposredno pred Dangićevo hapšenje, Draža Mihailović je 9. aprila 1942. obaviješten depešom da pregovori Dangića i Nijemaca odlično napreduju: {{izdvojeni citat|Dangić tražio novčanu pomoć i dobio 2 miliona. Pomoć u ljudima i oružju radi suzbijanja partizana obećana. Nemci mu stavili do znanja da će sav teren očišćen od partizana imati u potpunoj vlasti. Ovo za naše ravnanje.<ref name="ReferenceD">[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_69.htm Izvod iz knjige primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 19. marta do 18. aprila 1942. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/00003/800.pdf#page=36 Damjan Pavlica: Draža za početnike - priručnik za borbu protiv revizije prošlosti], str. 40.</ref>}} Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> Major Mladen Mladenović, potonji komandant Čegarskog korpusa JVuO, u depeši Vrhovnoj komandi od 21. aprila 1942. iznosi veoma nepovoljnu ocjenu o Dangićevom ukupnom radu u istočnoj Bosni, kao i o njegovim pregovorima sa okupatorom i [[Kvisling|kvislinzima]]: {{izdvojeni citat|Dangić je izbegao da primi moje postavljenje i time izvrši naređenje k-ta. Zbog toga je otišao i u opšte se nije obazirao na moje prisustvo. U Bgdu je vodio pregovore sa Ljotićem, Nedićem i Nemcima a i pisao je pismo Hitleru ne dajući nikome obaveštenje o svom radu u Bgdu. Poslednji moj zaključak je da je on (drug) i Ljotića i Nedića te je prihvatio da Ljotić uređuje pozadinu. Prema izvesnim znacima počeo je da izdaje k-tovu organizaciju i ljude pa svakom preti opasnost hapšenja. Sada je cela akcija u Bosni propala i ustaše su posele celu Bosnu do Drine. Prema mom izveštaju Dangić nije povukao konzekvence za svoj rad i dvoličnu ulogu te je zaslužio najtežu kaznu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_81.htm Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama štaba Draže Mihailovića od 20. aprila do 10. maja 1942. godine]</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == {{izdvojeni citat|Svi državni činovnici, pa i činovnici uprave grada Beograda, pojedinačno su držali veze sa pojedinim ljudima iz organizacije Draže Mihailovića i svi su bili uvereni da na taj način najbolje odgovaraju svojoj nacionalnoj dužnosti, smatrajući da je to organizacija koju pomaže i podržava legalna jugoslovenska vlada u inostranstvu.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|Iz svjedočenja [[Dragomir Jovanović|Dragomira Jovanovića]] na [[Beogradski proces|Beogradskom procesu]] 1946. godine}} {{izdvojeni citat|Mihailoviću je pošlo za rukom da iskoristi Nedićevu vlast, pa da stvori u Beogradu i Srbiji neku vrstu paralelne vlade, što nam je otežavalo da hapsimo četnike. Pa ipak, njihova snaga nije bila tolika, da bi mogla da predstavlja ozbiljniju opasnost po nas. Mi smo se, razume se, borili protiv te pojave.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[Operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{izdvojeni citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se Draža Mihailović skoro godinu dana, od juna 1942. do maja 1943, nalazio van Srbije, u štabu [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] nadomak [[Kolašin]]a. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{izdvojeni citat|Narod je ogorčen, a naša stvar je u pitanju i tim više što je ovde svima znano da kraj kvislinških vlasti u [[Sopot]]u sedi i komandant sreza [[Kosmaj|kosmajskog]] sa dugom kosom i bradom i deli vunu sa načelnikom sreza, a svoje komandante i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. Ađutant komandanta 4. brigade GG. [Gorske garde — prim.] Raka Savović takođe sedi u Sopotu, a što je najteže, svi znaju i o tome naveliko pričaju da u Sopotu sedi i radi neki Dobra koji je naš oficir za vezu sa Nemcima. Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz Srpske državne straže. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: '''Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati'''.<ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref><ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd 1999., str 312-313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde u okolini Beograda}} U radiogramu koji je Vrhovnoj komandi JVuO 26. februara 1943. poslao komandant 2. ravnogorskog korpusa poručnik [[Predrag Raković]], Draža Mihailović je obaviješten o tome da su četnicima, navodno bez znanja njemačkih obavještajnih strukturâ, svoje usluge ponudili visoki dužnosnici kvislinške uprave iz glavnog grada okupirane Srbije. Konkretno, riječ je o [[Dragomir Jovanović|Dragom Jovanoviću]] i [[Boško Bećarević|Bošku Bećareviću]]; Raković stoga sugeriše Mihailoviću: „Moje mišljenje iskoristiti ih dok su nam potrebni a posle [rata] im suditi.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 293, registarski broj 3/1.</ref> [[Specijalna policija Uprave grada Beograda]] (SP UgB) sarađivala je sa četnicima i u konkretnim akcijama protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta. Čačanska brigada 2. ravnogorskog korpusa JVuO (pod komandom Predraga Rakovića), 70 agenata Specijalne policije i pripadnici SDS uhvatili su 28. februara 1943. u [[Вапа (Чачак)|selu Vapi]] četiri člana Okružnog komiteta KPJ za [[Čačak]] (kasnije su ih sve streljali) i zaplenili partijske materijale i arhivu komiteta. O tome je komandant Čačanske brigade kapetan [[Milorad Ristović]], 3. marta 1943, obavestio Dražu Mihailovića istakavši da je ta akcija u saradnji sa SDS »najveći uspeh čišćenja u ovom delu Srbije«.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 289, reg. br. 9/1.</ref> Istog dana je i poručnik Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, javio Mihailoviću o zarobljavanju ove grupe i predaji zaplijenjene arhive Specijalnoj policiji UgB: „Sada se radi na uništavanju komunističkih simpatizera. U s. Vapi (3 km od Čačka) pre 7 dana pohvatan je okružni komitet komunističke organizacije. Krili su se u jednoj zemunici izgrađenoj potpuno pod zemljom u čisto komunističkom selu Vapi. Uhvaćena su 4 člana koji su sačinjavali ceo Okružni komunistički komitet. Zaplenjeno je: pušaka 4 kom, 1 puškomitraljez, geštetner i 10 kgr. arhive. Arhiva je predata Upravi grada Beograda — Odelenje specijalne policije, radi uspešnog gonjenja svih komunista na celoj teritoriji Srbije koji su imali veze sa ovim komitetom.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovorima sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref> Na ovo Mihailović odgovara: {{izdvojeni citat|Zbilja ste postigli veliki uspeh u s. Vapi. Vidi se iz samih funkcija potčinjenih komunista... Ako ima interesantnih stvari u njihovim knjigama i propagandnom materijalu, pošaljite mi hitno.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 297, reg. br. 1/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref>|Depeša generala [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] od 4. marta 1943.}} U periodu kada se na čelu Mihailovićeve organizacije u glavnom gradu Srbije (Komanda Beograd JVuO) nalazio major [[Žarko Todorović]], postojala je težnja da se sa vođstvom [[Ruski zaštitni korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] uspostavi saradnja. Razgovori su vođeni preko Vladimira Andrića, jednog od načelnika u vladi Milana Nedića, osobe bliske ruskoj emigraciji prije rata. Prema podacima njemačke obavještajne službe, sklopljen je dogovor na [[Antikomunizam|antikomunističkoj]] osnovi između generala Mihailovića i generala Gontareva, jednog od komandanata RZK, i važio je od maja 1942. do avgusta 1943. godine. Zbog ovih konekcijâ, [[Gestapo]] je u februaru 1943. godine uhapsio Žarka Todorovića i majora [[Pavla Babca]] sa četničke strane, kao i generala Gontareva i nekolicinu oficira RZK.<ref>Istorijski arhiv Beograda, BDS, B-921, dosije Babac Pavle.</ref><ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 463, 675.</ref> U zborniku ratnih sjećanja pripadnikâ Ruskog zaštitnog korpusa, objavljenom u [[New York|New Yorku]] 1963. godine pod naslovom ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' (“Ruski korpus na Balkanu u vrijeme Drugog velikog rata 1941–1945”), data je generalna ocjena međusobnih odnosâ RZK i JVuO u razdoblju okupacije Srbije: {{izdvojeni citat|Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu izvodile nikakve neprijateljske akcije protiv četnika generala Draže Mihailovića, već su, naprotiv, uvek bile spremne da im ponude svaku pomoć i saradnju, iako sâm general nije, u početku, razumeo naše motive i izbegavao je komunikaciju sa komandantom i jedinicama Ruskog korpusa. No, ubrzo je i on shvatio da su nam zajednički glavni smrtni neprijatelj komunisti na čelu sa Titom. Ovi četnički odredi su se borili ili protiv Nemaca, ili zajedno sa Nemcima, delovima Ruskog korpusa, „ljotićevcima“ a protiv Titovih crvenih partizana, ili bi iznenada napadali „ljotićevce“ ili slabe delove Ruskog korpusa, kojima su se stalno obraćali za pomoć, uglavnom u municiji, i ova im nikada nije bila odbijena. Jedinice Ruskog korpusa nikada nisu napale četnike, ali su, delujući zajedno, uvek morale biti na oprezu i držati uši otvorene.<ref>Vertepov, Dmitriĭ Petrovich (1963). ''Русский Корпус на Балканах во время II Великой Войны 1941–1945 г.г.'' New York: Nashi vesti, 1963, p. 20. <br /> ({{jez-rus|"Части Русского Корпуса никогда не вели никаких неприятельских действий против четников генерала Дражи Михайловича а, наоборот, всегда были готовы оказать им любую помощь и содействие, хотя сам генерал, в первое время, не понимал наших побуждений и избегал сношений с командиром и частями Русского Корпуса. Но, вскоре, и он понял, что нашим общим главным смертельным врагом являются коммунисты во главе с Тито. Эти четнические отряды воевали то против немцев, то вместе с немцами, частями Русского Корпуса, «льотичевцами», против красных партизан Тито, то, вдруг, нападали на «льотичевцев» или на слабые части Русского Корпуса, к которым они постоянно обращались за помощью, главным образом, огнеприпасами и никогда не получали отказа. Части Русского Корпуса никогда на четников не нападали, но, действуя совместно, всегда должны были быть начеку и держать ухо востро."}})</ref>}} Posljednja dva [[Legalizovani četnici|legalizovana četnička odreda]] ([[Kosta Pećanac|Pećančev]] odred kojim je komandirao [[Mašan Đurović]] i Mihailovićev odred pod komandom potpukovnika [[Momčila Matića]]) raspuštena su sredinom marta 1943. Većina ljudstva iz ova dva odreda pridružila se Mihailovićevim ilegalnim odredima.<ref name="Jozo Tomasevich 1945"/> Uopšte uzev, najveći dio oficirskog, tj. komandnog kadra (preko 60 lokalnih vojvodâ, pretežno iz [[Južna Srbija|južne Srbije]]) i boraca četničkih odreda Koste Pećanca prešao je pod komandu Jugoslovenske vojske u otadžbini. Između ostalih, ravnogorcima se pridružio i mlađi sin Koste Pećanca Milan Milovanović Pećanac, vojvoda [[Kuršumlija|kuršumlijski]].<ref>Момчило Павловић, Божица Младеновић, ''Коста Миловановић Пећанац 1879–1944. Биографија'', Институт за савремену историју, Београд, 2003, стр. 300—302, 305.</ref><ref>[https://www.pogledi.rs/spisak-pecancevih-vojvoda-koji-su-presli-kod-draze.html Погледи — Списак Пећанчевих војвода који су прешли код Драже]</ref> Budući u posjedu informacija da se vojvodi suhoplaninskom sprema hapšenje, VK JVuO je 27. februara tražila da Đurović na ovo bude blagovremeno upozoren, iako se i dalje nalazio pod „[[Crne trojke|slovom Z]]“. Na putu za [[Crna Gora|Crnu Goru]], vojvodu Đurovića hvataju pripadnici JVuO i sprovode u štab generala Mihailovića. Poslije sastanka njih dvojice, ministar vojske i mornarice u jugoslovenskoj kraljevskoj vladi zaključuje da Mašan Đurović sada „sluša“. U okviru jedinice koja je zadržala naziv Ibarski četnički odred, vojvoda Mašan Đurović se krajem marta 1943. pridružio Mihailovićevim snagama u dolini [[Drina|Drine]] tokom [[Bitka na Drini (1943)|završnog segmenta]] [[Operacija Weiss|operacije »Weiss«]], stavljajući se na raspolaganje majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]]. Drugi dio Đurovićevih četnika pristupio je Javorskom korpusu JVuO, pod komandom kapetana [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]], ostavši tako na terenu na kojem su i do tada operisali ([[Manastir Studenica|studenički]] i [[Deževa|deževski]] srez).<ref>Милутин Живковић, Ратни пут војводе сухопланинског Машана Ђуровића 1941—1943, Лесковачки зборник LIX, Народни музеј Лесковац, 2019, стр. 317—320.</ref> [[Paul Bader]], njemački komandujući general i zapovjednik u Srbiji, u petnaestodnevnom izvještaju o situaciji u zemlji koji je 19. marta 1943. poslao Komandi Jugoistoka, upozorava na opasnost od pridruživanja kvislinških snaga četničkim jedinicama: {{izdvojeni citat|Nastojanje DM-a da pridobije legalne srpske jedinice koje nose oružje, bilo putem terora ili putem ponuda, traje i dalje. Pri tome privlačna snaga DM pokreta, koji se sada bori protiv komunista u Hercegovini, nije za potcenjivanje u odnosu na nacionalne elemente Srbije. Tako su morala i oba poslednja još postojeća četnička bataljona potpukovnika Matića i Mašana Đurovića biti rasformirana da bi se sprečilo njihovo sadejstvo sa bataljonima DM u Hercegovini i Crnoj Gori.<ref>AVII, NAV—T-501, r. 249, s. 98—104.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 40, str. 184.</ref>}} Istovjetno obrazloženje za razoružanje preostala dva legalna četnička odreda u Srbiji dato je i u izvještaju za mjesec mart, koji je 1. aprila 1943. godine sastavljen u Komandi Jugoistoka. Oficiri Wehrmachta konstatuju da je do razvoja četničke organizacije došlo naročito u unutrašnjosti zemlje, gdje u „nižim seoskim upravnim vlastima“, kao i „među seoskim stanovništvom“, Draža Mihailović ima svoja uporišta: {{izdvojeni citat|Mihailovićevi kontinuirani napori da pridobije pripadnike legalnih srpskih odreda pod oružjem pali su na plodno tlo. Posljednje dvije legalne četničke postrojbe morale su stoga biti raspuštene. Razoružanje raštrkanih odreda samo je djelomično uspjelo zbog nedostatka snaga. Može se očekivati da će se od ostataka ovih odreda oformiti nove bande DM. Mihailovićevi organizacioni štabovi, svaki sa po 40-50 ljudi u obezbjeđenju, jedine su potpuno mobilne snage DM u Srbiji. '''One izbjegavaju bilo kakav sudar sa njemačkom vojskom'''. Oni čak javljaju Nijemcima o pokretima komunista kako bi se izbjegle sabotaže i mjere odmazde.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=806&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6290055—56.] ({{jez-njem|"Die Mihailovic–Bewegung gewinnt bei Fortsetzung der Vorbereitung des Volksaufstandes in den unteren ländlichen Verwaltungsbehörden und unter der Landbevölkerung an Boden, weil die Staatswache aus Überwachungegründen zu größeren Einheiten zusammengefaßt werden mußte und so dass Land von Truppen entblößt ist. Die fortgesetzten Bemühungen des Mihailovic, die legalen serbischen Waffenträger für sich an gewinnen, fielen auf fruchtbaren Boden. Die beiden letzten legalen Cetnik–Einheiten mußten daher aufgelöst werden. Die Entwaffnung der verstreut liegenden Abteilungen gelang mangels Kräften nur zum geringen Teil. Es ist damit zu rechnen, daß die Reste neue D.M.–Banden bilden. Die Mihailovic Organisationsstäbe mit ihrer Bedeckung von je etwa 40 – 50 Mann vermeiden als einzige im Augenblick voll mobile Kräfte im serbischen Raum jeden Zusammenstoß mit der deutschen Wehrmacht. Meldungen über Auftreten von Kommunisten werden sogar den Deutschen zugetragen, um Sabotageakte und Sühnemaßnahmen zu vermeiden."}})</ref>|Procjena situacije Komande Jugoistoka za mart 1943. (1. april 1943.)}} 22. marta 1943, nakon što je izašao na položaje kod [[Kalinovik]]a, kako bi lično preuzeo vođenje operacije protiv partizana u [[Bitka na Neretvi|bici na Neretvi]], Draža Mihailović (alias »222«) šalje iz Vrhovne komande JVuO depešu u kojoj naređuje da se u [[Crna Gora|Crnu Goru]] odmah upute trojica četničkih komandanata. Jedan od pozvanih u svrhu „definitivnog uništenja komunista“, bio je i [[Božidar Ćosović-Javorski]], bivši Pećančev vojvoda i komandant legalizovanog Javorskog četničkog odreda, rasformiranog<ref>{{harv|Живковић|2017|p=375}}</ref> sredinom jula 1942: {{izdvojeni citat|Obzirom na sadašnju situaciju naređujem sledeće: Neka Milutin Janković, Božo Javorac i Uroš Katanić svaki sa 500 ljudi naoružanih puškama i puškomitraljezima bez komore dođu i to: Janković u [[Žabljak]], Javorac u [[Šahovići|Šahoviće]], Katanić u [[Kolašin]]. Neka se krenu čas pre, pošto komuniste jurimo sa sviju strana da im nedamo vremena da se ma gde zadrže. Jurimo ih kao lovački psi divlju zver. Ne smemo im dozvoliti da se ma gde zadrže i organizuju narod. Samo tako imaćemo uspeha za definitivno uništenje komunista. Kažite im moju poruku, da će se sada pokazati šta vrede sva trojica. Njihov dolazak biće od istoriskog značaja... Od njihovog brzog dolaska zavisi da li ćemo potpuno uništiti sve komuniste. Inače će se prebaciti u Srbiju.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 548.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} General Draža Mihailović obavještava 30. marta 1943. iz Kalinovika svoje podređene oficire o dolasku na front četnikâ pod komandom vojvode Đurovića: {{izdvojeni citat|Mašanov odred stigao ovamo. Sa Mašanom videćemo šta ćemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 564.</ref>}} Informišući generala Dražu Mihailovića o stanju na frontu te o snabdijevanju četničkih jedinica od strane italijanskih komandi u Crnoj Gori, major Pavle Đurišić, u izvještaju poslatom 1. maja 1943. godine, piše o otkazivanju slanja planirane delegacije generalu Milanu Nediću. Major Đurišić obavještava generala Mihailovića i o trenutnom mjestu boravka četničkog odreda Mašana Đurovića. Pored toga, Đurišić na originalan način interpretira ulogu »Nedićeve vojske«: {{izdvojeni citat|Deputacija kod Nedića nije otišla. Misao za ovo potekla je kod većine ljudi, koji su uverenja da se crvenima ne može ništa bez pomoći sa strane. Ja sam prihvatio iz razloga što ta '''Nedićeva vojska je Vaša a ne njegova''', a kako su [[Srpski dobrovoljački korpus|Ljotići]] uputili korpus na [[istočni front]], to verovatno ne bi ni došli, jer ih nema. [...] Iz Kolašina Mašanove ljude uputio sam za Šahoviće da se prikupe. Prekjuče dobio sam izveštaj da su [otišli u] Zaton i naredio sam da se vrate, danas tek obavešten sam da nisu tamo i niko ne zna gde su.<ref>AVII, ČA, kut. 132, reg. br. 7/4.</ref><ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 142, str. 651—652.</ref>|Iz izvještaja majora [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] generalu [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]], 1. V 1943.}} U ratnim memoarima novinara [[Stanislava Krakova]], bliskog saradnika i rođaka generala Milana Nedića, ova epizoda je pomenuta kao logičan nastavak saradnje Pećančevog odreda pod komandom vojvode Đurovića sa Mihailovićevim četnicima. Prema Krakovljevim navodima, predsjednik kvislinške vlade je odobrio Ðurovićevo pristupanje Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Đurović je imao jedan od najvećih Pećančevih odreda sa kojim se nalazio u dolini Ibra i na Raškoj, te je odatle učinio mnoge akcije na spasavanju Srba uništavanih od strane [[Albanci|Arnauta]] sa [[Kosovo|Kosova]], koji su stizali katkad i do samih, pa i preko pretkumanovskih granica Srbije... General Nedić je imao veliko poverenje u njega, smatrao njegov odred kao jedan od retko disciplinovanih i baš mi je isticao kako je Đurović dostavljao odredima Mihailovićevim tu na jugozapadnoj granici pretkumanovske Srbije oružje i municiju, koju mu je Nedić slao. Kada su krajem 1942. godine Pećančevi odredi bili raspušteni naređenjem SS-generala Majsnera, Mašan Đurović, nije hteo da svoj odred raspusti, niti da stupi u Državnu Stražu, jer bi se tada morao da rastane od najvećeg broja svojih ljudi već se uputio sa svojim odredom u Crnu Goru i u martu 1943. stigao je u štab Draže Mihailovića, koji je tada bio u selu Lipovu nedaleko od Kolašina. Iako je bio stavljen pod slovo «Z», on se nije plašio, znajući da je vršio samo rad na spasavanju Srba i da je u svakoj prilici pomagao odrede Mihailovićeve, da lično dođe kod generala Mihailovića. Ovaj ga je lepo primio i kao iskusnog borca protiv partizana, uputio ga je da sa svojim odredom dejstvuje u oblasti Foče protiv komunista. To je bio jedan od retkih odreda Mihailovićevih iz Srbije, koji je hteo da pristane da se bori u Sandžaku [u]mesto na svom ognjištu. [...] Iako se bio odvojio od njega, general Nedić je potpuno shvatio i odobrio prilaženje Đurovića jedinicama generala Mihailovića i čak bio zadovoljan da Mašan nije dozvolio da se njegov odred raspusti.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 343—344.</ref>}} Vlada [[Kraljevstvo Velika Britanija|Velike Britanije]] je u više navrata tokom 1943. godine pokušavala preko jugoslovenske izbjegličke vlade staviti do znanja generalu Mihailoviću da saradnja sa okupatorima i kvislinzima nije u skladu s operativnim planovima savezničkih štabova, kao i da nije u interesu samog četničkog pokreta. U jednoj poruci, tj. »Komunikaciji« od 11. maja, od njega se zahtijeva da prestane sa kolaboracijom sa Nijemcima i Italijanima, odnosno da »primarni objekt pokreta đenerala Mihailovića mora biti otpor Osovini«. Takođe je zahtijevano da se prekine svaka saradnja sa kvislinzima, naročito »kolaboracija sa đeneralom Nedićem«.<ref>AVII, kut. 281, reg. br. 20/1–4.</ref> Istim saopštenjem vlada Ujedinjenog Kraljevstva stavila je do znanja Mihailoviću da će britanski oficiri biti upućeni u štabove NOVJ, i da će se partizanskim jedinicama ukazati materijalna pomoć. Britanski pukovnik [[William Bailey|Stanley Bailey]] je dostavio »Komunikaciju« Mihailoviću 28. maja 1943.<ref>Branko Latas, Pokušaj Britanaca da četnike D. M. pokrenu u akciju protiv Nemaca na Kosovu (1943—1944), „Kosova — Kosovo“ No. 4 (1975), Zavod za istoriju Kosova, Prishtinë/Priština, str. 209.</ref> Budući da je vremenom stekao „iskustvo dobrog pregovarača“, a u dužem periodu je uživao visok ugled kod četničke Vrhovne komande,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovica od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> kapetan Predrag Raković je bio osoba kome je komandant JVuO povjeravao delikatne zadatke. Upravo iz ovog razloga, kapetan Raković je bio jedan od ljudi koji su posredovali razgovorima u maju 1943. godine između povjerenika Milana Nedića i [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] s jedne i generala Draže Mihailovića s druge strane.<ref>Раде Ристановић, Прилози зa биографију равногорског команданта мајора Предрага Раковића: официрски досије војске Краљевине Југославије, Зборник радова Народног музеја Чачак, vol. 49, Чачак, 2020, стр. 130.</ref> Sredinom maja 1943. godine, iz Beograda su, na zahtjev Dimitrija Ljotića, u štab vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] stigli Miroslav Peran i Krešimir Samodol. Obojica [[Hrvati]], Peran i Samodol su bili pripadnici Ljotićevog [[ZBOR]]-a u [[Šibenik]]u u predratnom periodu. Na taj način, veze između Ljotića i Đujića su bile uspostavljene ili čak obnovljene, pa je komandant Dinarske divizije JVuO od proljeća 1943. godine učvrstio radio i kurirske veze kako s vrhovnom komandom Draže Mihailovića, tako i sa kvislinškom vladom generala Milana Nedića. Peran i Samodol — sada u svojstvu obavještajaca Dinarske divizije, s Đujićevim ovlaštenjima — okupili su u Šibeniku, augusta 1943. godine, više od 60 pripadnika antikomunističke omladine. Naoružani od strane talijanskog okupatora, dobivali su prehranu i plaću od 500 lira. Bataljon je bio pod neposrednom komandom vojvode Đujića, i to kao »elitna« jedinica. Četnička komanda Šibenika (komandant potpukovnik Gumzej i načelnik štaba poručnik Kovač) pisala je 25. VIII [[Mladen Žujović|Mladenu Žujović]]u o šibenskim vođama »Zbora«: {{izdvojeni citat|Pred tri mjeseca doputovali su u Šibenik iz Beograda položajni poručnici 5. dobrovoljačkog bataljona Peran Miroslav i Samodol Krešimir, aktivni članovi Ljotićeve [[ZBOR|organizacije »Zbor«]]. Imenovani, uz dobrovoljačku, imaju i legitimaciju [[Organizacija Todt|organizacije »TODT«]]. Po njihovom dosadašnjem nastojanju oko proturanja ideja koje nisu u saglasnosti sa radom dirigovanim od strane jugoslovenskog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva, a prema prikupljenim provjerenim podacima postoji razlog opravdanoj sumnji da su imenovani upućeni ovamo sa povjerenim naročitim zadatkom. Napred imenovani nalaze se u Splitsko-šibenskom četničkom bataljonu u Žitniću, kao obavještajci [[Dinarska četnička divizija|četničke Dinarske divizije]].<ref>AVII, kut. 215, reg. br. 5/1—5.</ref><ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 268—269.</ref>}} Miroslav Peran se očitovao kao iskreni saveznik njemačkog Wehrmachta, kao što se može zaključiti na osnovu njegove izjave date oficirima [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]], a koja je prevedena sa [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] i dostavljena štabu [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]]: {{izdvojeni citat|Mi, pošteni elementi Sjeverne Dalmacije, bilo Hrvati ili pravoslavci, jedinstveni smo u namjeri da lojalno sarađujemo sa njemačkim Wehrmachtom u borbi protiv neprijatelja cijelog svijeta — komunizma. Naši ciljevi su jasni. Naša je čvrsta želja da naš jadni i napaćeni narod povedemo ka miru i redu. Stoga, molimo njemački Wehrmacht da nas podupre u ovoj borbi što je više moguće. Njegovi neprijatelji na ovom području i naši su neprijatelji. Mi se nalazimo u beskompromisnoj borbi protiv komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=979 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000976.] <br /> ({{jez-njem|"Wir ehrlichen Elemente von Norddalmatien ob Kroaten oder Pravoslaven sind nun fest entschlossen einig und loyal mit der Deutschen Wehrmacht an der Bekämpfung gegen den Weltfeind den Kommunismus mitzuarbeiten. Unsere Ziele sind klar. Es ist unser fester Wille, unser armes und gequältes Volk zum Frieden und zur Ordnung zu führen. Wir bitten deshalb die Deutsche Wehrmacht uns in diesem Kampfe so weit als möglich zu unterstützen. Die Feinde der Deutschen Wehrmacht in dieser Gegend, sind auch unsere Feinde. Wir befinden uns im kompromisslosen Kampf gegen den Kommunismus."}})</ref>|Prijevod izjave četničkog vođe Miroslava Perana iz Šibenika (22. septembar 1943. godine)}} [[Prvoslav Odović]], predratni beogradski policajac i zamjenik [[Svetozar Vujković|Svetozara Vujkovića]], upravnika [[Logor Banjica|Banjičkog logora]], redovno je slao izvještaje Vrhovnoj komandi JVuO, odnosno Draži Mihailoviću, koji je preko njega nastojao da izvuče iz logora pripadnike svoje organizacije.<ref>Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, knj. 2, str. 14.</ref> U avgustu 1943. godine, Odović (u tom trenutku šef Predstojništva policije u [[Kruševac|Kruševcu]]; odgovoran za brojna hapšenja i mučenja pripadnika NOP-a) biva uhapšen od strane [[Srpski dobrovoljački korpus|ljotićevaca]] zbog saradnje sa četnicima pod komandom [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]], u vrijeme sukoba između ljotićevaca i četnika. Okupator ga je internirao u Njemačku, gdje je ostao i nakon rata.<ref>[https://pescanik.net/viktimizacija-zlocinaca/ Milan Radanović: Viktimizacija zločinaca]</ref> Prvoslav Odović je kasnije odselio u [[Australija|Australiju]], gdje će sredinom 1951. godine biti među osnivačima [[Srpske narodne odbrane]] (SNO), jedne od najpoznatijih srpskih antikomunističkih i nacionalističkih organizacija u emigraciji.<ref>[https://www.vesti-online.com/sedam-decenija-ponosne-istorije/ Sedam decenija ponosne istorije]</ref> Veliki problem za funkcionisanje SDS je predstavljala duboka isprepletenost i povezanost mnogih njenih pripadnika sa Jugoslovenskom vojskom u otadžbini. Ovu infiltriranost su hapšenjima pokušavali da preduprede Nemci. Krajem jula 1943. godine, Gestapo će zbog ove saradnje uhapsiti gotovo ceo štab [[Niš]]ke oblasne komande, na čelu sa komandantom pukovnikom [[Filipom Dimitrijevićem]]. Takođe, masovna bekstva stražara i njihov odlazak u ravnogorske odrede u toku 1943. godine kulminiraju. U poternici iz decembra 1943. koju je izdala Komanda SDS, u kojoj se konstatuje broj „aktivnih begunaca“, nalazi se 808 pripadnika Straže.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 372.</ref> Kapetan [[Branivoj L. Petrović]], nakon izvršene inspekcije u Varvarinskom, Resavskom i Ivankovačkom korpusu JVuO, gdje je boravio kao delegat Vrhovne komande, podnio je 1. avgusta 1943. izvještaj generalu Mihailoviću u kome saradnju sa pripadnicima Srpske državne straže konstatuje kao notornu činjenicu, budući da je većina komandanata u tri korpusa bila prethodno legalizirana kod kvislinških vlasti. „S pravom se može reći da u pokretu Ravne Gore postoji i tajna sprega svih Nedićevih oficira, koji se uzajamno drže i pomažu“, žali se kapetan Petrović generalu Mihailoviću. U dijelovima izvještaja koji su posvećeni stanju u Varvarinskom, odnosno Ivankovačkom korpusu JVuO, o relacijama sa SDS-om Petrović zapisuje: {{izdvojeni citat|Srpska Državna Straža je potpuno uz nas i sarađuje sa našim odredima... Na teritoriji ovoga korpusa S.D.S. sarađuje potpuno sa našim odredima.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, dokument br. 182, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 869—878.</ref>}} Kapetan Petrović je rezimirao izvještaj Mihailoviću: „Ljudi koji vode stvari, nepodesni su po svojim moralnim i tehničkim sposobnostima. Narod želi na čelu da vidi svetle i čestite ljude, koji će biti primeri i uzori naših stremljenja. Legalizovani oficiri, bivše vojvode Koste Pećanca i Nedića, zboraši Ljotića i ceo taj elemenat, koji je do juče pod okriljem [[Svastika|hakenkrojca]] činio zulume, ne mogu danas da rade pod simbolom Ravne Gore i Vašeg imena. Narod to ne želi, ne prima, bar na terenima na kojima služe. I u koliko oni budu ostali, stav nepoverenja i rezervisanosti povećaće se.“ Prvorazredno svjedočanstvo o organizacionom jedinstvu četnika Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog kvislinškog aparata predstavlja izvještaj kapetana [[Aleksandra Saše Mihajlovića]] koji je 28. avgusta 1943. godine poslao generalu [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]].<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 1/12 (S-X-214).</ref> Dragocjenost ovog dokumenta, pored toga što je u pitanju primarni izvor, ogleda se i u činjenici da su pomenuti oficiri Jugoslovenske vojske u otadžbini bili veoma visoko hijerarhijski pozicionirani. Naime, general Miroslav Trifunović je bio delegat Vrhovne komande JVuO za Srbiju i jedan od nekolicine četničkih komandanata (pored samog Draže Mihailovića) sa činom generala, dok je kapetan Aleksandar Mihajlović (pseudonim »Willy«) bio komandant beogradskih ravnogoraca od proljeća 1943, nakon što je uhapšen njegov prethodnik major Žarko Todorović, pa sve do završetka okupacije. Kapetan Mihajlović izvještava generala Trifunovića (»Dietrich«): „Pored legalnih jedinica S.D.S. koje su potpuno uključene u našu organizaciju i na koje potpuno računam, organizacija Beogradske brigade (sela) potpuno je sprovedena... Krećemo se slobodno, patroliramo, držimo zasede i uopšte vladamo njima. Ovo mi je taj V Beogradski korpus sa: 1. beogradskom brigadom (sela), 2. brigadom (bataljon S.D.S. i Nedićeva Garda), 3. brigada vatrogasci, 4. brigada (Savso 13) i 5. brigada (razne sportske organizacije). O ovome molim Vas za najveću tajnost, jer vidite da ih nisam ni u svom naređenju Br. 240 izneo ostalim komandantima korpusa mada im verujem kao i sebi.“ Uz 1500 ljudi u ilegali, Mihajlović navodi da su mu „najveće nade“ legalne jedinice SDS i Beogradska brigada JVuO i da „stoga sve ljubomorno čuva[m]“. Mihajlović nastavlja: „Policija U.g.B. [Uprave grada Beograda — prim.] (kvartovski odredi, policiska škola, logor, saobraćajna policija) kompletni su pod mojom komandom. Ovo mi je drugi po sigurnosti adut u rukama.“ S druge strane, kapetan Mihajlović za šefa Specijalne policije UgB [[Iliju Paranosa]] tvrdi da je dvije i po godine bio „glavni inkvizitor naših ljudi“; stoga na preporuke iz Vrhovne komande JVuO za saradnju s njim odgovara da to ne bi bilo uputno, s obzirom da je „cela njegova policija [je] minirana i bez njegove pomoći“, te da osobe poput Paranosa „nikako ne služe na čast niti na ugled našega pokreta“. Kapetan Aleksandar Mihajlović zaključuje da se sa Srpskom državnom stražom ne treba konfrontirati, budući da ona, iz njegove perspektive, predstavlja savezničku vojsku: {{izdvojeni citat|Pre nego što završim molim Vas još i to, da kod naših komandanata na terenu utičete, da ne razoružavaju i odvode stražare S.D.S. '''Sve su to naši ljudi na koje možemo stoprocentno računati'''. Zašto ih onda dirati kad i ovako pozitivno rade. Na taj način samo se stvaraju njima neprijatnosti što je potpuno nepotrebno a mi sami sebe slabimo. I o ovome smo i usmeno govorili i video sam da ste me razumeli pa Vas sada samo potsećam na to, a s obzirom na učestale ovakve slučajeve u poslednje vreme.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića (1. januar — 8. septembar 1943), Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dokument 194, strane 914—922.</ref>|Kapetan [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO}} [[Kapitulacija Italije|Kapitulacijom Italije]] u septembru 1943. godine i očekivanim savezničkim iskrcavanjem na [[Jadran]]u, široko rasprostranjena pojava među pripadnicima SDS-a postaje napuštanje položaja (do tada ne toliko često) i odlazak u šumu, tj. u redove JVuO. U jednom izvještaju sa proputovanja iz sredine septembra, inspektor SDS piše da su bjekstva uzela maha u Kragujevačkom, Valjevskom i Šabačkom okrugu: {{izdvojeni citat|Ja sam lično za ovih deset dana putovanja dobio utisak da su pripadnici SDS-a, koji su odbegli, kao i oni koji se za bekstvo spremaju, već odavno bili pripadnici organizacije DM, radeći legalno sve dok nisu dobili naređenje da se pripreme i odu u šumu.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 50A–1–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310, fus. 823.</ref>}} Ova aktivnost je svoju kulminaciju dostigla 21. septembra 1943, kada Draža Mihailović izdaje naređenje koje su komandanti korpusa imali dostaviti sreskim komandama SDS-a kako bi ovi „u roku od 48 časova“ napustili svoju dosadašnju dužnost, te se „sa svojim ljudstvom, oružjem i spremom“ javili lokalnim komandantima JVuO radi ratnog rasporeda.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 310-311, fus. 824.</ref> U Mihailovićevu naređenju, pored ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Imam sigurne podatke da će Nemci uskoro početi sa razoružavanjem Srpske državne straže. Komandanti na čijim se terenima nalaze ovakvi odredi, uhvatiće vezu sa istima i narediti im da odmah sa celokupnim oružjem, spremom i materijalom, koji im stoji na raspoloženju izađu u šumu i pristupe u saradnju. Svima onima koji ne budu hteli izvršiti ovo naređenje, objaviti im otvoreno neprijateljstvo, smatrati ih izdajnicima Kralja i Otadžbine, silom ih razoružati i nemilosrdno ih uništavati na terenu.|[[Dragoljub Mihailović]]}} Tog mjeseca će i poručnik [[Miloš Radosavljević]], komandant Valjevskog korpusa JVuO, narediti komandantima svojih brigada da „pristupe razoružanju legalnih srpskih odreda na svojoj teritoriji“, kao i da „razoružano ljudstvo koje pripada našoj organizaciji odmah uvrste u svoje [četničke — prim.] redove“, dok bi prema „izrodima i izdajnicima“ trebalo postupiti „po zakonu šume“.<ref>Коста Николић, Историја равногорског покрета, I, Београд, 1999, стр. 395.</ref><ref>{{Cite journal|last=Сегић|first=Дејан|date=2011|title=Четници и капитулација Италије 1943.|url=http://www.isi.mod.gov.rs/multimedia/dodaci/vig_1_2011_1554880246.pdf|journal=Војноисторијски гласник|publisher=Институт за стрaтегијска истраживања Одељења за војну историју Министарства одбране Републике Србије|volume=1/2011|pages=214}}</ref> Njemačka Komanda Jugoistoka je također bila u posjedu informacijâ o izričitom Mihailovićevom nalogu nadleštvima Srpske državne straže u unutrašnjosti zemlje da se priključe četnicima u šumi: {{izdvojeni citat|Srbija: Opšta situacija nepromijenjena. Aktivnost bandi nastavlja da se intenzivira. Navodno, Mihailović je komandama Srpske državne straže u centralnoj Srbiji izdao naređenje da do 20. septembra odu u šumu. Dalja dezertiranja iz SDS i Srpske granične straže, posebno u sjeverozapadnoj Srbiji. Grupe DM su posljednjih dana spojene u jake jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=158&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000155.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Zu allgemein: <br /> Lage unverändert. Bandentätigkeit hält verschärft an. An D. M. hat angeblich den SSW–Kommandos in Mittelserbien den Befehl erteilt, sich bis zum 20.9. in den Wald zu begeben. Weitere Desertierungen von SSW und SGW besonders in Nordwestserbien. D. M.– Gruppen wurden in den letzten Tagen zu starken Einheiten zusammengefasst."}})</ref>|Telegram komande Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, (17. septembar 1943)}} Kapetan I klase [[Dimitrije Antonović]] (pseudonim »Rudy«), komandant Kosmajskog korpusa JVuO, izvještavajući 5. septembra 1943. Dražu Mihailovića o aktivnostima jedinice pod njegovom komandom tokom ljeta te godine, piše o odnosu pripadnika kvislinške Srpske državne straže prema četnicima: {{izdvojeni citat|Organi S.D.S. pomažu me ali baš ništa ne rade. Oni u glavnom mirnodobski žive i zadovoljni su, po njihovom mišljenju, što mogu i da sede na miru i čuvaju svoje glave za sutra i ujedno da rade za našu stvar. Njihova korist za nas je vrlo mala i ja sam preduzeo sve mere da ih što pre povučem, dok ih Švabe nisu razoružale. Sa njima, isto baš sa onima koji sarađuju sa nama, primoran sam da se svađam zbog njihove neaktivnosti i zbog toga što pokušavaju da kritikuju naše poslove. Ta kritika je u glavnom zato što se oni boje da ih mi našim radom ne otkrijemo.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 201, str. 936—937.</ref>}} Kapetan Antonović navodi i da SDS asistira četnicima u borbama protiv partizana u selima na [[Kosmaj]]u: „18. jula Kosmajski odred imao je noćni sukob sa jednom grupom partizana u blizini sela Manića. U tom sukobu ubijen je »Jarac« [riječ je o Đorđu Jovanoviću, političkom komesaru Kosmajskog NOP odreda — prim.] — komandant Kosmajskog partizanskog odreda i kod njega je nađen štambilj »Kosmajskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda ,Rade Jovanovića’«. U tom sukobu ubijen je još jedan partizan. »Jarca« su organi S.D.S. odneli u Sopot i zakopali ga ali su ga partizani noću izvadili i sahranili na neko drugo mesto. Ko je tačno »Jarac« do danas nije tačno utvrđeno. Od naših u tom sukobu nije niko nastradao.“<ref>Zbornik NOR-a, XIV/2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 935.</ref> Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. Boško Kostić je 1943. po drugi put boravio u [[Turska|Turskoj]]. U svojim memoarima on piše da je stigao u [[Istanbul]] na [[Vidovdan]] te godine i ostao sve do decembra. Upućen u misiju povezivanja sa službenicima [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske vlade u emigraciji]], Kostić navodi da se sastao sa Lukom Lukovićem („generalnim konzulom u Carigradu“) te konzulom Vladom Perićem. Ljotićev sekretar citira pisanu poruku koju je general Milan Nedić adresirao na kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II Karađorđevića]]: {{izdvojeni citat|Vaše Veličanstvo, ja činim sve što je u mojoj moći da spasem što je moguće više srpskih života. Propaganda iz Londona sprečava me u ovom poslu. Ne smeta to što me napada, jer to čini moj teški zadatak sa okupatorskim snagama lakšim. Ali ja molim da me Vi ne tretirate kao [[Vidkun Kvisling|Kvizlinga]] i [[Ante Pavelić|Pavelića]], koji je do danas uništio 600.000 Srba u „Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“. Znam da u redovima srpskih oružanih snaga ima oko 80% oficira i ljudi koji pripadaju pokretu đenerala Mihajlovića i koji će se pripojiti njemu kada vreme za to dođe, da pomognu oslobođenju svoje zemlje. Ja sam spreman da predam vlast đeneralu Mihajloviću kada Nemci odu, da bi se održao zakon i red u zemlji dok se legalna vlada i Vaše Veličanstvo ne povrati. Radi toga, molim Vas da delujete na đenerala Mihajlovića da ne prouzrokuje prerane represalije nad nezaštićenim stanovništvom. Svaka nemačka glava se plaća sa sto srpskih. Za mene, međutim, svaka pojedinačna srpska glava je draža nego sto nemačkih. Posle oslobođenja zemlje spreman sam da izađem pred narodni sud. Za moja dela istorija će da sudi najbolje.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana – Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 115–116.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Iz primarnih izvora se može zaključiti da je Boško Kostić vjerno rekonstruisao sadržinu Nedićevog pisma. Naime, konzul Vladimir Perić, inače obavještajni oficir [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]], poslao je 9. jula 1943. Vladi Kraljevine Jugoslavije telegram, u kom prenosi navode iz razgovora sa Kostićem: {{izdvojeni citat|Nedić je kralju veran i čini sve da spase što se spasti može, a o čemu će biti reči posle rata. Ne traži ni pomilovanje ni aboliciju, traži samo da se izvede pred sud i da sud da reč o njegovom radu za vreme okupacije. Moli da se ostavi da radi i ako se što želi od njega da mu dostavimo... Svi pokušaji Nedića da dođe u lični kontakt sa generalom Mihailovićem propali su. On moli da general Mihailović izabere mesto boravka gde želi i sa brojem ljudi koliko želi... Njegovo naoružanje i snabdevanje biće Nedićeva briga. Kada Nemci počnu evakuaciju, Nedić smatra da će njegova uloga tada biti završena i tada neka dođe general Mihailović ili lice koje Nj. V. Kralj odredi... Sve trupe koje je uspeo do sada da spremi, koje su već sada 80% za generala Mihailovića, staviće njemu na raspolaganje, njemu ili nekome drugome koji se odredi i kada za to dođe momenat.<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, VK—Y—514, 515, 516.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_43.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBAVEŠTAJNI CENTRI PURIĆEVE VLADE]</ref>}} Procjena vojno-političke situacije sačinjena od strane komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maksimilijana fon Vajks]]a od 1. novembra 1943. godine, predstavlja jedan od najmarkantnijih dokumenata koji je neki od njemačkih okupacionih komandanata potpisao u toku rata. Feldmaršal fon Vajks, koji je od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka, kada preuzima komandu i nad [[Armijska grupa F|Armijskom grupom »F«]], poput ostalih njemačkih vojnih i obavještajnih instanci, notira mnogostruke veze četničkog pokreta Draže Mihailovića s Nedićevom kvislinškom vladom: {{izdvojeni citat| U ''Srbiji'' Draža Mihailović pokušava da mobilizacijom ubrza izgradnju ''nacionalne srpske armije''. U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim činovništvom vežu ga mnogi stari i novi odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u slučaju neprijateljskog napada koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh državna moć prešla u njegove ruke.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 3: Dokumenti Nemačkog rajha 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1978, dok. 156, str. 622.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_156.htm Procena komandanta Jugoistoka feldmaršala Vajksa od 1. novembra 1943. vojno-političke situacije na području Jugoslavije krajem oktobra 1943. godine]</ref>}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a (zima 1943/1944. godine), naglašava se složenost odnosa na liniji [[JVuO]]—[[SDS]]—[[SDK]], ali i jedinstvo akcije ovih formacijâ prema [[NOVJ|jugoslovenskim partizanima]]: {{izdvojeni citat|Odnosi između četnika, Nedićeve straže i Ljotićevih ljudi bili su veoma komplikovani. Ta tri pokreta nisu imali zajednički stav u odnosu prema okupacionoj sili, a jedino zajedničko bila im je borba protiv komunističkog pokreta.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} Počev od novembra 1943. godine, četnički su komandanti (poput [[Vojislav Lukačević|Lukačevića]], [[Jevrem Simić|Simića]], [[Nikola Kalabić|Kalabića]] i drugih) potpisali sa predstavnicima njemačkih okupacionih ustanova [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore o primirju]], kao i o saradnji u zajedničkoj borbi protiv snaga NOVJ. U prva tri članka ugovora potpisanog [[27. 11.|27. novembra]] [[1943]], pukovnik Jevrem Simić i kapetan Nikola Kalabić obavezali su se spram okupatora sljedeće: {{izdvojeni citat| 1.   Primirje u srezovima Umka, Vračar, Grocka, podunavskom, kosmajskom, mladenovačkom, oplenačkom, aranđelovačkom, lepeničkom, kragujevačkom, gružanskom, kačerskom, kolubarskom. Četnici se obavezuju da ne vrše sudsku vlast samovoljno prema Nemcima i pripadnicima nemačke narodne grupe. U ugovor su uključeni nemački Vermaht i policija, bugarske oružane snage, Srpski dobrovoljački korpus, Srpska državna straža, Ruski zaštitni korpus, srpske vlasti i privredna preduzeća, a na četničkoj strani — četničke jedinice kapetana Kalabića i pukovnika Simića. 2.   Primirje treba da stvori podlogu — pretpostavku za zajedničku borbu protiv komunista. 3.   Potvrda Kalabića i Simića da se u potčinjenim jedinicama ne nalaze pripadnici sila koje su sa Nemačkom u ratu. Obaveza Kalabića i Simića da spreče i prekinu obaveštajne puteve koji bi mogli da daju obaveštenja neprijateljima velikonemačkog Vermahta o nemačkim vojnim pokretima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref>|Sporazum pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ (27. novembra 1943.)}} Nakon potpisivanja ugovora između JVuO i Wehrmachta, uslijedila je negativna reakcija stanovništva okupirane Srbije. General [[Svetomir Đukić]] (pseudonim »Zu-Zu«), komandant Severnih pokrajina JVuO ([[Vojvodina]] i [[Slavonija]]), izvijestio je 8. decembra 1943. Dražu Mihailovića da su u Beograd došli bugarski političari i predstavnici bugarskih okupacionih trupa, sa kojima se sastao i vodio pregovore o borbi protiv NOVJ. Đukić naglašava da „po Beogradu kruže glasovi kako se Čiča [Mihailović — prim.] sporazumeo sa Nemcima i Nedićem, što je primljeno vrlo nepovoljno u narodu“, dodajući da je on (general Đukić) to odlučno demantovao.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12067; reg. br. 21/1, kut. 275, d. 943.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943—1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344—345.</ref> Uviđajući opasnost od širenja vijesti o sklopljenim ugovorima, svojim je potčinjenim general Mihailović sugerisao da na njih reaguju opovrgavanjem. 30. novembra 1943. godine, komandant JVuO je potpukovniku Živojinu Đuriću (pseudonim »Sokrat«; ujedno šef Okružne komande SDS-a u [[Leskovac|Leskovcu]], kao i četničkog obavještajnog centra »Antikvarnica 1«), poručivao sljedeće: „Glasovi o sporazumu četnika sa Bugarima i Nemcima potpuno su izmišljeni. Demantujte sve ovo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 275, reg. br. 21/1.</ref> Nakon toga, major [[Dragutin Keserović]] obavještava Mihailovića da mu je okružni komandant Srpske državne straže iz [[Kraljevo|Kraljeva]] Dragutin Redić ponudio saradnju. General Mihailović je odgovorio dvosmisleno dopisom od 4. XII 1943: {{izdvojeni citat|Koristite sve što Vam Redić nudi. Ponavljam Redić nudi i dajte mu zadatak neka se bije. Što se tiče Nemaca naš je stav nepromenjen. Mi nismo sklopili nikakav sporazum, ali trenutno tučemo opasnijeg neprijatelja, a komunisti su zlo koje moramo uništiti po svaku cenu.<ref>AVII, ČA, K–278, reg. br. 18/1.</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Obavještajni oficiri iz [[187. rezervna divizija (Nemačka)|187. rezervne divizije]] javljaju 31. oktobra 1943. o saradnji sa Slavonskim četničkim odredom pod komandom majora [[Dušana Janjića]]. Za jedinicu se navodi da sa „nekih 16–20 ljudi vrši izviđačke zadatke na [[Psunj]]u“ te da se u borbama dobro pokazala, dok sam major Janjić „odaje dobar utisak“, budući da „mrzi [[Jevreji|Jevreje]], [[Masonerija|masone]], pa samim tim i komuniste i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]“: {{izdvojeni citat|[[Slavonski Brod|Brodska]] podružnica zagrebačke ispostave [[Abwehr]]a ovih dana šalje 32 pouzdana Ljotićeva čovjeka četničkoj skupini Janjića, očito po nalogu iz Beograda. Ne postoje pisani sporazumi s četničkim vođom Janjićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=389&rec=314&roll=1544 NARA, T314, Roll 1544, frames no. 000383—000384.] <br /> ({{jez-njem|"Nebenstelle Brod der Ast. Agram führt in diesen Tagen Cetnik—gruppe Janič anscheinend auf Weisung aus Belgrad 32 verlässliche Ljotič—Männer zu. Schriftliche Abmachungen mit Cetnikführer Janič nicht vorhanden."}})</ref>|Izvještaj 187. rezervne divizije o saradnji sa četnicima (31. oktobar 1943. godine)}} U jednom njemačkom izvještaju s početka novembra 1943. godine posebno je posvećena pažnja saradnji sa četničkim snagama pod vođstvom [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] i [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]]. Pored konstatacije da „četničke jedinice dobijaju naredbe direktno od lokalnih njemačkih komandanata“, u izvještaju se za zapovjednika Dinarske divizije JVuO decidirano tvrdi: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Đujić je sljedbenik Ljotićeva pokreta. U njegovom bližem okruženju vjerojatno ima starijih pravoslavaca koji su skloni pokretu Draže Mihailovića, ali trenutačno pod vodstvom Đujića nemaju utjecaja. Đujić već neko vrijeme pokušava za vođe jedinica postaviti mlade pravoslavce koji su bliski Ljotićevom pokretu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=344&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000340.] <br /> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Djujic ist Anhänger der Ljotic–Bewegung. In seiner näherer Umgebung sind wohl älteren Pravoslaven die zur D.M.–Bewegung neigen, jedoch derzeitig unter Führung von D. keinerlei Einfluss besitzen. D. bemüht sich seit einiger Zeit, junge, der Ljotic–Bewegung nahestehende Pravoslaven als Einheitsführer anzusetzen."}})</ref>|Izvještaj [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] komandi [[15. brdski armijski korpus|15. brdskog armijskog korpusa]] o rezultatima saradnje sa četnicima (5. XI 1943. godine)}} Na drugoj strani, i zvaničnici [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih]] zemalja notiraju saradnju generalâ Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića. U jednom obavještenju iz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskog]] [[Kancelarija za inostrane i poslove Commonwealtha|Foreign Officea]] poslatom 7. decembra 1943. veleposlaniku Ujedinjenog Kraljevstva u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], navode se razlozi za prekid odnosâ sa Dražom Mihailovićem: {{izdvojeni citat|Nedavne informacije iz Srbije kazuju: (1) Da Mihailovićeva organizacija još uvek ima kontrolu nad većim delom stanovništva, ne samo zbog njihovog nacionalističkog stava već i zbog njihovog otpora prema komunizmu. (2) Da Mihailović ne samo da nije ni od kakve vojne i pomoći za saveznike već je postao izražena prepreka bilo kakvom obliku jugoslovenskog jedinstva. (3) Da je Mihailović toliko opsednut opasnošću od komunizma da je otvoreno priznao da više voli da brani Nedića i Nemce nego da se potčini partizanima. (4) Mada još uvek nema dokaza da Mihailović lično sarađuje sa Nemcima, velika je verovatnoća da sarađuje sa Nedićem i da su neki njegovi komandanti već potpisali sporazume sa Nemcima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_249.htm Obaveštenje Ministarstva inostranih poslova Velike Britanije od 7. decembra 1943. svom ambasadoru u Vašingtonu o saradnji četnika sa okupatorima i razlozima za prekid odnosa sa Dražom Mihailovićem]</ref>}} 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Kapetan Mor (More) takođe obavještava svoje nadređene o saradnji Mihailovićevih i Nedićevih snaga u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]] i na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]]. Dokumente o četničkoj kolaboraciji sa okupatorom i kvislinzima dostavljeni su 3. januara 1944. Foreign Officeu iz kabineta [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]], predsjednika britanske vlade. Iz Jugoslavije ih je donio [[Fitzroy MacLean]], šef britanske vojne misije kod [[Josip Broz Tito|Tita]]. Brigadir MacLean je doveo u [[Kairo]] i jednog zarobljenog njemačkog oficira: {{izdvojeni citat|''2. decembar'' <br /> Kapetan Mor, kod Mihailovićevih snaga u području južnog Kopaonika, izveštava da je nedavno razgovarao sa jednim Nedićevim oficirom koji se hvalio mobilizacijom Nedićevih snaga i saradnjom Nedić — Mihailović u borbi protiv partizana. <br /> Kapetan Mor tvrdi da je pre nedelju dana u štab četničkog vođe Markovića došao jedan Nedićev delegat. Ovaj delegat je obavestio da Nemci garantuju odeću, opremu i platu četnicima kao nagradu za antipartizansku aktivnost. <br /> Kapetan Mor kaže da je Marković odbio ovu ponudu, ali smatra da je isto ponuđeno svim četničkim vođama i da je teško verovati da u ovo nije umešan i Mihailović.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941—1944'' — Dokumenti, Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 84.</ref>}} Posljednjeg dana oktobra 1943, general Dragoljub Mihailović naređuje svojim komandantima da („s obzirom na današnju situaciju“) budu u pripravnosti da na „dati znak mobilišu sve do poslednjeg čoveka“ za borbu protiv partizana.<ref>Vojni arhiv, Beograd, Četnička arhiva, 22–2–13.</ref><ref>Mirjana Zorić, Bitka za Srbiju 1944. godine, Vojno delo, vol. 66, br. 3, Beograd, 2014, str. 292.</ref> Kako bi opravdao saradnju s kvislinškom upravom, general Mihailović iznova lansira propagandnu parolu o navodnom prisustvu znatnog broja [[Ustaše|ustaša]] u redovima NOVJ: {{izdvojeni citat|Naročito vodite računa da trupe treba podmladiti najboljim regrutima. Stvarajte što jače leteće brigade. Obratite pažnju da nam Nemci ne pobegnu. Preduzmite sve najhitnije da uspostavite vezu sa Nedićevim elementima. Pridobijajte čak i ljotićevce da pristupaju, jer partizani primaju sve, čak i krvne neprijatelje — ustaše. Moramo se u datom momentu pojačati, jer ko bude jači biće u pravu.|General [[Draža Mihailović]]}} U depeši od 17. novembra 1943. general Draža Mihailović se obraća majoru Aleksandru Saši Mihajloviću (pseudonim »Vili«), komandantu [[Beograd]]a JVuO: {{izdvojeni citat|Nacionalnoj službi preporučiti da uvek stupa u vezu sa našim odredima pa im se neće ništa desiti a dokle god ne stupe u vezu sa nama smatraju se neprijateljskim odredima.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_42.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 7. novembra do 3. decembra 1943. godine]</ref>}} Pripadnici Posavske brigade JVuO i lokalne SDS sukobili su se 7. septembra 1943. sa djelovima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog NOP odreda]] u ataru [[Vranić (Barajevo)|Vranić]]a, uz minimalne gubitke s obje strane. Među partizanima nalazilo se i nekoliko mladića iz sela. Nakon četiri dana, Vranić biva blokiran od strane SDS, Specijalne policije iz Beograda i jednog bataljona Posavske brigade pod komandom poručnika Dragana Lazića. Tada su četnici bez razloga ubili Milivoja Kojića, seljaka koji je čuvao stoku. Četnici, žandarmi i Specijalna policija izvršili su pretres u selu, uhapsivši devet seljaka. Četvorica seljaka su osumnjičena kao partizanski simpatizeri i sprovedena u zatvor Specijalne policije gdje su isljeđivani i mučeni, a zatim izolovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logoru na Banjici]]. Nakon što su odbili da isporuče žito na ime rekvizicije, petorica uhapšenih su upućeni na prinudni rad na [[Čukarica|Čukarici]]. U oktobru, četnici Posavske brigade su uhvatili trojicu partizana iz Vranića i predali ih Specijalnoj policiji. Sva trojica su ubijena od strane okupatora.<ref>Arhiv Srbije, Zemaljska komisija, kutija 139, zločini broj 418, 1545, 1546, 1548, 1563, 1744, 1746.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 124—125.</ref> U noći između 10. i 11. novembra 1943. godine, oko 50 pripadnika Sokobanjske brigade JVuO na čelu sa komandantom Acom Todorovićem upali su u [[Sokobanja|Sokobanju]] i uz pomoć gradske SDS uhvatili osam partizanskih simpatizera. Uhapšenici su sprovedeni u štab Deligradskog korpusa JVuO gde su isleđivani i mučeni u prisustvu komandanta korpusa Branivoja Petrovića i šefa propagande i islednika korpusa [[Vojina Andrića]]. Nakon isleđivanja streljani su u ataru sela [[Jošanica (Sokobanja)|Jošanica]]. Iste noći pokušano je hapšenje još jednog partizanskog simpatizera u varoši, ali se ovaj napadačima suprotstavio oružjem. Međutim, nakon desetak dana je uhapšen od strane pripadnika SDS, zatim predat četnicima i likvidiran u štabu Deligradskog korpusa.<ref>Јован Златић, Страдалаштво српског народа у Нишком ратном округу 1941-1944, IV, Равногорски покрет и Jугословенска војска у отаџбини, Ниш, 1998, стр. 207—222.</ref> Četnici Aleksinačke brigade Deligradskog korpusa su 15. novembra nasilno odveli iz [[Aleksinac|Aleksinca]] Dušanku Stanisavljević i njenu 16-ogodišnju kćerku Nadeždu koje su isljeđivali u štabu brigade. Uhapšenice su potom predate kvislinškim organima i izolovane u [[Koncentracijski logor Crveni krst|logoru na Crvenom krstu]] u Nišu. Dušanka je ubijena u logoru a Nadežda je puštena sredinom 1944. godine.<ref>Зборник НОР-а, I/21, Београд, 1965, стр. 542.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 114, 116.</ref> 1. decembra 1943. u selu [[Босута|Bosuti]] kod [[Aranđelovac|Aranđelovca]], [[Prva južnomoravska brigada]] NOVJ se sukobila sa jedinicama četničkog Korpusa Gorske garde pod komandom kapetana [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], kao i Rudničkog korpusa JVuO kojim je komandovao kapetan [[Dragiša Ninković]]. Razvila se oštra borba; partizani odbacuju četnike, produživši pokret ka selu [[Darosava|Darosavi]]. Nakon dva dana, uslijedio je združeni napad na partizane od strane četnika i pripadnika Srpske državne straže (oko 3.000 ljudi). U izvještaju poslatom Mihailoviću 22. decembra 1943. iz štaba Rudničkog korpusa detaljno je opisan tok borbi: {{izdvojeni citat|Po dolasku na Rudnik kapetan Ninković je primio komandu nad Rudničkim korpusom u duhu napred označenog naređenja Vrhovne komande. Preko telefona sa Rudnika uhvaćena je veza sa Kalabićem, koji se nalazio u Šatornji. Ugovoreno je da se napad na komuniste vrši u zoru 1 decembra... Rezultat u ovoj borbi je sledeći: kod nas poginulo 8, ranjeno 11 četnika. Kod komunista prema docnije tačno proverenim podacima oko 40 mrtvih i 36 ranjenih. Sutradan 2 decembra, Kalabić koji nije učestvovao u borbi u Bosuti produžio je pokret prema Darosavi, gde je uhvatio vezu sa Srpskom državnom stražom. Komunistička grupa krenula takođe u istom pravcu. 3 decembra izjutra Garda sa poljskom stražom napala je komuniste na tromeđi orašačkog, kosmajskog i kolubarskog sreza — Žuti Oglavak. Ova borba je takođe bila oštra, ali mnogo manje od borbe u Bosuti na dan 1. decembra. Ovaj korpus je istoga dana stigao u Darosavu ali borba je već bila svršena. Komunistička grupa se povukla prema s. Venčanima srez kolubarski. Dalje gonjenje komunista preko celog sreza kolubarskog i kačerskog sve do Rajca i to u stopu i neumorno, vršio je ovaj korpus.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_46.htm Izveštaj Štaba Rudničkog korpusa od 22. decembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv NOVJ u predelu planine Rudnik]</ref>}} Još jedan slučaj vojne saradnje ravnogorskih jedinica sa formacijama Srpske državne straže zabilježen je krajem novembra 1943. Prema evidenciji kvislinških vlasti, u [[Trstenik|Trsteničkom]] srezu dolazi do vatrenog okršaja prilikom pokušaja [[1. južnomoravska udarna brigada|Prve južnomoravske brigade NOVJ]] da izvede proboj na tom području. Četnici se i ovog puta bore na strani SDS-a: „U vezi izveštaja br. 332 tač. 3 u borbi kod sela Male Drenove, Milutovac i Poljne (18 km odnosno 20 s-z od Kruševca, sek. Kruševac, srez trstenički) gde su oko 250 komunista bili razbijeni od strane poterne grupe SDS s jedne strane i odreda pripadnika DM sa druge strane. Na mestu borbe ostalo je 36 komunističkih leševa dok je 20 komunista ranjeno. U borbi su ranjena 2 stražara a poginulo 8 četnika i 10 je ranjeno.“<ref>VA, NdA, 1–1/1–8, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 26. novembra do 3. decembra 1943.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 214, fus. 594.</ref> Najkasnije tokom 1943. godine, četničkom pokretu se pridružio i [[Panta Draškić]], brigadni general [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]]. Naime, po nalogu Draže Mihailovića, general Draškić ulazi novembra 1943. godine u Odbor za koordinaciju rada sa [[Bugari]]ma. Gestapo je otkrio ove aktivnosti, pa je Draškić uhapšen i početkom 1944. poslat u logor [[Osnabrück]].<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 30, fus. 96.</ref> Draškić je bio učesnik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. U tom periodu (1913-1917), bio je i [[Ađutant|ordonans]] [[regent]]a [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]]. Po obrazovanju Vlade narodnog spasa pod predsjedništvom generala Milana Nedića, general Panta Draškić se nalazio na čelu Ministarstva rada. Funkciju ministra obavljao je od 29. avgusta do 7. oktobra 1941. Zbog prihvatanja pozicije u kvislinškoj vladi, lišen je generalskog čina od strane [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|jugoslovenske emigrantske vlade]]; čin mu je vraćen nakon pristupanja Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini. Krajem 1943. godine, Draža Mihailović formira u Beogradu grupu saradnika koji su dobili zadatak da uspostave vezu i povedu razgovore sa pojedinim bugarskim ličnostima koje su tražile veze sa njim. Pored generala Draškića, u toj grupi su bili i kapetan Aleksandar Mihajlović, četnički komandant Beograda, zatim general Svetomir Đukić, komandant Severnih pokrajina JVuO, kao i drugi političari, činovnici i industrijalci iz predratnog perioda, poput bivšeg [[Kraljevina Jugoslavija|kraljevskog]] ministra [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandra Cincar-Markovića]]. Sa ovom grupom vezu je održavao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]], komandant Timočkog korpusa JVuO. Jovanović izvještava Mihailovića o jednom bugarsko-četničkom sastanku u Beogradu: {{izdvojeni citat|Prema mojim uputstvima, moj saradnik iz Beograda održao je sastanak pre 4 dana sa Ivanom Bojadžijevom, zetom [[Aleksandar Stambolijski|Stamboliskog]]. Pošto se sa Bojadžijevom od ranije poznavao, razgovarao je sa njim kao sa starim drugom i prijateljem o političkim prilikama, kao i o mogućnosti na zbližavanju i organizovanju snaga za ujedinjenje sa Bugarskom. [...] <br /> Bugarska buržoazija i deo vojske koji nisu bili u prošlosti za saradnju sa Jugoslavijom, sada pristaju na jednu takvu saradnju iz straha od boljševizacije zemlje. Za tu politiku oni bi štošta žrtvovali, pa i samu [[Dinastija Wettin|Koburšku monarhiju]]. Nužno se nameće što brža i šira akcija. Ovo je Bojadžijev izjavio u prisustvu Pante Draškića, đenerala i Ike Panića, industrijalca, koji su se stavili na raspoloženje našoj organizaciji u svemu, a naročito za saradnju sa Bugarima...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, D—XLI—12077.</ref>}} Na ovaj Jovanovićev telegram, general Draža Mihailović je odgovorio 12. decembra 1943. godine: {{izdvojeni citat|Ovde ste postigli vrlo dobar uspeh. Đeneral Panta Draškić i industrijalac Ika Panić — ponavljam, a ne Tika — obrazovaće bugarsko-jugoslovenski komitet... Bugarsko-jugoslovenski komitet održavaće vezu sa mnom preko generala Svete Đukića, a đeneralu Panti Draškiću poslaću hitno posebnu šifru...<ref>AVII, arhivski fond D. M., D—30—538, 541.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_57.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje VEZE SA BUGARSKIM REAKCIONARIMA I OKUPATORIMA]</ref>}} Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{izdvojeni citat|U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[https://www.znaci.org/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{izdvojeni citat|Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} U izvještaju poslatom iz njemačke [[2. oklopna armija|2. oklopne armije]] s početka oktobra 1943, konstatuje se da je major [[Siniša Ocokoljić|Siniša Ocokoljić Pazarac]] obavijestio generala Mihailovića o uspostavljenim vezama između prvog čovjeka ravnogorske organizacije u Beogradu majora Aleksandra Mihajlovića i njegovog pomoćnika kapetana Ivana Pavlovića sa Ilijom Paranosom{{efn|U ovom slučaju najvjerovatnije nije riječ o Iliji K. Paranosu, šefu Specijalne policije Uprave grada Beograda, već o istoimenoj, ali drugoj osobi koja je obnašala dužnost potpredsednika Beogradske opštine. Obojica Paranosâ su bili najbliži saradnici Dragomira Dragog Jovanovića.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 377.</ref>}}: {{izdvojeni citat|Kap. Ocokoljić za gen. Mihailovića (27.9.43): Dana 22. septembra, Ilija Paranos, zamjenik gradonačelnika Beograda, major Saša Mihajlović i kapetan Ivan Pavlović, zamjenik majora Saše Mihajlovića, susreli su se s kapetanom Ocokoljićem. Paranos je izvijestio o posjeti generala Nedića Führerovom štabu: Nedić je proveo 14 minuta u razgovoru s [[Adolf Hitler|Hitlerom]], koji mu je rekao da želi pridobiti generala Mihailovića za saradnju. Bez oslona na Nijemce, general Mihailović nije mogao postići nikakav uspjeh protiv komunista. Iako je [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]] bio “veliki duh 20. stoljeća”, sva će njegova djela propasti pod silinom njemačkog oružja. Nedić je pregovarao s [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentroppom]] o formiranju autonomne Srbije i uspostavi 15 dobrovoljačkih bataljona, u koje bi bila uključena i Srpska državna straža. Prema tome, Nedićevoj Srbiji bi se morao priključiti dio Srema, Sandžak i kosovska oblast. Za očekivati ​​je da će Nijemci pokušati stupiti u kontakt s generalom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"27.9. Hptm. Ocokoljic an Gen. Mihajlovic: <br /> Am 22.9. hatten Ilija Paranos, stv. Bürgermeister von Belgrad, Mjr. Sasa Mihajlovic und Hauptmann Ivan Pavlovic, Stellvertreter von Mjr. Sasa Mihajlovic, eine Zusammenkunft mit Hptm. Ocokoljic. Paranos berichtete über den Besuch von General Nedic in Führer–Hauptquartier: Nedic sprach 14 Minuten lang mit Hitler, der ihm mitteilte, daß er General Mihajlovic für eine Zusammenarbeit gewinnen wolle. General Mihajlovic könne ohne Anlehnung an die Deutschen zu keinen Erfolg gegen die Kommunisten kommen. Stalin sei zwar der "große Geist des 20. Jahrhunderts", doch würden alle seine Werke unter der Wucht der deutschen Waffen zusammenbrechen. Mit Ribbentropp verhandelte Nedic über die Bildung eines autonomen Serbien sowie über die Aufstellung von 15 Freiwilligen–Btl., in die auch die Serb. Staatswache eingegliedert werden soll. Darnach müßten Nedic ein Teil von Syrmien, der Sandzak und das Kosovo–Gebiet zugewiesen werden. Es ist zu erwarten, daß die Deutschen versuchen, mit General Mihajlovic Fühlung aufzunehmen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. X 1943.}} Obavještajni organi 2. oklopne armije javljaju i da je 22. oktobra u blizini [[Valjevo|Valjeva]] došlo do sastanka predstavnika gradskih kvislinških vlasti i jednog oficira SDK sa lokalnim četničkim zapovjednikom: {{izdvojeni citat|Policijska oblast IV-[[Šabac]] javlja (22.10.43) o pregovorima održanim u selu [[Lelić]] između okružnog načelnika Valjeva i komandanta 1. bataljona SDK sa vođom bandi Simićem [komandant Valjevske brigade JVuO]; Simić, u ime [potpukovnika] Milovanovića nudi: <br /> 1) prekid neprijateljstava, <br /> 2) podršku u borbi protiv komunista uz isporuku oružja, i <br /> 3) oslobađanje talaca. <br /> Također, od strane DM–bandi je garantirano da će [seoske] opštine podmiriti svoje obaveze. Vođa DM–bande Simić objasnio je na sastanku da oni sebe smatraju redovnim jugoslavenskim trupama, jer kralj Petar II nije potpisao kapitulaciju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Polizei–Gebietskommandantur IV. Sabac <br /> BdS – 19.10.: Kreisvorsteher, Vizebürgermeister und Kdt. des I.Btl. SFK. aus Valjevo trafen sich im Dorf Lelic mit dem Bandenführer Simic, Kdr. der Valjevoer Brig. Bei der Besprechung wurden von Simic im Auftrage von Milovanovic folgende Punkte zur Verhandlung gebracht: <br /> 1.) Aufgabe der gegenseitigen Bekämpfung <br /> 2.) Unterstützung beim Kampf gegen die Komm. und Lieferung von Waffen <br /> 3.) Freilassung der Geiseln. <br /> Von Seiten der DM.–Banden wurde garantiert, daß die Gemeinden ihren Abgabepflichten nachkommen werden. DM–Bandenführer Simic erklärte bei der Besprechung, daß sie sich als reguläre jugosl. Truppen betrachten, da König Peter II. die Kapitulation nicht unterschrieben habe."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|U beogradskim DM–krugovima uskoro se očekuje proglas ili apel generala Nedića, u kojem se obećava amnestija za ilegalne DM–elemente u šumi. To je povezano s činjenicom da je Balkan proglašen sovjetsko-ruskom interesnom sferom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&broj=312&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457040.] <br /> ({{jez-njem|"Besondere Tagesmeldungen BdS.: <br /> In Belgrader DM–Kreisen wird demnächst eine Proklamation bzw. ein Aufruf des Generals Nedic erwartet, worin für die illegalen DM–Elemente im Walde eine Amnestierung in Aussicht gestellt werden soll. Dies wird mit der Tatsache in Zusammenhang gebracht, daß der Balkan zur sowjetrussischen Interessenzone erklärt wurde."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 28. oktobar 1943. godine}} Navodi o kontaktima između Ocokoljića i Paranosa nalaze se i u jednom dokumentu četničke provenijencije. Krajem decembra 1943, u vrijeme potpisivanja ugovora o saradnji četnika i Njemaca u Srbiji, Mihailovićev obavještajac u Beogradu advokat Ratomir Pavlović (pseudonim »Vanda«), piše Vrhovnoj komandi Jugoslovenske vojske u otadžbini: {{izdvojeni citat|Korpus S.D.S. u Beogradu u strogo poverljivoj naredbi saopštava oficirima Nedića i to: da je između Nemaca i Dražinih odreda u okrugu Užičkom, Valjevskom, Kragujevačkom, Šabačkom i Požarevačkom sklopljen sporazum o ne napadanju. Isti važi do 31 - XII - zaključno. Pazarac imao veze sa Paranosom iz opštine jer je isti bio oglašen od Gestapoa da vodi pregovore. Za Kalabića je vodio razgovore neki Kosta Košutić. Tako Gestapo doznaje imena komandanata i njihovu teritoriju.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Ratomir (ili Ratimir) Rajko Pavlović radio je za Vrhovnu komandu JVuO pod pseudonimima »Vanda« i »Marga«. Nakon što mu je pošlo za rukom da operativno prodre u redove Specijalne policije Uprave grada Beograda (SP UgB), Pavlović je uspostavio tajni kontakt sa njenim šefom [[Ilijom K. Paranosom]]. U depešama koje je obavještajac Pavlović slao generalu Draži Mihailoviću, Ilija Paranos je označavan pseudonimom »Milka«. Paranos je predstavljao izvor važnih informacija za VK JVuO.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 314.</ref> 29. decembra 1943. stiže u Vrhovnu komandu depeša koju je poslao major [[Velimir Piletić]] (pseudonim »Popesku«), komandant Krajinskog korpusa JVuO, u kojoj se, između ostalog, navodi: {{izdvojeni citat|Srez [[Grocka]] po saznanju nije organizovan i ima partizana. Sada je za načelnika postavljen Sava Ivezić, kapetan i naš čovek. Neka mu se obrati naš organizator i komandant. Ivezić je premešten iz [[Bor]]a, gde je bio načelnik sreza. Popesku.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} [[Neško Nedić]], načelnik štaba Posavsko-kolubarske grupe korpusa JVuO, pisao je Draži Mihailoviću 31. decembra 1943. sa predlogom za opsežnu akciju protiv partizanskih pripadnika i simpatizera u [[Šumadija|Šumadiji]], uz asistenciju kvislinške policije: {{izdvojeni citat|Rudnički korpus se može očistiti samo na taj način da mi upadnemo na njega sa jačim snagama, da mobilišemo ceo Rudnički korpus i da počnemo sa istrebljenjem simpatizera, odnosno sa otkrivanjem njihovih naoružanih pristalica i likvidiranjem... Inače, sve akcije čisto vojničke prirode, koje bi se povele, prošle bi bez rezultata kao i do sada. Zato se mora poći policijskim putem, dok im se kanali ne iseku, da se nemaju gde sklanjati, a tada ćemo tražiti glavninu da se obračunamo sa njom... Preduzete su opsežne mere. U naš aparat uključena je i policija da se tako dopunjujemo.<ref>Nikola Milovanović, Kroz tajni arhiv UDB-e, I-II, Beograd, 1986, str. I/152-153.</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 128.</ref>}} Prema jednom njemačkom izvještaju sa kraja 1943. godine „80% Srpske državne straže i veliki broj činovništva potpomaže akciju D. Mihailovića i staće pod zastavu kralja Petra“.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 24А–2–3.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 313.</ref> Takođe, u arhivi opunomoćenog komandanta [[Sigurnosne policije]] ({{jez-nem|Befehlshaber der Sicherheitspolizei — BdS}}) pronađen je dosije generala [[Borivoja Jonića]], komandanta Srpske državne straže od juna 1942. do oktobra 1944. godine, koji je sastavljen od strane njemačkih obavještajaca. Pored ostalog, u dokumentu se za komandanta SDS tvrdi da je pod velikim uticajem i da „većinom radi prema naredbama Draže Mihailovića i malim delom prema diktatu radio stanice London“.<ref>Istorijski arhiv Beograda, fond BDS, Ј–423, Borivoje Jonić.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 333—334.</ref> Brojni ravnogorski izvori slažu se sa ovom ocjenom. Tako četnički obavještajac kodnog imena »Janko« u jednom nedatiranom izvještaju navodi da „SDS na čelu sa đeneralom Jonićem, pukovnikom [[Branom Živkovićem]] i majorom [[Dačom Stojanovićem]] predstavlja našu organizaciju“. Ovaj obavještajac je tvrdio da ima pouzdane informacije o tome da će [[Srpska garda (Drugi svjetski rat)|Srpska garda]] i straža Uprave grada Beograda, kao sastavni djelovi SDS, u povoljnom trenutku pristupiti Mihailovićevim četnicima.<ref>Vojni arhiv, Četnička arhiva, kutija 121, fascikla 4, dokument 39.</ref> Takođe, u jednom od izvještaja iz Komande Beograd JVuO od 14. juna 1943. procijenjivano je da je „raspoloženje ljudstva Srpske državne straže“ bilo oko 65% do 70% za ravnogorski pokret Draže Mihailovića.<ref>VA, ČA, k. 117, f. 2, d. 46.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 550—551.</ref> Poručnik [[Vjekoslav Farkaš]] (pseudonim »Tip«), oficir Srpske državne straže u Beogradu, istodobno je bio i pripadnik JVuO. Poručnik Farkaš je rukovodio ''Protivkomunističkim odsekom'', formiranim u sklopu četničke obavještajne organizacije „Rodoljub“. Na čelu ove organizacije nalazio se major Jovan Petrović, još jedan član ravnogorskog pokreta u glavnom gradu Srbije koji se isticao dobrim vezama s ljudima iz Specijalne policije UgB. Major Petrović je generala Mihailovića obavijestio o formiranju odseka u izvještaju od 6. juna 1943.<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 315.</ref> Poručnik Farkaš je bio postavljen i za šefa radio-službe u Beogradu, i to po ličnoj naredbi komandanta Srbije JVuO generala Miroslava Trifunovića.<ref>Rade Ristanović, n. d., str. 506.</ref> Pišući u emigraciji o rukovodstvu SDS-a, Vjekoslav Farkaš navodi da je pukovnik Brana Živković bio „Načelnik Prvog odeljenja Srpske državne straže“, a istovremeno i „Komandant dela Jugoslovenske vojske u Otadžbini kamufliranog u vidu Srpske državne straže“, dok je, s druge strane, „Nedićev „đeneral“ Borivoje Jonić bio figura“, budući da „ispred njegovog nosa radilo se sve, a on nije video ni naslućivao ništa“. Znakovita je i Farkaševa generalna ocjena o karakteru SDS. Naime, on smatra da je pripadnicima ravnogorskog pokreta Straža služila kao paravan za legalno djelovanje: {{izdvojeni citat|Maja meseca 1943, kao i često pre toga, morao sam na put. To nije bio nikakav problem, jer su nam odvratno zelena uniforma Srpske državne straže, razne objave i „naređenja” za „službeni put”, olakšavali kretanje po celoj Srbiji. Okupator nam nije pravio smetnje. Morali smo se čuvati jedino njegovih slugu, Ljotićevaca, koji su znali da će se Srpska državna straža, na jedan mig Dražin, pretvoriti u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini, tj. skinuti masku i prikazati se u pravoj boji.<ref>Векослав А. Фаркаш, »Не целивах га у руку«, »Књига о Дражи«, Виндзор, Канада, 1956, стр. 304–305.</ref>}} Potvrde da je JVuO od prvog dana u Beogradu imala značajno uporište u strukturama vlasti, tj. da je veliki broj činovnika Uprave grada Beograda i pripadnika SDS pomagao ravnogorskom pokretu, nalaze se i u svjedočenjima funkcionera kvislinškog aparata pred jugoslovenskim vlastima po završetku rata. Prema iskazu [[Nikole Gubareva]], koji se nalazio na čelu III odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, 90% službenika UgB podržavalo je rad četničkog pokreta.<ref>IAB, BIA, F. XII, P. 1, Gubarev Nikola.</ref><ref>Rade Ristanović, n. d., str. 478.</ref> Iz ugla beogradske policije, kooperaciju sa ravnogorcima najbolje opisuje [[Božidar Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka SP UgB: {{izdvojeni citat|O zvaničnoj vezi i saradnji Specijalne policije kao celine sa organizacijama DM ne može biti ni govora, jer tako nešto nije postojalo, ali mislim da nije bilo ljudi ili ih je bar bilo malo, koji na ovaj ili onaj način nisu bili povezani sa raznim četničkim organizacijama i rukovodiocima. Mi smo Dražu Mihailovića smatrali za legalnog predstavnika jugoslovenske kraljevske vlade, koja je od saveznika bila međunarodno priznata i prirodno smo nastojali da se što čvršće sa njom povežemo. Ovo smo činili naročito mi iz IV odseka pošto smo se smatrali isključivo borcima protivu komunista, a takav naš rad bio je potpuno u skladu sa vladinom politikom koju je Draža u zemlju sprovodio ne samo po direktivama izbegličke vlade nego i angloameričkih vojnih i političkih predstavnika u njegovim štabovima. Mogu da kažem da su moji agenti i činovnici svuda veoma rado primani od četničkih organizacija i ovima svršavali mnoge poslove, kao što su: lažne isprave, putne objave, prenošenje oružja i municije, prenošenje propagandnog materijala, skrivanje četničkih rukovodilaca po stanovima i tome slično.<ref>IAB, OSB, istražni predmet Božidara Bećarevića, zapisnik o saslušanju od 14. jula 1949, str. 60.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 595.</ref><ref>Радосав Р. Туцовић - Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 187-188.</ref>}} Na [[Beogradski proces|suđenju Draži Mihailoviću]], upravnik grada Beograda [[Dragomir Jovanović]] je svjedočio da je 1943. stupio u neposredni kontakt sa majorom Aleksandrom Mihajlovićem, koji se nalazio na čelu Mihailovićeve organizacije u Beogradu. Dragi Jovanović tvrdi da se sa majorom Mihajlovićem „od kraja 1943. do konca sastao četiri do pet puta, i to uvek van Beograda“. Na pitanje predsjednika sudskog vijeća da li je sama SDS bila povezana sa majorom Mihajlovićem, Jovanović daje potvrdan odgovor: {{izdvojeni citat|Pretsednik: Pa je li Saša Mihailović, odnosno beogradska organizacija kojoj je na čelu Saša Mihailović, stupala u taj lični odnos sa SDS? Optuženi: Praktično SDS i Uprava grada Beograda je celo vreme vaspitana sa moje strane tako da u danom momentu može da posluži, kako sam ja pretpostavljao, nacionalnoj stvari i zbog toga nisam sprečavao tu vezu i znao sam da je uspostavljena ta veza preko tadašnjeg pukovnika Radulovića. Pretsednik: A je li sama straža bila povezana sa Sašom Mihailovićem? Optuženi: Bila je straža i kao organizacija i pojedinačno. Pretsednik: Da li je to trebalo da bude vojska kojom je određenog momenta trebalo da raspolaže Saša Mihailović? Optuženi: To je bila policija sa kojom je Saša Mihailović u danom momentu oslobođenja mogao da raspolaže po mojoj zamisli i po njegovoj.<ref name="Jovanović Dragomir-Dragi">{{cite web |url=http://www.znaci.org/00001/60_2_1.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2023-07-17 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230717115813/https://znaci.org/00001/60_2_1.pdf }}</ref>|[[Dragomir Dragi Jovanović]], upravnik grada Beograda}} [[Radomir Milinković—Džek]], pešadijski kapetan, koji je rukovodio obaveštajnom službom komande Beograda Draže Mihailovića, otkriven je i uhapšen 1942. godine od strane Specijalne policije. Po zahtevu rukovodstva ravnogorskog pokreta, Dragomir Jovanović je oslobodio Milinkovića iz zatvora. Kasnije je Milinković, pošto je došlo do otvorene saradnje ravnogorskog pokreta i Nedićevih vladinih institucija, dobio legalnu kancelariju na prvom spratu zgrade Beogradske opštine.<ref>[https://www.pisi.co.rs/content/logor-banjica-1941-1944-ii/ Sima Begović, Logor Banjica 1941-1944, knjiga II], Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1989, str. 14.</ref><ref>Istorijski arhiv Beograda, fond monografije o Beogradu, inv. br. 8, I, str. 123—125; istražni predmet Dragomira Jovanovića.</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 337.</ref> Nakon okončanja rata, o radu obavještajne službe Komande Beograda na otkrivanju pristalica i saradnika NOP-a, Milinković je pred istražnim organima dao izjavu koja se u velikoj mjeri podudara sa svjedočenjima pripadnika bezbjednosno-policijskih struktura kvislinške uprave: {{izdvojeni citat|Glavnu službu obaveštenja po liniji komunizma vršila je ustvari Specijalna policija, tj. IV otsek njen, na čelu sa Paranosom, Bećarevićem i Grujičićem. Poslove u Beogradu svršavala je izgleda sama i samo o tome izveštavala bilo Vrhovnu komandu preko specijalnog delegata ili preko beogradske grupe korpusa preko nekoga od svojih ljudi... Za one slučajeve koji su bili izvan domašaja beogradske policije dostavljali su se izveštaji VK (Vrhovnoj komandi JVuO — nap.) preko Dražinog ličnog obaveštajnog organa u Beogradu Rajka Pavlovića... Svi beogradski korpusi imali su u svome sastavu i ponekog agenta Specijalne policije, koji su dostavljali njima sitnije i manje važne izveštaje, a ponekad, kada je bilo, i krupnijih. Specijalnih organa izvan sastava Specijalne policije za rad po liniji komunizma smatram da nije bilo, a po mome mišljenju nije ni trebalo jer je Specijalna policija bila toliko revnosna, da nije za ostale ostajalo ništa da rade... Spiritus rektor borbe protiv komunizma bila je, dakle, Specijalna policija sa svojim stručnim aparatom – IV odseka, a nosilac glavne borbe i dostavljač za račun prvenstveno VK bio je Rajko Pavlović.<ref>Izjava Radomira Milinkovića »Džeka« pred istražnim organima 1945. (M—572).</ref><ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 314.</ref>}} I [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, svjedoči o privrženosti većeg dijela kolaboracionističke uprave pokretu Draže Mihailovića. Po [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] naređenju, Hermann Neubacher je oktobra 1943. godine poslan u Beograd sa ciljem objedinjavanja svih antikomunističkih i [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga, odnosno približavanja generalâ Mihailovića i Nedića. U svojim memoarima, pored ostalog, Neubacher zapisuje: {{izdvojeni citat|U Beogradu, međutim, sve državne institucije su bile pune Dražinih pristalica, pa je tako i vođa četnika veoma dobro znao šta se tamo događa. Tako je Mihailović odmah bio obavešten o mojim nastojanjima da se promeni politika prema Srbiji i o mojoj borbi protiv streljanja talaca. Zbog toga je on, logično, morao da vidi u meni čoveka sa kojim može da vodi koristan razgovor. U njegovom taboru ja sam odmah dobio dobru ocenu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161.</ref>}} Veleposlanik Neubacher je predložio i stvaranje ''Velikosrpske federacije'', koju bi činile [[Srbija]], [[Crna Gora]] i [[Sandžak]], na čijem čelu bi bio general Nedić, ali će, nakon sastanka sa [[Adolf Hitler|Hitler]]om i [[Joachim von Ribbentrop|Ribbentrop]]om u decembru 1943, ovaj prijedlog biti odbačen.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN - Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 154-155.</ref> Četničko vođstvo u Crnoj Gori bilo je posebno zainteresovano za stvaranje „federacije“. U tome je pružilo podršku [[Narodnoj upravi]] (političko tijelo stvoreno od strane Nijemaca u jesen 1943. u koje su ušle brojne [[Velika Srbija|iredentističke]] pristalice, kao i članovi [[Crnogorska federalistička stranka|CFS]]; jedna vrsta kvislinške vlade u Crnoj Gori) i prihvatilo saradnju sa njom. U [[Podgorica|Podgorici]] je 30. i 31. decembra 1943, zajedno sa predsjednikom Narodne uprave [[Ljubom Vuksanovićem]], major [[Đorđije Lašić]] organizovao konferenciju kontrarevolucionarnih snaga kojoj je prisustvovalo oko 500 četničkih oficira koji su svi već bili pristupili saradnji s njemačkim okupatorom. Na konferenciji je, uz Vuksanovića, učestvovao i jedan broj članova Narodne uprave. Tom prilikom, usvojena je rezolucija kojom se zahtijevalo: {{izdvojeni citat|Da se svi članovi Narodne uprave odreknu svake partijsko-političke aktivnosti do potpunog uništenja komunizma, do svršetka rata... Da se u cilju efikasne borbe protiv komunizma stvori jedan jedinstveni antikomunistički srpski front s jedinstvenom komandom nad svim srpskim oružanim odredima, te u tom cilju, želimo, da general Nedić kao najstariji i kao najuvaženiji srpski oficir proširi svoju vlast i nad Crnom Gorom, jer je cio narod ovog kraja svestan svoje nemogućnosti da se sam pomaže i od komunizma brani. On očekuje spas od ovog jedinstva i od vojničkog starešine kakav je general Nedić.<ref>AII—T, X 1v—60 (44), Pismo majora Blaža Gojnića potpukovniku Petru Baćoviću iz januara 1944.</ref><ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945, Istorijski institut SR Crne Gore u Titogradu, Obod, Cetinje, 1977, str. 455-456.</ref>}} [[Brigadir]] [[Krsto Zrnov Popović]], vođ [[Crnogorski komiti|Božićnog ustanka]] i komandant kvislinške [[Lovćenska brigada|Lovćenske brigade]], ostavio je, u zabilješkama koje je vodio za period od jula 1943. do marta 1944. godine, zapis o formiranju Narodne uprave na [[Cetinje|Cetinju]]. Popović piše o nemogućnosti da se trojica predstavnika Crnogorske (federalističke) stranke (kojoj je i sâm pripadao tokom [[1930-e|tridesetih]] godina, po povratku iz emigracije), budući u manjini, novembra 1943. nametnu kao vođstvo u Upravi: {{izdvojeni citat|Naši su u Upravi sve ispustili, predsjedništvo, pa čak i vojsku. Mobilišu se četnici i u policiji i u žandarmeriji, rovare, rade na sve strane. Stvaraju zavjere, špijavaju, zatvaraju federaliste koga god mogu i hoće. Šajkače svuda i znakovi prave Srbije. Stižu agenti iz Srbije, rodom Crnogorci. Govori se da Nedić šalje pare, razumije se vojnim putem, preko povjerenika. Pjevaju se pjesme [[Petar I Karađorđević|Petru I]] i Srbiji. Stanje sve nesnosnije...<ref>Вељко Сјеклоћа, ''Крсто Поповић у историјској грађи и литератури''. Друго допуњено издање (Едиција „Свједочанства“), Издавачко предузеће „Обод“, Цетиње, 2001, стр. 253.</ref>}} U depeši koju je 21. decembra 1943. godine poslao Vrhovnoj komandi JVuO, major Đorđije Lašić (pseudonim »Kocev«) pozvao je generala Dražu Mihailovića na „izmirenje“ sa generalom Nedićem, s obzirom da je „danas najpotrebnije jedinstvo i sloga“: {{izdvojeni citat|Moja je dužnost da Vam predočim, apelujem da se ovo izgladi u interesu spasavanja ostataka Srpskoga naroda, jer je danas najpotrebnije jedinstvo i sloga. Za neuspeh snosićemo svi odgovornost... Ako ovo ne uradimo uspeha nema. Sve političke struje odbaciti radi jedinstva. Ako ne može mirno upotrebiti silu. Odbaciti sve što nije borbeno. [...] Za Vaše izmirenje sa Nedićem pozdravio bi ceo Srpski narod jednodušno, jer samo u tome vidi jedini spas. Lašić.<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Prethodno, iz obavještajnog odjeljenja [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] javljeno je početkom decembra da je general Mihailović zatražio od majora Lašića, koji je uz Pavla Đurišića bio jedan od glavnih četničkih komandanta u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]], da se poveže sa srpskom kvislinškom vladom i generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Čovjek za vezu javlja 1. decembra: Draža Mihailović se trenutno nalazi u Sandžaku i dao je nalog majoru Lašiću da preko političke osobe ponudi Nediću svoju saradnju i time potvrdi svoje odvajanje od Londona. Lašić je želio posjetiti generala Keipera i ovo mu staviti do znanja. Lašić je zatražio od Arsa Petrovića da pripremi akciju i otputuje za Beograd.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=140&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456868.] <br /> ({{jez-njem|"7.12. meldet A.T. 174 : V–Mann meldet 1.12. : DM befindet sich z.Zt. in Sandzak und hat Mjr. Lasic den Auftrag gegeben, durch eine politische Person seine Mitarbeit Nedic anzubieten, womit er seine Trennung von London bestätigt. Lasic wollte General Keiper besuchen und ihm das zur Kenntnis bringen. Lasic hat Arso Petrovic ersucht, die Aktion vorzubereiten und nach Belgrad zu reisen."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} U istom izvještaju je proslijeđena i poruka iz [[V SS brdskog korpusa]] od 8. decembra 1943, kojom obavještavaju svoje nadređene o namjeri slanja delegacije generalu Nediću i specijalnom izaslaniku Neubacheru od strane kapetana [[Milorad M. Popović|Milorada Popovića]], komandanta Nevesinjskog korpusa JVuO: {{izdvojeni citat|5.SS brd. kor. za PzAOK 2 (8.12.43): Četnički kapetan Popović javlja da je srpsko nacionalno stanovništvo istočne Hercegovine potpuno opljačkano i da mu prijeti glad. Ovi nepodnošljivi uslovi ozbiljno ugrožavaju postojanje ovog sloja. Srbi iz istočne Hercegovine žele da pošalju deputaciju ambasadoru Neubacheru i generalu Nediću u Beograd i pitaju se da li i na koji način to može biti.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=139&rec=313&roll=196 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7456867.] <br /> ({{jez-njem|"8.12. V.SS.Geb.A.K. meldet : Cetnik–Hauptmann Popovic meldet, dass serbisch national gesinnte Bevölkerung der Ost–Herzegovina vollkommen ausgeplündert und vom Hunger bedroht ist. Durch diese untragbaren Zustände ist die Existenz dieser Schicht ärgstens bedroht. Die Serben der Ost–Herzegovina wollen Deputation zu Gesandten Neubacher und General Nedic nach Belgrad senden und fragen an, ob und auf welchem Wege dieses geschehen kann."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja za 9. decembar 1943.}} Kada je riječ o [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]], već u jednom njemačkom izvještaju iz prve polovine oktobra 1943. data je detaljna analiza okolnosti u kojima živi poglavito srpsko stanovništvo u ovoj oblasti. Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i zauzimanja njihove bivše okupacione zone od strane njemačkih trupâ, obavještajni oficiri [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije Prinz Eugen]] zapažaju da je raspoloženje hercegovačkih Srba (čiji se „najveći broj muških predstavnika i danas nalazi u četničkim redovima“) prevashodno uslovljeno zasićenošću ratom, tj. vojnim i političkim problemima. Ipak, kako navode njemački obavještajci, četničkom je vođstvu »borba protiv bandi« i dalje predstavljala osnovnu preokupaciju: {{izdvojeni citat|Kako ne bi zaostajalo za bandama, vođstvo hercegovačkih četnika je izgleda bilo odlučno paktirati sa svakim od koga se može nadati da će im pružiti olakšanje u borbi protiv komunizma. Ovo olakšanje se prvenstveno očekuje od njemačkog Wehrmachta. Viši četnički rukovoditelji su iznova tražili kontakt s divizijom i molili za podršku u borbi protiv bandi. Sam [[Dobroslav Jevđević|Jevđević]] je želio priznati [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatsku državu]] ako bi time mogao doći do bilo kakvog dogovora s njemačkim Wehrmachtom u pogledu borbe protiv komunizma. Vrijedi napomenuti i da se veliki dio hercegovačkih četnika, uključujući i starješine, zakleo na vjernost generalu Nediću i da je težio pripajanju Srbiji. Putovanje srpskog premijera u [[Adolf Hitler|Führer]]ov glavni štab pratila je ova grupa s velikim zanimanjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1332&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001326.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbische Bevölkerung der Ost–Herzegowina, deren männliche Vertreter auch heute noch zum grössten Teil in den Reihen der Cetniks zu finden sind, ist zum grössten Teil kriegsmüde und nimmt allen politischen und militärischen Ereignissen gegenüber eine abwertende Haltung ein. Die Banden werden z.Zt. noch immer als Feind Nr. 1 angesehen, insbesondere von der Führung, die in der Bekämpfung der Banden in Hinblick auf eine allierte Landung und der Möglichkeit einer Entstehung des früheren Jugoslawiens in erster Linie eine innenpolitische Notwendigkeit sieht. Um gegenüber den Banden nicht ins Hintertreffen zu geraten, scheint die Führung der herzegowinischen Cetniks entschlossen zu sein, mit jedem zu paktieren, von dem sie sich eine Entlastung in Kampf gegen den Kommunismus erhoffen kann. In erster Linie wird diese Entlastung seitens der deutschen Wehrmacht erwartet. Höhere Cetnik–Führer haben wiederholt Verbindung zur Division gesucht und um Unterstützung in Kampf gegen die Banden gebeten. Jevdjević wollte selbst den kroatischen Staat anerkennen, wenn er dadurch zu irgendeiner Abmachung mit der deutschen Wehrmacht bezüglich des Kampfen gegen des Kommunismus kommen könnte. Bemerkenswert ist die Tatsache, dass ein grosser Teil der herzegowinischen Cetniks, darunter sich höhere Führer, sich zu General Nedić bekennt und einen Anschluss an Serbien erstrebt. Die Reise des serbischen Ministerpräsidenten ins Führerhauptquartier wurde seitens dieser Gruppe mit grossen Interesse verfolgt."}})</ref>|Procjena situacije štaba 7. SS divizije Prinz Eugen za mjesec septembar 1943. godine}} Iz izvještaja [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], koji obuhvata period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944. godine, može se zaključiti i da vojvoda [[Uroš Drenović]], četnički zapovjednik u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], održava vezu sa generalom Milanom Nedićem: {{izdvojeni citat|Drenović, vođa četnika jz. od Banje Luke, namjeravao je otići za Srbiju. Kao razlog, naveo je iznova oživljeni ustaški teror, i njegovo toleriranje od strane njemačkih vlasti. Plan je do sada ostao neizvršen. Veze s Nedićem i Mihajlovićem mogu se smatrati sigurnima. Borbena vrijednost četnika pri komunističkom [[Prva banjalučka operacija|napadu na Banju Luku]] se pokazala kao mala. Uz samo jedan izuzetak, postigli su dobre rezultate u izviđanju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1088&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 001079.] <br /> ({{jez-njem|"Drenovic, der Führer der Cetniks SW Banja Luka, beabsichtigte nach Serbien zu gehen. Als Grund gab er den neu auflebenden Ustaschaterror und seine Duldung durch dtsch. Stellen an. Der Plan blieb bisher unausgeführt. Verbindungen mit Nedic und Mihajlovic dürfen als sicher gelten. Der Kampfwert der Cetniks beim komm. Angriff auf Banja Luka war gering. Sie leisteten mit einer Ausnahme allein gute Dienste bei der Aufklärung."}})</ref>|Izvještaj Obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa za period od 1. decembra 1943. do 10. januara 1944 (12. I 1944.).}} Takođe, 26. decembra 1943. vojvoda Drenović se sastao sa poručnikom Kirchnerom iz Wehrmachtove [[Brandenburger|divizije Brandenburg]]. Tom prilikom, pominjala se mogućnost odlaska komandanata bosanskih četnika za Srbiju i stavljanja na raspolaganje Milanu Nediću: {{izdvojeni citat|Drenović moli za dozvolu da evakuiše familiju u Beograd, pod njemačku zaštitu; [[Vukašin Marčetić|Marčetić]] također moli za propusnicu za put u Srbiju, gdje se želi staviti na raspolaganje Nediću. U razgovoru se pomenula mogućnost stvaranja Srpske legije pod njemačkom komandom; četnici su ovu mogućnost oduševljeno pozdravili. Također su izrazili spremnost da se, poslije uništenja komunizma u Bosni, bore u Rusiji; jedini uslov je da ova jedinica bude sastavljena isključivo od Srba.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=233&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000229.]</ref>|Izvještaj sa sastanka poručnika Kirchnera i Uroša Drenovića u Karanovcu na dan 26. decembra 1943 (27. decembar 1943.).}} [[Boško N. Kostić]], lični sekretar [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], bilježi u svojoj memoarskoj knjizi ''Za istoriju naših dana'', izdatoj 1949. godine u [[Lille]]u, kako su tokom 1943. i 1944. godine intenzivirani kontakti između zvaničnika kvislinških vlasti u Srbiji i pripadnika četničkog pokreta s teritorije marionetske [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Prema Kostićevim navodima, tada je pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa uspostavljen bio i ''Spoljni otsek'', koji je imao za cilj da pomaže četničkim jedinicama van teritorije okupirane Srbije: {{izdvojeni citat|U toku 1943. i 1944. naročito su žive veze Beograda i četnika iz Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like i drugih krajeva. Redovno dolaze i kuriri i odmah stupaju u vezu sa đeneralom Nedićem i D. Ljotićem, ostaju izvesno vreme u Beogradu i vraćaju se potom u svoje krajeve, svojim jedinicama... Štab Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa bio je postao prihvatilište četnika i iz drugih naših krajeva, iz Like, Dalmacije, Bosne, Sandžaka... U štabu je bio osnovan takozvani Spoljni otsek kome je bio zadatak da prihvata, zbrinjava i pomaže četnike za vreme njihova boravka u Beogradu i da ih svojim kanalima prebacuje, posle svršena posla, na njihovu teritoriju. Spoljni otsek je dobijao od Srpske vlade novčana sretstva i slao ih u pojedine naše krajeve, nabavljao je, u granicama svojih mogućnosti, i oružje za četnike izvan okupiranog područja Srbije... Cilj je bio, da se ojačava i produbljuje ideja o potrebi jedinstvene nacionalne borbe na celom području srpskog naroda. Četnici, van okupiranog područja Srbije — tamo gde su se nalazili izmedju dva žrvnja, ustaškog i komunističkog, — vapili su za takvom borbom. I svi odreda osudjivali su svaku isključivost i netrpeljivost. Za njih su djeneral Draža Mihajlović, djeneral Milan Nedić i Dimitrije Ljotić vršili isti veliki narodni posao i stoga su smatrali kao nešto sasvim prirodno da posete i Nedića i Ljotića u Beogradu kad su posetili djenerala Dražu Mihajlovića na Ravnoj Gori ili na nekom drugom mestu u srpskim planinama.<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana - Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 139–142.</ref>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Da ojačamo položaj Nedića, bilo je u planu da Crnu Goru priključimo Srbiji. Crna Gora, koja je na početku i bila četničko leglo, izgledala je kao najpogodnije tlo odakle bi moglo da započne sakupljanje antikomunističkih snaga. Na zahtev Nojbahera, mi smo oslobodili jednog od četničkih vođa iz Crne Gore i ponudili smo mu da organizuje antikomunističke snage u njegovom kraju. On je za protivuslugu zamolio da Nemci puste iz zatvora 2.000 njegovih četnika. Nemačka komanda za Jugoistok podržala je 6. januara 1944. taj predlog i, uz saglasnost Hermana Nojbahera, odobrila, da se prvo oslobode 500 pristalica Pavla Đurišića. Hitler je, međutim, 10. januara 1944. odbacio taj plan. Krajem januara 1944, međutim, pokret Draže Mihailovića opet je krenuo drugim smerom. 26. januara 1944. održan je na Ravnoj gori [[Kongres u selu Ba|četnički kongres]], na kome je Mihailović prisutne delegate pozvao na borbu protiv okupatora. Ono što nam je posebno izgledalo opasno, da je sve češće dolazilo do saradnje između legalnih srpskih snaga Nedića i četnika, koji su ponovo ojačali. Time je kod Nemaca ugled Nedića pao.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Srbija i Mihailović zimi 1943/44.)}} {{izdvojeni citat|Nasuprot našem nacionalnom frontu postoji samo jedan – drugi front a to je komunistički. '''Sve naše oružane snage sa nacionalnim četnicima moraju se ujediniti'''... Sutra mora doći ne do podvojenih formacija, nego do jedne Srpske vojske koja će biti u jednoj ruci i raditi za spas Srpstva... I do sada među nama nacionalistima postojao je prećutan sporazum, a sada mora doći do formalnog sporazuma, jer smo mi svi sinovi jedne zemlje. Gde još postoje neke oštrice izglađujte ih. Ako ne budemo danas, a naročito sutra, jedna duša i jedno telo znajte, mi ćemo propasti.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 238–239.</ref>|General [[Milan Nedić]], o potrebi stvaranja „jedinstvenog nacionalnog fronta svih nacionalnih snaga u borbi protiv komunista“, jul–avgust 1944.}} {{izdvojeni citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>{{Cite web |title=ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ |url=http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm |access-date=2022-08-09 |archive-date=2022-10-15 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221015183044/https://znaci.org/00001/4_14_4_229.htm }}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=576&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000571.] <br /> ({{jez-njem|"Politische Einigung Nedic/D.M. ist als Faktum zu betrachten."}})</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} Prvog dana 1944. godine, Okružno načelstvo u [[Užice|Užicu]] obavijestilo je svoje nadležne u Beogradu da se u tom kraju obje strane, tj. četnici i njemačka okupaciona sila, pridržavaju [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovora potpisanih krajem 1943]]: {{izdvojeni citat|Pripadnici D.M. pokreta, koji su organizovani u borbi protiv partizana, održavaju i nadalje kontakt sa nemačkim trupama i vojnim vlastima, neposredno i preko komandanata SDS-a u Užicu.<ref>AVII, Nedićeva arhiva, 25-1-18.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 18.</ref>}} O prvim pozitivnim efektima potpisivanja četničko-njemačkih sporazuma po organizaciju JVuO na [[Kosovo|Kosovu]], major [[Radoslav Đurić]] (pseudonim »He-He«) javlja [[Dragoljub Mihailović|Draži Mihailoviću]] u depeši od 9. januara 1944: {{izdvojeni citat|U [[Kosovska Mitrovica|Mitrovici]] je oslobođeno 60 naših političkih krivaca. Građanstvo je klicalo doslovno pred Nemcima. Živeo Draža Mihailović, živeo Nedić. Nemci su uhvatili neke vojnike [[Radomir Cvetić|Cvetića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]] sa oružjem i odmah ih pustili. Nedić izdao naredbu da se naši ljudi slobodno mogu njemu javiti bez ikakve odgovornosti. Iz drugog kosovskog korpusa pobeglo je 5 naših vojnika Nediću.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} O javnom ispoljavanju podrške pučanstva četničkom pokretu u nazočnosti okupatora, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske u otadžbini bila je obaviještena i 26. januara od strane »Saše«, tj. majora [[Aleksandra Mihajlovića]], komandanta Beograda JVuO, koji navodi da se slična manifestacija održala u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|U [[Zaječar]]u održan jedan veliki zbor 22 ov. m. u prisustvu Nemaca. Rečeno je da ima tri vlade koje se bore za spas srpskog naroda i to: vlada u [[Kairo|Kairu]], sa [[Petar II Karađorđević|Kraljem Petrom]], đenerala Nedića i Draže Mihailovića. Kad je narod čuo u najvećem oduševljenju pozdraviše Dražu Mihailovića i to u prisustvu Nemaca, koji su izjavili da će skoro napustiti Srbiju. Čika Uroš.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} U depešama poslatim 14. i 16. januara 1944. kapetan [[Nikola Kalabić]] (pseudonimi »Ras-Rasa« i »Švarc«) informiše generala Mihailovića o žestokim [[Bitka za Ivanjicu januara 1944.|borbama za Ivanjicu]] koje se vode protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|2. proleterske]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|5. krajiške divizije NOVJ]]. Kalabić piše da se snage JVuO bore rame uz rame sa okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|(14. I) 2700 Bugara otišlo na položaj prema partizanima. Sada se na položaju nalaze snage četničke i poljske straže. <br /> (14. I) U borbi kod Ivanjice poginula 55 partizana, 40 zarobljeno, a mnoge su sami poneli i sakrili. Poljske straže poginulo 20, Bugara 9, a jedan nemački oficir ranjen na pet mesta. Ivanjica je stradala od artiljerije i građanstvo je prilično stradalo. Komunisti oterali i pobili 5 Nemaca iz feldžandarmerije. Pored toga oterali jednog pomorskog kapetana, apotekara i nešto poljske straže. <br /> (16. I) Na Javoru kod Kušića i Katića još se vodi borba između komunista s jedne i četnika, poljske straže, Nemaca i Bugara s druge strane. Komunista ima oko 3500. Opkoljeni su i sada bi trebalo dotući ih.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>|Kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Korpusa Gorske garde JVuO]]}} Inspektor četničkih trupa pukovnik [[Jevrem Simić]] (pseudonimi »Stipe« i »Drška«) obavještava Vrhovnu komandu JVuO 17. januara te godine da se povezao sa funkcionerima Nedićeve [[Nacionalne službe rada za obnovu Srbije]]. Pukovniku Simiću su se pridružili i delegat JVuO u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]] i jedan od Mihailovićevih najbližih saradnika od početka rata potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], kao i major [[Aleksandar Mihajlović]], komandant Beograda JVuO: {{izdvojeni citat|Inženjer major Simić iz nacionalne službe u Beogradu do danas meni nepoznat, tražeći vezu sa Pavlovićem došao meni i javio: sa Pavlovićem imao sastanak 20. novembra u Sibnici na Homolju i ovaj ga angažovao za pregovore sa Nedićem rekavši: Ovo što Vam govorim, govorim Vam kao da govori Draža. Ukratko zadatak mu je da u tvoje ime pregovara sa Nedićem, da Nedić daje novac za nas. Da može javno da te grdi, da on čuva Beograd, a Draža zemlju i još slično. Simić je imao više sastanaka sa Nedićem, donosi izveštaj i želi da po razgovoru sa Pavlovićem ide k tebi. Ja sam mu rekao da čeka dok preko tebe ne dobijem odgovor Pavlovića. Sumnjam da si ti Pavloviću dao ovaj zadatak, jer da treba sa Nedićem pregovarati, dao bi meni, pošto sam bliži. Pavlović mu je dao naziv šifre i naredio da se preko Saše javlja i traži vezu. Odgovori da znam šta Simiću da kažem. Mnogo priča o neredu kod naših u Beogradu. Veli, ranije je sarađivao sa [vojvodom] Tribrođaninom iz Homolja.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} 13. januara 1944, pukovnik Simić javlja generalu Draži Mihailoviću da se jedinice JVuO i SDS zajedno bore protiv NOVJ i u rejonu [[Aranđelovac|Aranđelovca]] i [[Lazarevac|Lazarevca]]: {{izdvojeni citat|U [[Velika Ivanča|Velikoj Ivanči]] grupa crvenih oko 300 opkoljena od Rasovih [Kalabićevih — prim.] trupa i straže. Borba se čuje i oko Aranđelovca. Rezultat još ne znam. Telefonom javljeno: Oko [[Arilje|Arilja]] i Ivanjice ogorčene borbe, učestvuju i švapski tenkovi. Ovi i našima dali municiju za borbu. Avijacija greškom pobila dosta Bugara i komandanta u Lisanskoj klisuri, ubili 150 partizana. Tvoj Drška.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref>}} U trenutku kada još nije bio poznat ishod [[Hermann Neubacher|Nojbaherove]] inicijative o formiranju ''Velikosrpske federacije'', četničko vođstvo računa na ovu mogućnost i pokušava profitirati iz te političke kombinacije. 22. januara 1944, potpukovnik [[Petar Baćović]] (pseudonim »Nav-Nav«) obavještava<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref> generala Mihailovića o povezivanju četnika u [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Sandžak]]u sa sljedbom [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]]: {{izdvojeni citat|Dolaskom Srbijanske vojske u Crnu Goru, jedinstvo Srpstva dolazi sve više do izražaja. Svuda se manifestuje nerazdvojenost Srbije i Crne Gore. To znatno pojačava duh za borbu protiv komunista. Dolaskom Ljotićevih »Belih Orlova« oseća se živa akcija među Ljotićevcima u Crnoj Gori i ima izgleda, da će naročito po varošima uskoro postati opasnost za nas u toliko više, što okupljaju oko sebe sve one ličnosti, koje su kompromitovane svojim vezama sa okupatorima, Italijanima i Nemcima. Oni otvoreno prete da će okupatoru prestaviti svakoga onog, koji ne bude sa njima. Svi vojni komandanti primili su saradnju sa Nemcima u borbi protivu komunista i potpisali poznatu obavezu... Da li da naši ljudi stupaju u [kvislinšku] žandarmeriju ili ne?}} Četnički komandant piše 24. januara 1944. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]]: „Izgleda da će Sandžak i Crna Gora biti priključeni Srbiji“. Istog dana, depešom je poslat i njegov odgovor potpukovniku Petru Baćoviću: {{izdvojeni citat|Da li su već stigli u Crnu Goru neki Nedićevi ili Ljotićevi odredi i kuda. Neće oni prestavljati veliku opasnost za nas. Jedinstvo srpstva treba i sa naše strane što više da se ističe i nerazdvojivost Crne Gore i Srbije. Borbu protiv komunista moramo voditi svim srestvima... Sa Ljotićevcima treba taktizirati, ali mi ne možemo ići njihovim putem... Svi komandanti, sa malim izuzetkom, sigurni su ljudi. Ako se na drugi način ne može doći do oružja izvesni delovi mogu stupiti u žandarmeriju, stim da polože zakletvu i pobegnu u pogodnom momentu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Od delegata VK JVuO za Crnu Goru, [[Boka kotorska|Boku]], Sandžak i [[Albanija|Albaniju]] majora [[Sava Vukadinovića]] (pseudonim »Dra-Dra«), koji će od proljeća 1944. biti načelnik štaba [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], 1. februara stiže potvrda o skorom dolasku srpskih kvislinških jedinica, kao pomoć crnogorskim četnicima u borbi protiv snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|U Crnoj Gori se sa nestrpljenjem očekuje dolazak Nedićevih trupa koji je najavljen. Sprema im se doček. Dolaskom je narod oduševljen ne zbog simpatije naroda prema Nediću, već zbog toga što se dolaskom trupa Crna Gora nalazi ponovo uz bratsku Srbiju i time se manifestuje zajednička borba Srpstva protiv komunista. Dolaskom trupa pojačaće se moral Crnogoraca i rešenost za borbu do uništenja komunista, a u potpunosti [[Lovćenska brigada|zelenaše]] jednom za svagda likvidirati.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Pukovnik Jevrem Simić javlja 28. januara generalu Draži Mihailoviću da je major [[Dušan Janjić]], komandant Sremsko-slavonskog četničkog odreda i komandant Psunjskog korpusa,<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knj. 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 210.</ref> posjetio generala Nedića. Pukovnik Simić (»Stipe«) u depeši navodi: {{izdvojeni citat|Major Dušan Janjić, komandant našeg odreda u Banja Luci ponovo je bio [u] Beogradu i Božić proveo kod kuće. Nemci za ovo znali. Odlazio u kabinet Nedića. Tražio sam od Saše objašnjenje pošto mu je u kuću dolazio. Ovo me začuđuje. Znaš li ti šta treba ovo da znači.<ref name="ReferenceG">[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} Uz asistenciju lokalne SDS i prećutnu saglasnost njemačkih okupacionih vlasti, četnici Ivankovačkog korpusa JVuO su u noći između 1. i 2. februara 1944. godine izvršili [[Masakr u Pomoravlju|pokolj u tri grada u Pomoravlju]].<ref>Boško Živanović — Damnjan Popović — Miodrag Jovanović: ''Pomoravlje u narodnooslobodilačkoj borbi 1941—1945'', Svetozarevo 1961, str. 340—342.</ref> Potpukovnik [[Ljubomir Mihailović]] (pseudonim »Long«; nakon [[Legalizovani četnici|legalizacije]], bio je do polovine 1942. pomoćnik komandanta Srpske državne straže u [[Jagodina|Jagodini]]<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_10.htm Pismo komandanta Timočkog korpusa od 14. januara 1943. Branivoju Petroviću o potrebi zajedničke akcije protiv pripadnika Narodnooslobodilačke vojske na relaciji Zaječar—Niš]</ref>), komandant Velikomoravske grupe korpusa (VMGK), izvještava 17. februara generala Mihailovića i Vrhovnu komandu o rezultatima četničke akcije: {{izdvojeni citat|Noću između 1/2 - II preduzeo sam čišćenje komunista po varošima. Rezultat je ovaj: u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1 ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i 1 ženska, svega 37 muškaraca i 9 žena. Sa ovim likvidirane su glavne vođe i organizatori. Neki komunisti su izmakli, ali su preduzete mere da se pohvataju. Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima našu snagu jedinstvo i organizatorsku sposobnost.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Nakon što je više četničkih komandanata u Srbiji potpisalo [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|ugovore sa Wehrmachtom]], postala je saradnja stražara i „ilegalnih četnika DM“ pravilo, a ne izuzetak, tako da se pred Njemcima više nije ni pokušavala sakriti. O ovome vrlo ubjedljivo svjedoči i zvanični izvještaj Odeljenja za državnu zaštitu „o događajima u Srbiji od 11. do 17. februara 1944“: {{izdvojeni citat|Bilo je sukoba SDS kao i u okrugu zaječarskom u kojima su odredi Srpske vlade gotovo redovno pomagani od ilegalnih četnika DM, poražavali komuniste na svakom koraku. Ova jedinstvena akcija udruženih nacionalnih snaga dala je za poslednja dva meseca veoma zadovoljavajuće rezultate, tako da je u tome vremenu palo više komunističkih vođa poznatih još iz prvih dana njihove aktivnosti u Srbiji...<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 1–1/2–9, Pregled opšte situacije u zemlji po okruzima od 11. do 17. februara 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 221.</ref>}} Već 1. februara 1944. godine, u izvještaju koji je okružni načelnik u [[Užice|Užicu]] uputio lično generalu Milanu Nediću, između ostalog, stajalo je sljedeće: {{izdvojeni citat|Pošto su poslednje partizanske horde potisnute iz okruga, zahvaljujući oružanoj akciji nemačkih i bugarskih trupa, naših odreda Srpske državne poljske i granične straže, pripadnici DM, u saradnji sa našim odredima SDS, učestvuju u svim borbama protiv partizana.<ref>Arhiv Srbije, Fond MUP, br. 2093, neregistrovano.</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/295.</ref>}} 10. februara 1944. godine, u Vrhovnu komandu JVuO stiže više depešâ koje je poslao potpukovnik [[Ljubomir Jovanović Patak]] (pseudonim »Mihovil«), iz kojih se vidi da je ovaj četnički komandant iz [[Istočna Srbija|istočne Srbije]], prema uputima i uz znanje Draže Mihailovića, bio povezan s brojnim kvislinškim dužnosnicima. Konkretno, riječ je o generalu [[Panti Draškiću]], ministru u prvom sazivu Vlade nacionalnog spasa, uhićenom od strane Nijemaca baš zbog veza s JVuO; zatim jednom od čelnih ljudi SDS-a pukovniku [[Branimiru Živkoviću]]; te majoru [[Trifunu Mikiću]], bivšem načelniku štaba [[Četnici Koste Pećanca|Srpske Četničke Komande]] Koste Pećanca: {{izdvojeni citat|Pukovnik Branimir Živković načelnik štaba komande žandarmerije, na moj poziv pismom odgovorio je da želi da se ilegalizuje, o čemu je i Vas izvestio. Mislim da bi njegov dolazak kod nas dovukao veliki broj oficira, jer on uživa n[eograničeno?] poverenje, izrazio je želju da bude na ovom sektoru, trebalo bi mu poveriti veću komandu. Major Živojin Ristić, načelnik štaba pukovnika Pavlovića, obavestio me je da ste naredili da uhvatim vezu sa majorom Trifunom Mikićem, radi sastanka sa njim. Mikić je u redovima dobrovoljaca, verni saradnik Nemaca i naš otvoreni neprijatelj. Molim za izveštaj. [...] <br /> Đeneral Draškić, njegov tast moli za intervenciju, odnosno kome treba da se obrati u Beogradu radi njegovog oslobođenja.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} Istog dana, u štab Draže Mihailovića stiže i telegram poslat od strane pukovnika Jevrema Simića. Pukovnik Simić (»Drška«) obavještava komandanta JVuO da je od kapetana [[Milana Medića]], zamjenika komandanta Gorske kraljeve garde (tj. Nikole Kalabića), saznao da komandant Beograda JVuO major Aleksandar Mihajlović i dalje održava vezu sa Ilijom Paranosom, potpredsednikom Beogradske opštine i bliskim saradnikom [[Dragomir Dragi Jovanović|Dragog Jovanovića]]: {{izdvojeni citat|Medić mi javlja: Saša bio sa njim u mojoj blizini. Došao autom iz Beograda sa Paranosom, pomoćnikom u opštini Dragog Jovanovića, koga pretstavlja kao našeg najjačeg saradnika. Otkuda sad ovo kad ja znam ko je i šta Paranos i kakvi su odnosi između njega i Dragog.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/325.</ref> U izvještaju koji je 10. februara 1944. godine poručnik [[Jovan Pupavac]] (»Hugo«) poslao majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne, kao jedan od razloga za napuštanje [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]], Pupavac pominje i saradnju vojvode [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]] sa [[Dimitrije Ljotić|Dimitrijem Ljotićem]]. Pupavac, koji je i u depeši od 23. decembra 1943. VK JVuO ukazivao na prisustvo Ljotićevih izaslanika u štabu vojvode Đujića, ali i na činjenicu da je ljudstvo divizije u potpunosti u službi Njemaca,<ref name="ReferenceA">[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref> tvrdi da su ljotićevci veoma aktivni u Dinarskoj diviziji, te da se nalaze pod njemačkom zaštitom, kao i da Đujić ima puno povjerenje u njih: {{izdvojeni citat|U sastavu Dinarske oblasti, posle dolaska Nemaca, Ljotićevci su postali najaktivniji. Predstavnik njihov je Samodol Krešimir, Ljotićev sekretar za Dalmaciju. U Šibeniku imadu svoju komandu. Njihov je rad isti kao i u Srbiji i dolazi vrlo često do tuče između naših boraca i njih. Pop Đujić sve to tolerira i ako su oni pod komandom njegovom. Popovi kao Ljotićevci postali su vrlo aktivni od dolaska Nemaca, a na žalost ima ih dosta pošto su ih zaštitili Talijani za vreme uprave u Dalmaciji. Pop Đujić ih smatra najvećim saradnicima i oni zajednički rešavaju sve stvari.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} <div style="text-align:center;font-size:85%;"><gallery mode="packed" heights="200"> Ljotic i djujic.png|Dimitrije Ljotić i Momčilo Đujić sa saradnicima u Sloveniji, zima 1944/1945. </gallery></div> Pet dana nakon Pupavčeva izvještaja, sâm Momčilo Đujić (pseudonim »Dal-Dal«) javlja Draži Mihailoviću da je uspostavio kontakt sa Rokom Kalebom, pristalicom Ljotićevog [[ZBOR]]-a iz [[Dalmacije]]. Vojvoda Đujić traži od Mihailovića instrukcije za postupanje u vezi ponude za saradnju koju mu je upućena: {{izdvojeni citat|Poručio mi je, da želi sa mnom razgovarati po pitanjima koja se tiču sudbine srpskog naroda u ovim krajevima i uspostave veze između đenerala Mihailovića i Nedića i Ljotića. Naglasio je, da je radi toga ovamo poslat od Ljotića i da mora sačekati moj odgovor. Ukoliko smatrate za vajdu pošaljite mi potrebne instrukcije i ovlastite me za ovaj razgovor.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3: Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića septembar 1943. — jul 1944, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 84, str. 419.</ref>}} Ni sudski kapetan u Dinarskoj diviziji Ilija Jevtić nije bio ništa manje eksplicitniji kada je svojim nadređenim slao informacije o kolaboraciji pripadnika JVuO s okupatorom na teritoriji NDH a koja je nekad pripadala italijanskoj okupacionoj zoni. Kapetan Jevtić piše 20. februara 1944. majoru Slavoljubu Vranješeviću o četničkim odredima u [[Šibenik]]u, kao i u ostalim mjestima u [[Dalmacija|Dalmaciji]]: {{izdvojeni citat|Četnika ima u Šibeniku. To je posebna grupa četnika, koji imaju vođstvo Ljotićevaca, sem njihovog političkog prestavnika bivšeg narodnog poslanika Slavka Grubišića, lekara, iz Šibenika, koji me je uveravao da je on kao veliki [[Jugosloveni|Jugosloven]] i [[Hrvati|Hrvat]] i dušom i srcem za Dražu Mihailovića. Ova grupa četnika drži Dalmatinsko primorje naravno sa Nemcima, čije su snage minimalne i koji nadoknađuju svoju snagu četnicima. U Splitu u ovo vreme nije bilo četnika odn. četničke komande, mada su četnici i njihove starešine odlazile u taj grad. U Drnišu, Kninu, Gračacu, Zadru, Obrovcu i drugim manjim mestima ima četnika i njihove komande. Četnici stanuju u kasarnama zajedno ili u blizini nemačkih vojnika. Sve se akcije izvode zajednički, ali po naređenju Nemaca i njihovih oficira. Četnici su vodiči i prethodnice. Sem nekoliko sela u svim drugim mestima gde se nalaze Nemci tu se nalaze i četnici. A kada Nemci izvrše zauzimanje kakvog mesta starešine četničke prave sebi reklamu da su to četnici učinili odn. tako se to javlja Vrhovnoj komandi.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Na jednom skupu četničke emigracije, decenijama nakon Drugog svjetskog rata (vjerovatno početkom [[1990-e|90-ih]] godina), vojvoda Momčilo Đujić je o generalu Milanu Nediću izjavio sljedeće: „Milan Nedić je spasio više od pola miliona Srba i 80 hiljada djece srpske, koja su uspjela da pobjegnu sa [[Ustaše|ustaškog]] noža. Milan Nedić je imao tešku ulogu, braćo i sestre... Da je mene neko pitao u početku rata: 'Hoćeš sa Milanom Nedićem ili sa Dražom u šumu?' — ja ne bih išao uz Nedića. Ja bih otišao u šumu kod Draže, jer u šumi je bilo lako. Mi smo bili svoji gospodari — puška ti, puška mi! A u Beogradu je trebalo klanjati pred Nijemcima i spašavati Srbiju da je ne raskopaju Bugari, Mađari, Arnauti i ostali neprijatelji... Braćo i sestre, nemojte se varati, to Vam kaže vojvoda Đujić...“ O saradnji Mihailovićevih četnika sa Nedićevom vladom, vojvoda Momčilo Đujić kaže: „Draža je govorio: 'Pošalji svoje kurire u Beograd, u tu ulicu, i u tu kuću...' I u toj kući bio je ministar finansija [[Bogoljub Kujundžić]]{{efn|U prvom sazivu Nedićeve Vlade nacionalnog spasa (od 29. avgusta 1941. do 7. novembra 1942. godine), Bogoljub Kujundžić se nalazio na čelu Ministarstva poljoprivrede i ishrane, da bi od 10. novembra 1942. do kraja okupacije obnašao funkciju ministra pravosuđa.}}, i taj je ministar finansija iz Nedićeve vlade, iz Nedićeve kase slao, i na Ravnu goru i meni na Dinaru, pune vreće novaca: [[Ante Pavelić|Pavelićevih]] kuna, talijanskih lira, bivših [jugoslovenskih — prim.] dinara... Dakle, oni [Mihailović i Nedić — prim.] su radili zajedno, umrli su zajedno, i tako, braćo...“<ref>[https://m.youtube.com/watch?v=hmznK0Z_XX8 YouTube: Vojvoda Momcilo Djujic]</ref> Kakvo je raspoloženje vladalo u srpskim kvislinškim redovima vis-à-vis saradnje sa ravnogorcima, Draža Mihailović je informisan u depeši od 13. februara 1944.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref> od strane majora [[Vladimira Komarčevića]] (»Dum-Dum«), komandanta Kolubarskog korpusa: {{izdvojeni citat|Nedić u Beogradu sazvao sve komandante okružnih straža. Rekao im, sa Dražom pregovori privode se kraju i to će biti u redu. Komandanti se bunili zašto se Ljotićevcima daje sve, a straži ništa. Na ovo Nedić je zaplakao i uspeo da im objasni, zašto to mora tako da bude. Na jednoj večeri u Valjevu, Ljotić se u poverenju žalio svojim prijateljima da Dragi Jovanović pomoću Majsnera i drugih Švaba hoće da uzme vlast od Nedića. Dragi Jovanović uverava Švabe da im organizacija Dražina nije opasna, nego im je Nedić opasniji. On će ih u datom momentu udariti u leđa. Nedića štiti Nojbaher i neće Dragi Jovanović uspeti. Ljotić u Valjevu po završenim predavanjima skupio dobrovoljačke oficire i u poverenju rekao im: »Gospodo, vlast u ruke što čvršće. Dosta smo bili na dnu mora, sad moramo na površinu. Sa ovima se moramo obračunati.« Ovo se odnosi na nas. Dalje je kazao: »Sporazumevaju se sa Nemcima, a sa nama neće. Oni su prema tome osovina, a nas zovu peta kolona. U Beogradu možete nositi firmu Dražinu na grudima, Nemci neće da ih hapse«.}} Kroz dvije će nedjelje major Komarčević obavijestiti generala Mihailovića i Vrhovnu komandu JVuO i o svojevrsnoj Ljotićevoj ponudi upućenoj četnicima: {{izdvojeni citat|Po jednom čoveku Ljotić nam poručuje da sa nama neće primirje nego stalan mir i to znači da mi njemu priznamo rad sa okupatorom kao ispravan. Njihova uloga sa Nemcima da bude ravna našoj ulozi sa saveznicima i onda smo ravni. Po ovome trebao bi ovlašćen delegat od Čiče da govori. Podneću detaljan izveštaj. Major Komarčević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} [[Živorad Vukosavljević]] (pseudonim »Knap«), načelnik štaba Severnih pokrajina JVuO, tj. Komande [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]], na čijem se čelu nalazio general [[Svetomir Đukić]], piše 17. februara 1944. četničkoj Vrhovnoj komandi da se sastao sa Milanom Nedićem (u depeši od prethodnog dana, Vukosavljević za generala Nedića koristi pseudonim »Otac«), kao i sa komandantom SDS generalom Jonićem te tvrdi da su mu oni ponudili svakovrsnu pomoć i saradnju: {{izdvojeni citat|Izvestio sam opširno o sastanku sa Nedićem i sa komandantom straže Jonjićem. Nedić traži stalnu vezu radi ujedinjenja srpskog fronta i daje sugestije za spasavanje Srba. Davaće obaveštenja i materijalnu pomoć. Veza da bude tajna, Jonjić se potpuno Vama stavlja na raspoloženje bez obzira na Nedića i on traži stalnu vezu a učiniće dosta u materijalnom smislu. Neke stvari mogu samo lično da Vam saopštim. Ostalo je za sada da Vam prenesem njihove želje i dobijem instrukcije. Šteta bi bilo ne iskoristiti ovo što nude.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} General Mihailović (alias »Laz-Laz«) odobrava Vukosavljeviću da se iskoristi veza sa Nedićem i Jonićem, budući da nakon šest dana naređuje: {{izdvojeni citat|Pitajte Dragoslava Pavlovića, da li je zaista slao jednog čoveka kod oca Srbije. Preko Vukosavljevića treba pumpati oca Srbije a da to ne zna Sveta Đukić. Neka Vukosavljević iskoristi i komandanta straže [Jonića — prim.] i oca Srbije [Nedića].<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 428.</ref>}} Kapetan [[Miloš Vignjević]] (pseudonim »Azed«), načelnik Štaba Zlatiborskog korpusa JVuO, u depeši od 23. februara 1944. obavještava Vrhovnu komandu: {{izdvojeni citat|Nedić dodelio Pavlu Đurišiću i Lukačeviću 5 miliona dinara i 5 vagona žita, koje će se prebaciti vozom do Priboja. Opštine dobile naređenja iz Beograda da se prekinu odnosi sa četnicima D.M., tako glasi depeša. Nemački oficir za vezu u Užicama, Sigfrid izjavio jednom našem čoveku da se ovo odnosi samo na jednu jedinicu kod Beograda, a da ovde ostaje po starom. Ovaj korpus nije imao do sada nikakve veze sa okupatorom. Kapetan Vignjević.<ref name="ReferenceB">[https://znaci.org/00001/4_14_3_84.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 13. do 29. februara 1944. godine]</ref>}} Krajem februara 1944. godine, dvije čete iz sastava 1. bataljona [[Četvrta vojvođanska udarna brigada|4. vojvođanske NOU brigade]] pokušale su, prelazom u [[Mačva|Mačvu]] preko [[Sava|Save]], izvršiti napad na lokalne četničke jedinice i pripadnike kvislinške [[Srpske granične straže]] (SGS). Međutim, usljed jakog otpora četnika i graničara u utvrđenim ogradama i bunkerima, napad je odbijen, dok je gotovo 40 boraca 4. vojvođanske brigade poginulo. Kapetan [[Vojislav Tufegdžić]], komandant Cerskog korpusa JVuO, pretpostavljene je 2. marta izvijestio o ishodu borbe: {{izdvojeni citat|27 februara o.g. komunisti su ponovo izvršili prelaz u Mačvu kod sela Ravnja. Prelaz je trebao biti izvršen sa jačim snagama, ali je od naših delova i graničara primećen na vreme, te je uspeo samo izvestan deo da se prebaci, jer je još dok su bili na vodi, na njih otvorena jaka vatra iz automatskih oružja, te su im nanešeni veliki gubitci. Sa prebačenom grupom vođena je duža borba, u kojoj je poginulo - izbrojano 42 komunista i 29 zarobljeno, od kojih i dve žene. Ostatak je razbijen i nateran ponovo na reku te su se mnogi još i podavili. Zarobljeni komunisti su odmah na licu mesta pobijeni. Naši delovi nisu imali gubitaka u opšte, dok je poginulo 2—3 graničara i njihov komandant poručnik Bogić, inače odličan oficir iz naše organizacije. Nemci i dobrovoljci iz Šapca u opšte nisu krenuli u ovu borbu. Tako su komunisti i ovog puta dobili dobru lekciju i baš na terenu gde su mislili da imaju svojih pristalica.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_85.htm Izveštaj komandanta Cerskog korpusa od 2. marta 1944. o borbama protiv delova 4. vojvođanske brigade kod s. Ravnje]</ref>}} Nekoliko sedmicâ ranije, i major [[Dragoslav Račić]] (pseudonim »Jo-Jo«), komandant Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, izvještava o prebacivanju mačvanskih partizana iz [[Semberija|Semberije]] u [[Zapadna Srbija|zapadnu Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Noću između 8/9 -II- prebacile su se jače komunističke snage iz Semberije u Mačvu kod sela Badovinaca. Sa letećim brigadama krećem za Mačvu. Žandarmerija [tj. SDS — prim.] se već bori. Naredite Komarčeviću da prikupi sve snage i bude spreman za pokret. Svakoga dana javljaću situaciju.<ref name="ReferenceI">[https://znaci.org/00001/4_14_3_74.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 11. februara 1944. godine]</ref>}} O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa Mihailovićevim četnicima svjedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen 24. marta 1944. godine u listu ''Novo vreme'', u kom se ističe jasan i nedvosmislen zaključak: {{izdvojeni citat|Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/326.</ref>}} U sličnom je tonu i general Milan Nedić poručivao srpskoj javnosti da napravi izbor između dvije strane. U tekstu pod naslovom “Glas Srbije”, objavljenom u listu „Srpski narod“ 8. aprila 1944. godine, on piše: {{izdvojeni citat|Grokću puške, štepuju mitraljezi, trešte bombe, gruvaju topovi. To je odgovor Srbije [[Josif Visarionovič Staljin|Staljin]]u, [[Winston Churchill|Čerčil]]u, [[Dušan Simović|Dušanu Simoviću]] i svima i starim i novopečenim crvenjacima. […] Na oružje, Srbi, svi složno protivu crvenih dušmana. […] Neka svima budu primer udružene srpske oružane snage, koje se bratski, rame uz rame bore u [[Ibarska dolina|Ibarskoj dolini]]. Gorko se srpski demon [[Josip Broz Tito|Tito]] prevario u računu. Padaju njegovi partizansko-oslobodilački redovi. Kose srpski mitraljezi njegove partizane i partizanke kao snoplje. […] Kao brat do brata bore se tu divovski jedan pored drugog srpski dobrovoljci, srpski stražari i srpski četnici.<ref>Olivera Milosavljević, Potisnuta istina. Kolaboracija u Srbiji 1941-1944. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2006, str. 387.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} Kapetan [[Predrag Raković]], komandant Drugog ravnogorskog korpusa JVuO, sastao se 21. marta 1944. sa [[Obersturmführer|obersturmführerom]] [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom, kapetan Raković je okupacionom oficiru pružio „sigurne (pisane) garantije da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak“ ili sabotaže protiv Nijemaca, kao i da, što se jedinicâ JVuO tiče, na [[Područje Vojnog zapovednika Srbije|području Vojnog zapovednika Srbije]] i dalje važi primirje između četnika i okupatora. Pored toga, Raković je izrazio i „spremnost za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, uključujući tu i borbu „na drugim evropskim frontovima“. Sa svoje strane, obersturmführer Biermann je Rakovića, glede snabdijevanja četničkih trupa na frontu prema partizanima, uputio na lokalne postaje kvislinške policije (tj. Srpske državne straže): {{izdvojeni citat|Hiljadu četnika, koji se pominju u poslednjem dopisu (od 21. III), krenuće ovih dana. R.[aković] moli da stalno dobija vagone za prevoz već pripremljenih namirnica za četnike u borbi, i to od Čačka do odredišne stanice. Gospodin major Nisen (FK 610) naknadno će mu saopštiti da se u vezi s tim obrati potpukovniku Milovanoviću iz Okružnog pol.[icijskog] načelstva u Užicu, koji raspolaže tovarnim prostorom za četničke jedinice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"An präzisen macht Rakovic neuerlich im Auftrag von DM folgende: </br> 1.) Sichere (schriftliche) Garantie, dass die geringsten Absichten bestehen, einen allgemeinen Aufstand zu planen oder Sabotagemassnahmen durchzuführen. </br> 2.) Waffenstillstand im Territorium Serbien. </br> 3.) Bereitschaft zur Bekämpfung der Kommunisten gegen Überlassung von Munition, auch ausserhalb Serbiens. </br> 4.) Wunsch für eine Konferenz zwischen einem deutschen Bevollmächtigten und General Trifunovic. </br> Dazu habe er in den letzten Tagen wiederholt auf funkentelegrafischem Wege den Auftrag von DM erhalten. Die im letzten Schreiben (21.3.) erwählten 1000 Cetniks würden in diesen Tagen abmarschieren. R. bat, laufend Waggons für bereitgehaltene Nahrungsmittel für die kämpfenden Cetniks ab Cacak bis zum Zielbahnhof zu erhalten. Nach Rücksprache mit Herrn Major Niessen (FK 610) wird ihm mitgeteilt, dass er sich dieserhalb an Oberstltn. Milovanovic von der Pol.Kreisstelle Uzice wenden müsse, der über den Frachtraum für Cetnikeinheiten verfüge. Rakovic teilt ferner mit, dass im DM–Hauptquartier über die Fortschritte der Russen an der Ostfront Besorgnis bestünde. Die Cetniks stünden auch für den Kampf gegen den Kommunismus an anderen europäischen Fronten bereit."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa Sicherheitdiensta u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom Predragom Rakovićem, komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Tokom 1944, pripadnici 2. gvozdenog puka SDS pod komandom pukovnika [[Radovana Kusovca]] i pripadnici okružnog odreda SDS iz [[Leskovac|Leskovca]] pod komandom majora [[Aleksandra Stikića]] bili su nosioci terora nad stanovništvom [[Južna Srbija|južne Srbije]] koje je bilo naklonjeno partizanima. 2. gvozdeni puk je brojao oko 300 ljudi i imao je zadatak da vrši obezbeđivanje željezničke pruge [[Beograd]]—[[Solun]] u cilju sprečavanja partizana da vrše diverzije. Pod neposrednom komandom majora Stikića i kapetana [[Mihajla Zotovića]], puk je vršio upade u veći broj sela između Leskovca i [[Doljevac|Doljevca]]. Prilikom tih akcija počinjeni su razni zločini nad nenaoružanim meštanima za koje se sumnjalo da pomažu [[NOP]]. Kapetan Zotović je prednjačio u ovim zločinima, uzevši neposrednog učešća u ubijanju. U istrazi 1945. godine, podatke o nastanku ove formacije pružio je [[Dragutin Keserović]] (koji se tim povodom sastao sa pukovnikom Kusovcem), jedan od najistaknutijih komandanata JVuO u Srbiji: {{izdvojeni citat|Marta 1944. dobio sam naređenje od Draže u kome mi naređuje da pomognem pukovnika Kusovca u formiranju 2. gvozdenog puka na terenu Prokuplja, tj. da mu stavim [na raspolaganje] potreban broj obveznika sa teritorije Toplice. Marta meseca došao je Kusovac kod mene u civilnom odelu u blizini Kuršumlijske banje kuda sam prolazio idući ka Rači. Pokazao mi je punomoćje D. M. datirano februara ili marta meseca, u kome ga Draža ovlašćuje da formira II gvozdeni Nedićev puk na teritoriji Prokuplja. U punomoćju je naznačeno da treba da se obrati meni da mu dozvolim da vrbuje potreban broj ljudi na teritoriji Toplice. U razgovoru sam mu saopštio da nemam ništa protiv toga da on formira, odnosno popuni, Gvozdeni puk na mojoj teritoriji i da mu neću praviti u tom pogledu nikakve smetnje. Gvozdeni puk formiran je kao Nedićeva jedinica, ali je bio u stvari pod komandom Dražinom. Ljudstvo je dao Draža, a oružje i opremu Nedić.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2014, стр. 418.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 317-318.</ref>|Pukovnik [[Dragutin Keserović]]}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{izdvojeni citat|U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=464&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000460—000461.] <br /> ({{jez-njem|"I. In der gestrigen Besprechung teilte Ministerpräsident Nedić Herrn Gesandten Neubacher über den bisherigen Verlauf seiner "Verhandlungen" mit DM folgendes mit: <br /> 1) Nedić hat DM sagen lassen, die nationale Einigkeit sei angesichts der kommunistischen Gefahr ein auch von Nedić anerkanntes Erfordernis. <br /> 2) Voraussetzung für ein Zusammengehen sei die vollkommene Einstellung jeder Opposition nicht nur gegen die deutsche Wehrmacht, sondern vor allem auch gegen die serbischen Behörden, sowie die Unterlassung jeglicher selbständigen Aktionen gegenüber der Bevölkerung. <br /> 3) Am besten wäre es, wenn DM das Land verlassen würde. Nedić sei aber bereit, einen weiteren Aufenthalt im Walde zu dulden, desgleichen eine beschränkte Garde, für deren Unterhalt er auch aufkommen würde. Das Gros hätte er zu entlassen und auf die Felder zu schicken. <br /> 4) Geheime Verhandlungen ohne Wissen der deutschen Dienststellen lehne er ab. Alle seine Vorschläge trügen den Vorbehalt der deutschen Zustimmung."}})</ref>}} U proljeće 1944. godine, Nijemci, Nedić i Ljotić su pomogli [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] pri stvaranju [[Crnogorski dobrovoljački korpus|Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa]], čije su jedinice prvi put upotrijebljene u [[Sandžak]]u, a kasnije po cijeloj [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Tada je iz [[Kruševac|Kruševca]] u Sandžak poslan II bataljon Petog puka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]] pod komandom kapetana I klase Vojislava Najdanovića sa 893 dobrovoljca kako bi pomogao Đurišiću,<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 280.</ref> a [[Mihailo Olćan]], bivši ministar narodne privrede u Nedićevoj vladi i Ljotićev bliski drug, došao je s ovim bataljonom u Sandžak kao oficir za vezu između Đurišića i Nedića. Neko vrijeme je kao oficir za vezu služio i novinar [[Ratko Parežanin]]. Peti puk SDK je aprila 1944, zajedno sa Đurišićevim četnicima, učestvovao i u [[Operacija Frühlingserwachen (1944)|operaciji »Frühlingserwachen«]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref> Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) dijelom su sačinjavale bivše Đurišićeve trupe koje su Nijemci [[Razoružanje četnika|pustili iz zarobljeništva]], ali većinom je bila riječ o četnicima, koji su pod imenom »nacionalnih snaga« ostali u Crnoj Gori. Što se tiče organizacije, formalne lojalnosti, komandnih kanala i opskrbe, Đurišićeve snage su bile dio kvislinških trupâ koje su organizirali i izdržavali Nijemci, ali tijesno povezane sa Ljotićevim Srpskim dobrovoljačkim korpusom (SDK). Usprkos svemu tome, Đurišić, pa tako i njegove trupe, nastavile su sa svojom prvotnom odanošću Draži Mihailoviću i njegovoj organizaciji.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> CDK je imao oko 5.000 pripadnika. General Nedić je Đurišića tada unaprijedio u čin potpukovnika. Prethodno, u isti čin ga je unaprijedio i [[Petar II Karađorđević|kralj Petar II]], i to na Mihailovićev prijedlog.<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472.</ref> {{izdvojeni citat|Nemci su naoružali 5. 649 crnogorskih dobrovoljaca, ali je [[Adolf Hitler|Firer]] zabranio, da se oni stave pod zajedničku komandu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} [[Ratko Parežanin]], kao jedan od ljudi koji je 1935. skupa sa Dimitrijem Ljotićem utemeljio JNP Zbor, bio je za vrijeme okupacije na poziciji šefa Vaspitnog odseka SDK. Nakon rata, Parežanin je posvjedočio koliko je savez Đurišić—Nedić—Ljotić bio čvrst, kao i kakva je bila njegova uloga u održavanju veze između četnika Pavla Đurišića i kvislinške vlade u Beogradu: {{izdvojeni citat|Od dolaska 2. bataljona 5. puka Srpskog dobrovoljačkog korpusa u Sandžak kod vojvode Pavla Đurišića — februara 1944. godine — dobrovoljci su bili u stalnim vezama sa četničkim odredima Crne Gore i Sandžaka. Iz dana u dan te veze su se pojačavale. Posle kraćeg vremena došlo je i do formalnog ujedinjavanja naših jedinica... U to vreme od strane Nedića naimenovan je Đurišić za pomoćnika Koste Mušickog, komandanta SDK i unapređen u čin potpukovnika... Od starijih najpre je bio Mihailo Olćan veza sa Pavlom i njegovim četnicima. Docnije sam ja pridodat Olćanu sa nekoliko mlađih drugova. Kad je Olćan napustio ovo mesto, Ljotić je preporučio Nediću da me postavi za vezu između Nedićeve Srbije i četnika Crne Gore i Sandžaka. Nedić je prihvatio ovaj predlog i odredio me pismenim aktom za neku vrstu „zamenika” kod vojvode Đurišića.<ref>[https://www.antenam.net/istorija/362442-jesen-cetnika-u-crnoj-gori-1944 Vladimir Jovanović: Jesen četnika – u Crnoj Gori 1944. (Antena M)]</ref>}} Parežanin dopisuje: „U poslednje vreme Pavle Đurišić je imao svoju stalnu delegaciju u štabu SDK. Njen je zadatak bio održavanje veze sa dobrovoljcima i snabdevanje četničkih jedinica u Sandžaku od strane Nedićeve vlade (oružje, odeća, obuća, pa i novac).” U kvislinškim [[mediji]]ma u Srbiji tog vremena, kao pozitivan primjer upravo se izdvajala saradnja jedinicâ vlade Milana Nedića i snagâ pod komandom Pavla Đurišića. U prvoj polovini maja 1944. Đurišić je otputovao za Beograd, gdje se sastao sa Nedićem, [[Hermann Neubacher|Hermannom Neubacherom]] i [[Maximilian von Weichs|Maximilianom von Weichsom]], komandantom Jugoistoka, a postavljen je i za pomoćnika komandanta SDK generala [[Koste Mušickog]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_161.htm Izveštaj komandanta Vučedolske brigade od 22. maja 1944. Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine i Komandi Trebinjskog korpusa o teškoj situaciji kod četničkih jedinica u Crnoj Gori]</ref> Pavle Đurišić se tada srio i sa Mihailom Olćanom, u tom periodu političkim komesarom SDK.<ref>{{Cite web|url=https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|title=Mihailo Olćan|last=|first=|date=|website=|publisher=Zanimljiva istorija|archive-url=https://web.archive.org/web/20210923112219/https://zanimljivaistorija.com/2017/12/12/mihailo-olcan/|archive-date=23. 09. 2021|dead-url=|access-date=}}</ref> U „Novom vremenu“, u broju od 21. i 22. maja 1944 (u tekstu naslovljenom “Crna Gora zahteva slogu svih Srba”), objavljena je fotografija Olćana i Đurišića. Major Pavle Đurišić je tom prilikom obećao: „Jedno mogu da garantujem a to je da ću očistiti od komunista krajeve Sandžaka i Crne Gore.”<ref>[https://www.antenam.net/drustvo/religija/296066-novi-cetnicki-parastos-micovic-i-ostojic-krivotvore-istoriju-sada-na-krnovu Vladimir Jovanović — Novi četnički parastos: Mićović i Ostojić krivotvore istoriju, sada na Krnovu]</ref> 13. jula 1944. godine, [[Radio Beograd]] je pohvalio Đurišića za službu [[Sile Osovine|silama Osovine]].{{sfn|Maclean|1957|p=210.}} Prethodno, list „Novo vreme“ u broju od 12. juna 1944. prenosi riječi generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Moje staro vojničko srce zadrhtalo je kada sam čuo za podvige junačkih četa sokola Pavla Đurišića, kada su počele da stižu vesti da uz moje oružane odrede bratski pristupaju u borbu protiv srpskih dušmana i ostali srpski nacionalni borci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/329.</ref>}} [[File:Vojvoda Pavle Đurišić u Beogradu, s nemačkim oficirom u nemačkom automobilu ispred zgrade Narodne skupštine.jpg|thumb|Prilikom posjete [[Beograd]]u maja 1944. godine, komandant crnogorskih četnika [[Pavle Đurišić]] (na zadnjem sjedištu, u sredini) otvoreno se stavlja u službu okupacionih i kvislinških vlasti u Srbiji. Fotografija je načinjena ispred zdanja [[Narodna skupština Republike Srbije|Narodne skupštine]].]] O kontaktima potpukovnika Đurišića s Nedićem, Nijemcima i ljotićevcima u Beogradu, obaviješten je bio i general Dragoljub Mihailović, i to od strane majora [[Aleksandra Mihajlovića Vilija]], komandanta beogradskih ravnogoraca. Naime, 20. maja 1944. godine, major Mihajlović piše: „Iz redova SDK predviđa se formiranje jedne crnogorske jedinice. Naziv, jačina i sastav za sada nepoznati”.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 277, reg. br. 6/1.</ref> U drugom radiogramu poslatom tog dana, major Mihajlović prenosi VK JVuO dodatne informacije: {{izdvojeni citat|Kako saznajemo major Pavle Đurišić nalazi se u Beogradu, gde je primljen od strane Nedića. Saznaje se da mu je odobreno formiranje odreda od 7.000 ljudi. Dobio je 10.000 metara platna i dva kamiona. Formiranje i opremu odobrili Nemci.<ref>AVII, ČA, K—277, reg. br. 6/1.</ref>}} Svjestan da bi ovakvo Đurišićevo javno istupanje moglo prouzročiti veliku političku štetu JVuO, kako u zemlji tako i u inostranstvu, general Mihailović je 24. maja poslao depešu majoru [[Vojislav Lukačević|Vojislavu Lukačeviću]] (pseudonim »Ram-Ram«), kojom ga upozorava: {{izdvojeni citat|U »Novom Vremenu« od 21. i 22. maja, izašla je Pavlova slika sa ministrom Olćanom, kao i Pavlova izjava Vremenu. Hitno smo ovo demantovali preko demokratske Jugoslavije. Pavlu preporučujem da nam ne pravi ovakve nezgode jer posle toga dolaze otvoreni napadi preko Londona, koje nam škodi u narodu.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Po povratku iz Beograda, potpukovnik Đurišić preduzima užurbane pripreme za formiranje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa. Procijenivši da CDK može mobilisati 5.649 ljudi, Đurišić u pismu od 12. juna moli generala Nedića da razliku preko 5.000 uvaži.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Beograd, Četnička arhiva, CG—X—444, Pismo Pavla Đurišića Milanu Nediću od 12. juna 1944.</ref> Na temelju razgovora u Beogradu, Đurišić je za CDK sačinio prijedlog budžeta, koji je početkom juna dostavio Nediću. U njemu se za period od 1. juna do 31. decembra 1944. godine, na ime redovnih i ličnih, materijalnih i vanrednih izdataka, traži 289,976.800 [[dinar]]a. Prijedlogom budžeta nijesu predviđena sredstva za nabavku oružja, odjeće i posteljine, budući da su to obećale obezbijediti njemačke okupacione snage.<ref>AVII, ČA, CG—X—444, Predlog budžeta za CDK.</ref> Iz Đurišićeva pisma Nediću se doznaje da je već oko 20. maja Đurišić za Beograd poslao delegaciju koju su sačinjavali: Dušan Arsović, načelnik Đurišićevog štaba, Veljko Tomović, Đurišićev ađutant, kao i potporučnik Hojs, njemački oficir za vezu<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=174&rec=313&roll=488 NARA, T313, Roll 488, frame no. 000171.] <br /> ({{jez-njem|"Lt.Heuß, Verbindungsoffizier zu major Lukacevic, wird bis auf weiteres zu Cetnik–Führer Djurisic abgestellt. Rgt.Pfeiffer stellt geiegneten Vertreter für Heuß für begrenzte Zeit."}})</ref> pri Đurišićevom štabu. Delegacija se vratila početkom juna sa pozitivnim vijestima za komandanta četnika u Crnoj Gori i Sandžaku. Naime, Milan Nedić je po Arsoviću obavijestio Pavla Đurišića da mu je, u cilju opremanja CDK, uputio deset vagona [[Žito|žita]] (od čega pet za potrebe vojske), zatim tri vagona ratne opreme (oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 2.000 pari cipela, 300 litara nafte, odjeća), kao i 20 kamiona koji će svu opremu iz [[Raška|Raške]] prebaciti do Đurišićevog štaba u [[Prijepolje|Prijepolju]]. General Nedić je takođe odobrio i kredit od pet miliona dinara, namijenjen za područje [[Stara Crna Gora|stare Crne Gore]].<ref>Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941—1945, Obod, Cetinje, 1977, str. 472—474.</ref> Pored Đurišića, general Milan Nedić je pokušavao od okupatora obezbijediti izvor snabdijevanja i za potpukovnika [[Đorđije Lašić|Đorđija Lašića]], jednog od četničkih komandanata u [[Drugi svjetski rat u Crnoj Gori|okupiranoj Crnoj Gori]]. U izvještaju komande Jugoistoka od 6. maja 1944. godine (samo dan nakon pogibije Đorđija Lašića u [[Savezničko bombardovanje Podgorice|savezničkom bombardovanju Podgorice]]), navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Predsjednik srpske vlade Nedić nekoliko puta dolazio radi snabdijevanja majora Lašića [Đorđe] sa 20-30 mitraljeza i 1000 kompleta italijanske opreme; rečeno mu je da se Lašić obrati direktno Feldkomandanturi 1040; Feldkomandantura će ispitati da li je Lašić pouzdan i voljan za borbu na strani Wehrmachta; ukoliko jeste, Feldkomandantura će ga snabdijeti u okviru svojih mogućnosti, a naročito mitraljezima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=695&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000691.] <br /> ({{jez-njem|"Der serb. Ministerpräsident Nedic wurde schon des öfteren hier wegen Unterstützung des Major Lasic Djordje aus Podgorica im Kampfe gegen die Kommunisten vorstellig. Insbesondere bittet er um Zuteilung von 20 – 30 MG und insgesamt 1000 komplette Ausrüstungen aus italienischen Beutebeständen. Der Ministerpräsident wurde gebeten, den Major Lasic Djordje an die F.K.1040 zu verweisen. Es ist zu prüfen, ob die Leute des Major Lasic Djordje zuverlässig und einsatzbereit an Seite der deutschen Wehrmacht kämpfen. Bei positivem Ergebnis ist der Major Lasic Djordje im Rahmen der bisherigen Unterstützung nationaler Verbände nach fen vorhandenen Mitteln, insbesonders mit MG, zu unterstützen."}})</ref>|Opunomoćeni komandant Jugoistoka za Feldkomandanturu 1040, Crna Gora (6. maj 1944.)}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/327.</ref> Tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]], ravnogorske snage su se borile zajedno sa njemačkim, bugarskim i kvislinškim snagama ([[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Ruski zaštitni korpus|RZK]]) protiv [[2. proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[5. krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ. U publikaciji ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', izdatoj u emigraciji, pristalica Ljotićeva [[ZBOR]]-a [[Borivoje Karapandžić]] navodi poimence ljotićevske, nedićevske i četničke komandante koji su se nalazili na čelu odredâ raspoređenih u jugozapadnoj Srbiji, kako bi pokušali zaustaviti ofanzivu snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|Komunističke divizije izvršile su snažan pokušaj forsiranja reke Ibra. Njima su se suprotstavile sledeće nacionalne snage: IV puk Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa (Komandant major Voja Dimitrijević), II puk SDK (Komandant major Marisav Petrović), Drugi bataljon I puka SDK (Komandant kapetan Mijat Bardak), Prvi bataljon III puka SDK (Komandant kapetan Mladen Štaljanić), Javorski Korpus (Komandant major Radomir Cvetić), Prvi Ravnogorski korpus (Komandant poručnik Zvonko Vučković), Drugi Ravnogorski korpus (Komandant kapetan Predrag Raković), Kosovski korpus (Komandant kapetan Žika Marković) i jedinice Srpske državne straže pod komandom potpukovnika Dragutina Redića, Komandanta SDS Oblasti kraljevačke. Borbom je rukovodio zajednički Operativni štab, na čijem je čelu stajao Načelnik štaba Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa potpukovnik Radoslav Tatalović.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 261—262.</ref>}} U knjizi “Moja misija u Crnoj Gori”, Ratko Parežanin potvrđuje Karapandžićeve navode o zajedničkoj borbi Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca u vrijeme izvođenja »Titove ofanzive prema Ibru«: {{izdvojeni citat|U Srbiji se, naročito u poslednje vreme, radilo mnogo na objedinjavanju četnika i dobrovoljaca, ali sve je išlo nekako mučno i sporo. Bilo je s vremena na vreme saradnje i međusobnog pomaganja na terenu, pojedinačno, ali je na drugim mestima opet dolazilo do razmirica pa i do sukoba. Nade za jedinstvo bile su naročito oživele prilikom Titove ofanzive prema Ibru. Tada smo se zajednički borili sa četnicima na raznim sektorima. Lično sam gledao veće četničke jedinice gde se zajednički bore sa dobrovoljcima — oko [[Kraljevo|Kraljeva]] i [[Čačak|Čačka]] — sreo sam se jednom prilikom i sa Zvonkom Vučkovićem. Tada su se Marisav Petrović, Vlado Lenac i Zvonko zajedno i slikali. Naši su u ovo vreme sve činili da se četnicima pomaže i direktno u borbama i u pozadini... '''Verovali smo da će ovo bratstvo u oružju i zajednički prolivenoj krvi mnogo štošta iz nesrećne bliske prošlosti prekriti velom zaborava i da će nam omogućiti bratsku saradnju i borbu u odbrani od najvećeg protivnika, komunizma'''... Ljotić je u tom pogledu bio neumoran. Slao je kurire i posrednike do Draže Mihajlovića i zalagao se stalno za izmirenje i jedinstveni front. Nastojao je na razne načine da dođe u neposredan kontakt sa Dražom. Između Ljotića i Nedića postojala je puna saglasnost.<ref>Ратко Парежанин, Моја мисија у Црној Гори, Нова Искра, Минхен, 1974, стр. 8—9.</ref>}} [[Radosav Grujičić]] (pseudonim »Radovan«), inspektor [[Specijalne policije]] [[Uprave grada Beograda]], javlja 27. marta 1944. Draži Mihailoviću (»Br. 88«) da je dva dana ranije u [[Užice|Užicu]] primio znatnu količinu oružja od okupatora, i to preko 144 hiljade metaka, 400 mina za minobacače i 400 granata za topove kalibra 45&nbsp;mm.<ref>AVII, ČA, kut. 18, reg. br. 10/7—2.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji 1943—1944, Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 356.</ref> Grujičić obavještava Mihailovića i o položajima koje prema snagama NOVJ zauzimaju četnici, kvislinzi i okupatori u jugozapadnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Za sada u okolini Ivanjice nalaze se sledeće snage: Cvetić i Marković na liniji Mučanj — Kušiće, jedan bataljon bugara Katići, jedan bataljon bugara Prilike plus 4 tenka, puk dobrovoljaca dve čete rusa i 4 tenka, Ivanjica tri bataljona bugara i dve čete nemaca koji su ovog momenta stigli.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_100.htm Izveštaj obaveštajca Radovana od 27. marta 1944. Draži Mihailoviću o dobijenoj municiji od okupatora u Užicu]</ref>}} General Dragoljub Mihailović (alias »88«) istog dana naređuje kapetanu Miloradu Mitiću (»Ratibor«), komandantu iz zapadne Srbije, koordinaciju borbenih manevara sa Nijemcima, Bugarima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Vrlo dobro je što su prešli u napad SDS. B.[ugari] N.[emci] Naše jedinice stalno vrše napade. Ovo je zgodna prilika da se uništi ova komunistička grupa, samo jedinice N. SDS. LJ.[otićevci] B. treba da napadaju, a ne da se brane. Mi ćemo još prikupiti snaga, koje će takođe preduzeti napade. [...] Inače svima ostalim našim jedinicama, koje su sada u dodiru sa komunistima, naređeno je da najenergičnije napadaju, i da komunistima nedaju mira. Za municiju se i dalje starajte... Morate voditi računa da nedolazi do intimnijeg dodira naših snaga i onih drugih, jer bi to bilo nezgodno. Naši će biti aktivni i bez toga.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_101.htm Pismo Draže Mihailovića od 27. marta 1944. kapetanu Miloradu Mitiću o saradnji četnika i okupatora u borbama protiv NOVJ u jugozapadnoj Srbiji]</ref>}} U izvještaju od 8. aprila 1944. koji je kapetan [[Živojin Marković]], komandant 2. kosovskog korpusa poslao Draži Mihailoviću u kome ga obavještava o stanju četničkih organizacija na [[Kosovo (oblast)|Kosovu]], pored ostalog, piše: {{izdvojeni citat|Pojedini korpusi učestvuju u zajednici sa okupatorom i sa satelitima u borbi protiv partizana. Po onome gde je pretežnija opasnost od partizana kao što je bio slučaj u Ibru, gde su se našli, na jednoj liniji jednovremeno Ljotićevci, Nedićevci, Arnautska Šuc policija, Bugari, Nemci i Javorski korpus (major Cvetić). To ima psiholoških reperkusija na narod. Treba, po mom mišljenju, raditi da se Nemci, Ljotićevci, Arnauti i drugi nađu u prvim linijama, a ne naši redovi... Cvetićevi vojnici slobodno šetaju po Raškoj i Ibarskom dolinom, a okupator to gleda.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 101, reg. br. 10/3.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_256.htm Obaveštenje brigadira Armstronga od 8. aprila 1944. Draži Mihailoviću o poruci generala Padžeta da četnički komandanti sarađuju sa Nemcima i opasnosti da članovi britanske misije kod četnika padnu u ruke Nemaca]</ref>}} Potpukovnik [[Radoslav Tatalović]], načelnik štaba Srpskog dobrovoljačkog korpusa, 18. aprila 1944. podnosi izvještaj generalu [[Hans Felber|Hansu Felberu]] (od avgusta 1943. opunomoćeni komandant Jugoistoka; okupirana Srbija spadala je u njegovu zonu odgovornosti) u kome izražava zadovoljstvo saradnjom sa Javorskim korpusom JVuO pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]: {{izdvojeni citat|Saradnja sa četničkom grupom Cvetić je veoma dobra.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=255&broj=811 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000807.] ({{jez-njem|"Die Zusammenarbeit mit der Cetnikgruppe Cvetic ist sehr gut."}})</ref><ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref>|Zapisi o obilasku Vojnog zapovjednika Jugoistoka [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|operacije Kammerjäger]] (18-20. april 1944. godine)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa Felbera od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Wehrmachta, još jednom se notira potpora koju trupe potpukovnika Tatalovića pružaju četnicima Draže Mihailovića, u ovom slučaju na teritoriji NDH: {{izdvojeni citat| D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod [[Ljubovija|Ljubovije]] u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=736 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf."}})</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice - Višegrad]</ref>}} Referišući o situaciji u Srbiji, general Felber je u svom izvještaju od 22. aprila 1944. o suradnji četnika sa Nijemcima i kvislinzima zabilježio sljedeće: {{izdvojeni citat| Srbija: Pod pritiskom crvenih snaga koje su prodrle u južnu Srbiju, ponovo je porasla spremnost svih nacionalno orijentisanih krugova pod vođstvom okupacione vlasti da poduzmu borbu protiv komunizma. Javljeno je da je sâm Draža Mihailović u jednom govoru tražio lojalnu suradnju s okupacionim snagama kako bi otklonio komunističku opasnost u Srbiji. Vidljiv znak ovog novog razvoja je činjenica da se u južnoj Srbiji Nijemci, Srpski dobrovoljački korpus i DM–četnici bore rame uz rame.<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=553&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000549.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Unter dem Druck der in S–Serbien eingedrungenen roten Kräfte ist die Bereitschaft aller nationalgesinnten Kreise unter Führung der Besatzungsmacht, den Kampf gegen den Kommunismus aufzunehmen, wieder gewachsen. DM selbst soll in einer Rede zu loyaler Zusammenarbeit mit Okkupator aufgefordert haben, um die kommunistische Gefahr in Serbien zu beseitigen. <br /> Einen sichtbaren Ausdruck hat diese Entwicklung darin gefunden, dass in S–Serbien Deutsche, SFK und DM–Cetniks Seite an Seite kämpfen."}})</ref>}} U izvještaju koji su aprila 1944. sačinili službenici [[Ured za strateške usluge|Ureda za strateške usluge]] (''Office of Strategic Services (OSS)''; preteča savremene [[CIA|Centralne obavještajne agencije]] [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), sugeriše se da bi „generala [Mihailovića] trebalo promatrati u istom svjetlu kao i Nedića, Ljotića i bugarske okupacione snage“.<ref>Sabrina P. Ramet, ''The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2005'', Indiana University Press, 2006, pp. 134.</ref> U noći 28/29. aprila 1944, pripadnici Resavske brigade JVuO pod komandom Vukašina Petkovića i lokalna SDS uhvatili su devet stanovnika [[Svilajnac|Svilajnca]]. Jedan uhapšenik je uspeo da pobegne, a ostali su sprovedeni u selo [[Дивостин|Divostin]] gde su zaklani. Sačuvano je potresno svedočenje Radosava Vidulovića, četnika pod Petkovićevom komandom, koji je 1944. ostavio pisanu belešku o pokolju u Divostinu: {{izdvojeni citat|Jedne noći, kad smo bivakovali kod sela Crkvenca, Vukašin [Petković] je došao u našu sobu i pitao: ’Ko hoće da ide sa mnom, imamo večeras da koljemo?’ Svi smo digli ruke uvis, jer, kako sam čuo, ko ne digne ruku, rđavo prolazi. Vukašin je odvojio pet trojki i otišao sa njima u nepoznatom pravcu. Posle pola sata vratili su se sa krvavim rukama i jedan sa prebijenom puškom. Svi koji su došli rekli su nam: ’'''Ala smo ih klali'''.’ Jedan je pričao kako mu se puška prebila kad je jednog udario po glavi. Jer oni prvo udare čoveka puškom u potiljak pa, kada padne, onda ga jedan prekolje. Svi su se smejali kako su ih poklali. Po izvršenom delu, vojnici su se prali od krvi, a takođe i kame koje su bile krvave.<ref>Коста Николић, „О неким проблемима у раду организације Југословенске војске у отаџбини на југу Србије 1942-1944.“, Лесковачки зборник, LI, Лесковац, 2011, стр. 263.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 151.</ref>}} U jednom izvještaju od 5. maja 1944, neimenovani pripadnik ravnogorskog pokreta se žali na stanje u Resavskom korpusu, kao i na poručnika Vukašina Petkovića, navodeći da je stanovništvo okupirane Srbije ogorčeno zbog četničkih zločina te njihove neskrivene saradnje sa kvislinzima i okupatorom: {{izdvojeni citat|Najgori je poručnik Vukašin Petković. U aprilu je ubio: Iliju Bućina, sveštenika, poznatog nacionalnog radnika; Mihaila Jovanovića, nacionalnog borca iz Južne Srbije i ličnog prijatelja [[Aleksandar I Karađorđević|kralja Aleksandra]]; Čedomira Protića, Ivana Dimitrijevića i još dva obućara, pod optužbom da su komunisti! Poručnik Petković u narodu dobio ime “Car grkljan”. Nečuveni teror nad narodom. '''Narod nas smatra izvršiocem Nedićevih želja, nemačkim slugama'''. Stradalo je mnogo žena koje nisu htele da budu ljubavnice pojedinim starešinama. Ko može ovakvim zulumima i zverstvima stati na put?<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 87–2–12.</ref><ref>Коста Николић, н. ч., стр. 272.</ref>}} Na zajedničkoj konferenciji svih kolaboracionističkih oružanih formacija, koja je održana 2. maja 1944. godine, [[Marisav Petrović]], jedan od komandanata SDK, optužio je generala [[Borivoje Jonić|Borivoja Jonića]] da su njegove jedinice (tj. SDS) „saradnici DM“ i dodao da „DM na ovaj način ima 95% pristalica u Srbiji“.<ref>Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 545.</ref> I sâm Borivoje Jonić će u svojim poslijeratnim zapisima istaći do koje mjere je bila izražena saradnja SDS sa Dragoljubom Mihailovićem i JVuO: {{izdvojeni citat|S.D.S. ne samo da je od svoga osnivanja sarađivala sa četničkom organizacijom, no je iste za svo vreme snabdevala oružjem, municijom, obućom, odećom i drugim potrebama. Zbog ove saradnje koju su Nemci progonili i kažnjavali smrću, brojno stanje straže smanjivalo se i bezbroj puta popunjavalo. '''Straža je bila glavni depo za popunu četničke organizacije u Srbiji'''. Preko straže išla je glavna obaveštajna služba četničke organizacije – u sve pravce i izvan Srbije... Može se slobodno reći i tvrditi da je 50% starešina i 25% ljudstva S. D. S. eliminisano iz njenih redova zbog saradnje i povezanosti sa ravnogorskim pokretom.<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2020, str. 312-313.</ref>}} General Jonić precizira na koje je sve još načine Straža ukazivala pomoć Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Dotur novca, obuće, odeće i životnih potreba; štampanje novina i propagandnog materijala i rasturanje istog; snabdevanjem sa oružjem i municijom do najviših mogućih granica; fingirana otmica novca i drugih potreba za D. M. iz vozova i kamiona gde je S. D. S. u pripremama i izvršavanju učestvovala; ranjenici i bolesnici D. M. lečili su se u vojnim i građanskim bolnicama kao pripadnici S. D. S; snabdevanje lekovima i sanitetskim materijalom četnika, što je uzimato za S. D. S; ukazivanje specijalnih usluga savezničkim misijama kod D. M. od strane S. D. S. a posebno engleskom pukovniku Beliju u Šapcu, američkom pukovniku Mak Daulu sa misijom u Mačvi i u selu Vrčinu kod Beograda; preuzimanje u više slučajeva savezničkih padobranaca i predaja istih četnicima radi transportovanja u njihove baze, i. t. d.<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 362-364.</ref>|General [[Borivoje Jonić]], komandant Srpske državne straže od 1942. do 1944. godine}} Takođe, u ratnim memoarima kapetana [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], komandanta 1. ravnogorskog korpusa, nailazi se na potvrdu ocjene o naklonjenosti velike većine pripadnika SDS-a Mihailovićevom pokretu: {{izdvojeni citat|Viši oficiri u štabu vrhovne komande, pomagani od nekih političara koji se nisu mirili sa odlukama [[Svetosavski kongres|Baškog kongresa]], vršili su pritisak na Dražu da bez odlaganja prihvati saradnju generala Nedića. Oni su morali znati da nama ta saradnja nije bila potrebna, jer je skoro cela SDS bila na našoj strani, ali saradnja sa Nedićem značila je u stvari saradnju sa onima koji iza njega stoje, a oni su verovali da mi sa te strane možemo izvući neku značajnu korist...<ref>Звонимир Вучковић, Сећања из рата. Од отпора до грађанског рата, Ваљево, 2005, стр. 384.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n.d, str. 313.</ref>}} Major [[Aleksandar M. Mihajlović]], komandant Beograda JVuO, u izvještaju koji je Draži Mihailoviću poslao 22. aprila 1944. godine, svjedoči iz prve ruke o potpuno haotičnom stanju u redovima okupatora i kvislinga nakon [[Savezničko bombardovanje Jugoslavije|savezničkog bombardovanja glavnog grada Jugoslavije]] za [[Uskrs]] 1944: „Što se tiče vlasti, naših i nemačkih, ona je potpuno dezorijentisana i razbijena. Tri dana u Beogradu nije bilo takoreći nikakve vlasti. Svi su oni bili pogubili glave. Vlada je izbegla na Avalu, Uprava grada sklonila se na periferiju, komanda SDS takođe je izbegla na periferiju, Nemci se evakuišu preko Save i Dunava... Jedino su se kvartovski odredi SDS držali prilično dobro i požrtvovano su se zalagali za spasavanje stanovništva.“ Major Mihajlović piše i da je vanredna situacija rezultirala novim približavanjem srpskih nacionalističkih i kolaboracionističkih snagâ: {{izdvojeni citat|Opšti zaključak: bombardovanje saveznika je uspelo, ali sa srazmernim ogromnim žrtvama našeg življa. <br /> II. — Čim je nestalo dosadašnje vlasti u Beogradu svi su požurili da mi se stave na raspoloženje. Jedan od prvih bio je đeneral Jonić. Ja sam se sastao sa njim sada prvi put. Rekao mi je da je od Vas dobio naređenje da naš odred snabdeva oružjem i municijom i izjavio mi je gotovost da ovo izvrši. Međutim, ogradio se da on ne raspolaže ni oružjem ni municijom, već mi treba da na terenu sa njihovim odredima uhvatimo vezu i da od njih ovo dobijemo, jer su oni u mogućnosti da to pred Nemcima rashoduju. Kako se bio proneo glas da je invazija Balkana otpočela, stavio mi se potpuno na raspoloženje u slučaju da naša akcija sad otpočne. Pored Jonića došao mi je i Dragi Jovanović. I sa njim sam se sastao. S njegove strane tražio je da se kod saveznika interveniše da se Beograd više ne bombarduje, jer mnogo strada naše nedužno stanovništvo. Molio je da ova intervencija potekne sa Vaše strane. Zatim, razgovarali smo u vezi njegovog postavljenja za komesara na teritoriji koja se poklapa sa Avalskim korpusom. Glavna tema je bila prihvat izbeglica i njihovo zbrinjavanje, pošto se to na terenu bez asistencije naših NRO [Narodnih ravnogorskih odbora] ne može sprovesti. Sa svoje strane tražio sam od njega da za sada nastane da se održi red u Beogradu, jer dok su Nemci u njemu ja nemam nameru da intervenišem u slučaju nekih nemira, tražio sam hranu za izdržavanje beogradskih izbeglica i pomoć od njega u oružju i municiji.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, документ бр. 711, стр. 625—628.</ref>}} U dnevnom izvještaju<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=908&rec=78&roll=331 National Archive Washington, T78, Roll 331, frame no. 6288808.] <br /> ({{jez-njem|"LAGE SW– SERBIEN: </br> RESTE 2. UND 5. DIV. IM. ZLATAR– GEB. (S NOVA VAROS) VEREINIGT. </br> DAMIT HAT DIE DIV.– GRUPPE MORACA, IN ZWEIMONATIGEN KAEMPFEN DEZIMIERT, DEN TITO– AUFTRAG, IN SO– SERBIEN EINE KOMM. BASIS ZU SCHAFFEN, ZUNAECHST AUFGEBEN MUESSEN.– </br> BEI GERINGEN DEUTSCHEN, Z. T. ERHEBL. CETNIK– UND SFK– VERLUSTEN VERLOR DER FEIND IM VERLAUF DIESER KAEMPFE 2736 TOTE, 108 GEF. UND 64 UEBERLAEUFER."}})</ref> Komande Jugoistoka za 16. maj 1944. upućenom Vrhovnoj komandi oružanih snaga [[Treći Rajh|Velikonjemačkog Rajha]], govori se o žestokim borbama okupatora i kolaboracionista protiv snagâ NOVJ, prilikom partizanske ofanzive ka Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: ostaci 2. i 5. divizije su se sjedinili na planini Zlatar (južno od Nove Varoši). Time je nakon dva mjeseca skončao pokušaj div. grupe Morača, koja je izgubila tri četvrtine svoje snage, da izvrši Titovu naredbu o stvaranju komunističke baze u jugoistočnoj Srbiji. Nasuprot malim njemačkim i na nekim mjestima priličnim četničkim i dobrovoljačkim gubicima, neprijatelj je izgubio 2736 mrtvih, 108 zarobljenih i 64 prebjega.}} General-major [[Kurt von Geitner]], načelnik štaba njemačkog komandanta Srbije Hansa Felbera, u drugoj polovini maja 1944. izvještava da četničke jedinice, zajedno sa SDK i stražarima, obezbjeđuju granicu okupirane Srbije od partizanskog upada: {{izdvojeni citat|Četničke jedinice pod majorom Weyelom, SDK i policija osiguravaju jugozapadnu granicu; Usljed pritiska crvenih, te pomanjkanja municije, čak i oni četnički komandanti koji su dosad bili suzdržani, sada žele da pregovaraju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikverbände unter Major Weyel mit I./Pol.5 und I./SFK 1 sichern an SW–Grenze und sperren Strasse Nova Varos – Bistrica. </br> Unter rotem Druck und wegen Mun. Mangel zunehmende Verhandlungsbereitschaft bisher zurückhaltender Cetnik–Verbände."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 19. maj 1944.}} General von Geitner zapaža još jedan primjer lokalne saradnje ravnogoraca i jedinicâ srpske kvislinške vlade: „U rejonu Aranđelovca, tokom borbi između manjih komunističkih bandi i snagâ DM [skupa] sa SDS-om, navodno ubijen 21 komunist, osmero zarobljenih, koji su od strane četnika strijeljani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=771&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000767.] <br /> ({{jez-njem|"Im Raum Arandjelovac bei Kämpfen zwischen kleinerem ko. Banden und DM mit SSW angeblich 21 Komm. tot, 8 Gefangene, die von Cetniks erschossen wurden."}})</ref> Istovremeno, u ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Vermaht]]a se odaje priznanje četnicima i dobrovoljcima za odbacivanje snaga NOVJ iz Srbije: {{izdvojeni citat|Srpski dobrovoljački korpus i četnici pokazali su se kao dobri i pouzdani borci u borbama sa komunistima marta, aprila i maja, kada je Tito pokušao, bezuspešno, da prodre u Srbiju.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (Balkan od 1. aprila do 31. decembra 1944.)}} Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga uočava da je i u tom periodu glavni povod za zbližavanje Nedića i Mihailovića bio »porast komunističke opasnosti«, kao i da se ova saradnja pokušala sakriti od nadležnih njemačkih komandi u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Koncem maja 1944. došlo je do drugog pokušaja Tita da upadne u Srbiju, ali je njegov pokušaj ponovo propao, pa nije ni prešao reku Ibar. Zasluge za to imaju dobrovoljci Dimitrija Ljotića, koji su zaustavili komuniste. Sa porastom komunističke opasnosti, od godine 1944, došlo je do neslužbenog približavanja između Nedića i Mihailovića, ali nemačka strana nije mogla da dozna sve pojedinosti tog razvoja.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Autori dnevnika ocjenjuju da je u posljednjoj godini okupacije došlo i do otopljavanja odnosa na liniji Ljotić—Mihailović: „Napetost i neslaganje sa pokretom Draže Mihailovića tek je popustila godine 1944. Do tada su četnici čak vršili represalije nad porodicama Dobrovoljačkog korpusa.“<ref name="Živković"/> U zabilješci iz ratnog dnevnika ađutanta generala Hansa Felbera od 7. maja 1944. godine, pominje se Felberov obilazak jedinicâ na frontu u zapadnoj Srbiji, gdje se nalaze »u borbi protiv bandi«, tj. partizana: {{izdvojeni citat|(7.5.44) Putovanje glavnokomandujućeg generala pješadije Felbera u pratnji rittmeistera Geschera, kapetana Gölsa i sonderführera Horaka u oblast Valjevo—Kosjerić—Užice—Kremna—Višegrad—Dobrun—Bajina Bašta. Posvuda sastanci s čelnicima jedinicâ koje su tamo raspoređene u borbi protiv bandi: [[Brandenburger|puka Brandenburg]], 696. odreda poljske žandarmerije, Bugara i SDK, kao i sa četničkim vođama Rakovićem i Kalabićem. Povratak putem Kragujevac—Topola 11. maja, dolazak u Beograd u 19 sati.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000803—000804.] ({{jez-njem|"7.5.44 Fahrt des O.B. Gen.d.Inf. Felber in Begleitung von Rittm. Gescher, Hptm. Göls und Sdf. Horak in das Gebiet von Valjevo—Kosjerici—Uzice—Kremna—Visegrad—Dobrun—Bajina Basta. Überall Besprechungen mit den Führern der dort im Kampf gegen die Banden eingesetzten Verbände des Rgt. Brandenburg, der Feldgend.Abt. 696, der Bulgaren und des SFK, sowie mit den Cetniks—Führern Rakovic und Kalabic. Rückfahrt über Kragujevac—Topola am 11.5., Eintreffen in Belgrad 19.00 Uhr."}})</ref>}} U izvještaju poslatom 17. maja te godine od strane Vojnog zapovjednika Jugoistoka je primijećeno: „U posljednje vrijeme povećan broj dezerterstava iz Srpske državne straže kod Draže Mihailovića.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=757 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000753.] ({{jez-njem| <br /> "In letzter Zeit erhöhte Desertierungen der SSW zu DM."}})</ref> Četiri dana ranije, u izvještaju poslatom Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber u kratkim crtama ocjenjuje ulogu SDS: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža ostaje nepouzdana. Prisan odnos sa četnicima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000723.] ({{jez-njem|"SSW nach wie vor unzuverlässig. Innige Beziehung zu den Cetniks."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]], 13. maj 1944. godine}} Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef JNP [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa Mihailovićevim snagama. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]] sa generalom [[Miroslav Trifunović|Miroslavom Trifunovićem]]. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н. д., стр. 380.</ref> Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{izdvojeni citat|Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM. Inače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} [[Josef Matl]], [[Austrijanci|austrijski]] [[Slavistika|slavista]] i kapetan njemačke vojne obavještajne službe (''[[Abwehr]]''), bio je autoritativni poznavalac četničkog pitanja i osoba koja je tokom rata održavala kontakte sa brojnim Mihailovićevim povjerenicima. O sastanku Ljotića sa Trifunovićem, kao i o povezivanju kvislinških struktura sa Pavlom Đurišićem, Matl nakon rata piše: {{izdvojeni citat|U toku nove nemačke politike koja je započela u jesen 1943. naimenovanjem Hermana Nojbahera za specijalnog opunomoćenika za Jugoistok, koji je dobio zadatak da na celom području Jugoistoka prikupi sve antikomunističke snage, došlo je do sporazuma između Nedića, Ljotića i Pavla Đurišića, komandanta četničkih odreda u Crnoj Gori i Sandžaku. Ovim sporazumom trebalo je koordinirati borbu srpskih dobrovoljačkih jedinica i četničkih odreda Pavla Đurišića, no usled stalnih intriga u štabu Mihailovića protiv saradnje sa Nedićem i Ljotićem, tek na osnovu pregovora između Ljotića i generala Miroslava Trifunovića, Mihailovićevog opunomoćenika, između 17. i 19. maja 1944. došlo je do stvarnog ujedinjavanja svih nacionalnih snaga [...] i do odgovarajućeg koordiniranja političkih zadataka u duhu zajedničkog antikomunističkog fronta.<ref>Josef Matl, ''Jugoslawien im zweiten Weltkrieg'', Osteuropa Handbuch, Bd. 1, Jugoslawien, hg. v. Werner Markert, Köln—Graz 1954, s. 99—121.</ref><ref>Venceslav Glišić, Teror i zločini nacističke Nemačke u Srbiji 1941-1945, Institut za istoriju radničkog pokreta Srbije, Rad, Beograd, 1970, str. 225, fus. 44.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стp. 344.</ref>}} Borivoje Karapandžić navodi da je „dobar deo sporazuma“ sproveden, ali ne „u celosti“, zbog četničkih napada na pojedine dobrovoljačke komandante (poput Marisava Petrovića), ili predstavnike Nedićevih vlasti. Ipak, on piše: {{izdvojeni citat|Đeneral Mihailović poslao je odmah u Beograd kao svoga punomoćnika kod đenerala Milana Nedića kapetana Predraga Rakovića, Komandanta Drugog Ravnogorskog korpusa, čija je kancelarija bila u samom Predsedništvu Vlade, a kome je po izričnoj Dražinoj želji bio politički savetnik [[Aleksandar Cincar-Marković|Aleksandar Cincar — Marković]], Ministar Spoljnih poslova u Vladi Cvetković — Maček, koja je zaključila [[Vojni puč 27. marta 1941.|Pakt s Nemcima]] 25. marta 1941. Zatim je data celokupna sprema sa oružjem i municijom, tako da je u samom Sremu formiran Sremski četnički odred na čelu s majorom Srdićem, dok je Komandant Sremskog korpusa sa sedištem u Srbiji bio divizijski đeneral Sveta Đukić. Pa, onda, đeneral Milan Nedić izdao je naređenje Narodnoj Banci, koja je dostavila đeneralu Mihailoviću veću sumu novca za potrebe “Jugoslovenske Vojske u Otadžbini”, itd.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 282.</ref>}} 5. maja 1944. u [[Манастир Радовашница|manastiru Radovašnici]] održan je sastanak pripadnika kvislinških struktura iz [[Šabac|šabačkog]] okruga sa majorom [[Dragoslav Račić|Dragoslavom Račićem]], komandantom Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, na kom se raspravljalo o modalitetima saradnje dviju stranâ. U zapisniku sa sastanka prenesen je govor okružnog načelnika Stevanovića: {{izdvojeni citat|U svom govoru od 26 marta t.g. general Nedić pozvao je nacionaliste da prestanu sa međusobnim raspravama i borbama i da se ujedine u borbu protiv najvećeg neprijatelja Srpstva — komunizma. Taj apel naišao je na puno razumevanje kod četničkih organizacija D.M. u mnogim okruzima i tako je postignuta puna saradnja. Od strane nemačke sile dato je odobrenje i pomoć da ova saradnja dođe do punog izražaja. U želji da se takva saradnja postigne i u Okrugu Šabačkom Okružni načelnik sa svojim komandantima čini apel na majora Račića, kao najvišeg funkcionera organizacije D.M. u Okrugu, da i on u tom pogledu izvrši svoju srpsku dužnost. Ovo je naročito nužno učiniti zbog toga, jer su komunističke bande već otpočele svoj pakleni posao i u ovom okrugu.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 127, reg. br. 2/17.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_139.htm Naređenje komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa od 6. maja 1944. komandantu azbukovačkog sreza da se razgovori sa Nemcima vode po odobrenju Štaba Grupe korpusa]</ref>}} O neuspjehu partizanske ofanzive u Srbiji u proljeće 1944, kao i o intenzitetu i žestini borbi koje su se vodile, svjedoči i izvještaj od 8. maja 1944. poslat Draži Mihailoviću od strane komandanta Zlatiborskog korpusa JVuO kapetana [[Dušana Radovića Kondora]] (pseudonim »Debol«) u kom je navedeno sljedeće: {{izdvojeni citat|Celog dana 7-og maja, Nemci, Bugari, Dobrovoljci i moje zlatiborske i račanske snage vodile su jaku borbu sa kolonama crvenih na prostoru Solotuša, Bioska, Kadinjača, Zaglavak, Dub. Bugarska artiljerija dejstvuje vrlo uspešno. Odred nemačkih padobranaca na Kadinjači naneo mnogo gubitaka crvenima. Po prikupljenim podacima na brzu ruku na prostoru Ponikava ima oko 500 komunističkih leševa. U toku noći crveni otstupaju u neredu preko Tare u pravcu Zaovina i Mokre Gore, a izvesni delovi u pravcu Šljivovice. Okupator ih goni. Sa brigadama produžujem gonjenje. Juče smo ubili ili zarobili najmanje 80 komunista.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 101.</ref>}} Jedinice JVuO, koje tada sudjeluju na strani okupatorsko-kvislinških formacijâ u okviru ''Borbene grupe Weyel'', ubrojane su u »Sopstvene snage« u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera za 10. maj 1944.: {{izdvojeni citat|II. ''Situacija kod naših snaga''. A) Grupa »Holman« je, posle odbijanja jačih neprijateljevih napada na isturenu četu III. bat. kod Bioska (6 km sz. od Kremne) i ponovnih pokušaja noćnog proboja kod Mokre Gore, danas izjutra otpočela pokret sa III/ »Brdbg.«, 297. izv. bat., 698. bat. Feldžand. i II/»Brdbg.« u cilju napada na neprijatelja na planini Tari. I. bat. sa novodovedenim četnicima i SDS goni neprijatelja u rejonu Jablanica — Semegnjevo. B) Borbena grupa »Vajel« je sa Severnom četničkom kolonom u nastupanju preko puta Užice — Bioska u pravcu Šljivovica i sa Južnom četničkom grupom vrši zaprečavanje puta Užice — Ljubiš i južno odatle. C) 24. bug. div. učestvuje u napadu protiv neprijatelja na Tari sa 2 čete 11/64. i tenkovima preko manastira Rače (6 km jjz. od Bajine Bašte), a sa I/64. u pokretu iz Dervente prema jugoistoku u pravcu Bjeluša. III/64, nalazi se kod Kremne, sa zadatkom osiguravanja puta. Z.[apadno] odatle nalazi se i 200 četnika sa istim zadatkom. Ojačani I/63. dostigao je Čajetinu. Na dodeljenu 13. btr/1. izvršen je napad kod Mačkata. Bliži izveštaj još nije dostavljen. D) Grupa »Tatalović«. Angažovanjem minobacača od strane 1/2. SDK rasteran je neprijatelj, koji je s. od Fakovića, na obali Drine, sa hrvatske strane, izgradio položaje. I/l. SDK stigao je kod II/l. SDK u rejonu Zaglavak. III. ''Namere''. Gonjenje neprijatelja na Tari i u planini Zlatiboru uz dovlačenje novih raspoloživih bug. i četničkih snaga i snaga SDK. ''Ostali deo Srbije''. Prema izveštajima stanovnika, snage DM u rejonu j. od Kruševca vode žestoke odbrambene borbe protiv nadmoćnih kom. bandi. 20 km sz. od Prokuplja otpočeo je poduhvat lovačkih četa 27. bug. div. sa 4 nem. jurišna topa i 1 četom SDS. Na strani neprijatelja 15 mrtvih. Zaplenjena su tri skladišta životnih namirnica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_53.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 10. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o dejstvima protiv 2. i 5. NOU divizije na komunikaciji Užice — Višegrad], Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd — dokument 53.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=713&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000709—000710.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann trat nach Abwehr stärkerer Feindangriffe gegen vorgeschobene Kp. des III.Btl. bei Visoka (6 NW Kremna) und erneuter nächtlicher Durchbruchsversuche bei Mokra Gora heute morgen mit III./Brdbg., A.A.297, Fg.Abt.696 und II./Brdbg. zum Angriff gegen Feind in der Tara planina an. </br> I.Btl. jagt mit neu herangeführten Cetniks und SSW Feind im Raum Jablanica–Semegnevo. </br> B) Gruppe Weyel ist mit nördlicher Cetnikkolonne über Strasse Uzice – Bioska in Richtung Slivovica im Vorgehen und sperrt mit südlicher Cetnikgruppe Strasse Uzice – Ljubis und südlich davon. </br> C) 24.bulg.Div. beteiligt sich an Angriff gegen Feind in der Tara mit 2 Kp. II./64 und Panzern über Kloster Raca (6 SSW Bajina Basta), I./64 von Derventa antretend nach Südosten in Richtung Bijelusa. </br> III./64 zur Strassensicherung bei Kremna. W davon 200 Cetniks mit dem gleichen Auftrag. </br> Verstärktes I./63 hat Cajetina erreicht. Zugeteilte Battr. 13/1 wurde bei Mackat angegriffen. Nähere Meldung steht noch aus. </br> D) Gruppe Tatalovic. Feind, der N Fakovic auf kroat.Drina–Ufer Stellungen ausbaute, durch Gr.We.Einsatz von I./SFK 2 vertrieben. </br> I./SFK l bei II./SFK l im Raum Zaglavak eingetroffen. </br> III. Absichten. </br> Jagen des Feindes in der Tara und im Zlatibor–Gebirge unter Herausziehen weiterer verfügbarer bulg., SFK– und Cetnik–Kräfte. </br> Übriges Serbien. </br> Nach Einwohnermeldungen sollen DM–Kräfte im Raum S Krusevac in heftigen Abwehrkämpfen gegen überlegene komm. Banden stehen. </br> 20 NW Prokuplje Unternehmen Jagdkpn.27.b.Div. mit 4 dt. Sturmgeschützen und 1 Kp. SSW angelaufen. 15 Feindtote, 3 Lebensmittellager erbeutet."}})</ref>}} 11. maja 1944. godine, general Dragoljub Mihailović šalje naređenje četničkim komandantima u Srbiji, između ostalih i potpukovniku Dragutinu Keseroviću (pseudonim »Orel«), urgirajući da se iskoristi akcija okupatora i kvislinga protiv partizanskih snaga: {{izdvojeni citat|Dali ima nekih priprema od strane Nemaca i Nedićevaca za akciju protiv komunista na Jastrebcu i u Moravskom srezu. Javite koju prostoriju sada drže komunisti. Iskoristite svaku akciju okupatora i nedićevaca protiv crvenih samo na pogodan način.<ref name="ReferenceJ">[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} Sinhronizovano djelovanje [[Specijalne policije Uprave grada Beograda]] i obavještajne službe Komande Beograda JVuO u borbi protiv pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]] i ilegalne [[Komunistička partija Jugoslavije|KPJ]] nastavljeno je tokom 1944. godine. Major Aleksandar Saša Mihajlović (pseudonim »Vili«) izvještava Dražu Mihailovića 13. maja da su saradnici NOP-a iz Beograda nastavili sa svojim propagandnim radom u bližoj okolini grada, gdje su se sklonili nakon bombardovanja. Kako bi spriječio njihovu aktivnost, major Mihajlović piše da je poduzeo navedene mjere: {{izdvojeni citat|Po svim selima odmah su sačinjeni spiskovi svih izbeglica i ovi su dostavljeni Specijalnoj policiji u svrhu provere da se među njima ne nalaze i komunisti. Nezavisno od ovih proveravanja Specijalne policije naša obaveštajna služba, putem sopstvenih organa, uspela je da prikupi mnogo podataka o komunistima koji se sada sređuju i koji će biti kroz neki dan dostavljeni Specijalnoj policiji sa nalogom da se odmah pristupi hapšenju.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1200.</ref>}} U noći između 29. i 30. maja 1944, vojnici Posavske brigade JVuO opljačkali su magacin oružja SDS u [[Obrenovac|Obrenovcu]], ali je komandant Posavsko-kolubarske grupe korpusa major Vladimir Komarčević naredio da se oružje vrati. Svoj postupak prema pripadnicima SDS major Komarčević obrazlaže na sljedeći način: {{izdvojeni citat|'''Niko više ne postoji u našoj organizaciji kome nije jasno da je celokupan SDS u najtešnjoj saradnji sa nama'''. Ovde vidim samo samovolju i neozbiljne postupke ljudi nedoraslih položaju na kome se nalaze.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 71, reg. br. 4/5.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 322.</ref>}} General Hans Felber, vojnoupravni komandant Jugoistoka, poslao je posljednjeg dana maja 1944. godine Komandi Jugoistoka (“na ruke” general-majora Arthura Wintera, načelnika štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]) prijedlog koji je sadržavao sljedeće: {{izdvojeni citat|Prema koncepciji vojnog zapovjednika Jugoistoka, tješnje povezivanje Crne Gore i Sandžaka sa Srbijom jest poželjno i sa vojnog stanovišta. To će prije svega ojačati poziciju premijera Nedića, a samim tim će pokret Draže Mihailovića, koji je veoma jak u zemlji, približiti premijeru Nediću. Isto tako, i otpor DM–pokreta prema njemačkoj okupacijskoj vlasti biće ublažen. Tada bi bilo lakše iskoristiti snage okupljene u pokretu DM za borbu protiv komunista; s druge strane bi se povećala brojnost ove jedinice, što je trenutno otežano zbog snažnog protivljenja Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Unutar Srbije smanjili bi se unutarstranački sukobi i nemiri, a sve bi se snage mogle upotrijebiti za odbranu od komunističkih prijetnji. Na istoj je liniji i željeno usklađivanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa sa [u borbi] dokazanim SDK-om.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=871&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000867.] <br /> ({{jez-njem|"Nach Auffassung Militärbefehlshaber Südost ist auch vom militärischen Standpunkt aus die Herbeiführung einer engeren Bindung von Montenegro und des Sandschak an Serbien erwünscht. Dadurch wird vor allem die Position des Minister–präsidenten Nedic gestärkt und damit die in Lande sehr starke DM–Bewegung an den Min.Präs. Nedic herangeführt. Ebenso wird auch die Gegnerschaft der DM–Bewegung gegen die deutsche Besatzungsmacht gemildert werden. Es wäre dann leichter, für den Kampf gegen die Kommunisten die in der DM–Bewegung steckenden Kräfte auszunutzen und andererseits die z.Zt. durch die erhebliche Gegnerschaft zum SFK erschwerte Aufstockung dieses Verbandes durchzuführen. Innerhalb Serbiens würden die Parteikämpfe und die Unruhen abnehmen und alle Kräfte gegen die Abwehr kommunistischer Bedrohungen eingesetzt werden können. Auch die erwünschte Gleichschaltung des Montenegrinischen Freiwilligen Korps mit den bewährten S.F.K. liegt auf der gleichen Linie."}})</ref>}} Kapetan [[Dragomir Gaga Topalović]], komandant Rudničkog korpusa JVuO, u pismu od 3. juna 1944. upućenom komandantu Kačerske brigade potporučniku Milovanu Nedeljkoviću, naređuje usklađivanje dejstava četničkih jedinicâ u okolini Beograda sa onima kvislinške vlade te njemačkog i bugarskog okupatora, a protiv [[Kosmajski NOP odred|Kosmajskog odreda]]: {{izdvojeni citat|Prema podacima s kojima raspolažem komunci nalaze se na vrh [[Bukulja|Bukulje]]. S njima je, priča se, i sam [[Radivoje Jovanović|Bradonja]]. Njihova jačina iznosi oko 120—150. Pošto su zauzeli dobar položaj, ja sam predložio kapetanu Mihajloviću da izvršimo blokadu cele Bukulje, pa da ih napadnemo i uništimo po sledećem planu: 1. — Bugari ima da napadnu iz [[Aranđelovac|Aranđelovca]] samu Bukulju. 2. — Nemci ima da posednu Garaše prema Darosavi, do škole. 3. — Poljska straža iz [[Belanovica|Belanovice]] da uhvati vezu sa Nemcima iz Aranđelovca do Jelovika. 4. — Kačerska brigada [JVuO — prim.] ima da hvata vezu sa S.D.S. iz Belanovice i dalje put ka Jeloviku i Vukosavcima. 5. — S.D.S. iz Aranđelovca da nastavi putem između Bukulje i Jelovika — Vukosavca u produženju sve do Kamenara. 6. — 2 brigada K.G.G. [Korpus Gorske garde JVuO — prim.] od Kamenara do Brezovca. I dalje na [[Venčac]]. Čekam odgovor od kapetana Mihajlovića i ako on uspe da natera njih onda treba da krenemo zajedno u akciju. Čas polaska javiću. Vi ostanite na mestu gde ste sad, a ja ću da krenem bliže Kamenaru, kako bi bio bliže mestu odakle treba da počne akcija. Vi stupite u vezu sa poljskom stražom iz Belanovice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_173.htm Pismo komandanta Rudničkog korpusa od 3. juna 1944. komandantu Kačerske brigade o potrebi sadejstva četnika sa okupatorskim trupama i nedićevcima za napad na delove Kosmajskog NOP odreda na Bukulji]</ref>}} Komandant Borbene grupe »Željezna vrata« koja je bila stacionirana u [[Istočna Srbija|istočnoj Srbiji]], u izvještaju od 7. juna 1944. piše o sastanku oficira [[Srpske granične straže]] kapetana Ivaniševića i poručnika Bogdana Price, komandanta Ramske brigade JVUO, u selu [[Carevac]] kod [[Veliko Gradište|Velikog Gradišta]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=1236&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001232.]</ref> U kvislinškom listu „Novo vreme“ od 13. juna ovako se opisuje situacija ljeta 1944. u okupiranoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv boljševičkih Titovih partizana, koji su tokom poslednja dva meseca uzaludno pokušavali da iz istočne Bosne prodru u srpsku oblast. Četnici se bore rame uz rame sa odredima SDK i SDS. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja boljševizma.<ref>Бранислав Божовић, н. д., стр. 323.</ref>}} Povezanost Draže Mihailovića i Milana Nedića nije predstavljala nepoznanicu ni za [[Edmund Glaise von Horstenau|Edmunda Glaisea von Horstenaua]], njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. General Horstenau je u drugoj polovini juna 1944. boravio u Beogradu, gdje je deset dana vršio dužnost komandanta Jugoistoka umjesto generala Hansa Felbera. U svom ratnom dnevniku, Edmund Glaise von Horstenau zapisuje: {{izdvojeni citat|U nedelju uveče, 25. juna 1944, avionom sam otišao iz Beograda. Moje slavno vreme kao vojnog zapovednika za Jugoistok bilo je time okončano. Kada sam napustio Srbiju, imao sam osećaj da je nemačka pozicija i ovde obična kula od karata. Najuticajniji čovek u Srbiji i dalje je Draža Mihailović. Nije mu naškodio ni poraz koji je doživeo od Tita na području NDH. Pripadnici Draže Mihailovića nalaze se i u kabinetu Milana Nedića. Sa Nedićem sam se sreo dva puta. On je čovek koga treba uzeti ozbiljno. Danas bi on sigurno dobro razmislio da li da prihvati ponuđeno mesto predsednika srpske vlade.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} Prilježni autori ratnog dnevnika Vrhovne komande Wehrmachta koriste identičnu formulaciju za uzak krug ljudi oko predsjednika srpske kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Ponovo se potvrdilo staro iskustvo, da radikalni pokreti imaju najveći broj pristalica, pa su se tako pristalice Mihailovića mogle naći i u najbližem okruženju Milana Nedića i njegove Straže.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} U svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]] navodi da je u proljeće 1944. došlo do uspostavljanja „službenih veza“ između Mihailovića i Nedića: {{izdvojeni citat|Nedić je moje dosadašnje kontakte sa Glavnim štabom Draže Mihailovića pratio sa ljubomorom i nepoverenjem. On se bojao da se Nemačka sprema da zaigra na četničku kartu, a oni su bili njegovi protivnici. Kada je Nedić uvideo da nema ništa od toga da se ojača njegov položaj time što bi zabeležio uspehe na unutrašnjem i spoljnopolitičkom planu, kako sam ja predlagao, onda je i sam počeo da traži kontakte sa četnicima. U vladu je uveo jednog Dražinog pristalicu [riječ je o generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]] — prim.], koji je došao na mesto ubijenog [u atentatu od strane četnika — prim.] državnog sekretara [Cvetana] Đorđevića. Na ovaj način su uspostavljene službene veze sa Glavnim štabom Draže Mihailovića. O tim stvarima sam bio obavešten. Najzad, ja sam i sâm nameravao da dođe do toga i to tako što bih ojačao položaj Nedića, koji bi bio ovenčan uspehom.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 158.</ref>}} Još u martu te godine, najviši okupacioni dužnosnici zapazili su ovu tendenciju kod najbližih Nedićevih saradnika. Dnevni red sastanka između generala Felbera i poslanika [[Hermann Neubacher|Neubachera]], održanom kod vojnog komandanta Jugoistoka 4. marta 1944, uključivao je pitanje: »Gdje se sada skriva [[Vojislav Lukačević|Lukačević]]?«, nakon što su Nijemci uhapsili njegovog načelnika štaba majora [[Rudolfa Perhineka]].<ref name="ReferenceH">[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Takođe, jedna od na sastanku pretresenih tačaka bila je i posjeta [[Đorđa Perića]], šefa Srpske državne propagande pri Predsedništvu kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|Posjeta šefa srpske državne propagande Perića Ic (Ob. odjeljenje). <br /> Predmet razgovora: Nedić, bez političke inicijative, vojnik koji izvršava naređenja. Njegovo okruženje je više za Dražu Mihailovića, pokušavajući izmijeniti Nedićev negativan stav. Cijela stvar je pokušaj da nam se pruži podrška za pregovore s Dražom Mihailovićem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=222&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000218.] <br /> ({{jez-njem|"Besuch Peritsch, Chef der Serb.Staatspropaganda bei Ic. Gegenstand: Nedic, ohne politische Initiative, Soldat, der Befehl ausführt. Seine Umgebung ist mehr für DM, versucht, Nedic ablehnende Einstellung zu ändern. Das Ganze ein Versuch, ist bei uns Rückendeckung für Unterhandlungen mit DM zu schaffen."}})</ref>}} Samo tri dana potom, major Aleksandar Mihajlović, komandant Beograda JVuO, izvještava generala Mihailovića o uspostavljenim kontaktima sa Perićem: {{izdvojeni citat|U svrhu da se obaveštajna služba, kako ona čisto vojne prirode, tako i politička, postavi na što solidniju osnovu i postignu što je moguće bolji rezultati, ovaj štab je preduzeo mere da se stavi u vezu sa ljudima koji po prirodi svoga položaja mogu da budu dobro informisani. Tako je, ovih dana, između ostalih, uspostavljena veza i sa šefom Nedićeve propagande Đorđem Perićem, koji je izjavio gotovost da sa nama sarađuje.<ref name="ReferenceF">[https://znaci.org/00001/11_55.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje »OBAVEŠTAJNI CENTAR ŠTABA BR. 2«]</ref><ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—W—1189.</ref>}} O stepenu infiltriranosti pripadnika Mihailovićeve organizacije u institucijama Nedićeve kvislinške uprave svjedoči i general-major [[August Winter]], načelnik štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], u izvještaju koji će 5. jula 1944. godine, ispred Komande Jugoistoka, poslati Vrhovnoj komandi [[Wehrmacht]]a u [[Berlin]]u. General Winter informiše nadređene o „gubitku autoriteta Nedićevih upravnih organa u zemlji“, kao i o tome da oni „svoje zadatke mogu da izvršavaju samo utoliko ukoliko nalogoprimci Draže Mihailovića ili mesni četnički rukovodioci to dopuste“, te zaključuje: {{izdvojeni citat|Nedićev upravni aparat je, zahvaljujući datim unutrašnjim političkim odnosima, duboko prožet pristalicama D. M. sve do vrha.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_87.htm Izveštaj komandanta Jugoistoka od 5. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o vojno-političkoj situaciji u Srbiji i mogućnostima saradnje sa četnicima]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000770—000773.] ({{jez-njem|"Hiermit im Zusammenhang steht der Autoritätsverlust der Nedić–Verwaltungsorgane im Lande, die ihre Aufgaben nur soweit durchführen können, als die D.M.–Beauftragten oder örtlichen Cetnik–Führer solchen zuzulassen belieben. Ein entsprechender und ausreichender Nachdruck durch deutsche Polizeiorgane ist bei der geringen Zahl der in der Masse nicht reichdeutschen Kräfte praktisch ausgeschlossen. Die Nedić–Verwaltungsapparat ist in Auswirkung der gegebenen innerpolitischen Verhältnisse weitgehend mit D.M.–Anhängern bis in die Spitzen durchsetzt."}})</ref>}} Posredstvom komandanta IV puka SDK majora Vojislava Dimitrijevića i Moačanina, člana najvišeg rukovodstva četničke omladinske organizacije Srbije, u julu 1944. došlo je do sastanka između Dimitrija Ljotića i majora [[Ljubiše Terzića]], jednog od četničkih komandanta, u selu [[Lipe (Smederevo)|Lipe]] kod [[Smederevo|Smedereva]]. (U vrijeme sastanka sa Ljotićem, major Terzić je načelnik štaba Velikomoravske grupe korpusa JVuO; od septembra 1943. do januara 1944. bio je načelnik ađutanture Vrhovne komande JVuO.) Sastanak je trajao jedan dan, a glavna tema razgovora i ovom prilikom bila je kako ujediniti sve „nacionalne snage za borbu protiv komunizma“.<ref>[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/330.</ref> O ovom sastanku je Boško Kostić, sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio sljedeći zapis: {{izdvojeni citat|Terzić je jednako gledao na situaciju kao i Ljotić. Njemu je bilo jasno da će Saveznici otsad pomagati samo Tita, pa utoliko pre nacionalisti treba da se drže zajednički. O pojedinim ličnostima iz okoline djenerala Draže Mihajlovića izražavao se vrlo nepovoljno. Major Terzić rekao je Ljotiću da pojedini ljudi iz okoline djenerala Mihajlovića ometaju definitivni sporazum nacionalista, jer se plaše da ne izgube svoje položaje. Oni znaju da svi četnički odredi u Srbiji saradjuju sa dobrovoljcima i stražarima, ali, eto, opet ometaju sporazum...<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 158.</ref>}} Povodom sastanka sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Dimitrije Ljotić je 14. jula 1944. poslao pismo<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 18, registarski broj 7/22.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 334.</ref> Draži Mihailoviću u kome se navodi: {{izdvojeni citat|Gospodine generale, 18. maja imao sam sreću da se sastanem, kao delegat generala Nedića, sa generalom Trifunovićem. Iako je taj sastanak doveo do jednog sporazuma, od njega praktično još ništa nije bilo, mada bi zaista trebalo, s obzirom na vrlo teška vremena. Mnogo puta sam tražio sastanak sa Vama, za ove tri godine, ali do njega nikada nije došlo, jer Vi to niste hteli. Gotov sam opet da Vam to ponudim, ako Vi smatrate da to možete prihvatiti. Nalazim da bi to bilo od koristi za naš narod. Ko god je bio kod Vas, govori o Vama sa velikim pohvalama, kao o čoveku krotkom, skromnom, širokogrudom i ljudi koji su sa Vama govorili ne mogu verovati da biste Vi ovako odgovorili na ovako širokogrudu ponudu generala Nedića.}} Tokom [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]] u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], od početka jula do početka avgusta 1944. godine, nastavilo se taktičko potčinjavanje četničkih jedinicâ njemačkoj ''Borbenoj grupi Weyel''. U izvještaju Komande Jugoistoka od 14. jula 1944. pominje se i sadejstvo ravnogorskih četnika i formacijâ kvislinške vlade: {{izdvojeni citat|U planinama jugoistočno od [[Niš]]a, četnici i Srpska granična straža u borbi sa tamošnjim crvenim neprijateljskim snagama (22. crvena banditska divizija). Drum [[Leskovac]] — [[Lebane]] ponovo miniran. Srpska državna straža i četnici u borbi s komunistima jugoist. od [[Lazarevac|Lazarevca]]; navodno 23 neprijatelja ubijena.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=756&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frames no. 000927—000932.] </br> ({{jez-njem|"Im Gebirge SO Nisch Cetniks und SGW im Kampf mit dort. roten Feindkräften (22. rote Banden–Div.) </br> Strasse Leskovac – Lebane erneut vermint. SSW und Cetniks bei Kampf mit Komm. SO Lazarevac angebl. 23 Fd.– Tote."}})</ref>|Izveštaj komandanta Jugoistoka od 14. jula 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta}} I tokom avgusta 1944. godine, njemački nadležni organi javljaju o zajedničkim defanzivnim akcijama kvislinške SDS i JVuO. Tako je 15. VIII 1944. štab Armijske grupe »F« izviješten od strane Komande Jugoistoka: „Četničke jedinice iz pravca [[Trstenik]]a i [[Kruševac|Kruševca]], koje napreduju ka jugu, zauzele su [[Aleksandrovac]] uz slab otpor neprijatelja. Napadi crvenih na [[Vlasotince]] i [[Grdelica|Grdelicu]] odbijeni od strane Srpske granične straže i četnikâ.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=410&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289663.] <br /> ({{jez-njem|"CETNIK – VERBAENDE AUS TRSTENIK– KRUSEVAC NACH S ANGETRETEN GEGEN SCHWACHEN FD.–WIDERSTAND ALEKSANDROVAC GENOMMEN.– </br> ROTE ANGRIFFE AUF VLASETINCE [sic] UND GRDELICA DURCH SGW UND CETNIKS ABGEWEHRT.–"}})</ref> 28. avgusta, iz istog je izvora u Armijsku grupu »F« stigla i sljedeća informacija: „Nakon teških borbi sa SDS-om i četnicima, kom.[unističke] snage spalile [[Boljevac]], a zatim se premjestile u pravcu sjeverozapada.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=318&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289571.] <br /> ({{jez-njem|"KOMM KRAEFTE NACH SCHWEREN KAEMPFEN MIT SSW UND CETNIKS BOLJEVAC IN BRAND GESTECKT UND DANN IN NW– RICHTUNG ABGESETZT."}})</ref> Nakon što je napustio Srbiju posljednjeg dana maja 1944, predsjednik četničkog [[Centralnog nacionalnog komiteta]] [[Živko Topalović]] je početkom avgusta te godine sastavio memorandum, u kom se bavi situacijom u zemlji i raspoloženjem stanovništva okupirane Jugoslavije, a koji je uputio vladama [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničkih zemalja]]. Topalović donosi podatke o [[Lista njemačkih operacija protiv četnika u Drugom svjetskom ratu|antičetničkoj]] »[[Operacija Hajka|operaciji Treibjagd]]« i navodi da je pitanje učešća srpskih jedinica u njemačkoj operaciji izazvalo podjelu u kvislinškom taboru, kao i još jednu od brojnih kriza kabineta generala Milana Nedića: {{izdvojeni citat|U Nedićevoj vladi i među njegovim saradnicima izbio je rascep oko toga: treba li ili ne, da i Nedićeve i Ljotićeve oružane snage zajedno sa Nemcima napadnu na vojne odrede Mihailovićeve. Veliki broj političkih saradnika Nedićevih i Ljotićevih, a gotovo svi komandanti S.D.S. i izvestan broj komandanata dobrovoljačkog korpusa (Ljotićevci) izjasnili su se protivu takve oružane akcije sa motivacijom: da je sav narod u Srbiji uz Dražu Mihailovića, da bi se u toku borbe njihove snage priključile Mihailoviću i da bi takva borba imala za jedini rezultat opustošenje mnogih srpskih sela. U ovoj dubokoj režimskoj krizi, Nedić je dao ostavku, koju mu Nemci nisu uvažili, ali on dugo vremena nije dolazio u kancelariju, niti je napuštao svoju kuću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_5.htm Memorandum Živka Topalovića, predsednika četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, od 4. avgusta 1944. o stanju u Jugoslaviji krajem maja 1944. upućen savezničkim vladama]</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{izdvojeni citat|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50.000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Od 30. jula do 1. avgusta 1944. godine, u sjedištu Vlade nacionalnog spasa u [[Beograd]]u, održana je trodnevna konferencija kojoj su prisustvovali svi okružni načelnici i komandanti okrugâ u [[Nedićeva Srbija|okupiranoj Srbiji]]. Na tom sastanku, general Nedić je izrazio želju za ujedinjenjem svih [[Nacionalizam|nacionalističkih]] snaga u zemlji: {{izdvojeni citat|Otadžbina je u opasnosti! Došli smo do pravog srpskog puta koji predstavlja ujedinjeno srpstvo. Sloga i bratstvo svih Srba mora se sprovesti do kraja. Odbijen je moj predlog o učešću dva ministra, naklonjena organizaciji D.M., u moju vladu. Predlog je odbijen od Draže Mihajlovića, ali i to je pravilno gledište s obzirom na današnje prilike. Događaji lete strahovito brzo. Rešavajući momenti su blizu. Istrebljenje Srpstva moramo sprečiti. '''Sve naše oružane snage moraju se ujediniti sa nacionalnim četnicima. To je vrhovni zakon Otadžbine, jer to hoće ceo srpski narod.''' Jedna nacionalna snaga u jedinstvenom duhu mora da se ispolji na jednom putu i u jednom pravcu. Krv naše krvi mora da progovori.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Nedićeva arhiva, 121–4–21</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/172_1.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230415161748/https://znaci.org/00001/172_1.pdf |date=2023-04-15 }}, str. 26.</ref>|General [[Milan Nedić]]}} U ljeto 1944. godine, konačno je sazrela ideja o sastanku generalâ Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića. O sastanku sa Mihailovićem Nedić je pred jugoslovenskim istražnim organima, 9. januara 1946. godine, pored ostalog, izjavio sljedeće: {{izdvojeni citat|U 1944. godini Draža Mihailović je tražio da odredim izvesne delegate radi pregovora. Sa svoje strane sam odredio Iliju Mihailovića i Dimitrija Ljotića. Ilija Mihailović [bivši narodni poslanik i član najužeg vođstva bivše [[Jugoslovenska nacionalna stranka|Jugoslovenske nacionalne stranke]] (JNS) — nap.] je u više navrata odlazio kod Draže i bio je uvek primljen, dok je Ljotić bio dva puta, ali samo u štabu, dok od strane Draže Mihailovića nije bio lično primljen. Jula meseca, posredstvom Dragog Jovanovića, došlo je do prvog sastanka [sastanak je održan u avgustu, a ne u julu — nap.] između mene i D. M. Na ovom sastanku radilo se o tome da se stvori aparat koji će u datom momentu posle nemačkog sloma da preuzme vlast u zemlji. Tom prilikom postavljeni su mi od Draže uslovi za liferovanje oružja. Njegovi zahtevi u ovom pogledu bili su suviše veliki, ali su delimično od moje strane prihvaćeni i ispunjeni.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Izjava Milana Nedića pred istražnim organima 1946. godine.</ref>}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisjetio još nekih detalja s ovog sastanka: {{izdvojeni citat|Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{izdvojeni citat| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!<ref name="Saslušanje"/>|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.}} Na temelju postignutog sporazuma, general Milan Nedić je, sada s mnogo više samopouzdanja nego ranije, mogao istupiti pred dužnosnike njemačke okupacione sile u pogledu zahtjeva za naoružanjem: {{izdvojeni citat|Srpski ministar predsjednik Nedić, prilikom prijema kod komandanta Jugoistoka 17. 8, po nalogu srpske vlade a jednovremeno po nalogu i Draže Mihailovića, ukazujući na akutnu opasnost za Srbiju od komunizma, kao i na razvoj situacije u Bugarskoj, zatim na dosadašnju skoro besplodnu lojalnost prema njemačkoj okupacionoj sili, postavio je zahtjev za odobrenje jačih srpskih trupnih kontingenata uključujući tu i zahtjev za teškim oružjem. O detaljima pregovora sa ministrom predsjednikom Nedićem biće poslat poseban izvještaj Vrhovnoj komandi Wehrmachta.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1099&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000957.] <br /> ({{jez-njem|"Der serbische Ministerpräsident Nedic hat am 17.8. beim Empfang durch dem Mil.Befh.Südost im Auftrag der serbischen Regierung und zugleich des DM unter Hinweis auf die akute Gefährdung Serbiens durch den Kommunismus und auf die Entwicklung der bulgarischen Lage sowie bisher fast fruchtloser Loyalität serbischer Regierung der deutschen Besatzungsmacht gegenüber den Antrag auf Genehmigung starker serbischer Truppenkontingente einschliesslich schwerer Waffen gestellt. Über die Einzelheiten der Verhandlungen mit Ministerpräsident Nedic wird an OKW eine besondere Meldung noch ergehen."}})</ref>}} U [[teleks]]u poslatom 19. avgusta 1944. iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] Vrhovnoj komandi Wehrmachta urgira se za prihvatanje ponude Nedića i Mihailovića, ali i upozorava na dalekosežne posljedice kako za njemačku vojsku, tako i za privredu Trećeg Reicha, ukoliko bi rukovodstvo u [[Berlin]]u odbilo ovu ponudu: {{izdvojeni citat|Nedić je postavio zahtev za hitnu isporuku 3 miliona metaka pešadijske municije, odobrenje za formiranje srpske vojske koja bi brojala 50.000 ljudi, čije regrutovanje bi trebalo da usledi od četničkih jedinica Draže Mihailovića, te isporuku oružja uključujući pritom i teško naoružanje. U iscrpnom razgovoru između komandanta Jugoistoka, specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok i vojnoupravnog komandanta Jugoistoka utvrđeno je sledeće: a) da razvoj komunističke opasnosti u i oko Srbije zahteva korišćenje svih antikomunističkih snaga, b) da bi principijelno odbijanje ponude Nedića i Draže Mihailovića silom prilika dovelo do: postavljanja svih Srba protiv nemačke okupacione sile, do prelaza pojedinih četničkih jedinica u komunistički zaraženu Narodnooslobodilačku vojsku, u slučaju generalnog otkaza pomoći, dalje bi dovelo do većih uspeha dobro naoružanih Titovih bandi protiv slabih jedinica Draže Mihailovića na srpskom prostoru, dovelo bi i do konačnog prekida svih komunikacija, naročito prema Grčkoj, konačno bi dovelo do prekida mogućnosti korišćenja izvora ratne privrede neophodne za Vermaht i otadžbinu (žitarice, drvo, antimon, bakar, ruda hroma).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=648&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000643—000644.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Unter eindringlichem Hinweis auf ein notwendigesvolles deutsches Vertrauen, das allein den Erfolg einer gemeinsamen Kampfführung herbeiführen könne, hat Nedic den Antrag gestellt auf : </br> a) Sofortlieferung von 3 Mill. Schuss Inf.Munition, deren Verteilung er sich vorbehälten werde, </br> b) Genehmigung der Sofortaufstellung eines 50 000 Mann zählenden serbischen Heereskörpers, dessen Rekrutierung aus den im Kampf erprobten Cetnik–Verbänden des Draja Mihailovic erfolgen soll, </br> c) Waffenlieferung hierzu einschl. schwerer Waffen. </br> 3.) In eingehender Aussprache zwischen O.B.Südost, Mil.Bef.Südost und den Sonderbevollmächtigten des Auswärtigen Amtes für den Südosten wurde festgestellt und wird hiermit gemeldet : </br> a) Die Entwicklung der kommunistischen Gefahr in und um Serbien verlangt die Nutzbarmachung aller antikommunistischen Kräfte, </br> b) eine grundsätzliche Ablehnung des Nedic–DM–Angebotes führt zwingend : </br> b1) zu einer Einstellung aller Serben insbesondere der kampfwilligen Verbände gegen die Besatzungsmacht, </br> b2) für den Fall einer generellen Absage zu einem Abgleiten einzelner Cetnikteile zum kommunistisch verseuchten V.B.–Heer, </br> b3) zu weiteren Grosserfolgen der gut ausgerüsteten Tito–Banden gegen die schwachen DM–Verbände im serbischen Raum, </br> b4) zu einer endgültigen Unterbindung aller Verkehrswege insbesondere nach Griechenland. </br> b5) zu einem Ausfall der für Wehrmacht und Heimat notwendigen kriegswirtschaftlichen Ausnutzung des Landes (Getreide, Holz, Antimon, Kupfer, Chromerz)."}})</ref>}} Posle sastanka u Ražani, postojala je stalna veza između štaba DM i Nedićeve vlade. Glavni posrednik u svemu ovome bio je [[Milan Aćimović]]. Za delegata za vezu sa Nedićem, Draža Mihailović je odredio kapetana Predraga Rakovića, a Nedić Iliju Mihailovića. Došavši u Beograd, Predrag Raković se nastanio kod Milana Aćimovića i svakodnevno odlazio generalu Nediću. Raković je koordinirao rad oružanih odreda Nedićeve vlade i Mihailovićevih jedinica u borbi protiv NOP-a u Srbiji. Preko Rakovića, Milan Nedić je upućivao oružje i municiju za Mihailovićeve jedinice. Ubrzo po njegovom dolasku u Beograd, Nedić je Rakovića doveo u vezu sa komandantom Jugoistoka generalom Felberom i njegovim načelnikom štaba Gajtnerom. Od tada je kapetan Raković održavao vezu i između generalâ Felbera i Mihailovića, koristeći se tom vezom za dobijanje oružja i municije, ali i za efikasnije koordiniranje borbenih dejstava nemačkih i četničkih jedinica u Srbiji u borbama protiv NOVJ.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref> U narednom periodu, Dragomir Jovanović je nastavio održavati kontakte sa ravnogorskom organizacijom. Prema ličnom priznanju pred isljednicima [[OZNA]]-e, vrlo brzo je ugovorio i svoj sastanak sa generalom Mihailovićem. Jovanović svjedoči da se taj sastanak odigrao 28. avgusta, u [[Pranjani]]ma kod [[Gornji Milanovac|Gornjeg Milanovca]]. Tom prilikom, navodno je Mihailovića informisao o pripremama Njemaca za povlačenje i prenio mu informacije o oskudnim vojnim jedinicama kojima je u tom trenutku okupator raspolagao.<ref>Радосав Р. Туцовић, Полицијски репресивни апарат нацистичке Немачке и његови домаћи инструменти: Анализа делатности Драгомира Јовановића и Аугуста Мајснера у окупираној Србији (1941–1944). Докторска дисертација, Филозофски факултет Универзитетa у Београду, 2021, стр. 292.</ref> === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u [[Topola|Topoli]] se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{izdvojeni citat|Političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno se izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage orijentisane protiv komunista. Pokret Draže Mihailovića je spreman da ide u celosti u ovaj front. Osnovni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije, za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, DM—pokret je spreman da se uključi prema naređenju nemačkog rukovodstva na Balkanu i ma gde drugo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=535&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000501.]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) sumirao je prijedloge predstavnika Draže Mihailovića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|1) DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2) On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3) Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4) DM moli da sam ostane u ilegali. 5) Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230818195525/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_227.htm |date=2023-08-18 }}, str. 1070.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Vođa [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] [[Adolf Hitler]] smatrao je Dražu Mihailovića nepouzdanim i dopuštao je samo taktičku saradnju sa četnicima u borbi protiv partizanskog pokreta.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca.<br/> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br/> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br/> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br/> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća.<br/> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br/> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=570&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000565—000566.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on „da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom“. Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izvještaju sa sastanka naglašava se da „treba pozdraviti predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta“,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=584&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000579.] <br/> ({{jez-njem|"Der Vorschlag zur Bildung einer serbischen Einheitsfront ist zu begrüssen."}})</ref> te zaključuje sljedeće: {{izdvojeni citat|Svaki dogovor s D. Mihailovićem mora da dovede do odluka koje će imati naročiti profil. Namera D. Mihailovića, da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=578&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000573.] <br/> ({{jez-njem|"Jede Besprechung mit D.M. muss zu profilierten Entscheidungen führen. Die Absicht D–M.'s, selbst im Hintergrund zu bleiben und Nedic als Aushängeschild zu benutzen, ist uns politisch nicht unerwünscht."}})</ref>}} U dnevnom izvještaju Operativnog odeljenja [[Beograd]] — [[Dedinje]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 17. avgusta 1944, konstatuje se da „vojno-politička situacija na Jugoistoku trenutno se karakteriše sa dva teška vojnopolitička problema“, te da je drugi „problem“ — četnička ponuda kvislinškim i okupacionim vlastima: {{izdvojeni citat|Ponuda Draže Mihailovića da se četničke jedinice potčine nemačkom komandovanju za zajedničku borbu protiv komunista i njegov zahtev za oružjem. Draža Mihailović se pri tom oficijelno priključio ministru predsedniku Nediću, koji je bio zamolio za razgovor sa komandantom Jugoistoka. Prijem srpskog ministra-predsednika Nedića kod komandanta Jugoistoka utvrđen je za 17. 8. uveče. Pre toga održan je razgovor, pod rukovodstvom general-feldmaršala barona fon Vajksa, o ponudi za pregovore Draže Mihailovića. Učesnici ovog sastanka su bili: Gospodin general-feldmaršal baron fon Vajks, naročiti opunomoćenik Ministarstva inostranih poslova ministar Nojbaher, vojnoupravni komandant Jugoistoka general pešadije Felber, general-major Gajtner, načelnik Operativnog odeljenja generalštabni pukovnik Zelmajer, koji zastupa načelnika štaba komandanta Jugoistoka, načelnik Obaveštajnog odeljenja generalštabni potpukovnik Harling, ađutant komandanta Jugoistoka potporučnik Riter. Gospodin komandant i ministar Nojbaher izjasnili su se za prihvatanje ponude o pregovorima sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1094&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000952—000953.]</ref>}} General [[Hermann Behrends]], viši vođa [[Schutzstaffel|SS]] i policije u okupiranoj Srbiji, u izvještaju poslatom Vrhovnoj komandi Wehrmachta za period od 1. do 31. avgusta 1944. godine, svojim pretpostavljenim dostavlja podatke o sastanku Nedića sa Mihailovićem, kao i o Nedićevom zahtjevu za formiranjem „srpske nacionalne vojske“ upućenom Komandi Jugoistoka: {{izdvojeni citat|Crvena opasnost, koja počinje sve više da preti, a prema kojoj se srpski narod i danas još u svojoj pretežnoj većini drži negativno, ubrzala je, pre svega, u nacionalnim krugovima razvoj, koji pod zanemarivanjem svih dosada postojećih suprotnosti, hoće da stvori mogućnost efikasne odbrane stvaranjem jednog nacionalnog bloka. Kako kod pokreta DM, tako i kod rukovodstva Srpskog dobrovoljačkog korpusa, ispoljile su se u izveštajnom periodu težnje istoga pravca i u velikoj meri dovele do zbližavanja između ovih dosada neprijateljskih nacionalnih grupa. Takođe i Nedićeva vlada je u toku ovog razvoja otkrila svoje dosada manje ili više ilegalne veze sa pokretom DM-a i sada uspostavila zvaničan dodir sa pokretom DM-a. Ovaj osnovni unutrašnjo-politički preokret došao je do vidljivog izraza sastankom između ministra pretsednika Nedića i Draže Mihajlovića, koji je održan 12 i 13.8. u Donjoj Šatornji. Prilikom ovog razgovora očigledno je došlo do sporazuma, koji je imao za posledicu da se srpska vlada sada u velikoj meri i javno identifikuje sa željama pokreta DM-a. Nekoliko dana docnije, usledila je poseta cele vlade Vojnom zapovedniku za Jugoistok, prilikom koje je ministar pretsednik Nedić ultimativno tražio formiranje, opremanje i naoružavanje jedne srpske nacionalne vojske od približno 50.000 ljudi, čiji bi temelj, izgleda, obrazovao Srpski dobrovoljački korpus, a u koju bi se uključili borbeni odredi pokreta DM.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} General Behrends je zabilježio i da se u [[Šumadija|Šumadiji]], nadomak [[Beograd]]a, provodi „velika akcija“ protiv jedinicâ NOVJ, u kojoj učestvuju združene snage [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, kvislinških trupâ i okupatora: {{izdvojeni citat|''Situacija kod neprijatelja u Srbiji'': ''Okrug Beograd'': <br /> ''Komunisti'': Znatno pojačana dejstva Šumadijske, Kosmajske i Podunavske brigade u prostoru Sopot — Lazarevac — Aranđelovac — Azanja — Drugovac. Prepadi na opštine, uništenje znatnog broja vršalica, ubistva činovnika i pojedinih seljaka. U dva maha infiltriranje komunističkih bandi iz Srema u jačini od 150—200 ljudi preko Save na prostoru zapadno od Umke. Obrazovanje baza komunističke delatnosti na planini Kosmaj kao i u prostoru Azanje. ''DM'': Neprekidne borbe protiv gore navedenih komunističkih bandi. Velika akcija komandanta DM-a, majora Kalabića, sa oko 4.000 ljudi, potpomognuta Srpskim dobrovoljačkim korpusom — Srpskom državnom stražom i nemačkim jedinicama, još je u toku.<ref name="ReferenceK">[https://znaci.org/00003/522.htm ''Nemačka obaveštajna služba'', knjiga VIII, Beograd, 1956], dokument br. 312, strane 903—921.</ref>}} I Hermann Neubacher se u svojim memoarima osvrnuo na uspostavljanje »antikomunističkog fronta«, kao i na sastanak Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|Crvena armija napredovala je i približavala se granicama Srbije, Tito je postajao sve moćniji na čitavom jugoslovenskom prostoru, pa je u toj situaciji Nedić hteo da sebi osigura pozicije time što će da se poveže sa svojim jačim, nacionalističkim konkurentom, sa Dražom. S druge strane, Mihailoviću je, takođe, bio potreban Nedić, premda ga nije ozbiljno uzimao kao budući faktor moći, ali se nadao da će uz njegovu pomoć da se dokopa nemačkog oružja, pre nego što započne povlačenje Vermahta iz Srbije. U avgustu 1944. došlo je do susreta Nedića i Draže Mihailovića. Oni su se sreli u prostoriji koja je bila potpuno zamračena. Na taj način, niko od njih dvojice nije mogao da dokaže da su se stvarno sreli. I ovo je tipično za balkanske metode zavere. Komunisti su pretili da će da zavladaju celom zemljom, i zato je Mihailović zahtevao od Nedića da mu pruži finansijsku pomoć, te da pokuša sve da bi od Nemaca dobio toliko oružja da može da naoruža pedeset hiljada svojih pristalica. Na taj bi se način Nedić iskupio kod četnika i boraca pokreta otpora, jer je prethodno godinama sarađivao sa Nemcima. Tako bi se stvorio zajednički antikomunistički front.<ref>[https://www.znaci.org/00001/172.htm Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], Službeni list SCG, Beograd, 2005, strane 158—159.</ref>}} Zabrinutost najviših njemačkih instanci uslovljena prodorom snaga [[NOVJ]] s juga, tj. iz pravca [[Crna Gora|Crne Gore]], bila je očigledna. U procjeni situacije u Srbiji od 9. avgusta 1944. godine, feldmaršal [[Maximilian von Weichs]], komandant Jugoistoka, zapisuje sljedeće: {{izdvojeni citat|U Srbiji upad više Titovih operativnih jedinica. U prostoru između Ibra i Morave jake crvene snage iz Crne Gore nalaze se u napredovanju protiv četničkih jedinica, policije, Srpskog dobrovoljačkog korpusa i bugarskih bataljona koji su im bačeni u susret. Radi se, što više ne predstavlja neki znak pitanja, o II korpusu sa oko 3 crvene divizije. Crvena 37. divizija nalaza se trenutno u napredovanju iz prostora severno od Prijepolja za Ivanjicu. Treba računati da će ona ubrzo dostići odsek Ibra severno od Ušća. Divizijama XII korpusa je pošlo za rukom, kako im je bilo i naređeno, da krenu maršem u pravcu severnog dela Crne Gore. Uprkos preduzetog gonjenja od strane 7. SS-divizije, mora se računati sa njihovim prispećem u predeo Pljevalja u toku par dana. Ukratko, dobila se slika o jednom velikom i skoro planskom toku Titove ofanzive, koja je već dugo očekivana u cilju zauzimanja južnog dela Srbije, čak i ako su pojedinačne jedinice koje učestvuju potučene i mada se XII korpus bori sa velikim poteškoćama oko snabdevanja. Na osnovu podataka iz pouzdanih izvora, može se zaključiti da crvene snage koje su prispele u Srbiju, posle njihovog sjedinjenja sa jedinicama Glavnog štaba Srbije, žele da se učvrste sa obe strane železničke pruge Stalać — Niš — Đevđelija i da glavne saobraćajne arterije Jugoistoka potpuno prekinu, te da južni deo Srbije isključe od svih uticaja četnika DM, kako bi ga učinili oblašću komunističkog gospodarenja.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1065&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000923—000924.]</ref>}} Nemačke snage u Srbiji sve do kraja leta 1944. nisu bile dovoljno velike kako bi same uspešno mogle zaustaviti nekoliko partizanskih ofanziva. Zbog toga je nemački okupator bio prinuđen da angažuje snage [[Bugari|bugarskog]] okupatora, zatim snage [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]], [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] i [[Srpska državna straža|SDS]]. O značaju koje su snage JVuO, SDK i SDS odigrale u ovim borbama kao pomoćne nemačke snage, svedoči jedan sumarni nemački izveštaj iz druge polovine avgusta 1944. u kome se navode gubici SDK, SDS i „lojalnih četnika” (jedinice JVuO koje su sarađivale sa okupatorom u vojnim akcijama) od 15. marta do 15. avgusta 1944. U izveštaju se navodi da su snage „lojalnih četnika” u tom razdoblju imale gubitke od 1.749 poginulih, 2.089 ranjenih i 120 nestalih, snage SDS (skupa sa [[Srpskom graničnom stražom]]) imale su gubitke od 160 poginulih, 120 ranjenih i 28 nestalih, dok su dobrovoljci izgubili 140 vojnika, uz 312 ranjenih i 89 nestalih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000968.]</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 116.</ref><ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 200.</ref> U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka upućenom 15. avgusta 1944. komandi Jugoistoka, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Sada je u toku formiranje nacionalnog srpskog jedinstvenog fronta protiv komunizma sa ciljem potpunog razumevanja između Nedićeve vlade i pokreta D. M. da se zajedničkom borbom spreči boljševizacija Srbije. Za vođenje ove borbe, uz formiranje nacionalne srpske armije, zahteva se od nemačkog Vermahta pomoć u opremi i naoružanju. Dok će onda vojni delovi srpskog nacionalnog pokreta biti spremni da se bezuslovno stave pod nemačku komandu, dotle je držanje političkog sektora još nejasno.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Hermann Neubacher je, kao pristalica elastičnije politike prema Mihailoviću, sugerisao preko komande Jugoistoka da se od zaplijenjenog oružja, koje se nalazilo u [[Mađarska|Mađarskoj]], izvjesna količina dodijeli Mihailoviću. U izvještaju upućenom 16. avgusta 1944. [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], ministru inostranih poslova Reicha, Neubacher posebno naglašava: {{izdvojeni citat|Treba pretpostaviti da se Draža Mihailović poslednjih nedelja preko posrednika u velikoj meri složio i s Nedićem o opasnosti situacije i o potrebi za zajedničkim nastupanjem nacionalnih trupa. U svakom slučaju, i Nedić sa svojim sledbenicima ne vidi, već na osnovu slabljenja sopstvenog političkog položaja u zemlji, sada nikakav drugi put za spasavanje nacionalnog srpstva do pakta sa Dražom Mihailovićem.<ref name="ReferenceE">[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref><ref>AVII, Mikroteka, N—T—312, rolna 780, snimak 371754.</ref>}} Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{izdvojeni citat|Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} U ratnom dnevniku<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> komande Grupe armija »F« se navodi da se vrše posljednje pripreme za sastanak na vrhu u Berlinu (Hitler — Neubacher — von Weichs): {{izdvojeni citat| 20. 8. 1944 Operativno odeljenje Beograd — Dedinje 18.15 časova: Generalštabni major Brudermiler saopštava generalštabnom pukovniku Zelmajeru telefonski da je Vrhovna komanda Vermahta saglasna sa svim predlozima i da će tu svoju saglasnost potvrditi i telegramom. Na pitanje generalštabnog majora Brudermilera po predmetu ponude Nedić—Draža Mihailović, generalštabni pukovnik Zelmajer mu je odgovorio da je komandant Jugoistoka dopisom Obaveštajno odeljenje/oficir Abvera str. pov. 6630/44 od 19. 8. 44 (uporedi operacijski dnevnik, prilog 143/VIII) izvestio Vrhovnu komandu Vermahta sledeće: 1.) šta je Draža Mihailović zahtevao preko Nedića, 2.) stav po ovom komandanta Jugoistoka, 3.) da general-feldmaršal baron fon Vajks i ministar Nojbaher žele da zajedno podnesu referat Fireru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1110&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000968.]</ref>}} U zabilješkama koje je osoblje komandanta Jugoistoka feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichs]]a pripremilo za njegov sastanak s Hitlerom 22. augusta 1944. godine, razmotrena je vojno-politička situacija u Srbiji i Jugoslaviji. U dokumentu se daje ocjena dosadašnjih odnosa generalâ Nedića i Mihailovića i tvrdi da, iako je imao stanovite zadrške prema generalu Mihailoviću, general Nedić sada postao jedan od Mihailovićevih zagovornika pred Nijemcima, tako da se konačno može reći da postoji ujedinjeni srpski antikomunistički front u kojem Mihailović ima podršku više od „90% svih Srba“.<ref name="ReferenceH"/><ref>Mikrofilm br. T-311, rola 195, snimak 961.</ref> U vrijeme kad je von Weichs morao napustiti Beograd da podnese izvještaj Hitleru, došlo je do sastanka između Nedića i Mihailovića. Prema obavijesti<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=973&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000963.] <br /> ({{jez-njem|"DM will sich aus Rücksicht auf die eigene Bevölkerung und im Hinblick auf die Zukunft wie bisher zurückhalten. Er will den Kampf gegen den Kommunismus führen, die politischen Bindungen zur Besatzungsmacht sollen Reservat des Minister-präsidenten sein und bleiben."}})</ref> koju je primio von Weichs, položaj dvojice generala u ovoj novoj kombinaciji bio je politički uvjetovan: {{izdvojeni citat|Iz obzira prema srpskom narodu i s obzirom na budućnost, Draža Mihailović će kao i do sada ostati u pozadini. Borbu protiv komunizma vodit će ipak on, dok će političke veze sa okupacionom silom i dalje ostati u domeni predsjednika vlade Nedića.}} U ratnom dnevniku Vrhovne komande [[Wehrmacht]]a za 22. avgust 1944. godine, preneseni su zaključci sa sastanka održanog u [[Berlin]]u između Adolfa Hitlera, Hermanna Neubachera i Maximiliana von Weichsa. Hitler je odbacio ideju Neubachera i von Weichsa o naoružavanju armije od pedeset hiljada ljudi, zato što je po interese [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] smatrao opasnim potpuno zbližavanje Nedića i Mihailovića, dozvolivši ipak da se „delimično ispune srpske želje“: {{izdvojeni citat|Nojbaher i general fon Vajks predočili su Fireru stanje u Srbiji: očekivani upad Tita u Srbiju i skoro povlačenje bugarskog okupacione vojske iz Srbije biće veoma nepovoljno po Vermaht, jer naše snage u Srbiji danas nisu dovoljne da se efikasno suoče sa novonastalom situacijom. Četnici su u Srbiji od marta do avgusta 1944. izgubili u borbama sa komunistima oko 5.000 boraca, a prema nemačkoj okupacionoj sili u poslednje vreme nisu više neprijateljski raspoloženi. Oko 10.000 četnika bore se zajedno sa nemačkim trupama u južnoj Srbiji i to pod komandom nemačkog majora Vajela. Da je došlo do jedinstva između Nedića i Mihailovića znači da je došlo do ujedinjenja svih Srba i obojici to obezbeđuje podršku 90% naroda.<ref name="Živković"/>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta (“Susret Tita sa Čerčilom u Rimu“)}} Dakle, uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> 28. avgusta 1944, Operativno odjeljenje Beograd — Dedinje Armijske grupe »F« obavještava nadležne u Berlinu da Nedić, i pored Hitlerove suzdržanosti, insistira na ustupanju neophodnog oružja četnicima: {{izdvojeni citat|Kod srbijanskih četnika nervoza je u porastu zbog razvoja situacije u Rumuniji i Bugarskoj. Predsednik vlade Nedić je ipak juče izjavio da će i dalje ostati lojalan prema nama (generalštabni potpukovnik fon Harling: Nedić vrši najoštriji pritisak da se izda obećano oružje odredima Draže Mihailovića).<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=24&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000018.] <br /> ({{jez-njem|"Bei dem serbischen Cetniks zunehmende Nervosität infolge der Entwicklung der Lage in Rumänien und Bulgarien. Ministerpräsident Nedic hat jedoch gestern erklärt, dass er weiter zu uns lojal stehen werde. (Oberstlt.i.G.v.Harling: Nedic drängt schärfstens nach zugesagter Waffenlieferung an die DM—Verbände.)"}})</ref>}} Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihailović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posljedice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska izbeglička vlada]] priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade. Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga zapazila je tom prilikom: {{izdvojeni citat|Sporazum Tita sa londonskom vladom u izbjeglištvu značio je težak, ako ne i smrtonosni, udarac za Nedićevu vladu i četnike.<ref name="Živković"/> <br /> ({{jez-njem|"Die Einigung Titos mit der Londoner Exilregierung bedeutete einen schweren, wenn nicht tödlichen Schlag für die Regierung Nedic und die Cetniks."}})}} Na osnovu avgustovskog sporazuma sa Nedićem, Mihailovićevim četnicima je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO donijeta je na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, održanim početkom septembra, najprije u [[Beograd]]u, potom u [[Pranjani]]ma. Na inicijativu Nedićevog ministra prosvete [[Velibor Jonić|Velibora Jonića]], 2. septembra održan je u Beogradu sastanak na kome su se okupili komandant SDK general [[Kosta Mušicki]], komandant SDS general [[Borivoje Jonić]], bivši komandant SDS general [[Stevan Radovanović]], povjerenik JVuO za Beograd Ivan Pavlović, [[Boško Bećarević]], šef Antikomunističkog odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda, kao i upravnik grada Beograda [[Dragomir Dragi Jovanović]]. Prema Jonićevu svjedočenju pred istražnim organima po završetku rata, glavna tema sastanka je bilo vojničko objedinjavanje i izrada zajedničkog plana za „odbranu Beograda i sprečavanje nereda na taj način što će se onemogućiti pobuna komunista i simpatizera NOP-a u Beogradu, što će se oduzeti od Nemaca vojni i značajni objekti da ne bi bili bačeni u vazduh, jednom rečju da se Beograd vojnički osvoji i na taj način spreči ulazak NOV-a i Crvene Armije... Računalo se posle toga da se pozove i kralj, obrazuje vlada i cela Jugoslavija stavi pod njegovom upravom...“<ref>Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu]], 2020, str. 240-241.</ref> Istog dana, neposredno nakon ovog sastanka, komandant SDS Borivoje Jonić (rođeni brat ministra Velibora Jonića) izdao je „Instrukciju za rad SDS“. General Borivoje Jonić navodi da se „jednodušno i spontano, ceo Srpski narod opredelio za Kralja, monarhiju i slobodnu i nezavisnu državu, zasnovanu na demokratskim principima“. U „Instrukciji“ piše: {{izdvojeni citat|U vezi s tim i sve današnje oružane Srpske snage ujedinjene su i bore se na braniku Srpskog nacionalizma. Svaka Srpska nacionalna oružana snaga ima za sobom svoj rad, život i borbu. Svaka od njih imala je i opravdanih razloga za svoje ustrojstvo i današnje postojanje. Sve postojeće male razlike u zadatku i dodeljenoj ulozi u završnici ovog rata nestale su, '''TAKO DA DANAS IMAMO JEDNU JEDINSTVENU I NEDELJIVU SRPSKU VOJSKU''', sa kojom hteli — ne hteli, moraju računati svi naši prijatelji i neprijatelji... U ostvarenju postavljenog jednog cilja, vođeni jednom idejom vodiljom, jednodušni i ujedinjeni, svi Srpski oružani odredi — '''NACIONALNI ČETNICI, STRAŽARI, GRANIČARI, DOBROVOLJCI I GARDISTI''', dobili su i u završnici rata svaki svoju ulogu i svoj zadatak... Na Srpsku državnu stražu se računa da ona u interesu Kralja, Otadžbine i naroda mora svoj zadatak u potpunosti da izvrši.<ref>Vojni arhiv, Nedićeva arhiva, 140–4–3, Instrukcija za rad SDS, 2. septembar 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 241.</ref>}} Već narednog dana, 3. septembra, general Jonić je izdao naredbu u kojoj najprije konstatuje da „u poslednje vreme dešava se, da pojedini oficiri i ostali pripadnici SDS, dobijaju neposredno naređenje od pojedinih četničkih komanada na terenu da pređu na službu u četničke jedinice“. Stoga, general Jonić podcrtava svojim potčinjenim da je „Načelnik štaba Vrhovne komande, armiski đeneral Gospodin Draža Mihailović saopštio Pretsedniku Srpske vlade: da oficiri i svi ostali pripadnici SDS imaju ostati na službi u SDS, da nije potrebno da pomenuta lica prelaze u sastav četničkih jedinica bez njegovog zahteva upućenog Pretsedniku Srpske vlade i po dobivenoj saglasnosti Pretsednika Srpske vlade“.<ref>VA, NdA, 140–4–4, Komanda SDS svim štabovima i jedinicama SDS, 3. septembra 1944.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242.</ref> Nakon sastanka od 2. septembra, 6. septembra je uslijedio novi sastanak. Na poziv ravnogorske komande Beograda, u selo Pranjani (nedaleko od [[Ravna gora|Ravne gore]], blizu [[Čačak|Čačka]]) su došli predstavnici svih kolaboracionističkih vojnih formacija na sastanak sa Dražom Mihailovićem. Predstavnik SDK je bio kapetan Radoslav Protić, ispred SDS je bio prisutan major Ljubiša Mikić, dok je [[Srpsku graničnu stražu]] predstavljao major Dragiša Jevtić. Pored Mihailovića, ispred Vrhovne komande JVuO, sastanku su prisustvovali potpukovnici [[Mirko Lalatović]] i [[Luka Baletić]]. Kako navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićev]] sekretar [[Boško Kostić]], Mihailović je tada donio odluku o objedinjavanju svih „nacionalnih snaga“ i njihovom ulaženju u sastav Jugoslovenske vojske u otadžbini. Sve tri kolaboracionističke formacije trebalo je privremeno da zadrže svoju strukturu i starješinski kadar.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 242—243.</ref> Kostić bilježi i riječi Draže Mihailovića sa sastanka: {{izdvojeni citat|Ovom prilikom đeneral Draža Mihajlović je rekao delegatima: <br /> „Vi legalni odredi treba da činite jezgro naše buduće vojske...“<ref>Boško N. Kostić, Za istoriju naših dana — Odlomci iz zapisa za vreme okupacije, Lil (Francuska), 1949, str. 165.</ref>}} [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221024030236/https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm |date=2022-10-24 }}, str. 211-212.</ref> Sjutradan je general [[Miroslav Trifunović|Miroslav Trifunović Dronja]], četnički komandant Srbije, radiogramom obavijestio Dražu Mihailovića: {{izdvojeni citat|Na dan 6. septembra 1944. javio mi se komandant Srpske državne straže đeneral Borivoje Jonić, koji mi je stavio pod komandu Srpsku državnu stražu. To isto je učinio i đeneral Kosta Mušicki sa svojim dobrovoljcima.<ref name="ReferenceC">[https://znaci.org/00001/11_73.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje OBMANE DRAŽE MIHAILOVIĆA]</ref>}} Samo dan ranije, general Draža Mihailović primio je u Koceljevi kod [[Šabac|Šapca]] generala Kostu Mušickog i razgovarao s njim o koordiniranju dejstava snagâ JVuO i SDK u borbi protiv NOVJ.<ref name="Milan Borković 1944">[http://www.znaci.org/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230604192713/https://znaci.org/00001/155_4.pdf |date=2023-06-04 }}, str. II/337.</ref><ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 166.</ref> General Miroslav Trifunović je 7. septembra 1944. obavijestio potčinjene da je Srpska državna straža u potpunosti integrisana u Mihailovićevu JVuO, i da će nadalje biti pod njegovom neposrednom komandom: {{izdvojeni citat|Pošto je SDS ušla u sastav naše vojske i dobila specijalan zadatak, to zabranjujem pozivanje i uzimanje oficira, podoficira i vojnika iz njenog sastava bez moga odobrenja. Isto tako zabranjujem uzimanje prevoznih sredstava i oružja SDS. Ako se gde desio koji slučaj pozivanja i uzimanja ljudstva, ono se ima odmah vratiti u svoju jedinicu. Naročito odmah vratiti oduzeto oružje i prevozna sredstva jer se na njih računa pri izvršenju datog im zadatka. Straža stoji u pogledu zadataka pod mojom komandom i ako se ima potrebe za njeno korišćenje tražiti ga od mene.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 127, registarski broj 38/1.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_61.htm Obaveštenje štaba Komande Srbije od 7. septembra 1944. potčinjenim jedinicama o ulasku jedinica Srpske državne straže u sastav četničkih jedinica pod komandom štaba Komande Srbije], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 61.</ref>|General [[Miroslav Trifunović]], komandant Srbije JVuO}} Poslije sastanka u Pranjanima, 8. septembra 1944. godine, komandant Srbije JVuO general Miroslav Trifunović iznova je naredio da se „ništa ne uzima od Srpske državne straže“ jer „ovi delovi oružane sile imaju se smatrati kao naše jedinice. Svako vrbovanje, odvođenje i primanje pripadnika Državne i Granične straže ima se potpuno obustaviti.“<ref>Vojni arhiv Beograd, Četnička arhiva, 77–4–10.</ref><ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 312, fus. 831.</ref> I njemački je okupator registrovao stavljanje srpskih kvislinških formacijâ pod komandu generala Mihailovića. Tako će se na kraju jednog izvještaja o situaciji u okupiranoj Jugoslaviji od 8. novembra 1944, sačinjenog za potrebe [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] u vrijeme povlačenja s [[Balkan]]a, naći i sljedeći podatak: „Potvrđeno: General Jonić prenio 12. IX naređenje generala Mihailovića Srpskoj državnoj straži.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=707&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001193.] <br /> ({{jez-njem|"Bestätigt: General Jonic, übermittelte 12.9. Befehle des General Mihajlovic an die SSW."}})</ref> Nakon što su jedinice [[Prvi proleterski korpus NOVJ|Prvog proleterskog korpusa NOVJ]] zauzele [[Požega|Požegu]], major [[Dragoslav Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]], elitne četničke formacije tokom [[Bitka za Srbiju|bitke za Srbiju]], izdao je potčinjenim komandantima sljedeće naređenje: {{izdvojeni citat|Prva, šesta i 37. komunistička divizija sa glavninom svojih snaga nalazi se južno od Užica u oblasti Čajetine. Sa prednjim delovima komunisti su blokirali Užice i zauzeli Požegu držeći i položaje između Požege i Užica. U Užicu nalaze se jedan bataljon Nemaca, jedan Bataljon Dobrovoljaca i bataljon SDS. Na Jelovoj Gori Zlatiborski korpus. U oblasti Karana naš četvrti jurišni korpus, a između Karana i Požege Zapadno Moravska grupa kapetana Miloševića. U Jančićima novoformirani prvi korpus. Iz Čačka danas su krenuli dva bataljona Nemaca. U Čačku kao rezerva ostaju dva bataljona dobrovoljaca. Četvrta grupa jurišnih korpusa izvršiće koncentrični napad na Požegu, gde će se koncentrisati naše snage i produžiti u pravcu Užica.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_58.htm Zapovest Štaba 4. grupe jurišnih korpusa od 4. septembra 1944. komandantima 1, 3. i 5. jurišnog korpusa i Šumadijske brigade za napad na jedinice 1. proleterskog korpusa NOVJ u rejonu Užičke Požege], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1985 – dokument broj 58, strane 201—205.</ref>|Major [[Dragoslav Račić|Dragoslav S. Račić]], komandant [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrte grupe jurišnih korpusa JVuO]]}} Kako bi naglasio strateški značaj ponovnog zauzimanja Požege za održanje ravnogorskih četnikâ u Srbiji, njihovom ključnom uporištu, major Račić je istog dana (4. IX), kada je formirana operativna grupa od 1500 ljudi iz sastava 1. ravnogorskog korpusa JVuO, u direktivi<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 77, registarski broj 48/3.</ref> tim povodom zapisao: „Po padu Požege udruženim snagama očistiće se prostor do Užica odakle će se preduzeti opšta akcija svih antikomunističkih snaga prema Zlatiboru i prema Višegradu za tučenje komunističkih snaga i izbacivanje iz Srbije. Naša ideja manevra je tući komuniste u oblasti Požege i Užica, a potom prikupiti sve snage za dalje uništenje crvenih na prostoru Srbije... '''Prema tome borba u koju stupamo je odlučujuća za Srbiju, odlučujuća za Jugoslaviju i za ceo Balkan, jer od naše pobede ili poraza i od brzine rada zavisi da li će na naše tlo Amerikanci ili Sovjeti'''.“ U ovom periodu, ravnogorski odredi su pomagali i mobilizaciju snaga Vlade nacionalnog spasa. Prema naredbi od 25. avgusta 1944. ponovo je formiran 1. bataljon SDS u Beogradu. 3. septembra 1944, popunu u ljudstvu za 1. bataljon obezbijedio je kapetan [[Nikola Kalabić]], komandant [[Gorske garde]] JVuO. Ovaj je bataljon 5. septembra upućen u [[Sopot]], da bi već sljedećeg dana ušao u sastav JVuO. Na licu mjesta su od ovog bataljona stvorena dva i upućena ka [[Aranđelovac|Aranđelovcu]], ali su kasnije uništena od strane [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]].<ref>Kоста Николић, Историја Равногорског покрета 1941-1945, књига друга, Београд, 1999, стр. 243-244, 268.</ref><ref>Борис Томанић, Горска гарда Њ. в. краља Петра Другог у орашачком срезу. Формација, борбе, злочини. Војноисторијски гласник, Институт за стратегијска истраживања – Одељење за војну историју Министарства одбране Републике Србије, 2017, стр. 129.</ref> I u Šabačkom okrugu, shodno sporazumu sa komandantom III puka SDK, ravnogorske okružne vlasti su po naređenju majora Dragoslava Račića, komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa JVuO, odobrile mobilizaciju 520 ljudi za popunu III dobrovoljačkog puka u [[Šabac|Šapcu]].<ref>AVII, Ča, kut. 77, reg. br. 42/3.</ref><ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Београд, 2011, стр. 346.</ref> Kolaboracija jedinica Srpskog dobrovoljačkog korpusa sa snagama JVuO pod komandom Draže Mihailovića dostigla je vrhunac tokom ključne bitke za oslobođenje Srbije. Riječ je o [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], u kojoj su četnici bili poraženi te praktično izbačeni iz Srbije. Naime, u blizini [[Valjevo|Valjeva]], 11. septembra 1944. partizani su napali kolonu u kojoj se nalazio Dragoljub Mihailović, četnička Vrhovna komanda, [[Centralni nacionalni komitet]] i američka vojna misija sa pukovnikom [[Robert Harbold McDowell|McDowellom]] na čelu.<ref>[https://znaci.org/00001/40_72.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje SLOM NJEMAČKO-ČETNIČKE OBRANE U ZAPADNOJ SRBIJI]</ref> Jedinice NOVJ su nastavile da gone ovu četničku grupu i 13. septembra opkolili su Mihailovića na sektoru [[Divci]]—[[Mionica]]. Našavši se u gotovo bezizlaznoj situaciji, Mihailović se radio-vezom obratio za pomoć [[Kosta Mušicki|Kosti Mušickom]], komandantu SDK. General Mušicki je telefonom naredio III bataljonu Prvog puka SDK iz Valjeva da krene Mihailoviću u pomoć. Ljotićevci su stigli u posljednji čas i znatno pomogli četnicima s Mihailovićem na čelu da se izvuku iz partizanskog obruča i upute prema [[Koceljeva|Koceljevi]].<ref>Младен Стефановић, Збор Димитрија Љотића, Београд, Народна књига, 1984, стр. 287.</ref> Ovom prilikom, partizani su zaplijenili arhive četničke Vrhovne komande i Centralnog nacionalnog komiteta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/77.htm Đorđe Orlović: Šesta lička proleterska divizija „Nikola Tesla“, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990, str. 424.]</ref> [[Datoteka:Dimitrije Ljotić i supružnici Dragojla i Milovan Popović izlaze iz Zavoda za prinudno vaspitanje omladine.png|200px|mini|desno|Supružnici Dragojla i Milovan Popović u društvu Dimitrija Ljotića prilikom njegove posjete Zavodu za prinudno vaspitanje omladine u Smederevskoj Palanci.]] [[Milovan Popović]], upravnik [[Zavod za prinudno vaspitanje omladine|Zavoda za prinudno vaspitanje omladine]] u [[Smederevska Palanka|Smederevskoj Palanci]] i simpatizer Ljotićevog [[ZBOR]]-a, napustio je Zavod 10. septembra 1944. i pridružio se Mihailovićevim četnicima, dok je Zavod formalno prestao da postoji 3. oktobra 1944.<ref>Александар Стојановић, Завод за принудно васпитање омладине у Смедеревској Паланци: старе контроверзе и нова тумачења. Институт за новију историју Србије, 2016, стр. 61.</ref> 4. septembra 1944, upravnik Milovan Popović depešom obavještava Velibora Jonića, ministra prosvete i vera u vladi Milana Nedića: {{izdvojeni citat|Čast mi je izvestiti Vas da sam u vezi Vašeg strogo poverljivog akta br. 16 od 30 avgusta 1944 godine poslao danas u srpske oružane odrede po dobrovoljnoj prijavi i slobodnom izboru 104 pitomca i to: u Srpski dobrovoljački korpus 53, u Srpsku državnu stražu 26 i u odrede Draže Mihailovića 25.<ref>''Документи о издајству Драже Михаиловића — књига 1'', Државна комисија за утврђивање злочина окупатора и његових помагача, Београд, 1945, док. бр. 653, стр. 548.</ref>}} Prije rata, Milovan Popović se nalazio na čelu [[Antikomunističke lige]],<ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 498, фус. 187.</ref> a bio je i asistent na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu]] u Beogradu. Popović je bio jedan od organizatora [[Antimasonska izložba|Antimasonske izložbe]] oktobra 1941. Zavod za prinudno vaspitanje omladine bio je specijalni logor za izolaciju i ideološku indoktrinaciju prokomunističke omladine, formiran od strane kvislinških vlasti u Smederevskoj Palanci, 22. septembra 1942. Osnivanje logora bilo je omogućeno Uredbom o prinudnom vaspitanju omladine (15. jul 1942), koju je potpisao predsednik kvislinške vlade Milan Nedić. Tokom dve godine postojanja logora, kroz to mesto za izolaciju prošlo je 1.270 omladinaca i omladinki, od kojih je skoro polovina bila iz Beograda (mahom aktivisti i aktivni simpatizeri srednjoškolske organizacije [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a). Zatvorena omladina je bila podvrgnuta sistematskom ideološkom prevaspitanju, koje su vršili logorski „vaspitači“ – pripadnici organizacije NP Zbor. Zamenica upravnika logora i upravnica ženskog dela logora bila je Popovićeva supruga, Dragojla Ostojić Popović.<ref>Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. Priručnik za čitanje grada. Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2016, str. 71-72.</ref> Upravnik Popović je tretman zatočenika Zavoda okarakterisao kao „blag režim, ali uvek pod znakom mača“.<ref>Александар Стојановић, н. ч., стр. 52.</ref> U depeši poslatoj 21. marta 1945. vojvodi [[Momčilo Đujić|Momčilu Đujiću]], general Mihailović o Popoviću zapisuje kratku opasku: „Potpukovnik Milovan Popović, zabušant, neupotrebljiv.”<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> Popović je ostao u JVuO sve do kraja rata i poginuo je 1945. godine u [[Bosna (regija)|Bosni]] kao četnički odmetnik.<ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 298.</ref> Isljednik IV (antikomunističkog) odseka beogradske Specijalne policije [[Sergije Golubjev]] posvjedočio je poslije rata o Popovićevoj pogibiji u redovima JVuO: {{izdvojeni citat|Znam da je logor u Smederevskoj Palanci bio raspušten 1944. godine... Upravnik istog Popović (Milovan) sa odredom straže koja je čuvala logor i sa nekoliko vaspitača pobegao [je] iz logora i priključio se štabu DM. Prilikom nekog napada on je poginuo, dok je njegova žena dr Dragojla uspela da pobegne u Nemačku, gde sam je lično video u Beču.<ref>Историјски архив Београда, 4224/МГ — 626.</ref><ref>Бранислав Божовић, Специјална полиција у Београду 1941-1944, Завод за уџбенике, Београд, 2014, стр. 367, фус. 791.</ref>}} Boško N. Kostić, lični sekretar Dimitrija Ljotića, ostavio je u emigraciji zapis o Popovićevom prisustvu u Mihailovićevom štabu.<ref>Boško N. Kostić, n. d., str. 215.</ref> On navodi da je Mihailovića zamolio da Popović, zajedno s njim (Kostićem) pođe za [[Slovenija|Sloveniju]], gdje su se okupile sve nacionalne snage pod komandom generala [[Miodrag Damjanović|Miodraga Damjanovića]]: {{izdvojeni citat|Zamolih đenerala Mihajlovića da pošalje s nama i Milovana Popovića, koji je bio šef antikomunističkog odeljenja u štabu Draže Mihajlovića. Popovića traži [[Matija Parac|đeneral Parac]] za propagandu, a mi bi ga, eventualno, poslali u [[Švajcarska|Švajcarsku]] radi naše nacionalne propagande, jer njega svi smatramo jednim od najboljih poznavalaca komunizma. Đeneral Mihajlović je odgovorio da nema ništa protiv, smatra čak da je ideja dobra i naredio je da se odmah pozove Milovan Popović. Kako se M. Popović nalazio u dvorištu, ubrzo uđe unutra našto mu đeneral Mihajlović reče: „Vas traži đeneral Parac. Spremite se da s g. Kostićem putujete u Sloveniju.“}} Kostićevo svjedočenje se u potpunosti poklapa sa navodima još jednog ljotićevskog emigranta. Riječ je o [[Borivoju Karapandžiću]], predratnom članu JNP ZBOR, koji je za vrijeme okupacije bio referent Odeljenja državne propagande za Okrug valjevski<ref>Milan Radanović, Kazna i zločin: Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945), Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2015, str. 249, fus. 653.</ref> i prosvetar u jedinicama SDK. U knjizi ''Građanski rat u Srbiji 1941—1945'', objavljenoj [[1958]]. godine u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] ([[Sjedinjene Američke Države|SAD]]), Karapandžić piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Za Upravnika Zavoda u Smederevskoj Palanci đeneral Nedić postavio je Generalnog sekretara predratnog Jugoslovenskog Antimarksističkog Komiteta Milovana Popovića (bio posle Ratka Živadinovića), jednog od najspremnijih antimarksističkih teoretičara i najbeskompromisnijih antikomunističkih boraca, koga je 1944. godine Draža Mihailović postavio za Šefa propagande Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 149.</ref>}} U neposrednoj okolini Beograda, izvršeno je okupljanje jedinicâ Srpske državne straže, Srpske granične straže, kao i raznih četničkih grupâ. 5. oktobra 1944, sve ove jedinice su napustile Beograd i uputile se ka [[Jagodina|Jagodini]]. Nakon dolaska u Jagodinu 6. oktobra, a u dogovoru sa Mihailovićevim komandantom Srbije generalom Miroslavom Trifunovićem, od tih je od jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general [[Stevan Radovanović]], za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS), za načelnika štaba major [[Danilo Dača Stojanović]], dok su za komandante divizijâ imenovani: [[Branimir Brana Živković]] (do tada načelnik Operativnog odeljenja SDS), Dragutin Redić (do tada komandant SDS Kraljevačke oblasti) i [[Ljudevit Pogačar]] (do tada komandant SGS), svi pukovnici. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi.<ref>Боривоје М. Карапанџић, н. д., стр. 337.</ref><ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1985, str. 211, fus. 2.</ref> Kao dio Mihailovićeve vojske, SUK se konstantno borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]], SUK učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu [[Slovenija|Slovenije]], preko teritorije [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]] odnosno preko teritorije [[NDH]]. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde je planirano da se povuku i Ljotićeve jedinice. Njemačke vojne vlasti su 1. oktobra izvijestile generala Nedića da je njegova vlada razriješena dužnosti, te da Beograd od 3. oktobra postaje operativna vojna zona. Nakon rata, general Borivoje Jonić će posvjedočiti da je u Nedićevom kabinetu 2. oktobra održan sastanak kojem su, pored Nedića i Jonića, prisustvovali general [[Miodrag Damjanović]], šef kabineta Milana Nedića, zatim komandant SDK general Kosta Mušicki i pukovnik Ljudevit Pogačar, komandant Srpske granične straže. Na sastanku je Nedić prisutne obavijestio da će se sa članovima vlade evakuisati u [[Austrija|Austriju]] i da su svi oslobođeni položene zakletve. Generalu Joniću je poručio da bi pripadnici SDS i SGS trebalo da se priključe odredima JVuO.<ref>Nebojša Stambolija, n. d., str. 263.</ref> Kao razlog(e) za pridruživanje kvislinških snaga Mihailoviću, general Milan Nedić je naveo: {{izdvojeni citat|Situacija je po našu nacionalnu stvar propala. Sovjetska armija ulazi u Srbiju, a za njima i komunisti koji će uzeti vlast. Mi se moramo ukloniti. Ja sa članovima vlade odlazim u Austriju. Dobrovoljački korpus doneo je odluku da ide u Sloveniju. Vas, Joniću, Srpsku državnu stražu i ceo srpski narod ostavljam Draži Mihailoviću, jer ste vi od početka pripadali njemu!<ref>Петар Мартиновић Бајица, ''Милан Недић'', Београд, 2003, стр. 371.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 274.</ref>}} Trećeg oktobra, Milan Nedić je održao posljednju sjednicu Vlade u Beogradu i tom prilikom saopštio ministrima da njihova evakuacija može početi svakog trenutka. Jedan primarni izvor najbolje oslikava kakva je panika zavladala među pripadnicima kvislinškog aparata i članovima Mihailovićeve organizacije neposredno prije povlačenja iz glavnog grada. Riječ je o pismu<ref>AVII, Nedićeva arhiva, reg. br. 2/2, fas. 2, kut. 164.</ref> koje je (u ponoć istog dana) sastavio Nedićev ministar privrede dr [[Milorad Nedeljković]], a koje je namijenio Odeljenju državne propagande pri Predsedništvu Ministarskog saveta. U pismu dr Nedeljkovića, između ostalog, navedeno je i sljedeće: {{izdvojeni citat|Danas na sednici Vlade donesene su važne, sudbonosne odluke... Gospodin predsednik nam je saopštio da je nemački komandant za Jugoistok večeras proglasio Beograd i Srbiju operativnim područjem u najstrožem smislu. Od ovog trenutka (ponoć) važi opsadno stanje u Beogradu. Funkciju srpske vlade preuzimaju nemačke vlasti. Srpska vlada premešta se u Nemačku da preuzme tamo svoju političku i nacionalnu dužnost, okupljajući oko sebe sve Srbe koji se tamo nalaze (preko 300.000), kao i one koji će se ovih dana evakuisati, i to je sva naša inteligencija, činovništvo i srpski oružani odredi (S.D. straža, S.D. korpus, Granična straža i Srpska garda). Danas su dobili pasoš u Nemačkom poslanstvu i svi članovi Ravnogorskog pokreta i mnogi političari iz demokratskih frakcija. Saopštavam Vama i svima činovnicima, ko god želi da se evakuiše, neka se javi u Predsedništvu Vlade. Voz za vozom ići će neprekidno, sve će formalno svršavati Kabinet Predsedništva. U šumu je nemoguće ići, jer je usled odlaska Draže Mihailovića preko Drine za Hercegovinu (Italiju) izazvano rasulo u njegovim odredima i četnici se razilaze i neće više da se biju. Ovo je njihovo usmeno zvanično izjavljivanje u Predsedništvu danas ceo dan.<ref>Бранислав Божовић, н. д., Београд, 2014, стр. 369.</ref>}} General [[Hans-Gustav Felber]], vojnoupravni komandant Jugoistoka, izdao je 6. oktobra 1944. naređenje da komanda nad odredima Srpske državne straže i Granične straže ima preći u ruke generala Miodraga Damjanovića, šefa kabineta generala Nedića: {{izdvojeni citat|Gospodine premijeru [Nediću]! <br /> Slažem se da se general-majoru Damjanoviću povjeri zapovjedništvo nad srpskim oružanim snagama, s izuzetkom [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]. Po mom mišljenju, ovaj korpus mora ostati u provjerenim rukama generala Mušickog.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic!] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref>|Naredba generala Hansa Felbera od 6. X 1944. godine}} Kao glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, general Damjanović se sa komandantima Straže odmah stavio pod komandu JVuO. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus, pridružile su se tako ostalim četničkim trupama u povlačenju prema Sandžaku. Ovo je savezništvo, pak, bilo kratkog daha i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i stavili se pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[https://www.znaci.org/00001/155_5.pdf Milan Borković, n. d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> [[Božidar Bećarević|Božidar Boško Bećarević]], prije nego što je početkom oktobra 1944. pobjegao iz Srbije u [[Beč]], bio je šef IV (antikomunističkog) odseka Specijalne policije Uprave grada Beograda. U Beču je, po nalogu [[Gestapo]]a, radio na organizovanju i pripremanju [[Lovačke grupe Jugoistok|grupa za izvršenje diverzantsko-terorističkih zadataka]] u Srbiji. Draža Mihailović je 1. decembra 1944. uputio pismo pukovniku [[Gojko Borota|Gojku Boroti]], komandantu Romanijskog korpusa JVuO u kome ga obavještava o ubacivanju diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju i ulozi Vrhovne komande JVuO u tome. Pukovnika Borotu, koji je bio četnički oficir za vezu sa njemačkim snagama u [[Sarajevo|Sarajevu]], general Mihailović obavještava da bi Bećarević trebalo da bude jedan od organizatora ovih skupina u službi Gestapoa: {{izdvojeni citat|Beć.[arević] sa njegovim ljudstvom može biti primljen i prebačen u Srbiju. Veoma je važno da niko ne zna za njihovo ubacivanje u Srbiju, pa čak ni dolazak kod nas. Naš svet suviše mnogo priča i ja dobro krijem još odavde sve one koje ubacujem. Zato ćemo prihvat Beć. sa njegovim ljudima organizovati tako da niko ovde ne zna za njih. Pitanje je samo da li je bolje da ih prebacimo iz oblasti Semberije ili u oblasti Višegrada. To kao i sve detalje dogovorićemo se kad dođete kod mene.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_114.htm Pismo Draže Mihailovića od 1. decembra 1944. komandantu Komande Sarajeva o ubacivanju četničkih i gestapovskih diverzantsko-terorističkih grupa u Srbiju]</ref><ref>Milan Radanović, n. d., str. 515, fus. 1385.</ref>}} Kako je u praksi izgledalo rukovođenje Srpskim udarnim korpusom (SUK) od strane generala Draže Mihailovića, može se vidjeti i iz njegova naređenja od 26. decembra 1944. godine za napad na [[Tuzla|Tuzlu]]: {{izdvojeni citat|NAREĐUJEM: 1. — Diviziski đeneral [[Steva Radovanović]] zadržaće pod svojom neposrednom komandom I i II diviziju SUK-a i Vlaseničku brigadu kapetana Tuševljakovića. Komandu nad II divizijom na mesto poč. puk. Redića privremeno da primi đeneral straže Borivoje Jonić. General Radovanović sa I i II divizijom i Vlaseničkom brigadom izvršiće širi bočni obuhvat prema komunističkom levom boku i zato sve svoje snage da krene pravcem: s. Zukići — s. Naseoci — s. Svojat — s. Lukavica — s. Bašigovci i dalje na severni deo s. Đurđevika. General Radovanović neka odmah sastavi radio stanicu I divizije iz svoga korpusa i neka veštiji radio telegrafista uspostavi vezu samnom sa ispravnom stanicom, a neispravnu stanicu poslati odmah u Vrhovnu komandu.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_127.htm Zapovest štaba Vrhovne komande JVUO od 26. decembra 1944. potčinjenim jedinicama za napad na Tuzlu]</ref>|General [[Dragoljub Mihailović]]}} Mjesec dana ranije, general Borivoje Jonić je od štaba Draže Mihailovića zatražio da se ljudstvo SUK-a preda [[Saveznici u Drugom svetskom ratu|savezničkim]] snagama. General Jonić moli 26. novembra 1944. da se „izveštaj dostavi Vrhovnoj Komandi kojoj sam ja kao i svi pripadnici SUK-a svom dušom odan i za koju sam radio i žrtvovao se do maksimuma od 1941. godine pa do danas“. Istog dana, general Stevan Radovanović (Jonićev pretpostavljeni), u dopisu komandantu Srbije JVuO generalu Miroslavu Trifunoviću, sumira ratni angažman generala Jonića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Prednji raport pomoćnika mog dostavljam Komandantu s molbom da se dostavi Vrhovnoj Komandi. G. đeneral Jonić bio je komandant Srpske državne straže i kao takav stavio je Srpsku državnu stražu na raspoloženje Vrhovnoj Komandi, ma da je mogao svu SDS da raspusti, kako je i dobio naređenje od đenerala Nedića. On, kao nacionalista koji je za 2 1/2 godine svoje službe to i pokazao pomažući pokret đenerala Draže Mihailovića u svima pravcima nije hteo da SDS raspusti već ju je stavio na raspoloženje Vrhovnoj Komandi i đeneralu Draži Mihailoviću.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_107.htm Raport pomoćnika komandanta Srpskog udarnog korpusa od 26. novembra 1944. komandantu korpusa da se korpus preda anglo-američkim trupama]</ref>|General [[Stevan Radovanović]], komandant [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]}} == Suđenje Mihailoviću i kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Praveći analogiju sa partizanskom taktikom vršenja [[Napadi na garnizone NDH|napada na garnizone NDH]] u cilju dolaženja do veće količine oružja i municije, u završnoj je riječi general Mihailović pravdao četničku saradnju sa oružanim formacijama vlade generala Nedića na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Sa nekoliko reči da se osvrnem na SDS i njeno iskorišćavanje. Nemam oružja i do njega nisam mogao da dođem na drugi način. Partizani nisu ništa drukčije radili sa domobranima. Ja verujem i znam da su neki domobrani po tri puta hvatani i opet puštani. SDS rad nije bio dobar. Kad smo počeli rad odozdo on nije uspevao, a kad smo počeli odozgo uspevali smo. Upisivali smo vojnike. Pod zakletvom smo slali vojnike i naredili da ne pođu pojedinačno nego po nekoliko njih i više zajedno u jedinice SDS. Tako smo dosta uradili.<ref name="Završna reč">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_21.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Završna reč optuženog Dragoljuba Mihailovića}} Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{izdvojeni citat|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Tumačenja == Brojni domaći i strani autori ukazivali su na saradnju četničkog pokreta Draže Mihailovića sa kvislinškom vladom Milana Nedića, kao na pojavu specifičnu za [[Nedićeva Srbija|teritoriju okupirane Srbije u Drugom svjetskom ratu]]. [[Stanislav Krakov]], predratni pripadnik [[Dimitrije Ljotić|Ljotićevog]] [[ZBOR]]-a, sestrić generala Milana Nedića i jedan od najbližih saradnika predsjednika srpske kvislinške vlade, piše o savezništvu Nedića i Mihailovića: {{izdvojeni citat|U istoriji okupirane Srbije i Jugoslavije može se zabeležiti sa nepobitnom tačnošću, da nijedan jedini put, ni u kakvoj prilici i na ma kome mestu nije došlo ni do jednog sukoba između četnika Draže Mihailovića i Oružanih odreda Nedićevih koji su potom dobili ime Srpske državne straže. Na protiv, od samog početka osnivanja tih Nedićevih oružanih odreda, pa do zavođenja komunističke vladavine u Jugoslaviji, vladala je bratska saradnja između odreda Nedićevih i Mihailovićevih, te su ovi drugi, kada god im je pretilo uništenje od nemačkih trupa, nalazili utočište u Nedićevim trupama, ulazeći tu kao „[[Legalizovani četnici|legalizovani odredi]]”. Iako je general Nedić bio stavljen kroz londonski radio pod [[Crne trojke|slovo „Z”]] kao „narodni izdajnik”, on je i pre i posle ovog nedostojnog, recimo iz taktičkih potreba proisteklog sramoćenja, bio najbolji snabdevač jedinica Draže Mihailovića i izliferovao im je bar deset puta više oružja, municije, svake spreme i novca, nego što su to mogli da učine [[Vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu|Jugoslovenska vlada u egzilu]] i hteli da učine oni engleski naredbodavci pred kojima se drhtalo, a koji su tretirali ceo junački nacionalni pokret otpora Mihailovićev kao jednu kolonijalnu trupu koja mora da izvršava svako njihovo naređenje, pa makar ono vodilo uništenju srpskog naroda ili izdaji Kraljevine Jugoslavije u to vreme sovjetskim satelitima — komunističkim partizanima.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига друга: Прeпуна чаша чемера, Минхен, Штампарија Искра, 1968, стр. 346.</ref>}} Novinar i književnik [[Ratko Parežanin]], urednik časopisa „Iskra”, ljotićevskog glasila štampanog u [[Minhen]]u, za vrijeme okupacije se nalazio na mjestu šefa Vaspitnog odseka [[Srpski dobrovoljački korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Petranović, Branko (1992). ''Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945''. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar, str. 416.</ref> Decenijama po okončanju rata, Parežanin reinterpretira politiku generala Nedića i njegov rezon da se upusti u kolaboraciju, kao i odnos koji su Nedić i Ljotić imali prema Draži Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Suština Nedićeve politike u okupiranoj Srbiji bila je u ovome: <br /> Rat će trajati dugo. Jedini način da se srpski narod, pod okolnostima u kojima se našao, održi jeste da se uspostavi red i mir u okupiranoj Srbiji. Okupator će jednog dana morati da ode. Srbi ga danas ne mogu oterati niti doprineti njegovom odlasku... Od prvog dana Nedićeve vlade težilo se sporazumu sa četnicima Draže Mihailovića. Nedić ih je, u sporazumu sa Ljotićem, pomagao novcem, oružjem, intervencijama kod Nemaca kadgod je to bilo moguće. Molio je četnike da ne ruše vlast i red u zemlji koje on drži i stvara. Poručivao je Draži Mihailoviću da nema potrebe da ruši njegovu vlast u zemlji, jer je on spreman svakoga trenutka ustupiti svoje mesto njemu ili onom licu koje on odredi. Nedić je bez prestanka bio svom dušom odan srpskom narodu i [[Petar II Karađorđević|Kralju Petru II]], po svojim osećanjima bio je na strani zapadnih saveznika, ali je smatrao kao svoju svetu dužnost, kao nešto najpreče i najvažnije, očuvati srpski narod od biološkog istrebljenja, naročito posle već podnetih žrtava koje su do tada iznosile više stotina hiljada mrtvih.<ref>Ратко Парежанин, Други светски рат и Димитрије В. Љотић, Минхен, 1971, стр. 339—340.</ref>}} [[Srbi|Srpski]] crkveni istoričar dr [[Đoko Slijepčević]], saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku SDK, u knjizi “Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata“ uočava kvalitativnu razliku u relacijama koje su sa Milanom Nedićem gajili četnici van okupirane Srbije na jednoj, te pripadnici JVuO u Srbiji na drugoj strani: {{izdvojeni citat|General Milan Nedić je bio prijatelj četnika i pomagao ih gde je, kako je i kada je mogao. Odnos četnika prema njemu nije, međutim, bio isti: dok su svi četnici i svi nacionalni borci izvan okupiranog područja Srbije osećali i poštovanje i divljenje prema generalu Milanu Nediću, jer im je on pomagao u granicama svojih mogućnosti, četnici sa okupiranog područja Srbije nisu uvek imali korektan i pošten stav prema generalu Milanu Nediću.<ref>Dr Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme Drugog svetskog rata, Minhen, 1978, str. 361.</ref>}} I [[Borivoje Karapandžić]], takođe ljotićevski emigrant, ukazuje u svojoj knjizi “Građanski rat u Srbiji 1941—1945“ na „neminovnost saradnje” JVuO sa SDK i SDS, i tvrdi da je ova saradnja gotovo isključivo proishodila iz obostranog straha od »komunističke opasnosti«: {{izdvojeni citat|Ma koliko da su se nacionalni borci između sebe gložili, pa čak i s oružjem jedni druge napadali, činjenica je — da su nacionalni odredi u Srbiji često između sebe sarađivali i borili se rame uz rame protivu zajedničkog neprijatelja. Kadgod se na pomolu ukazala ma i najmanja komunistička opasnost, a naročito kada su komunisti pokazivali nameru da iz Pavelićeve „Nezavisne Države Hrvatske” prodru u Nedićevu Srbiju, uvek se, tada, stvarao zajednički nacionalni front protivu komunizma. Međusobno su sarađivali i zajednički išli u borbu protivu istih dušmana i četničke jedinice đenerala Mihailovića i Srpski dobrovoljci i pripadnici Srpske Državne Straže. [...] Što je dolazilo do ove neminovne saradnje, najpre se ima zahvaliti samim srpskim nacionalnim borcima, koji su se u časovima opšte opasnosti od komunizma instinktivno oslanjali jedni na druge. A zatim, velika zasluga za ovo pripada đeneralu Milanu Nediću i Dimitriju Ljotiću, koji su, neprestano, sve od sebe činili da se sporazumu sa đeneralom Dražom Mihailovićem u pogledu zajedničke saradnje i ostvarenja jedinstvenog nacionalnog fronta. U tome smislu, obojica su preduzimali čitav niz mera, da bi se sastali i sa đeneralom Mihailovićem i sa njegovim odgovornim komandantima da bi ih pridobili za zajedničku antikomunističku saradnju.<ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 259.</ref>}} [[Lazo M. Kostić]], predratni profesor [[Univerzitet u Beogradu|Beogradskog univerziteta]], u prvim mjesecima okupacije se nalazio na poziciji komesara (ministra) saobraćaja u [[Komesarskoj upravi]] [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. U apologetskoj knjizi “Armijski đeneral Milan Nedić — Njegova uloga i delovanje u poslednjem ratu“, izdatoj u [[Melbourne]]u [[1976]]. godine, profesor Kostić piše: {{izdvojeni citat|Kad su Sovjetske trupe, u jesen 1944, došle pred Beograd, Nedić je raspustio svoje vojne snage, koje su tada sa njegovim šefom kabineta, đeneralom [[Miodrag Damjanović|Miodragom Damjanovićem]], definitivno prišle đeneralu Draži Mihailoviću i od tada su bile deo njegovih trupa. I do tada su Nedićeve trupe samo po formi bile legalne, dok su ustvari to bili najbolji Dražini vojnici. To je sam Draža rekao pri smotri Srpske državne straže, u selu [[Vrapci (Sokolac)|Vrapci]], u Istočnoj Bosni, u početku 1945. Tada je Draža u govoru, održanom pred postrojenom Stražom, rekao da je Straža pretstavljala pluća njegove organizacije i da se nada da će ona to biti i dalje, u toliko više, što “Srbi nemaju saveznika ni prijatelja nigde u svetu, te ima da se borba nastavi do pobede ili do smrti“.<ref>Проф. Лазо Костић, ''Армијски ђенерал Милан Недић. Његова улога и деловање у последњем рату'', Приватно издање, Мелбурн (Аустралија), 1976, стр. 8.</ref>}} [[Jozo Tomasevich]], [[Sjedinjene Američke Države|američki]] istoričar [[Jugoslavija|jugoslovenskog]] porijekla, u svojoj posthumno objavljenoj knjizi ''War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration'' (“Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. Okupacija i kolaboracija“) iz 2001. godine, šire elaborira saradnju [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Vlade narodnog spasa Milana Nedića]] i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]], tvrdeći da se ona odvijala u više faza. Tomasevich navodi da je saradnja dviju stranâ počela ujesen 1941. godine, te da je trajala sve do kraja okupacije: {{izdvojeni citat|Svojevrsna suradnja između Nedićeve administracije i Mihailovićevih snaga koja je počela u jesen 1941. godine, trajala je do kraja njemačke okupacije. Prošla je kroz faze različitog intenziteta: isprva s Nedićem, zatim sa Mihailovićem u glavnoj ulozi. Također, treba napomenuti da su odnosi tijekom prve dvije godine okupacije, kad su Nedić i brojni ljudi u Srbiji mislili da će Njemačka dobiti rat, bili drugačiji od onoga što su postali tijekom druge polovice okupacije, kada je poraz Njemačke postao izvjesniji. Ali, glavni ciljevi dviju strana nikada se nisu promijenili. Zajednički cilj bio je boriti se protiv partizana i spriječiti njihovo pojavljivanje kao dominantne oružane skupine na kraju rata. I jedni i drugi su isto tako željeli svesti srpske gubitke na najmanju moguću mjeru, što se moglo učiniti samo sprječavanjem sabotaža i oružanog otpora njemačkim i bugarskim okupacijskim snagama, budući da su takvi činovi uvijek donosili krvave odmazde. Za četnike, dodatni motiv u suradnji s Nedićevom vladom je bilo stjecanje solidne baze u vojnom, upravnom i policijskom aparatu režima, tako da kada Nijemci i Bugari konačno odu, četnici mogu zauzeti državnu upravu i oružane snage prije partizana.{{sfn|Tomasevich|2001|pp=214. <br /> ({{jez-eng|"The collaboration of sorts between the Nedić administration and the Mihailović forces that began in the fall of 1941 lasted to the end of the German occupation. It went through phases of varying intensity with first Nedić, then Mihailović, playing the principal role. It should also be noted that during the first two years or so of occupation, when Nedić and many people in Serbia thought that Germany would win the war, relations were different from what they became during the latter half of the occupation, when Germany's defeat became more certain. But the main objectives of the two parties never changed. The common goal was to fight the Partisans and keep them from emerging as the dominant armed group at the end of the war. Both also wanted to keep Serbian losses to a minimum, which could only be done by preventing acts of sabotage and armed resistance against the German and Bulgarian occupation forces, since such acts invariably brought bloody reprisals. For the Chetniks, a further motive in collaborating with the Nedić government was to gain a solid base in the military, administrative, and police apparatus of the regime, so that when the Germans and Bulgarians finally left, the Chetniks could seize the government organization and armed forces before the Partisans did."}})}}}} Sir [[William Deakin]], profesor [[Istorija|istorije]] na [[Univerzitet u Oxfordu|Univerzitetu u Oxfordu]] i saradnik britanskog premijera [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]] nakon rata, u svojoj knjizi ''The Embattled Mountain'' (objavljena 1973. u prevodu na [[srpskohrvatski jezik]] pod naslovom “Bojovna planina“), slaže se sa tezom da je važan čimbenik približavanja Dragoljuba Mihailovića i Milana Nedića predstavljala politika odmazde njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Divljačke mere odmazde Nemaca prilikom ugušivanja ustanka u Srbiji u jesen i zimu 1941, sećanja na slične austrijske i bugarske kaznene ekspedicije u Srbiji i Makedoniji za vreme prvog svetskog rata, kao i oskudne britanske avionske pošiljke upućivane Mihailoviću od novembra 1941, bili su mu argumenti za njegov tadašnji stav potpune pasivnosti i sračunate saradnje s Nedićevim vlastima. Svaki neposredni otpor naneo bi zlo srpskom stanovništvu, naročito u ravnicama i dolinama, izazvao bi obnovljene masovne neprijateljske represalije, koje bi stanovništvo desetkovale i učinile nemogućim neki uspešan budući ustanak u saradnji sa britanskim ili američkim iskrcavanjem.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/5_3.htm |title=William Deakin — EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Pukovnik [[William Bailey|Stanley William Bailey]], koji je od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. bio oficir za vezu u štabu generala Mihailovića, gdje je predvodio misiju [[Britanska imperija|britanske]] [[Uprava za specijalne operacije|Uprave za specijalne operacije]] u okupiranoj Jugoslaviji, u svom osvrtu na događaje iz Drugog svjetskog rata zaključuje da je Mihailović četničku kolaboraciju sa kvislinškim strukturama u Srbiji smatrao ratnim lukavstvom, ali da ga je „na kraju upropastila“ upravo taktika koju je sâm odabrao: {{izdvojeni citat|Jedan od načina kojima su se Mihailovićeve pristaše i sljedbenici služili da prikriju svoju pravu prirodu sastojao se u tome da su stupali ili u jedinice srpskog kvislinga generala Nedića, predsjednika marionetske vlade u Beogradu, ili u odrede Dimitrija Ljotića, zloglasnog srpskog fašista. Mihailović je tvrdio da to lukavstvo predstavlja dopustiv postupak jer će te njegove pristaše ionako prijeći na njegovu stranu čim im on naredi, a tada će, u najmanju ruku, donijeti sa sobom i svoje oružje i opremu, možda i dovesti svoje drugove. Međutim, u očima drugih promatrača ta je praksa bila manje opravdana. Kako bilo da bilo, jedno je sigurno. Mihailović se tim potezom prvi put izložio optužbi da surađuje s neprijateljem, da se upustio u kolaboraciju, koja ga je na kraju upropastila.<ref>{{cite web|url=https://www.znaci.org/00001/171_7.pdf |title=Elisabeth Barker — BRITANSKA POLITIKA PREMA JUGOISTOČNOJ EVROPI U DRUGOM SVJETSKOM RATU |publisher=Znaci.org |date= |accessdate=2024-07-17}}, str. 326.</ref>}} Profesor istorije Jugoslavije na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu|Filozofskom fakultetu u Beogradu]] [[Branko Petranović]] posmatra saradnju sa kvislinškim strukturama u Srbiji i Jugoslaviji kao specijalni slučaj šireg fenomena kolaboracije JVuO s okupatorom. Petranović uočava da je glavni ideološki motiv četničke kolaboracije bio [[antikomunizam]]: {{izdvojeni citat|Kao vrhovni komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, Mihailović je dozvoljavao saradnju svojih jedinica sa silama Osovine i kvislinzima, posredno (legalizacija) ili direktno. Saradnja se ostvarivala lečenjem četnika u italijanskim, nemačkim i kvislinškim bolnicama, dobijanjem naoružanja i municije, hrane, zajedničkim dejstvima na sektorima fronta ugroženim od partizana. Saradnja je proizilazila i iz činjenice da je četnička strategija polazila od uništenja komunista posredstvom okupatora u okviru Drugog svetskog rata.<ref>Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945, Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1992, str. 391.</ref>}} Dr [[Milovan Pisarri]], istoričar i naučni saradnik [[Institut za filozofiju i društvenu teoriju|Instituta za filozofiju i društvenu teoriju]], oslanja se upravo na tezu profesora Petranovića o antikomunizmu kao ključnom okidaču za kolaboraciju četnika s okupatorima i kvislinzima. U monografiji “Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta“,<ref>[https://www.frs.org.rs/stradanje-roma-u-srbiji-za-vreme-holokausta/ Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta (Forum Roma Srbije)]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> dr Pisarri eksplicira ovu epizodu iz istorije Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Između snaga četnika i kvislinga, pre svega je postojao zajednički stav da su komunisti najveći neprijatelji: ako su oni za kvislinge predstavljali zlo koje je trebalo uništiti, jer je bila reč o najvećem neprijatelju nacionalsocijalističkog poretka, za četnike su oni bili ozbiljna i realna pretnja za ponovno uspostavljanje centralističke monarhije, sa Srbijom i Srbima na čelu. Ratne okolnosti su dozvolile da se u ime tog zajedničkog interesa oružje uperi upravo protiv komunista, i to u više navrata, sve do kraja rata. Upravo u ime antikomunizma, posle [[Sastanak u Divcima|pregovora s Nemcima]] u novembru 1941. godine, započela je posebna vrsta saradnje između vlade Milana Nedića i Jugoslovenske vojske u otadžbini, koju je Mihailović dozvoljavao preko legalizacije određenog broja njegovih odreda, preko dobijanja oružja, finansijske pomoći, hrane ili preko zajedničkog dejstva u oblastima ugroženim od partizana.<ref>Milovan Pisarri, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, str. 54.</ref>}} U doktorskoj tezi ''The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas'' (“Transformacija Mihailovićevog četničkog pokreta: Od rojalističkih jugoslovenskih snaga do srpske nacionalističke gerile“), odbranjenoj 2011. godine na [[Simon Fraser University]] u [[Britanska Kolumbija|Britanskoj Kolumbiji]] ([[Kanada]]), srpski istoričar [[Aleksandar Petrović (istoričar)|Aleksandar Petrović]], na osnovu jedne naredbe<ref>AVII, ČA, K—299, reg. br. 3/1.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_1_134.htm Izvod iz knjige poslatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 29. juna do 5. avgusta 1942. godine]</ref> Draže Mihailovića od 29. juna 1942. godine, izvlači sveobuhvatan zaključak o prirodi kolaboracije četnika s okupatorima i kvislinzima: {{izdvojeni citat|Iako je ovo očito bila Mihailovićeva direktiva jednom od njegovih zapovjednika u Srbiji, ta izjava je uhvatila samu suštinu četničke strateške linije razmišljanja u čitavoj okupiranoj Jugoslaviji. Budući da su bile dopuštene ‘sve prevare’, četnici su stupili u saradnju s njemačkim i italijanskim okupacijskim trupama, kao i sa njihovim domaćim kvislinzima u Srbiji, Crnoj Gori i NDH; četničke trupe pod ‘dvostrukim zapovjedništvom’ (nominalno zapovjedništvo [[Sile Osovine|Osovine]] i skriveno zapovjedništvo Mihailovića) krile su se pod raznim etiketama: [[Dobrovoljačka antikomunistička milicija|MVAC]] u italijanskim krajevima, [[Srpska državna straža|SDS]] pa čak i [[Četnici Koste Pećanca|Pećančeve trupe]] u Srbiji. Kao rezultat, Mihailović je, u teoriji, imao na raspolaganju značajne snage koje su nominalno pripadale taboru Osovine, ali spremne da se pridruže jezgru njegovih ‘ilegalnih’ trupa u trenutku kada se proglasi opšti ustanak.<ref>Aleksandar Petrovic, The Transformation of Mihailović’s Chetnik Movement: From Royalist Yugoslav Forces to Serb Nationalist Guerrillas (PhD Thesis), Simon Fraser University, Fall 2011, p. 100. <br /> ({{jez-eng|"Although this was clearly Mihailović’s directive to one of his commanders in Serbia, the statement captured the quintessential Chetnik strategic line of thinking throughout occupied Yugoslavia. Given that ‘all trickeries’ were allowed, the Chetniks entered into collaboration with German and Italian occupation troops as well as their domestic quislings in Serbia, Montenegro and the ISC; Chetnik troops under a ‘double command’ (Axis nominal command and Mihailović’s hidden command) were hiding under a variety of labels: MVAC in the Italian areas, the SSG and even Pećanac’s troops in Serbia. As a result, Mihailović, in theory, had a significant force at his disposal nominally belonging to the Axis camp, but ready to join his core ‘illegal’ troops the moment a general uprising was proclaimed."}})</ref>}} [[Bojan Dimitrijević]], saradnik [[Institut za savremenu istoriju|Instituta za savremenu istoriju]] u [[Beograd]]u, u analizi odnosa kvislinških vlasti u Srbiji prema četničkom pokretu u jesen 1942, kada Nijemci razoružavaju legalizovane Mihailovićeve i Pećančeve odrede, iznosi sljedeći zaključak: {{izdvojeni citat|Odnos JVuO s aparatom Vlade generala Nedića, pre svega sa snagama SDS i SGS, bio je kompleksan u ovom periodu i delikatan za razumevanje. Mnogi od Nedićevih pripadnika ovih delova bili su patrioti koji su pružali značajnu pomoć Mihailovićevoj organizaciji. Ove pristalice ravnogorske borbe činile su sve što je u njihovoj moći da pomognu JVuO.<ref>Бојан Б. Димитријевић, Војска Недићеве Србије 1941-1945, Институт за савремену историју, Београд, 2011, стр. 405.</ref>}} U doktorskoj disertaciji “Partizanski pokret u Srbiji 1941—1944“, srpskog istoričara mlađe generacije [[Nemanje Ž. Devića]], tvrdi se da [[Legalizacija četnika u Srbiji|legalizacija četnikâ]] kod Vlade nacionalnog spasa nije došla kao plod Mihailovićeve naredbe „već stihijski i u skladu sa shvatanjima stanja na terenu od strane pojedinih komandanata“, te da je „većina Mihailovićevih bližih saradnika i komandanata iz 1941. ostala (je) u ilegali“.<ref>Немања Девић, Партизански покрет у Србији: 1941–1944. Докторска дисертација, Универзитет у Београду, Филозофски факултет, 2019, стр. 280–281.</ref> Ipak, Dević ne poriče da je postojala sustavna kolaboracija pripadnika Mihailovićeve organizacije sa Nedićevim strukturama, često i na osnovi staleške solidarnosti među oficirima vojske, žandarmerije ili tajne službe prve Jugoslavije, a koji će po okupaciji otići u JVuO ili kvislinški tabor: {{izdvojeni citat|Tako dolazi i do procesa tzv. legalizacije, odnosno ulaska dela Mihailovićevih snaga u sastav oružanih snaga vlade generala Nedića... Za kontakt sa prvim Nedićevim snagama i ovog puta je poslužio Milan Kalabić; potom su se spone uspostavljale često i na ličnoj osnovi i kroz predratna poznanstva kolega i klasnih drugova... Oni koji su prišli Nediću, ušli su u već postojeće Pećančeve odrede, ili [su] raspoređeni u novu kategoriju ''nezavisnih četničkih odreda''. Nediću je ovaj proces dobro došao iz više razloga, ali najviše zbog priliva ljudstva koje je uključio u svoje planove i, prvenstveno, u borbu protiv partizana. Mihailović je, opet, korist ostvario time što je dobio svoje ljude duboko infiltrirane u okupacioni sistem, sa alibijem pred Nemcima, a koji će mu u narednom periodu biti od nemerljive vrednosti za dostavljanje oružja, municije, podataka... Međutim, kad se pojedini Mihailovićevi oficiri, pogotovo u zapadnoj Srbiji, budu uneli u ulogu Pećančevih i Nedićevih komandanata, ogreznuvši u kolaboraciju ili u vršenje zločina nad partizanima, čak ih i, zarobljene, predajući Nemcima – pa se 1943. vratiti u strukturu JVuO – to će stvoriti ogromne poteškoće ravnogorskoj organizaciji, jer se imidž kompromitovanih nije dao lako ispraviti. Jednom viđeni u društvu Nemaca, takvi oficiri bili su u narodu, čak i među ravnogorcima koji su 1941–1943. ostali u šumi, zauvek obeleženi kao sumnjivi i nepoželjni.}} U završnom poglavlju monografije o ratnom putu komandanta Prvog ravnogorskog korpusa [[Zvonimir Vučković|Zvonimira Vučkovića]], srpski istoričar dr Miloš Timotijević promatra odnos Milana Nedića i Dragoljuba Mihailovića kroz prizmu četničke kolaboracije sa okupatorima, za koju tvrdi da je isprva bila taktička, ali da je vremenom poprimila strateški karakter: {{izdvojeni citat|Slabost pokreta generala Mihailovića uslovila je taktičku saradnju sa svim protivnicima partizana, a u Srbiji i sa Nemcima. Prećutna legalizacija ravnogoraca kod vlade Milana Nedića omogućila je njihov biološki opstanak i uništavanje partizana 1942, a kontakti pojedinih komandanata sa okupatorom nisu bili samo vojne, već i obaveštajne prirode. Ti odnosi bili su duboki, razgranati, dugotrajni. Takva saradnja sa okupatorom nije bila incident i prolazna pojava, već opredeljenje da se uz pomoć Nemaca suzbije ili potpuno uništi suparnički partizanski pokret i spremno dočeka iskrcavanje zapadnih saveznika. Taktička saradnja na mnogim područjima prerasla je u strateško delovanje na samom terenu s ciljem progona komunista, što se najčešće pretvaralo u kažnjavanje njihovih simpatizera i porodica. Posledice takvog delovanja JVuO bile su katastrofalne po samu organizaciju generala Mihailovića, a na isti način narod je osuđivao preventivna ubistva partizana. I dalje ostaje otvoreno pitanje da li je to dovoljno da se ravnogorcima odrekne antifašistički karakter. [...] Milan Nedić i Dimitrije Ljotić optuživani su za otvorenu saradnju sa okupatorom i nacionalnu izdaju. Tek pod pritiskom partizana došlo je do saradnje u okviru „nacionalnog fronta“, pred sam kraj nemačke okupacije Srbije, nevoljno, nedosledno, i uz insistiranje na potpunoj kontroli ravnogoraca u sklopu zalaganja za vezivanje sa zapadnim saveznicima.<ref>Милош Тимотијевић, Звонко Вучковић — Ратна биографија (1941-1944): Расправа о проблемима прошлости и садашњости, ЈП Службени гласник, Београд, 2015, стр. 449, 451.</ref>}} U disertaciji “Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941—1944)“ odbranjenoj 2019. godine na [[Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu|Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu]], dr [[Rade Ristanović]], naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, piše da se saradnja četnika Draže Mihailovića sa Srpskom državnom stražom odvijala tokom čitavog perioda okupacije: {{izdvojeni citat|Srpska državna straža predstavljala je svojevrsnu čekaonicu, magacin i obaveštajni kanal za Ravnogorski pokret otpora tokom celokupnog perioda okupacije.<ref name="Rade Ristanović 1944">Rade Ristanović, Oblici otpora u okupiranom Beogradu (1941-1944). Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2019, str. 549.</ref>}} Dr [[Nebojša Stambolija]] tvrdi u svojoj disertaciji “Srpska državna straža 1942—1944.“ da je dinamiku odnosa ravnogorskih četnika i Nedićevih struktura diktirala „suprotnost javnog i tajnog delovanja“: {{izdvojeni citat|Odnos monarhističkog pokreta otpora pod vođstvom Draže Mihailovića i pripadnika Nedićevog aparata vlasti je tokom okupacije odlikovala suprotnost javnog i tajnog delovanja. Javno, organi kolaboracionističke vlade gotovo u jednaku ravan stavljaju „komuniste“ i „dražinovce“, čak ponekad ističući kao veću opasnost pokret Draže Mihailovića. Sa druge strane, tajno, veliki broj visokih predstavnika kolaboracionističkog aparata pomažu ravnogorski pokret na razne načine (obaveštajno, finansijski, materijalno, naoružanjem). Logistika za izvođenje ove „tajne“ saradnje bili su ljudi na terenu, pripadnici vladinih oružanih odreda, legalizovani četnici, žandarmerija, a nakon marta 1942. tu ulogu preuzimaju pripadnici Srpske državne straže.<ref name="Nebojša Stambolija 1944">Nebojša Stambolija, Srpska državna straža 1942-1944. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2019, str. 306.</ref>}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book|ref=harv|last=Живковић|first=Милутин Д.|title=Санџак 1941–1943|url=|year=2017|publisher=Филозофски Факултет, Универзитет у Београду|isbn=}} == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Povezano == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizacija četnika u Srbiji]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji 1941.]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] n9bmj1no1edxsv171c82gfzsvb6kz9q 0 178203 42586936 42558165 2026-05-03T08:52:26Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Radničko sveučilište Moša Pijade, Zagreb]] na [[Radnički univerzitet Moša Pijade Zagreb]]: Standardizacija: Prema raspravi na Pijaci 42558165 wikitext text/x-wiki {{Naselje (HR) | ime =Radničko narodno sveučilište Moša Pijade, Zagreb | ime_genitiv =Radničkog narodnog sveučilišta Moša Pijade, Zagreb | izvorno_ime = | slika_panorama =Niksic Kucan-Vukovarska.JPG | veličina_slike =280px | opis_slike =Zgrada ''Radničkog narodnog sveučilišta Moša Pijade'' | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info =[[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavija]] | utemeljenje_ime = | utemeljenje_datum = [[1945]]. | utemeljenje1_ime = }} '''Radničko narodno sveučilište Moša Pijade, Zagreb''' (skraćeno '''RANS Moša Pijade'''), bila je jedna od specijaliziranih institucija [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]], u ulici Proleterskih brigada 68 (''današnja Vukovarska'') u [[Zagreb]]u, nazvana po [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnom heroju]] [[Moša Pijade|Moši Pijadi]] . Prvenstvena zadaća sveučilišta bila je obrazovanje odraslih i već zaposlenih radnika za rad na složenijim poslovima, ali i širenje znanja i opće kulture svog stanovništva koja je djelovala od [[1950-e|1950-ih]] do početka [[1990-e|1990-ih]]. Pored te osnovne djelatnosti, bavila se i izdavaštvom i svim vidovima [[umetnost|umjetnosti]] (''[[teatar|kazalište]], [[film]], [[književnost]], [[poezija]], [[muzika]], [[ples]]''), pa i [[Politika|politikom]] i [[Filozof|filozofijom]]. == Historija nastanka == Narodne škole ([[Volksschule]]) zvane i Sirotinjske škole počele su nicati po [[nemačka|njemačkim]] zemljama ([[Pruska|Prusija]] - [[1717]].) da bi se u [[19. vijek]]u proširile i na [[Austro-Ugarska|Austro Ugarsku]] ([[1840]]). Taj val došao je i do Zagreba, tako da su tri tadašnja [[fakultet]]a; [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski]], [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravni]] i [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu|Bogoslovni]] donijela odluku o održavanju predavanja otvorenih za javnost - [[29. 11.|29. novembra]] [[1907]]. <ref name=puk/> iako je prvo predavanje - ''O postanku i padu osmanlijske sile'', održao [[historičar]] [[Ferdo Šišić]] tek u novembru [[1912]]. <ref name=puk/>Sve do kraja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] [[1918]]. predavanja otvorena za javnost u okviru Programa Narodnih sveučilišta održavana su glavnoj zgradi [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnog fakulteta]] na [[Trg maršala Tita (Zagreb)|Trgu maršala Tita]], za relativno uski krug zainteresiranih građana (praktički dobro stojeći krug građana) i zapravo nisu bila ni nalik orginalnim [[Volksschule]]. Nakon rata od [[1920]]. predavanja su održavana u dvorani ''Kemijskog zavoda'' na Marulićevom trgu. <ref name=puk/> Nakon što je donesen Zakon o narodnim školama [[1929]]. došlo je i do otvoranja većeg broja takvih ustanova. <ref name=nep/> === Osnivanje Radničkog sveučilišta Moša Pijade === Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] došlo je do pravog buma otvaranja Narodnih sveučilišta, tako da je praktički svaki tadašnji zagrebački rajon imao svoju zgradu Narodnog sveučilišta, a dotadašnjem glavnom sveučilištu pri univerzitetu je promjenjeno ime u Centralno narodno sveučilšte, te je ono došlo pod direktni nadzor tadašnjeg republičkog ministra prosvjete koji je propisao i nova pravila o radu. Od tad su te ustanove doista postale dostupne najširem sloju stanovništva, a u njihove odbore ušli su pored profesora i nastavnika i predstavnici javnih radnika, radničkih sindikata i samih učenika. Predavanja su, pored univerzitetskih i srednjoškolskih nastavnika, mogli održavati i drugi kvalificirani stručnjaci pa čak i dobro osposobljeni polaznici<ref name=puk/>, - jer je najurgentniji zadatak bio opismeniti stanovništvo (još krajem [[19. vijek]]a u Hrvatskoj je bilo 77,9% nepismenog odraslog stanovništva <ref name=nep>{{cite web | url =http://www.hsmuzej.hr/hrv/izlozbe_arhiva_09.asp | title =''ABC ZA ODRASLE'' | accessdate =26. 08. 2012 | language =hrvatski | publisher =Hrvatski školski muzej | archive-date =2012-12-24 | archive-url =https://web.archive.org/web/20121224025339/http://www.hsmuzej.hr/hrv/izlozbe_arhiva_09.asp | dead-url =yes }}</ref>) to se kasnije ([[1990-e|1990-ih]]) tumačilo željom tadašnjih [[Komunizam|komunista]] da na taj način omoguće pristup svojim aktivistima u te odbore radi ideološkog djelovanja. <ref name=puk>{{cite web | url =http://www.edukacija.hr/ustanova/pucko-otvoreno-uciliste-zagreb/19/ | title =''Riječ ravnatelja'' | accessdate =26. 08. 2012 | language =hrvatski | publisher =Edukacija.hr | archive-date =2012-04-28 | archive-url =https://web.archive.org/web/20120428203329/http://www.edukacija.hr/ustanova/pucko-otvoreno-uciliste-zagreb/19 | url-status =dead }}</ref> ''Radničko sveučilište Moša Pijade'' vremenom je izraslo u vrlo složenu ustanovu, sa brojnim organizacijskim jedinicima (kasnijim [[Organizacija udruženog rada|OOUR]]-ima<ref name=cekao>{{cite web | url =http://www.centrikulture.com/articles/Centar%20za%20kulturu%20i%20obrazovanje%20%22Zagreb%22/75 | title =''Centar za kulturu i obrazovanje Zagreb'' | accessdate =26. 08. 2012 | language =hrvatski | publisher =Cekao | archive-date =2012-04-05 | archive-url =https://web.archive.org/web/20120405205108/http://www.centrikulture.com/articles/Centar%20za%20kulturu%20i%20obrazovanje%20%22Zagreb%22/75 | dead-url =yes }}</ref>) razvilo je veliku izdavačku djelatnost, između ostalog izdavalo je i [[magazin|časopis]] [[15 dana]] od [[1957]]. <ref name=pet>{{cite web | url =http://www.pou.hr/nakladnistvo/casopis-15-dana | title =''Časopis 15 dana'' | accessdate =26. 08. 2012 | language =hrvatski | publisher =Pučko otvoreno učilište | archive-date =2012-08-07 | archive-url =https://web.archive.org/web/20120807021933/http://www.pou.hr/nakladnistvo/casopis-15-dana | dead-url =yes }}</ref> u njemu su se održavale brojne priredbe i manifestacije; između ostalog [[Muzički biennale Zagreb|Muzički biennale]]. <ref name=bienale>{{cite web | url =http://www.mbz.hr/hrv/arhiv/1963/novosti/2_muzicki_biennale_zagreb_1963 | title =''Muzički biennale Zagreb, 1963'' | accessdate =26. 08. 2012 | language =hrvatski | publisher =HDS }}{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>. Vremenom su se od početnog cilja za opismenjavanjem i doškolovavanjem, razvili brojni specijalizirani tečajevi, od priprema za polaganje [[vozački ispit|vozačkog ispita]] do prvih upoznavanja sa [[kompjuter|kompjutorima]] pa sve do fakultetskih programa - Viša škola za organizaciju rada, koja je danas postala Visoka poslovna škola Zagreb. '''Moša''' kako su je zagrepčani zvali postala je zaista živo okupljalište najrazličitijih slojeva građanstva, od najobičnijih radnika koji su se uhvatili programa opismenjavanja (ili željeli završiti gimnaziju) do visokih intelektulaca koji su dolazili u kasne večernje sate na program u [[Filmski klub RANS Moša Pijade|Filmskom klubu]] ili kasnije na predstave [[KPGT]]-a. Isto tako su se vremenom programi sve više komercijalizirali (jedno vrijeme u ''Moši'' je djelovao i disko klub), i sve više padali na teret polaznika, jer se tražilo da ''Moša'' sama sve više pokrije svoje troškove. Raskorak između želja i stvarnih mogućnosti društva, postajao je sve očitiji kasnih [[1980-e|1980-ih]] kad se ''Moša'' počela osipati i fizički raspadati. Od [[1990-e|1990-ih]] nastupa doba velike reorganizacije, koja se nije ogledala samo u promjeni naziva, jer se otad zove - '''Pučko otvoreno učilište''' (po starom), već i odnosu vlasti i društvene elite prema toj instituciji i besplatnom školovanju (danas praktički svi programi koštaju). <ref name=desnica>{{cite web | url =http://www.jutarnji.hr/david-maljkovic--desnicarskoj-vlasti-kultura-iz-komunizma-je-bezvrijedna-/906169/ | title =''David Maljković: Desničarskoj vlasti kultura iz komunizma je bezvrijedna'' | accessdate =26. 08. 2012 | language =hrvatski | publisher =Jutarnji List | archive-date =2012-04-14 | archive-url =https://web.archive.org/web/20120414213822/http://www.jutarnji.hr/david-maljkovic--desnicarskoj-vlasti-kultura-iz-komunizma-je-bezvrijedna-/906169/ | dead-url =yes }}</ref> Ono što je pravi paradoks, da su mnogi pripadnici te društvene elite, koja je tako lako odlučila da se stane na kraj - ''Moši'' i politici znanja za sve, nekad i sami bili polaznici nekog od programa ''Moše'' i tako se utrpali u krug društvene elite. === Izgradnja nove zgrade Radničkog sveučilišta === Sredinom [[1950-e|1950-ih]] odlučeno je da se nova zgrada za tadašnje Centralno narodno sveučilište izgradi na novom [[bulevar]]u Ulici proleterskih brigada u Zagrebu (današnja Ulica grada Vukovara), najzamašnijeg urbanističkog pothvata u Hrvatskoj toga doba. Nova zgrada morala je zadovoljiti potrebe za oko oko 340 nastavnika i nekoliko hiljada polaznika, koji su na brojnim tečajevima stjecali raznovrsna stručna znanja, pored tog predviđene su i dvije dvorane za kulturno umjetničke programe i filmske projekcije. <ref name=nino/> Zbog tog je [[1955]]. raspisan natječaj, na kom su pobijedili [[arhitekt]]i [[Ninoslav Kučan]] i [[Radovan Nikšić]]. Zgrada je dovršena [[1961]]. a otvorio ju je osobno predsjednik [[Josip Broz Tito]] 10. rujna<ref>[http://foto.mij.rs/site/gallery/4777/allphotos Svečano otvaranje radničkog univerziteta "Moša Pijade" u Zagrebu]. foto.mij.rs</ref>. Njeni autori (Ninoslav Kučan, Radovan Nikšić i [[Bernardo Bernardi]] - enterijer) iste su godine dobili [[Nagrada Grada Zagreba|Nagradom Grada Zagreba]]. <ref name=nino>{{cite web | url =http://www.muzej-rijeka.hr/ninoslav-kucan/izlozba.htm | title =''Radničko sveučilište u Zagrebu'' | accessdate =26. 08. 2012 | language =hrvatski | publisher =Muzej grada Rijeke | archive-date =2012-03-05 | archive-url =https://web.archive.org/web/20120305133208/http://www.muzej-rijeka.hr/ninoslav-kucan/izlozba.htm | dead-url =yes }}</ref> Ispred zgrade postavljen je spomenik [[Moša Pijade|Moši Pijadi]], rad [[Antun Augustinčić|Antuna Augustinčića]] koji je [[1993]]. premješten na današnju lokaciju na Bukovačku cestu 55 ispred Doma zaklade Lavoslava Schwarza. <ref name=mosa>{{cite web | url =http://www.zagrebacki.info/2012/04/mosa-pijade.html | title =''Moša Pijade'' | accessdate =26. 08. 2012 | language =hrvatski | publisher =Zagrebacki.info | archive-date =2015-09-10 | archive-url =https://web.archive.org/web/20150910003832/http://www.zagrebacki.info/2012/04/mosa-pijade.html | dead-url =yes }}</ref> == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.edukacija.hr/ustanova/pucko-otvoreno-uciliste-zagreb/19/ Stranice Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, nasljednika nekadašnjeg Radničkog narodnog sveučilišta Moša Pijade]{{Dead link|date=February 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://rdap02pxdu.dev.oclc.org:6251/identities/lccn-n85-216351 Publicistika RANSA na portalu Online Computer Library Center, Inc.]{{Dead link|date=October 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} [[Kategorija:Kultura u Zagrebu]] [[Kategorija:Historija Jugoslavije]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj]] og3elif6jryz98tua74h6dhousyjdag 0 183878 42586965 42093543 2026-05-03T09:11:27Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 42586965 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 0 183918 42586967 42093545 2026-05-03T09:11:32Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 42586967 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 0 183919 42586968 42093548 2026-05-03T09:11:37Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 42586968 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 0 189482 42586969 42093551 2026-05-03T09:11:42Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 42586969 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 0 189599 42586895 42491213 2026-05-03T02:36:15Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586895 wikitext text/x-wiki {{about|boljševičkoj kampanji u periodu građanskog rata (1918–1922)|staljinističku kampanju 1930-ih|Velika čistka|ostalo|Crveni teror (razvrstavanje)}} '''Crveni teror''' ({{lang-ru|красный террор}}) je izraz koji u širem smislu označava [[strahovlada|strahovladu]], odnosno kampanje masovnog zatvaranja i vansudskih [[fizička likvidacija|likvidacija]] koje su [[boljševizam|boljševičke]] vlasti [[Sovjetska Rusija|Sovjetske Rusije]] za vrijeme [[ruski građanski rat|građanskog rata]] od 1918. do 1922. provodile nad "[[klasni neprijatelj|klasnim neprijateljima]]", odnosno istaknutim pripadnicima ruskog [[plemstvo|plemstva]], [[buržoazija|buržoazije]], te svim osobama koje su podržavale ili za koje se pretpostavljalo da bi mogli podržavati [[kontrarevolucija|kontrarevoluciju]] (kao što su bivši [[Rusko Carstvo|carski]] oficiri, državni službenici, svećenici, [[kozaci]], [[kulak|kulaci]] i dr.). U užem smislu se taj izraz, prije svega u [[sovjetska historiografija|sovjetskoj historiografiji]] odnosi na kampanju koju je 2. septembra 1918. službeno objavio predsjednik Sovjetske Rusije [[Jakov Sverdlov]], a tri dana kasnije odobrio [[Savjet narodnih komesara RSFSR]] kao reakciju na neuspjeli atentat [[Fani Kaplan]] na [[Lenjin]]a i ubistvo šefa petrogradske Čeke [[Mojsej Uricki|Mojseja Urickija]] u prethodnom mjesecu. Iako je ta kampanja službeno okončana u oktobru, u manjem ili većem omjeru se nastavila sve do samog završetka građanskog rata te formalne uspostave [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] 1922. == Povezano == * [[Gulag]] * [[Revolucionarni teror]] * [[Bijeli teror]] == Vanjske veze == * [http://www.lib.ru/POLITOLOG/MELGUNOW/terror.txt С. П. Мельгунов. Красный террор в России] * [http://lib.ru/HISTORY/FELSHTINSKY/krasnyjterror1.txt Красный террор в годы Гражданской войны: По материалам Особой следственной комиссии по расследованию злодеяний большевиков.] Под ред. докторов исторических наук [[Фельштинский, Юрий Георгиевич|Ю. Г. Фельштинского]] и Г. И. Чернявского / London, 1992. * [http://www.archive.org/details/pamiatipogibshik00astr Н. И. Астров. Памяти погибших.] * [http://www.lib.ru/HISTORY/FELSHTINSKY/gpu.txt Ю. Фельштинский «ВЧК/ГПУ Документы и материалы»] * [http://www.swolkov.org/doc/kt/index.htm Красный террор в годы гражданской войны. Документы и фотографии.] * ''[[Семёнов, Юрий Иванович|Ю. И. Семёнов]]'' [http://scepsis.ru/library/id_423.html «Белое дело против красного дела»] — работа, затрагивающая соотношение масштабов красного и белого террора * [https://web.archive.org/web/20041026173352/http://www.hro.org/ngo/memorial/1920/doc.htm Документы о красном терроре в Рязанской губернии] * [http://www.rusidea.org/?a=25081903 Крестьянско-большевицкая война на Тамбовщине.] * [http://www.ihst.ru/projects/sohist/document/deport/lenin22.htm Записка В. И. Ленина Ф. Э. Дзержинскому.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121003030332/http://www.ihst.ru/projects/sohist/document/deport/lenin22.htm |date=2012-10-03 }} * [http://socialist.memo.ru/index.htm Российские социалисты и анархисты после октября 1917 г.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110131012727/http://socialist.memo.ru/index.htm |date=2011-01-31 }} * [http://kprf.ru/rus_soc/67453.html «Правда»: Ленин в расстреле царской семьи не виновен! Сенсационное интервью старшего следователя по особо важным делам ГСУ СК при Прокуратуре Российской Федерации В. Н. Соловьёва] * [http://his.1september.ru/article.php?ID=200002101 Юрий КОЖИН.Заложники в годы гражданской войны в России] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110217132846/http://his.1september.ru/article.php?ID=200002101 |date=2011-02-17 }} [[Kategorija:Ruski građanski rat]] [[Kategorija:Ruska revolucija]] fgjkpiac7gqoy8hil9ogxu9ae1084gx 2 205351 42586819 42586630 2026-05-02T13:53:27Z Edgar Allan Poe 29250 /* Sport */ 42586819 wikitext text/x-wiki <center> <div style="font-family: Optima, Trebuchet MS, sans-serif"> <div style="background:white; border:thin solid blue; padding:;.1em; margin: 0em 1em 1em 1em"> <div style="border: thick solid #DDDDCC;thin solid yellow"> <div style="border: thin solid blue; padding-top:.6em"> {| style="font-family:Optima, Trebuchet MS, sans-serif;" | <center>[[File:Edgar Allan Poe 2.jpg|96px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe]]</center> | <center>[[File:Denis Diderot by Louis-Michel van Loo.jpg|96px|link=Razgovor sa korisnikom:Edgar Allan Poe]]</center> | <center>[[File:Piet Mondrian and Pétro van Doesburg.jpg|x120px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi]]</center> | <center>[[File:Benedetto da maiano, incoronazione di ferdinando I d'aragona e sei musici, 1490 ca., 01.JPG|x120px|link=Korisnik:Edgar Allan Poe/Nagrade]]</center> |- | style="margin-top:-.5em" | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe|Korisnička stranica]]</center> | <center>[[Razgovor sa korisnikom:Edgar Allan Poe|Razgovor]]</center> | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi|Doprinosi]]</center> | <center>[[Korisnik:Edgar Allan Poe/Nagrade|Nagrade]]</center> |- | colspan=7 | <hr> |- | colspan=7 style="padding:.3em; font-family:Helvetica, Arial, Verdana, sans-serif" | <center>'''Poruku mi možete ostaviti [https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Razgovor_sa_korisnikom:Edgar_Allan_Poe&action=edit&section=new ovdje]'''</center> |} </div> </div> </div> </div> </center> Ovdje se nalazi '''popis članaka koje sam napisao ili nadopunio''' tokom svog rada na ovoj Wikipediji, poredan tematski. ==Književnost== {| style="border-spacing: 2px; border: 1px solid darkgray;" width="100%" |- ! style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" colspan="5" | '''Književnost''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Općenito''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Ekspresionizam]] • {{small|2.}} [[Gotička fikcija]] • {{small|3.}} [[Humanizam]] • {{small|4.}} [[Klasicizam]] • {{small|5.}} [[Galgenhumor]] • {{small|6.}} ''[[Nouveau roman]]'' • {{small|7.}} [[Južnjačka gotika]] • {{small|8.}} [[Struja svijesti (književnost)|Struja svijesti]] • {{small|9.}} [[Izgubljeni grad (fikcija)]] • {{small|10.}} [[Čehovljev pištolj]] |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Književne nagrade''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Nagrada Agatha]] • {{small|2.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] • {{small|3.}} [[NIN-ova nagrada]] • {{small|4.}} [[Velika nagrada za teatar Francuske akademije]] |- ! style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" colspan="5" | '''Nacionalne književnosti''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid silver; background-color:#AAD0FF;" width="15%"| '''Općenito''' | style="font-size:smaller; text-align: left"colspan="4"| {{small|1.}} [[Kostarikanska književnost]] |- ! style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5" | {{flagicon|ENG}} '''Engleska književnost''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="15%"| '''Autori''' | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="4"| {{small|1.}} [[Douglas Adams]] • {{small|2.}} [[Jane Austen]] • {{small|3.}} [[George Bellairs]] • {{small|4.}} [[Anne Brontë]] • {{small|5.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lewis Carroll]] • {{small|6.}} [[Geoffrey Chaucer]] • {{small|7.}} [[Gilbert Keith Chesterton]] • {{small|8.}} [[Agatha Christie]] • {{small|9.}} [[Daniel Defoe]] • {{small|10.}} [[Adrian Conan Doyle]] • {{small|11.}} [[Arthur Conan Doyle]] • {{small|12.}} [[Gervase od Tilburyja]] • {{small|13.}} [[John le Carré]] • {{small|14.}} [[Karoline Leach]] • {{small|15.}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Bertrand Russell]] • {{small|16.}} [[Edgar Wallace]] • {{small|17.}} [[Tom Stoppard]] |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5"| '''Djela''' |- | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="2" rowspan="2" | # ''[[Titus Andronicus]]'' # ''[[A Christmas Carol]]'' # ''[[Through the Looking-Glass]]'' ("[[The Walrus and the Carpenter]]" • "[[Haddocks' Eyes]]") # ''[[Euclid and his Modern Rivals]]'' # ''[[The Nursery "Alice"]]'' # [[:kategorija:Djela Agathe Christie|djela Agathe Christie]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ten Little Niggers]]'') # ''[[The Floating Admiral]]'' # ''[[Animal Farm]]'' # ''[[Our Story (knjiga)|Our Story]]'' # ''[[Born Fighter]]'' # ''[[My Story (Ronnie Kray)|My Story]]'' # ''[[In the Shadow of the Dreamchild]]'' # ''[[A Way of Life: Over Thirty Years of Blood, Sweat and Tears]]'' # ''[[The Constant Gardener]]'' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="3"| '''Sherlock Holmes''' |- | style="font-size:smaller; text-align: left" colspan="3" | "[[How Watson Learned the Trick]]" • ''[[The Adventures of Sherlock Holmes]]'' ("[[A Scandal in Bohemia]]" • "[[The Adventure of the Red-Headed League|The Red-Headed League]]" • "[[The Man with the Twisted Lip]]" • "[[The Adventure of the Copper Beeches|The Copper Beeches]]" • "[[The Adventure of the Blue Carbuncle|The Blue Carbuncle]]" • "[[The Adventure of the Speckled Band|The Speckled Band]]" • "[[The Adventure of the Noble Bachelor|The Noble Bachelor]]" • "[[The Boscombe Valley Mystery]]" • "[[A Case of Identity]]" • "[[The Adventure of the Beryl Coronet|The Beryl Coronet]]" • "[[The Adventure of the Engineer's Thumb|The Engineer's Thumb]]" • "[[The Five Orange Pips]]") • ''[[The Memoirs of Sherlock Holmes]]'' ("[[Silver Blaze]]" • "[[The Adventure of the Cardboard Box|The Cardboard Box]]" • "[[The Adventure of the Yellow Face|The Yellow Face]]" • "[[The Adventure of the Stockbroker's Clerk|The Stockbroker's Clerk]]" • "[[The Adventure of the Gloria Scott|The ''Gloria Scott'']]" • "[[The Adventure of the Reigate Squire|The Reigate Squire]]" • "[[The Adventure of the Musgrave Ritual|The Musgrave Ritual]]" • "[[The Adventure of the Crooked Man|The Crooked Man]]" • "[[The Adventure of the Resident Patient|The Resident Patient]]" • "[[The Adventure of the Greek Interpreter|The Greek Interpreter]]" • "[[The Adventure of the Naval Treaty|The Naval Treaty]]" • "[[The Final Problem]]") • ''[[The Return of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Empty House|The Empty House]]" • "[[The Adventure of the Norwood Builder|The Norwood Builder]]" • "[[The Adventure of the Dancing Men|The Dancing Men]]" • "[[The Adventure of the Solitary Cyclist|The Solitary Cyclist]]" • "[[The Adventure of the Priory School|The Priory School]]" • "[[The Adventure of Black Peter|Black Peter]]" • "[[The Adventure of Charles Augustus Milverton|Charles Augustus Milverton]]" • "[[The Adventure of the Six Napoleons|The Six Napoleons]]" • "[[The Adventure of the Three Students|The Three Students]]" • "[[The Adventure of the Golden Pince-Nez|The Golden Pince-Nez]]" • "[[The Adventure of the Missing Three-Quarter|The Missing Three-Quarter]]" • "[[The Adventure of the Abbey Grange|The Abbey Grange]]" • "[[The Adventure of the Second Stain|The Second Stain]]") • ''[[His Last Bow]]'' ("[[The Adventure of Wisteria Lodge|Wisteria Lodge]]" • "[[The Adventure of the Red Circle|The Red Circle]]" • "[[The Adventure of the Bruce-Partington Plans|The Bruce-Partington Plans]]" • "[[The Adventure of the Dying Detective|The Dying Detective]]" • "[[The Disappearance of Lady Frances Carfax|Lady Frances Carfax]]" • "[[The Adventure of the Devil's Foot|The Devil's Foot]]" • "[[His Last Bow (priča)|His Last Bow]]") • ''[[The Case-Book of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Mazarin Stone|The Mazarin Stone]]" • "[[The Problem of Thor Bridge|Thor Bridge]]" • "[[The Adventure of the Creeping Man|The Creeping Man]]" • "[[The Adventure of the Sussex Vampire|The Sussex Vampire]]" • "[[The Adventure of the Three Garridebs|The Three Garridebs]]" • "[[The Adventure of the Illustrious Client|The Illustrious Client]]" • "[[The Adventure of the Three Gables|The Three Gables]]" • "[[The Adventure of the Blanched Soldier|The Blanched Soldier]]" • "[[The Adventure of the Lion's Mane|The Lion's Mane]]" • "[[The Adventure of the Retired Colourman|The Retired Colourman]]" • "[[The Adventure of the Veiled Lodger|The Veiled Lodger]]" • "[[The Adventure of Shoscombe Old Place|Shoscombe Old Place]]") • ''[[The Valley of Fear]]'' • ''[[A Study in Scarlet]]'' • ''[[The Sign of the Four]]'' • ''[[The Hound of the Baskervilles]]'' ---- {{small|1.}} ''[[The Exploits of Sherlock Holmes]]'' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" colspan="5"| '''Likovi i franšize''' |- style="text-align: center;" | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Sherlock Holmes''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Agatha Christie''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''''Harry Potter''''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Carrollova ''Alice''''' | style="border: 1px solid #C8102E; background-color:white; color:#C8102E;" width="20%"| '''Ostalo''' |- style="font-size:smaller; text-align: left" | | # [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes]] # [[Dr. Watson]] # [[Sebastian Moran]] # [[Inspektor Lestrade]] # [[Mycroft Holmes]] # [[Profesor Moriarty]] # [[Irene Adler]] # [[Mary Morstan]] ---- # [[Klub Diogenes]] | # [[Hercule Poirot]] # [[Miss Marple]] # [[Tommy i Tuppence]] # [[Viši inspektor Japp]] # [[Arthur Hastings]] # [[Parker Pyne]] # [[Ariadne Oliver]] # [[Gospođica Lemon]] | # [[Sirius Black]] # [[Remus Lupin]] # [[Severus Snape]] # [[Armando Dippet]] # [[Gabrielle Delacour]] # [[Alastor Moody]] # [[Barty Crouch]] # [[Phineas Nigellus Black]] | # [[Jubjub]] # [[Bijeli Skakač (Through the Looking-Glass)|Bijeli Skakač]] # [[Ovca (Through the Looking-Glass)|Ovca]] # [[Crveni Kralj (Through the Looking-Glass)|Crveni Kralj]] # [[Grifon (Alice's Adventures in Wonderland)|Grifon]] # [[Alice (Alice's Adventures in Wonderland)|Alice]] # [[Ludi Šeširdžija]] # [[Gusjenica (Alice's Adventures in Wonderland)|Gusjenica]] | # [[James Bond (lik)]] |} ===Engleska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja engleske književnosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |belowstyle= text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Gervase Tilburyski]] • [[Geoffrey Chaucer]] • [[Daniel Defoe]] • [[Jane Austen]] • [[Anne Brontë]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lewis Carroll]] • [[Arthur Conan Doyle]] • [[Gilbert Keith Chesterton]] • [[Edgar Wallace]] • [[Adrian Conan Doyle]] • [[Agatha Christie]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Bertrand Russell]] • [[George Bellairs]] • [[Douglas Adams]] • [[John le Carré]] • [[Karoline Leach]] |group2 = Djela |list2= ''[[A Christmas Carol]] • [[Through the Looking-Glass]] ''("[[The Walrus and the Carpenter]]" • "[[Haddocks' Eyes]]")'' • [[Euclid and his Modern Rivals]] • [[The Nursery "Alice"]] • [[A Study in Scarlet]] • [[The Sign of the Four]] • [[The Hound of the Baskervilles]] • [[The Floating Admiral]] • ''[[:kategorija:Djela Agathe Christie|Djela Agathe Christie]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ten Little Niggers]]'')'' • [[Animal Farm]] • [[The Exploits of Sherlock Holmes]] • [[Our Story (knjiga)|Our Story]] • [[Born Fighter]] • [[A Way of Life: Over Thirty Years of Blood, Sweat and Tears]] • [[My Story (Ronnie Kray)|My Story]] • [[In the Shadow of the Dreamchild]] • [[The Constant Gardener]]'' • "[[How Watson Learned the Trick]]" • ''[[The Adventures of Sherlock Holmes]]'' ("[[A Scandal in Bohemia]]" • "[[The Adventure of the Red-Headed League|The Red-Headed League]]" • "[[The Man with the Twisted Lip]]" • "[[The Adventure of the Copper Beeches|The Copper Beeches]]" • "[[The Adventure of the Blue Carbuncle|The Blue Carbuncle]]" • "[[The Adventure of the Speckled Band|The Speckled Band]]" • "[[The Adventure of the Noble Bachelor|The Noble Bachelor]]" • "[[The Boscombe Valley Mystery]]" • "[[A Case of Identity]]" • "[[The Adventure of the Beryl Coronet|The Beryl Coronet]]" • "[[The Adventure of the Engineer's Thumb|The Engineer's Thumb]]" • "[[The Five Orange Pips]]") • ''[[The Memoirs of Sherlock Holmes]]'' ("[[Silver Blaze]]" • "[[The Adventure of the Cardboard Box|The Cardboard Box]]" • "[[The Adventure of the Yellow Face|The Yellow Face]]" • "[[The Adventure of the Stockbroker's Clerk|The Stockbroker's Clerk]]" • "[[The Adventure of the Gloria Scott|The ''Gloria Scott'']]" • "[[The Adventure of the Reigate Squire|The Reigate Squire]]" • "[[The Adventure of the Musgrave Ritual|The Musgrave Ritual]]" • "[[The Adventure of the Crooked Man|The Crooked Man]]" • "[[The Adventure of the Resident Patient|The Resident Patient]]" • "[[The Adventure of the Greek Interpreter|The Greek Interpreter]]" • "[[The Adventure of the Naval Treaty|The Naval Treaty]]" • "[[The Final Problem]]") • ''[[The Return of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Empty House|The Empty House]]" • "[[The Adventure of the Norwood Builder|The Norwood Builder]]" • "[[The Adventure of the Dancing Men|The Dancing Men]]" • "[[The Adventure of the Solitary Cyclist|The Solitary Cyclist]]" • "[[The Adventure of the Priory School|The Priory School]]" • "[[The Adventure of Black Peter|Black Peter]]" • "[[The Adventure of Charles Augustus Milverton|Charles Augustus Milverton]]" • "[[The Adventure of the Six Napoleons|The Six Napoleons]]" • "[[The Adventure of the Three Students|The Three Students]]" • "[[The Adventure of the Golden Pince-Nez|The Golden Pince-Nez]]" • "[[The Adventure of the Missing Three-Quarter|The Missing Three-Quarter]]" • "[[The Adventure of the Abbey Grange|The Abbey Grange]]" • "[[The Adventure of the Second Stain|The Second Stain]]") • ''[[His Last Bow]]'' ("[[The Adventure of Wisteria Lodge|Wisteria Lodge]]" • "[[The Adventure of the Red Circle|The Red Circle]]" • "[[The Adventure of the Bruce-Partington Plans|The Bruce-Partington Plans]]" • "[[The Adventure of the Dying Detective|The Dying Detective]]" • "[[The Disappearance of Lady Frances Carfax|Lady Frances Carfax]]" • "[[The Adventure of the Devil's Foot|The Devil's Foot]]" • "[[His Last Bow (priča)|His Last Bow]]") • ''[[The Case-Book of Sherlock Holmes]]'' ("[[The Adventure of the Mazarin Stone|The Mazarin Stone]]" • "[[The Problem of Thor Bridge|Thor Bridge]]" • "[[The Adventure of the Creeping Man|The Creeping Man]]" • "[[The Adventure of the Sussex Vampire|The Sussex Vampire]]" • "[[The Adventure of the Three Garridebs|The Three Garridebs]]" • "[[The Adventure of the Illustrious Client|The Illustrious Client]]" • "[[The Adventure of the Three Gables|The Three Gables]]" • "[[The Adventure of the Blanched Soldier|The Blanched Soldier]]" • "[[The Adventure of the Lion's Mane|The Lion's Mane]]" • "[[The Adventure of the Retired Colourman|The Retired Colourman]]" • "[[The Adventure of the Veiled Lodger|The Veiled Lodger]]" • "[[The Adventure of Shoscombe Old Place|Shoscombe Old Place]]") • ''[[The Valley of Fear]]'' • ''[[Titus Andronicus]]'' |group3 = Likovi |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = Holmes |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes]] • [[Dr. Watson]] • [[Sebastian Moran]] • [[Inspektor Lestrade]] • [[Mycroft Holmes]] • [[Profesor Moriarty]] • [[Irene Adler]] • [[Mary Morstan]] |group2 = ''Harry Potter'' |list2= [[Sirius Black]] • [[Remus Lupin]] • [[Severus Snape]] • [[Armando Dippet]] • [[Gabrielle Delacour]] • [[Alastor Moody]] • [[Barty Crouch]] • [[Phineas Nigellus Black]] |group3 = ''Alice'' |list3= [[Jubjub]] • [[Bijeli Skakač (Through the Looking-Glass)|Bijeli Skakač]] • [[Ovca (Through the Looking-Glass)|Ovca]] • [[Crveni Kralj (Through the Looking-Glass)|Crveni Kralj]] • [[Grifon (Alice's Adventures in Wonderland)|Grifon]] • [[Alice (Alice's Adventures in Wonderland)|Alice]] • [[Ludi Šeširdžija]] • [[Gusjenica (Alice's Adventures in Wonderland)|Gusjenica]] |group4 = Christie |list4= [[Hercule Poirot]] • [[Miss Marple]] • [[Tommy i Tuppence]] • [[Viši inspektor Japp]] • [[Arthur Hastings]] • [[Parker Pyne]] • [[Ariadne Oliver]] • [[Gospođica Lemon]] }} |group4=Ostalo |list4= [[Klub Diogenes]] |below= }} ===Francuska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja francuske književnosti |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF;background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |above= [[Francuska književnost|<span style="color:white">Francuska književnost</span>]] |group1 = Pisci |list1= ''[[La Pléiade]]'' ([[Pierre de Ronsard]] • [[Joachim du Bellay]]) • [[Margarita od Navarre]] • [[Clément Marot]] • [[Théodore-Agrippa d'Aubigné]] • [[Jean de La Fontaine]] • [[Molière]] • [[Alphonse de Lamartine]] • [[Alexandre Dumas (sin)|Alexandre Dumas, ''fils'']] • [[Alexandre Dumas (otac)|Alexandre Dumas, ''père'']] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Victor Hugo]] • [[Sully Prudhomme]] • [[Frédéric Mistral]] • [[Louis Aragon]] • [[Roger Martin du Gard]] • [[Eugène Ionesco]] • [[Jean-Paul Sartre]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Albert Camus]] • [[Jacques Prévert]] • [[François Villon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[André Malraux]] • [[Jean Genet]] • [[Max Jacob]] • [[François-René de Chateaubriand]] • [[Pierre-Augustin Caron de Beaumarchais]] • [[George Sand]] • [[Paul Claudel]] • [[François Mauriac]] • [[Patrick Modiano]] • [[Romain Rolland]] • [[Claude Simon]] • [[Saint-John Perse]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Jean Anouilh]] |group2 = Djela |list2= ''[[La Chanson de Roland]] • [[Roman de la Rose]] • [[L'Avare ou l'École du mensonge]] • [[Bug-Jargal]] • [[Le Rhin]] • [[Torquemada (drama)|Torquemada]] • [[L'Éducation sentimentale]] • [[Madame Bovary]] • [[Les Rougon-Macquart, Histoire naturelle et sociale d'une famille sous le Second Empire]] ''(''[[Germinal]] • [[Nana (roman)|Nana]]'')'' • [[La Nausée]] • ''[[:Kategorija:Djela Eugènea Ionescoa|djela Eugènea Ionescoa]]'' • [[En attendant Godot]]'' • ''[[À l'échelle humaine]]'' • [[:Kategorija:Djela Andréa Malrauxa|djela Andréa Malrauxa]] • ''[[Le Barbier de Séville]]'' • ''[[Le Mariage de Figaro]]'' • ''[[La Mère coupable]]'' • ''[[Hernani (drama)|Hernani]]'' • "[[Le Bateau ivre]]" • ''[[Les Fleurs du mal]]'' • [[:Kategorija:Djela Jeana Anouilha|djela Jeana Anouilha]] (osim ''Becketa''; [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Antigone]]'') |below= [[Emma Bovary|<span style="color:white">Emma Bovary</span>]] • [[Bérenger|<span style="color:white">Bérenger</span>]] }} ===Ruska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja ruske književnosti |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |above= [[Ruska književnost|<span style="color:white">Ruska književnost</span>]] (nedovršeno) |group1 = Pisci |list1= [[Ivan Krilov]] • [[Ivan Gončarov]] • [[Aleksandar Blok]] • [[Isak Babelj]] • [[Andrej Platonov]] • [[Danil Harms]] • [[Mihail Šolohov]] • [[Vladimir Dudincev]] • [[Eduard Limonov]] |group2 = Djela |list2= ''[[Šinelj]] • [[Zločin i kazna]] • [[Tri sestre]]'' |below= }} ===Američka književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja američke književnosti |abovestyle=text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |belowstyle= text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |groupstyle = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edgar Allan Poe]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Smrt Edgara Allana Poea|smrt]] • [[Bibliografija Edgara Allana Poea|bibliografija]]) • [[Emily Dickinson]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[William Faulkner]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[H. P. Lovecraft]] ([[:Kategorija:H. P. Lovecraft|kategorija]]) |group2 = Djela |list2= ''[[The Raven]] • [[The Murders in the Rue Morgue]] • [[The Narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket]] • [[Adventures of Huckleberry Finn]] • [[The Da Vinci Code]] • [[Franz Kafka: The Office Writings]]'' • [[:Kategorija:Djela Williama Faulknera|djela Williama Faulknera]] |below= [[Auguste Dupin|<span style="color:white">C. Auguste Dupin</span>]] • [[Yoknapatawpha|<span style="color:white">Yoknapatawpha</span>]] • [[Obitelj Compson|<span style="color:white">Obitelj Compson</span>]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Ono (lik)|{{color|white|Ono}}]] }} ===Japanska književnost=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi s područja japanske književnosti |abovestyle=text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |belowstyle= text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |above= |group1 = Pisci |list1= [[Chikamatsu Monzaemon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edogawa Ranpo]] • [[Shūji Terayama]] • [[Project Itō]] • [[Sanjūgo Naoki]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Osamu Dazai]] ([[Samoubojstvo Osamua Dazaija|suicid]] • [[:Kategorija:Djela Osamua Dazaija|djela]]) • [[Shizuko Ōta]] |group2 = Djela |list2= "[[Ningen Isu]]" • "[[Rashōmon]]" • ''[[Noruwei no Mori]]'' • ''[[Nihon Ōdai Ichiran]]'' • [[Bibliografija Osamua Dazaija]] ([[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Ningen Shikkaku]]'') |below= [[Kogorō Akechi|{{color|red|Kogorō Akechi}}]] • ''[[Buraiha|{{color|red|Buraiha}}]]'' • [[Ja-roman|{{color|red|Ja-roman}}]] • ''[[Shayō-zoku|{{color|red|Shayō-zoku}}]]'' • [[Yōzō Ōba|{{color|red|Yōzō Ōba}}]] }} ===Ostalo=== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Ostali doprinosi s područja književnosti |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |above= |group1 = Afrika |list1= {{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|ANG}} Angola}} |group1style = background-color:#d81e05; color:yellow; text-align:center; border:1px solid black; |list1=[[José Luandino Vieira]] • [[Pepetela]] |group2 = {{flagicon|GAN}} Gana |group2style = text-align:center; background:yellow; color:black; border: 1px solid black; |list2=[[J. E. Casely Hayford]] |group3 = {{flagicon|TOG}} Togo |group3style = text-align:center; background:#FFCE00; color:#006A4E; border: 1px solid #006A4E; |list3=[[Félix Couchoro]] }} |group2 = Amerike |group2style = |list2= {{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|BRA}} Brazil}} |group1style = background-color:#FFCC29; color:#3E4095; text-align:center; border:1px solid #00A859; |list1=[[Machado de Assis]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|KUB}} Kuba}} |group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid red; |list2=[[Nicolás Guillén]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} |group3style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list3=[[Rufino Blanco-Fombona]] |group4 = {{nowrap|{{flagicon|HON}} Honduras}} |group4style = background-color:#0073CF; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list4=[[Argentina Díaz Lozano]] • [[Froylán Turcios]] • [[Lucila Gamero de Medina]] |group5 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} |group5style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list5=[[Bernardo Ashetu]] • [[Johanna Schouten-Elsenhout]] }} |group3 = Azija |group3style = |list3= {{Navbox subgroup |group1 = {{flagicon|IZR}} Izrael |group1style = text-align:center; color:blue; background:white; border:1px solid blue; |list1= [[Shmuel Yosef Agnon]] |group2 = {{flagicon|KIN}} Kina |group2style = text-align:center; background:#DD0000; color:gold; border: 1px solid silver; |list2= [[Gao Xingjian]] • [[Mo Yan]] |group3 = {{flagicon|SJKOR}} Sjeverna Koreja |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid #0073CF; |list3=''[[Segi wa tŏburŏ]]'' |group4 = {{flagicon|Kambodža}} Kambodža |group4style = text-align:center; background:blue; color: white; border:1px solid red; |list4=''[[Reamker]]'' • [[Preah Ko i Preah Keo]] • [[Kmerski teatar sjena]] }} |group4 = Europa |group4style = |list4= {{Navbox subgroup |group1 = {{flagicon|AUT}} Austrija |group1style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid silver; |list1= [[Karl Bruckner]] |group2 = {{flagicon|ČEŠ}} Češka |group2style = text-align:center; color:white; background:#DD0000; border:1px solid #000080; |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background:#DD0000; border:1px solid #000080; |group1 = Pisci |list1= [[Karel Čapek]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Franz Kafka]] • [[Max Brod]] |group2 = Djela |list2= ''[[Der Process]] • ''"[[Vor dem Gesetz]]"'' • ''"[[Die Verwandlung]]"''''}} |group3 = {{flagicon|DAN}} Danska |group3style = text-align:center; background:#D21034; color:white; border: 1px solid silver; |list3=[[Johannes Vilhelm Jensen]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= ''[[U registraturi]]'' |group5 = {{flagicon|IRS}} Irska |group5style = text-align:center; color:white; background:green; border:1px solid silver; |list5= [[Oscar Wilde]] • [[Bram Stoker]] |group6 = {{flagicon|MAĐ}} Mađarska |group6style = color:#FFFFFF;background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list6= [[Ferenc Molnár]] |group7 = {{flagicon|NOR}} Norveška |group7style = text-align:center; background:#EF2B2D; color:white; border: 1px solid #002868; |list7= [[Bjørnstjerne Bjørnson]] |group8 = {{flagicon|ŠVE}} Švedska |group8style = text-align:center; color:yellow; background:blue; border:1px solid yellow; |list8= [[Carl Gustaf Verner von Heidenstam]] |group9 = {{flagicon|ITA}} Italija |group9style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list9= [[Giacomo Casanova]] • [[Luigi Pirandello]] • [[Dario Fo]] |group10 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |group10style = text-align:center; color:#000000; background:#FFCC00; border:1px solid #FF0000; |list10= [[Ernst Theodor Amadeus Hoffmann]] • [[Herta Müller]] |group11 = {{flagicon|EST}} Estonija |group11style = text-align:center; color:white; background:#0072CE; border:1px solid black; |list11= {{Navbox subgroup | groupstyle = ttext-align:center; color:white; background:#0072CE; border:1px solid black; |group1 = Pisci |list1= [[Carl Robert Jakobson]] • [[Johann Voldemar Jannsen]] • [[Friedrich Reinhold Kreutzwald]] • [[Marie Under]] • [[Anton Hansen Tammsaare]] • [[Lydia Koidula]] |group2 = Djela |list2= ''[[Kalevipoeg]]''}} |group12 = {{flagicon|POLJ}} Poljska |group12style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list12= [[Wisława Szymborska]] • [[Olga Tokarczuk]] • [[Władysław Reymont]] }} |group5 = Oceanija |group5style = |list5={{Navbox subgroup |group1 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} |group1style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list1= [[Banjo Paterson]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|FIJ}} Fidži}} |group2style = background-color:#68BFE5; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list2= [[Vilsoni Hereniko]] }} |group6 = {{nowrap|Antički Rim}} |group6style = text-align:center; color:#E4D96F; background:white; border:1px solid #E4D96F; |list6 = [[Vergilije]] • [[Tit Makcije Plaut]] |below= }} ==Glazba== ===Teorija i terminologija u glazbi=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja teorije i glazbene terminologije | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = ''[[Ballets Russes]]'' • [[Muzička nagrada Léonie Sonning]] • ''[[Musique concrète]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Novi val]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Synthpop]] • [[Novi romantizam]] • ''[[Laulupidu]]'' • [[Tintinnabuli]] • [[Kawina (muzika)|Kawina]] • [[Kaseko]] |list2={{Navbox subgroup |abovestyle=background-color:#EBF5FF; color:black; text-align:center |above= '''Eurosong''' |list1={{flagicon|ŠVI}} [[Pjesma Eurovizije 1989.|1989.]] • {{flagicon|SFRJ}} [[Pjesma Eurovizije 1990.|1990.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EST}} [[Eurosong 2002.|2002.]] • {{flagicon|TUR}} [[Pjesma Eurovizije 2004.|2004.]] • {{flagicon|GRČ}} [[Pjesma Eurovizije 2006|2006.]] • {{flagicon|FIN}} [[Pjesma Eurovizije 2007|2007.]] • {{flagicon|SRB}} [[Pjesma Eurovizije 2008.|2008.]] • {{flagicon|NOR}} [[Pjesma Eurovizije 2010.|2010.]] • {{flagicon|NJE}} [[Eurosong 2011|2011.]] • {{flagicon|AZE}} [[Eurosong 2012|2012.]] • {{flagicon|DAN}} [[Eurosong 2014|2014.]]}} }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o skladateljima (po razdobljima) |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = |above= |group1 = Barok |group1style = text-align:center; background:#bfb1a3; color:white; border:1px solid silver; |list1= [[Georg Friedrich Händel]] |group2 = Klasicizam |group2style = background:#6495ED; color:white; border:1px solid silver; |list2= [[Jan Václav Stamic]] |group3 = Romantizam |group3style = text-align:center; background:#9955BB; color:white; border:1px solid silver; |list3= [[Vincenzo Bellini]] • [[Johann Strauss mlađi]] • [[Giacomo Meyerbeer]] • [[Cezar Antonovič Kjui]] • [[Davorin Jenko]] • [[Charles-François Gounod]] • [[Gabriel Fauré]] |group4 = XX. stoljeće |group4style = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |group1 = Impresionizam |list1= [[Maurice Ravel]] |group3 = Avangarda |list3= [[Pierre Schaeffer]] • [[Olivier Messiaen]] • [[Pierre Boulez]] |group2 = Modernizam |list2= [[Benjamin Britten]] • [[Umberto Giordano]] • [[Erik Satie]] • ''[[Les Six]]'' ([[Georges Auric|Auric]] • [[Louis Durey|Durey]] • [[Arthur Honegger|Honegger]] • [[Darius Milhaud|Milhaud]] • [[Francis Poulenc|Poulenc]] • [[Germaine Tailleferre|Tailleferre]]) • [[Ernesto Nazareth]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:red; border:1px solid black; |group1 = Neoklasicizam |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Dmitrij Šostakovič]] • [[Igor Stravinski]] |group2 = Ekspresionizam |list2= [[Arnold Schönberg]] • [[Anton Webern]] • [[Alban Berg]] }} |group5 = Ostalo |list5= [[Władysław Szpilman]] • [[Alfi Kabiljo]] • [[Arvo Pärt]] }} |below= }} {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o pop izvođačima |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |above= |group1 = Solisti |list1= [[Ringo Starr]] • [[Jem]] • [[Mark Hollis]] • [[Rob Thomas]] • [[Gloria Estefan]] • [[Celia Cruz]] • [[Hajrudin Varešanović]] • [[Marija Šestić]] • [[Sandra Nurmsalu]] • [[Ott Lepland]] • [[Kurt Calleja]] • [[Petar Nalič]] • [[Dima Bilan]] • [[Aleksej Vorobjov]] • [[Kōji Wada]] • [[Ajumi Mijazaki]] • [[Ai Maeda (pjevačica)|Ai Maeda]] • [[Hitomi Shimatani]] • [[Akiko Shikata]] • [[Yūgo Kanno]] • [[Tōru Kitajima]] ([[:Kategorija:TK from 凛として時雨|diskografija]]) • [[Jelena Tomašević]] • [[Milan Stanković]] • [[Harel Skaat]] • [[K'naan]] • [[Jessy Matador]] • [[Amaury Vassili]] • [[Stereo Mike]] • [[Loukas Giorkas]] • [[Lena Meyer-Landrut]] • [[Frank Schindel]] • [[Andy Knote]] • [[Stefan Raab]] • [[Milli Vanilli]] • [[Gréta Salóme Stefánsdóttir]] • [[Jón Jósep Snæbjörnsson]] • [[Olia Tira]] • [[Ivi Adamou]] • [[Emmelie de Forest]] • [[Daniel Jones]] • [[Darren Hayes]] • [[Knez (pjevač)|Knez]] • [[Hayley Westenra]] • [[Lorde]] • [[Kimbra]] • [[Sinn Sisamouth]] • [[Ros Serey Sothea]] • [[Angélique Kidjo]] • [[Tanel Padar]] • [[Dave Benton]] • [[Liam Payne]] • [[Miyoko Nakamura]] • [[Masatoshi Nakano]] |group2 = Bendovi |list2= [[Blue]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Talk Talk]] • [[The Beach Boys]] • [[The Byrds]] • [[Toto (sastav)|Toto]] • [[Regina (bend)|Regina]] • [[Urban Symphony]] • [[maNga]] • [[Glazbena družina Petra Naliča]] • [[A Friend In London]] • [[Aqua Timez]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Ling Tosite Sigure]] • [[EGOIST]] • [[Nothing's Carved in Stone]] • [[Savage Garden]] • [[Nick Cave and the Bad Seeds]] • [[Quasarr]] • [[Moranbong Band]] • [[OMC (bend)|OMC]] • [[U pol’ 9 kod Sabe]] • [[Soul Militia]] }} === Opus === {{Navbox generic |titlestyle = color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz kompozicije |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:white;background:#E34234; border:1px solid silver; |belowstyle= text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |groupstyle = text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |above= |group1 = Opere |list1= ''[[Trubadur (opera)|Il trovatore]]'' • [[Korejska revolucionarna opera]] (''[[Kkot panŭn ch'ŏnyŏ]]'' • ''[[P'ibada]]'') |group2 = Baleti |list2= ''[[Žar-ptica]] • [[Posvećenje proljeća]] • [[Petruška]]'' |group3 = Instrumentalna djela |list3= ''[[Islamej]] • [[Boléro]]'' |group4 = Himne |list4= "[[Kimigayo]]" • "[[Noble patria, tu hermosa bandera]]" • "[[God Bless Our Homeland Ghana]]" • "[[Advance Australia Fair]]" • "[[Hino Nacional Brasileiro]]" • "[[Aegukka]]" • "[[La Bayamesa]]" • "[[Angola Avante]]" • "[[God Defend New Zealand]]" • "[[Gloria al Bravo Pueblo]]" • "[[Nokor Reach]]" • "[[Pjesma Kmerske Republike]]" • "[[Dap Prampi Mesa Chokchey]]" • "[[Himna Narodne Republike Kampućije]]" • "[[Državna himna Hondurasa]]" • "[[L'Aube Nouvelle]]" • "[[God Bless Fiji]]" • "[[Mu isamaa, mu õnn ja rõõm]]" • "[[Himna Estonske Sovjetske Socijalističke Republike]]" • "[[God zij met ons Suriname]]" • "[[Majulah Singapura]]" • "[[Himno Istmeño]]" |below= }} {{Navbox generic |titlestyle = color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz pop skladbe |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:white;background:#E34234; border:1px solid silver; |belowstyle= text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |groupstyle = text-align:center; color:white; background:#E34234; border:1px solid silver; |above= |group1 = Albumi |list1= ''[[Vrijeme je]] • [[Kad poludimo]] • [[Kad pogledaš me preko ramena]] • [[Sreća (Hari Mata Hari)|Sreća]] • [[Umineko no Naku Koro ni (EP)|Umineko no Naku Koro ni]]'' • ''[[Hotel Nacional (album)|Hotel Nacional]]'' • ''[[Girl You Know It's True (album)|Girl You Know It's True]]'' • [[:Kategorija:Albumi benda Ling tosite sigure|albumi benda Ling tosite sigure]] • [[:Kategorija:Albumi benda Talk Talk|albumi benda Talk Talk]] |group2 = Pjesme |list2= "[[Russians]]" • "[[Wavin' Flag]]" • "[[Manijači]]" • "[[Molitva (pjesma)|Molitva]]" • "[[Rijeka bez imena]]" • "[[Vjerujem u ljubav]]" • "[[I love you mi vida]]" • "[[Lejla]]" • "[[Oro (pjesma)|Oro]]" • "[[Bistra voda]]" • "[[Rändajad]]" • "[[Lane moje]]" • "[[La La Love]]" • "[[Never Forget]]" • "[[Satellite (pjesma Lene Meyer-Landrut)|Satellite]]" • "[[Lost and Forgotten]]" • "[[Ovo je Balkan]]" • "[[Milim]]" • "[[What's Another Year?]]" • "[[Rock me]]" • "[[Lako je sve (pjesma)|Lako je sve]]" • "[[Zauvijek moja]]" • "[[Wadde hadde dudde da?]]" • "[[Love in Rewind]]" • "[[Hold Me Now]]" • "[[We Could Be the Same]]" • "[[Allez Ola]]" • "[[Everybody (pjesma)|Everybody]]" • "[[Refrain]]" • "[[Munja i grom]]" • "[[Korake ti znam]]" • "[[Party for Everybody]]" • "[[Crno i belo]]" • "[[Kuula (pjesma)|Kuula]]" • "[[This is the Night (pjesma Kurta Calleje)|This is the Night]]" • "[[Only Teardrops]]" • "[[Tomorrow (pjesma Gianluce Bezzine)|Tomorrow]]" • "[[Moja ljubavi]]" • "[[Svadbarskim sokakom]]" • [[:Kategorija:Pjesme benda Ling tosite sigure|pjesme benda Ling tosite sigure]] • [[:Kategorija:Pjesme benda Talk Talk|pjesme benda Talk Talk]] • "[[Adio (pjesma)|Adio]]" • "[[How Bizarre (pjesma)|How Bizzare]]" • "[[Cambodia (pjesma)|Cambodia]]" |group4 = Instrumentalna djela |list4= |group3 = OST |list3= "[[Butter-Fly]]" • "[[brave heart]]" • "[[keep On]]" • "[[I wish]]" • "[[Katayoku no Tori]]" • "[[VII (pjesma)|VII]]" |below= }} ==Likovna umjetnost== ===Umjetnici=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#702963; background: #DF73FF; border:1px solid #702963; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz umjetnike |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Slikari<br>Ilustratori/Crtači |group1style = text-align:center; color:#882D17; background:#CC7722; border:1px solid #882D17; |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Salvador Dalí]] • [[Egon Schiele]] • [[Gustav Klimt]] • [[Kazimir Maljevič]] • [[Vasilij Kandinski]] • [[Georges Braque]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Piet Mondrian]] • [[Georges Seurat]] • [[John Tenniel]] • [[Isaak Brodskij]] • [[Dmitrij Vrubelj]] • [[Sidney Paget]] • [[Gonzalo Morales Sáurez]] • [[Albert Namatjira]] • [[Paul Signac]] • [[Pedro Américo]] • [[Akira Amano]] • [[Arturo Michelena]] • [[Martín Tovar y Tovar]] • [[Kristjan Raud]] • [[Paul Raud]] |group2 = Kipari<br>Dizajneri |group2style = text-align:center; color:#C04000; background:#FF7E00; border:1px solid #C04000; |list2= [[Auguste Rodin]] • [[Gustav Fabergé]] • [[Petar Karl Fabergé]] • [[Leonid Sherwood]] • [[Yves Saint Laurent]] • [[Jesús Rafael Soto]] |group3 = Arhitekti |group3style = text-align:center; color:#555555; background:#E5E4E2; border:1px solid #555555; |list3= [[Frank Lloyd Wright]] • [[Ibo Bonilla]] • [[Carlos Raúl Villanueva]] |group4 = Fotografi |group4style = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |list4= [[Félix Nadar]] • [[Alberto Korda]] |below= }} ===Umjetnost=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#702963; background: #DF73FF; border:1px solid #702963; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz umjetnost |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Slikarstvo |group1style = text-align:center; color:#882D17; background:#CC7722; border:1px solid #882D17; |list1= ''[[Krik]] • [[Nedjeljno poslijepodne na otoku La Grande Jatte]] • [[Kupači kod Asnièresa]] • [[Izbij Bijele Crvenim klinom]] • [[Bijelo na bijelom]] • [[Gospode! Pomozi mi preživjeti ovu smrtonosnu ljubav]] • [[Veliki val kod Kanagawe]] • [[Posvećenje Napoleona I (David)|Posvećenje Napoleona I]] • [[Napoleon I na carskom tronu]] • [[Napoleon u svojoj studiji]] • [[Nedovršeni portret generala Bonapartea]]'' |group2 = Kiparstvo<br>Dizajn |group2style = text-align:center; color:#C04000; background:#FF7E00; border:1px solid #C04000; |list2= ''[[Telefon sa slušalicom od jastoga]] • [[Sofa u obliku usta Mae West]]'' • [[Koh-i-Noor]] • ''[[Senbazuru]]'' • ''[[Gandhijeva tri majmuna]]'' • [[Toranj Juche|Toranj ''Juche'']] • [[Veliki spomenik na brdu Mansu]] |group3 = Arhitektura |group3style = text-align:center; color:#555555; background:#E5E4E2; border:1px solid #555555; |list3= [[Guggenheimov muzej u Bilbau]] • [[Opatija Westminster]] • [[Dvorac Osu]] • [[Dvorac Cape Coast]] • [[Dvorac Elmina]] • [[Elizejska palača]] • ''[[Palais Bourbon]]'' • ''[[Palais Luxembourg]]'' • ''[[Les Invalides]]'' • [[Palača Tuileries]] • [[Rowan Oak]] • [[Trg Kim Il-sunga]] • [[Kongresna dvorana Mansudae]] • [[Međunarodni aerodrom José Martí]] • [[Presidio Modelo]] • [[Aerodrom Quatro de Fevereiro]] • [[Međunarodni aerodrom Simón Bolívar (Venezuela)]] • [[Univerzitetski grad u Caracasu]] • [[Museo de Bellas Artes (Caracas)]] • [[Muzej moderne umjetnosti Jesús Soto]] • [[Kizuna (most)]] • [[Međunarodni aerodrom u Phnom Penhu]] • [[Muzej genocida Tuol Sleng]] • [[El Cajón (brana)]] • [[Vrata bez povratka (Ouidah)]] • [[Musée Honmè]] • [[Međunarodni aerodrom u Nadiju]] • [[Međunarodni aerodrom u Nausoriju]] • [[Fort Zeelandia (Paramaribo)]] • [[Fort Nieuw-Amsterdam]] • [[Zatvor Outram]] • [[Stara Gradska vijećnica (Singapur)]] |group4 = Općenito |group4style = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |list4= [[De Stijl]] • [[Camp (stil)|Camp]] • [[Salon (Pariz)|Salon]] |below= }} ==Filmska umjetnost== ===Opći pojmovi=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja filmografije | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = [[Ekranizacija]] • [[Production I.G]] • [[noitaminA]] |list2= }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o filmašima |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = Glumci |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Dean Winters]] • [[Tobin Bell]] • [[Ed O'Neill]] • [[Mariska Hargitay]] • [[Tamara Tunie]] • [[Sam Waterston]] • [[Diane Neal]] • [[B.D. Wong]] • [[Robert Sean Leonard]] • [[Peter Jacobson]] • [[Matt Damon]] • [[Andy García]] • [[Billy Dee Williams]] • [[Robert Forster]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= [[Ian Hart]] • [[Emma Watson]] • [[Hugh Fraser]] • [[Philip Jackson]] • [[David Suchet]] • [[Pauline Moran]] • [[Alan Rickman]] • [[David Thewlis]] • [[Linus Roache]] • [[Albert Finney]] • [[Phil Davis]] • [[Rupert Penry-Jones]] • [[Steve Pemberton]] • [[Sam Stockman]] • [[George Rossi]] • [[Hannah Walters]] • [[Johnny Harris]] • [[Ben Bishop]] • [[Christopher Fulford]] • [[Claire Rushbrook]] • [[Alex Jennings]] • [[Eille Norwood]] • [[Arthur Wontner]] • [[Clive Brook]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} | group3style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list3= [[Costas Mandylor]] • [[Chris Hemsworth]] • [[Liam Hemsworth]] • [[Luke Hemsworth]] • [[Mia Wasikowska]] • [[Jesse Spencer]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Duško Gruborović]] |group5 = {{flagicon|RUS}} Rusija |group5style = color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list5= [[Vasilij Livanov]] • [[Igor Petrenko]] • [[Andrej Panjin]] • [[Stanislav Govoruhin]] |group6 = {{flagicon|FRA}} Francuska |group6style = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |list6 = [[Irène Jacob]] |group7 = {{flagicon|JAP}} Japan |group7style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list7= [[Kazuhiro Yamaji]] • [[Ryōhei Kimura]] |group8 = {{nowrap|{{flagicon|KAN}} Kanada}} | group8style = background-color:white; color:red; text-align:center; border-top: 1px solid #FF0000; border-bottom: 1px solid #FF0000; border-left: 1px solid white; border-right: 1px solid white; |list8= [[Matt Frewer]] |group9 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} | group9style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list9= [[Édgar Ramírez]] }} |group2 = Režiseri |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Bryan Singer]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= [[Alfred Hitchcock]] |group3 = {{nowrap|{{flagicon|ITA}} Italija}} | group3style = text-align:center; color:#FFFFFF;background:#009246; border:1px solid #EF4135; |list3= [[Federico Fellini]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Branko Ivanda]] • [[Goran Kulenović]] • [[Dražen Žarković]] |group5 = {{flagicon|JAP}} Japan |group5style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list5= [[Hirojuki Kakudō]] • [[Itsurō Kawasaki]] • [[Naoyoshi Shiotani]] • [[Katsuyuki Motohiro]] • [[Kiyotaka Suzuki]] |group6 = {{nowrap|{{flagicon|AUS}} Australija}} | group6style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list6= [[Peter Weir]] |group7 = {{nowrap|{{flagicon|NZL}} Novi Zeland}} | group7style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list7= [[Martin Campbell]] • [[Niki Caro]] |group8 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} | group8style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list8= [[Pim de la Parra]] |group9 = {{nowrap|{{flagicon|POLJ}} Poljska}} | group9style = background:white; border:1px solid red; color: red; text-align:center; |list9= [[Agnieszka Holland]] |group10 = {{nowrap|{{flagicon|LAT}} Latvija}} | group10style = background:#77353D; border:1px solid silver; color: white; text-align:center; |list10= [[Gints Zilbalodis]] }} |group3 = Scenaristi<br>Producenti |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid #EF4135; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= [[Peter Blake]] • [[Katie Jacobs]] • [[Paul Attanasio]] • [[Lawrence Kaplow]] |group2 = {{flagicon|JAP}} Japan |group2style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list2= [[Akijoshi Hongo]] • [[Reiko Joshida]] • [[Satoru Nishizono]] • [[Jōji Wada]] • [[Makoto Fukami]] • [[Kōji Yamamoto]] • [[Tō Ubukata]] • [[Jun Kumagai]] |group3 = {{flagicon|KAN}} Kanada |group3style = text-align:center; color:red;background:white; border:1px solid #EF4135; |list3= [[David Shore]] |group4 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group4style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list4= [[Ivan Maloča]] • [[Zoran Lazić]] • [[Tonći Kožul]] • [[Vlado Bulić]] • [[Branko Ružić (scenarist)|Branko Ružić]] • [[Koraljka Meštrović]] • [[Antonio Gabelić]] • [[Irena Krčelić]] • [[Nikolina Čuljak]] }} |below= }} ===Filmovi i serije=== {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o filmovima |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= ''[[Psycho]]'' • ''[[The Birds]]'' • ''[[Vertigo]]'' • ''[[Frenzy]]'' • ''[[Marnie]]'' • ''[[Rear Window]]'' • ''[[Rebecca]]'' • ''[[Mr. & Mrs. Smith (1941)|Mr. & Mrs. Smith]]'' • [[The Man Who Knew Too Much (1956)|''The Man Who Knew Too Much'' (1956)]] • ''[[Topaz (1969)|Topaz]]'' • [[Saw (2003)|''Saw'' (2003)]] • ''[[Saw (2004)|Saw]]'' • ''[[Saw II]]'' • ''[[Saw III]]'' • ''[[Saw IV]]'' • ''[[Saw V]]'' • ''[[From Hell (2001)|From Hell]]'' • [[The Count of Monte Cristo (2002)|''The Count of Monte Cristo'' (2002)]] • ''[[Notorious (1946)|Notorious]]'' • [[Sherlock Holmes (film, 1922)|''Sherlock Holmes'' (1922)]] • [[The Return of Sherlock Holmes (film, 1929)|''The Return of Sherlock Holmes'' (1929)]] • [[Sherlock Holmes (film, 1932)|''Sherlock Holmes'' (1932)]] • [[A Study in Scarlet (film, 1933)|''A Study in Scarlet'' (1933)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[It (film, 2017)|''It'' (2017)]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= ''[[Sherlock Holmes and the Case of the Silk Stocking]]'' • [[The Hound of the Baskervilles (film, 2002)|''The Hound of the Baskervilles'' (2002)]] • ''[[Harry Potter and the Philosopher's Stone (2001)|Harry Potter and the Philosopher's Stone]]'' • ''[[Harry Potter and the Chamber of Secrets (2002)|Harry Potter and the Chamber of Secrets]]'' • ''[[Harry Potter and the Prisoner of Azkaban (2004)|Harry Potter and the Prisoner of Azkaban]]'' • ''[[Harry Potter and the Goblet of Fire (2005)|Harry Potter and the Goblet of Fire]]'' • ''[[Harry Potter and the Order of the Phoenix (2007)|Harry Potter and the Order of the Phoenix]]'' • ''[[Harry Potter and the Half-Blood Prince (2009)|Harry Potter and the Half-Blood Prince]]'' • ''[[Harry Potter and the Deathly Hallows - Part 1]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Harry Potter and the Deathly Hallows - Part 2]]'' • ''[[Agatha]]'' • ''[[The Krays]]'' • [[The Trial (1993)|''The Trial'' (1993)]] • ''[[Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Murder on the Orient Express (1974)|''Murder on the Orient Express'' (1974)]] • ''[[Murder, She Said]]'' • ''[[Murder Most Foul]]'' • ''[[Murder Ahoy!]]'' • ''[[Murder at the Gallop]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sherlock Holmes (2009)|''Sherlock Holmes'' (2009)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Sherlock Holmes: A Game of Shadows]]'' • [[The Valley of Fear (film, 1916)|''The Valley of Fear'' (1916)]] • [[A Study in Scarlet (film, 1914)|''A Study in Scarlet'' (1914)]] • [[The Hound of the Baskervilles (film, 1921)|''The Hound of the Baskervilles'' (1921)]] • [[The Sign of Four (film, 1923)|''The Sign of Four'' (1923)]] • ''[[The Sleeping Cardinal]]'' • ''[[The Missing Rembrandt]]'' • ''[[The Triumph of Sherlock Holmes]]'' • [[The Sign of Four (film, 1932)|''The Sign of Four'' (1932)]] • [[Silver Blaze (film, 1937)|''Silver Blaze'' (1937)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Naked (film, 1993)|Naked]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[The Killing Fields (film)|The Killing Fields]]'' |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Lea i Darija]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Svećenikova djeca]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Smrt Djevojčice sa žigicama (film)|Smrt Djevojčice sa žigicama]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Mirotvorac (film)|Mirotvorac]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Digimon Adventure (film)|''Digimon Adventure'' (film)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Psycho-Pass: The Movie]]'' • ''[[Saraba hakobune]]'' • ''[[Issun-bōshi (film)|Issun-bōshi]]'' |group5 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |group5style = text-align:center; color:#000000; background:#FFCC00; border:1px solid #FF0000; |list5 = [[Der Hund von Baskerville (film, 1914)|''Der Hund von Baskerville'' (1914)]] • [[Der Hund von Baskerville (film, 1929)|''Der Hund von Baskerville'' (1929)]] |group6 = {{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |group6style = text-align:center; color:#FFD700; background:red; border:1px solid #FFD700; |list6 = ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona]]'' (''[[Šerlok Holms i doktor Vatson]]'' • [[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona (film)|''Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona'' (film)]] • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Sobaka Baskervilej|Sobaka Baskervilej]]'' • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Sokroviša Agri|Sokroviša Agri]]'' • ''[[Priključenja Šerloka Holmsa i doktora Vatsona: Dvadcatij vek načinajecja|Dvadcatij vek načinajecja]]'') • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Desjat negritjat]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = {{flagicon|RUS}} Rusija | group1style =text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list1 =''[[Savva. Serdce voina]]'' }} |group7 = {{flagicon|FRA}} Francuska |group7style = color:#FFFFFF; background:#0055A4; border:1px solid #EF4135; |list7 = ''[[Espoir, sierra de Teruel]]'' • ''[[Un chant d'amour]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Z (film)|Z]]'' |group8 = {{nowrap|{{flagicon|NZL}} Novi Zeland}} | group8style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border: 1px solid silver |list8= ''[[Whale Rider]]'' |group9 = {{nowrap|{{flagicon|KAN}} Kanada}} | group9style = background-color:white; color:red; text-align:center; border-top: 1px solid #FF0000; border-bottom: 1px solid #FF0000; border-left: 1px solid white; border-right: 1px solid white; |list9= ''[[The Hound of the Baskervilles (film, 2000)|The Hound of the Baskervilles]]'' • ''[[The Sign of Four (film, 2001)|The Sign of Four]]'' • ''[[The Royal Scandal]]'' • ''[[The Case of the Whitechapel Vampire]]'' |group10 = {{nowrap|{{flagicon|VEN}} Venezuela}} | group10style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #FCD116; |list10= ''[[Punto y raya]]'' |group11 = {{nowrap|{{flagicon|HON}} Honduras}} | group11style = background-color:#0073CF; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list11= ''[[Morazán (film)|Morazán]]'' |group12 = {{nowrap|{{flagicon|FIJ}} Fidži}} | group12style = background-color:#68BFE5; color:white; text-align:center; border:1px solid silver; |list12= ''[[The Land Has Eyes]]'' |group13 = {{nowrap|{{flagicon|SUR}} Surinam}} | group13style = background:#C8102E; border:1px solid #007A33; color: #FFCD00; text-align:center; |list13= ''[[Wan Pipel]]'' |group14 = {{nowrap|{{flagicon|LAT}} Latvija}} | group14style = background:#77353D; border:1px solid silver; color: white; text-align:center; |list14= ''[[Straume]]'' |group15= Likovi |list15 = [[King Kong]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border: 1px solid black; |group1 = ''Star Wars'' |list1 = [[Darth Sidious]] • [[Yoda]] • [[Darth Vader]] • [[Qui-Gon Jinn]] • [[General Grievous]] |group2 = ''Saw'' |list2 = [[Mark Hoffman]] }} }} {{Navbox generic |titlestyle = color:black; background:white; border:1px solid black; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi o serijama |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |belowstyle= text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |above= |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |group1style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:#B22234; border:1px solid #3C3B6E; |list1= ''[[Law & Order: Special Victims Unit]] ''([[:Kategorija:Zakon i red: Odjel za žrtve|kategorija]])'' • [[Law & Order: Criminal Intent]] ''([[:Kategorija:Zakon i red: Zločinačke nakane|kategorija]])'' • [[Law & Order]] ''([[:Kategorija:Zakon i red|kategorija]])'' • [[House, M.D.]] ''([[:Kategorija:Dr. House|kategorija]])'' • [[Toro i Pončo]] '' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[It (miniserija)|''It'' (miniserija)]] |group2 = {{nowrap|{{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo}} | group2style = background-color:#1C2D8C; color:white; text-align:center; border:1px solid #CC0000; |list2= ''[[Agatha Christie's Poirot]] • [[The Adventures of Sherlock Holmes (televizijska serija)|The Adventures of Sherlock Holmes]] • [['Allo 'Allo!]] • [[Blackadder]] • [[Whitechapel (serija)|Whitechapel]] ''([[:Kategorija:Whitechapel|kategorija]])'' '' |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Bitange i princeze]]'' ([[:Kategorija:Bitange i princeze|kategorija]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Epizoda 9 (Bitange i princeze, sezona 1)|Epizoda 9 (S1)]]") |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Psycho-Pass]]'' ([[:Kategorija:Psycho-Pass|kategorija]] • [[:Kategorija:Epizode animea Psycho-Pass|Epizode - sezona 1]] [ [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Perfect World]]" • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[Saint's Supper]]" • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[The Gates of Judgment]]" ] / [[:Kategorija:Epizode animea Psycho-Pass 2|2]] [ [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] "[[The Scales of Justice 〈299/300〉]]" ]) |group5 = {{flagicon|RUS}} Rusija |group5style = text-align:center; color:#FFFFFF; background:red; border:1px solid #0039A6; |list5= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Šerlok Holms (TV serija)|Šerlok Holms]]'' |group6= Likovi |list6 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taichi Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }} }} ==Strip i mange== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi s područja stripa | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | list1 = [[Stripovska smrt]] |list2= }} ===Batman=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title=Batman |groupstyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |abovestyle= text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |belowstyle= text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |groupstyle = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |above= |group1 = Likovi |group1style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Batman]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Joker (strip)|Joker]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Penguin]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Riddler]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mr. Freeze]] • [[Robin]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Catwoman]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Two-Face]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mad Hatter (DC comics)|Mad Hatter]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Calendar Man]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Scarecrow]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Professor Pyg]] • [[Dollotroni]] • [[Son of Pyg]] • [[Hugo Strange]] |group2 = Autori | group2style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list2= [[Bob Kane]] • [[Bill Finger]] • [[Jerry Robinson]] <!-- |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' |group5= Likovi |list5 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taiči Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }}--> }} ===Bleach=== {{Navbox |titlestyle = |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title=Bleach |groupstyle = |abovestyle= |belowstyle= |groupstyle = |above= |group1 = |group1style = |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] ''[[Bleach (manga)|Bleach]]'' ([[Lista poglavlja i tankōbon izdanja mange Bleach|poglavlja]]) • [[Bleach (anime)|Anime]] • [[Tite Kubo]] <!-- |group2 = Autori | group2style = text-align:center; color:yellow; background:black; border:1px solid yellow; |list2= [[Bob Kane]] • [[Bill Finger]] • [[Jerry Robinson]] |group3 = {{flagicon|HRV}} Hrvatska |group3style = text-align:center; color:white; background:red; border:1px solid blue; |list3= ''[[Nad lipom 35]]'' |group4 = {{flagicon|JAP}} Japan |group4style = text-align:center; color:red; background:white; border:1px solid red; |list4 = ''[[Digimon Adventure]] ''([[:Kategorija:Digimon Adventure|kategorija]] • [[Popis epizoda Digimon Adventurea|popis epizoda]])'' '' |group5= Likovi |list5 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:white; border:1px solid black; |group1 = ''SVU'' |list1 = [[Donald Cragen]] • [[Melinda Warner]] • [[Casey Novak]] • [[Dani Beck]] • [[Chester Lake]] • [[Elizabeth Donnelly]] • [[Brian Cassidy]] • [[Monique Jeffries]] • [[Kim Greylek]] • [[George Huang]] |group2 = ''L&O'' |list2 = [[Michael Cutter]] • [[Cyrus Lupo]] • [[Connie Rubirosa]] • [[Abbie Carmichael]] • [[Emil Skoda]] • [[Rey Curtis]] • [[Kevin Bernard]] • [[Jack McCoy]] |group3 = ''CI'' |list3 = [[Nola Falacci]] • [[Danny Ross]] • [[Zach Nichols]] |group4 = ''House'' |list4 = [[Gregory House]] • [[James Wilson]] • [[Robert Chase]] • [[Chris Taub]] • [[Lucas Douglas]] • [[Henry Dobson]] • [[John i Blythe House]] • [[Darryl Nolan]] |group5 = ''Whitechapel'' |list5 = [[Emerson Kent]] • [[Finlay Mansell]] • [[Megan Riley]] |group6 = ''[[Digimon]]''<br><small>([[Popis Digimona]])</small> |list6 = [[Taiči Jagami]] • [[Gospodari tame]] ([[Machinedramon]] • [[Piedmon]] • [[Puppetmon]] • [[MetalSeadramon]]) • [[Izzy Izumi]] • [[Devimon]] • [[Whamon]] • [[Phantomon]] • [[Apocalymon]] • [[Andromon]] • [[Datamon]] • [[Bakemon]] • [[Etemon]] • [[Monzaemon]] • [[Digitamamon]] • [[Meramon]] • [[MetalEtemon]] • [[Seadramon]] • [[Myotismon]] • [[VenomMyotismon]] • [[Centarumon]] • [[Piximon]] • [[Ogremon]] • [[Wizardmon]] • [[Shellmon]] • [[Elecmon]] • [[Frigimon]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leomon]] • [[SaberLeomon]] • [[DemiDevimon]] • [[LadyDevimon]] }}--> }} ==Prirodne znanosti== ===Općenito=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz znanost |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Fizika |group1style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list1= [[Čvor (mjerna jedinica)]] • [[Veber]] • [[Kirchhoffovi zakoni spektroskopije]] • [[Kirchhoffovi zakoni]] • [[Paulijeva jednadžba]] • [[RIKEN]] • [[Laplaceov demon]] |group2 = Kemija |group2style = text-align:center; color:#800080; background:#C9A0DC; border:1px solid #800080; |list2= [[Eksploziv]] • [[Mendeljejevovi predviđeni elementi]] • [[Primordijski elementi]] • [[Arsenatna kiselina]] • [[Orsinijeva bomba]] |group3 = Biologija<br>Medicina |group3style = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |group1=Biologija |list1= [[Gušter]] • ''[[Bufo periglenes]]'' • ''[[Doryanthes excelsa]]'' • ''[[Varanus giganteus]]'' • ''[[Phyllopteryx]]'' • ''[[Callocephalon fimbriatum]]'' • ''[[Lycalopex vetulus]]'' • ''[[Bothrops insularis]]'' • ''[[Bletilla striata]]'' • [[Divovska sabljasta antilopa]] • ''[[Laniarius brauni]]'' • [[Pelorus Jack]] • [[Snareski pingvin]] • ''[[Agathis australis]]'' • ''[[Leiopelmatidae]]'' • [[Haastov orao]] • [[Srebrna paprat]] • [[Novozelandski dugorepi šišmiš]] • [[Sisavac iz Saint Bathansa]] • ''[[Icterus icterus]]'' • ''[[Cattleya mossiae]]'' • [[Kuprej]] • ''[[Sphaerocoryne affinis]]'' • [[Ruatanski aguti]] • ''[[Brachylophus]]'' • [[Plava otrovna žaba]] • [[Papilionanthe Miss Joaquim|''Papilionanthe'' Miss Joaquim]] |group2=Medicina |list2= [[Guillain-Barréov sindrom]] }} |group4 = Tehnologija |group4style = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |list4= [[Metalurgija]] • [[Vatreno oružje]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |group1=Računalna tehnologija |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Apple Inc.]] ([[Korisnik:Rjecina2|suradnja]]) • ''[[Crash Twinsanity]] • [[Sly 3: Honor Among Thieves]] • [[The Da Vinci Code (igra)|The Da Vinci Code]]'' • [[HOLMES2]] • [[Japanese Movie Database]] • [[Red Star OS]] }} |group5 = Geografija |group5style = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |list5= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |group1=Država |list1= [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Benin}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Estonija}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Fidži}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Francuska}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Honduras}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Kambodža}} • {{flag|Škotska}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Venezuela}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Surinam}} • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flag|Sjeverna Koreja}} |group2=Naselja |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Benguela]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cabinda (grad)|Cabinda]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cambambe]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Cuito]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Huambo]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lobito]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lubango]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Lucapa]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Malanje]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Namibe]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Klosterneuburg]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Waterloo (Belgija)|Waterloo]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Parakou]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Djougou]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Bohicon]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Allada]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Kandi, Benin|Kandi]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Ouidah]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Abomey-Calavi]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Ganvié]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Vratislavice]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Labasa]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Nadi]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Nausori]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Sigatoka]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Besançon]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Colombey-les-Deux-Églises]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jœuf]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mérignac]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Vichy]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Ho, Gana|Ho]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Kumasi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sekondi-Takoradi]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Tema, Gana|Tema]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Trujillo, Honduras|Trujillo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Caprese Michelangelo]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Nabari]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Satoshō]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Kampong Cham]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Sihanoukville]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Battambang]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Siem Reap]]{{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Poipet]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[San José, Kostarika|San José]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Ujarrás]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Baracoa]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Bayamo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Cienfuegos]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Guantánamo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Las Tunas (grad)|Las Tunas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Manzanillo, Kuba|Manzanillo]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Pinar del Río]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Puerto Padre]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Santa Clara, Kuba|Santa Clara]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Voorhout]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Dunedin]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Nelson, Novi Zeland|Nelson]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Waitangi, Northland|Waitangi]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Oranienbaum]]{{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Bedok]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Ch'ŏngjin]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Hamhŭng]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Namp'o]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[P'anmunjŏm]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Rasŏn]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Sinŭiju]]{{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Wŏnsan]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Moiwana]] {{nowrap end}} |group3=Ostalo |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |group1 = Administracija |list1 = [[Uljanovska oblast]] • [[Provincije Kostarike]] • [[Regioni Francuske]] • [[:Kategorija:Provincije Sjeverne Koreje|Provincije Sjeverne Koreje]] • [[Cabinda (provincija)]] • [[Rossov zavisni teritorij]] • [[Kraljevstvo Novi Zeland]] • [[Regije Novog Zelanda]] ([[Tasman (distrikt)|Tasman]] • [[Otago (regija)|Otago]] • [[Marlborough (regija)|Marlborough]] • [[Southland (regija)|Southland]] • [[Canterbury (regija, Novi Zeland)|Canterbury]] • [[West Coast (regija)|West Coast]]) • [[Scottova baza]] • [[Savezni teritoriji Venezuele]] • [[Obala komaraca]] • [[Departmani Benina]] |group2 = Otoci<br>Poluotoci |list2 = [[Iwo Jima]] • [[Ilha da Queimada Grande]] • [[Isla de la Juventud]] • [[Kermadecovi otoci]] • [[Los Roques (arhipelag)]] • [[Margaritin otok]] • [[Koh Kong (otok)|Koh Kong]] • [[Baia dos Tigres]] • [[Tigrov otok]] • [[Labuđi otoci]] • [[Viti Levu]] • [[Vanua Levu]] • [[Ceva-I-Ra]] • [[Koro (otok)|Koro]] • [[Kadavu]] • [[Taveuni]] • [[Rotuma]] • [[Uea]] • [[Bau (otok)|Bau]] • [[Naissaar]] • [[Pulau Ujong]] • [[Pedra Branca (Singapur)]] |group3 = Hidrologija |list3 = [[Arenal]] • [[Crvena Volta (rijeka)|Crvena Volta]] • [[Jezero Bosumtwi|Bosumtwi]] • [[Cascade de Gavarnie]] • [[Parnaíba (rijeka)|Parnaíba]] • [[Taedong]] • [[Korejski zaljev]] • [[Istočnokorejski zaljev]] • [[Tumen (rijeka)|Tumen]] • [[Rajsko jezero]] • [[Laguna de Leche]] • [[Zaljev Guantánamo]] • [[Cookov prolaz]] • [[Slapovi Calandula]] • [[Waikato (rijeka)|Waikato]] • [[Rotorua (jezero)|Rotorua]] • [[Tonlé Sap]] • [[Kwanza]] • [[Cunene]] • [[Lucala]] • [[Sangkae]] • [[Río Coco]] • [[Honduraški zaljev]] • [[Aguán]] • [[Ouémé (rijeka)|Ouémé]] • [[Oti (rijeka)|Oti]] • [[Beninski zaljev]] • [[Couffo (rijeka)|Couffo]] • [[Zou (rijeka)|Zou]] • [[Rewa (rijeka)|Rewa]] • [[Sigatoka (rijeka)|Sigatoka]] • [[Bligh Water]] • [[Valaste (vodopad)]] |group4 = Geologija |list4 = [[Mount Afadjato]] • [[Irazú]] • [[Pico da Neblina]] • [[Sierra Maestra]] • [[Serra da Chela]] • [[Mount Earnslaw]] • [[Južne Alpe]] • [[Pico Bolívar]] • [[Pico Humboldt]] • [[Pico Bonpland]] • [[Roraima (tepui)|Roraima]] • [[Kukenán (tepui)|Kukenán]] • [[Phnom Aural]] • [[Kardamonske planine]] • [[Slonovske planine]] • [[Phnom Kulen]] • [[Morro do Moco]] • [[Cerro Las Minas]] • [[Atakora (planinski lanac)|Atakora]] • [[Mont Sokbaro]] • [[Mont Agou]] • [[Mount Tomanivi]] • [[Van Asch Van Wijck (planinski lanac)]] |group5 = Ostalo |list5 = [[Park Ueno]] • ''[[Outback]]'' • [[Skijalište Masikryong]] • [[Pjongjanško vrijeme]] • [[Močvara Zapata]] • [[Park Johna Lennona]] • ''[[Lluvia de peces]]'' • [[Koraljna obala (Fidži)]] • [[Vanalinn]] • [[Singapurska luka]] }} }} |below= }} ===Znanstvenici=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz znanstvenike |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Fizičari |group1style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list1= [[Antoine Henri Becquerel]] • [[Heinrich Rudolf Hertz]] • [[Carl Hellmuth Hertz]] • [[Gustav Ludwig Hertz]] • [[Michael Faraday]] • [[Wilhelm Conrad Röntgen]] • [[Gerardus 't Hooft]] • [[Max Born]] • [[Edward Teller]] • [[Charles-Augustin de Coulomb]] • [[Joseph Henry]] • [[Wilhelm Eduard Weber]] • [[Lise Meitner]] • [[Gustav Robert Kirchhoff]] • [[Igor Kurčatov]] • [[Evangelista Torricelli]] • [[Erwin Schrödinger]] • [[Albert Einstein]] • [[Louis de Broglie]] • [[Wolfgang Pauli]] • [[Jean Baptiste Perrin]] • [[Arthur Holly Compton]] • [[Owen Willans Richardson]] • [[Čandrasekara Venkata Raman]] • [[Charles Thomson Rees Wilson]] • [[Carl David Anderson]] • [[George Paget Thomson]] • [[Victor Franz Hess]] • [[Isidor Isaac Rabi]] • [[Clinton Joseph Davisson]] • [[Aleksandar Prohorov]] • [[Henri Poincaré]] • [[Hideki Yukawa]] • [[Shin'ichirō Tomonaga]] • [[Joshio Nishina]] • [[William Lawrence Bragg]] • [[Brian Schmidt]] • [[William Henry Bragg]] • [[Mark Oliphant]] • [[Jean d'Alembert]] • [[Abdus Salam]] |group2 = Kemičari |group2style = text-align:center; color:#800080; background:#C9A0DC; border:1px solid #800080; |list2= [[Dmitrij Mendeljejev]] • [[Pierre Curie]] • [[Henry Cavendish]] • [[William Ramsay]] • [[Francis William Aston]] • [[Adolf von Baeyer]] • [[Eduard Buchner]] • [[Jacobus Henricus van 't Hoff]] • [[Henri Moissan]] • [[John Warcup Cornforth]] • [[Alan MacDiarmid]] • [[Glenn T. Seaborg]] |group3 = Liječnici |group3style = text-align:center; color:#01796F; background: #50C878; border:1px solid #01796F; |list3= [[Alexander Fleming]] • [[Hakaru Hashimoto]] • [[Tomisaku Kawasaki]] • [[Mikito Takajasu]] • [[Hidejo Noguchi]] • [[Kitasato Shibasaburō]] • [[Howard Florey]] • [[Robin Warren]] • [[Barry J. Marshall]] • [[Elizabeth Blackburn]] • [[Peter C. Doherty]] • [[Frank Macfarlane Burnet]] • [[John Carew Eccles]] • [[Dominique-Jean Larrey]] • [[Carlos Chagas]] • [[Sergej Korsakov]] • [[Arístides Agramonte]] • [[Carlos Finlay]] • [[John Marshall Macdonald]] • [[Baruj Benacerraf]] • [[Jacinto Convit]] • [[Salvador Moncada]] • [[Friedrich Robert Faehlmann]] • [[Jean Itard]] • [[Georges Mathé]] |group4 = Izumitelji |group4style = text-align:center; color:#B8860B; background:#DAA520; border:1px solid #B8860B; |list4= [[Ferdinand Porsche]] • [[André Citroën]] • [[Gottlieb Daimler]] • [[Eli Whitney]] • [[Humberto Fernández-Morán]] |group5 = Geografi |group5style = text-align:center; color:#964B00; background:#E1A95F; border:1px solid #964B00; |list5= [[Vladimir Tagancev]] |below= }} ==Društvene znanosti== ===Općenito=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz društvene znanosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Povijest |group1style = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |list1= [[Povijest Europe]] (nedovršeno) {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = pre-XX vijek. |list1 = [[Banket kestenja]] • [[Osmanski interegnum]] • [[Šogunat Tokugawa]] • [[Kultura Diquis]] • [[Zlatna Obala (danska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (portugalska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (švedska kolonija)]] • [[Zlatna Obala (nizozemska kolonija)]] • [[Bushrangeri]] • [[Plesna epidemija iz 1518.]] • [[Edikt iz Nantesa]] • [[Edikt iz Fontainebleaua]] • [[Kolonijalni Brazil]] • [[Generalna kapetanija Kuba]] • [[Guvernorat Kuba]] • [[Loango-Angola]] • [[Provincija Venezuela]] • ''[[Klein-Venedig]]'' • [[Funan]] • [[Mračno doba (Kambodža)]] • [[Longvek]] • [[Generalna kapetanija Gvatemala]] • [[Podzemni grad Agongointo-Zoungoudo]] • [[Obala robova]] • [[Kraljevstvo Dahomej]] • [[Carstvo Oyo]] • [[Kralj Dahomeja]] • [[Dahomejski godišnji običaji]] • [[Društvo za Surinam]] • [[Invazija Surinama (1667)|Invazija Surinama]] • [[Napad na Fort Zeelandiju (1667)|Napad na Fort Zeelandiju]] • [[Kraljevina Singapura]] • ''[[Malajski anali]]'' • [[Temasek]] • [[Grčko herojsko doba]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = XVIII. vijek |list1 = [[Savjet drevnih]] • [[Prva Francuska Republika]] • [[Konzulat (Francuska)]] • [[Direktorij (Francuska)]] • [[Komitet javnog spasa]] • [[Jakobinska diktatura]] • [[Termidorska reakcija]] • [[Puč 18. brumairea]] • [[Žirondinci]] • [[Septembarski masakri]] • [[Bijeg u Varennes]] • [[Žirondinski ustavni projekt]] • [[Kraljevstvo Francuska (1791-1792)]] • [[Prva industrijska revolucija]] • [[Vicekraljevstvo Nova Granada]] • [[Generalna kapetanija Venezuela]] • ''[[Kambodžanske kraljevske kronike]]'' |group2 = XIX. vijek |list2 = [[Posvećenje Napoleona I]] • [[Kraljevina Holandija]] • [[Kraljevina Vestfalija]] • [[Burbonska restauracija]] • [[Druga industrijska revolucija]] • [[Monroeova doktrina]] • [[Zlatna Obala (britanska kolonija)]] • [[Pobuna u Eureki]] • [[Julska Monarhija]] • [[Francuska revolucija 1848.]] • [[Druga Francuska Republika]] • [[Dani lipnja]] • [[Predsjednički izbori u Francuskoj 1848.]] • [[Francuski ustavni referendum 1851.]] • [[Referendum o Drugom Francuskom Carstvu 1852.]] • [[Pariški sporazum (1856)]] • [[Pariški kongres (1856)]] • [[Orsinijev atentat]] • [[Bitka kod Sedana (1870)]] • [[Treća Francuska Republika]] • [[Suđenje tridesetorici]] • [[Kriza 16. svibnja 1877.]] • [[Panamski skandali]] • [[Tonkinska afera]] • [[Protektorat Annam]] • [[Kočinkina]] • [[Zastupnički dom (Francuska)]] • [[Predstavnički dom (Francuska)]] • [[Incident u Fashodi]] • [[Predsjednički izbori u Brazilu 1891.]] • [[Ujedinjeno Kraljevstvo Portugala, Brazila i Algarva]] • [[Kraljevina Brazil]] • [[Nezavisnost Brazila]] • [[Brazilsko Carstvo]] • [[Brazilski rat za nezavisnost]] • [[Prva Brazilska Republika]] • [[Desetogodišnji rat]] • [[Mali rat (Kuba)]] • [[Kubanski rat za nezavisnost]] • [[Američka vojna uprava na Kubi]] • [[Tellerov amandman]] • [[Pariški sporazum (1898)]] • [[Novi Zeland (kolonija)]] • [[Ratovi mušketa]] • [[Novozelandski ratovi]] • [[Sewellovo ministarstvo (1856.)]] • [[Vrhovna hunta]] • [[Prva Venezuelanska Republika]] • [[Venezuelanski rat za nezavisnost]] ([[Bitka na jezeru Maracaibo]]) • [[Druga Venezuelanska Republika]] • [[Manifest iz Cartagene]] • [[Divna kampanja]] • [[Dekret o ratu do smrti]] • [[Treća Venezuelanska Republika]] • [[Kongres u Angosturi]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Velika Kolumbija]] • [[Država Venezuela]] • [[Savezni rat]] • [[Sjedinjene Države Venezuele]] • [[Venezuelanska kriza (1895)]] • [[Francuski protektorat u Kambodži]] • [[Tonkin (francuski protektorat)]] • [[Comayagua (provincija)]] • [[Državni udar u Hondurasu 1827.]] • [[Prvi francusko-dahomejski rat]] • [[Drugi francusko-dahomejski rat]] • [[Francuski Dahomej]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Francuska Zapadna Afrika]] • [[Kraljevstvo Fidži]] • [[Fidži (kolonija)]] • ''[[Ärkamisaeg]]'' • [[Singapurski sporazum 1819.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Tjesnačka naselja]] • [[Anglo-nizozemski sporazum (1824)]] |group3 = XX. vijek<br>(do 1914.) |list3 = [[Plattov amandman]] • [[Republika Kuba (1902–1959)]] • [[Pacifikacija Kube]] • [[Novi Zeland (dominion)]] • [[Venezuelanska kriza (1902–1903)]] • [[Nizozemsko-venezuelanski rat]] }} |group2 = Prvi svjetski rat<br>(1914. - 1918.) |list2 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = Općenito |list1 = [[Prvi svjetski rat]] • [[Središnje sile]] |group2 = Bitke |list2 = [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|Bitka kod Tannenberga]] • [[Cerska bitka]] • [[Kolubarska bitka]] • [[Ofenziva od 100 dana]] • [[Druga bitka na Marni]] • [[Ofenziva Meuse-Argonne]] • [[Bitka na granicama]] • [[Nivelleova ofenziva]] • [[Bitka kod grebena Vimy]] |group3 = Ostalo |list3 = [[Sarajevski atentat]] • [[Oktobarska revolucija]] • [[Mir u Brest-Litovsku]] • [[Ruska revolucija (1917.)|Ruska revolucija 1917.]] • [[Britanski Togoland]] • ''[[Entente Cordiale]]'' • [[Francusko-ruska alijansa]] • [[Anglo-ruska antanta]] • [[Sovjetska Republika Naissaar]] • [[Manifest narodā Estonije]] • [[Njemačka okupacija Estonije u Prvom svjetskom ratu]] • [[Singapurska pobuna 1915.]] }} |group3 = Međuratno razdoblje<br>(1918. - 1939.) |list3 = [[Pariška mirovna konferencija 1919.]] • [[Münchenski sporazum]] • [[Abdikacijska kriza]] • [[Ugovori iz Locarna]] • [[Briand-Cerettijev sporazum]] • [[Briand-Kelloggov pakt]] • [[Kriza 6. veljače 1934.]] • [[Predsjednički izbori u Brazilu 1930.]] • [[Brazilska revolucija 1930.]] • [[Privremena vojna junta (1930)]] • [[Vargasova era]] • [[Pentarhija iz 1933.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Estonski rat za nezavisnost]] • [[Estonska radnička komuna]] • [[Rusko-estonski sporazum iz Tartua]] • [[Vaps (pokret)]] • [[Pokušaj državnog udara u Estoniji 1924.]] • [[Suđenje 149-orki]] • [[Baltička antanta]] • [[Doba šutnje]] |group4 = Drugi svjetski rat<br>(1939. - 1945.) |list4 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |group1 = Općenito |list1 = [[Drugi svjetski rat]] • [[Uzroci Drugog svjetskog rata]] • [[Saveznici]] • [[Sile Osovine]] • [[Posljedice Drugog svjetskog rata]] |group2 = Bitke |list2 = [[Operacija Bagration]] • [[Bitka za Francusku]] • [[Bitka kod La Plate]] • [[Saveznička invazija Sicilije]] • [[Operacija Anton|Operacija ''Anton'']] • [[Operacija Dragoon|Operacija ''Dragoon'']] • [[Praški ustanak]] • [[Ljetni rat]] • [[Bitka za Singapur]] • [[Operacija Jaywick|Operacija ''Jaywick'']] • [[Bombardiranje Singapura (1944–1945)]] • [[Bombardiranje Singapura (1941)]] • [[Operacija Tiderace|Operacija ''Tiderace'']] • [[Operacija Struggle|Operacija ''Struggle'']] |group3 = Ostalo |list3 = [[Schindlerovi židovi]] • [[Hitlerov pozdrav]] • [[Operacija Valkira]] • [[Vichyevska Francuska]] • [[Republika Slovačka (1939. - 1945.)]] • [[Riomski proces]] • [[Glasovanje o delegaciji punih ustavnih ovlasti Philippeu Pétainu]] • [[Njemačka vojna uprava u Belgiji i sjevernoj Francuskoj]] • [[Njemačka vojna uprava u okupiranoj Francuskoj]] • ''[[Militärverwaltung]]'' • [[Slobodna Francuska]] • [[Apel 18. juna]] • [[Privremena vlada Francuske Republike]] • [[Čehoslovačka vlada u egzilu]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Benešovi dekreti]] • [[Japanska okupacija Kambodže]] • [[Njemačka okupacija Estonije u Drugom svjetskom ratu]] • ''[[Generalbezirk Estland]]'' • [[Estonska samouprava]] • [[Reichskommissariat Ostland|''Reichskommissariat'' Ostland]] • [[Bijeg podmornice Orzeł|Bijeg podmornice ''Orzeł'']] • [[Shōnan-tō]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Sook Ching]] • [[Sōjūsetsu incident]] • [[Operacija Gustavus|Operacija ''Gustavus'']] • [[Operacija Zipper|Operacija ''Zipper'']] • [[Britanska vojna uprava (Malaja)]] }} |group5 = Hladni rat<br>(1945. - 1991.) |list5 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Hladni rat]] • [[Elizejski ugovor]] • [[Nixonov posjet Kini 1972.]] • [[Angolski građanski rat]] • [[Trumanova doktrina]] • [[Socijalistička Republika Rumunjska]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Demokratska Kampućija]] • [[Zapadna Njemačka]] • [[Kostarikanski građanski rat]] • [[Gana (krunska zemlja)]] • [[Neredi u Accri 1948.]] • [[Velika šestorica (Gana)]] • [[Politika bijele Australije]] • [[Ustavna kriza u Australiji 1975.]] • [[Četvrta Francuska Republika]] • [[Peta Francuska Republika]] • [[Maj 1968]] • [[Druga Brazilska Republika]] • [[Državni udar u Brazilu 1964.]] • [[Vojna diktatura u Brazilu]] • [[Brazilska vojna hunta (1969)]] • [[Narodna Republika Koreja]] • [[Sovjetska civilna uprava]] • [[Privremeni narodni komitet za Sjevernu Koreju]] • [[Korejska demilitarizirana zona]] • [[Bitka za Incheon]] • [[Operacija Pokpoong]] • [[Podjela Koreje]] • [[Korejski sporazum o primirju]] • [[Bombaški napad u Rangoonu]] • [[Ubojstva sjekirom u P'anmunjŏmu]] • [[Kasarne Moncada]] • [[Operacija Mongoose]] • [[Operacija Northwoods]] • [[Cubana de Aviación let 455]] • [[Narodna Republika Angola]] • [[Demokratska Narodna Republika Angola]] • [[Republika Cabinda]] • [[Angolski rat za nezavisnost]] • [[Alvorski sporazum]] • [[Češka i Slovačka Federativna Republika]] • [[ANZUS]] • [[Paktomanija]] • ''[[El Trienio Adeco]]'' • [[Četvrta Venezuelanska Republika]] • [[Pakt iz Puntofija]] • [[Državni udar u Venezueli 1958.]] • [[Državni udar u Venezueli 1945.]] • [[Francuska unija]] • [[Francuska zajednica]] • [[Kraljevina Kambodža (1953–1970)]] • [[Bangkoška zavjera]] • [[Operacija Menu]] • [[Operacija Freedom Deal]] • [[Državni udar u Kambodži 1970.]] • [[Kmerska Republika]] • [[Predsjednički izbori u Kambodži 1972.]] • [[Predstavnička skupština kampućijskog naroda]] • [[Santebal]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Kambodžanski genocid]] ([[Kambodžanska polja smrti]] • [[Drvo smrti]] • [[Choeung Ek]] • [[Masakr u Ba Chúcu]]) • [[Narodna Republika Kampućija]] • [[Plan K5]] • [[Država Kambodža]] • [[Kambodžansko-vijetnamski rat]] • [[Koalicijska vlada Demokratske Kampućije]] • [[Pariški mirovni sporazum (1991)]] • [[Državni udar u Hondurasu 1963.]] • [[Državni udar u Hondurasu 1975.]] • [[Honduraška vojna hunta (1956–1957)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Fudbalski rat]] • [[Sahelsko-beninska unija]] • [[Republika Dahomej]] • [[Državni udar u Dahomeju 1963.]] • [[Predsjedničko vijeće (Dahomej)]] • [[Predsjednički izbori u Dahomeju 1970.]] • [[Državni udar u Dahomeju 1972.]] • [[Narodna Republika Benin]] • [[Pokušaj državnog udara u Beninu 1977.]] • [[Fidži (dominion)]] • [[Državni udari na Fidžiju 1987.]] • [[Operacija Morris Dance]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Estonska vlada u egzilu]] • [[Deklaracija suvereniteta Estonske SSR]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Raspjevana revolucija]] • [[Fosforitni rat]] • [[Pismo četrdesetorice]] • [[Surinam (Kraljevina Nizozemska)]] • [[Državni udar u Surinamu 1980.]] • [[Nacionalni vojni savjet (Surinam)]] • [[Decembarska ubojstva]] • [[Surinamski unutrašnji rat]] • [[Masakr u Moiwani]] • [[Državni udar u Surinamu 1990.]] • [[Singapur (kolonija)]] • [[Singapur (savezna država)]] • [[Malezijski sporazum]] • [[Sporazum o nezavisnosti Singapura (1965)]] • [[Proglašenje Singapura]] • [[Referendum o integraciji Singapura 1962.]] • [[Izvanredno stanje u Poljskoj]] |group6 = 1990-e<br>XXI. vijek |list6 = [[Crno proljeće (Kuba)]] • [[Opći izbori u Angoli 1992.]] • [[Masakr na Noć vještica]] • [[Pokušaji državnih udara u Venezuel 1992.]] • [[Bolivarska revolucija]] • [[Pokušaj državnog udara u Venezueli 2002.]] • [[Prijelazna uprava Ujedinjenih nacija u Kambodži|UNTAC]] • [[Privremena vlada nacionalnog jedinstva i nacionalnog spasa Kambodže]] • [[Ustavna kriza u Hondurasu 2009.]] • [[Državni udar u Hondurasu 2009.]] • [[UTAGE let 141]] • [[Državni udar na Fidžiju 2000.]] • [[Državni udar na Fidžiju 2006.]] • [[Prosvjedi u Surinamu 1999.]] }} |group2 = Pravo<br>Kriminologija |group2style = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |list2= [[Scotland Yard]] • [[Old Bailey]] • ''[[Volksgerichtshof]]'' • [[Vrhovni sud Kostarike]] • [[Vrhovni sud Gane]] • [[Ustav Australije]] • [[Ustav Gane]] • [[Ustav Francuske (1791)]] • [[Ustav Francuske (1793)]] • [[Ustav Francuske (1795)]] • [[Ustav Francuske (1799)]] • [[Ustav Francuske (1802)]] • [[Ustav Francuske (1804)]] • [[Povelja iz 1814.]] • [[Dopunski akt ustavima Prvog Carstva]] • [[Povelja iz 1830.]] • [[Ustav Francuske (1848)]] • [[Ustav Francuske (1852)]] • [[Francuski ustavni zakoni (1875)]] • [[Ferryjevi zakoni]] • [[Francuski ustavni zakon (1940)]] • [[Francuski ustavni zakon (1945)]] • [[Ustav Francuske (1946)]] • [[Ustav Francuske]] • [[Ustav Brazila]] • [[Ustav Sjeverne Koreje]] • [[Ustav Kube]] • [[Bustamanteov kodeks]] • [[Ustav Angole]] • [[Ustavni sud (Češka)]] • [[Macdonaldova trijada]] • [[Vrhovni sud Novog Zelanda]] • [[Ustav Novog Zelanda]] • [[Panoptikon]] • [[Deklaracija nezavisnosti Novog Zelanda]] • [[Sporazum iz Waitangija]] • [[Vrhovni sud pravde (Venezuela)]] • [[Ustav Venezuele]] • [[Deklaracija nezavisnosti (Venezuela)]] • [[Ustav Kambodže]] • [[Kambodžanski tribunal]] • [[Ustav Hondurasa]] • [[Vrhovni sud pravde (Honduras)]] • [[Ustav Benina]] • [[Kvazisud]] • ''[[modus operandi]]'' • [[Ustav Fidžija]] • [[Zakon o pomirbi, toleranciji i jedinstvu]] • [[Ustav Estonije]] • [[Ustav Surinama]] • [[Vrhovni sud Singapura]] • [[Ustav Paname]] • [[Vrhovni sud pravde (Panama)]] |group3 = Politika |group3style = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = Općenito |list1 = [[Nacizam]] • ''[[Révolution nationale]]'' • [[Koronelizam]] • ''[[Juche]]'' • ''[[Songun]]'' • ''[[Songbun]]'' • [[Neutralna država]] • [[Čavizam]] • [[Nulta godina (Kambodža)|Nulta godina]] • ''[[Françafrique]]'' • ''[[Corregimiento]]'' • ''[[Comarca]]'' |group2 = Posebno |list2 = [[Popis njemačkih ministara obrane]] • [[Premijer Ujedinjenog Kraljevstva]] • [[Hitlerov kabinet]] • [[Premijer Japana]] • ''[[Kokkai]]'' • [[Nacionalna stranka oslobođenja (Kostarika)|PLN]] • [[Stranka građanske akcije|PAC]] • [[Libertarijanski pokret|ML]] • [[Predsjednik Kostarike]] • [[Zakonodavna skupština (Kostarika)]] • [[Predsjednik Gane]] • [[Premijer Gane]] • [[Stranka narodne konvencije|CPP]] • [[Parlament Gane]] • [[Državni savjet (Gana)]] • [[Premijer Australije]] • [[Parlament Australije]] • [[Generalni guverner Australije]] • [[Premijer Francuske]] • [[Predsjednik Francuske]] • [[Francuski parlament]] • [[Senat (Francuska)]] • [[Narodna skupština (Francuska)]] • [[Kongres Francuskog parlamenta]] • [[Predsjednik Brazila]] • ''[[Congresso Nacional]]'' • ''[[Senado Federal]]'' • ''[[Câmara dos Deputados]]'' • [[Premijer Brazila]] • [[Vječni predsjednik republike]] • [[Vrhovna narodna skupština]] • [[Premijer Sjeverne Koreje]] • [[Administrativna podjela Sjeverne Koreje]] • [[Spisak vrhovnih vođa Sjeverne Koreje]] • [[Spisak državnih poglavara Sjeverne Koreje]] • ''[[Ch'ŏndogyo Ch'ŏngudang]]'' • [[Predsjednik Kube]] • [[Premijer Kube]] • [[Nacionalna skupština narodne sile]] • [[Predsjednik Angole]] • [[Potpredsjednik Angole]] • [[Premijer Angole]] • [[Narodna skupština (Angola)]] • [[Generalni guverner Novog Zelanda]] • [[Premijer Novog Zelanda]] • [[Parlament Novog Zelanda]] • [[Predstavnički dom (Novi Zeland)]] • [[Zakonodavno vijeće (Novi Zeland)]] • [[Laburistička stranka Novog Zelanda]] • [[Zelena stranka Aotearoe Novog Zelanda]] • [[Prvo Novi Zeland]] • [[Kolonijalni tajnik Novog Zelanda]] • [[Predsjednik Venezuele]] • [[Narodna skupština (Venezuela)]] • [[Demokratska akcija (Venezuela)]] • [[Parlament Kambodže]] • [[Senat (Kambodža)]] • [[Narodna skupština (Kambodža)]] • [[Kralj Kambodže]] • [[Premijer Kambodže]] • [[Liberalna stranka (Kambodža)]] • [[Demokratska stranka (Kambodža)]] • [[Sangkum]] • [[Komunistička partija Kampućije]] • [[Nacionalni kongres (Honduras)]] • [[Predsjednik Hondurasa]] • [[Narodna skupština (Benin)]] • [[Predsjednik Benina]] • [[Premijer Benina]] • [[Conseil de l'Entente]] • [[Partija narodne revolucije Benina]] • [[Predsjednik Fidžija]] • [[Premijer Fidžija]] • [[Parlament Fidžija]] • [[Senat (Fidži)]] • [[Predstavnički dom (Fidži)]] • [[Veliko vijeće poglavica]] • [[Guverner Fidžija]] • [[Generalni guverner Fidžija]] • [[Administrativna podjela Fidžija]] • [[Premijer Kraljevstva Fidži]] • [[Ratu]] • [[Glavni ministar Fidžija]] • [[Zakonodavno vijeće (Fidži)]] • ''[[Riigikogu]]'' • [[Premijer Estonije]] • ''[[Riigihoidja]]'' • [[Komunistička partija Estonije]] • [[Predsjednik Surinama]] • [[Potpredsjednik Surinama]] • [[Premijer Surinama]] • [[Narodna skupština (Surinam)]] • [[Generalni guverner Surinama]] • [[Parlament Singapura]] • [[Predsjednik Singapura]] • [[Premijer Singapura]] • [[Stranka narodne akcije]] • [[Singapurska samouprava]] • [[Guverner Singapura]] • [[Yang di-Pertuan Negara]] • [[Zakonodavno vijeće (Singapur)]] • [[Zakonodavna skupština (Singapur)]] • [[Glavni ministar Singapura]] • [[Narodna skupština (Panama)]] • [[Narodna skupština predstavnika corregimienta|Narodna skupština predstavnika ''corregimienta'']] • [[Predsjednik Paname]] • [[Corregimiento (Panama)|''Corregimiento'' (Panama)]] }} |group4 = Vojna znanost |group4style = text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |list4= [[Regia Marina]] • [[Royal Navy]] • [[Vojska Kostarike]] • ''[[Maréchal de France]]'' • ''[[École spéciale militaire de Saint-Cyr]]'' • [[Korejska narodna armija]] • [[USS Pueblo (AGER-2)]] • ''[[Movimiento 26 de Julio]]'' • [[Oružane snage Angole]] • [[Kubanske revolucionarne oružane snage]] • ''[[Generalissimus]]'' • [[Khmer Issarak]] • [[Dahomejske Amazonke]] • [[Oružane snage Republike Fidži]] • ''[[Junglecommando]]'' • [[Singapurska strategija]] • ''[[Kenpei]]'' |group5 = Lingvistika |group5style = text-align:center; color:black; background: white; border:1px solid black; |list5 = [[Joruba jezik]] • [[Fon jezik]] • [[Fidžijski jezik]] • [[Fidžijski hindski jezik]] • [[Rotumanski jezik]] |group6 = Ostalo |group6style = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |list6= [[Kultura Sovjetskoga Saveza]] • [[Centar za obiteljske evidencije]] • [[Stair House]] • [[David Livingstone Centre]] • [[Psihijatrijska bolnica Broadmoor]] • [[The Blind Beggar]] • [[Oni (folklor)]] • ''[[Hanami]]'' • [[Tri mudra majmuna]] • ''[[The Strand Magazine]]'' • [[221B Baker Street]] • [[Museo Nacional de Costa Rica]] • [[Mekatelyu]] • [[Nacionalni park Tortuguero]] • [[Nacionalni park Poás]] • [[Waakye]] • [[Ganci]] • [[Sveučilište u Adelaideu]] • [[Sveučilište u Melbourneu]] • [[Marianne]] • [[Čudovište iz Rajskog jezera]] • ''[[Rodong Sinmun]]'' • [[Korejska centralna novinska agencija]] • [[Festival Arirang]] • [[Vargaška tragedija]] • [[Kambodžanski riel]] • [[Novi ljudi]] • [[Nacionalni autonomni univerzitet Hondurasa]] • [[Naša Gospa od Suyape]] • [[Zapadnoafrički CFA franak]] • [[Srednjoafrički CFA franak]] • [[Chupa Chups]] • [[Univerzitet na Fidžiju]] • [[Fidžijski dolar]] • [[Nacionalni park Sigatoka Sand Dunes]] • ''[[Cibi]]'' • [[Estonska marka]] • ''[[Postimees]]'' • [[Zastava Estonske Sovjetske Socijalističke Republike]] • [[Surinamski dolar]] • [[Surinamski gulden]] • [[Planska područja u Singapuru]] • [[Regije Singapura]] • [[Japanski okupacijski dolar]] • [[Panamska balboa]] • ''[[Shinjū]]'' |below= }} ===Biografije=== {{Navbox generic |titlestyle = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Doprinosi vezani uz društvene znanosti |groupstyle = text-align:center; color:red; border:1px solid silver; |abovestyle=text-align:center; color:#702963;background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |belowstyle= text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |groupstyle = text-align:center; color:#702963; background:#DF73FF; border:1px solid #702963; |above= |group1 = Povijest |group1style = text-align:center; color:#800000; background:#C19A6B; border:1px solid #800000; |list1= [[Slavko Goldstein]] |group2 = Pravo<br>Kriminologija |group2style = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:black; background:silver; border:1px solid black; |group1 = Pravo |list1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Roland Freisler]] • [[Clarence Darrow]] • [[Moisés Vieites]] • [[Antonio Sánchez de Bustamante y Sirvén]] |group2 = Kriminologija |list2 = [[Vlado Černozemski]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Braća Kray]] • [[George Cornell]] • [[Jack McVitie]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Leopold i Loeb]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Jack Trbosjek]] ([[:Kategorija:Jack Trbosjek|kategorija /uz izuzetke/]]) • [[Igor Guzenko]] • [[Issei Sagawa]] • [[Charles Augustus Howell]] • [[Charlotte Corday]] • [[Charles-Henri Sanson]] • [[Felice Orsini]] • [[Sante Geronimo Caserio]] • [[Leonard Read]] • [[Sogomon Tejlirjan]] }} |group3 = Politika |group3style = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = Amerike |list1 = {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |list1 =[[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Harry S. Truman]] • [[William H. Seward]] • [[William Jennings Bryan]] • [[Harvey Milk]] • [[Dan White]] • [[George Moscone]] • [[Frank B. Kellogg]] • [[Fiorello H. La Guardia]] |group2 = {{flagicon|KAN}} Kanada |list2= [[Lester B. Pearson]] • [[Pierre Trudeau]] |group3 = {{flagicon|Kostarika}} Kostarika |list3= [[Juan Mora Fernández]] • [[José María Castro Madriz]] • [[Federico Tinoco Granados]] • [[Otilio Ulate Blanco]] • [[José Figueres Ferrer]] • [[Rafael Ángel Calderón Guardia]] • [[Laura Chinchilla]] • [[Óscar Arias]] |group4 = {{flagicon|Brazil}} Brazil |list4= [[Deodoro da Fonseca]] • [[Pedro I od Brazila]] • [[Pedro II od Brazila]] • [[Arthur Bernardes]] • [[Venceslau Brás]] • [[Washington Luís]] • [[Júlio Prestes]] • [[Getúlio Vargas]] • [[Plínio Salgado]] • [[João Goulart]] • [[Humberto Castelo Branco]] • [[Artur da Costa e Silva]] • [[Ernesto Geisel]] |group5 = {{flagicon|Kuba}} Kuba |list5= [[Carlos Saladrigas Zayas]] • [[Ramón Zaydín]] • [[Anselmo Alliegro y Milá]] • [[Félix Lancís Sánchez]] • [[Tomás Estrada Palma]] • [[Ramón Grau]] • [[Gerardo Machado]] • [[Camilo Cienfuegos]] |group6 = {{flagicon|Venezuela}} Venezuela |list6= [[José Antonio Páez]] • [[Cristóbal Mendoza]] • [[Francisco de Miranda]] • [[Rómulo Gallegos]] • [[Rafael Urdaneta]] • [[Juan Vicente Gómez]] • [[Cipriano Castro]] • [[Rafael Caldera]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Rómulo Betancourt]] |group7 = {{flagicon|HON}} Honduras |list7= [[Juan Orlando Hernández]] • [[Dionisio de Herrera]] • [[Francisco Morazán]] • [[José Francisco Zelaya]] • [[Francisco Ferrera]] • [[Ramón Villeda Morales]] • [[Julio Lozano Díaz]] • [[Oswaldo López Arellano]] • [[Juan Alberto Melgar]] • [[Manuel Zelaya]] • [[Roberto Micheletti]] |group8 = {{flagicon|SUR}} Surinam |list8= [[Chan Santokhi]] • [[Ronnie Brunswijk]] • [[Johan Ferrier]] • [[Henck Arron]] • [[Dési Bouterse]] |group9 = {{flagicon|PAN}} Panama |list9= [[José Raúl Mulino]] }} |group2 = Europa |list2= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1={{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo |list1=[[Edward VIII.]] • [[George VI.]] • [[Herbert Henry Asquith]] • [[Clement Attlee]] • [[Tom Driberg]] • [[Robert Boothby, baron Boothby]] • [[Arnold Wienholt Hodson]] • [[Spencer Perceval]] • [[Stamford Raffles]] |group2 = {{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |list2 = [[Nikita Hruščov]] • [[Jurij Andropov]] • [[Konstantin Černjenko]] • [[Andrej Gromijko]] • [[Vjačeslav Molotov]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|RUS}} Rusija |list1 = [[Boris Jeljcin]] |group2 = {{flagicon|GRU}} Gruzija |list2 = [[Eduard Ševarnadze]] |group3 = {{flagicon|EST}} Estonija |list3 = [[Jaan Anvelt]] • [[Karl Kark]] • [[Konstantin Päts]] • [[Jaan Tõnisson]] • [[Kaarel Eenpalu]] • [[Jüri Uluots]] • [[Hjalmar Mäe]] • [[Johannes Vares]] • [[Jüri Ratas]] • [[Alar Karis]] • [[Johannes Käbin]] • [[Edgar Savisaar]] }} |group3 = {{flagicon|FRA}} Francuska |list3 = [[Charles de Gaulle]] • [[Philippe de Gaulle]] • [[Pierre Laval]] • [[Adolphe Thiers]] • [[Louis Barthou]] • [[Jean Monnet]] • [[Philippe d'Orléans, grof od Pariza|Philippe d'Orléans]] • [[Emmanuel Joseph Sieyès]] • [[Roger Ducos]] • [[Jean-Paul Marat]] • [[Louis Antoine de Saint-Just]] • [[Camille Desmoulins]] • [[Joséphine de Beauharnais]] • [[Joseph Fouché]] • [[Lucien Bonaparte]] • [[Élisa Bonaparte]] • [[Louis Bonaparte]] • [[Napoléon Louis Bonaparte]] • [[Jérôme Bonaparte]] • [[François Guizot]] • [[Lazare Carnot]] • [[Louis-Mathieu Molé]] • [[Victor de Broglie (1785–1870)|Victor de Broglie]] • [[Louis Blanc]] • [[Alexis de Tocqueville]] • [[Louis Eugène Cavaignac]] • [[Eugénie de Montijo]] • [[Napoléon Eugène Louis Bonaparte]] • [[Louis Jules Trochu]] • [[Patrice de Mac Mahon]] • [[Louis Auguste Blanqui]] • [[Léon Gambetta]] • [[Marie François Sadi Carnot]] • [[Jules Grévy]] • [[Albert de Broglie]] • [[Jules Armand Dufaure]] • [[William Henry Waddington]] • [[Jules Ferry]] • [[Jean Casimir-Perier]] • [[Charles Dupuy]] • [[Félix Faure]] • [[Émile Loubet]] • [[Raymond Poincaré]] • [[Aristide Briand]] • [[Paul Deschanel]] • [[Alexandre Millerand]] • [[Gaston Doumergue]] • [[Paul Doumer]] • [[Édouard Herriot]] • [[Pierre-Étienne Flandin]] • [[André Tardieu]] • [[Édouard Daladier]] • [[Albert Lebrun]] • [[André Maginot]] • [[Léon Blum]] • [[Vincent Auriol]] • [[René Coty]] • [[Alain Poher]] • [[Valéry Giscard d'Estaing]] |group4 = {{flagicon|NJE}} Njemačka |list4 = [[Konrad Adenauer]] (suradnja) {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|NJE|empire}} Njemačko Carstvo |list1 = |group2 = {{flagicon|NJE}} Weimarska Republika |list2 = [[Wilhelm Cuno]] • [[Gustav Stresemann]] • [[Wilhelm Marx]] • [[Joseph Wirth]] • [[Philipp Scheidemann]] • [[Gustav Bauer]] • [[Konstantin Fehrenbach]] • [[Hans Luther]] • [[Hugo Haase]] • [[Kurt von Schleicher]] |group3 = {{flagicon|NJE|Nazi}} Treći Reich |list3 = [[Heinrich Himmler]] • [[Lutz Graf Schwerin von Krosigk]] • [[Martin Bormann]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Joseph Goebbels]] • [[Edmund Veesenmayer]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Hermann Göring]] • [[Walther Funk]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Reinhard Heydrich]] • [[Karl-Siegmund Litzmann]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Alfred Rosenberg]] |group4 = {{flagicon|DDR}} Istočna Njemačka |list4 = [[Walter Ulbricht]] }} |group5 = {{flagicon|ITA}} Italija |list5 = [[Giovanni Giolitti]] |group6 = {{flagicon|ŠPA}} Španjolska |list6 = [[Francisco Franco]] |group7 = {{flagicon|POLJ}} Poljska |list7 = [[Wojciech Jaruzelski]] • [[Bronisław Komorowski]] |group8 = {{flagicon|ŠVE}} Švedska |list8 = [[Olof Palme]] |group9 = {{flagicon|AUT}} Austrija |list9 = [[Karl Renner]] |group10 = {{flagicon|GRČ}} Grčka |list10 = [[Ioannis Metaxas]] |group12 = {{flagicon|Austro-Ugarska}} Austro-Ugarska |list12 = [[Marija Terezija|Maria Theresia]] • [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Joseph II.]] • [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II.]] • [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karl VI.]] • [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franz I.]] • [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franz II.]] • [[Ferdinand I. Austrijski|Ferdinand I.]] • [[Franjo Josip I.|Franz Joseph I.]] (dopuna) • [[Aleksandar Drašković]] • [[Sofija Chotek]] • [[Marie-Louise od Austrije]] |group13 = {{flagicon|SRB}} Srbija |list13 = [[Ilija Garašanin]] • [[Milan Nedić]] • [[Aleksandar I. Karađorđević]] |group14 = {{flagicon|MAĐ}} Mađarska |list14 = [[Lajos Kossuth]] • [[Károly Khuen-Héderváry]] • [[Miklós Horthy]] |group15 = {{flagicon|FIN}} Finska |list15 = [[Jaana Pelkonen]] • [[Carl Gustaf Emil Mannerheim]] |group16 = {{flagicon|RUM}} Rumunjska |list16 = [[Ion Antonescu]] • [[Nicolae Ceauşescu]] |group17 = {{flagicon|ČEŠ}} Češka |list17 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Edvard Beneš]] }} |group3= Azija i<br>Oceanija |list3= [[Kir Mlađi]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1 = {{flagicon|JAP}} Japan |list1 = [[Hirohito]] • [[Itō Hirobumi]] • [[Hideki Tōjō]] • [[Hara Takashi]] • [[Tsuyoshi Inukai]] • [[Keisuke Okada]] • [[Fumio Gotō]] • [[Yasuo Fukuda]] • [[Eisaku Satō]] • [[Car Taishō]] • [[Minamoto no Yoritomo]] • [[Yasuhiro Nakasone]] |group2 = {{flagicon|Kina}} Kina |list2 = [[Pu Yi]] |group3 = {{flagicon|VIJ}} Vijetnam |list3 = [[Hồ Chí Minh]] • [[Lê Đức Thọ]] |group4 = {{flagicon|Tajvan}} Republika Kina/Tajvan |list4 = [[Sun Jat-sen]] • [[Chiang Kai-shek]] |group5 = {{flagicon|Indija}} Indija |list5 = [[Jawaharlal Nehru]] |group6 = [[File:Flag of Korea 1882.svg|22px|border]] Koreja |list6 = [[Sunjong od Koreje]] {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1= {{flagicon|Sjeverna Koreja}} Sjeverna Koreja |list1 = [[Kim Il-sung]] • [[Kim Jong-il]] • [[Kim Yŏng-nam]] • [[Kim Il (političar)|Kim Il]] |group2 = {{flagicon|Južna Koreja}} Južna Koreja |list2 = }} |group7 = {{flagicon|IZR}} Izrael |list7 = [[Menahem Begin]] |group8 = {{flagicon|Kambodža}} Kambodža |list8 = [[Norodom Sihanouk]] • [[Norodom Sihamoni]] • [[Ponhea Yat]] • [[Ang Duong]] • [[Norodom od Kambodže]] • [[Sisowath od Kambodže]] • [[Sisowath Monivong]] • [[Sơn Ngọc Thành]] • [[Penn Nouth]] • [[Nuon Chea]] • [[Ieng Sary]] • [[Pol Pot]] • [[Khieu Samphan]] • [[Kang Kek Iew]] • [[Hun Sen]] |group9 = {{flagicon|Jordan}} Jordan |list9 = [[Hussein I., kralj Jordana|Hussein I.]] |group12 = {{flagicon|AUS}} Australija |list12 = [[Edmund Barton]] • [[Ben Chifley]] • [[Harold Holt]] • [[John Curtin]] • [[Robert Menzies]] • [[Gough Whitlam]] • [[John Kerr]] • [[Malcolm Fraser]] • [[Stanley Bruce]] |group11 = {{flagicon|NZL}} Novi Zeland |list11 = [[Patsy Reddy]] • [[William Hobson]] • [[James Busby]] • [[Henry Sewell]] • [[Alfred Domett]] • [[John Ballance]] • [[Richard Seddon]] • [[Michael Joseph Savage]] • [[Peter Fraser (novozelandski političar)|Peter Fraser]] |group10 = {{flagicon|Mjanmar}} Mjanmar |list10 = [[U Thant]] |group13 = {{flagicon|FIJ}} Fidži |list13 = [[Seru Epenisa Cakobau]] • [[Kamisese Mara]] • [[Sitiveni Rabuka]] • [[Timoci Bavadra]] • [[Penaia Ganilau]] • [[Josefa Iloilo]] • [[Frank Bainimarama]] • [[Jioji Konrote]] • [[Epeli Nailatikau]] |group14 = {{flagicon|SIN}} Singapur |list14 = [[Tharman Shanmugaratnam]] • [[Lee Hsien Loong]] • [[Lawrence Wong]] • [[David Marshall (singapurski političar)|David Marshall]] • [[Lim Yew Hock]] • [[Yusof bin Ishak]] }} |group4= Afrika |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = text-align:center; color:white; background: black; border:1px solid silver; |group1= {{flagicon|EGI}} Egipat |list1= [[Gamal Abdel Nasser]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Anwar Sadat]] • [[Hosni Mubarak]] |group2= {{flagicon|ANG}} Angola |list2= [[Agostinho Neto]] • [[Lopo do Nascimento]] • [[Fernando José de França Dias Van-Dúnem]] • [[José Eduardo dos Santos]] • [[Jonas Savimbi]] • [[João Lourenço]] |group3= {{flagicon|SOM}} Somalija |list3= [[Mohamed Siad Barre]] |group4= {{flagicon|ZIM}} Zimbabve |list4= [[Robert Mugabe]] |group5={{flagicon|TOG}} Togo |list5= [[Faure Gnassingbé]] |group6={{flagicon|CIV}} Obala Bjelokosti |list6=[[Félix Houphouët-Boigny]] |group7={{flagicon|Gvineja}} Gvineja |list7= [[Ahmed Sékou Touré]] |group8={{flagicon|GAN}} Gana |list8= [[Samia Nkrumah]] • [[John Dramani Mahama]] • [[John Atta Mills]] • [[John Agyekum Kufuor]] • [[Jerry Rawlings]] • [[Hilla Limann]] • [[Fred Akuffo]] • [[Ignatius Kutu Acheampong]] • [[Edward Akufo-Addo]] • [[Nii Amaa Ollennu]] • [[Akwasi Afrifa]] • [[Joseph Arthur Ankrah]] • [[Kofi Abrefa Busia]] • [[Nana Akufo-Addo]] |group9={{flagicon|BEN}} Benin |list9= [[Gangnihessou]] • [[Dakodonou]] • [[Houegbadja]] • [[Hangbè]] • [[Agaja]] • [[Ghézo]] • [[Béhanzin]] • [[Agoli-Agbo]] • [[Toffa I]] • [[Sourou-Migan Apithy]] • [[Hubert Maga]] • [[Justin Ahomadégbé-Tomêtin]] • [[Christophe Soglo]] • [[Émile Derlin Zinsou]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Mathieu Kérékou]] • [[Thomas Boni Yayi]] • [[Patrice Talon]] }} }} |group4 = Vojna znanost |group4style = text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1= {{flagicon|SAD}} Sjedinjene Države |list1= [[Douglas MacArthur]] • [[Omar Bradley]] |group2= {{flagicon|UK}} Ujedinjeno Kraljevstvo |list2= [[Andrew Cunningham]] • [[Harold Alexander]] • [[Jean Conan Doyle]] • [[John Jellicoe]] • [[Bernard Freyberg]] • [[Ivan Lyon]] |group3= {{flagicon|FRA}} Francuska |list3= [[Philippe Pétain]] • [[Louis Franchet d'Esperey]] • [[Joseph Jacques Césaire Joffre]] • [[Ferdinand Foch]] • [[Gilbert du Motier, markiz de La Fayette]] • [[Joachim Murat]] • [[Michel Ney]] • [[Pierre-Charles Villeneuve]] • [[Georges Ernest Boulanger]] • [[Robert Nivelle]] • [[François Darlan]] • [[Henri Giraud]] • [[Maxime Weygand]] • [[Maurice Gamelin]] • [[Bob Denard]] |group4= {{flagicon|ITA}} Italija |list4= [[Alfredo Guzzoni]] • [[Angelo Iachino]] |group5= {{flagicon|POLJ}} Poljska |list5= [[Edward Rydz-Śmigły]] |group6= {{flagicon|VIJ}} Vijetnam |list6= [[Võ Nguyên Giáp]] |group7= {{flagicon|NJE}} Njemačka |list7= {{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1={{flagicon|NJE|empire}} Njemačko Carstvo |list1= [[Alfred von Schlieffen]] • [[Erich Ludendorff]] • [[Erich von Falkenhayn]] • [[August von Mackensen]] • [[Reinhard Scheer]] • [[Franz von Hipper]] • [[Colmar Freiherr von der Goltz]] • [[Alfred von Tirpitz]] • [[Adolf von Seckendorff]] |group2={{flagicon|NJE|Nazi}} Treći Reich |list2= [[Karl Dönitz]] • [[Wilm Hosenfeld]] • [[Friedrich Paulus]] • [[Erich von Manstein]] • [[Wilhelm Keitel]] }} |group8= {{flagicon|Austro-Ugarska}} Austro-Ugarska |list8= [[Oskar Potiorek]] • [[Conrad von Hötzendorf]] • [[Alois Hitler]] |group9= {{flagicon|JAP}} Japan |list9= [[Isoroku Jamamoto]] • [[Princ Akihito Komatsu]] • [[Takamori Saigō]] |group10= {{flagicon|SRB}} Srbija |list10= [[Pavle Jurišić Šturm]] |group11= {{flagicon|RUS}} Rusija |list11={{Navbox subgroup | groupstyle =text-align:center; color:#556B2F; background:#6B8E23; border:1px solid #556B2F; |group1={{flagicon|RUS}} Rusko Carstvo |list1= [[Aleksej Brusilov]] • [[Pjotr Wrangel]] • [[Nikolaj Judenič]] |group2={{flagicon|SSSR}} Sovjetski Savez |list2= [[Georgij Žukov]] • [[Konstantin Rokosovski]] • [[Nikolaj Kuznjecov]] }} |group12= {{flagicon|SJKOR}} Sjeverna Koreja |list12= [[Nam Il]] |group13= {{flagicon|EST}} Estonija |list13 = [[Johan Laidoner]] • [[Ain-Ervin Mere]] }} |group5 = Filozofi |group5style = text-align:center; color:#6699CC; background:#73C2FB; border:1px solid #6699CC; |list5= [[Baruch de Spinoza]] • [[Émile Durkheim]] • [[Jean-François Lyotard]] • [[Jacques Derrida]] • [[Louis Althusser]] • [[José Ortega y Gasset]] • [[Jeremy Bentham]] |group6 = Ostalo |group6style = text-align:center; color:#808080; background: #DCDCDC; border:1px solid #808080; |list6= [[David Livingstone]] • [[Oskar Schindler]] • [[Emilie Schindler]] • [[Wallis Simpson]] • [[Alice Pleasance Liddell]] • [[Ottla Kafka]] • [[Sadako Sasaki]] • [[Peter Turkson]] • [[Theodosia Okoh]] • [[Joan Sutherland]] • [[Maria Letizia Ramolino]] • [[Jan Palach]] • [[Pedro Álvares Cabral]] • [[Bernhard Schwarz]] • [[Michel Wieviorka]] • [[Carlos Manuel de Céspedes]] • [[Elián González]] • [[Diogo Cão]] • [[Paulo Dias de Novais]] • [[Irene Sáez]] • [[Anthelme Mangin]] • [[Dith Pran]] • [[Sydney Schanberg]] • [[Charles Delaunay]] • [[Poe Toaster]] • [[Virginia Eliza Clemm Poe]] • [[Lempira (vođa Lenka)|Lempira]] • [[Udre Udre]] • [[Aleksandar Langfang]] • [[Bayard Rustin]] • [[Aleksandar Holiga]] • [[Sang Nila Utama]] • [[Elizabeth Choy]] • [[Lav XIV]] • [[Lim Bo-seng]] • [[Shimeko Tanabe]] • [[Hatsuyo Oyama]] • [[Michiko Tsushima]] • [[Tomie Yamazaki]] • [[Valentina Tereškova]] |below= }} ==Sport== {{Navbox generic |titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi |title= Općenito o sportu (po sportovima) |groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |belowstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[File:Football pictogram.svg|20px]] Nogomet |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1= {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Angole|Angola]] {{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Australije|Australija]] {{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Benina|Benin]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Francuske|Francuska]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Gane|Gana]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|HON}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Hondurasa|Honduras]] {{•w}} {{flagicon|Kambodža}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kambodže|Kambodža]] {{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kostarike|Kostarika]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Kube|Kuba]] {{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Poljske|Poljska]] {{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Ukrajine|Ukrajina]] {{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Venezuele|Venezuela]] {{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Fidžija|Fidži]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EST}} [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Estonije|Estonija]] {{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Fudbalska reprezentacija Surinama|Surinam]] {{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Fudbalska reprezentacija Singapura|Singapur]] {{nowrap end}} |group2 = Klubovi |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|ENG}} [[Arsenal FC]] {{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Fulham FC]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[4.25]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Pyongyang City SC]] {{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Inter Moengotapoe]] {{nowrap end}} |group3 = Lige |list3= {{nowrap begin}} {{flagicon|FRA}} [[Ligue 1]] {{nowrap end}} |group4 = Prvenstva |list4= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[FIFA Svjetsko prvenstvo|Svjetsko prvenstvo]] |list1= {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA|1830}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|1938.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|BRA|1889a}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1950|1950.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|1998.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|BRA}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2014|2014.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|RUS}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.|2018.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|Katar}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|2022.]] {{•w}} {{flagicon|Kanada}} / {{flagicon|Meksiko}} / {{flagicon|SAD}} [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.|2026.]] {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Finala |list1= {{nowrap begin}} [[Nizozemska - Zapadna Njemačka (finale Svjetskog prvenstva u nogometu 1974.)|1974.]] {{•w}} [[Brazil - Francuska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 1998)|1998.]] {{•w}} [[Italija - Francuska (finale Svjetskog prvenstva u nogometu 2006.)|2006.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Francuska – Hrvatska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2018.)|2018.]] {{nowrap end}} }} |group2 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[UEFA Euro|Europsko prvenstvo]] |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|POLJ}} / {{flagicon|UKR}} [[UEFA Euro 2012|2012.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[UEFA Euro 2016.|2016.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EU}} [[UEFA Euro 2020.|2020.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|NJE}} [[UEFA Euro 2024.|2024.]] {{nowrap end}} |group3 = Olimpijske igre |list3= |group4 = Kup nacija |list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 1963.|1963.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 1978.|1978.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} / {{flagicon|Nigerija}} [[Afrički kup nacija 2000.|2000.]] {{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Afrički kup nacija 2008.|2008.]] {{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|ANG}} [[Afrički kup nacija 2010.|2010.]] {{nowrap end}} |group5 = [[AFC Azijski kup|Azijski kup]] |list5 = {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SIN}} [[AFC Azijski kup 1984.|1984.]] {{nowrap end}} }} |group5 = Ostalo |list5= {{nowrap begin}} [[FIFA 100]] {{•w}} [[Australija - Američka Samoa (kvalifikacijska utakmica za FIFA Svjetsko prvenstvo 2002)|Australija 31:0 Američka Samoa]] {{•w}} [[Nagrade FIFA Svjetskog prvenstva]] {{•w}} [[Trofej Artemio Franchi]] {{•w}} [[Urugvaj - Brazil (finalna runda FIFA Svjetskog prvenstva 1950)|''Maracanaço'']] {{•w}} ''[[Brazil - Njemačka (polufinale FIFA Svjetskog prvenstva 2014)|Mineiraço]]'' {{•w}} [[Portugal - Sjeverna Koreja (četvrtfinale FIFA Svjetskog prvenstva 1966)|Portugal 5:3 Sjeverna Koreja]] {{•w}} [[Maskote FIFA Svjetskih prvenstava]] {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Suci |list1= {{nowrap begin}} {{flagicon|ARG}} [[Néstor Pitana]] {{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Frank De Bleeckere]] {{•w}} {{flagicon|UZB}} [[Ravšan Irmatov]] {{nowrap end}} |group2 = Stadioni |list2 = {{nowrap begin}} [[Estadio Nacional de Costa Rica (2011)]] {{•w}} [[Stadion Ohene Djan|Ohene Djan]] {{•w}} [[Stadion Baba Yara|Baba Yara]] {{•w}} [[Stade de France]] {{•w}} [[Estádio 11 de Novembro]] {{•w}} [[Stade de l'Amitié]] {{nowrap end}} }} }} |group2 = [[File:Ice hockey pictogram.svg|20px]] Hokej na ledu |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|KAN}} [[Hokej na ledu na ZOI 2010. - muškarci]] {{nowrap end}} |group3 = [[File:Handball pictogram.svg|20px]] Rukomet |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = EHF |list1= {{nowrap begin}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Francuska rukometna reprezentacija|Francuska]] {{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Srpska rukometna reprezentacija|Srbija]] {{•w}} {{flagicon|UK}} [[Rukometna reprezentacija Ujedinjenog Kraljevstva|Ujedinjeno Kraljevstvo]] {{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Rukometna reprezentacija Mađarske|Mađarska]] {{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rukometna reprezentacija Španjolske|Španjolska]] {{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Rukometna reprezentacija Finske|Finska]] {{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Rukometna reprezentacija Bjelorusije|Bjelorusija]] {{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Rukometna reprezentacija Makedonije|Makedonija]] {{•w}} {{flagicon|CG}} [[Rukometna reprezentacija Crne Gore|Crna Gora]] {{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Rukometna reprezentacija Slovenije|Slovenija]] {{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Rukometna reprezentacija Austrije|Austrija]] {{•w}} {{flagicon|BIH}} [[Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine|Bosna i Hercegovina]] {{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Rukometna reprezentacija Islanda|Island]] {{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Rukometna reprezentacija Češke|Češka]] {{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Rukometna reprezentacija Slovačke|Slovačka]] {{•w}} {{flagicon|EST}} [[Rukometna reprezentacija Estonije|Estonija]] {{nowrap end}} |group2 = AHF |list2= {{nowrap begin}} {{flagicon|JKO}} [[Rukometna reprezentacija Južne Koreje|Južna Koreja]] {{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Rukometna reprezentacija Katara|Katar]] {{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Rukometna reprezentacija Saudijske Arabije|Saudijska Arabija]] {{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Rukometna reprezentacija Japana|Japan]] {{•w}} {{flagicon|UAE}} [[Rukometna reprezentacija Ujedinjenih Arapskih Emirata|Ujedinjeni Arapski Emirati]] {{•w}} {{flagicon|SJKOR}} [[Rukometna reprezentacija Sjeverne Koreje|Sjeverna Koreja]] {{•w}} {{flagicon|SIN}} [[Rukometna reprezentacija Singapura|Singapur]] {{nowrap end}} |group3 = CAHB |list3= {{nowrap begin}} {{flagicon|TUN}} [[Rukometna reprezentacija Tunisa|Tunis]] {{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Rukometna reprezentacija Egipta|Egipat]] {{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rukometna reprezentacija Alžira|Alžir]] {{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Rukometna reprezentacija Angole|Angola]] {{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Rukometna reprezentacija Benina|Benin]] {{•w}} {{flagicon|COD}} [[Rukometna reprezentacija Demokratske Republike Kongo|DR Kongo]] {{nowrap end}} |group4 = OCHF |list4= {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Rukometna reprezentacija Australije|Australija]] {{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Rukometna reprezentacija Novog Zelanda|Novi Zeland]] {{•w}} {{flagicon|Cookovi Otoci}} [[Rukometna reprezentacija Cookovog Otočja|Cookovi Otoci]] {{•w}} {{flagicon|Nova Kaledonija}} [[Rukometna reprezentacija Nove Kaledonije|Nova Kaledonija]] {{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Rukometna reprezentacija Fidžija|Fidži]] {{nowrap end}} |group5 = PATHF |list5= {{nowrap begin}} {{flagicon|ČIL}} [[Čileanska rukometna reprezentacija|Čile]] {{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Rukometna reprezentacija Argentine|Argentina]] {{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rukometna reprezentacija Brazila|Brazil]] {{•w}} {{flagicon|HON}} [[Rukometna reprezentacija Hondurasa|Honduras]] {{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Rukometna reprezentacija Kostarike|Kostarika]] {{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rukometna reprezentacija Kube|Kuba]] {{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rukometna reprezentacija Venezuele|Venezuela]] {{nowrap end}} }} |group2 = Klubovi |list2= {{flagicon|FRA}} [[Montpellier HB]] |group3 = Prvenstva |list3= {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[Svjetsko prvenstvo u rukometu za muškarce|Svjetsko prvenstvo]] |list1= {{flagicon|NJE|Nazi}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Njemačka 1938.|1938.]] • {{flagicon|ŠVE}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Švedska 1954.|1954.]] • {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 1970.|1970.]] • {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 2001.|2001.]] • {{flagicon|HRV}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Hrvatska 2009.|2009.]] <small>(osim dvorana)</small> • {{flagicon|ŠVE}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Švedska 2011.|2011.]] • {{flagicon|ŠPA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Španjolska 2013.|2013.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|Katar}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Katar 2015.|2015.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|FRA}} [[Svjetsko prvenstvo u rukometu - Francuska 2017.|2017.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}} / {{flagicon|NJE}} [[IHF Svjetsko prvenstvo 2019.|2019.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|EGI}} [[IHF Svjetsko prvenstvo 2021.|2021.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|POLJ}}{{flagicon|ŠVE}} [[IHF Svjetsko rukometno prvenstvo 2023.|2023.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}}{{flagicon|HRV}}{{flagicon|NOR}} [[IHF Svjetsko rukometno prvenstvo 2025.|2025.]] |group2 = [[Europsko prvenstvo u rukometu|Europsko prvenstvo]] |list2= {{flagicon|POR}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Portugal 1994.|1994.]] • {{flagicon|AUT}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Austrija 2010.|2010.]] • {{flagicon|SRB}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Srbija 2012.|2012.]] • {{flagicon|DAN}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Danska 2014.|2014.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|POLJ}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Poljska 2016.|2016.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|HRV}} [[Europsko prvenstvo u rukometu - Hrvatska 2018.|2018.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|AUT}}{{flagicon|NOR}}{{flagicon|ŠVE}} [[EHF Euro 2020.|2020.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|MAĐ}}{{flagicon|SLK}} [[EHF Euro 2022.|2022.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|NJE}} [[EHF Euro 2024.|2024.]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DAN}}{{flagicon|NOR}}{{flagicon|ŠVE}} [[EHF Euro 2026.|2026.]] |group3 = [[Rukomet na Olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] |list3= {{flagicon|FIN}} [[Rukomet na Ljetnim olimpijskim igrama 1952.|1952.]] • {{flagicon|SAD}} [[Rukomet na OI 1996. - muškarci|1996. (M)]] • {{flagicon|KIN}} [[Rukomet na OI 2008. - muškarci|2008. (M)]] • {{flagicon|UK}} [[Rukomet na Olimpijadi 2012. - muškarci|2012. (M)]] • {{flagicon|BRA}} [[Rukomet na Olimpijadi 2016. - muškarci|2016. (M)]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|JAP}} [[Rukomet na Olimpijadi 2020. – Muškarci|2020. (M)]] • {{flagicon|FRA}} [[Rukomet na Olimpijadi 2024. – Muškarci|2024. (M)]] |group4 = [[Oceanijski kup nacija (rukomet)|Oceanijsko prvenstvo]] |list4= {{flagicon|NZL}} [[Oceanijski kup nacija - Novi Zeland 2010.|2010.]] • {{flagicon|AUS}} [[Oceanijski kup nacija 2012 (rukomet)|2012.]] |group5 = [[Afrički rukometni kup nacija|Afričko prvenstvo]] |list5= {{flagicon|ANG}} [[Afrički rukometni kup nacija - Angola 2008.|2008.]] }} |group4 = Ostalo |list4= [[Rivalstvo Francuske i Hrvatske u rukometu]] • [[IHF-ov igrač godine]] • [[IHF]] • [[EHF Kuća slavnih]] }} |group4 = [[File:Tennis pictogram.svg|20px]] Tenis |list4= {{flagicon|UK}} [[Wimbledon 2009.]] • {{flagicon|UK}} [[Wimbledon 2011.]] |group5 = [[File:Basketball pictogram.svg|20px]] Košarka |list5= [[FIBA EuroBasket]] • "[[Havlicek je ukrao loptu!]]" • [[FIBA Kuća slavnih]] ([[Lista članova FIBA Kuće slavnih|članovi]]) • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] [[FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci]] {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; |group1 = Reprezentacije |list1 = {{flagicon|BEN}} [[Košarkaška reprezentacija Benina|Benin]] • {{flagicon|HON}} [[Košarkaška reprezentacija Hondurasa|Honduras]] • [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} "[[Muška olimpijska košarkaška reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država iz 1992.|Dream Team]]" • {{flagicon|EST}} [[Košarkaška reprezentacija Estonije|Estonija]] • {{flagicon|SUR}} [[Košarkaška reprezentacija Surinama|Surinam]] • {{flagicon|SIN}} [[Košarkaška reprezentacija Singapura|Singapur]] |group2 = Klubovi |list2 = [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Boston Celtics]] ([[Spisak igrača Boston Celticsa|igrači]]) }} | group6 = [[File:Rugby union pictogram.svg|20px]] Ragbi | list6 = {{nowrap begin}} {{flagicon|NZL}} [[Ragbi reprezentacija Novog Zelanda|Novi Zeland]] • {{flagicon|FIJ}} [[Ragbi reprezentacija Fidžija|Fidži]] ([[Ragbi sedam reprezentacija Fidžija|ragbi sedam]]) {{nowrap end}} |below = {{flagicon|SRB}} [[Srbija na OI 2008.]] }} ===Sportaši=== {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | title = Doprinosi o sportašima | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | image = | imageleft = | bodyclass = hlist | group1 = [[File:Athletics pictogram.svg|20px]] Atletika | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[João N'Tyamba]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Jack Metcalfe]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Roman Šebrle]]{{•w}} {{flagicon|JAM}} [[Usain Bolt]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Dayron Robles]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Peter Snell]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Silnov]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Primož Kozmus]] {{nowrap end}} | group2 = [[File:Boxing pictogram.svg|20px]] Boks | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Clement Quartey]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Eddie Blay]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Prince Amartey]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Teófilo Stevenson]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Francisco Rodríguez (boksač, rođen 1945.)|Francisco Rodríguez]] {{nowrap end}} | group3 = [[File:F1 pictogram.svg|20px]] Formula 1 | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Jack Brabham]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Alan Jones]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Nelson Piquet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alain Prost]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Denny Hulme]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Bruce McLaren]] {{nowrap end}} | group4 = [[File:Basketball pictogram.svg|20px]] Košarka | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|BRA}} [[Nenê]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leandro Barbosa]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Oscar Schmidt]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Anderson Varejão]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Tiago Splitter]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Veselý]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|DR Kongo}}{{flagicon|SAD}} [[Dikembe Mutombo]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Tony Parker]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Joakim Noah]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Boris Diaw]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Nicolas Batum]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Pape Sy]]{{•w}} {{flagicon|LIT}} [[Arvydas Sabonis]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Sean Marks]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Steven Adams]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Belov]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Danny Ainge]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Red Auerbach]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Larry Bird]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Chuck Cooper (košarkaš)|Chuck Cooper]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Bob Cousy]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[John Havlicek]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Tom Heinsohn]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Dennis Johnson]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[K. C. Jones]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Sam Jones (košarkaš)|Sam Jones]]{{•w}} [[Datoteka:LinkFA-star.png|14px]] {{flagicon|SAD}} [[Kevin McHale (košarkaš)|Kevin McHale]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Robert Parish]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Greivis Vásquez]] {{nowrap end}} | group5 = [[File:Fencing pictogram.svg|20px]] Mačevanje | list5 = {{nowrap begin}} {{flagicon|KUB}} [[Ramón Fonst]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rubén Limardo]] {{nowrap end}} | group6 = [[File:Swimming pictogram.svg|20px]] Plivanje | list6 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Ian Thorpe]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Claudia Poll]]{{•w}} {{flagicon|CRC}} [[Silvia Poll]] {{nowrap end}} | group7 = [[File:Rugby union pictogram.svg|20px]] Ragbi | list7 = {{nowrap begin}} {{flagicon|NZL}} [[Jonah Lomu]] {{nowrap end}} | group8 = [[File:Alpine skiing pictogram.svg|20px]] Skijanje | list8 = {{nowrap begin}} {{flagicon|GAN}} [[Kwame Nkrumah-Acheampong]] {{nowrap end}} | group9 = [[File:Tennis pictogram.svg|20px]] Tenis | list9 = {{nowrap begin}} {{flagicon|FRA}} [[Yannick Noah]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[René Lacoste]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marion Bartoli]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Richard Gasquet]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Anthony Wilding]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Carlos Alcaraz]] {{nowrap end}} | group10 = [[File:Weightlifting pictogram.svg|20px]] Dizanje utega | list10 = {{nowrap begin}} {{flagicon|SIN}} [[Tan Howe Liang]] {{nowrap end}} | group11 = [[File:Table tennis pictogram.svg|20px]] Stolni tenis | list11 = {{nowrap begin}} {{flagicon|SIN}} [[Feng Tianwei]] {{nowrap end}} }} {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | title = Doprinosi o rukometašima | listclass = hlist | group1 = Europa | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUT}} [[Thomas Bauer]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Mykola Bilyk]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Robert Weber (rukometaš)|Robert Weber]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Sjargej Rutenka]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Jurij Šaucou]]{{•w}} {{flagicon|BJE}} [[Mihail Jakimovič]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Veselin Vujović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Žarko Marković]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Rade Mijatović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Miloš Vujović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Vasko Ševaljević]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Branko Vujović]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Filip Jícha]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Filip (rukometaš)|Jan Filip]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Ondřej Zdráhala]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Daniel Kubeš]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[David Juříček]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Flemming Ladefoged Hansen|Flemming Hansen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Søren Stryger]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Kasper Hvidt]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Jan Eiberg Jørgensen|Jan Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lasse Svan Hansen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Michael Damgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Allan Damgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Rasmus Lauge Schmidt]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nikolaj Jacobsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Magnus Landin]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mathias Gidsel]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Anders Eggert]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Simon Pytlick]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Magnus Saugstrup]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Emil Jakobsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lukas Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|FRO}} [[Elias Ellefsen á Skipagøtu]]{{•w}} {{flagicon|FRO}} [[Hákun West av Teigum]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Giorgi Chovrebadze]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Marko Mamić]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Igor Karačić]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Zlatko Saračević]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Alvaro Načinović]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Ivan Martinović]]{{•w}} {{flagicon|HRV}} [[Goran Perkovac]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Guðjón Valur Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Þórir Ólafsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ólafur Stefánsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Aron Pálmarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alexander Petersson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Dagur Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Snorri Steinn Guðjónsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Guðmundur Guðmundsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Kristján Andrésson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ómar Ingi Magnússon]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Viktor Gísli Hallgrímsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Bjarki Már Elísson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alfreð Gíslason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Orri Freyr Þorkelsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Viggó Kristjánsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Gísli Þorgeir Kristjánsson]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leo Prantner]]{{•w}} {{flagicon|LAT}} [[Dainis Krištopāns]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[László Nagy]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Gábor Császár]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Máté Lékai]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Timuzsin Schuch]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Bence Bánhidi]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[József Éles]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Roland Mikler]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Bence Imre]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Filip Lazarov]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Naumče Mojsovski]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Dejan Manaskov]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Stojanče Stoilov]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Kay Smits]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Luc Steins]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Rutger ten Velde]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Dani Baijens]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Arjen Versteijnen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Niels Versteijnen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Christian Berge]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Sander Sagosen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Frank Løke]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Kent Robin Tønnesen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Torbjørn Bergerud]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Christian O'Sullivan]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Bjarte Myrhol]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Kristian Bjørnsen]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Magnus Abelvik Rød]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Magnus Jøndal]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Håvard Tvedten]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[Alexander Blonz]]{{•w}} {{flagicon|NOR}} [[August Pedersen]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Hans Theilig]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Henning Fritz]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Daniel Stephan]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Uwe Gensheimer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Andreas Wolff]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Tobias Reichmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Thomas Knorr]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Volker Zerbe]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Christian Sprenger]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Florian Kehrmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Stefan Kretzschmar]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Fabian Wiede]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Timo Kastening]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Hendrik Pekeler]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Christian Schwarzer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Michael Kraus (rukometaš)|Michael Kraus]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Johannes Golla]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Juri Knorr]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Renārs Uščins]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marko Grgić]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Sławomir Szmal]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Krzysztof Lijewski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Marcin Lijewski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Bartosz Jurecki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Michał Jurecki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Jurkiewicz]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Jurasik]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Carlos Resende]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Alfredo Quintana]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Rui Silva (rukometaš)|Rui Silva]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Paulo Pereira]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Pedro Portela]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Martim Costa]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Luís Frade]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[António Areia]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Salvador Salvador]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Gheorghe Gruia]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Kovaljev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Konstantin Igropulo]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Timur Dibirov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Torgovanov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Eduard Kokšarov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vasilij Kudinov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Krivošljikov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Pogorelov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitrij Žitnjikov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Valerij Gopin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Kosorotov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vladimir Maksimov (rukometaš)|Vladimir Maksimov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Lavrov]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Dragan Gajić]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Uroš Zorman]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Vid Kavtičnik]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Jure Dolenec]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Aleš Pajovič]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Blaž Janc]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Tettey Banfro]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Aleks Vlah]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Domen Novak (rukometaš)|Domen Novak]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Domen Makuc]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Momir Ilić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Dragan Škrbić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Mladen Bojinović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Jovica Cvetković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Žarko Šešum]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Arpad Šterbik]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Darko Stanić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Rastko Stojković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Ivan Nikčević]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Petar Nenadić]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Alberto Entrerríos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Raúl Entrerríos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Julen Aguinagalde]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rafael Guijosa]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Viran Morros]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Talant Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Andrei Xepkin]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Iker Romero]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jaume Fort Mauri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David Barrufet]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Alex Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Daniel Dujšebajev]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jordi Ribera]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ferrán Solé]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jorge Maqueda]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Roberto García Parrondo]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gonzalo Pérez de Vargas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mateo Garralda]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Enric Masip]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Aleix Gómez]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gedeón Guardiola]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Daniel Fernández (rukometaš)|Daniel Fernández]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Marcos Fis]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ian Barrufet]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Stefan Lövgren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Magnus Wislander]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ola Lindgren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Staffan Olsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ljubomir Vranješ]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Peter Gentzel]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Magnus Andersson (rukometaš)|Magnus Andersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Johan Jakobsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Tomas Svensson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Tobias Karlsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Kim Andersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Johan Petersson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Erik Hajas]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Pierre Thorsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jerry Tollbring]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Niclas Ekberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Albin Lagergren]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jesper Nielsen]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Jim Gottfridsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Hampus Wanne]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Palicka]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Yngve Lamberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Dalibor Doder]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Per Carlén]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Oscar Bergendahl]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Eric Johansson (rukometaš)|Eric Johansson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Felix Claar]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Andy Schmid]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Marc Baumgartner]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI|size=16px}} [[Lenny Rubin]]{{•w}} {{flagicon|UK}} [[Steven Larsson]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleg Velikij]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Sergij Bilik]] {{nowrap end}} {{Navbox subgroup | groupstyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | listclass = hlist |group1 = {{flagicon|FRA}} Francuska |list1= {{nowrap begin}} [[Thierry Omeyer]]{{•w}} [[Nikola Karabatić]]{{•w}} [[Daniel Narcisse]]{{•w}} [[Didier Dinart]]{{•w}} [[Jérôme Fernandez]]{{•w}} [[Luc Abalo]]{{•w}} [[Claude Onesta]]{{•w}} [[Guillaume Gille]]{{•w}} [[Joël Abati]]{{•w}} [[Guillaume Joli]]{{•w}} [[William Accambray]]{{•w}} [[Bruno Martini (rukometaš)|Bruno Martini]]{{•w}} [[Grégory Anquetil]]{{•w}} [[Jackson Richardson]]{{•w}} [[Olivier Girault]]{{•w}} [[Andrej Golić]]{{•w}} [[Patrick Cazal]]{{•w}} [[Stéphane Stoecklin]]{{•w}} [[Bertrand Gille]]{{•w}} [[Michaël Guigou]]{{•w}} [[Cédric Sorhaindo]]{{•w}} [[Sébastien Bosquet]]{{•w}} [[Xavier Barachet]]{{•w}} [[Mathieu Grébille]]{{•w}} [[Cyril Dumoulin]]{{•w}} [[Kentin Mahé]]{{•w}} [[Cédric Burdet]]{{•w}} [[Franck Junillon]]{{•w}} [[Laurent Puigségur]]{{•w}} [[Daouda Karaboué]]{{•w}} [[Samuel Honrubia]]{{•w}} [[Frédéric Volle]]{{•w}} [[Kevynn Nyokas]]{{•w}} [[Grégoire Detrez]]{{•w}} [[Arnaud Bingo]]{{•w}} [[Bertrand Roiné]]{{•w}} [[Sébastien Ostertag]]{{•w}} [[Alain Portes]]{{•w}} [[Daniel Costantini]]{{•w}} [[Denis Lathoud]]{{•w}} [[Stéphane Plantin]]{{•w}} [[Christian Gaudin]]{{•w}} [[Philippe Gardent]]{{•w}} [[Patrice Canayer]]{{•w}} [[Pascal Mahé]]{{•w}} [[Cédric Paty]]{{•w}} [[Sylvain Nouet]]{{•w}} [[Thimothey N'Guessan]]{{•w}} [[Valentin Porte]]{{•w}} [[Igor Anić]]{{•w}} [[Vincent Gérard]]{{•w}} [[Olivier Nyokas]]{{•w}} [[Ludovic Fabregas]]{{•w}} [[Benoît Kounkoud]]{{•w}} [[Théo Derot]]{{•w}} [[Nedim Remili]]{{•w}} [[Adrien Dipanda]]{{•w}} [[Dika Mem]]{{•w}} [[Raphaël Caucheteux]]{{•w}} [[Melvyn Richardson]]{{•w}} [[Hugo Descat]]{{•w}} [[Guéric Kervadec]]{{•w}} [[Philippe Debureau]]{{•w}} [[Nicolas Tournat]]{{•w}} [[Yann Genty]]{{•w}} [[Romain Lagarde]]{{•w}} [[Dylan Nahi]]{{•w}} [[Aymeric Minne]]{{•w}} [[Yanis Lenne]]{{•w}} [[Thibaut Briet]]{{•w}} [[Elohim Prandi]]{{•w}} [[Rémi Desbonnet]]{{•w}} [[Samir Bellahcene]]{{•w}} [[Karl Konan]]{{•w}} [[Charles Bolzinger]] {{nowrap end}} }} | group2 = Afrika | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ALŽ}} [[Salah Bouchekriou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Salim Nedjel Hammou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Messaoud Berkous]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Hassan Mustafa]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Husein Zaki]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ahmed al-Ahmar]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jahia Omar]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ali Zein]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ibrahim al-Masri]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Jehia al-Dera]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Seif al-Dera]]{{•w}} {{flagicon|COD}} [[Gauthier Mvumbi]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wael Jallouz]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Issam Tej]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wissem Hmam]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Amine Bannour]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Islem Jbeli]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Leandro Semedo]]{{•w}} {{flagicon|ZEL}} [[Délcio Pina]] {{nowrap end}} | group3 = Azija i Oceanija | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Bevan Calvert]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Ognjen Matić]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Taip Ramadani]]{{•w}} {{flagicon|BHR}} [[Husein al-Sajad]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Jin Watanabe (rukometaš)|Jin Watanabe]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Kyung-Shin Yoon]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Jae-Won Kang]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Ahmad Madadi]]{{•w}} {{flagicon|KUV}} [[Seif al-Davani]] {{nowrap end}} | group4 = Amerike | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ARG}} [[Eduardo Gallardo]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Diego Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Pablo Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Sebastián Simonet]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[James Parker (rukometaš)|James Parker]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Leonel Maciel]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Thiagus dos Santos]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Jean-Pierre Dupoux]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Haniel Langaro]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rudolph Hackbarth]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Rodrigo Salinas Muñoz]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Erwin Feuchtmann]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Esteban Salinas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rafael Capote]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Rolando Uríos]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Carlos Pérez (rukometaš)|Carlos Pérez]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Roberto Julián Duranona]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Julio Fis]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Frankis Marzo]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Ian Hüter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Patrick Hüter]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Gary Hines]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Samuel Hoddersen]] {{nowrap end}} }} {{Navbox | name = Korisnik:Edgar Allan Poe/Doprinosi | titlestyle = background-color:#AAD0FF; color:black; text-align:center; border:1px solid silver; | title = Doprinosi o nogometašima | groupstyle = background-color:#AAD0FF; text-align:center; border:1px solid silver; | listclass = hlist | group1 = Europa | list1 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ALB}} [[Lorik Cana]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Armando Sadiku]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Klaus Gjasula]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Qazim Laçi]]{{•w}} {{flagicon|ALB}} [[Nedim Bajrami]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Alessandro Schöpf]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Aleksandar Dragović]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Stefan Lainer]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Michael Gregoritsch]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Christoph Baumgartner]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Saša Kalajdžić]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Maximilian Wöber]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Gernot Trauner]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Alex Manninger]]{{•w}} {{flagicon|AUT}} [[Romano Schmid]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Kevin De Bruyne]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Marouane Fellaini]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Romelu Lukaku]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Dries Mertens]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Divock Origi]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Jan Vertonghen]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Axel Witsel]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Radja Nainggolan]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Toby Alderweireld]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Michy Batshuayi]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Yannick Carrasco]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Eden Hazard]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Adnan Januzaj]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Nacer Chadli]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thomas Meunier]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thibaut Courtois]]{{•w}} {{flagicon|BEL}} [[Thorgan Hazard]]{{•w}} {{flagicon|BUG}} [[Dimitar Berbatov]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Mirko Vučinić]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Predrag Mijatović]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Boban Bajković]]{{•w}} {{flagicon|CG}} [[Dragoslav Jevrić]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Oldřich Nejedlý]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Antonín Panenka]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Josef Masopust]]{{•w}} {{flagicon|ČSSR}} [[Ivo Viktor]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Václav Pilař]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Petr Jiráček]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Laštůvka]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Hübschman]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Petr Čech]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Rosický]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Jan Koller]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Karel Poborský]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Necid]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Milan Škoda]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Patrik Schick]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Tomáš Holeš]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Robin Hranáč]]{{•w}} {{flagicon|ČEŠ}} [[Lukáš Provod]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nicklas Bendtner]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Michael Krohn-Dehli]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Yussuf Poulsen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Christian Eriksen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Simon Kjær]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mathias Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Nicolai Jørgensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Lasse Schöne]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Pierre-Emile Højbjerg]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Mikkel Damsgaard]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Andreas Christensen]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Joakim Mæhle]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Kasper Dolberg]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Martin Braithwaite]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Thomas Delaney]]{{•w}} {{flagicon|DAN}} [[Morten Hjulmand]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Bobby Charlton]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Kevin Keegan]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Paul Ince]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gary Lineker]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Geoff Hurst]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gordon Banks]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Peter Shilton]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[David Seaman]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Glen Johnson]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Danny Welbeck]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Theo Walcott]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[John Terry]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Steven Gerrard]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Gary Neville]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Owen Hargreaves]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ashley Young]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Ashley Cole]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Joleon Lescott]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Wayne Rooney]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Sol Campbell]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Daniel Sturridge]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Raheem Sterling]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Luke Shaw]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Eric Dier]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jamie Vardy]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jack Grealish]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Marcus Rashford]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Harry Kane]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jesse Lingard]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Kieran Trippier]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jordan Henderson]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Harry Maguire]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Dele Alli]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Jude Bellingham]]{{•w}} {{flagicon|ENG}} [[Bukayo Saka]]{{•w}} {{flagicon|EST}} [[Andres Oper]]{{•w}} {{flagicon|EST}} [[Martin Reim]]{{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Joel Pohjanpalo]]{{•w}} {{flagicon|FIN}} [[Lukáš Hrádecký]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Fabien Barthez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Lilian Thuram]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marcus Thuram]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Patrick Vieira]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Thierry Henry]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alou Diarra]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Claude Makélélé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Florent Malouda]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Vikash Dhorasoo]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Alain Giresse]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Didier Deschamps]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raymond Kopa]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marius Trésor]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Marcel Desailly]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Luis Fernández]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Aimé Jacquet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Nicolas Anelka]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Bixente Lizarazu]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Youri Djorkaeff]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jean Vincent (fudbaler)|Jean Vincent]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Sylvain Wiltord]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Hugo Lloris]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Manuel Amoros]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Robert Pirès]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Franck Ribéry]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[David Trézéguet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raymond Domenech]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Samir Nasri]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Jérémy Ménez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Yohan Cabaye]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Laurent Blanc]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Éric Abidal]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Olivier Giroud]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Blaise Matuidi]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Paul Pogba]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Moussa Sissoko]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mathieu Valbuena]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Dimitri Payet]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Kingsley Coman]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Patrice Evra]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Antoine Griezmann]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Kylian Mbappé]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Benjamin Pavard]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Raphaël Varane]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Samuel Umtiti]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Presnel Kimpembe]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Adrien Rabiot]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Aurélien Tchouaméni]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Théo Hernandez]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Randal Kolo Muani]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Willy Sagnol]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Bradley Barcola]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[William Saliba]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Mike Maignan]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Youssouf Fofana (francuski fudbaler)|Youssouf Fofana]]{{•w}} {{flagicon|FRA}} [[Ousmane Dembélé]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Sokratis Papastatopulos]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Jorgos Karagunis]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Kostas Fortunis]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Teofanis Gekas]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Andreas Samaris]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Konstantinos Mitroglu]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[Lazaros Hristodulopulos]]{{•w}} {{flagicon|GRČ}} [[José Holebas]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Georges Mikautadze]]{{•w}} {{flagicon|GRU}} [[Giorgi Mamardašvili]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Sean St Ledger]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Ciaran Clark]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Wes Hoolahan]]{{•w}} {{flagicon|IRS}} [[Robbie Brady]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Gylfi Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Birkir Bjarnason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Birkir Már Sævarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Jón Daði Böðvarsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Arnór Ingvi Traustason]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Kolbeinn Sigþórsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Ragnar Sigurðsson]]{{•w}} {{flagicon|ISL}} [[Alfreð Finnbogason]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Gianluigi Buffon]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Cassano]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mario Balotelli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Riccardo Montolivo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Nocerino]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Alessandro Diamanti]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Roberto Di Matteo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Antonio Di Natale]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Pirlo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Claudio Marchisio]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Graziano Pellè]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Emanuele Giaccherini]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Éder (italijanski fudbaler)|Éder]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Giorgio Chiellini]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leonardo Bonucci]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Barzagli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Marco Parolo]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Lorenzo Insigne]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mattia De Sciglio]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Simone Zaza]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Matteo Darmian]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Manuel Locatelli]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Matteo Pessina]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Federico Chiesa]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Andrea Belotti]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Jorge Luiz Frello Filho|Jorginho]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Federico Bernardeschi]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Domenico Berardi]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Gianluigi Donnarumma]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Leonardo Spinazzola]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Alessandro Bastoni]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Riccardo Calafiori]]{{•w}} {{flagicon|ITA}} [[Mattia Zaccagni]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Gábor Király]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Zoltán Stieber]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Ádám Szalai]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Balázs Dzsudzsák]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Zoltán Gera]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Attila Fiola]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[András Schäfer]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Barnabás Varga]]{{•w}} {{flagicon|MAĐ}} [[Kevin Csoboth]]{{•w}} {{flagicon|MAK}} [[Ivan Tričkovski]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Edwin van der Sar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Dirk Kuijt]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Ruud van Nistelrooij]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Marco van Basten]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Wesley Sneijder]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Giovanni van Bronckhorst]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Robin van Persie]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Bert van Marwijk]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jetro Willems]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Arjen Robben]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Stefan de Vrij]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Jasper Cillessen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Memphis Depay]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Leroy Fer]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Klaas-Jan Huntelaar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Ron Vlaar]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Daley Blind]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Steven Berghuis]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Teun Koopmeiners]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Luuk de Jong]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Georginio Wijnaldum]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Patrick Kluivert]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Maarten Stekelenburg]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Wout Weghorst]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Denzel Dumfries]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Cody Gakpo]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Davy Klaassen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Donyell Malen]]{{•w}} {{flagicon|NIZ}} [[Xavi Simons]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Miroslav Klose]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jens Lehmann]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Michael Ballack]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Sami Khedira]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marco Reus]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Arne Friedrich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Philipp Lahm]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Marko Marin]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Lukas Podolski]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jürgen Klopp]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Mario Gómez]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Manuel Neuer]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} {{nowrap|[[Bastian Schweinsteiger]]}}{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Thomas Müller]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Mats Hummels]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[André Schürrle]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Joachim Löw]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Shkodran Mustafi]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jérôme Boateng]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Julian Draxler]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Joshua Kimmich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jonas Hector]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Robin Gosens]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Leon Goretzka]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Youssoufa Moukoko]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Niclas Füllkrug]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Florian Wirtz]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Jamal Musiala]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Robert Andrich]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Antonio Rüdiger]]{{•w}} {{flagicon|NJE}} [[Emre Can]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Bartosz Bosacki]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Łukasz Fabiański]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Artur Boruc]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Tomasz Kuszczak]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Mariusz Lewandowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Piotr Giza]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Ireneusz Jeleń]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Jakub Błaszczykowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Włodzimierz Smolarek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Robert Lewandowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Arkadiusz Milik]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Kamil Glik]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Grzegorz Krychowiak]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Thiago Cionek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Jan Bednarek]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Karol Linetty]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Piotr Zieliński]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Kacper Kozłowski (fudbaler)|Kacper Kozłowski]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Adam Buksa]]{{•w}} {{flagicon|POLJ}} [[Krzysztof Piątek]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Képler Laveran Lima Ferreira|Pepe]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[José Mourinho]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Luís Figo]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Cristiano Ronaldo]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Silvestre Varela]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Hélder Postiga]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[João Moutinho]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Bruno Alves]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Renato Sanches]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Ricardo Quaresma]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Éder (portugalski fudbaler)|Éder]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Rui Patrício]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Raphaël Guerreiro]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Diogo Jota]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Ricardo Horta]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Gonçalo Ramos]]{{•w}} {{flagicon|POR}} [[Francisco Conceição]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Mircea Lucescu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Răzvan Raţ]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Ciprian Marica]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Bogdan Stancu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Vlad Chiricheș]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Răzvan Marin]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Denis Drăguș]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Nicolae Stanciu (fudbaler, rođen 1993.)|Nicolae Stanciu]]{{•w}} {{flagicon|RUM}} [[Gheorghe Hagi]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Roman Pavljučenko]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Konstantin Zirjanov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Andrej Aršavin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Dmitri Torbinski]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Alan Dzagojev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Roman Širokov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Kokorin]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksandar Keržakov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Vasilij Berezucki]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksej Berezucki]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Sergej Ignaševič]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Glušakov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Denis Čerišev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Artem Dzjuba]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Fjodor Smolov]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Mário Fernandes (fudbaler)|Mário Fernandes]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Daler Kuzjajev]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Aleksej Mirančuk]]{{•w}} {{flagicon|RUS}} [[Rinat Dasajev]]{{•w}} {{flagicon|SJI}} [[Gareth McAuley]]{{•w}} {{flagicon|SJI}} [[Niall McGinn]]{{•w}} {{flagicon|SMK}} [[Ezđan Alioski]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Ondrej Duda]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Vladimír Weiss (fudbaler rođen 1989.)|Vladimír Weiss III]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Marek Hamšík]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Martin Dúbravka]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Juraj Kucka]]{{•w}} {{flagicon|SLK}} [[Ivan Schranz]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Erik Janža]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Josip Iličić]]{{•w}} {{flagicon|SLO}} [[Jure Balkovec]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Milan Jovanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Marko Pantelić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Miloš Krasić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Zdravko Kuzmanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Vladan Lukić]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Ilija Petković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Filip Kasalica]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Dragan Stojković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Branislav Ivanović]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Boško Janković]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Vlada Avramov]]{{•w}} {{flagicon|SRB}} [[Aleksandar Mitrović (fudbaler)|Aleksandar Mitrović]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[Callum McGregor]]{{•w}} {{flagicon|ŠKO}} [[Ryan Porteous]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Juan Gutiérrez Moreno|Juanito]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David de Gea]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Cesc Fàbregas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Javier Clemente]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[David Silva]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jesús Navas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Xabi Alonso]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gerard Piqué]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Sergio Ramos]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Jordi Alba]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Álvaro Morata]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nolito]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nacho (fudbaler rođen 1990.)|Nacho]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Diego Costa]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Iago Aspas]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Isco]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Koke (fudbaler rođen 1992.)|Koke]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[José Antonio Reyes]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Gerard Moreno (fudbaler)|Gerard Moreno]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Aymeric Laporte]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Pablo Sarabia]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Ferran Torres]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Pedri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mikel Oyarzabal]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Rodri (fudbaler, rođen 1996.)|Rodri]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Marco Asensio]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Carlos Soler (fudbaler)|Carlos Soler]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Fabián Ruiz]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Lamine Yamal]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Nico Williams]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Robin Le Normand]]{{•w}} {{flagicon|ŠPA}} [[Mikel Merino]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Viktor Claesson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Isaksson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Olof Mellberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Sebastian Larsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Zlatan Ibrahimović]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Andreas Granqvist]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ola Toivonen]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Ludwig Augustinsson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Emil Forsberg]]{{•w}} {{flagicon|ŠVE}} [[Sven-Göran Eriksson]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Blerim Džemaili]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ludovic Magnin]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Admir Mehmedi]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Haris Seferović]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Granit Xhaka]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Xherdan Shaqiri]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Breel Embolo]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Fabian Schär]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Stephan Lichtsteiner]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ricardo Rodríguez (fudbaler)|Ricardo Rodríguez]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Steven Zuber]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Josip Drmić]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Yann Sommer]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Manuel Akanji]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Ruben Vargas]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Denis Zakaria]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Remo Freuler]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Michel Aebischer]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Kwadwo Duah]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Dan Ndoye]]{{•w}} {{flagicon|ŠVI}} [[Zeki Amdouni]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Nihat Kahveci]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Semih Şentürk]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Volkan Demirel]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Uğur Boral]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Hamit Altıntop]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Emre Mor]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Ozan Tufan]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Burak Yılmaz]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Merih Demiral]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Çağlar Söyüncü]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Ahmet Yılmaz Çalık]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Halil Dervişoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[İrfan Kahveci]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Kerem Aktürkoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Mert Müldür]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Samet Akaydin]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Hakan Çalhanoğlu]]{{•w}} {{flagicon|TUR}} [[Cenk Tosun]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Ševčenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Pjatov]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleksandr Šovkovski]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Bohdan Šust]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Vorobjej]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Anatolij Timoščuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleh Husjev]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Maksim Kalinjičenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleksij Bjelik]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Vjačeslav Ševčuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Andrij Jarmolenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Roman Jaremčuk]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Ruslan Malinovskij]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Artem Dovbik]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Mikola Šaparenko]]{{•w}} {{flagicon|UKR}} [[Oleg Blohin]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Hal Robson-Kanu]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Neil Taylor (fudbaler)|Neil Taylor]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Ashley Williams (fudbaler)|Ashley Williams]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Sam Vokes]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Joe Allen (fudbaler rođen 1990.)|Joe Allen]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Kieffer Moore]]{{•w}} {{flagicon|WAL}} [[Connor Roberts (fudbaler, rođen 1995.)|Connor Roberts]] {{nowrap end}} | group2 = Afrika | list2 = {{nowrap begin}} {{flagicon|ANG}} [[Luís Oliveira Gonçalves]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Flávio da Silva Amado|Flávio]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Akwá]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Manucho]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Nando Rafael]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Rui Marques]]{{•w}} {{flagicon|ANG}} [[Gilberto (angolski fudbaler)|Gilberto]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Abdelmoumene Djabou]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Islam Slimani]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Yacine Brahimi]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Sofiane Feghouli]]{{•w}} {{flagicon|ALŽ}} [[Rafik Halliche]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Stéphane Sessègnon]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Moussa Latoundji]]{{•w}} {{flagicon|BEN}} [[Oumar Tchomogo]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Mohamed Salah]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Ahmed Fathi]]{{•w}} {{flagicon|EGI}} [[Essam al-Hadari]]{{•w}} {{flagicon|Zlatna Obala}} [[Arthur Wharton]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sammy Adjei]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Samuel Kuffour]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Stephen Appiah]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Kevin-Prince Boateng]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Emmanuel Frimpong]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Tony Yeboah]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Abedi Pele]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Asamoah Gyan]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Sulley Muntari]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Richard Kingson]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[André Ayew]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[John Boye]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Osman Bukari]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Mohammed Kudus]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Mohammed Salisu]]{{•w}} {{flagicon|GAN}} [[Iñaki Williams]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Joël Matip]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Roger Milla]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Jean-Charles Castelletto]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Eric Maxim Choupo-Moting]]{{•w}} {{flagicon|CMR}} [[Vincent Aboubakar]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Aziz Bouhaddouz]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Khalid Boutaïb]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Youssef En-Nesyri]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Nayef Aguerd]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Hakim Ziyech]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Romain Saïss]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Zakaria Aboukhlal]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Badr Benoun]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Abdelhamid Sabiri]]{{•w}} {{flagicon|MAR}} [[Achraf Dari]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Joseph Yobo]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Ahmed Musa]]{{•w}} {{flagicon|Nigerija}} [[Victor Moses]]{{•w}} {{flagicon|NGA}} [[Oghenekaro Etebo]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Didier Drogba]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Wilfried Bony]]{{•w}} {{flagicon|CIV}} [[Gervinho]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Ibrahima Gueye]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[M'Baye Niang]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Sadio Mané]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Moussa Wagué]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Kalidou Koulibaly]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Famara Diédhiou]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Boulaye Dia]]{{•w}} {{flagicon|SEN}} [[Bamba Dieng]]{{•w}} {{flagicon|TOG}} [[Kossi Agassa]]{{•w}} {{flagicon|TOG}} [[Alaixys Romao]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Ferjani Sassi]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Yassine Meriah]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Wahbi Khazri]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Dylan Bronn]]{{•w}} {{flagicon|TUN}} [[Fakhreddine Ben Youssef]] {{nowrap end}} | group3 = Azija i Oceanija | list3 = {{nowrap begin}} {{flagicon|AUS}} [[Tim Cahill]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mark Schwarzer]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Archie Thompson]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Harry Kewell]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mile Jedinak]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mark Bresciano]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Aziz Behich]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Daniel Arzani]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Craig Goodwin]]{{•w}} {{flagicon|AUS}} [[Mathew Leckie]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Roy Krishna]]{{•w}} {{flagicon|FIJ}} [[Esala Masi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Reza Gučan-Nežad]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Mehdi Taremi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Karim Ansarifard]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Ruzbeh Češmi]]{{•w}} {{flagicon|IRN}} [[Ramin Rezaijan]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Hidetoshi Nakata]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Keisuke Honda]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Shinji Okazaki]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Ao Tanaka]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Kaoru Mitoma]]{{•w}} {{flagicon|JAP}} [[Daizen Maeda]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Koo Ja-cheol]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Lee Keun-ho]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Son Heung-min]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hong Myeong-bo]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Kim Young-gwon]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Jo Gyu-seong]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Hwang Hui-chan]]{{•w}} {{flagicon|JKO}} [[Baek Seung-ho]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Sād al-Šēb]]{{•w}} {{flagicon|KAT}} [[Mohammed Muntari]]{{•w}} {{flagicon|NZL}} [[Shane Smeltz]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Salman al-Faradž]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Fahad al-Muvalad]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Salem al-Davsari]]{{•w}} {{flagicon|SAU}} [[Saleh al-Šehri]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Ji Yun-Nam]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Pak Sŭng-jin]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Ri Dong-un]]{{•w}} {{flagicon|Sjeverna Koreja}} [[Yang Sŭng-kuk]] {{nowrap end}} | group4 = Amerike | list4 = {{nowrap begin}} {{flagicon|HON}} [[Noel Valladares]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Carlo Costly]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Maynor Figueroa]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[José Cardona]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Porfirio Armando Betancourt]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Gilberto Yearwood]]{{•w}} {{flagicon|HON}} [[Wilson Palacios]] {{•w}} {{flagicon|HON}} [[Milton Palacios]] {{•w}} {{flagicon|HON}} [[Jerry Palacios]] {{•w}} {{flagicon|HON}} [[Johnny Palacios]] {{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Alphonso Davies]] {{•w}} {{flagicon|KAN}} [[Atiba Hutchinson]] {{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Paulo Wanchope]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Joel Campbell]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Walter Centeno]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Rolando Fonseca]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Óscar Duarte]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Marco Ureña]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Bryan Ruiz]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Celso Borges]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Giancarlo González]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Christian Bolaños]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Michael Umaña]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Kendall Waston]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Yeltsin Tejeda]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Keysher Fuller]]{{•w}} {{flagicon|Kostarika}} [[Juan Pablo Vargas]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Tomás Fernández]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[José Magriñá]]{{•w}} {{flagicon|KUB}} [[Héctor Socorro]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Oribe Peralta]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Rafael Márquez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Andrés Guardado]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Javier Hernández Balcázar|Javier Hernández]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Giovani dos Santos]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Hirving Lozano]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Edson Álvarez]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Henry Martín]]{{•w}} {{flagicon|MEX}} [[Luis Chávez (fudbaler)|Luis Chávez]]{{•w}} {{flagicon|PAN}} [[Felipe Baloy]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Clint Dempsey]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[John Anthony Brooks|John Brooks]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Jermaine Jones]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Julian Green]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Timothy Weah]]{{•w}} {{flagicon|SAD}} [[Haji Wright]]{{•w}} {{flagicon|TIT}} [[Dwight Yorke]] {{flagicon|ARG}} [[Diego Maradona]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Marcos Rojo]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Ezequiel Garay]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Gabriel Mercado]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Enzo Fernández (fudbaler, rođen 2001.)|Enzo Fernández]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Alexis Mac Allister]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Julián Álvarez (fudbaler)|Julián Álvarez]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Nahuel Molina]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Gonzalo Montiel]]{{•w}} {{flagicon|ARG}} [[Leandro Paredes]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Dida]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Adriano]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Kaká]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Pelé]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Marcelo]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Oscar (fudbaler rođen 1991)|Oscar]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[David Luiz]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Fernandinho (fudbaler)|Fernandinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Thiago Silva]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Willian Borges da Silva|Willian]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Hulk (fudbaler)|Hulk]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Zico]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leônidas da Silva]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Leovegildo Lins da Gama Júnior|Júnior]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Philippe Coutinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Paulinho]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Renato Augusto]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Richarlison]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Lucas Paquetá]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Rodrygo]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Pedro (fudbaler, rođen 1997.)|Pedro]]{{•w}} {{flagicon|BRA}} [[Marquinhos]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Alexis Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Jean Beausejour]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Jorge Valdívia]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Charles Aránguiz]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Mauricio Pinilla]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Gonzalo Jara]]{{•w}} {{flagicon|ČIL}} [[Marcelo Díaz]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Enner Valencia]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Hernán Galíndez]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Piero Hincapié]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Jeremy Sarmiento]]{{•w}} {{flagicon|EKV}} [[Moisés Caicedo]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Mario Yepes]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Pablo Armero]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Teófilo Gutiérrez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[James Rodríguez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Juan Guillermo Cuadrado|Juan Cuadrado]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Jackson Martínez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Juan Fernando Quintero|Juan Quintero]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Carlos Sánchez Moreno|Carlos Sánchez]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Faryd Mondragón]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Yerry Mina]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Carlos Bacca]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Mateus Uribe]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Luis Muriel]]{{•w}} {{flagicon|KOL}} [[Radamel Falcao]]{{•w}} {{flagicon|PAR}} [[José Luis Chilavert]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Christian Cueva]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[André Carrillo]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Paolo Guerrero]]{{•w}} {{flagicon|PER}} [[Teófilo Cubillas]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[Humphrey Mijnals]]{{•w}} {{flagicon|SUR}} [[André Kamperveen]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Maximiliano Pereira|Maxi Pereira]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[José María Giménez]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Pedro Rocha]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Giorgian de Arrascaeta]]{{•w}} {{flagicon|URU}} [[Álvaro Recoba]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Juan Arango]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Rafael Dudamel]]{{•w}} {{flagicon|VEN}} [[Salomón Rondón]] {{nowrap end}} }} 56wu01vxguixyys1uk4711tes6vc47s 0 206399 42586890 4946755 2026-05-03T00:11:32Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586890 wikitext text/x-wiki {{Infokutija etnička grupa |grupa = Creek<br /><small>Muscogee</small> |slika =[[Datoteka:Muscogee.jpg|260px]] |opis = Kolaž lica indijanaca Creek |pop = 71 502 |region1 ={{flag|SAD}}<br />[[Alabama]]<br />[[Louisiana]]<br />[[Oklahoma]]<br />[[Florida]]<br />[[Texas]] |pop1 = |ref1 = |region2 = |pop2 = |ref2 = |region3 = |pop3 = |ref3 = |jezici = [[Engleski jezik|engleski]], [[Creek jezik|creek]] |religije = [[Kršćanstvo]] |srodne = [[Američki Indijanci]] }} '''Creek''' (čita se '''Krik''') zvani i '''Muscogee''', je ime jednog od najbrojnijih [[Indijanci|indijanskih]] domorodačkih [[Pleme|plemena]] iz [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]]. Današnji malobrojni pripadnici ''Creeka'' žive uglavnom po južnim [[Savezne države Sjedinjenih Američkih Država|američkim saveznim državama]]; [[Alabama]], [[Louisiana]], [[Oklahoma]], [[Florida]] i [[Texas]]. == Vanjske veze == * [http://www.muscogeenation-nsn.gov/ Muscogee (Creek) Nation] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180202201722/http://www.muscogeenation-nsn.gov/ |date=2018-02-02 }} {{en icon}} {{stub}} [[Kategorija:Američki Indijanci]] jhsl5sxavn6uxxrtqcg34qo5fv6g8b3 0 207077 42586858 42262921 2026-05-02T21:51:39Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586858 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Colin McRae FoS crop.jpg|right]] '''Colin McRae''' (rođen u [[Lanark]]u, [[Škotska]], [[5. 8.|5. kolovoza]], [[1968]]. - [[15. 9.|15. rujna]] [[2007]].), sin poznatog vozača reli utrka [[Jimmy McRae]]a, bivši svjetski reli prvak (engl. WRC - World Rally Championship). Svjetski prvak bio je 1995.g., drugoplasirani 1996.g., 1997.g., 2001.g. i treće plasirani 2001.g. u [[Svjetsko prvenstvo u reliju|Svjetskom prvenstvu u reliju]]. Momčadi [[Subaru]] pomogao je do naslova momčadskog prvaka svijeta u reliju 1995.g., 1996.g. i 1997.g., a momčadi [[Citroën]] 2003.g. 1996.g kraljica [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]], [[Elizabeta II]]. dodijelila mu je titulu MBE (Member of the British Empire). == Biografija == Colin je svoju reli karijeru počeo 1986.g. vozeći automobil model [[Talbot Sunbeam]], kao stalni natjecatelj u Reli prvenstvu [[Škotska|Škotske]]. Zbog svog stila vožnje Colin je često uspoređivan s poznatim [[Finska|finskim]] reli vozačem [[Ari Vatanen]]om. Colin je ubrzo napredovao na bolje modele vozila, prvo [[Vauxhall Nova]], pa zatim i [[Ford Sierra|Ford Sierra XR 4x4]]. Prvi nastup na Svjetskom prvenstvu u reliju zabilježio je 1987.g. na Švedskom Reliju. 1989.g. ponovno je nastupio na relijima u Švedskoj i Novom Zelandu. 1991.g. postao je član britanske momčadi [[Prodrive]] Subaru koja se natjecala na Britanskom prvenstvu u reliju. Colin je bio dvostruki prvak Velike Britanije u reliju 1991.g. i 1992.g. Prema neslužbenim informacijama Colin McRae je poginuo zajedno sa svojim petogodišnjim sinom u helikopterskoj nesreći 15. rujna 2007. nedaleko od obiteljske kuće u Lanarkshire-u. == Svjetsko prvenstvo u reliju (WRC) == McRae je osvoji svoju prvu reli utrku 1993.g. vozeći [[Subaru Imprezu]] koji je pripremila momčad [[Prodrive]]a na Reliju Novi Zeland. Nakon toga sudjelovao je u momčadi Subaru u tri momčadska naslova, uključujući i svoj naslov u konkurenciji vozača 1995.g. koji je osvojio u uzbudljivoj završnici protiv momčadskog kolege i svjetskog prvaka [[Carlos Sainz]]a. U idućim godinama Colin je promijenio momčad nekoliko puta bez ponavljanja prijašnjih uspjeha. Colin je prešao u momčad M-Sport [[Ford Motor Company|Ford]] 1999.g., gdje je vozio tada novi [[Ford Focus WRC]] model, a 2003.g. Colin preali u novu obećavajuću momčad [[Citroën]]a. Sezone 2004. nije potpisao ugovor niti za jednu momčadu čime je njegova karijera u Svjetskom prvenstvu u reliju prekinuta, iako se nikada nije službeno povukao u mirovinu. == Zanimljivosti == * Ime vozača Colin McRaea nosi i poznati serijal igara za razne platforme proizvođača [[Codmasters]]a vezan uz simulacije reli utrka * Colinov brat [[Alister McRae|Alister]], je također profesionalni reli-vozač koji je zabilježio dobre rezultate uključujući pobjedu u Britanskom prvenstvu u reliju 1995.g. * Nastupio je na [[Reli Dakar|Reliju Dakar]] vozeći [[Nissan]] kamion * 7. kolovoza 2006.g. nastupio je za momčad Subaru zajedno sa svojim suvozačem [[Nicky Grist]]om u prvom uživo američkom reliju kao dio [[X-Games]]a. Pedesetak metara prije kraja spektakularno su okrenuli u zraku svoju Imprezu. Ipak su jako oštećeni automobil uspjeli dovesti cilju kao drugi. == Vanjske veze == * [http://www.colinmcrae.com Colin McRae službene internet stranice] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190211043156/http://www.colinmcrae.com/ |date=2019-02-11 }} {{en icon}} * [http://www.codemasters.com Codemasters] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140709043703/http://www.codemasters.com/uk/gridautosport/ps3/info/ |date=2014-07-09 }} {{en icon}} * [http://www.colinmcraesport.com Colin McRae službeni brand sportske opreme] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070220035131/http://www.colinmcraesport.com/ |date=2007-02-20 }} {{en icon}} {{Lifetime|1968|2007|McRae, Colin}} [[Kategorija:Svjetski prvaci u reliju]] [[Kategorija:Reli-vozači]] [[Kategorija:Škotski sportisti]] e2xhuhreepkem89mx5uobh1cngbgpmw 0 210484 42586835 42445096 2026-05-02T15:50:22Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586835 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Schloss Cecilienhof Panorama.jpg|mini|lijevo|300px|Dvorište dvorca s cvjetnom petokrakom koju je posadila sovjetska vojska 1945. god.]] {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = [[Palače i parkovi Potsdama i Berlina]] |image = Schloss Cecilienhof Panorama 3.jpg |godina = [[1990]]. <small>(14. zasjedanje)<br />prošireno [[1992]]. i [[1999]]. |vrst baštine = Kulturno dobro |mjerilo = i, ii, iv, |ugroženost = ne |poveznica = http://whc.unesco.org/en/list/532 |država = {{flagcountry|NJE}} }} '''Palača Cecilienhof''' (njemački: ''Schloss Cecilienhof'') je [[palata|palača]] u sjevernom djelu Novog parka (''Neuer Garten'') u [[Potsdam]]u, u blizini jezera [[Jungfernsee]], koji je 1990. god. upisan na UNESCOv [[lista mjesta svjetske baštine u Evropi|popis mjesta svjetske baštine u Europi]] kao jedan od [[palače i parkovi Potsdama i Berlina|zaštićenih spomenika Potsdama i Berlina]]<ref>[http://www.potsdam-tourism.com/pages/highlights_cecilia_court.html Cecilijina dvorska palača]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>. Cecilienhof je posljendja palača koju je podigla [[pruska]] dinastija [[Hohenzollern]]. Podigao ga je njemački car [[Wilhelm II|Vilim II.]] za svog sina, prijestolonasljedniks Vilima i njegovu ženu vojvotkinju Ceciliju od Mecklenburg-Schwerina. Palaču je dizajnirao arhitekt [[Paul Schultze-Naumburg]] po uzoru na ladanjske kuće [[Engleska|engleskih]] [[Dinastija Tudor|Tudora]] (točnije prema dvoru 'Bidston' (kasnije 'Hillbark') na poluotoku [[Wirral]])<ref>{{Cite web |title=Hillbark |url=http://www.e-travelguide.info/hillbarkhotel/ |access-date=2013-03-06 |archivedate=2007-09-29 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20070929001944/http://www.e-travelguide.info/hillbarkhotel/ |deadurl=yes }}</ref>, a izgrađena je između 1914. I 1917. god. Unutrašnjost je uređena prema [[Paul Troost Paula Troosta]], inače dizajnera brodskih interijera. [[Datoteka:L_to_R,_British_Prime_Minister_Winston_Churchill,_President_Harry_S._Truman,_and_Soviet_leader_Josef_Stalin_in_the..._-_NARA_-_198958.jpg|mini|lijevo|[[Potsdamska konferencija]]: Churchill, Truman i Staljin in u vrtu Cecilienhofa, 25. srpnja 1945. god.]] Ova građevina od opeke i drvenih okvira trebala je imati 6 dvorišta, i 55 izrezbarenih dimnjaka od opeke već 1915. god. No, izbijanjem [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], gradnja je usporena i princ Vilim i princeza cecilija su se uselili u nju tek u kolovozu 1917. god. Već slijedeće godine princ Vilim je, zajedno s ocem, pobjegao u izgnanstvo, a princeza Cecilija je ostala živjeti u palači sve do dolaska [[Crvena armija|Crvene armije]] u veljači 1945. god. U palači je od 17. srpnja do 2. kolovoza 1945. god. održana [[Potsdamska konferencija]], a njene prostorije su uvelike promijenjene kako bi odgovarale različitim ukusima sudionika konferencije. [[Winston Churchill]], te kasnije [[Clement Attlee]], [[Josif Staljin]] i [[Harry S. Truman]] su svoje sastanke održavali za okruglim stolom u Velikoj dvorani. Dana 26. srpnja 1945. god., Churchill i Truman su objavili [[Potsdamska deklaracija|Potsdamsku deklaraciju]] kojom su definirani uvjeti predaje [[Japansko Carstvo|Japana]], dok je Truman iz dvorca već dao naredb da se bace atomska bombaatomske bombe na HiroshimaHirošimu i [[Nagasaki]]. Danas je Cecilienhof muzej, ali i hotel koji je 30. svibnja 2007. god. bio mjesto održavanje samita ministara vanjskih poslova država [[G8]]. == Vanjske veze == {{commonscat|Cecilienhof}} * [http://www.potsdam-tour.co.uk/?lc=8 Potsdam iz zraka - Schloss Cecilienhof] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070927010909/http://www.potsdam-tour.co.uk/?lc=8 |date=2007-09-27 }} == Bilješke i izvori == {{izvori}} {{coord|52|25|09|N|13|04|15|E|region:DE_type:landmark|display=title}} [[Kategorija:Dvorci u Njemačkoj]] [[Kategorija:Svjetska baština u Njemačkoj]] [[Kategorija:Historicizam]] bgpn9ppy9q39a0fx2whu13bkw3yaedf 0 239966 42586816 42262840 2026-05-02T13:38:33Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586816 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Filmska biografija |ime = Carl Theodor Dreyer |slika = Carl Theodor Dreyer (1965) by Erling Mandelmann.jpg |širina_slike = 200px |datum_rođenja = {{datum|3|2|1889|god=ne}} |mjesto rođenja = [[Kopenhagen]], [[Danska]] |datum_smrti = {{dda|1968|3|20|1889|2|3|df=y}} |mjesto smrti = [[Kopenhagen]], [[Danska]] |zanimanje = redatelj, scenarist, montažer |period = [[1912]]. - [[1964]]. |webiste = [http://english.carlthdreyer.dk/ Službena stranica] |nagrade = '''[[Venecijanski filmski festival]]'''<br />'''Zlatni lav''' <br />[[1955]]. ''[[Riječ (1955.)|Riječ]]'' |znameniti_filmovi = ''[[Stradanje Ivane Orleanske]]'' }} '''Carl Theodor Dreyer''' ([[Kopenhagen]], [[3. veljače]] [[1889]]. - Kopenhagen, [[20. ožujka]] [[1968]].), [[Danska|danski]] [[film]]ski [[redatelj]]. Bio je novinar, montažer i scenarist. U Danskoj, [[Švedska|Švedskoj]], [[Norveška|Norveškoj]], [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Francuska|Francuskoj]] stvarao je djela koja ga svrstavaju u red najvećih filmskih umjetnika. Polazne postavke njegova djela su [[misticizam]], [[vampir]]izam, skandinavski [[realizam]] i religija [[protestantizam|protestantizma]]. Najpoznatije mu je djelo ''Stradanja Ivane Orleanske'', a snažno je utjecao na [[Ingmar Bergman|Bergmana]]. Za svoje filmske projekte teško je pronalazio financijska sredstva, što je rezultiralo relativno malom filmografijom. == Izabrana filmografija == * ''[[Svećenikova udovica]]'' ([[1920.]]) * ''[[Leaves from Satan's Book|Listovi iz Sotonine knjige]]'' ([[1921.]]) * ''[[Michael (1924 film)|Mikaël]]'' ([[1924.]]) * ''[[Bride of Glomdal|Nevjesta iz Glomdala]]'' ([[1925.]]) * ''[[Stradanje Ivane Orleanske]]'' ([[1928.]]) * ''[[Vampyr|Vampir]]'' ([[1932.]]) * ''[[Day of Wrath|Dan gnjeva]]'' ([[1943.]]) * ''[[Riječ (1955.)|Riječ]]'' ([[1955.]]) * ''[[Gertrud (film)|Gertrud]]'' ([[1964.]]) == Vanjske veze == * [http://english.carlthdreyer.dk/ Službena stranica] * {{imdb ime|id=0003433|ime=Carl Theodor Dreyer }} * [http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=386 Carl Theodor Dreyer] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305140308/http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=386 |date=2016-03-05 }} na [http://www.lzmk.hr/ Filmski leksikon] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210329151043/http://www.lzmk.hr/ |date=2021-03-29 }} {{Dreyer}} {{Lifetime|1889|1968|Dreyer, Carl Theodor}} [[Kategorija:Danski filmski režiseri]] qgdmavwcizm2o45l4g5gh2vz9dyh1s5 0 248338 42586884 42340157 2026-05-02T23:04:35Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište Jurja Dobrile u Puli]] na [[Univerzitet Jurja Dobrile u Puli]] 42340157 wikitext text/x-wiki {{Infokutija univerzitet | naziv = Sveučilište Jurja Dobrile u Puli | izvorni_naziv = | drugi_naziv = | latinski = Universitas Studiorum Polensis Georgii Dobrila | logo = Sveučilište u Puli logo.png | logo_širina = 75px | logo_opis = Logo sveučilišta | slika = Pula University.JPG | slika_širina = 250px | slika_opis = Zgrada rektorata | moto = | moto_sh = | osnivač = | osnivanje = {{Start date and years ago|2006|9|29|df=y}} | zatvaranje = | bivši_naziv = | reg_baštine = | vrsta = javno | krovna_instit = | religija = | akad_pripadnost = [[EPUF]] | fakulteti = | visoke_škole = | jezik = | slobodna_oznaka = | slobodan_opis = | izdatak = 41,156.863 [[hrvatska kuna|kn]] (2012.)<ref>{{cite web | url=http://www.vlada.hr/hr/content/download/233003/3419291/file/61.%20-%201.1.a.pdf | accessdate=13. listopada 2013. | title=Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu | publisher=[[Vlada Republike Hrvatske]] | format=PDF | archive-date=2013-10-14 | archive-url=https://web.archive.org/web/20131014130215/http://www.vlada.hr/hr/content/download/233003/3419291/file/61.%20-%201.1.a.pdf | dead-url=yes }}</ref><ref>{{cite news | url = http://www.glasistre.hr/vijesti/arhiva/348943 | title = Istri 250 milijuna kuna iz državnog proračuna | first = Dubravko | last = Grakalić| date = 20. veljače 2012. | publisher = [[Glas Istre]]}}</ref> | budžet = | rektor = [[Alfio Barbieri]] | prorektor = | dekan = | prodekan = | direktor = | vođa_titula = | vođa = | akad_osoblje = 162<ref name="Sveučilišni godišnjak 2012.">{{cite web|url=http://www.unipu.hr/uploads/media/godisnjak-12-13.pdf|accessdate=8. listopada 2013.|title=Sveučilišni godišnjak 2012.|publisher=Sveučilište Jurja Dobrile u Puli|format=PDF|archivedate=2013-11-04|archiveurl=https://web.archive.org/web/20131104023422/http://www.unipu.hr/uploads/media/godisnjak-12-13.pdf|deadurl=yes}}</ref> | admin_osoblje = 82<ref name="Sveučilišni godišnjak 2012."/> | studenti = 2465<ref name="Studenti u 2011./2012.">{{cite web|url=http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1473.pdf|accessdate=13. 10. 2013.|title=Statistička izvješća: Studenti u akademskoj godini 2011./2012.|publisher=Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske|format=PDF|archive-date=2016-03-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20160303210730/http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1473.pdf}}</ref> | dodiplomci = 2367 | diplomci = 77 | doktoranti = 20 | ostali = 1 | boje = | sportovi = | nadimak = | maskota = | udruženja = | sjedište = | grad = [[Pula]] | pokrajina = [[Istarska županija]] | država = {{flagcountry|HRV}} | kampus = urbani | lok_karta = | alt_karta = | širina-st = 44 | širina-min = 52 | širina-sek = 02 | širina-oznaka = N | dužina-st = 13 | dužina-min = 51 | dužina-sek = 15 | dužina-oznaka = E | lok_karta_opis = | mrežno_mjesto = [http://www.unipu.hr/ www.unipu.hr] | fusnote = }} '''Sveučilište Jurja Dobrile u Puli''' ([[latinski jezik|latinski]] ''Universitas studiorum Polensis Georgii Dobrila''), osnovano je zakonom [[29. rujna]] [[2006]]. godine, obuhvativši većinu postojećih visokoškolskih ustanova u [[Pula|Puli]]. == Historija == Osnivanje Sveučilišta u Puli na početku [[21. stoljeće|21. stoljeća]] važan je dio preustroja [[:Kategorija:Hrvatska sveučilišta|visokoga školstva u Hrvatskoj]]. Prerastanje visokoškolskih institucija u samostalno [[sveučilište]] i njegovo ustrojavanje kao sveučilišta odjelskoga (departmanskog) tipa složen je pothvat. U promišljanju Sveučilišta u Puli važne su povijesne i kulturne pretpostavke višestoljetnoga položaja i razvoja [[Istra|Istre]]. Povijesno-tradicijske, odgojno-obrazovne i druge pretpostavke kulturnoga razvoja važni su čimbenici za osnivanje Sveučilišta u Puli. Tokom [[1950-ih]] bilo je jasno da će Istri trebati sve više obrazovanih ljudi, i to prvenstveno ekonomske i učiteljske struke. Odlučujući poticaj sazrijevanju takvoga stajališta dala su dva vodeća istarska intelektualca toga doba: dr. [[Mijo Mirković]] i prof. [[Tone Peruško]]. Zahvaljujući Mirkovićevu zalaganju otvoren je prvi dvogodišnji visokoškolski studij ekonomije [[1960]]./[[1961]]. (Viša ekonomska škola), a za otvaranje Pedagoške akademije u Puli [[1961]]./[[1962]]. zaslužan je Peruško, koji je bio i njezinim ravnateljem. Viša ekonomska škola razvila se u Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", a Pedagoška akademija u Filozofski fakultet u Puli i Visoku učiteljsku školu u Puli. Mirković je čak predlagao osnivanje Jadranskoga sveučilišta sa sjedištima pojedinih fakulteta u većim gradovima na obali. Otvaranje prvih dviju visokoškolskih ustanova u Istri početkom [[1960-ih]] bilo je logična posljedica promišljanja budućnosti Istre te se cijela koncepcija temeljila na dva, tada osnovna, pravca razvitka: na [[gospodarstvo|gospodarstvu]] i na [[obrazovanje|obrazovanju]]. U drugoj polovici [[20. stoljeće|20. stoljeća]] taj se pravac razvitka nije radikalno promijenio: to su i dalje dva glavna pravca koja su se razgranala specijalizacijom u više smjerova. Studij ekonomije ne stvara više ekonomiste općega tipa, nego ima tri smjera: [[financije]], [[marketing]] i [[turizam]]. Studij obrazovnih znanosti nije više sveden samo na učiteljski studij, koji je imao najdužu tradiciju, nego se u posljednje vrijeme javljaju novi studiji ([[hrvatski jezik]] i [[hrvatska književnost|književnost]], [[talijanski jezik]] i [[talijanska književnost|književnost]], [[povijest]], [[latinski jezik]] i [[rimska književnost]]) koji s jedne strane pokrivaju školske potrebe za nastavnicima, a s druge omogućuju i zapošljavanje u drugim djelatnostima. Preustroj visokoškolskih ustanova i otvaranje novih studija i smjerova dodatno će obogatiti mogućnosti visokoškolskoga obrazovanja u Istri. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli osnovano je ''Zakonom o osnivanju Sveučilišta u Puli'' [[29. rujna]] [[2006]]. godine, a upisano u Registar Trgovačkoga suda u [[Pazin]]u [[21. prosinca]] [[2006]]. godine stekavši time pravni status. Dana [[19. studenog]] [[2006]]. istekao je rok od 30 dana od dana stupanja na snagu [http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2006/2450.htm Zakona o osnivanju Sveučilišta u Puli], kojeg je [[Hrvatski sabor]] donio na svojoj sjednici [[29. rujna]] [[2006]]. godine, a kojim je [[Senat sveučilišta|Senat]] [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilišta u Rijeci]] donio odluku o pripajanju [[Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković"|Fakulteta ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirković]], [[Filozofski fakultet u Puli|Filozofskog fakulteta u Puli]] i [[Visoka učiteljska škola u Puli|Visoke učiteljske škole u Puli]] Sveučilištu. Sveučilište u Rijeci također je donijelo odluku o pripajanju [[Sveučilišna knjižnica u Puli|Sveučilišne knjižnice u Puli]] Sveučilištu. [[Vlada Republike Hrvatske]] je u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona, na prijedlog [[ministar|ministra]] nadležnog za visoko obrazovanje, imenovala [[Marčelo Dujanić|privremenog rektora]] Sveučilišta koji je trebao obaviti pripreme za početak rada Sveučilišta oslanjajući se na pretprojekt Sveučilišta kao polazište, pribaviti dopusnicu ministarstva nadležnog za visoko obrazovanje za početak obavljanja djelatnosti, donijeti privremeni [[statut]] Sveučilišta uz suglasnost [[Republika Hrvatska|osnivača]], podnijeti prijavu za upis u [[sudski registar]] te poduzeti radnje za konstituiranje [[sveučilišni senat|sveučilišnog senata]]. Dan Sveučilišta (''Dies academicus'') obilježava se [[21. prosinca]] kada je Sveučilište steklo status pravne osobe. == Sveučilišni odjeli, samostalni studiji i ostale članice == Sveučilište Jurja Dobrile u Puli organizirano je po principu integrirane strukture, primjenjujući odjelski tip organizacije sa zajedničkim službama. * [[Fakultet ekonomije i turizma »Dr. Mijo Mirković«]] * [[Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Puli]] * [[Filozofski fakultet u Puli]] * [[Muzička akademija u Puli]] * Fakultet za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije * [[Fakultet informatike u Puli]] * [[Medicinski fakultet u Puli]] * Odjel za prirodne i zdravstvene studije * Odjel za tehničke studije Uz ovih pet osnovnih odjela kao sastavnice Sveučilišta prema kriteriju klasifikacije znanosti na područja i polja djeluju također: * Sveučilišni interdisciplinarni studij Kultura i turizam * Sveučilišni preddiplomski studij Znanost o moru * [[Sveučilišna knjižnica u Puli|Sveučilišna knjižnica]] * Studentski centar * Poslijediplomski doktorski studij == Međunarodna suradnja == Sveučilište u Puli razvija međunarodne odnose sa sveučlištima diljem svijeta u okviru međusobno uređenih i potpisanih bilateralnih sporazuma. Trenutačno postoji suradnja s nekoliko europskih sveučilišta u [[Slovenija|Sloveniji]], [[Italija|Italiji]], [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Srbija|Srbiji]], [[Rusija|Rusiji]], [[Portugal]]u, ali i svjetskih u [[Indija|Indiji]], [[Peru]]u i [[SAD]]-u<ref>{{Cite web |title=Ugovori o suradnji s inozemnim sveučilištima |url=http://www.unipu.hr/index.php?id=902 |access-date=2013-11-01 |archivedate=2012-01-13 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120113065322/http://www.unipu.hr/index.php?id=902 |deadurl=yes }}</ref>. Sveučilište je član Euromediteranskog stalnog sveučilišnog foruma od 2010. godine<ref>[http://www.epuf.org/members Članovi EPUF-a]</ref>. == Rektori == # [[Marčelo Dujanić]] <small>(2006–2009)</small> # [[Robert Matijašić]] <small>(2009–2013)</small> # [[Alfio Barbieri]] <small>(od 2013)</small> == Počasni doktorati == * [[Dražen Vlahov]] <small>(2013.)</small> == Povezano == * [[Lista sveučilišta u Hrvatskoj]] * [[Pula]] * [[Juraj Dobrila]] == Reference == {{izvori|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Juraj Dobrila University, Pula}} * [http://www.unipu.hr Webstranica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli] * [http://www.skpu.hr/ Sveučilišna knjižnica u Puli] * [http://www.pula.hr Info Pula] {{Hrvatska sveučilišta}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Sveučilište Jurja Dobrile u Puli| ]] [[Kategorija:Nastanci 2006.]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj|Pula]] [[Kategorija:Obrazovanje u Puli]] 4s2y00bpphp0gl7ou3iob4ipkd1ozjc 42586886 42586884 2026-05-02T23:04:58Z Aca 108187 Premješteno prema raspravi na Pijaci 42586886 wikitext text/x-wiki {{Infokutija univerzitet | naziv = Sveučilište Jurja Dobrile u Puli | izvorni_naziv = | drugi_naziv = | latinski = Universitas Studiorum Polensis Georgii Dobrila | logo = Sveučilište u Puli logo.png | logo_širina = 75px | logo_opis = Logo sveučilišta | slika = Pula University.JPG | slika_širina = 250px | slika_opis = Zgrada rektorata | moto = | moto_sh = | osnivač = | osnivanje = {{Start date and years ago|2006|9|29|df=y}} | zatvaranje = | bivši_naziv = | reg_baštine = | vrsta = javno | krovna_instit = | religija = | akad_pripadnost = [[EPUF]] | fakulteti = | visoke_škole = | jezik = | slobodna_oznaka = | slobodan_opis = | izdatak = 41,156.863 [[hrvatska kuna|kn]] (2012.)<ref>{{cite web | url=http://www.vlada.hr/hr/content/download/233003/3419291/file/61.%20-%201.1.a.pdf | accessdate=13. listopada 2013. | title=Prijedlog izmjena i dopuna Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2012. godinu | publisher=[[Vlada Republike Hrvatske]] | format=PDF | archive-date=2013-10-14 | archive-url=https://web.archive.org/web/20131014130215/http://www.vlada.hr/hr/content/download/233003/3419291/file/61.%20-%201.1.a.pdf | dead-url=yes }}</ref><ref>{{cite news | url = http://www.glasistre.hr/vijesti/arhiva/348943 | title = Istri 250 milijuna kuna iz državnog proračuna | first = Dubravko | last = Grakalić| date = 20. veljače 2012. | publisher = [[Glas Istre]]}}</ref> | budžet = | rektor = [[Alfio Barbieri]] | prorektor = | dekan = | prodekan = | direktor = | vođa_titula = | vođa = | akad_osoblje = 162<ref name="Sveučilišni godišnjak 2012.">{{cite web|url=http://www.unipu.hr/uploads/media/godisnjak-12-13.pdf|accessdate=8. listopada 2013.|title=Sveučilišni godišnjak 2012.|publisher=Sveučilište Jurja Dobrile u Puli|format=PDF|archivedate=2013-11-04|archiveurl=https://web.archive.org/web/20131104023422/http://www.unipu.hr/uploads/media/godisnjak-12-13.pdf|deadurl=yes}}</ref> | admin_osoblje = 82<ref name="Sveučilišni godišnjak 2012."/> | studenti = 2465<ref name="Studenti u 2011./2012.">{{cite web|url=http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1473.pdf|accessdate=13. 10. 2013.|title=Statistička izvješća: Studenti u akademskoj godini 2011./2012.|publisher=Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske|format=PDF|archive-date=2016-03-03|archive-url=https://web.archive.org/web/20160303210730/http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1473.pdf}}</ref> | dodiplomci = 2367 | diplomci = 77 | doktoranti = 20 | ostali = 1 | boje = | sportovi = | nadimak = | maskota = | udruženja = | sjedište = | grad = [[Pula]] | pokrajina = [[Istarska županija]] | država = {{flagcountry|HRV}} | kampus = urbani | lok_karta = | alt_karta = | širina-st = 44 | širina-min = 52 | širina-sek = 02 | širina-oznaka = N | dužina-st = 13 | dužina-min = 51 | dužina-sek = 15 | dužina-oznaka = E | lok_karta_opis = | mrežno_mjesto = [http://www.unipu.hr/ www.unipu.hr] | fusnote = }} '''Sveučilište Jurja Dobrile u Puli''' ([[latinski jezik|latinski]] ''Universitas studiorum Polensis Georgii Dobrila''), osnovano je zakonom 29. rujna 2006. godine, obuhvativši većinu postojećih visokoškolskih ustanova u [[Pula|Puli]]. == Historija == Osnivanje Sveučilišta u Puli na početku [[21. stoljeće|21. stoljeća]] važan je dio preustroja [[:Kategorija:Hrvatska sveučilišta|visokoga školstva u Hrvatskoj]]. Prerastanje visokoškolskih institucija u samostalno [[sveučilište]] i njegovo ustrojavanje kao sveučilišta odjelskoga (departmanskog) tipa složen je pothvat. U promišljanju Sveučilišta u Puli važne su povijesne i kulturne pretpostavke višestoljetnoga položaja i razvoja [[Istra|Istre]]. Povijesno-tradicijske, odgojno-obrazovne i druge pretpostavke kulturnoga razvoja važni su čimbenici za osnivanje Sveučilišta u Puli. Tokom [[1950-ih]] bilo je jasno da će Istri trebati sve više obrazovanih ljudi, i to prvenstveno ekonomske i učiteljske struke. Odlučujući poticaj sazrijevanju takvoga stajališta dala su dva vodeća istarska intelektualca toga doba: dr. [[Mijo Mirković]] i prof. [[Tone Peruško]]. Zahvaljujući Mirkovićevu zalaganju otvoren je prvi dvogodišnji visokoškolski studij ekonomije [[1960]]./[[1961]]. (Viša ekonomska škola), a za otvaranje Pedagoške akademije u Puli [[1961]]./[[1962]]. zaslužan je Peruško, koji je bio i njezinim ravnateljem. Viša ekonomska škola razvila se u Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", a Pedagoška akademija u Filozofski fakultet u Puli i Visoku učiteljsku školu u Puli. Mirković je čak predlagao osnivanje Jadranskoga sveučilišta sa sjedištima pojedinih fakulteta u većim gradovima na obali. Otvaranje prvih dviju visokoškolskih ustanova u Istri početkom [[1960-ih]] bilo je logična posljedica promišljanja budućnosti Istre te se cijela koncepcija temeljila na dva, tada osnovna, pravca razvitka: na [[gospodarstvo|gospodarstvu]] i na [[obrazovanje|obrazovanju]]. U drugoj polovici [[20. stoljeće|20. stoljeća]] taj se pravac razvitka nije radikalno promijenio: to su i dalje dva glavna pravca koja su se razgranala specijalizacijom u više smjerova. Studij ekonomije ne stvara više ekonomiste općega tipa, nego ima tri smjera: [[financije]], [[marketing]] i [[turizam]]. Studij obrazovnih znanosti nije više sveden samo na učiteljski studij, koji je imao najdužu tradiciju, nego se u posljednje vrijeme javljaju novi studiji ([[hrvatski jezik]] i [[hrvatska književnost|književnost]], [[talijanski jezik]] i [[talijanska književnost|književnost]], [[povijest]], [[latinski jezik]] i [[rimska književnost]]) koji s jedne strane pokrivaju školske potrebe za nastavnicima, a s druge omogućuju i zapošljavanje u drugim djelatnostima. Preustroj visokoškolskih ustanova i otvaranje novih studija i smjerova dodatno će obogatiti mogućnosti visokoškolskoga obrazovanja u Istri. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli osnovano je ''Zakonom o osnivanju Sveučilišta u Puli'' [[29. rujna]] [[2006]]. godine, a upisano u Registar Trgovačkoga suda u [[Pazin]]u [[21. prosinca]] [[2006]]. godine stekavši time pravni status. Dana [[19. studenog]] [[2006]]. istekao je rok od 30 dana od dana stupanja na snagu [http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2006/2450.htm Zakona o osnivanju Sveučilišta u Puli], kojeg je [[Hrvatski sabor]] donio na svojoj sjednici [[29. rujna]] [[2006]]. godine, a kojim je [[Senat sveučilišta|Senat]] [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilišta u Rijeci]] donio odluku o pripajanju [[Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković"|Fakulteta ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirković]], [[Filozofski fakultet u Puli|Filozofskog fakulteta u Puli]] i [[Visoka učiteljska škola u Puli|Visoke učiteljske škole u Puli]] Sveučilištu. Sveučilište u Rijeci također je donijelo odluku o pripajanju [[Sveučilišna knjižnica u Puli|Sveučilišne knjižnice u Puli]] Sveučilištu. [[Vlada Republike Hrvatske]] je u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Zakona, na prijedlog [[ministar|ministra]] nadležnog za visoko obrazovanje, imenovala [[Marčelo Dujanić|privremenog rektora]] Sveučilišta koji je trebao obaviti pripreme za početak rada Sveučilišta oslanjajući se na pretprojekt Sveučilišta kao polazište, pribaviti dopusnicu ministarstva nadležnog za visoko obrazovanje za početak obavljanja djelatnosti, donijeti privremeni [[statut]] Sveučilišta uz suglasnost [[Republika Hrvatska|osnivača]], podnijeti prijavu za upis u [[sudski registar]] te poduzeti radnje za konstituiranje [[sveučilišni senat|sveučilišnog senata]]. Dan Sveučilišta (''Dies academicus'') obilježava se [[21. prosinca]] kada je Sveučilište steklo status pravne osobe. == Sveučilišni odjeli, samostalni studiji i ostale članice == Sveučilište Jurja Dobrile u Puli organizirano je po principu integrirane strukture, primjenjujući odjelski tip organizacije sa zajedničkim službama. * [[Fakultet ekonomije i turizma »Dr. Mijo Mirković«]] * [[Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Puli]] * [[Filozofski fakultet u Puli]] * [[Muzička akademija u Puli]] * Fakultet za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije * [[Fakultet informatike u Puli]] * [[Medicinski fakultet u Puli]] * Odjel za prirodne i zdravstvene studije * Odjel za tehničke studije Uz ovih pet osnovnih odjela kao sastavnice Sveučilišta prema kriteriju klasifikacije znanosti na područja i polja djeluju također: * Sveučilišni interdisciplinarni studij Kultura i turizam * Sveučilišni preddiplomski studij Znanost o moru * [[Sveučilišna knjižnica u Puli|Sveučilišna knjižnica]] * Studentski centar * Poslijediplomski doktorski studij == Međunarodna suradnja == Sveučilište u Puli razvija međunarodne odnose sa sveučlištima diljem svijeta u okviru međusobno uređenih i potpisanih bilateralnih sporazuma. Trenutačno postoji suradnja s nekoliko europskih sveučilišta u [[Slovenija|Sloveniji]], [[Italija|Italiji]], [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Srbija|Srbiji]], [[Rusija|Rusiji]], [[Portugal]]u, ali i svjetskih u [[Indija|Indiji]], [[Peru]]u i [[SAD]]-u<ref>{{Cite web |title=Ugovori o suradnji s inozemnim sveučilištima |url=http://www.unipu.hr/index.php?id=902 |access-date=2013-11-01 |archivedate=2012-01-13 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120113065322/http://www.unipu.hr/index.php?id=902 |deadurl=yes }}</ref>. Sveučilište je član Euromediteranskog stalnog sveučilišnog foruma od 2010. godine<ref>[http://www.epuf.org/members Članovi EPUF-a]</ref>. == Rektori == # [[Marčelo Dujanić]] <small>(2006–2009)</small> # [[Robert Matijašić]] <small>(2009–2013)</small> # [[Alfio Barbieri]] <small>(od 2013)</small> == Počasni doktorati == * [[Dražen Vlahov]] <small>(2013.)</small> == Povezano == * [[Lista sveučilišta u Hrvatskoj]] * [[Pula]] * [[Juraj Dobrila]] == Reference == {{izvori|2}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Juraj Dobrila University, Pula}} * [http://www.unipu.hr Webstranica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli] * [http://www.skpu.hr/ Sveučilišna knjižnica u Puli] * [http://www.pula.hr Info Pula] {{Hrvatska sveučilišta}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Sveučilište Jurja Dobrile u Puli| ]] [[Kategorija:Nastanci 2006.]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj|Pula]] [[Kategorija:Obrazovanje u Puli]] mqk8d2enfarh7rrjiup5qnxn053fml1 0 248658 42586832 42186871 2026-05-02T15:39:43Z SrpskiAnonimac 101643 /* Reference */ 42586832 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:ReclutasYugoslavosEnOrientePróximoSeptiembreDe1941--009825.jpeg|mini|desno|220p|Jugoslovenski regruti na Bliskom istoku u septembru 1941.]] '''Jugoslovenska vojska van otadžbine''' ('''JVvO''') je naziv za pripadnike kraljevske [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] koji su uspeli da izbegnu zarobljavanje u [[Aprilski rat|Aprilskom ratu]] 1941. godine odlaskom u [[Egipat]] i područja [[Bliski istok|Bliskog istoka]] pod [[UK|britanskom]], odnosno [[Saveznici u drugom svjetskom ratu|savezničkom]] kontrolom. Brojala je oko 1.000 ljudi, uglavnom pripadnika mornarice i vazduhoplovstva. [[15. aprila]] [[1941]]. godine grupa visokih oficira na čelu sa predsednikom vlade armijskim generalom [[Dušan Simović|Dušanom Simovićem]], ministrom vojske i mornarice [[Bogoljub Ilić|Bogoljubom Ilićem]] i komandantom štaba vazduhoplovstva brigadnim generalom [[Borivoje Mirković|Borivojem Mirkovićem]], zajedno sa članovima vlade i kraljem su napustili [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]]. Od tog dana evakuisana vojska koja je izbegla zarobljavanje prilikom kapitulacije dobila je naziv Jugoslovenska vojska van otadžbine. [[21. jula]] [[1941]]. godine, general Ilić je u [[Kairo|Kairu]] podneo je izveštaj predsedniku vlade generalu Simoviću brojno stanje pripradnika JVvO. Broj evakuisanih pripadnika po rodovima vojska sačinjavao je iz armije: 38 oficira, 16 podoficira, 26 kaplara i redova a iz mornarice: 15 oficira, 1 mašinski oficir, 1 inžinjersko građevinski oficir, 1 sanitetski oficir, 67 podoficira, 9 kaplara i redova. Pripadnika avijacije bilo je najviše i to: 103 oficira, 100 podoficira, 37 kaplara i redova.<ref>[https://www.znaci.org/00001/138_44.pdf Vlada Kraljevine Jugoslavije u emigraciji i vojni poraz]</ref> Tokom nekoliko sledećih godina su se pripadnici Jugoslovenske vojske van otadžbine popunjavali bivšim državljanima Jugoslavije koji su se našli na savezničkim područjima te, u mnogo manjoj meri, izbeglicama i prebezima sa područja okupirane Jugoslavije. Jugoslovenska vojska van otadžbine je prestala postojati 1944. godine kada su temeljem [[Sporazum Tito-Šubašić|sporazuma Tito-Šubašić]] njeni pripadnici i jedinice integrisani u [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije]]. == Povezano == * [[Prekomorske brigade NOVJ]] * [[Prva jugoslovenska brigada]] * [[Slobodni Francuzi]] == Reference == {{reflist}} {{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Vojska Kraljevine Jugoslavije|*]] [[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]] ognyu3a4u0jot2dg6yvipmuwc02z9zt 0 249597 42586970 42093554 2026-05-03T09:11:47Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 42586970 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 2 252974 42586978 42586773 2026-05-03T09:46:20Z Duma 16555 42586978 wikitext text/x-wiki [[Image:20100814 175958 FungusOnDeadnematode HarposporiumAnguillulae.jpg|thumb|right|Mrtvi kolutićavi crv iz kojeg raste ''[[Harposporium anguillulae]]''. Numerisane oznake su udaljene 122 μm.]] [[Image:20100814 180201 FungusOnDeadnematode HarposporiumAnguillulae.jpg|thumb|right|Detaljniji pogled na ''H. anguillulae'' sa prethodne slike. Numerisane oznake su udaljene 20 μm.]] [[Image:20100828 005957 Fungus.jpg|thumb|right|Gljiva iz roda ''[[Arthrobotrys]]'', koja pokazuje ljepljive mreže koje koristi za hvatanje valjkastih crva. Numerisane oznake su udaljene 122 μm.]] '''Nematofagne gljive''' su [[gljive mesožderke]] specijalizirane za hvatanje i probavu [[valjkasti crvi|valjkastih crva]]. Poznato je više od 700 vrsta.<ref>{{cite journal |last1=Soares |first1=Filipe |title=Nematophagous fungi: Far beyond the endoparasite, predator and ovicidal groups |journal=Agriculture and Natural Resources |date=5 June 2018 |volume=52 |pages=1-8 |url=https://doi.org/10.1016/j.anres.2018.05.010 |access-date=10 November 2024}}</ref> Postoje vrste koje žive unutar valjkastih crva od samog početka i druge koje ih hvataju, uglavnom ljepljivim klopkama ili prstenovima, od kojih se neki skupljaju pri kontaktu. Neke vrste posjeduju obje vrste klopki. Druga tehnika je omamljivanje crva pomoću toksina, metoda koju koriste ''[[Coprinus comatus]]'', ''[[Stropharia rugosoannulata]]'' i porodica [[Pleurotaceae]].<ref name="thorn00">{{cite journal| title=Phylogenetic Analyses and the Distribution of Nematophagy Support a Monophyletic Pleurotaceae within the Polyphyletic Pleurotoid-Lentinoid Fungi| first1=R. Greg| last1=Thorn| first2=Jean-Marc| last2=Moncalvo| first3=C. A.| last3=Reddy| first4=Rytas| last4=Vilgalys| journal=Mycologia| volume=92| issue=2|year=2000| pages=241–252| jstor=3761557| doi=10.2307/3761557}}</ref> Hranjenje valjkastim crvima pojavilo se mnogo puta među gljivama, što pokazuje činjenica da se nematofagne vrste nalaze u svim glavnim gljivičnim grupama.<ref>{{cite book |author1=Nordbring-Hertz, Birgit |author-link1=Birgit Nordbring-Hertz|author2=Jansson, Hans-Börje |author3=Tunlid, Anders |title=eLS |year=2011 |chapter=Nematophagous fungi |doi=10.1002/9780470015902.a0000374.pub3 |isbn=9780470016176 |chapter-url=http://www.els.net/WileyCDA/ElsArticle/refId-a0000374.html }}</ref> Nematofagne gljive mogu biti korisne u kontroli onih valjkastih crva koji jedu usjeve. ''[[Purpureocillium]]'' se, na primjer, može koristiti kao bio-[[nematocid]]. == Tipovi == Gljive koje se hrane valjkastim crvima (kao najbrojnijom i najpogodnijom vrstom plijena) uglavnom žive u staništima siromašnim azotom.<ref name=Hsueh>{{cite journal |author1=Hsueh, Yen-Ping |author2=Gronquist, Matthew R. |author3=Schwarz, Erich M. |author4=Nath, Ravi David |author5=Lee, Ching-Han |author6=Gharib, Shalha |author7=Schroeder, Frank C. |author8=Sternberg, Paul W. |year=2017 |title=Nematophagous fungus ''Arthrobotrys oligospora'' mimics olfactory cues of sex and food to lure its nematode prey |journal=eLife |volume=6 |doi=10.7554/eLife.20023 |pmc=5243009 |pmid=28098555 |doi-access=free }}</ref> Te gljive mogu se podijeliti u četiri glavne grupe prema metodama koje koriste za hvatanje plijena. Neke koriste mehanička sredstva, ljepilo ili mehaničku [[hifa]]lnu zamku. Neke proizvode toksin i koriste ga za imobilizaciju crva. Neke su [[parazit]]ske, koristeći spore za ulazak u svoj plijen, a neke su paraziti jaja, ubacujući svoje vrhove hifa u jaja ili ciste, ili u ženke prije nego što se jaja polože.{{sfn|Zhang|Hyde|2014|pp=2–8}} == Raznolikost == Nematofagne gljive pronađene su širom svijeta u širokom rasponu staništa i klima, ali malo ih je u ekstremnim okruženjima. Najviše su proučavane vrste koje napadaju valjkaste crve od interesa za poljoprivrednike, hortikulturiste i šumare, ali postoji veliki broj vrsta koje još nisu opisane. Seksualni stadij pripadnika roda ''[[Orbilia]]'' javlja se na trulom drvetu na kopnu ili u slatkoj vodi, dok se aseksualni stadij javlja u morskim, slatkovodnim i kopnenim staništima. ''[[Arthrobotrys dactyloides]]'' je bila prva vrsta otkrivena u [[bočata voda|bočatoj vodi]], a druge vrste su pronađene na [[mangrove|mangrov]]ama.{{sfn|Zhang|Hyde|2014|pp=2–8}} == Ekologija == Nematode-trapping fungi are mostly concentrated in the upper part of the soil, in [[pasture]]s, [[leaf litter]], [[mangrove]]s and certain shallow aquatic habitats. They employ techniques such as adhesive hyphal strands, adhesive knobs, adhesive nets formed from hyphal threads, loops of hyphae which tighten round any ensnared nematodes and non-constricting loops. When the nematode has been restrained, the hyphae penetrate the cuticle and the internal tissues of the nematode are devoured.{{sfn|Zhang|Hyde|2014|pp=212–214}} ''[[Arthrobotrys oligospora]]'', a net-building species of fungus, can detect the presence of nematodes nearby in the soil and only builds its snares when they are present. This is presumably because building the net is a highly energy-consuming process; the fungus is alerted to the presence of the nematode by detecting the [[pheromone]]s, such as [[Caenorhabditis elegans|ascarosides]], with which the worms communicate. The fungus takes active steps to attract its prey by producing olfactory cues that mimic those used by the worm to find food and attract mates.<ref name=Hsueh/> ''Arthrobotrys dactyloides '' is a species that employs a loop of hypha to catch nematodes; when one tries to pass through the ring, the loop constricts with great rapidity, trapping the prey.{{sfn|Zhang|Hyde|2014|pp=173–175}} [[File:Schopftintling-Coprinus-comatus.jpg|upright|thumb|The hyphae of [[Coprinus comatus|shaggy ink caps]] attack nematodes]] [[File:A juvenile root-knot nematode (Meloidogyne incognita) penetrates a tomato root - USDA-ARS.jpg|thumb|upright|Juvenile root-knot nematode (''[[Meloidogyne incognita]]'') penetrating a tomato root]] Some nematophagous fungi produce toxic substances which immobilise nematodes. For example, the hypha of the [[Coprinus comatus|shaggy ink cap]] (''Coprinus comatus'') attacks the free-living soil nematode ''[[Panagrellus redivivus]]'' with a structure known as a spiny ball; this is used to damage the nematode cuticle to enable immobilisation, after which the hypha pierces the skin and digests the contents.<ref>{{Cite journal | doi = 10.1128/AEM.02770-06 | pmid = 17449690 | title = ''Coprinus comatus'' Damages Nematode Cuticles Mechanically with Spiny Balls and Produces Potent Toxins to Immobilize Nematodes | journal = Applied and Environmental Microbiology | volume = 73 | issue = 12 | pages = 3916–3923 | year = 2007 | last1 = Luo | first1 = H. | last2 = Liu | first2 = Y. | last3 = Fang | first3 = L. | last4 = Li | first4 = X. | last5 = Tang | first5 = N. | last6 = Zhang | first6 = K. | pmc=1932715| bibcode = 2007ApEnM..73.3916L }}</ref> Most endoparasitic fungi have spores that are attracted to soil nematodes and tend to congregate in the mouth region. Having penetrated the cuticle, the hyphae grow throughout the nematode, absorbing its tissues. Escape tubes emerge from these and grow through the cuticle, and in due course, further motile spores exit through these, ready to infect other nematodes. In other species of fungi, it is [[Conidium|conidia]] rather than spores which are encountered by the nematode and infect it in a similar way.<ref>{{cite web |url=https://wn.com/nematophagous_fungi_part_1 |title=Nematophagous fungi: part 1 |date=13 March 2011 |publisher=World News |access-date=30 September 2017}}</ref> In the case of ''[[Harposporium anguillulae]]'', the sickle-shaped conidia are ingested by the nematode and lodge in the oesophagus or gut from where they invade the tissues.<ref>{{Cite journal|last1=Aschner|first1=M. |last2=Kohn|first2=S. |year=1958|title=The Biology of ''Harposporium anguillulae'' |journal=Microbiology |volume=19 |issue=1 |pages=182–189 |doi=10.1099/00221287-19-1-182 |pmid=13575766|doi-access=free }}</ref> In ovoparasitic species, the hypha flattens itself against an egg, [[appressoria]] indicating that infection is imminent or underway. It then pierces the [[chorion]] and devours the [[embryo]]nic nematode before producing conidiophores and moving on to nearby eggs.<ref>{{cite book |author=Money, N.P. |chapter= Mechanics of invasive fungal growth and the significance of turgor in plant infection |title= Molecular genetics of host-specific toxins in plant disease |publisher=Kluwer Academic Publishers |year=1998 |pages=261–71 }}</ref> == Biološka kontrola == Neke vrste nematofagnih gljiva se istražuju za upotrebu u biološkom suzbijanju štetočina. ''[[Purpureocillium lilacinum]]'', na primjer, infestira biljnog parazita ''[[Meloidogyne incognita]]'', koji napada korijenje mnogih kultiviranih biljaka. Ispitivanja su dala različite rezultate, pri čemu su neki sojevi bili agresivni, drugi manje patogeni, a neki sojevi koji su se činili obećavajućim u laboratoriji pokazali su se neefikasnim na terenu.<ref>{{cite journal |author=Jatala, P. |title=Biological control of plant-parasitic nematodes |journal=Annual Review of Phytopathology |volume=24 |pages=453–89 |year=1986 |doi=10.1146/annurev.py.24.090186.002321}}</ref> ''Arthrobotrys dactyloides'' se čini obećavajućim u kontroli kozmopolitskog biljnog parazita - [[Meloidogyne|valjkastog crva korijenovog čvora]] ''[[Meloidogyne javanica]]''.{{sfn|Zhang|Hyde|2014|pp=173–175}} == Povezano == * [[Gljiva]] * [[Entomopatogena gljiva]] * [[Biološko suzbijanje štetočina]] == Reference == {{reflist|30em}} == Bibliografija == * {{cite book|last1=Zhang|first1=Ke-Qin |last2=Hyde|first2=Kevin D.|title=Nematode-Trapping Fungi |url=https://books.google.com/books?id=O13FBAAAQBAJ&pg=PA175 |year=2014 |publisher=Springer Science & Business |isbn=978-94-017-8730-7}} aau9e9sqylyjkwl0izubmz3cc8gnoxb 0 253678 42586994 42515235 2026-05-03T11:22:22Z ~2026-26698-10 348628 42586994 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Knjaževac |grb=Grb-Knjazevac.jpg |slika=Knjaževac.jpg |opis_slike= |okrug=Zaječarski |opština=Knjaževac |geografska_širina= |geografska_dužina= |populacija=19351 |poštanski kod=19350 |pozivni broj=019 |registarska oznaka=KŽ / KŽ |gšir=43.5 |gduž=22.433333 }} '''Knjaževac''' (do [[1859]]. godine ''Gurgusovac'') je gradsko naselje i sedište [[opština Knjaževac|istoimene opštine]] u [[Zaječarski okrug|Zaječarskom okrugu]] u [[Srbija|Srbiji]]. Prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] u opštini je živelo 19.351 stanovnika (prema popisu iz [[Popis stanovništva 1991. u SFRJ|1991.]] bilo je 19705 stanovnika). Grad se nalazi u dolini reke [[Timok]]. U [[Rimsko carstvo|rimsko doba]] bio je poznat pod imenom ''Timacum Minus''. Kasnije je nosio ime Gurgusovac. Današnje ime je dobio [[1859]]. po knezu [[Miloš Obrenović|Milošu Obrenoviću]]. == Historija == Drevne civilizacije koje su boravile na tim prostorima su bili [[Tračani]] i [[Dačani]]. Za vreme [[Rimljani|Rimljana]] grad se zvao ''Timacum Minus''. '''Tursko vreme''' Za vreme Turaka grad se zvao ''Gurgusovac''. Grad je doživeo stradanja u [[Prvi srpsko-turski rat|Prvom tursko-srpskom ratu]] [[1876]], kada su ga [[Osmansko carstvo|Turci]] osvojili i porušili. '''Drugi balkanski rat''' Knjaževac je bio jedini srpski grad kojeg su nakratko osvojili [[Bugari]] u [[Drugi balkanski rat|drugom balkanskom ratu]]. Šest bugarskih pukova napalo je jedan srpski puk (Prvi srpski puk), koji je bio trećeg poziva (starci i deca). Bugari su ušli u grad [[24. jun]]a [[1913.]] ali su se povukli dva dana kasnije - [[26. jun]]a 1913. == Značajne osobe == * [[Aca Stanojević]], istaknut političar [[Narodna radikalna stranka|Narodne radikalne stranke]]. * [[Vladimir Stanković]], poznati novinar. * [[Miroslav Milisavljević]], srpski i jugoslovenski [[general]]. * [[Tihomir Đorđević]], etnolog, folklorista i kulturni istoričar, profesor beogradskog univerziteta. * [[Živojin Stanković]], pilot Kraljevine Srbije. Pripadao je prvoj grupi od šest pilota koji su se školovali u Francuskoj 1912. godine. * [[Stevan Jakovljević]], profesor Univerziteta u Beogradu i rektor od 1945. do 1950, biolog, književnik i redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. * [[Srba Ignjatović]], srpski književnik == Saobraćaj == Knjaževac je sa drugim gradovima povezan drumskim i železničkim saobraćajem. Udaljenost od drugih gradova: * [[Beograd]] 254&nbsp;km * [[Zaječar]] 46&nbsp;km * [[Niš]] 60&nbsp;km * [[Prahovo]] - Dunav 103&nbsp;km * [[Sokobanja]] 41&nbsp;km * [[Pirot]] 64&nbsp;km * [[Sofija]] 147&nbsp;km == Demografija == U naselju Knjaževac živi 15.928 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,6 godina (39,3 kod muškaraca i 41,9 kod žena). U naselju ima 6268 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,06. Ovo naselje je velikim delom naseljeno [[Srbi]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine). {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:23646 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:15764 color:gray1 from:start till:end bar:7882 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,54)(77,62) color:blue width:2 points:(77,62)(100,73) color:blue width:2 points:(100,73)(128,100) color:blue width:2 points:(128,100)(157,139) color:blue width:2 points:(157,139)(185,161) color:blue width:2 points:(185,161)(217,159) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=4862 |p1953=5906 |p1961=7448 |p1971=11249 |p1981=16665 |p1991=19705 |p1991n=19523 |p2002s=19941 |p2002=19351 }} |} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|yellow|18477|95.48}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|blue|299|1.54}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|red|43|0.22}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|green|40|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|orange|38|0.19}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|cyan|27|0.13}} {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|magenta|23|0.11}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|black|17|0.08}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovenci]]|gray|8|0.04}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|7|0.03}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|navy|5|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|[[Nemci]]|silver|3|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusi]]|purple|2|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Vlasi (Srbija)|Vlasi]]|yellow|2|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Česi]]|blue|1|0.00}} {{Vrsta sa postotkom|[[Ukrajinci]]|red|1|0.00}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rumuni]]|green|1|0.00}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|orange|76|0.39}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|39|3.35|4.20|49}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|174|14.94|24.82|289}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|243|20.87|33.33|388}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|325|27.92|36.85|429}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|430|36.94|47.59|554}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|488|41.92|46.82|545}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|549|47.16|47.25|550}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|970|83.33|82.47|960}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|910|78.17|82.13|956}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|721|61.94|64.60|752}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|538|46.21|50.42|587}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|595|51.11|54.81|638}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|688|59.10|54.98|640}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|723|62.11|53.86|627}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|638|54.81|54.63|636}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|534|45.87|40.54|472}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|481|41.32|35.73|416}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|413|35.48|34.70|404}} |prosekm=39.3 |prosekž=41.9 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|1667|1901|2353|3650|5179|5854|6268|1024|1447|1435|1409|579|265|75|23|8|3|3.06}} {{BrakNaseljaSrbija|8031|2145|5249|359|267|11|8600|1498|5306|1256|534|6}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|3779|178|-|88|1686|62|256|346|93|168|3317|49|-|6|1577|17|72|438|70|39|7096|227|-|94|3263|79|328|784|163|207|31|41|284|130|136|97|-|-|183|61|40|122|213|409|59|-|2|143|92|81|406|343|545|156|-|2|326}} == Sport == * [[FK Timočanin]], [[fudbal]]ski klub osnovan [[1921]]. godine. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Knjaževac}} * [http://www.knjazevac.rs Zvanična internet stranica opštine Knjaževac] {{Opština Knjaževac}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Knjaževac| ]] [[Kategorija:Naselja u Zaječarskom upravnom okrugu]] [[Kategorija:Opština Knjaževac]] em5tngflxdmm9ukx2c6ql36uct3rcf2 0 257502 42586855 42586550 2026-05-02T21:37:48Z Alekol 2231 /* Maj/Svibanj */ 42586855 wikitext text/x-wiki {{Godina nav|2026}} {{otheruses}} {{Godina u drugim kalendarima|2026}} Godina '''2026''' (MMXXVI) je [[redovna godina koja počinje u četvrtak]]. * UN-ova Međunarodna godina: pašnjaka i stočara; volontera za održivi razvoj; zemljoradnica. * Nove godine: ♞ [[Kineska nova godina|kineska]] 17. 2.; ☪ islamska 16. 6.; ✡ [[Roš Hašana]] 11/12. 9. * Uskrs: ✝ zapadni 5. 4.; 🞣 istočni 12. 4. * Bajram: Ramazanski 20. 3.; Kurban 27. 5. == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - Bugarska je 21. članica [[eurozona|eurozone]], 1,95583 [[bugarski lev|leva]] za euro. * 1. 1. - Požar u baru u [[Crans-Montana|Crans-Montani]], stradalo je 40 ljudi. * 1. 1. - Demokratski socijalista [[Zohran Mamdani]] je gradonačelnik [[New York]]a. * [[2. 1.]] - Šesti dan protesta u Iranu, iniciranih ekonomskom krizom. [[Donald Trump|Trump]] izjavljuje da će intervenisati ako demonstranti budu ubijani. * 2. 1. - [[Ciudad de la Paz (Ekvatorska Gvineja)|Ciudad de la Paz]] je novi glavni grad [[Ekvatorska Gvineja|Ekvatorske Gvineje]], u kontinentalnom delu zemlje, umesto [[Malabo]]a na ostrvu [[Bioko]]. * 2 - 4. 1. - Jemenski građanski rat: jemenska vlada je uz saudijsku pomoć povratila teritorije izgubljene u ofanzivi Južnog prijelaznog vijeća prošlog mjeseca (muhafaze [[Hadramaut (muhafaza)|Hadramaut]] i [[Al-Mahra (muhafaza)|Al-Mahra]]). Na otoku [[Sokotra]] su blokirani turisti. [[Datoteka:Nicolas Maduro on board the USS Iwo Jima (cropped).jpg|120px|mini|lijevo|[[Nicolás Maduro|Maduro]]]] * [[3. 1.]] - Operacija ''Absolute Resolve'': američki udari u [[Venecuela|Venecueli]] i hvatanje predsednika [[Nicolás Maduro|Nicolása Madura]] i njegove supruge po optužbi za trgovinu narkoticima. Trump izjavljuje da će SAD upravljati zemljom do tranzicije, najavljuje dolazak američkih naftnih kompanija. V.d. predsednika je [[Delcy Rodríguez]]. * [[6. 1.]] - Grenlandska kriza: lideri nekoliko evropskih zemalja reafirmiraju podršku Danskoj i [[Grenland]]u povodom novih američkih potraživanja. * 6. 1. - Kontroverza oko chatbota [[Grok]] koji generira seksualizirane slike žena i djevojčica. * 6 - 10. 1. - Sukob između sirijske prelazne vlade i kurdskih Sirijskih demokratskih snaga u [[Alep]]u - po sporazumu o primirju, SDF napušta grad. Vlada zatim preduzima ofanzivu 13-tog. * [[7. 1.]] - Snage međunarodno priznate jemenske vlade ulaze u [[Aden]]. * [[8. 1.]] - Pojačanje protesta u Iranu, praćeno gašenjem interneta i oružanim suzbijanjem - stradale su hiljade demonstranata. * 8. 1. - Rat u Ukrajini: hipersonična balistička raketa [[Orešnik]] je uveče upotrebljena protiv [[Lavov]]a. * [[14. 1.]] - Zlato je ove sedmice prelazilo 4.600 dolara za uncu, vrhunac 4.638. * [[17. 1.]] - Trump objavljuje da uvodi dodatne carine za osam evropskih zemalja koje učestvuju u vojnoj vežbi ''Arctic Endurance'' i protive se američkom zauzeću Grenlanda (u Davosu 21-og ih otkazuje, kaže da neće primenjivati silu i da je postigao okvirni sporazum sa gen. sek. NATO-a). * 17. 1. - U Paragvaju je potpisan sporazum o slobodnoj trgovini između [[EU]] i [[Mercosur]] (potrebna je ratifikacija). * 17. 1. - Na snazi je sporazum UN o zaštiti oceana (kolokvijalno ''High Seas Treaty''), za očuvanje i održivo korištenje morske bioraznolikosti izvan nacionalne jurisdikcije. * [[20. 1.]] - U Zagrebu prikazan film "[[Svadba (2026.)|Svadba]]" - najgledaniji hrvatski film. * 20. 1. - Politička kriza u Bugarskoj (traje od 2021): predsednik [[Rumen Radev]] je podneo ostavku; potpredsednica [[Ilijana Jotova]] postaje prva žena predsednik 23-ćeg. * [[21. 1.]] - Blokada Filozofskog fakulteta u Novom Sadu zbog otkaza prof. Jeleni Kleut - policija je izbacila iz zgrade studente, profesore i građane. * [[22. 1.]] - Trump i predstavnici nekoliko zemalja su u Davosu potpisali povelju [[Odbor mira|Odbora mira]] (''Board of Peace''), koji je u novembru pomenut u rezoluciji SB UN 2803 kao prelazno upravno i nadzorno telo za Gazu. * 22. 1. - SAD su napustile [[Svjetska zdravstvena organizacija|Svjetsku zdravstvenu organizaciju]]. * [[23. 1.]] - Američki organ je produžio licencu Naftnoj industriji Srbije do 20. februara (mađarski MOL je objavio 19-tog da će preuzeti NIS od Gaspromnjefta). * [[24. 1.]] - Kriza u [[Minneapolis, Minnesota|Minneapolisu]]: nakon Renée Good 7-og, agenti ICE (Sprovođenje imigracije i carina) ubili su i Alexa Prettija. * 10 - [[25. 1.]] - Evropsko prvenstvo u vaterpolu, Beograd: Srbija 1, Hrvatska 6, Crna Gora 7. U all-star timu su [[Milan Glušac]], [[Dušan Mandić]] i [[Strahinja Rašović]]. * [[26. 1.]] - Talačka kriza u Gazi: Izraelci su našli telo poslednjeg taoca. * [[27. 1.]] - Samit EU-Indija u New Delhiju: postignut je sporazum o slobodnoj trgovini (potrebna ratifikacija). * 27. 1. - [[Južni Sudan]]: vladine snage, preds. [[Salva Kiir Mayardit|Salve Kiira]], pokrenule ofanzivu u državi Jonglei kako bi povratile pozicije koje su prošlog meseca zauzele opozicione snage zatvorenog bivšeg potpredsednika [[Riek Machar|Rieka Machara]]. * [[28. 1.]] - Urušavanje rudnika [[koltan]]a Rubaya na istoku DR Kongo: stradalo je preko 400 ljudi. * 28. 1.]] - [[Sarah Mullally]] je prva žena [[nadbiskup Canterburyja]]. * [[29. 1.]] - U [[Konjuh (Kruševac)|Konjuhu]] kod Kruševca zaplenjeno pet tona marihuane. * 29. 1. - Trump je potpisao izvršno naređenje o carini za zemlje koje snabdevaju [[Kuba|Kubu]] naftom; Meksiko je još pre dva dana otkazao isporuku - na Kubi se zaoštrava energetska kriza. * [[30. 1.]] - Predsednik Vučić je potpisao paket od pet izmena i dopuna pravosudnih zakona, tzv. Mrdićeve zakone. [[Datoteka:EFTA00001815 - Stone-walled driveway leads to a luxurious villa with palm trees and a coastal view featuring a black utility vehicle parked on the concrete pad.jpg|mini|Na "Epsteinovom otoku" 2019. ([[Little Saint James]], [[Američki Djevičanski Otoci]])]] * 30. 1. - Ministarstvo pravde SAD je objavilo 3,5 miliona dokumenata u vezi [[Jeffrey Epstein|Jeffreya Epsteina]]; novi fokus na bivšeg princa Andrewa i britanskog političara Petera Mandelsona. * 30. 1. - Nakon što je dostigla 5.500 dolara za uncu, cena zlata pada 9%, najviše od 1983. === Februar/Veljača === * 15. 1. - [[1. 2.]] - [[EHF Euro 2026.]] (Danska, Švedska Norveška): Danska 1, Hrvatska 3, Srbija 19, Crna Gora 23. U all-star timu je [[Mario Šoštarić]]. Doček rukometaša u Zagrebu 2-og je organizirala Vlada RH. * [[3. 2.]] - Islamisti ubili 160-200 ljudi u dva sela u zapadnoj nigerijskoj državi Kwara. * [[5. 2.]] - Istekao ugovor [[Novi START]] o redukciji nuklearnog naoružanja iz 2010. (Rusija je suspendovala učešće 2023). * 5. 2. - U Makedoniji je počela akcija u kojoj je zaplenjeno 40 tona marihuane. * [[6. 2.]] - [[Dow Jones Industrial Average|Dow Jones IA]] je prvi put prešao 50.000. * 6 - 22. 2. - Zimske olimpijske igre u [[Milano|Milanu]] i [[Cortina d'Ampezzo|Cortini d'Ampezzo]]. * [[8. 2.]] - Izbori za predsjednika Republike Srpske (od novembra): nakon ponavljanja glasanja na 136 biračkih mjesta, potvrđena je pobjeda [[Siniša Karan|Siniše Karana]] iz SNSD (inauguracija 17-og). * 8. 2. - Vanredni izbori u [[Japan]]u: [[Liberalna demokratska partija (Japan)|LDP]] premijerke [[Sanae Takaichi]] dobija dvotrećinsku većinu. * 8. 2. - [[Super Bowl]] LX u [[Santa Clara, California|Santa Clari]]: [[Seattle Seahawks]] - [[New England Patriots]] 29:13; u poluvremenu je nastupio portorikanski reper [[Bad Bunny]]. * [[12. 2.]] - Trump opozvao klasifikaciju gasova staklene bašte kao pretnje javnom zdravlju iz 2009, kao i standarde za emisije iz vozila. * 12. 2. - [[Vještačka inteligencija]]: kineska kompanija [[ByteDance]] objavila aplikaciju ''Seedance 2.0'' za generiranje videa - hollywoodski studiji prete tužbom za povredu intelektualnih prava. * [[19. 2.]] - Bivši princ Andrew je bio pritvoren zbog prestupa na javnoj funkciji. * 19. 2. - Bivši južnokorejski predsednik Yoon Suk Yeol osuđen na doživotnu kaznu za pobunu kada je proglasio ratno stanje u decembru 2024. * [[20. 2.]] - Vrhovni sud SAD presudio da predsednik nema pravo da uvodi carine prema zakonu iz 1977 (carine od 2. 4. 2025). Trump sutradan objavljuje globalne carine od 10% po zakonu iz 1962, što ubrzo povećava na 15%. * [[22. 2.]] - Fatalno ranjen ''El Mencho'', lider meksičkog narko-kartela Jalisco Nova Generacija - njegovi ljudi izvode više paljevinskih napada, blokada puteva i sukoba sa vlastima. * [[26. 2.]] - Eskalacija u Konfliktu Pakistana i Afganistana: afganski Talibani napadaju pakistanske položaje (nakon pakistanskih udara od 21-og), Pakistan kaže da je u punom ratu sa Afganistanom. * [[27. 2.]] - MUP objavio da je Hrvatska očišćena od mina. * [[28. 2.]] - Počinje Operacija Lav koji riče/Epska furija, izraelsko-američki udari na Iran sa željom promene režima. ** Ubijen je Vrhovni lider [[Ali Hamenei]] sa još nekoliko vojnih čelnika. Pogođena je škola za devojčice u Minabu na jugu zemlje, iranski mediji izveštavaju o 165 mrtvih. ** Iran uzvraća na Izrael i ciljeve u Persijskom zalivu. === Mart/Ožujak === [[Datoteka:Op epic fury timeline 100hrs - pentagon - mar4 - straight.jpg|mini|Prvih 100 sati rata u Zalivu]] * [[1. 3.]] - Dron pogodio britansku bazu Akrotiri na Kipru. * 1. 3. - Masakru u Abiemnomu na severu [[Južni Sudan|Južnog Sudana]]: omladinci, moguće [[Nuer]]i, napali su [[Dinka (narod)|Dinke]], ubijeno je najmanje 169 ljudi. * [[2. 3.]] - Obnovljen sukob između [[Hezbolah]]a i Izraela. Evakuacije sa juga Libana, gađanje meta na jugu Bejruta. * [[3. 3.]] - Još jedan odron u rudnicima [[koltan]]a Rubaya u prov. [[Nord-Kivu|Severni Kivu]], [[DR Kongo]], sa preko 200 mrtvih (u januaru je stradalo preko 400 ljudi). * [[4. 3.]] - Iranska fregata IRIS Dena je torpedovana blizu Šri Lanke. * [[5. 3.]] - Izbori u [[Nepal]]u, prvi od protesta Gen Z prošlog septembra: skoro dvotrećinska većina za Nacionalnu nezavisnu partiju, repera i gradonačelnika Katmandua [[Balen Shah]]a. * [[6. 3.]] - Kosovska predsednica [[Vjosa Osmani]] raspustila skupštinu dan nakon neuspelog biranja novog predsednika; "[[Samoopredeljenje (politička stranka)|Samoopredeljenje]]" se obraća Ustavnom sudu. * 7/[[8. 3.]] - Pogođeni rezervoari nafte kod Teherana, grad je obavijen dimom, pada crna kiša. Za novog Vrhovnog lidera Irana je izabran sin prethodnog, [[Mojtaba Khamenei]]. * [[9. 3.]] - Cena nafte prelazi 100 dolara po barelu, prvi put od 2022. Promet [[Hormuški tjesnac|Hormuškim tjesnacom]] je znatno otežan. * [[13. 3.]] - Gađane su vojne mete na iranskom ostrvu i naftnom terminalu [[Hark]]. * [[15. 3.]] - [[98. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[One Battle After Another]]'', ukupno šest nagrada od 13 nominacija, uključujući novu kategoriju za [[kasting]]; ''[[Sinners (film iz 2025.)|Sinners]]'', četiri od rekordnih 16; ''[[Frankenstein (film iz 2025.)|Frankenstein]]'' tri od devet; ''[[KPop Demon Hunters]]'' dve od dve; ''[[Sentimental Value]]'' jedna, međunarodna, od devet; ''[[Hamnet (film)|Hamnet]]'' jedna od osam; ''[[Marty Supreme]]'' ništa od devet. * [[16. 3.]] - U pakistanskom udaru je pogođena bolnica, centar za rehabilitaciju narkomana, u Kabulu - lokalni izvori tvrde da ima na stotine mrtvih. * 16. 3. - Započete su izraelske kopnene operacije na jugu Libana - narednih dana se ruše mostovi na reci [[Litani]]. * 16. 3. - Nestanak struje na celoj Kubi (i opet 21-og). * [[17. 3.]] - U izraelskim napadima u Teheranu, ubijeni su tajnik Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti [[Ali Laridžani]] i komandant Basidža, paravojne dragovoljačke milicije u okviru Revolucionarne garde, Golamreza Solejmani (sljedeće noći i ministar obavještajnih dijela Esmail Hatib). * [[18. 3.]] - Prvi, izraelski, napad na iransku hidrokarbonsku proizvodnju: najveće gasno polje, Južni Pars, koje deli sa [[Katar]]om. Iran odgovara udarom i velikom štetom na katarskom kompleks Ras Laffan za likvefakciju gasa. Ovo povlači obustavu rada kompanije QAFCO, koja proizvodi 14% svetske [[Urea|uree]].<ref>[https://www.theguardian.com/world/2026/apr/03/visual-guide-gulf-fertiliser-blockade ‘Food security timebomb’: a visual guide to the Gulf fertiliser blockade]. theguardian.com 3 Apr 2026</ref> * [[20. 3.]] - Iranci su ispalili dve rakete prema bazi Diego Garcia u sredini Indijskog okeana - jedna se raspala, druga presretnuta. * 20 - 22. 3. - Svetsko prvenstvo u dvoranskoj atletici, [[Toruń]]: srebro za [[Angelina Topić|Angelinu Topić]] u skoku u vis. * [[21. 3.]] - Nakon što je u Iranu gađano nuklearno postrojenje Natanz, iranske rakete pogađaju izraelska mesta Arad i [[Dimona]], nedaleko od nuklearnog centra. * [[22. 3.]] - Parlamentarni izbori u Sloveniji: vladajuće [[Gibanje Svoboda]] je opalo, ali je jedan mandat ispred Janšine [[Slovenska demokratska stranka|SDS]]. * 22. 3. - Lokalni izbori u Francuskoj, drugi krug. Socijalisti zadržali Pariz. * [[24. 3.]] - Potpisan ugovor o slobodnoj trgovini između EU i Australije. * 25 - 26. 3. - Sud u Novom Meksiku odredio 375 milona dolara globe Meti (Facebook i Instagram) jer je omogućila seksualnu eksploataciju dece; sutradan u Los Angelesu sud nalazi da su Meta i YouTube stvorili adiktivne proizvode koji štete mladim korisnicima. * [[26. 3.]] - Nevrijeme u Hrvatskoj. * 26. 3. - Uveče, studentkinja pala sa petog sprata Filozofskog fakulteta u Beogradu. * [[28. 3.]] - Jemenski Husi su ispalili prvu raketu prema Izraelu tokom Iranskog rata. * [[29. 3.]] - Lokalni izbori u 10 opština Srbije (Aranđelovac, Bajina Bašta, Bor, Kladovo, Knjaževac, Kula, Lučani, Majdanpek, Sevojno, Smederevska Palanka). Bilo je nasilja, [[Srpska napredna stranka|naprednjaci]] uglavnom pobeđuju, sa smanjenom podrškom. * [[31. 3.]] - BiH pobijedila Italiju na penale i plasirala se na Svjetsko prvenstvo; Italija nije uspjela treći put zaredom. === April/Travanj === [[Datoteka:Orion POV- Destination and Home (art002e009567).jpg|mini|[[Artemis II]]: brod Orion, Mĕsec i Zemlja]] * [[1. 4.]] - [[10. 4.]] - NASA-ina misija [[Artemis II]], sa posadom oko Meseca, prva iznad niske orbite od 1972; 6/7. 4. su obišli oko Meseca, na rekordnoj udaljenosti od 406.771 km od Zemlje. * [[3. 4.]] - U Iranu je oboren američki [[McDonnell Douglas F-15E Strike Eagle|F-15E]]: pilot je ubrzo spasen a oficir za oružne sisteme 5-tog (prilikom spašavanja Amerikanci uništili dva svoja aviona [[Lockheed C-130 Hercules|C-130]] i dva mala helikoptera [[MD Helicopters MH-6 Little Bird|MH-6]]). Oboren i [[Fairchild Republic A-10 Thunderbolt II|A-10]] kod Hormuškog tjesnaca. * [[5. 4.]] - Objavljeno da je blizu [[Kanjiža|Kanjiže]] pronađen eksploziv kod gasovoda koji vodi prema Mađarskoj. * [[7. 4.]] - Trump: "jedna civilizacija će umreti večeras" ako Iran ne prihvati sporazum. Sledeće noći je dogovoreno primirje na dva tjedna i otvaranje Tjesnaca. * [[8. 4.]] - Izrael smatra da Liban nije obuhvaćen primirjem, u jakim udarcima na Bejrut je stradalo preko 200 ljudi. Iran zatvara Tjesnac i gađa zaljevske zemlje. * [[12. 4.]] - Bez rezultata u pregovorima SAD-Iran u Islamabadu; Trump objavljuje blokadu Hormuškog tjesnaca. * 12. 4. - Parlamentarni izbori u Mađarskoj: partija ''Tisza'' [[Péter Magyar|Pétera Magyara]] pobjeđuje sa dvotrećinskom većinom zastupnika; [[Viktor Orbán|Orbán]] i [[Fidesz]] su proveli četiri mandata i 16 godina na vlasti. * [[13. 4.]] - SAD uvele pomorsku blokadu Irana. * [[17. 4.]] - Iran otvara Tjesnac tijekom lebanonskog primirja, ali ga zatvara već sutradan zbog nastavljene američke blokade. * [[19. 4.]] - Izbori u Bugarskoj, osmi za pet godina: Progresivna Bugarska bivšeg predsednika [[Rumen Radev|Radeva]] dobija apsolutnu većinu mandata. * [[25. 4.]] - [[Rat u Maliju]] i [[Rat u Sahelu]]: koordinirani napadi džihadista iz JNIM i [[Azavad|tuareških pobunjenika]] u više gradova [[Mali]]ja. * 25. 4. - Čovek je pucao blizu Večere dopisnika iz Bele kuće, kojoj su prisustvovali i čelnici SAD. * [[26. 4.]] - [[Sabastian Sawe]] je istrčao Londonski maraton za manje od dva sata. * [[28. 4.]] - Kosovski parlament ne uspeva izabrati novog predsednika - raspušten je, izbori će biti u junu. === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] su napustili [[OPEC]]. == Predviđeni događaji == * 12 - 16. 5. - Pesma Evrovizije u Beču. * [[7. 6.]] - Vanredni izbori na Kosovu. * 11. 6. - 19. 7. - FIFA Svetski kup u Severnoj Americi. * [[12. 8.]] - Totalno [[pomračenje Sunca]], u sh. krajevima prekriveno preko 90% diska<ref>[http://eclipse.gsfc.nasa.gov/SEsearch/SEsearchmap.php?Ecl=20260812 Total Solar Eclipse of 2026 August 12] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150320164625/http://eclipse.gsfc.nasa.gov/SEsearch/SEsearchmap.php?Ecl=20260812 |date=2015-03-20 }}, ''NASA''</ref>. * [[4. 10.]] - Izbori u BiH. * [[3. 11.]] - Izbori na sredini mandata u SAD. * 19. 11. - Najavljena igra ''[[Grand Theft Auto VI]]''. === Nepoznati datumi === * jesen? - Vanredni izbori u Srbiji? == Rođenja == == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 2026.}} === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Nexhat Daci]], kosovski političar, akademik ANUK (* [[1944]]) * [[2. 1.]] - [[Dejan Đurović]], glumac, spiker, voditelj (* [[1938]]) * [[5. 1.]] - [[Aldrich Ames]], špijun (* [[1941]]) * [[10. 1.]] - [[Erich von Däniken]], ufolog (* [[1935]]) * [[19. 1.]] - [[Valentino Garavani|Valentino]], modni kreator (* [[1932]]) * 19. 1. - [[Senka Veletanlić]], pevačica, glumica (* [[1936]]) * [[20. 1.]] - [[Beti Đorđević]], pevačica (* [[1946]]) * [[23. 1.]] - [[Dalibor Brun]], pjevač (* 1944) * [[30. 1.]] - [[Catherine O'Hara]], glumica (* [[1954]]) === Februar/Veljača === * [[3. 2.]] - [[Saif al-Islam Gaddafi]], libijski političar (* [[1972]]) * [[6. 2.]] - [[Miro Vuksanović]], književnik, akademik SANU (* [[1944]]) * [[7. 2.]] - [[Gordana Marić]], glumica, profesorka FDU (* * [[13. 2.]] - [[Ljiljana Pavić]], scenaristkinja (* [[1938]]) * 13. 2. - [[Tatjana Ječmenica]], teniserka, trener, selektor (* [[1978]]) * [[15. 2.]] - [[Robert Duvall]], glumac (* [[1931]]) * [[17. 2.]] - [[Jesse Jackson]], aktivist za ljudska prava (* [[1941]]) * [[18. 2.]] - [[Borislav Paravac]], bivši član Predsjedništva BiH (* [[1943]]) * 18. 2. - Ljiljana Zelen Karadžić (* [[1945]]) * [[20. 2.]] - [[Mirjana Kapetanović]], bh. književnica i novinarka (* [[1959]]) * [[21. 2.]] - [[Vladislav Jovanović]]. srpski diplomata (* [[1933]]) * 21. 2. - [[Dan Simmons]], književnik (* [[1948]]) * [[23. 2.]] - [[Dragoljub Dimitrijević]], vajar, profesor FPU (* [[1950]]) * [[25. 2.]] - [[Antonio Tejero]], neuspeli španski pučista (* [[1932]]) * [[27. 2.]] - [[Neil Sedaka]], kantautor, pijanist (* [[1939]]) * [[28. 2.]] - [[Ali Hamenei]], Vrhovni lider Irana (* [[1939]]) === Mart/Ožujak === * [[8. 3.]] - [[B. Wongar]] (Sreten Božić), književnik (* 1932) * 8. 3. - [[Vladimir Rakočević]], matematičar, akademik SANU (* [[1953]]) * [[14. 3.]] - [[Jürgen Habermas]], filozof, socijalni teoretičar (* [[1929]]) * [[17. 3.]] - [[Patrijarh gruzijski Ilija II]] (* [[1933]]) * 17. 3. - [[Ali Laridžani]], iranski političar (* [[1958]]) * [[19. 3.]] - [[Chuck Norris]], glumac, majstor borilačkih vještina (* [[1940]]) * 19. 3. - [[Umberto Bossi]], talijanski političar (* [[1941]]) * [[20. 3.]] - [[Robert Mueller]], bivši šef FBI, specijalni istražilac (* [[1944]]) * 20. 3. - [[Božo Koprivica]], književnik, dramaturg (* [[1950]]) * [[22. 3.]] - [[Lionel Jospin]], bivši francuski premijer (* [[1937]]) * 22. 3. - [[Hermann Huppen]], stripotvorac (* [[1938]]) * 22. 3. - [[Radoje Čupić]], glumac (* [[1958]]) * [[26. 3.]] - [[James Tolkan]], glumac (* [[1931]]) * [[30. 3.]] - [[Carlos Westendorp]], španjolski diplomat, bivši VP u BiH (* [[1937]]) === April/Travanj === * [[5. 4.]] - [[Vlatko Cvrtila]], profesor, gepolitički analitičar (* [[1965]]) * [[6. 4.]] - [[Christian Schwarz-Schilling]], njemački diplomat, bivši VP u BiH (* [[1930]]) * [[8. 4.]] - [[Duško Vujošević]], košarkaški trener (* [[1959]]) * [[9. 4.]] - [[Afrika Bambaataa]], pionir hip-hopa (* [[1957]]) * [[23. 4.]] - [[Rexhep Qosja]], književnik (* [[1936]]) === Maj/Svibanj === == Nobelove nagrade == === Veze === [[Godišnji kalendar]] == Reference == {{izvori}} {{Commonscat}} [[Kategorija:2026.| ]] okjyxl8p0es73mfth5ecm5mazv1s0a9 42586857 42586855 2026-05-02T21:40:52Z Alekol 2231 /* Smrti */ 42586857 wikitext text/x-wiki {{Godina nav|2026}} {{otheruses}} {{Godina u drugim kalendarima|2026}} Godina '''2026''' (MMXXVI) je [[redovna godina koja počinje u četvrtak]]. * UN-ova Međunarodna godina: pašnjaka i stočara; volontera za održivi razvoj; zemljoradnica. * Nove godine: ♞ [[Kineska nova godina|kineska]] 17. 2.; ☪ islamska 16. 6.; ✡ [[Roš Hašana]] 11/12. 9. * Uskrs: ✝ zapadni 5. 4.; 🞣 istočni 12. 4. * Bajram: Ramazanski 20. 3.; Kurban 27. 5. == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - Bugarska je 21. članica [[eurozona|eurozone]], 1,95583 [[bugarski lev|leva]] za euro. * 1. 1. - Požar u baru u [[Crans-Montana|Crans-Montani]], stradalo je 40 ljudi. * 1. 1. - Demokratski socijalista [[Zohran Mamdani]] je gradonačelnik [[New York]]a. * [[2. 1.]] - Šesti dan protesta u Iranu, iniciranih ekonomskom krizom. [[Donald Trump|Trump]] izjavljuje da će intervenisati ako demonstranti budu ubijani. * 2. 1. - [[Ciudad de la Paz (Ekvatorska Gvineja)|Ciudad de la Paz]] je novi glavni grad [[Ekvatorska Gvineja|Ekvatorske Gvineje]], u kontinentalnom delu zemlje, umesto [[Malabo]]a na ostrvu [[Bioko]]. * 2 - 4. 1. - Jemenski građanski rat: jemenska vlada je uz saudijsku pomoć povratila teritorije izgubljene u ofanzivi Južnog prijelaznog vijeća prošlog mjeseca (muhafaze [[Hadramaut (muhafaza)|Hadramaut]] i [[Al-Mahra (muhafaza)|Al-Mahra]]). Na otoku [[Sokotra]] su blokirani turisti. [[Datoteka:Nicolas Maduro on board the USS Iwo Jima (cropped).jpg|120px|mini|lijevo|[[Nicolás Maduro|Maduro]]]] * [[3. 1.]] - Operacija ''Absolute Resolve'': američki udari u [[Venecuela|Venecueli]] i hvatanje predsednika [[Nicolás Maduro|Nicolása Madura]] i njegove supruge po optužbi za trgovinu narkoticima. Trump izjavljuje da će SAD upravljati zemljom do tranzicije, najavljuje dolazak američkih naftnih kompanija. V.d. predsednika je [[Delcy Rodríguez]]. * [[6. 1.]] - Grenlandska kriza: lideri nekoliko evropskih zemalja reafirmiraju podršku Danskoj i [[Grenland]]u povodom novih američkih potraživanja. * 6. 1. - Kontroverza oko chatbota [[Grok]] koji generira seksualizirane slike žena i djevojčica. * 6 - 10. 1. - Sukob između sirijske prelazne vlade i kurdskih Sirijskih demokratskih snaga u [[Alep]]u - po sporazumu o primirju, SDF napušta grad. Vlada zatim preduzima ofanzivu 13-tog. * [[7. 1.]] - Snage međunarodno priznate jemenske vlade ulaze u [[Aden]]. * [[8. 1.]] - Pojačanje protesta u Iranu, praćeno gašenjem interneta i oružanim suzbijanjem - stradale su hiljade demonstranata. * 8. 1. - Rat u Ukrajini: hipersonična balistička raketa [[Orešnik]] je uveče upotrebljena protiv [[Lavov]]a. * [[14. 1.]] - Zlato je ove sedmice prelazilo 4.600 dolara za uncu, vrhunac 4.638. * [[17. 1.]] - Trump objavljuje da uvodi dodatne carine za osam evropskih zemalja koje učestvuju u vojnoj vežbi ''Arctic Endurance'' i protive se američkom zauzeću Grenlanda (u Davosu 21-og ih otkazuje, kaže da neće primenjivati silu i da je postigao okvirni sporazum sa gen. sek. NATO-a). * 17. 1. - U Paragvaju je potpisan sporazum o slobodnoj trgovini između [[EU]] i [[Mercosur]] (potrebna je ratifikacija). * 17. 1. - Na snazi je sporazum UN o zaštiti oceana (kolokvijalno ''High Seas Treaty''), za očuvanje i održivo korištenje morske bioraznolikosti izvan nacionalne jurisdikcije. * [[20. 1.]] - U Zagrebu prikazan film "[[Svadba (2026.)|Svadba]]" - najgledaniji hrvatski film. * 20. 1. - Politička kriza u Bugarskoj (traje od 2021): predsednik [[Rumen Radev]] je podneo ostavku; potpredsednica [[Ilijana Jotova]] postaje prva žena predsednik 23-ćeg. * [[21. 1.]] - Blokada Filozofskog fakulteta u Novom Sadu zbog otkaza prof. Jeleni Kleut - policija je izbacila iz zgrade studente, profesore i građane. * [[22. 1.]] - Trump i predstavnici nekoliko zemalja su u Davosu potpisali povelju [[Odbor mira|Odbora mira]] (''Board of Peace''), koji je u novembru pomenut u rezoluciji SB UN 2803 kao prelazno upravno i nadzorno telo za Gazu. * 22. 1. - SAD su napustile [[Svjetska zdravstvena organizacija|Svjetsku zdravstvenu organizaciju]]. * [[23. 1.]] - Američki organ je produžio licencu Naftnoj industriji Srbije do 20. februara (mađarski MOL je objavio 19-tog da će preuzeti NIS od Gaspromnjefta). * [[24. 1.]] - Kriza u [[Minneapolis, Minnesota|Minneapolisu]]: nakon Renée Good 7-og, agenti ICE (Sprovođenje imigracije i carina) ubili su i Alexa Prettija. * 10 - [[25. 1.]] - Evropsko prvenstvo u vaterpolu, Beograd: Srbija 1, Hrvatska 6, Crna Gora 7. U all-star timu su [[Milan Glušac]], [[Dušan Mandić]] i [[Strahinja Rašović]]. * [[26. 1.]] - Talačka kriza u Gazi: Izraelci su našli telo poslednjeg taoca. * [[27. 1.]] - Samit EU-Indija u New Delhiju: postignut je sporazum o slobodnoj trgovini (potrebna ratifikacija). * 27. 1. - [[Južni Sudan]]: vladine snage, preds. [[Salva Kiir Mayardit|Salve Kiira]], pokrenule ofanzivu u državi Jonglei kako bi povratile pozicije koje su prošlog meseca zauzele opozicione snage zatvorenog bivšeg potpredsednika [[Riek Machar|Rieka Machara]]. * [[28. 1.]] - Urušavanje rudnika [[koltan]]a Rubaya na istoku DR Kongo: stradalo je preko 400 ljudi. * 28. 1.]] - [[Sarah Mullally]] je prva žena [[nadbiskup Canterburyja]]. * [[29. 1.]] - U [[Konjuh (Kruševac)|Konjuhu]] kod Kruševca zaplenjeno pet tona marihuane. * 29. 1. - Trump je potpisao izvršno naređenje o carini za zemlje koje snabdevaju [[Kuba|Kubu]] naftom; Meksiko je još pre dva dana otkazao isporuku - na Kubi se zaoštrava energetska kriza. * [[30. 1.]] - Predsednik Vučić je potpisao paket od pet izmena i dopuna pravosudnih zakona, tzv. Mrdićeve zakone. [[Datoteka:EFTA00001815 - Stone-walled driveway leads to a luxurious villa with palm trees and a coastal view featuring a black utility vehicle parked on the concrete pad.jpg|mini|Na "Epsteinovom otoku" 2019. ([[Little Saint James]], [[Američki Djevičanski Otoci]])]] * 30. 1. - Ministarstvo pravde SAD je objavilo 3,5 miliona dokumenata u vezi [[Jeffrey Epstein|Jeffreya Epsteina]]; novi fokus na bivšeg princa Andrewa i britanskog političara Petera Mandelsona. * 30. 1. - Nakon što je dostigla 5.500 dolara za uncu, cena zlata pada 9%, najviše od 1983. === Februar/Veljača === * 15. 1. - [[1. 2.]] - [[EHF Euro 2026.]] (Danska, Švedska Norveška): Danska 1, Hrvatska 3, Srbija 19, Crna Gora 23. U all-star timu je [[Mario Šoštarić]]. Doček rukometaša u Zagrebu 2-og je organizirala Vlada RH. * [[3. 2.]] - Islamisti ubili 160-200 ljudi u dva sela u zapadnoj nigerijskoj državi Kwara. * [[5. 2.]] - Istekao ugovor [[Novi START]] o redukciji nuklearnog naoružanja iz 2010. (Rusija je suspendovala učešće 2023). * 5. 2. - U Makedoniji je počela akcija u kojoj je zaplenjeno 40 tona marihuane. * [[6. 2.]] - [[Dow Jones Industrial Average|Dow Jones IA]] je prvi put prešao 50.000. * 6 - 22. 2. - Zimske olimpijske igre u [[Milano|Milanu]] i [[Cortina d'Ampezzo|Cortini d'Ampezzo]]. * [[8. 2.]] - Izbori za predsjednika Republike Srpske (od novembra): nakon ponavljanja glasanja na 136 biračkih mjesta, potvrđena je pobjeda [[Siniša Karan|Siniše Karana]] iz SNSD (inauguracija 17-og). * 8. 2. - Vanredni izbori u [[Japan]]u: [[Liberalna demokratska partija (Japan)|LDP]] premijerke [[Sanae Takaichi]] dobija dvotrećinsku većinu. * 8. 2. - [[Super Bowl]] LX u [[Santa Clara, California|Santa Clari]]: [[Seattle Seahawks]] - [[New England Patriots]] 29:13; u poluvremenu je nastupio portorikanski reper [[Bad Bunny]]. * [[12. 2.]] - Trump opozvao klasifikaciju gasova staklene bašte kao pretnje javnom zdravlju iz 2009, kao i standarde za emisije iz vozila. * 12. 2. - [[Vještačka inteligencija]]: kineska kompanija [[ByteDance]] objavila aplikaciju ''Seedance 2.0'' za generiranje videa - hollywoodski studiji prete tužbom za povredu intelektualnih prava. * [[19. 2.]] - Bivši princ Andrew je bio pritvoren zbog prestupa na javnoj funkciji. * 19. 2. - Bivši južnokorejski predsednik Yoon Suk Yeol osuđen na doživotnu kaznu za pobunu kada je proglasio ratno stanje u decembru 2024. * [[20. 2.]] - Vrhovni sud SAD presudio da predsednik nema pravo da uvodi carine prema zakonu iz 1977 (carine od 2. 4. 2025). Trump sutradan objavljuje globalne carine od 10% po zakonu iz 1962, što ubrzo povećava na 15%. * [[22. 2.]] - Fatalno ranjen ''El Mencho'', lider meksičkog narko-kartela Jalisco Nova Generacija - njegovi ljudi izvode više paljevinskih napada, blokada puteva i sukoba sa vlastima. * [[26. 2.]] - Eskalacija u Konfliktu Pakistana i Afganistana: afganski Talibani napadaju pakistanske položaje (nakon pakistanskih udara od 21-og), Pakistan kaže da je u punom ratu sa Afganistanom. * [[27. 2.]] - MUP objavio da je Hrvatska očišćena od mina. * [[28. 2.]] - Počinje Operacija Lav koji riče/Epska furija, izraelsko-američki udari na Iran sa željom promene režima. ** Ubijen je Vrhovni lider [[Ali Hamenei]] sa još nekoliko vojnih čelnika. Pogođena je škola za devojčice u Minabu na jugu zemlje, iranski mediji izveštavaju o 165 mrtvih. ** Iran uzvraća na Izrael i ciljeve u Persijskom zalivu. === Mart/Ožujak === [[Datoteka:Op epic fury timeline 100hrs - pentagon - mar4 - straight.jpg|mini|Prvih 100 sati rata u Zalivu]] * [[1. 3.]] - Dron pogodio britansku bazu Akrotiri na Kipru. * 1. 3. - Masakru u Abiemnomu na severu [[Južni Sudan|Južnog Sudana]]: omladinci, moguće [[Nuer]]i, napali su [[Dinka (narod)|Dinke]], ubijeno je najmanje 169 ljudi. * [[2. 3.]] - Obnovljen sukob između [[Hezbolah]]a i Izraela. Evakuacije sa juga Libana, gađanje meta na jugu Bejruta. * [[3. 3.]] - Još jedan odron u rudnicima [[koltan]]a Rubaya u prov. [[Nord-Kivu|Severni Kivu]], [[DR Kongo]], sa preko 200 mrtvih (u januaru je stradalo preko 400 ljudi). * [[4. 3.]] - Iranska fregata IRIS Dena je torpedovana blizu Šri Lanke. * [[5. 3.]] - Izbori u [[Nepal]]u, prvi od protesta Gen Z prošlog septembra: skoro dvotrećinska većina za Nacionalnu nezavisnu partiju, repera i gradonačelnika Katmandua [[Balen Shah]]a. * [[6. 3.]] - Kosovska predsednica [[Vjosa Osmani]] raspustila skupštinu dan nakon neuspelog biranja novog predsednika; "[[Samoopredeljenje (politička stranka)|Samoopredeljenje]]" se obraća Ustavnom sudu. * 7/[[8. 3.]] - Pogođeni rezervoari nafte kod Teherana, grad je obavijen dimom, pada crna kiša. Za novog Vrhovnog lidera Irana je izabran sin prethodnog, [[Mojtaba Khamenei]]. * [[9. 3.]] - Cena nafte prelazi 100 dolara po barelu, prvi put od 2022. Promet [[Hormuški tjesnac|Hormuškim tjesnacom]] je znatno otežan. * [[13. 3.]] - Gađane su vojne mete na iranskom ostrvu i naftnom terminalu [[Hark]]. * [[15. 3.]] - [[98. dodjela Oscara]]: najbolji film je ''[[One Battle After Another]]'', ukupno šest nagrada od 13 nominacija, uključujući novu kategoriju za [[kasting]]; ''[[Sinners (film iz 2025.)|Sinners]]'', četiri od rekordnih 16; ''[[Frankenstein (film iz 2025.)|Frankenstein]]'' tri od devet; ''[[KPop Demon Hunters]]'' dve od dve; ''[[Sentimental Value]]'' jedna, međunarodna, od devet; ''[[Hamnet (film)|Hamnet]]'' jedna od osam; ''[[Marty Supreme]]'' ništa od devet. * [[16. 3.]] - U pakistanskom udaru je pogođena bolnica, centar za rehabilitaciju narkomana, u Kabulu - lokalni izvori tvrde da ima na stotine mrtvih. * 16. 3. - Započete su izraelske kopnene operacije na jugu Libana - narednih dana se ruše mostovi na reci [[Litani]]. * 16. 3. - Nestanak struje na celoj Kubi (i opet 21-og). * [[17. 3.]] - U izraelskim napadima u Teheranu, ubijeni su tajnik Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti [[Ali Laridžani]] i komandant Basidža, paravojne dragovoljačke milicije u okviru Revolucionarne garde, Golamreza Solejmani (sljedeće noći i ministar obavještajnih dijela Esmail Hatib). * [[18. 3.]] - Prvi, izraelski, napad na iransku hidrokarbonsku proizvodnju: najveće gasno polje, Južni Pars, koje deli sa [[Katar]]om. Iran odgovara udarom i velikom štetom na katarskom kompleks Ras Laffan za likvefakciju gasa. Ovo povlači obustavu rada kompanije QAFCO, koja proizvodi 14% svetske [[Urea|uree]].<ref>[https://www.theguardian.com/world/2026/apr/03/visual-guide-gulf-fertiliser-blockade ‘Food security timebomb’: a visual guide to the Gulf fertiliser blockade]. theguardian.com 3 Apr 2026</ref> * [[20. 3.]] - Iranci su ispalili dve rakete prema bazi Diego Garcia u sredini Indijskog okeana - jedna se raspala, druga presretnuta. * 20 - 22. 3. - Svetsko prvenstvo u dvoranskoj atletici, [[Toruń]]: srebro za [[Angelina Topić|Angelinu Topić]] u skoku u vis. * [[21. 3.]] - Nakon što je u Iranu gađano nuklearno postrojenje Natanz, iranske rakete pogađaju izraelska mesta Arad i [[Dimona]], nedaleko od nuklearnog centra. * [[22. 3.]] - Parlamentarni izbori u Sloveniji: vladajuće [[Gibanje Svoboda]] je opalo, ali je jedan mandat ispred Janšine [[Slovenska demokratska stranka|SDS]]. * 22. 3. - Lokalni izbori u Francuskoj, drugi krug. Socijalisti zadržali Pariz. * [[24. 3.]] - Potpisan ugovor o slobodnoj trgovini između EU i Australije. * 25 - 26. 3. - Sud u Novom Meksiku odredio 375 milona dolara globe Meti (Facebook i Instagram) jer je omogućila seksualnu eksploataciju dece; sutradan u Los Angelesu sud nalazi da su Meta i YouTube stvorili adiktivne proizvode koji štete mladim korisnicima. * [[26. 3.]] - Nevrijeme u Hrvatskoj. * 26. 3. - Uveče, studentkinja pala sa petog sprata Filozofskog fakulteta u Beogradu. * [[28. 3.]] - Jemenski Husi su ispalili prvu raketu prema Izraelu tokom Iranskog rata. * [[29. 3.]] - Lokalni izbori u 10 opština Srbije (Aranđelovac, Bajina Bašta, Bor, Kladovo, Knjaževac, Kula, Lučani, Majdanpek, Sevojno, Smederevska Palanka). Bilo je nasilja, [[Srpska napredna stranka|naprednjaci]] uglavnom pobeđuju, sa smanjenom podrškom. * [[31. 3.]] - BiH pobijedila Italiju na penale i plasirala se na Svjetsko prvenstvo; Italija nije uspjela treći put zaredom. === April/Travanj === [[Datoteka:Orion POV- Destination and Home (art002e009567).jpg|mini|[[Artemis II]]: brod Orion, Mĕsec i Zemlja]] * [[1. 4.]] - [[10. 4.]] - NASA-ina misija [[Artemis II]], sa posadom oko Meseca, prva iznad niske orbite od 1972; 6/7. 4. su obišli oko Meseca, na rekordnoj udaljenosti od 406.771 km od Zemlje. * [[3. 4.]] - U Iranu je oboren američki [[McDonnell Douglas F-15E Strike Eagle|F-15E]]: pilot je ubrzo spasen a oficir za oružne sisteme 5-tog (prilikom spašavanja Amerikanci uništili dva svoja aviona [[Lockheed C-130 Hercules|C-130]] i dva mala helikoptera [[MD Helicopters MH-6 Little Bird|MH-6]]). Oboren i [[Fairchild Republic A-10 Thunderbolt II|A-10]] kod Hormuškog tjesnaca. * [[5. 4.]] - Objavljeno da je blizu [[Kanjiža|Kanjiže]] pronađen eksploziv kod gasovoda koji vodi prema Mađarskoj. * [[7. 4.]] - Trump: "jedna civilizacija će umreti večeras" ako Iran ne prihvati sporazum. Sledeće noći je dogovoreno primirje na dva tjedna i otvaranje Tjesnaca. * [[8. 4.]] - Izrael smatra da Liban nije obuhvaćen primirjem, u jakim udarcima na Bejrut je stradalo preko 200 ljudi. Iran zatvara Tjesnac i gađa zaljevske zemlje. * [[12. 4.]] - Bez rezultata u pregovorima SAD-Iran u Islamabadu; Trump objavljuje blokadu Hormuškog tjesnaca. * 12. 4. - Parlamentarni izbori u Mađarskoj: partija ''Tisza'' [[Péter Magyar|Pétera Magyara]] pobjeđuje sa dvotrećinskom većinom zastupnika; [[Viktor Orbán|Orbán]] i [[Fidesz]] su proveli četiri mandata i 16 godina na vlasti. * [[13. 4.]] - SAD uvele pomorsku blokadu Irana. * [[17. 4.]] - Iran otvara Tjesnac tijekom lebanonskog primirja, ali ga zatvara već sutradan zbog nastavljene američke blokade. * [[19. 4.]] - Izbori u Bugarskoj, osmi za pet godina: Progresivna Bugarska bivšeg predsednika [[Rumen Radev|Radeva]] dobija apsolutnu većinu mandata. * [[25. 4.]] - [[Rat u Maliju]] i [[Rat u Sahelu]]: koordinirani napadi džihadista iz JNIM i [[Azavad|tuareških pobunjenika]] u više gradova [[Mali]]ja. * 25. 4. - Čovek je pucao blizu Večere dopisnika iz Bele kuće, kojoj su prisustvovali i čelnici SAD. * [[26. 4.]] - [[Sabastian Sawe]] je istrčao Londonski maraton za manje od dva sata. * [[28. 4.]] - Kosovski parlament ne uspeva izabrati novog predsednika - raspušten je, izbori će biti u junu. === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - [[Ujedinjeni Arapski Emirati]] su napustili [[OPEC]]. == Predviđeni događaji == * 12 - 16. 5. - Pesma Evrovizije u Beču. * [[7. 6.]] - Vanredni izbori na Kosovu. * 11. 6. - 19. 7. - FIFA Svetski kup u Severnoj Americi. * [[12. 8.]] - Totalno [[pomračenje Sunca]], u sh. krajevima prekriveno preko 90% diska<ref>[http://eclipse.gsfc.nasa.gov/SEsearch/SEsearchmap.php?Ecl=20260812 Total Solar Eclipse of 2026 August 12] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20150320164625/http://eclipse.gsfc.nasa.gov/SEsearch/SEsearchmap.php?Ecl=20260812 |date=2015-03-20 }}, ''NASA''</ref>. * [[4. 10.]] - Izbori u BiH. * [[3. 11.]] - Izbori na sredini mandata u SAD. * 19. 11. - Najavljena igra ''[[Grand Theft Auto VI]]''. === Nepoznati datumi === * jesen? - Vanredni izbori u Srbiji? == Rođenja == == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 2026.}} === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Nexhat Daci]], kosovski političar, akademik ANUK (* [[1944]]) * [[2. 1.]] - [[Dejan Đurović]], glumac, spiker, voditelj (* [[1938]]) * [[5. 1.]] - [[Aldrich Ames]], špijun (* [[1941]]) * [[10. 1.]] - [[Erich von Däniken]], ufolog (* [[1935]]) * [[19. 1.]] - [[Valentino Garavani|Valentino]], modni kreator (* [[1932]]) * 19. 1. - [[Senka Veletanlić]], pevačica, glumica (* [[1936]]) * [[20. 1.]] - [[Beti Đorđević]], pevačica (* [[1946]]) * [[23. 1.]] - [[Dalibor Brun]], pjevač (* 1944) * [[30. 1.]] - [[Catherine O'Hara]], glumica (* [[1954]]) === Februar/Veljača === * [[3. 2.]] - [[Saif al-Islam Gaddafi]], libijski političar (* [[1972]]) * [[6. 2.]] - [[Miro Vuksanović]], književnik, akademik SANU (* [[1944]]) * [[7. 2.]] - [[Gordana Marić]], glumica, profesorka FDU (* * [[13. 2.]] - [[Ljiljana Pavić]], scenaristkinja (* [[1938]]) * 13. 2. - [[Tatjana Ječmenica]], teniserka, trener, selektor (* [[1978]]) * [[15. 2.]] - [[Robert Duvall]], glumac (* [[1931]]) * [[17. 2.]] - [[Jesse Jackson]], aktivist za ljudska prava (* [[1941]]) * [[18. 2.]] - [[Borislav Paravac]], bivši član Predsjedništva BiH (* [[1943]]) * 18. 2. - Ljiljana Zelen Karadžić (* [[1945]]) * [[20. 2.]] - [[Mirjana Kapetanović]], bh. književnica i novinarka (* [[1959]]) * [[21. 2.]] - [[Vladislav Jovanović]]. srpski diplomata (* [[1933]]) * 21. 2. - [[Dan Simmons]], književnik (* [[1948]]) * [[23. 2.]] - [[Dragoljub Dimitrijević]], vajar, profesor FPU (* [[1950]]) * [[25. 2.]] - [[Antonio Tejero]], neuspeli španski pučista (* [[1932]]) * [[27. 2.]] - [[Neil Sedaka]], kantautor, pijanist (* [[1939]]) * [[28. 2.]] - [[Ali Hamenei]], Vrhovni lider Irana (* [[1939]]) === Mart/Ožujak === * [[8. 3.]] - [[B. Wongar]] (Sreten Božić), književnik (* 1932) * 8. 3. - [[Vladimir Rakočević]], matematičar, akademik SANU (* [[1953]]) * [[14. 3.]] - [[Jürgen Habermas]], filozof, socijalni teoretičar (* [[1929]]) * [[17. 3.]] - [[Patrijarh gruzijski Ilija II]] (* [[1933]]) * 17. 3. - [[Ali Laridžani]], iranski političar (* [[1958]]) * [[19. 3.]] - [[Chuck Norris]], glumac, majstor borilačkih vještina (* [[1940]]) * 19. 3. - [[Umberto Bossi]], talijanski političar (* [[1941]]) * [[20. 3.]] - [[Robert Mueller]], bivši šef FBI, specijalni istražilac (* [[1944]]) * 20. 3. - [[Božo Koprivica]], književnik, dramaturg (* [[1950]]) * [[22. 3.]] - [[Lionel Jospin]], bivši francuski premijer (* [[1937]]) * 22. 3. - [[Hermann Huppen]], stripotvorac (* [[1938]]) * 22. 3. - [[Radoje Čupić]], glumac (* [[1958]]) * [[26. 3.]] - [[James Tolkan]], glumac (* [[1931]]) * [[30. 3.]] - [[Carlos Westendorp]], španjolski diplomat, bivši VP u BiH (* [[1937]]) === April/Travanj === * [[5. 4.]] - [[Vlatko Cvrtila]], profesor, gepolitički analitičar (* [[1965]]) * [[6. 4.]] - [[Christian Schwarz-Schilling]], njemački diplomat, bivši VP u BiH (* [[1930]]) * [[8. 4.]] - [[Duško Vujošević]], košarkaški trener (* [[1959]]) * [[9. 4.]] - [[Afrika Bambaataa]], pionir hip-hopa (* [[1957]]) * [[23. 4.]] - [[Rexhep Qosja]], književnik (* [[1936]]) === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - [[Alex Zanardi]], vozač F1, paraolimpijac (* [[1966]]) == Nobelove nagrade == === Veze === [[Godišnji kalendar]] == Reference == {{izvori}} {{Commonscat}} [[Kategorija:2026.| ]] j8p60layu7e46d8k6bj1tqd1pcnehy3 0 257842 42586903 40951889 2026-05-03T04:45:24Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586903 wikitext text/x-wiki {{Festival | ime = Dani Hvarskog kazališta | slika = | slika_širina = | slika_opis = | lokacija = {{flagicon|Hrvatska}} [[Hvar (grad)|Hvar]], [[Hrvatska]] | osnovan = [[1974]]. | ukinut = | osnivač = [[HAZU]] | datum = | trajanje = do 7 dana | tip = [[teatar]], [[književnost]] | žanr = | vebsajt = [http://www.hazu.hr/ www.hazu.hr] }} '''Dani Hvarskog kazališta''' su književno-znanstvena i scenska manifestacija koja se od [[1974.]] održava svake godine u gradu [[Hvar (grad)|Hvaru]], u organizaciji [[HAZU]] (njegov Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe), Književnog kruga Split, Hvarskog pučkog kazališta i Poglavarstva Grada Hvara. Tematski se bavi [[Hrvatska književnost|hrvatskom književnošću]] i kazalištem, a trajanje im je obično manje od tjedan dana. U svom programu, Dani Hvarskog kazališta imaju dramski dio programa i znanstveni skup. Dramskom dijelu programa ima hrvatske autore predstava. Mjesta izvođenja su staro [[Hvarsko kazalište]], na otvorenom ili nekoj drugoj lokaciji. Središnji događaj svakih dana je znanstveni skup na neku unaprijed zadanu temu iz hrvatske književnosti, a svake godine tema je druga. Glede činjenice da na tim skupovima sudjeluju i inozemni znanstvenici, ova manifestacija ima i međunarodni karakter. Izlaganja se objavljuju u [[zbornik]]u „Dani hvarskog teatra”. == Teme == # 1974.: ''Uvod u dane Hvarskog kazališta (eseji i građa o hrvatskoj drami i teatru)'' # 1975.: ''Srednjovjekovna i folklorna drama i kazalište'' # 1976.: ''Renesansa'' # 1977.: ''Sedamnaesto stoljeće'' # 1978.: ''Osamnaesto stoljeće'' # 1979.: ''Devetnaesto stoljeće'' # 1980.: ''Moderna'' # 1981.: ''Krleža'' # 1982.: ''Suvremena hrv. dramska književnost i kazalište u međuratnim godinama'' # 1983.: ''Suvremena hrv. dramska književnost i kazalište: 1935.-1955.'' (od predratnih previranja) # 1984.: ''Suvremena hrv. dramska književnost i kazalište: 1955.-1975.'' # 1985.: ''Stoljeća hrv. dramske književnosti i kazališta: provjere i poticaji'' # 1986.: ''Hanibal Lucić'' # 1987.: ''Nalješković – Vetranović'' # 1988.: ''Marko Marulić'' # 1989.: ''Hrv. humanizam – Ivan Česmički / Ianus Pannonius'' # 1990.: ''Hrv. humanizam – Dubrovnik i dalm. komune'' # 1991.: ''Hrv. humanizam – 16. stoljeće: protestantizam i reformacija'' # 1992.: ''Hrv. kajkavsko pjesništvo do preporoda'' # 1993.: ''Hrv. barokno pjesništvo – Dubrovnik i dalm. komune'' # 1994.: ''Hrv. književnost 18. stoljeća – tematski i žanrovski aspekti'' # 1995.: ''Književnost 18. stoljeća – tematski i žanrovski aspekti'' # 1996.: ''Hrv. književnost uoči preporoda'' # 1997.: ''Hrv. književnost u doba preporoda: ilirizam, romantizam'' # 1998.: ''Hrv. književnost od preporoda do Šenoina doba'' # 1999.: ''Razdoblje realizma u hrv. književnosti i kazalištu'' # 2000.: ''Književnost i kazalište hrv. moderne – bilanca stoljeća I'' # 2001.: ''Književnost i kazalište hrv. moderne – bilanca stoljeća II'' # 2002.: ''Hrv. književnost i kazalište dvadesetih godina 20. stoljeća'' # 2003.: ''Hrv. književnost, kazalište i avangarda dvadesetih godina 20. stoljeća'' # 2004.: ''Igra i svečanost u hrv. književnosti i kazalištu'' # 2005.: ''Prostor i granice hrv. književnosti i kazališta'' # 2006.: ''Prešućeno, zabranjeno, izazovno u hrvatskoj književnosti i kazalištu'' # 2007.: ''Počeci u hrvatskoj književnosti i kazalištu'' # 2008.: ''Nazbilj i Nahvao: Etičke suprotnosti u hrvatskoj književnosti i stvaralaštvu od Marina Držića do naših dana'' # 2009.: ''Putovanje, lutanje, bijeg'' # 2010.: ''Pamćenje, sjećanje, zaborav u hrvatskoj književnosti i kazalištu'' # 2011.: ''Hvar – književnost i kazalište'' # 2012.: ''Gavella – riječ i prostor'' # 2013.: ''Četiri desetljeća Dana hvarskoga kazališta – dosezi i propusti u istraživanju hrvatske književnosti i hrvatskoga kazališta'' == Vanjske veze == * [http://info.hazu.hr/upload/file/Mediji_13/Dani%20Hvarskog%20kazalista%202013_program.pdf Dani Hvarskog kazališta 2013.] na [[HAZU]] * Portal Hrčak: [http://hrcak.srce.hr/dani-hvarskoga-kazalista ''Dani Hvarskoga kazališta. Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu''] (zbirka zbornika) * Knjižnica grada Zagreba: [http://katalog.kgz.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&searchById=1&spid0=1&spv0=kajkavsko+pjesni%C5%A1tvo+do+preporod&xm0=1 ''Dani Hvarskog kazališta: eseji i građa o hrvatskoj drami i teatru'']{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} (katalog zbornika) {{Hrvatski teatarski festivali}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 1974.]] [[Kategorija:Hrvatski kazališni festivali]] [[Kategorija:Hrvatski književni festivali]] [[Kategorija:Jugoslavenski teatarski festivali]] [[Kategorija:Jugoslavenski književni festivali]] [[Kategorija:Hvar (grad)]] peeq2236372ro1gk3vz3vic56bt65e5 0 257857 42586866 2434432 2026-05-02T22:28:28Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Kazališni festivali u Hrvatskoj]] na [[Teatarski festivali u Hrvatskoj]]: Standardizacija 2434432 wikitext text/x-wiki '''[[Kazalište|Kazališni]] [[festival]]i u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]''': * [[Scena Amadeo|Amadeoff festival]] * [[BIT]] (Blind In Theatre) * [[BOK fest]] * [[Dani Hvarskog kazališta]] * [[Dani satire]] * [[Dubrovačke ljetne igre]] * [[Eurokaz]] * [[Festival alternativnog kazališnog izričaja]] * [[Međunarodni festival dječjih kazališta Maslačak|Festival dječjih kazališta Maslačak]] * [[Festival glumca]] * [[Festival hrvatske drame za djecu]] * [[Međunarodni festival malih scena|Festival malih scena]] * [[Festival novog cirkusa]] * [[Festival plesa i neverbalnog kazališta]] * [[Festival svjetskog kazališta]] * [[FFRIK! festival]] * [[Gavelline večeri]] * [[Gavranfest]] * [[KRADU|Kazališna revija Akademije Dramske Umjetnosti (KRADU)]] * [[Kazališni susreti u Zagvozdu]] * [[Marulićevi dani]] * [[Naj, naj, naj festival]] * [[Ogulinski festival bajke]] * [[PIF]] (Pupteatra Internacia Festivalo) * [[Pulski festival]] * [[Riječke ljetne noći]] * [[Splitsko ljeto]] * [[Susreti kazališnih amatera Hrvatske]] * [[Susret profesionalnih kazališta za djecu i mlade]] * [[Teatar studentima!]] * [[Tjedan suvremenog plesa]] * [[Zadar snova]] * [[Međunarodni festival komornog teatra Zlatni lav|Zlatni lav]] {{hrvatski teatarski festivali}} [[Kategorija:Hrvatski kazališni festivali| ]] [[Kategorija:Hrvatski festivali]] [[Kategorija:Hrvatsko kazalište|Festivali]] [[Kategorija:Teatarski festivali po državama|Hrvatska]] m2gfphrgyotbv5hwcjf0uub2a26pdb7 0 276945 42586871 42113885 2026-05-02T22:41:50Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586871 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto =Konda sir Vijen | originalni_naziv =Condat-sur-Vienne | slika = Eglise condat1.jpg | opis_slike = | grb = | država={{FRA}} | region =Limuzan | departman =Haute-Vienne | prefektura =Limož | kanton =Limož Konda | gšir =45.7938888888889 | gduž =1.2325 | nadm visina =224 | maksimalna_nadmorska_visina =351 | minimalna_nadmorska_visina =210 | površina-km = 15,47 | površina-he =1 .547 | stanovništvo = 4431<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 306,85 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE =87048 |poštanski kod=87920 }} '''Konda sir Vijen''' ({{jez-fra|Condat-sur-Vienne}}) je naselje i opština u centralnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Limuzan]], u departmanu [[Departman Gornja Vijena u Francuskoj|Gornja Vijena]] koja pripada prefekturi Limož. Po podacima iz [[2005]]. godine u opštini je živelo 4 431 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 286&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 15,47&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 224 metara (maksimalnoj 351 m, a minimalnoj 210 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=1198| 1968=1458| 1975=2108| 1982=3509| 1990=4090| 1999=4249| 2006=| 2011=4747| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:6000 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:4000 color:gray1 from:start till:end bar:2000 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,54)(84,61) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 1198 1968: 1458 points:(84,61)(100,80) color:blue width:2 #1975: 2108 points:(100,80)(128,119) color:blue width:2 #1982: 3509 points:(128,119)(160,136) color:blue width:2 #1990: 4090 points:(160,136)(196,140) color:blue width:2 #1999: 4249 points:(196,140)(228,146) color:blue width:2 #2004/5 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Condat-sur-Vienne}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://www.condatsurvienne.fr http://www.condatsurvienne.fr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220326135236/http://www.condatsurvienne.fr/ |date=2022-03-26 }} * [http://www.annales.org/archives/x/talabot.html http://www.annales.org/archives/x/talabot.html] * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=78390 Condat-sur-Vienne na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=87&codecom=048 Condat-sur-Vienne na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.usacfootball.fr.tc/ http://www.usacfootball.fr.tc/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071007144059/http://www.usacfootball.fr.tc/ |date=2007-10-07 }} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.799254138446556&RadLong1=0.0215111830319873 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=870048 Položaj mesta Condat-sur-Vienne na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=45.7938888888889&longitude=1.2325&zoom=8 Plan naselja Condat-sur-Vienne na mapi (Mapquest)] {{Departman Gornja Vijena u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} iisf4i9okfujsc0boo5o7n4211t3eyl 0 277626 42586842 42112584 2026-05-02T18:02:30Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586842 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Šasnej di Poatu | originalni_naziv = Chasseneuil-du-Poitou | slika = | opis_slike = | grb = | država={{FRA}} | region = Poatu-Šarant | departman = Vienne | prefektura = Poatje | kanton = Poatje-7 | gšir = 46.6519444444444 | gduž = 0.373055555555556 | nadm visina = 77 | maksimalna_nadmorska_visina = 124 | minimalna_nadmorska_visina = 63 | površina-km = 17,61 | površina-he = 1.761 | stanovništvo =3845<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 257,01 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 86062 | poštanski kod = 86360 }} '''Šasnej di Poatu''' ({{jez-fra|Chasseneuil-du-Poitou}}) je naselje i opština u zapadnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Poatu-Šarant]], u departmanu [[Departman Vijena u Francuskoj|Vijena]] koja pripada prefekturi Poatje. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 3845 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 218&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 17,61&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 77 metara (maksimalnoj 124 m, a minimalnoj 63 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=1869| 1968=2144| 1975=2332| 1982=2888| 1990=3002| 1999=3845| 2006=| 2011=4526| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:5400 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:3600 color:gray1 from:start till:end bar:1800 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,79)(84,87) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 1869 1968: 2144 points:(84,87)(100,93) color:blue width:2 #1975: 2332 points:(100,93)(128,111) color:blue width:2 #1982: 2888 points:(128,111)(160,115) color:blue width:2 #1990: 3002 points:(160,115)(196,141) color:blue width:2 #1999: 3845 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Chasseneuil-du-Poitou}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://www.ville-chasseneuil-du-poitou.fr http://www.ville-chasseneuil-du-poitou.fr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110301042731/http://www.ville-chasseneuil-du-poitou.fr/ |date=2011-03-01 }} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=77847 Chasseneuil-du-Poitou na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=86&codecom=062 Chasseneuil-du-Poitou na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.814230033056835&RadLong1=0.00651104773765134 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=860062 Položaj mesta Chasseneuil-du-Poitou na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=46.6519444444444&longitude=.373055555555556&zoom=8 Plan naselja Chasseneuil-du-Poitou na mapi (Mapquest)] {{Departman Vijen u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|46_39_07_N_00_22_23_E_type:city_region:FR|46° 39' 07" SG Š, 00° 22' 23" IGD}} 1hnpntxegrnf9g1fpcgbdkiex5wnzo2 0 282686 42586827 42111349 2026-05-02T14:58:58Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586827 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto =Kasenej | originalni_naziv =Casseneuil | slika = | opis_slike = | grb = | država={{FRA}} | region =Akvitanija | departman =Lot-et-Garonne | prefektura =Vilnev sir Lot | kanton =Kanson | gšir =44.4436111111111 | gduž =0.622222222222222 | nadm visina =52 | maksimalna_nadmorska_visina =204 | minimalna_nadmorska_visina =38 | površina-km = 18,09 | površina-he =1.809 | stanovništvo =2296<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 127,97 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE =47049 |poštanski kod=47440 }} '''Kasenej''' ({{jez-fra|Casseneuil}}) je naselje i opština u jugozapadnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Akvitanija]], u departmanu [[Departman Lot i Garona u Francuskoj|Lot i Garona]] koja pripada prefekturi Vilnev sir Lot. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 2296 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 126&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 18,09&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 52 metara (maksimalnoj 204 m, a minimalnoj 38 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=2099| 1968=2459| 1975=2642| 1982=2684| 1990=2465| 1999=2296| 2006=| 2011=2315| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:3900 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:2600 color:gray1 from:start till:end bar:1300 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,111)(84,127) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 2099 1968: 2459 points:(84,127)(100,135) color:blue width:2 #1975: 2642 points:(100,135)(128,137) color:blue width:2 #1982: 2684 points:(128,137)(160,127) color:blue width:2 #1990: 2465 points:(160,127)(196,120) color:blue width:2 #1999: 2296 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Casseneuil}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://www.mairie-de-casseneuil.com/ http://www.mairie-de-casseneuil.com/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100808150745/http://www.mairie-de-casseneuil.com/ |date=2010-08-08 }} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=43902 Casseneuil na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=47&codecom=049 Casseneuil na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.775687345406554&RadLong1=0.0108598264574378 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=470049 Položaj mesta Casseneuil na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=44.4436111111111&longitude=.622222222222222&zoom=8 Plan naselja Casseneuil na mapi (Mapquest)] {{Departman Lot i Garona u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} srkfh4rlc82qjdl0jlhewcyw36sxl7s 0 282902 42586898 42114734 2026-05-03T02:53:01Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586898 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto =Kizeri | originalni_naziv =Cuisery | slika = | opis_slike = | grb = Blason ville fr Cuisery (Saône-et-Loire).svg | država={{FRA}} | region =Burgonja | departman =Saône-et-Loire | prefektura =Luan | kanton =Kizeri | gšir =46.5594444444444 | gduž =5.00194444444444 | nadm visina =211 | maksimalna_nadmorska_visina =213 | minimalna_nadmorska_visina =172 | površina-km = 11,29 | površina-he =1.129 | stanovništvo =1612<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 146,32 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE =71158 |poštanski kod=71290 }} '''Kizeri''' ({{jez-fra|Cuisery}}) je naselje i opština u istočnom delu centralne [[Francuska|Francuske]] u regionu [[Burgonja]], u departmanu [[Departman Saona i Loara u Francuskoj|Saona i Loara]] koja pripada prefekturi Luan. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 1612 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 142&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 11,29&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 211 metar (maksimalnoj 213 m, a minimalnoj 172 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=1329| 1968=1378| 1975=1501| 1982=1617| 1990=1505| 1999=1612| 2006=| 2011=1652| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:2400 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:1600 color:gray1 from:start till:end bar:800 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,114)(84,118) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 1329 1968: 1378 points:(84,118)(100,126) color:blue width:2 #1975: 1501 points:(100,126)(128,135) color:blue width:2 #1982: 1617 points:(128,135)(160,127) color:blue width:2 #1990: 1505 points:(160,127)(196,134) color:blue width:2 #1999: 1612 points:(196,134)(228,134) color:blue width:2 #2004/5 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://www.cuisery.fr http://www.cuisery.fr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110720213743/http://www.cuisery.fr/ |date=2011-07-20 }} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=67422 Cuisery na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=71&codecom=158 Cuisery na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.812615603498654&RadLong1=0.0873003995620906 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=710158 Položaj mesta Cuisery na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=46.5594444444444&longitude=5.00194444444444&zoom=8 Plan naselja Cuisery na mapi (Mapquest)] {{Departman Saona i Loara u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|46_33_34_N_05_00_07_E_type:city_region:FR|46° 33' 34" SG Š, 05° 00' 07" IGD}} oayyfh69xn4nrdcji61olioq5dcr57j 0 285706 42586803 42111142 2026-05-02T12:46:14Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586803 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Kankal | originalni_naziv = Cancale | slika = Cancale.jpg | opis_slike = | grb = | država={{FRA}} | region = Bretanja | departman = Ille-et-Vilaine | prefektura = Saint-Malo | kanton = Kankal | geografska_širina = 48° 40' 46" SGŠ | geografska_dužina = 01° 49' 35" ZGD | gšir = 48.6769 | gduž = -1.8506 | nadm visina = 45 | maksimalna_nadmorska_visina =? | minimalna_nadmorska_visina = 0 | površina-km = 13 | površina-he = 1.261 | stanovništvo = 5277<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 405,92 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 35049 | poštanski_kod = 35260 | pozicijaX = 70 | pozicijaY = 84 }} '''Kankal''' ({{jez-fra|Cancale}}) je naselje i opština u severozapadnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Bretanja]], u departmanu [[Departman Il i Vilen u Francuskoj|Il i Vilen]] koja pripada prefekturi Saint-Malo . Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 5203 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 413&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 13&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 45 metara (maksimalnoj ? m, a minimalnoj 0 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=5236| 1968=5019| 1975=4| 1982=4| 1990=4910| 1999=5203| 2006=| 2011=5277| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:7200 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:4800 color:gray1 from:start till:end bar:2400 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,144)(84,139) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 5236 1968: 5019 points:(84,139)(100,133) color:blue width:2 #1975: 4780 points:(100,133)(128,130) color:blue width:2 #1982: 4638 points:(128,130)(160,136) color:blue width:2 #1990: 4910 points:(160,136)(196,143) color:blue width:2 #1999: 5203 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Cancale}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://www.ville-cancale.fr http://www.ville-cancale.fr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220324090832/http://www.ville-cancale.fr/ |date=2022-03-24 }} * [http://www4.culture.fr/patrimoines/patrimoine_architectural_et_mobilier/sribzh/main.xsp?execute=show_document&id=MERIMEEIA35003564 http://www4.culture.fr/patrimoines/patrimoine_architectural_et_mobilier/sribzh/main.xsp?execute=show_document&id=MERIMEEIA35003564] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070311173435/http://www4.culture.fr/patrimoines/patrimoine_architectural_et_mobilier/sribzh/main.xsp?execute=show_document&id=MERIMEEIA35003564 |date=2007-03-11 }} * [http://www.souvenirsdebretagne.com http://www.souvenirsdebretagne.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170422195209/http://souvenirsdebretagne.com/ |date=2017-04-22 }} * [http://www.geobreizh.com/breizh/fra/villes-fiche.asp?insee_ville=35049 http://www.geobreizh.com/breizh/fra/villes-fiche.asp?insee_ville=35049] * [http://armorance.free.fr/valarmor/valest/cancale1.htm http://armorance.free.fr/valarmor/valest/cancale1.htm] * [http://www4.culture.fr/patrimoines/patrimoine_architectural_et_mobilier/sribzh/main.xsp?execute=show_document&id=MERIMEEIA35003564 http://www4.culture.fr/patrimoines/patrimoine_architectural_et_mobilier/sribzh/main.xsp?execute=show_document&id=MERIMEEIA35003564] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070311173435/http://www4.culture.fr/patrimoines/patrimoine_architectural_et_mobilier/sribzh/main.xsp?execute=show_document&id=MERIMEEIA35003564 |date=2007-03-11 }} {{Departman Il i Vilen u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|48_40_46_N_01_49_35_W_type:city_region:FR|48° 40' 46" SG Š, 01° 49' 35" ZGD}} qa6g700bx6i8b9tp9c75mfb4xhl2v7u 0 285734 42586846 42112755 2026-05-02T18:14:10Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586846 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Šavanj | originalni_naziv = Chavagne | slika = | opis_slike = | grb = | država={{zastava|Francuska}} | region = Bretanja | departman = Ille-et-Vilaine | prefektura = Ren | kanton = Mordel | gšir = 48.0547222222222 | gduž =-1.78333333333333 | nadm visina = 25 | maksimalna_nadmorska_visina = 38 | minimalna_nadmorska_visina = 16 | površina-km = 12,44 | površina-he = 1.244 | stanovništvo = 3717<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 298,79 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 35076 | poštanski kod = 35310 }} '''Šavanj''' ({{jez-fra|Chavagne}}) je naselje i opština u severozapadnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Bretanja]], u departmanu [[Departman Il i Vilen u Francuskoj|Il i Vilen]] koja pripada prefekturi Ren. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 3091 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 248&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 12,44&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 25 metara (maksimalnoj 38 m, a minimalnoj 16 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=639| 1968=874| 1975=1667| 1982=2244| 1990=2844| 1999=3091| 2006=| 2011=3717| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:4200 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:2800 color:gray1 from:start till:end bar:1400 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,46)(84,55) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 639 1968: 874 points:(84,55)(100,87) color:blue width:2 #1975: 1667 points:(100,87)(128,111) color:blue width:2 #1982: 2244 points:(128,111)(160,135) color:blue width:2 #1990: 2844 points:(160,135)(196,145) color:blue width:2 #1999: 3091 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Chavagne}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://www.ville-chavagne.fr/ http://www.ville-chavagne.fr/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20161027081856/http://www.ville-chavagne.fr/ |date=2016-10-27 }} * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=35992 Chavagne na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=35&codecom=076 Chavagne na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.838713123954184&RadLong1=-0.0311250383289066 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=350076 Položaj mesta Chavagne na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=48.0547222222222&longitude=-1.78333333333333&zoom=8 Plan naselja Chavagne na mapi (Mapquest)] {{Departman Il i Vilen u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} {{Koordinate|48_03_17_N_01_46_60_W_type:city_region:FR|48° 03' 17" SG Š, 01° 46' 60" ZGD}} peofe5v2g4n7jx0hyam09yc2uldm34g 0 286121 42586912 42576103 2026-05-03T06:58:09Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586912 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Francuskoj2 | mesto = Dovil | originalni_naziv = Deauville | slika = Deauville 2008 PD 32.JPG | opis_slike = | grb = Blason ville fr Deauville (Calvados) pattes de lion.svg | država={{FRA}} | region = Donja Normandija | departman = Calvados | prefektura = Lisje | kanton = Truvil sir Mern | gšir = 49.36 | gduž = 0.0752777777777778 | nadm visina = 5 | maksimalna_nadmorska_visina = 83 | minimalna_nadmorska_visina = 0 | površina-km = 3,57 | površina-he = 357 | stanovništvo = 3816<ref>{{Insee}}</ref> | godina_stanovništvo = 2011-01-01 | gustina = 1068,91 | predsednik = | vreme_službovanja = | INSEE = 14220 | poštanski kod = 14800 }} '''Dovil''' ({{jez-fra|Deauville}}) je naselje i opština u severnoj [[Francuska|Francuskoj]] u regionu [[Donja Normandija]], u departmanu [[Departman Kalvados u Francuskoj|Kalvados]] koja pripada prefekturi Lisje. Po podacima iz [[1999]]. godine u opštini je živelo 4364 stanovnika, a gustina naseljenosti je iznosila 1222&nbsp;stanovnika/km². Opština se prostire na površini od 3,57&nbsp;km². Nalazi se na srednjoj nadmorskoj visini od 5 metara (maksimalnoj 83 m, a minimalnoj 0 m). == Demografija == {{DemografijaFR| 1962=5051| 1968=5232| 1975=5664| 1982=4682| 1990=4261| 1999=4364| 2006=| 2011=3816| sansdoublescomptes= 1962}} <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika u toku poslednjih godina'' <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1960 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1960 PlotData = bar:7800 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:5200 color:gray1 from:start till:end bar:2600 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(48,130)(84,134) color:blue width:2 #1962 tot 1968. Inwonertal 1962: 5051 1968: 5232 points:(84,134)(100,143) color:blue width:2 #1975: 5664 points:(100,143)(128,122) color:blue width:2 #1982: 4682 points:(128,122)(160,113) color:blue width:2 #1990: 4261 points:(160,113)(196,115) color:blue width:2 #1999: 4364 </timeline> </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{HughesEncyclopediaOfContemporaryFrenchCulture}} * {{RobbDiscoveryOfFrance}} * {{ArdaghFrance}} * {{JonesCambridgeIllustratedHistoryOfFrance}} * {{SowerwineFranceSince1870}} * {{RobertsFrance}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Deauville}} *{{Wikivoyage|Deauville}} * Baza podataka: [http://www.insee.fr Insee] {{fr}} * [http://www.deauville.fr http://www.deauville.fr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110616141342/http://www.deauville.fr/ |date=2011-06-16 }} * [http://www.deauville.org http://www.deauville.org] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210516015139/http://deauville.org/ |date=2021-05-16 }} * [http://instantane.blogspot.com/ http://instantane.blogspot.com/] * [http://archive.wikiwix.com/cache/?url=http://www.ign.fr/affiche_rubrique.asp?rbr_id=1087%26CommuneId=17710 Deauville na stranici Nacionalnog geografskog instituta Francuske] {{fr}} * [http://www.insee.fr/fr/methodes/nomenclatures/cog/fichecommunale.asp?codedep=14&codecom=220 Deauville na stranici organizacije INSEE] {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatProximiteCoord.php?RadLat1=0.861494518830747&RadLong1=0.00131384507587752 Najbliža naselja (kilometraža, pravac i koordinate)]{{Dead link|date=November 2022 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.lion1906.com/Pages/ResultatLocalisation.php?InseeVille=140220 Položaj mesta Deauville na mapi Francuske (sa osnovnim podacima o mestu)]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{fr}} * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=49.36&longitude=7.52777777777778E-02&zoom=8 Plan naselja Deauville na mapi (Mapquest)] {{Departman Kalvados u Francuskoj}} {{Departmani Francuske}} {{Klica-Francuska}} ku1leml8ckz5ot51vedo3p0hnuygquv 1 515855 42586864 2380016 2026-05-02T22:24:04Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Razgovor:Vlak]] na [[Razgovor:Voz]]: [[WP:2:1]] 2380016 wikitext text/x-wiki {{razgovor zaglavlje}} hw594haz91q2xnj4zg0tepef6uvwqr7 0 1218908 42586979 42378840 2026-05-03T09:53:21Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586979 wikitext text/x-wiki {{Interventions infobox | Name = Dijetetski suplementi | Image = Bodybuilding supplement high protein drink mix 700g.jpg| Caption = Jedan od dijetetskih suplemenata koji se koristi u ishrani sportista| ICD10 = E02.642| ICD9 = | MeshID = D044623| OPS301 = | OtherCodes = | HCPCSlevel2 = }} '''Dijetetski suplementi''' ili '''dodaci ishrani''' su proizvodi koji svojim aktivnim sastojcima mogu da pomognu, pojačaju ili asistiraju jačanju prirodnih funkcija [[organizam|organizma]]. U potencijalne korisnike dijetetskih suplemenata spadaju; osobe sa povećanim nutritivnim potrebama, osobe sa smanjenim unosom pojedinih sastojaka [[hrana|hrane]], osobe kod kojih se želi postići određeno [[Fiziologija|fiziološko]] delovanje i osobe iz posebne kategorije stanovništva ([[deca]], trudnice, [[Sportista|sportisti]]). == Definicije == === Hrana === [[Hrana]] je svaka supstanca ili proizvod, prerađena, delimično prerađena ili neprerađena, a namenjena je za ishranu ljudi, osim: hrane za životinje koje ne služe za proizvodnju hrane, živih životinja, ako nisu pripremljene za stavljanje u promet radi ishrane ljudi, biljaka pre žetve, berbe ili ubiranja plodova, medicinskih proizvoda ([[lek]]ova), kozmetičkih proizvoda, duvana i duvanskih proizvoda, narkotika ili psihotropnih supstanci, ostataka (rezidua) i kontaminenata <ref>''ZAKON O BEZBEDNOSTI HRANE R. Srbije'' [http://www.mpt.gov.rs/postavljen/123/bezbednost1.pdf Ministarstvo poljoprivreda RS] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121004030015/http://www.mpt.gov.rs/postavljen/123/bezbednost1.pdf |date=2012-10-04 }}</ref>. Hrana je i piće, guma za žvakanje, kao i bilo koja supstanca namenski dodata hrani tokom pripreme, obrade ili proizvodnje. Hrana je i voda za piće, uključujući vodu u originalnoj ambalaži (stona voda, mineralna voda i izvorska voda), kao i voda koja se upotrebljava, odnosno dodaje tokom pripreme, obrade ili proizvodnje hrane. === Dijetetski proizvodi === Dijetetski proizvodi su namirnice koje se zbog posebnog sastava ili posebnog načina proizvodnje jasno razlikuju od namirnica normalnog sastava i koje su pogodne za posebno navedenu nutritivnu namenu za koju se stavljaju u promet. Dijetetski proizvodi namenjeni su da zadovolje posebne nutritivne zahteve: zdrave odojčadi i male dece, određene kategorije lica kod kojih je poremećen proces probave ili metabolizmam, određene kategorije lica koje se nalaze u posebnim fiziološkim stanjima i kod kojih je potrebno postići posebno delovanje kontrolisanim unosom određenih sastojaka hrane <ref>''Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti dijetetskih proizvoda'', Sl. Glasnik RS, broj 41/09 [http://www.podaci.net/_zakon/propis/Pravilnik_o_zdravstvenoj/P-zidpro03v1045.html]</ref>. Dijetetski proizvodi zavisno od sastava i namene, mogu biti: * formule za odojčad * hrana za odojčad i malu decu * hrana za osobe na dijeti za mršavljenje * hrana za posebne medicinske namene * hrana za osobe netolerantne na gluten * zamene za so za ljudsku ishranu * dijetetski suplementi === Dijetetski suplementi === ==== Sjedinjene Države ==== Dijetetski suplementi, kako je to napisano u direktivi ({{jez-engl|Dietary Supplement Health and Education Act of 1994}})<ref>''§3. Definitions. (a) Definition of Certain Foods as Dietary Supplements. Section 201 (21 U.S.C. 321)'' [http://ods.od.nih.gov/about/dshea_wording.aspx "Dietary Supplement Health and Education Act of 1994"]</ref> [[Sjedinjene Američke Države|Američke]] kancelarije za dijetetske suplemente, definišu kao: ''proizvodi (sem duvana) koji su namenjeni suplementiranju ishrane i koji u sebi sadrže jednu ili više sledećih komponenati: vitamine, minerale, biljke i druge biljne proizvode, aminokiseline, dijetalne supstance koje povoljno utiču na unos hrane, koncentrate, metabolite, konstituente, ekstrakte ili razne kombinacije ovih komponenti.'' ==== Evropska unija ==== U ''„Direktivi za ishranu [[Evropska unija|Evropske unije]] 2002/46/EC“'' iz [[2002]]. kao dijetetski suplementi se označavaju; namirnice čija je namena da dopune normalnu ishranu i koje su koncentrisani izvori hranljivih materija i drugih supstanci neophodnih u ishrani ili fiziološkim procesima, bilo samostalno ili u kombinaciji, a na tržištu se prodaju u dozi ili obliku kao što su kapsule, pastile, tablete, pilule i drugih slični oblici, kesice praška, ampule tečnosti, i drugih slični oblici tečnosti i praškovi i dizajnirani su tako da se mogu konzumirati u odmereno malim količinama <ref name="Ref1"/>. Prema tome, suplementi se '''definišu''' kao namirnice koje dopunjuju normalnu ishranu i; * predstavljaju koncentrovane izvore vitamina, minerala, aminokiselina ili drugih supstanci sa hranljivim ili fiziološkim efektom, pojedinačno ili u kombinaciji * u prometu se nalaze u doziranim oblicima dizajniranim da se uzimaju u odmerenim pojedinačnim količinama (kapsule, pastile, tablete, pilule, kesice praška, ampule tečnosti, bočice za doziranje u kapima i sl) * u organizam se unosi koncentrovana forma bioaktivne supstance koja nije u matriksu namirnice * doze mogu značajno da premaše količine zastupljene u uobičajenim namirnicama u svakodnevnoj ishrani. == Osnovne postavke == Kako je kao preduslov za održavanje dobrog zdravlja važna pravilna i raznovrsna ishrana, dokazano je da se unošenjem odgovarajućih nutritivnih (hranljivih) sastojaka može sprečiti nastanak mnogih oboljenja. Tako u grupu nutritivnih sastojaka koji mogu doprineti poboljšanju zdravlja i prevenciji nekih bolesti spadaju i dijetetski suplemetni ili dopune u ishrani, čija primena mora biti zasnovana ne samo na iskustvu [[tradicionalna medicina|tradicionalne medicine]] i preporukama proizvođaća, već i na savremenim naučnim saznanjima <ref>{{cz}} ''Rozlišení doplňků stravy od léčivých přípravků'' [http://www.sukl.cz/leciva/rozliseni-doplnku-stravy-od-lecivych-pripravku Hraniční přípravky na sukl.cz] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130926004247/http://www.sukl.cz/leciva/rozliseni-doplnku-stravy-od-lecivych-pripravku |date=2013-09-26 }}</ref>. Dijetetski suplementi su ponekad veoma slični [[lek]]ovima, ne samo po spoljašnjem izgledu, već i po sastavu jer često u sebi sadrže iste supstance (npr. vitamine, glukozamin sulfat, hondroitin sulfat, itd..) Razlika je obično (ali ne uvek) u primenjenim dozama i načinu upotrebe ili nameni. {| class="wikitable" style="width:95%; height:100px" |+ '''Razlika između dijetetskih suplemenata i lekova''' ! Polje razlike !! Dijetetski suplementi !! Lekovi |- | '''Zakonodavstvo''' ||<center> hrana ||<center> lek |- | '''Korisnici''' ||<center> svi ||<center> bolesni |- | '''Bezbednost''' ||<center> rizik ||<center> rizik/prednost |- | '''Prodaja'''||<center> slobodna ||<center> u apotekama |- | '''Zahtev''' ||<center> smanjen rizik ||<center> lečenje bolesti |} Dijetetski suplementi ili dopune u ishrani spadaju u kategoriju [[hrana|hrane]], i ne mogu se nazvati [[lek]]om, {{efn|Često se veliki broj dijetetskih suplemenata koji se distribuira u obliku kapsula, tableta, sirupa, kapi reklamira na nedozvoljen način pod nazivom „lek“.}} ali se za njih može tvrditi da imaju blagotvorne efekte na zdravlje korisnika i da su zato poželjni u ishrani <ref>{{en}}[http://ec.europa.eu/food/food/labellingnutrition/claims/index_en.htm European Commission website: Food Safety - Labelling & Nutrition - Health & Nutrition Claims]</ref>. Zato se na dijetetskim suplementima ističu deklaracije da oni služe u svrhu postavljanja dijagnoze, lečenja i prevencije bilo koje bolesti ili stanja. U ''Direktivi za ishranu [[Evropska unija|Evropske unije]] 2002/46/EC'' iz [[2002]]. zahteva se da dijetetski suplementi budu bezbedni u pogledu doza i čistoće. Samo oni dijetetski suplementi za koje je dokazano da su bezbedni mogu se naći na tržištu [[EU]] i prodavati bez lekarskog recepta <ref name="Ref1">{{en}} [http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32002L0046:EN:HTML Directive 2002/46/EC of the European Parliament and of the Council of 10 June 2002 on the approximation of the laws of the Member States relating to food supplements]</ref>. [[Datoteka:Voedingssupplement.JPG|thumb|200px|Dijetetski suplementi su ponekad veoma slični [[lek]]ovima, po spoljašnjem izgledu i sastavu.]] Skraja [[20. vek]]a u svetu je započeo proces permanentnog porasta interesovanja, sve većeg broja ljudi, za korišćenje dijetetskih suplemenata ili dodataka u ishrani. Tako je samo u Evropi tokom [[2003]]. trgovina biljnim preparatima dostigla nivo od 5,3 milijarde dolara ([[Nemačka]] 2,1, [[Francuska]] 1,1 dok su sve ostale zemlje [[EU]] u tu svrhu potrošile 2,1 milijardu [[Američki dolar|dolara]]) <ref>De Smet PA. ''Herbal medicine in Europe − relaxing regulatory standards.'' N Engl J Med 2005; 352(12): 1176–8.</ref> Ovakvom interesovanju i potrošnji umnogome je doprinela sve agreagresivnija reklamna kampanja proizvođača dijetetskih suplementa koji nude biljne suplemente u cilju unapređenja opšteg zdravlja, popravljanja energetskog stanja i kondicije, i sprečavanja i lečenja raznih oboljenja. Zato dijetetske suplemente najčešće koriste osobe sa različitim zdravstvenim problemima, među kojima i mnoge koje imaju teška oboljenja poput tumora, alkoholičari ili gojazne osobe <ref>Barnes P, Powell-Griner E, McFann K, Nahin R. Complementaryand alternative medicine use among adults: United States,2002. CDC Advance Data Report #343. 2004. Bathesda:NCCAM; 2004.</ref><ref>Ervin RB, Wright JD, Kennedy-Stephenson J. ''Use of dietary supplements in the United States, 1988−94.'' Vital Health Stat 111999; (244): i−iii, 1−14.</ref><ref>Radimer K, Bindewald B, Hughes J, Ervin B, Swansen C, PiccianoMF. ''Dietary supplement use by US adults: data from the National Health and Nutrition Examination Survey'', 1999-2000.Am J Epidem 2004; 160(4): 339−49.</ref> Na osnovu nekih podataka iznetih na ''„Drugom Kongresu o načinu ishrane stanovništva Srbije“'' održanom [[2009]]. u [[Beograd]]u, zastupljenost pojedinih namirnica u strukturi dnevne ishrane i procenat unosa nutrijenata, veoma su zabrinjavajući i potvrđuju mogućnost postojanja nutritivnih deficita među stanovništvom Srbije. Zato se sve više u Srbiji nameće potreba za pravilnom i racionalnom upotrebom dijetetskih suplemenata koji mogu imati značajnu ulogu ne samo u procesu samomedikacije, prevenciji i dijetoterapiji, već i u različitim medicinskim stanjima, kod različitih populacionalnih grupa, i u održavanju dobrog zdravlja.<ref>{{Cite web |title=''Izveštaj sa Drugog Kongresa o dijetetskim suplementima sa međunarodnim učešćem'', Beograd, 2009 |url=http://www.suplementi.org.rs/II-kongres/program.html |access-date=2014-03-28 |archivedate=2011-12-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20111204061527/http://www.suplementi.org.rs/II-kongres/program.html |deadurl=yes }}</ref> {| class="wikitable" style="width:95%; height:100px" |- ! Gde pacijenti kupuju dijetetske suplemente !! Primenu suplementa je prporučio |- |<center> Drogerije i prodavnice zdrave hrane (13,9%) ||<center> Lekar (25%) |- |<center> Supermarket (29,2%) ||<center> Farmaceut (30,5%) |- |<center> Apoteka (44,4%) ||<center> Mediji (25%) |- |<center> Od ovlkašćenih distributera (11,1%) ||<center> Prijatelji (16,7%) |- |<center> Ostalo (1,4%) ||<center> Ostalo (2,8%) |} == Zakonska regulativa == „Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti dijetetskih proizvoda“ ''(Sl. Glasnik RS br.45/od 3 jula 2010)'' u [[Srbija|Srbiji]] je propisana obaveza upisa dijetetskih suplementa u bazu podataka [[Ministarstvo zdravlja|Ministarstva zdravlja]] pre njihovog puštanja u promet. Po ovom Pravilniku proizvodi se kategorizuje u grupu dijetetskih suplemenata samo ako po svom kvalitativnom i kvantitativnom sastavu, doziranju i dejstvu '''ne pripadaju''' grupi [[lek]]ova, odnosno ne treba da bude registrovani u [[Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije|Agenciji za lekove i medicinska sredstva Srbije]] kao [[lek]]. Do donošenja Pravilnika [[Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije|ALIMS]] je obavljala klasifikaciju proizvoda, tako što je podnosiocima zahteva za klasifikaciju izdavali mišljenja da neki proizvod '''nije lek''' {{efn|Mišljenja o dijetetskim suplementima, do usvajanja „Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti dijetetskih proizvoda“, donosila je Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije na osnovu gornje bezbedonosne granice unosa vitamina, minerala i biljnih sirovina.}}, a od donošenja Pravilnika obavljanje poslova kategorizacije dijetetskih suplemenata u Srbiji od [[Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije|ALIMS-a]] preuzeo je [[Farmaceutski fakultet Univerziteta u Beogradu]] (umesto ustanovljenja posebne komisije kako je to regulisano u [[EU]]). Za razliku od [[Srbija|Srbije]], u zemljama u okruženju, kao što su [[Hrvatska]] ili [[Slovenija]] {{efn|Pravilnici o dijetetskim suplementima Hrvatske i Slovenija korišćeni su kao osnova za izradu srpskog Pravilnika.}}, postoje posebne komisije pri institutima za javno zdravlje koje razmatraju svaki dijetetski preparat i donose mišljenje o njemu, uzimajući u obzir regulativu svoje zemlje i regulativu zemalja članica [[EU]] (zbog nastojanja da se ova vrsta propisa uskladi na nivou svih članica [[EU]]). == Napomene == {{notelist}} == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == * Bacurau, RF. ''Nutrição e suplementação desportiva''. Editora Phorte. 5ª ed. São Paulo, SP, 2007 - {{ISBN|85-7655-095-4}} * Burke, L. M., e R. S. Read. ''Dietary supplements in sport''. Sports Medicine 15: 43-65, 1993 * Newsholme E.A. e Leech A.R. ''Biochemistry for the Medical Sciences''. Ed. John Wiley and Sons. == Vanjske veze == * [http://www.medfak.ni.ac.rs/PREDAVANJA/3.%20FARMACIJA/DIJETETIKA/13.%20predavanje%20Nikolic.pdf Dijetetski suplementi] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120303235505/http://www.medfak.ni.ac.rs/PREDAVANJA/3.%20FARMACIJA/DIJETETIKA/13.%20predavanje%20Nikolic.pdf |date=2012-03-03 }} * [http://www.suplementi.org.rs/ Internet sajt; suplementi.org.rs]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://prirodnilek.com/primena-pravilnika-o-zdravstvenoj-ispravnosti-dijetetskih-suplemenata Primena Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti dijetetskih suplemenata u Srbiji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111106101352/http://prirodnilek.com/primena-pravilnika-o-zdravstvenoj-ispravnosti-dijetetskih-suplemenata |date=2011-11-06 }} [[Kategorija:Tradicionalna medicina]] [[Kategorija:Prehrambeni aditivi]] kgvfggcq4ykwvpkb1vwltwlslgzf0mr 0 1272279 42586807 42309647 2026-05-02T13:04:09Z Innerstream 161472 42586807 wikitext text/x-wiki {{Chembox-lat | Watchedfields = | verifiedrevid = | Name = Pepstatin | ImageFile = Pepstatin.svg | ImageSize = 250 | ImageAlt = | ImageCaption = | ImageFile1 = | ImageSize1 = | ImageAlt1 = | ImageCaption1 = | ImageFile2 = | ImageSize2 = | ImageAlt2 = | ImageCaption2 = | ImageFile3 = | ImageSize3 = | ImageAlt3 = | ImageCaption3 = | ImageFile4 = | ImageSize4 = | ImageAlt4 = | ImageCaption4 = | ImageFileL1 = | ImageFileL1_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeL1 = | ImageAltL1 = | ImageCaptionL1 = | ImageFileR1 = | ImageFileR1_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeR1 = | ImageAltR1 = | ImageCaptionR1 = | ImageFileL2 = | ImageFileL2_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeL2 = | ImageAltL2 = | ImageCaptionL2 = | ImageFileR2 = | ImageFileR2_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeR2 = | ImageAltR2 = | ImageCaptionR2 = | IUPACName = | IUPACName_hidden = yes | SystematicName = | OtherNames = | Section1 = {{Chembox Identifiers-lat | Abbreviations = | CASNo = 26305-03-3 | CASNo_Comment = | CASNo_Ref = {{cascite|correct|CAS}} | CASNos = | CASOther = | PubChem = 5478883 | PubChem_Ref = {{Pubchemcite|correct|Pubchem}} | PubChem_Comment = | PubChem5 = | PubChem5_Comment = | PubChemOther = | ChemSpiderID = 4586014 | ChemSpiderID_Ref = {{chemspidercite|correct|chemspider}} | ChemSpiderID_Comment = | ChemSpiderID5 = | ChemSpiderIDOther = | EINECS = | EC-number = | EINECSCASNO = | UNNumber = | UNII = V6Y2T27Q1U | UNII_Ref = {{fdacite|correct|FDA}} | DrugBank = | KEGG = D03818 | KEGG_Ref = {{keggcite|correct|kegg}} | MeSHName = | ChEBI = | ChEBI_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | ChEMBL = | ChEMBL_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | RTECS = | ATCvet = | ATCCode_prefix = | ATCCode_suffix = | ATC_Supplemental = | SMILES = CC(C)C[C@H](\N=C(/O)\[C@H](C)\N=C(/O)\C[C@H](O)[C@H](CC(C)C)\N=C(/O)\[C@@H](\N=C(/O)\[C@@H](\N=C(/O)\CC(C)C)C(C)C)C(C)C)[C@@H](O)CC(=O)O | InChI = 1/C34H63N5O9/c1-17(2)12-23(37-33(47)31(21(9)10)39-34(48)30(20(7)8)38-27(42)14-19(5)6)25(40)15-28(43)35-22(11)32(46)36-24(13-18(3)4)26(41)16-29(44)45/h17-26,30-31,40-41H,12-16H2,1-11H3,(H,35,43)(H,36,46)(H,37,47)(H,38,42)(H,39,48)(H,44,45)/t22-,23-,24-,25-,26-,30-,31-/m0/s1 | StdInChI = 1S/C34H63N5O9/c1-17(2)12-23(37-33(47)31(21(9)10)39-34(48)30(20(7)8)38-27(42)14-19(5)6)25(40)15-28(43)35-22(11)32(46)36-24(13-18(3)4)26(41)16-29(44)45/h17-26,30-31,40-41H,12-16H2,1-11H3,(H,35,43)(H,36,46)(H,37,47)(H,38,42)(H,39,48)(H,44,45)/t22-,23-,24-,25-,26-,30-,31-/m0/s1 | StdInChI_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | StdInChIKey = FAXGPCHRFPCXOO-LXTPJMTPSA-N | StdInChIKey_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | Beilstein = | Gmelin = | 3DMet = }} | Section2 = {{Chembox Properties-lat |C=34 |H=63 |N=5 |O=9 | MolarMass = 685,892 | Appearance = | Density = | MeltingPt = | Melting_notes = | BoilingPt = | Boiling_notes = | LogP = | VaporPressure = | HenryConstant = | AtmosphericOHRateConstant = | pKa = | pKb = | Solubility = | SolubleOther = | Solvent = | Sheet Resistance = | Methacrylate Equiv Wt = | Bulk Conductivity = }} | Section3 = {{Chembox Structure-lat | CrystalStruct = | Coordination = | MolShape = }} | Section4 = {{Chembox Thermochemistry-lat | DeltaHc = | DeltaHf = | Entropy = | HeatCapacity = }} | Section5 = {{Chembox Pharmacology-lat | AdminRoutes = | Bioavail = | Metabolism = | HalfLife = | ProteinBound = | Excretion = | Legal_status = | Legal_US = | Legal_UK = | Legal_AU = | Legal_CA = | PregCat = | PregCat_AU = | PregCat_US = }} | Section6 = {{Chembox Explosive-lat | ShockSens = | FrictionSens = | ExplosiveV = | REFactor = }} | Section7 = {{Chembox Hazards-lat | ExternalMSDS = | EUClass = | EUIndex = | MainHazards = | NFPA-H = | NFPA-F = | NFPA-R = | NFPA-O = | RPhrases = | SPhrases = | RSPhrases = | FlashPt = | Autoignition = | ExploLimits = | LD50 = | PEL = }} | Section8 = {{Chembox Related-lat | OtherAnions = | OtherCations = | OtherFunctn = | Function = | OtherCpds = }} }} '''Pepstatin''' je [[organsko jedinjenje]], koje sadrži 34 [[atom]]a [[ugljenik]]a i ima [[Molekulska masa|molekulsku masu]] od 685,892 [[Jedinica atomske mase|''Da'']]. == Osobine == {| class="wikitable sortable" |- ! Osobina !! Vrednost |- | [[Vodonična veza|Broj akceptora vodonika]] || 14 |- | [[Vodonična veza|Broj donora vodonika]] || 8 |- | [[Geometrija molekula|Broj rotacionih veza]] || 22 |- | [[Particioni koeficijent]]<ref>{{cite doi/10.1021/jp980230o|noedit}}</ref> (''ALogP'') || 5,7 |- | [[Rastvorljivost]]<ref>{{cite pmid|11749573|noedit}}</ref> (''logS'', log(''mol/L'')) || -8,9 |- | [[Polarna površina molekula|Polarna površina]]<ref>{{cite pmid|11020286|noedit}}</ref> (''PSA'', [[Ангстрем (јединица)|''Å''²]]) || 240,7 |} == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin}} * {{Clayden1st}} * {{March6th}} * {{Katritzky2nd}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Portal-lat|Hemija}} {{Commonscat-lat|Pepstatin}} * {{PubChemInCheKey|FAXGPCHRFPCXOO-LXTPJMTPSA-N|Pepstatin}} [[Kategorija:Alkoholi]] [[Kategorija:Karboksilne kiseline]] [[Kategorija:Peptidi]] 60cvv8jkjurrgizn84qtrgn9nico5n8 0 1407450 42586892 41213504 2026-05-03T01:00:56Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586892 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Crkva na Dančama.JPG|thumb|mini|Crkva sv. Marije na Dančama s pripadajućim grobljem]] '''Crkva sv. Marije na Dančama''' je zavjetna [[Dubrovnik|dubrovačka]] [[crkva]], u kojoj se nalaze vrijedna umjetnička djela. Puni naziv je '''Crkva svete Marije od milosti'''. Nalazi se na [[Danče|Dančama]], dijelu grada Dubrovnika, dvjestotinjak metara udaljenog od stare gradske jezgre. Početkom [[15. stoljeće|15. stoljeća]], na tom prostoru bila je prva [[karantena]] (lazareti) u svijetu. U crkvi [[Sveta Marija|sv. Marije]], koja je sagrađena [[1457]]. godine, nalaze se najljepše slike dubrovačkih starih majstora: "Poliptih" [[Lovro Dobričević|Lovre Dobričevića]] na glavnom oltaru i "Poliptih" [[Nikola Božidarević|Nikole Božidarevića]]. Kraj crkve je [[samostan]]ski kompleks i ostaci lazareta. Prema starom običaju, časne sestre iz samostana pozdravljaju mahanjem i zvonjenjem, [[brod]]ove koji prolaze <ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.tzdubrovnik.hr/what_to_see.php?box=9&id_main=82&id=127 |access-date=2014-05-26 |archivedate=2009-02-27 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090227002242/http://www.tzdubrovnik.hr/what_to_see.php?box=9 |deadurl=yes }}</ref>. Godine [[2007]]. u Dubrovniku, svečano je proslavljeno 550. godina postojanja crkve. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|St. Mary church and monastery at Danče}} * [http://galerija.fer.hr/izlozba09/lovrodob.htm Slika Lovre Dobričevića: "Poliptih" iz crkve sv. Marije na Dančama] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070610063759/http://galerija.fer.hr/izlozba09/lovrodob.htm |date=2007-06-10 }} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Crkve u Dubrovniku|Marija]] [[Kategorija:Katoličke crkve u Hrvatskoj|Marija]] [[Kategorija:Gotičke crkve|Marija]] 3q4hahk1ef9dyr8u9owvppn1v8rlt9a 0 1409229 42586963 4802819 2026-05-03T09:11:22Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Voz]] 42586963 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Voz]] ga80cnmsdan8n9s084bk6ly23rmc38a 0 1431311 42586828 42458241 2026-05-02T15:30:15Z SrpskiAnonimac 101643 42586828 wikitext text/x-wiki '''Oružane snage Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije''' ('''OS SFRJ'''), bila su jedinstvena [[oružana sila]] [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]] u sustavu općenarodne odbrane čiji je osnovni zadatak bio štititi nezavisnost, suverenitet, cjelokuponost teritorija i Ustavom utvrđeno društveno uređenje zemlje. Bile su nositelj [[oružana borba|oružane borbe]].<ref name="VL">Borislav Ratković, gl. ur.; Petar Petrović, ur., ''Vojni leksikon'', Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1981., str. 372.</ref> Činile su ih dvije komponente: * '''[[Jugoslavenska narodna armija]]''' ('''JNA''') - operativni dio<ref name="VL"/> * '''[[Teritorijalna odbrana]]''' ('''TO''') - kontrola teritorija, strategijska pričuva u operativnom djelu na izabranim smjerovima<ref name="VL"/> Organiziranje i pripremanje Oružanih snaga za uspješnu obranu zemlje je bio sastavni dio sveukupnih priprema društva za spriječavanje agresije, oružanu borbu i općenarodni otpor u slučaju agresije. Za organiziranje i pripremanje Oružanih snaga bile su odgovorne sve Društveno političke zajednice (DPZ), Mjesne zajednice (MS) Organizacije udruženog rada (OUR) i druge organizacije u okviru prava i dužnosti utvrđenih [[Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1974)|Ustavom SFR Jugoslavije]] i Zakonom o narodnoj obrani. Jedinstvo i nedjeljivost Oružanih snaga bilo je osigurano jedinstvenim klasnim i političkim ciljevima, jedinstvenom doktrinom i strategijom oružane borbe, vrhovnim komandovanjem i rukovođenjem.<ref name="VL"/> == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{Cite book|last=Ratković|first=Borislav|title=Vojni leksikon|year=1981|publisher=Vojno izdavački zavod|location=Beograd|isbn=|ref=harv}} [[Kategorija:Oružane snage SFR Jugoslavije| ]] [[Kategorija:Oružane snage Jugoslavije| ]] [[Kategorija:Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]] [[Kategorija:Vojska po državama|Jugoslavija]] 5wx6f451setis6kcitbp10qgx01ig7k 0 1451492 42586956 42439400 2026-05-03T09:08:57Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586956 wikitext text/x-wiki {{Infokutija naselje | ime = Deçani | drugo_ime = Opština Dečani/ Општина Дечани | službeno_ime = Komuna e Deçanit | izvorno_ime = | izvorno_ime_jezik = <!-- ISO 639-2 kod, npr. "fr" za francuski jezik. Ukoliko više od jednog, koristiti {{jezik}} --> | tip_naselja = [[Općine Kosova|Općina]] | transkripcija_jezik1 = | transkripcija_jezik1_vrsta = | transkripcija_jezik1_info = | transkripcija_jezik1_vrsta1 = | transkripcija_jezik1_info1 = | transkripcija_jezik1_vrsta2 = | transkripcija_jezik1_info2 = <!-- itd, sve do transkripcija_jezik1_vrsta6 / transkripcija_jezik1_info6 --> | transkripcija_jezik2 = | transkripcija_jezik2_vrsta = | transkripcija_jezik2_info = | transkripcija_jezik2_vrsta1 = | transkripcija_jezik2_info1 = | transkripcija_jezik2_vrsta2 = | transkripcija_jezik2_info2 = <!-- itd, sve do transkripcija_jezik2_vrsta6 / transkripcija_jezik2_info6 --> | slika_horizont = | slika_veličina = | slika_alt = | slika_opis = | slika_zastava = Flag of Deçan.png | zastava_alt = | zastava_okvir = | zastava_link = | slika_grb = Stema e Komunës Deçan.svg | grb_alt = | grb_veličina = | grb_link = | grb_vrsta = | slika_štit = | štit_alt = | etimologija = | nadimak = | moto = | slika_mapa = Deçan in Kosovo 2018.svg | mapa_alt = | opis_mape = Općina Gjakova na karti Kosova | marker_mapa = | marker_mapa_alt = | marker_mapa_opis = | marker_mapa_veličina = | marker_oznaka_pozicija = | marker_reljef = <!-- uneti „1” (bez navodnika) za prikaz reljefne mape umesto administrativne. Za neke države je moguće uneti i druge brojeve za prikaze drugačijih mapa --> | koordinate = <!-- {{coord|uneti latitudu|uneti longitudu|region:uneti dvoslovni kod države|display=inline,title}} --> | koordinate_vrsta = | koordinate_napomene = | podjela_vrsta = Država | podjela_ime = {{flag|Kosovo}} | podjela_vrsta1 = [[Okruzi Kosova|Okrug]] | podjela_ime1 = [[Gjakova (okrug)|Gjakova]] | osnivanje_naslov = | osnivanje_datum = | osnivanje_naslov1 = <!-- parametri idu do osnivanje_naslov7 --> | osnivanje_datum1 = <!-- parametri idu do osnivanje_datum7 --> | ugašen_naslov = <!-- za bivše gradove --> | ugašen_datum = | osnivač = | sjedište_vrsta = | sjedište = [[Deçani]] | vlada_napomene = | vlada_vrsta = | vladajuće_tijelo = | vođa_stranka = | vođa_titula = Načelnik | vođa_ime = [[Bashkim Ramosaj]] | vođa_titula1 = <!-- parametri idu do vođa_titula4 --> | vođa_ime1 = <!-- parametri idu do vođa_ime4 --> | površina_ukupno = 180 | površina_zemlje = | površina_vode = | površina_urban = | površina_rural = | površina_metro = | površina_vode_procenat = | površina_rang = | površina_blank1_naslov = | površina_blank1 = | površina_blank2_naslov = | površina_blank2 = | površina_napomene = | površina_urban_napomene = <!-- <ref> </ref> --> | površina_rural_napomene = <!-- <ref> </ref> --> | površina_metro_napomene = <!-- <ref> </ref> --> | površina_napomena = | dužina_km = | širina_km = | dimenzije_napomene = | nadmorska_visina = | visina_napomene = | stanovništvo_datum = [[2011.]] | stanovništvo_ukupno = 40019 | stanovništvo_urban = | stanovništvo_rural = | stanovništvo_metro = | stanovništvo_blank1 = | stanovništvo_blank2 = | stanovništvo_napomena = | stanovništvo_demonim = | stanovništvo_napomene = | vremenska_zona = [[CET]] | vremenska_zona_DST = [[CEST]] | utc_pomak = +1 | utc_pomak_DST = +2 | utc_pomak2 = <!-- parametri idu do utc_pomak5 --> | utc_pomak2_DST = <!-- parametri idu do utc_pomak5_DST --> | poštanski_broj_vrsta = | poštanski_broj = 51000 | pozivni_broj_vrsta = | pozivni_broj = <!-- ili |pozivni_brojevi --> | registarska_oznaka_vrsta = | registarska_oznaka = 03 | iso_kod = | veb-sajt = {{URL|https://kk.rks-gov.net/decan/|kk.rks-gov.net}} | napomene = }} '''Deçani''' ({{jez-al|Komuna e Deçanit}}; {{jez-sh|Dečani}}, Општина Дечани), [[općine Kosova|općina]] na [[Kosovo|Kosovu]] koja se nalazi u sklopu [[Gjakova (okrug)|Gjakovačkog okruga]]. Sjedište općine [[Deçani|istoimeni]] je grad. Površina općine je 180 km². U općini, po rezultatima popisa stanovništva iz [[2011.]] godine na Kosovu, živi 40,019 stanovnika. == Naselja == U sklopu općine Gjakova nalaze se sljedeća naselja: {| class="wikitable sortable" width=45% !rowspan=2| Naselje !colspan=2| [[Srpskohrvatski]] naziv !rowspan=2| Broj stanovnika<br>{{small|([[2011.]])}} |- ! [[Latinica]] ! [[Ćirilica]] |- ! [[Baballoqi]] | {{center|Babaloć}} | {{center|Бабалоћ}} | {{center|1,598}} |- ! [[Belegu]] | {{center|Beleg}} | {{center|Белег}} | {{center|826}} |- ! [[Bellea]] | {{center|Belaje}} | {{center|Белаје}} | {{center|8}} |- ! [[Carrabregu i Epërm]] | {{center|Gornji Crnobreg}} | {{center|Горњи Црнобрег}} | {{center|1,446}} |- ! [[Carrabregu i Poshtëm]] | {{center|Donji Crnobreg}} | {{center|Доњи Црнобрег}} | {{center|2,059}} |- ! [[Dashinoci]] | {{center|Dašinovac}} | {{center|Дашиновац}} | {{center|299}} |- ! [[Deçani]] | {{center|Dečani}} | {{center|Дечани}} | {{center|3,803}} |- ! [[Drenoci (Deçani)|Drenoci]] | {{center|Drenovac}} | {{center|Дреновац}} | {{center|1,046}} |- ! [[Duboviku]] | {{center|Dubovik}} | {{center|Дубовик}} | {{center|1,060}} |- ! [[Dubrava (Deçani)|Dubrava]] | {{center|Dubrava}} | {{center|Дубрава}} | {{center|278}} |- ! [[Gllogjani]] | {{center|Glođane}} | {{center|Глођане}} | {{center|984}} |- ! [[Gramaçeli]] | {{center|Gramočelj}} | {{center|Грамочељ}} | {{center|1,097}} |- ! [[Hulaj]] | {{center|Huljaj}} | {{center|Хуљај}} | {{center|158}} |- ! [[Irzniqi]] | {{center|Rznić}} | {{center|Рзнић}} | {{center|1,739}} |- ! [[Isniqi]] | {{center|Istinić}} | {{center|Истинић}} | {{center|3,871}} |- ! [[Kodralia]] | {{center|Kodralija}} | {{center|Кодралија}} | {{center|808}} |- ! [[Lëbusha]] | {{center|Ljubuša}} | {{center|Љубуша}} | {{center|1,145}} |- ! [[Lloqani]] | {{center|Loćane}} | {{center|Лоћане}} | {{center|499}} |- ! [[Lluka e Epërme]] | {{center|Gornja Luka}} | {{center|Горња Лука}} | {{center|1,451}} |- ! [[Lluka e Poshtme]] | {{center|Donja Luka}} | {{center|Доња Лука}} | {{center|506}} |- ! [[Lumbardhi]] | {{center|Ljumbarda}} | {{center|Љумбарда}} | {{center|717}} |- ! [[Mazniku]] | {{center|Maznik}} | {{center|Мазник}} | {{center|447}} |- ! [[Papiqi]] | {{center|Papić}} | {{center|Папић}} | {{center|Папић174}} |- ! [[Pobërgja]] | {{center|Pobrđe}} | {{center|Побрђе}} | {{center|1,314}} |- ! [[Pozhari]] | {{center|Požar}} | {{center|Пожар}} | {{center|424}} |- ! [[Prapaqani]] | {{center|Prapaćane}} | {{center|Препаћане}} | {{center|740}} |- ! [[Prekolluku]] | {{center|Prekoluka}} | {{center|Преколука}} | {{center|288}} |- ! [[Prejlep]] | {{center|Prilep}} | {{center|Прилеп}} | {{center|2,165}} |- ! [[Rastavica]] | {{center|Rastavica}} | {{center|Раставица}} | {{center|1,238}} |- ! [[Ratishi i Epërm]] | {{center|Gornji Ratiš}} | {{center|Горњи Ратиш}} | {{center|210}} |- ! [[Ratishi i Poshtëm]] | {{center|Donji Ratiš}} | {{center|Доњи Ратиш}} | {{center|560}} |- ! [[Sllupi]] | {{center|Slup}} | {{center|Слуп}} | {{center|338}} |- ! [[Strellca e Epërme]] | {{center|Gornji Streoc}} | {{center|Горњи Стреоц}} | {{center|3,347}} |- ! [[Strellca e Poshtme]] | {{center|Donji Streoc}} | {{center|Доњи Стреоц}} | {{center|2,114}} |- ! [[Shaptej]] | {{center|Šaptelj}} | {{center|Шаптељ}} | {{center|591}} |- ! [[Vokshi]] | {{center|Vokša}} | {{center|Вокша}} | {{center|570}} |- ! [[Vranoci i Vogël]] | {{center|Mali Vranovac}} | {{center|Мали Врановац}} | {{center|101}} |} == Stanovništvo == {{Populacije kroz historiju |footnote = Izvori:<ref name="einwohner">{{cite web|url=http://pop-stat.mashke.org/kosovo-census-ks.htm|title=Kosovo censuses|work=pop-stat.mashke.org|access-date=2017-10-09|language=en|archive-date=2015-05-05|archive-url=https://web.archive.org/web/20150505232018/http://pop-stat.mashke.org/kosovo-census-ks.htm}}</ref> |title = Populacija<br>kroz historiju |percentages = |[[1948.]]|17840 |[[1953.]]|19223 |[[1961.]]|22230 |[[1971.]]|27478 |[[1981.]]|35577 |[[1991.]]|42898 |[[2011.]]|40019 }} Prema službenom popisu stanovništva iz [[2011.]] godine, općina Gjakova imala je 40,019 stanovnika. Etnički sastav je sljedeći:<ref>{{Cite web |url=http://pop-stat.mashke.org/kosovo-ethnic-loc2011.htm |title=Etnička struktura nakon popisa 2011. |access-date=2024-09-02 |archive-date=2026-02-18 |archive-url=https://web.archive.org/web/20260218124455/http://pop-stat.mashke.org/kosovo-ethnic-loc2011.htm |url-status=dead }}</ref> {{Grafikon postoci |izvor= |širina=400px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[2011.]] |pozadina=#ddd |pozicija= |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Albanci]]|red|39,402|98.46}} {{Vrsta sa postotkom|[[Egipćani (Balkan)|Egipćani]]|orange|393|0.98}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bošnjaci]]|purple|60|0.15}} {{Vrsta sa postotkom|[[Aškalije]]|green|42|0.11}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|orange|33|0.08}} {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|blue|3|0.01}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|purple|1|0.00}} {{Vrsta sa postotkom|Ostalo|grey|83|0.21}} }} == Reference == {{reflist}} {{Općina Deçani}} {{Okrug Gjakova}} {{Općine Kosova}} {{Authority control}} [[Kategorija:Općine Kosova|Deçani]] [[Kategorija:Okrug Gjakova]] 4xiqwawhd1lcp3ykcdadmmaov0ulhe5 0 1453096 42586995 42353827 2026-05-03T11:28:45Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586995 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Dobrošte |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Dobrošte}}</small> |grb = |slika = Sv. Jovan Krstitel Dobrošte 02.jpg |opis_slike = Crkva Sv. Jovana Krstitelja u Dobroštu |opština = Tearce |populacija = 3.549 |nadm visina = 550 |gšir = 42.1033 |gduž = 21.0778 |pozivni broj = +389 (0)44 |poštanski kod = 1211 |registarska oznaka =TE }} '''Dobrošte''' ({{jez-mak|Dobrošte}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u severnom delu države. Dobrošte pripada [[Opština Tearce|opštini Tearce]]. ==Prirodni uslovi== Naselje Dobrošte je smešteno u severnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg većeg grada, [[Tetovo|Tetova]], naselje je udaljeno 15&nbsp;km severno. Dobrošte se nalazi u donjem delu istorijske oblasti [[Polog]]. Naselje je položeno na severozapadnom obodu [[Pološko polje|Pološkog polja]]. Istočno od naselja pruža se [[polje]], a zapadno se izdiže [[Šar-planina]]. Nadmorska visina naselja je približno 550 metara. Klima u naselju je [[umereno kontinentalna klima|umereno kontinentalna]]. == Historija == ==Stanovništvo== Dobrošte je prema poslednjem popisu iz [[2002.]] godine imalo 3.549 stanovnika. Pretežno stanovništvo u naselju su [[Albanci]] (89%), a u manjini su etnički [[Makedonci]] (10%). Većinska veroispovest je [[islam]], a manjinska [[pravoslavlje]]. == Povezano == *[[Opština Tearce]] ==Izvori== * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == {{Commonscat|Dobrošte}} * [http://www.tearce.gov.mk www.tearce.gov.mk Zvanična stranica opštine Tearce] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071214225834/http://www.tearce.gov.mk/ |date=2007-12-14 }} {{Opština Tearce}} [[Kategorija:Opština Tearce]] g33ry5nc9w0bv0efe0nr5s9qgr4p9gh 0 1454301 42586838 42291818 2026-05-02T16:16:16Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586838 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje3|Cera (Unešić)}} {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Cera |izvorno_ime = {{jez-mak|Cera}} |slika = |opis_slike = |opština = Makedonska Kamenica |populacija = 379 |nadm visina = 1.040 |gšir = 42.0594 |gduž = 22.5086 |pozivni broj = 033 |poštanski kod = 2304 |registarska oznaka = KO }} '''Cera''' ({{jez-mak|Cera}}) je naselje u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u istočnom delu države. Cera je u sastavu [[Opština Makedonska Kamenica|opštine Makedonska Kamenica]]. == Prirodni uslovi == Cera je smeštena u istočnom delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg grada, [[Delčevo|Delčeva]], naselje je udaljeno 30 kilometara zapadno. Naselje Cera se nalazi u istorijskoj oblasti [[Pijanec]]. Naselje se razvilo visoko, na južnim visovima [[Osogovske planine|Osogovskih planina]]. Nadmorska visina naselja je približno 1.040 metara. Mesna klima je [[planinska klima|planinska]] zbog znatne nadmorske visine. == Stanovništvo == Cera je prema poslednjem popisu iz [[2002.]] godine imala 379 stanovnika. Pretežno stanovništvo u naselju su etnički [[Makedonci]] (100%). Većinska veroispovest mesnog stanovništva je [[pravoslavlje]]. == Izvori == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.MakedonskaKamenica.gov.mk www.MakedonskaKamenica.gov.mk Zvanična stranica opštine Makedonska Kamenica] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090615160607/http://www.makedonskakamenica.gov.mk/ |date=2009-06-15 }} {{Opština Makedonska Kamenica}} [[Kategorija:Opština Makedonska Kamenica]] aofw0yrkdh2ap7fkbta6as9m5a5evu7 0 1454312 42586891 42503686 2026-05-03T00:15:08Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586891 wikitext text/x-wiki {{Drugo značenje3|Crešnjevo (Makedonski Brod)}} {{Naseljeno mesto u Makedoniji-lat |mesto = Crešnjevo |izvorno_ime = <small>{{jez-mak|Crešnevo}}</small> |grb = |slika = Поглед на Црешнево 4.jpg |opis_slike = |opština = Čaška |populacija = 8 |nadm visina = 840 |gšir = 41.6339 |gduž = 21.4889 |pozivni broj = (+389) 043 |poštanski kod = 1415 |registarska oznaka = VE }} '''Crešnjevo'''<ref>[http://books.google.rs/books?id=hi1IAAAAMAAJ&q=%D0%A6%D1%80%D0%B5%D1%88%D1%9A%D0%B5%D0%B2%D0%BE&dq=%D0%A6%D1%80%D0%B5%D1%88%D1%9A%D0%B5%D0%B2%D0%BE&hl=en&sa=X&ei=qRtCUYfTAcfYOeujgOAJ&ved=0CCoQ6AEwAA Građa za istoriju makedonskog naroda] (1979), Arhiv Srbije, str. 498.</ref> ({{jez-mak|Crešnevo}}) naselje je u [[Republika Makedonija|Republici Makedoniji]], u središnjem države. Crešnjevo pripada [[Opština Čaška|opštini Čaška]]. == Prirodni uslovi == Crešnjevo je smešteno u središnjem delu [[Republika Makedonija|Republike Makedonije]]. Od najbližeg većeg grada, [[Veles (grad)|Velesa]], naselje je udaljeno 45&nbsp;km jugozapadno. Naselje Crešnjevo se nalazi u istorijskoj oblasti [[Azot (reka)|Azot]]. Naselje je smešteno iznad doline reke [[Babuna (reka)|Babune]]. Severno od naselja izdiže se planina [[Jakupica]]. Nadmorska visina naselja je približno 840 metara. Mesna klima je [[planinska klima|planinska]] zbog znatne nadmorske visine. == Historija == == Stanovništvo == Crešnjevo je prema poslednjem popisu iz [[2002.]] godine imalo 8 stanovnika. Pretežno stanovništvo u naselju su etnički [[Makedonci]] (100%). Većinska veroispovest je [[pravoslavlje]]. == Povezano == * [[Opština Čaška]] == Reference == {{reflist}} == Literatura == * [http://www.stat.gov.mk/publikacii/knigaX.pdf Popis u Makedoniji 2002. - Knjiga 10.] == Vanjske veze == * [http://www.caska.gov.mk www.caska.gov.mk Zvanična stranica opštine Čaška] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210227071007/https://caska.gov.mk/ |date=2021-02-27 }} {{Opština Čaška}} [[Kategorija:Opština Čaška]] 8wi08od4om1k60za76ma63f57c3d7l4 0 1469078 42586938 42412930 2026-05-03T08:55:00Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Rijeci]] na [[Univerzitet u Rijeci]]: Prema raspravi na Pijaci 42412930 wikitext text/x-wiki {{Infokutija univerzitet | naziv = Sveučilište u Rijeci | izvorni_naziv = | drugi_naziv = | latinski = Universitas Studiorum Fluminensis | logo = Sveučilište u Rijeci logo.png | logo_širina = 100px | logo_opis = Logo sveučilišta | slika = Rektorat Sveucilista u Rijeci 040408 1.jpg | slika_širina = 250px | slika_opis = Rektorat Sveučilišta u Rijeci | moto = | moto_sh = | osnivač = | osnivanje = {{Start date and years ago|1973|5|17|df=y}} | zatvaranje = | bivši_naziv = | reg_baštine = | vrsta = javno | krovna_instit = | religija = | akad_pripadnost = | fakulteti = 11 | visoke_škole = | jezik = | slobodna_oznaka = | slobodan_opis = | izdatak = | budžet = | rektor = [[Snježana Prijić-Samaržija]] | prorektor = | dekan = | prodekan = | direktor = | vođa_titula = | vođa = | akad_osoblje = | admin_osoblje = 927 | studenti = 17.308 | dodiplomci = | diplomci = | doktoranti = | ostali = | boje = | sportovi = | nadimak = | maskota = | udruženja = [[Asocijacija univerziteta Evrope|AUE]] | sjedište = Trg braće Mažuranića | grad = [[Rijeka]] | pokrajina = [[Primorsko-goranska županija]] | država = {{flagcountry|HRV}} | kampus = | lok_karta = | alt_karta = | širina-st = 45 | širina-min = 19 | širina-sek = 40 | širina-oznaka = N | dužina-st = 14 | dužina-min = 26 | dužina-sek = 27 | dužina-oznaka = E | lok_karta_opis = | mrežno_mjesto = [http://www.uniri.hr/ www.uniri.hr] | fusnote = }} '''Sveučilište u Rijeci''' ([[latinski jezik|latinski]] ''Universitas studiorum Fluminensis''), drugo je po starosti [[sveučilište]] s neprekidnim djelovanjem u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] čije se sjedište nalazi u [[Rijeka|Rijeci]], dok su [[fakultet]]i smješteni u gradovima [[Hrvatsko primorje|Primorja]], [[Lika|Like]] i sjeveroistočne [[Istra|Istre]]. == Historija == Moderno Sveučilište u Rijeci osnovano je [[17. svibnja]] [[1973.]] godine čime je nastavljen kontinuirani razvoj i višestoljetna tradicija visokoga školstva u Rijeci čiji se početak datira u [[1632.]] godinu kada se na Isusovačkom kolegiju počela predavati [[moralna teologija]]. Prvi plod djelovanja [[isusovci|isusovaca]] u Rijeci nastao je [[23. studenog]]a [[1627.]] kada počinje s radom Isusovačka gimnazija. Iste je godine osnovana i vlastita knjižnica čiju tradiciju danas nastavlja [[Sveučilišna knjižnica u Rijeci]], o čemu svjedoči najstariji ekslibris knjižnice Kolegija.<ref name="najstariji ekslibris knjižnice Kolegija">[http://crolist.svkri.uniri.hr/cgi-bin/unilib.cgi?form=D1980817012]</ref> Poveljom kralja [[Ferdinand II., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda II.]] od [[31. srpnja]] [[1633.]] godine učenici isusovačkog kolegija dobivaju građanska prava i povlastice koje su imali članovi [[akademija|akademije]] ili [[Sveučilište u Grazu|sveučilišta u Grazu]], [[Sveučilište u Beču|Beču]] i drugdje u [[Europa|Europi]]. [[Filozofski fakultet u Rijeci|Filozofski fakultet]] otvoren je [[1726.]] kao studij u trajanju od dvije godine. Teološki studij od [[1632.]] godine održava nastavu uz prekide, a od [[1728.]] redovito. Od [[1773.]] do [[1780.]] godine u Rijeci djeluje javna [[Kraljevska akademija u Rijeci|Kraljevska akademija]]. == Razvoj modernog sveučilišta == Moderno sveučilište u Rijeci razvija se poslije [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], posebice nakon reformi [[Stipe Šuvar]]a. Prva pomorska škola na istočnoj obali [[Jadransko more|Jadranskoga mora]] osnovana je u [[Bakar (grad)|Bakru]] [[1849.]], a neznatno kasnije i pomorske škole u Malom Lošinju, Dubrovniku, Zadru i Splitu. Viša pomorska škola osnovana je [[1949.]],<ref>Uredba o osnivanju i radu Više pomorske škole u Rijeci, Sl. l. FNRJ, 29/1949. od 6. travnja 1949.</ref> a Pomorski fakultet [[1978.]] godine. Viša pomorska škola u Rijeci je tek republičkim ''Zakonom o višim pomorskim školama'' iz [[1959.]] stavljena pod nadzor [[NR Hrvatska|NR Hrvatske]]; do tad je bila pod izravnim [[FNRJ|saveznim]] nadzorom. Sveučilište u Rijeci trenutačno čini devet [[fakultet]]a, jedna [[umjetnička akademija]], tri [[sveučilišni odjel|sveučilišna odjela]], [[sveučilišna knjižnica]] i [[studentski centar]]. ==Sastavnice== Sastavnice Sveučilišta u Rijeci su: * [[Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci|Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci]] * [[Ekonomski fakultet u Rijeci]] * [[Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji]] * [[Filozofski fakultet u Rijeci]] * [[Građevinski fakultet u Rijeci]] * [[Medicinski fakultet u Rijeci]] * [[Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci|Odjel za biotehnologiju]] * [[Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci|Odjel za fiziku]] * [[Odjel za informatiku Sveučilišta u Rijeci|Odjel za informatiku]] * [[Odjel za matematiku Sveučilišta u Rijeci|Odjel za matematiku]] * [[Pomorski fakultet u Rijeci]] * [[Pravni fakultet u Rijeci]] * [[Tehnički fakultet u Rijeci]] * [[Učiteljski fakultet u Rijeci]] ** Područni studij Učiteljskog fakulteta u Gospiću Centri i zajedničke službe: * [[Centar za studije]] * [[Centar za napredno računanje i modeliranje]] * [[Centar za mikro i nano znanosti i tehnologije]] * [[Centar za učenje i poučavanje]] * [[Sveučilišni savjetovališni centar]] * Služba zaštite na radu == Rektori == * Zorislav Sapunar (1973–1976) * Zoran Kompanjet (1976–1978) * Josip Deželjin (1978–1980) * Slobodan Marin (1980–1984) * Predrag Stanković (1984–1986) * Mirko Krpan (1986–1989) * Petar Šarčević (1989–1991) * Elso Kuljanić (1991–1993) * [[Katica Ivanišević]] (1993–1998) * Danilo Pavešić (1998–1999) * Josip Brnić (1999–2000) * [[Daniel Rukavina]] (2000–2009) * [[Pero Lučin]] (2009–2017) * Snježana Prijić-Samaržija (od 2017) == Povezano == * [[Udruga studenata povijesti "Malleus"]] * [[Sveučilište Jurja Dobrile u Puli]] * [[Lista sveučilišta u Hrvatskoj]] == Reference == {{izvori}} == Literatura == * Lenac, Zdravko. <small>(gl. ur.)</small> ''Sveučilište u Rijeci'', 4. izd., Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 2009., {{ISBN|978-953-96970-6-6}} == Vanjske veze == {{Commonscat|University of Rijeka}} * [http://www.uniri.hr Mrežne stranice Sveučilišta u Rijeci] * [http://smotra.uniri.hr Online smotra Sveučilišta u Rijeci] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130115230227/http://smotra.uniri.hr/ |date=2013-01-15 }} {{Hrvatska sveučilišta}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Sveučilište u Rijeci| ]] [[Kategorija:Nastanci 1973.]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj|Rijeka]] [[Kategorija:Asocijacija univerziteta Evrope|Rijeka]] [[Kategorija:Obrazovanje u Rijeci]] 6yx95vx207omxrqb14gdiih0xusqlr0 0 1469618 42586942 40990155 2026-05-03T08:56:05Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Splitu]] na [[Univerzitet u Splitu]]: Prema raspravi na Pijaci 40990155 wikitext text/x-wiki {{Infokutija univerzitet | naziv = Sveučilište u Splitu | izvorni_naziv = | drugi_naziv = | latinski = Universitas Studiorum Spalatensis | logo = Sveučilište u Splitu logo.gif | logo_širina = 100px | logo_opis = Logo sveučilišta | slika = Hauptgebäude Univ Split.jpg | slika_širina = 250px | slika_opis = Zgrada Sveučilišta u [[Split]]u | moto = | moto_sh = | osnivač = | osnivanje = {{Start date and years ago|1974|6|15|df=y}} | zatvaranje = | bivši_naziv = | reg_baštine = | vrsta = javno | krovna_instit = | religija = | akad_pripadnost = | fakulteti = 14 | visoke_škole = | jezik = | slobodna_oznaka = | slobodan_opis = | izdatak = | budžet = | rektor = [[Šimun Anđelinović]] | prorektor = | dekan = | prodekan = | direktor = | vođa_titula = | vođa = | akad_osoblje = | admin_osoblje = | studenti = ~25.000 | dodiplomci = | diplomci = | doktoranti = | ostali = | boje = | sportovi = | udruženja = [[Asocijacija univerziteta Evrope|AUE]] | maskota = | sjedište = Livanjska 5 | grad = [[Split]] | pokrajina = [[Splitsko-dalmatinska županija]] | država = {{flagcountry|HRV}} | kampus = | lok_karta = Split | alt_karta = | širina-st = 43 | širina-min = 30 | širina-sek = 44 | širina-oznaka = N | dužina-st = 16 | dužina-min = 26 | dužina-sek = 30 | dužina-oznaka = E | lok_karta_opis = Sveučilišno sjedište na karti [[Split]]a | mrežno_mjesto = [http://www.unist.hr/ www.unist.hr/] | fusnote = }} '''Sveučilište u Splitu''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Universitas studiorum Spalatensis''), [[hrvatska]] [[obrazovanje|visokoobrazovna]] ustanova sa sjedištem u [[Split]]u, utemeljena [[15. lipnja]] [[1974.]] godine. Rektor Sveučilišta u Splitu je prof. dr. sc. [[Šimun Anđelinović]], inače redoviti profesor na [[Medicinski fakultet u Splitu|Medicinskom fakultetu u Splitu]] i šef patologije u [[KBC Split]]. Osnivanjem Sveučilišta u Splitu u njegov su sastav ušle ustanove koje su već ranije ostvarivale stručno-znanstveno djelovanje u Gradu. Osnivanjem [[Sveučilište u Zadru|Sveučilišta u Zadru]] [[2003]]. godine u njegov su sastav uključeni [[Filozofski fakultet u Zadru]], Visoka učiteljska škola u Zadru i Studentski centar u Zadru koji su do tada bili u sastavu Sveučilišta u Splitu. Godine [[2001]]. osnovan je Odjel za humanističke znanosti kao preteća budućeg splitskog [[Filozofski fakultet u Splitu|Filozofskog fakulteta]] (osnovanog [[2005]].). == Sastavnice == === Visoka učilišta === * [[Ekonomski fakultet u Splitu|Ekonomski fakultet]] * [[Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu|Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje]] (FESB) * [[Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu|Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije]] (FGAG) * [[Filozofski fakultet u Splitu|Filozofski fakultet]] * [[Katolički bogoslovni fakultet u Splitu|Katolički bogoslovni fakultet]] * [[Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu|Kemijsko-tehnološki fakultet]] * [[Kineziološki fakultet u Splitu|Kineziološki fakultet]] * [[Medicinski fakultet u Splitu|Medicinski fakultet]] * [[Pomorski fakultet u Splitu|Pomorski fakultet]] * [[Pravni fakultet u Splitu|Pravni fakultet]] * [[Prirodoslovno-matematički fakultet u Splitu|Prirodoslovno-matematički fakultet]] /PMF/ * [[Sveučilišni odjel zdravstvenih studija]] * [[Umjetnička akademija u Splitu|Umjetnička akademija]] === Sveučilišni studijski centri === * [[Sveučilišni studijski centar za stručne studije u Splitu|Sveučilišni studijski centar za stručne studije]] * [[Sveučilišni odjel za studije mora]] * [[Sveučilišni studijski centar za forenzične znanosti]] * [[Međusveučilišni studij mediteranske poljoprivrede]] === Ostale sastavnice Sveučilišta === * [[Centar za unaprjeđenje kvalitete]] * [[Studentski centar Split]] * [[Sveučilišna knjižnica u Splitu]] * [[Sveučilišni zbor Vox Animae]] * [[Interdisciplinarni centar za naprednu znanost i tehnologiju Sveučilišta u Splitu]] * [[Centar za znanstveno računanje]] == Rektori kroz povijest == * [[Dinko Foretić]] [[1975]].-[[1978]]. * [[Pavao Domančić]] [[1978]].-[[1980]]. * [[Anton Afrić]] [[1980]].-[[1982]]. * [[Ivo Borković]] [[1982]].-[[1984]]. * [[Milojko Ćišić]] [[1984]].-[[1987]]. * [[Stjepan Lipanović]] [[1987]].-[[1989]]. * [[Josip Lovrić]] [[1989]].-[[1992]]. * [[Dražen Štambuk]], prorektor na funkciji rektora [[1992]].-[[1993]]. * [[Petar Slapničar]] [[1994]].-[[1998]]. * [[Ivo Babić]] [[1998]].-[[2002]]. * [[Ivan Pavić]] [[2002]].-[[2014]]. * [[Šimun Anđelinović]] [[2014]].-... == Galerija == <gallery> Datoteka:Wirtschaftswiss Fakultät Split.jpg|Ekonomski fakultet Datoteka:Katholisch-Theologische Fakultät Split.jpg|Katolički bogoslovni fakultet Datoteka:Medizinische Fakultät Split.jpg|Medicinski fakultet Datoteka:Philosophische Fakultät Split.jpeg|PMF i učiteljski Datoteka:Split University Library.JPG|Sveučilišna knjižnica u Splitu </gallery> == Povezano == * [[Lista sveučilišta u Hrvatskoj]] == Vanjske veze == * [http://www.unist.hr Službene stranice Sveučilišta u Splitu] {{Hrvatska sveučilišta}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Sveučilište u Splitu| ]] [[Kategorija:Nastanci 1974.]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj|Split]] [[Kategorija:Asocijacija univerziteta Evrope|Split]] [[Kategorija:Obrazovanje u Splitu]] oatcv4h4altpy6fjc4d47ipu42m50tp 0 1470946 42586877 42415496 2026-05-02T23:02:28Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Hrvatsko katoličko sveučilište]] na [[Hrvatski katolički univerzitet]] 42415496 wikitext text/x-wiki [[File:Hrvatsko katoličko sveučilište ulaz u glavnu zgradu Jan 20112.jpg|thumb|250px|Hrvatsko katoličko sveučilište, glavni ulaz]] '''Hrvatsko katoličko sveučilište''' (akronim '''HKS''') je [[privatno sveučilište|privatno]] [[papinsko sveučilište]] osnovano [[2006]]. od [[Katolička crkva|Katoličke crkve]], sa sjedištem u [[Zagreb]]u.<ref>[http://www.hbk.hr/?type=clanak&ID=31 Crkvene škole i učilišta], pristupljeno 22. listopada 2012.</ref> Prvo je katoličko sveučilište u povijesti Hrvatske. Nalazi se u prostorijama bivšeg vojnog učilišta u zagrebačkom predjelu [[Črnomerec|Črnomercu]]. Latinsko ime ovog sveučilišta je ''Universitas studiorum catholica croatica''. == Historija == [[Dekret]] u kojem je odlučeno da se osnuje ovo sveučilište je ''[[Luce vera illuminata]]'' (''Istinskom svjetlošću obasjana''). Objavio ga je zagrebački nadbiskup [[Josip Bozanić]] [[3. lipnja]] [[2006.]] godine. Proradilo je akademske godine 2010./11., na dne [[4. listopada]] [[2010.]] godine. Danas na ovom sveučlištu su studiji [[povijest]]i, [[psihologija|psihologije]] i [[sociologija|sociologije]]. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.unicath.hr Hrvatsko katoličko sveučilište] {{Katoličanstvo u Hrvatskoj}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 2006.]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Rimokatolički univerziteti]] [[Kategorija:Katoličanstvo u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Obrazovanje u Zagrebu]] o4iv22ri24v3tzng5i80f2qtobnynbz 42586881 42586877 2026-05-02T23:03:17Z Aca 108187 Premješteno prema raspravi na Pijaci 42586881 wikitext text/x-wiki [[File:Hrvatsko katoličko sveučilište ulaz u glavnu zgradu Jan 20112.jpg|thumb|250px|Hrvatsko katoličko sveučilište, glavni ulaz]] '''Hrvatsko katoličko sveučilište''' (akronim '''HKS''') je [[privatno sveučilište|privatno]] [[papinsko sveučilište]] osnovano 2006. od [[Katolička crkva|Katoličke crkve]], sa sjedištem u [[Zagreb]]u.<ref>[http://www.hbk.hr/?type=clanak&ID=31 Crkvene škole i učilišta], pristupljeno 22. listopada 2012.</ref> Prvo je katoličko sveučilište u povijesti Hrvatske. Nalazi se u prostorijama bivšeg vojnog učilišta u zagrebačkom predjelu [[Črnomerec|Črnomercu]]. Latinsko ime ovog sveučilišta je ''Universitas studiorum catholica croatica''. == Historija == [[Dekret]] u kojem je odlučeno da se osnuje ovo sveučilište je ''[[Luce vera illuminata]]'' (''Istinskom svjetlošću obasjana''). Objavio ga je zagrebački nadbiskup [[Josip Bozanić]] [[3. lipnja]] [[2006.]] godine. Proradilo je akademske godine 2010./11., na dne [[4. listopada]] [[2010.]] godine. Danas na ovom sveučlištu su studiji [[povijest]]i, [[psihologija|psihologije]] i [[sociologija|sociologije]]. == Reference == {{izvori}} == Vanjske veze == * [http://www.unicath.hr Hrvatsko katoličko sveučilište] {{Katoličanstvo u Hrvatskoj}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 2006.]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Rimokatolički univerziteti]] [[Kategorija:Katoličanstvo u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Obrazovanje u Zagrebu]] dzg28lw449uk6nb8djqjhpq81r9x64q 1 1474298 42586940 41241325 2026-05-03T08:55:00Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Razgovor:Sveučilište u Rijeci]] na [[Razgovor:Univerzitet u Rijeci]]: Prema raspravi na Pijaci 5634536 wikitext text/x-wiki {{razgovor zaglavlje}} hw594haz91q2xnj4zg0tepef6uvwqr7 1 1474822 42586944 5635308 2026-05-03T08:56:05Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Razgovor:Sveučilište u Splitu]] na [[Razgovor:Univerzitet u Splitu]]: Prema raspravi na Pijaci 5635308 wikitext text/x-wiki {{razgovor zaglavlje}} hw594haz91q2xnj4zg0tepef6uvwqr7 1 1476154 42586879 29547661 2026-05-02T23:02:29Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Razgovor:Hrvatsko katoličko sveučilište]] na [[Razgovor:Hrvatski katolički univerzitet]] 29547661 wikitext text/x-wiki {{razgovor zaglavlje}} == Preusmjerenje: Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu > Hrvatsko katoličko sveučilište == {{u|Edgar Allan Poe}} ili {{u|OC Ripper}}, možete li izvršiti preusmjerenje na novi naslov u skladu s nazivom sveučilišta prema [http://www.unicath.hr/hks2015/wp-content/uploads/2014/09/Statut_HKS.pdf statutu]? --[[Korisnik:Conquistador|Conquistador]] ([[Razgovor sa korisnikom:Conquistador|razgovor]]) 09:38, 29. juna 2016. (CEST) 8tnzxepkcqkqr5wmwkjdfvheuhp8yrq 0 1479694 42586924 42581425 2026-05-03T08:04:14Z Stefanguzvica 88249 42586924 wikitext text/x-wiki {{Heroj M |didaskalija=Pavle Bastajić | slika = Pavle Bastajić.png | opis_slike=Pavle Bastajić, fotografija nastala u Beču 1924. godine | datum_rođenja =[[12. maja]] [[1890]]. | mesto_rođenja =[[Perna (Topusko)|Perna]] kraj [[Karlovac|Karlovca]] | država_rođenja ={{zastava|Austrougarska}} | datum_smrti = oko [[24. oktobra]] [[1941]]. ('''51''' god.) | mesto_smrti =[[Jasenovac]] | država_smrti ={{zas|NDH}} [[Nezavisna država Hrvatska]] |profesija=profesionalni revolucionar, [[SSSR|sovjetski]] obaveštajac |KPJ=[[1919]]. }} '''Pavle Bastajić''' ([[Perna (Topusko)|Perna]] kraj [[Karlovac|Karlovca]], 12. maja 1890 – [[Jasenovac]], oko 24. oktobra 1941), jugoslovenski revolucionar, komunistički aktivist i sovjetski obaveštajac. Bio je učesnik revolucionarnog studentskog pokreta na [[Univerzitet u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]] i atentata na [[Slavko Cuvaj|bana Cuvaja]] [[1912]]. godine, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu, te komunistički revolucionar i saradnik sovjetske obaveštajne službe od sredine 1920-ih. == Biografija == Rođen je 12. maja 1890. godine u selu Perna, u okolini Karlovca. Po nacionalnosti je bio Srbin. Oca Stanka, iz sela [[Prkos Lasinjski]], koji je bio seljak, nije se sećao, jer je umro nedugo nakon Pavlovog rođenja. Majka Marija (rođ. Dedić) bila je domaćica.<ref name="ekultura"/> Majka i Pavle su, posle smrti oca, odrastali u siromaštvu u selu [[Perna (Topusko)|Perna]], ali je seoski sveštenik primetio da se radi o pametnom dečaku i odlučio da mu pomogne. Nakon završena četiri razreda osnovne škole, sveštenik je malom Pavlu obezbedio stipendiju i upis u [[Karlovačka gimnazija|Karlovačku gimnaziju]]. Njegova majka se nadala da će, nakon završene gimnazije, upisati i bogosloviju, ali Pavla to nije zanimalo. Od [[1902]]. do [[1910]]. pohađa gimnaziju, a [[1911]]. maturira.<ref name="rkman1">[https://casopis.skd-prosvjeta.hr/od-crne-ruke-do-komunisticke-partije/ Dušan T. Rkman, "Pavle Bastajić Paja – životni put jednog revolucionara (1): Od Crne ruke do Komunističke partije", ''Prosvjeta'' br. 136 (mart 2017).]</ref> Kao gimnazijalac u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] prihvata ideje [[Svetozar Marković|Svetozara Markovića]], [[Vaso Pelagić|Vase Pelagića]] i ruskih revolucionarnih demokrata i anarhista.<ref name="krlezijana">[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1281 Pavle Bastajić] (enciklopedija Krležijana)</ref> Posle završene srednje škole, upisao je studije prava u [[Zagreb|Zagrebu]]. === Od nacionalnog do socijalnog revolucionara === Od mladosti je pripadao revolucionarno-nacionalističkom pokretu jugoslovenske omladine u Austro-Ugarskoj. Zajedno sa drugim pripadnicima revolucionarne omladine, učestvovao je u pripremi atentata na bana Cuvaja 1912. godine. Bio je poznanik atentatora [[Luka Jukić|Luke Jukića]]. U aprilu 1912. godine, Bastajić putuje u Beograd zajedno sa Jukićem i Oskarom Tartagliom. Na večeri u beogradskom hotelu "Moskva", trojac upoznaje [[Dragutin Dimitrijević Apis|Dragutina Dimitrijevića Apisa]] i [[Vojislav Tankosić|Voju Tankosića]]. Tih dana su Bastajić i Tartaglia položili zakletvu i postali članovi tajne organizacije [[Crna ruka|Ujedinjenje ili smrt]]. Od Tankosića su dobili bombe i revolver, koju su dali Jukiću, koji je odlučio da izvrši atentat.{{sfn|Horvat|2006|pp=150, 153}} Bastajić je kasnije izjavio, "Da nam je Apis rekao skačite u vodu, odmah bismo to učinili".{{sfn|Dedijer|1966|p=443}} Tri dana pred neuspešan atentat, 5. juna 1912. godine, Bastajić se na savet prijatelja, jer ih je policija već pratila, sklonio u Beograd, ali tek nakon što je predao bombe Jukiću.<ref name="rkman1"/>{{sfn|Dedijer|1966|p=444}} Tokom boravka u Beogradu, Bastajić se družio sa [[Tin Ujević|Tinom Ujevićem]], kao i sa Valerijanom i Milanom Pribićevićem, braćom [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]]. Kada su saznali da atentat nije uspeo, Bastajić je izjavio da će sam izvršiti atentat, i u tu svrhu dobio bombu i kavalerijski revolver od Milana Pribićevića. Međutim, taj plan nikada nije sproveden u delo.{{sfn|Horvat|2006|pp=156–159}} [[Datoteka:Beograd - Hotel Moskva (30011861277).jpg|thumb|350px|Hotel Moskva u Beogradu, gde se Bastajić prvi put sastao sa crnorukcima, a potom nalazio i sa Tinom Ujevićem i braćom Pribićević.]] Bastajić učestvuje kao dobrovoljac u [[Prvi balkanski rat|Prvom balkanskom ratu]], gde se bori u četi [[Vojvoda Vuk|Vojvode Vuka]] i ranjen je u glavu. Tada se proširila netačna vest da je poginuo, i njegov prijatelj Tin Ujević napisao mu je nekrolog.<ref name="rkman1"/><ref>Tin Ujević, "Slava našim mrtvima!" u Tin Ujević, ''Sabrana djela, svezak deseti: Eseji, rasprave, članci III: o politici, o ekonomiji, o sociologiji'' (Zagreb: Znanje, 1966), 83–85.</ref> Posle završetka rata odlazi u [[Lausanne|Lozanu]], gde upisuje studije sociologije i povezuje se sa [[Vladimir Gaćinović|Vladimirom Gaćinovićem]] i [[Mustafa Golubić|Mustafom Golubićem]], te postaje i član [[Mlada Bosna|Mlade Bosne]]. Bio je upućen u planove Golubića i Gaćinovića da ubiju ili [[Oskar Potiorek|Poćoreka]] ili Franca Ferdinanda.<ref>Vladimir Martelanc, ''Članki in pisma'', ur. Ravel Kodrič (Ljubljana: cf, 2023), 368.</ref> Sam Bastajić nije učestvovao na sastanku u [[Toulouse|Tuluzu]] početkom [[1914]]. godine na kom je donešena odluka da se izvrši atentat na Poćoreka (kasnije preinačena u atentat na Ferdinanda), jer se tad nalazio u [[Pariz|Parizu]], a kao siromašni student nije mogao da priušti putovanje iz Pariza u Tuluz. Međutim, bio je potpuno upućen u planove i saglasan sa njima.{{sfn|Dedijer|1966|pp=467–469}} Po tvrdnjama Bastajića, sam Gaćinović je tog proleća u Parizu počeo ozbiljno da se premišlja oko svrsishodnosti atentata, o čemu mu je više puta govorio, ali su događaji već išli svojim tokom bez njegovog upliva. Za ubistvo nadvojvode njih dvojica su saznali dok su pili kafu posle ručka u pariškom kafeu ''Panteon''.{{sfn|Dedijer|1966|pp=522–523}} Čim je izbio [[Prvi svetski rat]], Bastajić je stupio u srpsku vojsku kao dobrovoljac. Bio je jedan od [[1300 kaplara]].<ref name="jakšić">[https://znaci.org/00003/727.pdf Pavle Jakšić, ''Nad uspomenama'', tom prvi (Beograd: Rad, 1990), 81–82.]</ref> Nakon okupacije Srbije i [[Albanska golgota|prelaska preko Albanije]], Bastajić je preko [[Krf|Krfa]] i Italije dospeo nazad u Lozanu, gde je nastavio studije sociologije.<ref name="gužvica">[https://magazinplus.eu/sest-mladobosanaca-koji-su-postali-komunisti/ Stefan Gužvica, "Šest Mladobosanaca koji su postali komunisti (I deo)", ''Magazin Plus'', 29.6.2024.]</ref> Rat ga je dodatno radikalizovao ka [[Ljevica|levici]] jer je svedočio mnogim brutalnostima i iživljavanju oficira i četničkih vođa nad običnim vojnicima.<ref>Ljubo Leontić, "O Jugoslovenskom odboru u Londonu", ''Starine'', knjiga 50 (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1960), 31–32.</ref> Kao student u Švajcarskoj [[1916]]. prisustvuje [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjinovim]] predavanjima i lično ga upoznaje.<ref name="rkman2">[https://casopis.skd-prosvjeta.hr/od-komunisticke-partije-do-ustaskog-zatvora/ Dušan T. Rkman, "Pavle Bastajić Paja – životni put jednog revolucionara (2): Od Komunističke partije do ustaškog zatvora", ''Prosvjeta'' br. 137 (jun 2017).]</ref> [[1917]]. godine, Bastajić je već na [[Socijalizam|socijalističkim]], [[Republikanizam|republikanskim]] i [[Jugoslavenstvo|jugoslovenskim]] unitarističkim pozicijama. Bio je blizak i [[Anarhizam|anarhizmu]] te je bio veliki poštovalac [[Mihail Bakunjin|Bakunjina]].{{sfn|Stilinović|1969|p=81}} Aktivno se uključio u rad Studentskog udruženja "Vila" u Lozani i u njegovo ime je uputio pozdrav [[Februarska revolucija|Februarskoj revoluciji]] u Rusiji.{{sfn|Hrabak|1988|p=41}} Još uvek je bio povezan sa Mustafom Golubićem i Crnom rukom, te pomno pratio [[Solunski proces]].{{sfn|Stilinović|1969|p=80}} Iste godine je, po sopstvenim tvrdnjama, bio sa Vladimirom Gaćinovićem na njegovoj samrtnoj postelji, a već [[1918]]. godine ističe se kao jedan od glavnih švajcarskih socijalista koji vode agitaciju protiv srpske vlade i [[Jugoslavenski odbor|Jugoslovenskog odbora]], te osniva novo, radikalno studentsko udruženje "Gaćinović".{{sfn|Hrabak|1988|pp=50–51}} U leto 1918. godine javno istupa među studentima u Švajcarskoj kao jedan od glavnih pristaša jugoslovenskog federalizma.{{sfn|Hrabak|1988|pp=60–61}} Nakon što je diplomirao sociologiju u Lozani, zbog revolucionarne komunističke delatnosti švajcarska policija ga je proterala u Austriju.<ref name="rkman1"/><ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1423 Pavle Bastajić] (Hrvatski biografski leksikon)</ref> === Komunista u Beču === Od [[1920]]. godine, Bastajić se nalazio u [[Beč|Beču]] kao politički emigrant i profesionalni revolucionar. Radio je u Klubu jugoslovenskih studenata marksista i postao član [[KPJ]]. Njegov partijski drug, [[Marijan Stilinović]], ovako ga je opisao u bečkim godinama: [[Datoteka:Alserhof.jpg|thumb|250px|Kafana Alserhof na uglu Alser Straße i Skodagasse, jedno od glavnih mesta okupljanja jugoslovenskog Kluba studenata marksista u Beču.]] {{citat|A Pavle Bastajić, pijući polako crnu kavu, pali jednu cigaretu na drugu; iz džepa mu viri svezak Bakunjina na francuskom jeziku od kojeg se nikada ne odvaja. Odobrava Mustafi glavom i smije se onim svojim prodornim vranim očima. Tamnoput, jake vilice, isturenih jabučica, suh, koščat, s širokim patkastim nosom, crne kovrčave kose počešljane na razdjeljak, u crnom izlizanom odijelu koje ima već onaj tamni sjaj iznošenih godina, kordunaš iz Perne koji je učio bogosloviju u Sremskim Karlovcima, studirao pravo u Zagrebu, komitovao za vrijeme balkanskih ratova i za vrijeme prvog svjetskog rata u Srbiji, povezan sa Solunskim procesom, emigrant u Francuskoj i Švicarskoj iz koje ga protjeruju, prijatelj mnogih anarhista — taj rođeni revolucionar i vječiti konspirator, sav potamni u licu mržnjom kad se spomene [[Aleksandar I Karađorđević|Aleksandrovo]] ime: crne jake obrve kao da su se spojile u jednu debelu crnu liniju, bijeli zubi blistaju, a fascinantne oči kao da gore plamenom osvete.{{sfn|Stilinović|1969|p=81}}}} Prema [[Moni Levi|Solomonu Leviju]], Bastajić je živeo dosta bedno, hraneći se hlebom i konjskim kobasicama, te je bio potpuno posvećen propagandnom radu. Od boljševika, najviše je poštovao [[Lav Trocki|Lava Trockog]], i u startu nije voleo [[Josif Staljin|Staljina]]. Međutim, i u svojim komunističkim danima još uvek je čitao anarhističku literaturu, ne samo Bakunjina, nego i [[Petar Kropotkin|Kropotkina]], kao i ruske [[Populizam|narodnjačke mislioce]] poput Hercena i Černiševskog.<ref>Moni Levi, ''Doživljaji i susreti na stazama revolucije'' (Sarajevo: Svjetlost, 1982), 38–39.</ref> U Beču tada živi i njegov raniji poznanik Mustafa Golubić, koji takođe postaje komunista, i u ovom periodu njih dvojica postaju najbliži prijatelji. [[1924]]. godine, na poziv [[Henri Barbusse|Anrija Barbisa]], Bastajić i Golubić putuju u Pariz, gde istupaju na antiratnim mitinzima i skupovima posvećenim desetogodišnjici izbijanja Prvog svetskog rata. Po povratku u Beč, zajedno sa [[Dimitar Vlahov|Dimitrom Vlahovim]] uređuju međunarodni časopis ''La Fédération balkanique''. Po rečima sovjetskog istoričara Vladimira Turoka-Popova, koji ih je lično poznavao, Bastajić i Golubić su u časopisu raskrinkavali "podlu antinacionalnu ulogu vladajuće srpske buržoazije i kraljevskog dvora [[Karađorđevići|Karađorđevića]]".<ref>[https://inslav.ru/sites/default/files/editions/1966_mezhdunarodnye_otnoshenija_v_centraljnoj_i_vostochnoj_evrope.pdf Владимир Михайлович Турок, "Мое знакомство с революционерами и цареубийцами", u В. Д. Королюк (ur.), ''Международные отношения в Центральной и Восточной Европе и их историография'' (Москва: Наука, 1966), 168–169.]</ref> Potkraj 1924. godine, [[Miroslav Krleža]] je upoznao Bastajića za boravka u Beču, i pružio mu utočište na nekoliko dana, budući da je Bastajića tada progonila austrijska policija.<ref name="krlezijana"/> Bastajić je [[1926]]. godine bio jedan od pokretača i urednika komunističkih novina [[Srp i čekić (novine)|Srp i čekić]].<ref>Ubavka Vujošević, Branislav Gligorijević (ur.), ''Treći kongres KPJ, 17-22. maj 1926. Plenarne sednice CK KPJ, maj-septembar 1926.'' (Beograd: Izdavački centar Komunist, 1986), 485. </ref> === Sovjetski obaveštajac === [[Datoteka:La Federation balkanique.jpg|thumb|250px|Naslovna stranica lista ''La Fédération balkanique'' iz [[1929]]. godine.]] Oko [[1923]]. godine, Pavle Bastajić i Mustafa Golubić su, preko sovjetske ambasade u Beču, postali agenti INO GPU, odnosno Inostranog odeljenja Državne političke uprave [[NKVD|Narodnog komesarijata unutrašnjih dela SSSR]].<ref name="gužvica"/> 1924. su, po svemu sudeći na svoju ruku, planirali atentat na kralja Aleksandra, što je obustavljeno nakon intervencije Centralnog komiteta [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a, koji im je objasnio da se komunisti protive [[Terorizam|individualnom teroru]].<ref name="gužvica"/>{{sfn|Stilinović|1969|pp=113–114}} O njihovim planovima je, preko dvojice zavrbovanih komunističkih omladinaca, bila obaveštena i jugoslovenska policija.<ref>[https://fedorabg.bg.ac.rs/fedora/get/o:32920/bdef:Content/get Rastko Lompar, Antikomunizam u Kraljevini Jugoslaviji, 1934–1941. (Univerzitet u Beogradu, doktorska disertacija), 79–80.]</ref> [[1926]]. godine, Bastajić prelazi iz Beča u [[Berlin]], gde postaje član [[Komunistička partija Njemačke|Komunističke partije Nemačke]]. Učestvuje u radu jugoslovenske partijske ćelije u kojoj su bili još i [[Oto Bihalji Merin]], [[Pavle Bihali]], [[Momčilo Đorđević]] i [[Lavoslav Kraus]]. Radio je sa "nacionalno-revolucionarnim" organizacijama kao što je levičarska [[Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija (ujedinjena)|VMRO (ujedinjena)]], i na svoje drugove je i tada ostavljao utisak čoveka koji je "više anarhista nego komunista".<ref>Lavoslav Kraus, ''Susreti i sudbine: Sjećanja iz jednog aktivnog života'' (Osijek: Glas Slavonije, 1973), 197–201.</ref> Bio je povezan sa antikolonijalnom Ligom protiv imperijalizma, organizovanom od strane [[Kominterna|Komunističke internacionale]], i sarađivao sa hrvatskim nacionalistima koje je pokušavao da odvoji od [[Ustaše|ustaškog pokreta]].<ref name="gužvica"/> Njegov boravak u Berlinu je navodno na kratko prekinut [[1927]]. godine, da bi otišao u [[Moskva|Moskvu]], gde je završio obaveštajni kurs.<ref name="radanović">[https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/bitstream/handle/123456789/211/JIM0909MILANRADANOVICDIDADEMAJO.pdf?sequence=1&isAllowed=y Milan Radanović, "Dida De Majo (1906-1964): Biografija", ''Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja'' 9/2009, 422.]</ref> Oko [[1930]]. godine, Bastajić se seli u Pariz, gde radi sa [[Veselin Masleša|Veselinom Maslešom]] i nastavlja aktivnosti po obaveštajnoj liniji i liniji saradnje sa "nacionalnim revolucionarima" koji simpatišu komunizam. U Francuskoj pravi svoju mrežu obaveštajaca od jugoslovenskih emigranata-komunista.<ref name="radanović"/> Poznato je da se u njegovoj obaveštajnoj mreži nalazila i [[Švicarska|švajcarska]] komunistkinja i špijunka Renata Steiner, koja će se kasnije infiltrirati u redove [[Trockizam|trockista]].{{sfn|Serge|1952|p=32}} Po obaveštajnoj liniji je obišao ceo Mediteran, od [[Španija|Španije]] do [[Turska|Turske]]. Početkom tridesetih je u Parizu održavao kontakte komunista sa Svetozarom Pribićevićem.<ref name="rkman2"/> U leto [[1937]]. godine, Bastajić donosi odluku da raskine sa KPJ i prestane da radi za NKVD zbog [[Velika čistka|Velike čistke]]. Preko Ignaca Rajsa, još jednog komunističkog obaveštajca koji je te godine raskinuo sa komunizmom zbog čistki, Bastajić okušava da stupi u kontakt sa Trockijevim sinom [[Lev Sedov|Levom Sedovom]] i [[Victor Serge|Viktorom Seržom]]. Serž je poznavao Bastajića još iz Beča, ali su i on i Sedov odbili da se nađu sa njime, jer nisu verovali da ne pokušava da stupi u kontakt sa njima po nalogu sovjetske službe.{{sfn|Serge|1952|pp=30–31}}<ref>Elisabeth K. Poretsky, ''Our Own People: A Memoir of 'Ignace Reiss' and His Friends'' (Ann Arbor: University o Michigan Press, 1970), 218.</ref> Međutim, u to vreme, sovjetske obaveštajne strukture već su bile upoznate sa Bastajićevim raskidom sa partijom. [[Ivan Kralj]] je dobio naređenje da ubije Pavla Bastajića, ali se Bastajić obratio za pomoć svom starom prijatelju iz Beča, [[Labud Kusovac|Labudu Kusovcu]]. Kusovac se zatim obratio [[Josip Broz Tito|Josipu Brozu Titu]], de facto prvom čoveku KPJ u Parizu u tom trenutku. Tito je ubedio Kralja da odustane od pokušaja ubistva Bastajića, pod izgovorom da ubistvo među komunističkom emigracijom može privući nepotrebnu pažnju policije i rezultirati masovnim hapšenjima i proterivanjima Jugoslovena iz Pariza.<ref>[https://znaci.org/00002/Guzvica_Komunisticka_partija_Jugoslavije_drugi_print.pdf Stefan Gužvica, ''Prije Tita: Frakcijske borbe u Komunističkoj partiji Jugoslavije 1936-1940.'' (Zagreb: Srednja Europa, 2020), 68.]</ref> U jesen [[1939]]. godine,<ref name="jakšić"/> Bastajić odlučuje da se vrati u Jugoslaviju. Obraća se predsedniku jugoslovenske vlade, svom nekadašnjem kolegi sa studija u Švajcarskoj [[Dragiša Cvetković|Dragiši Cvetkoviću]], da mu dopusti povratak u zemlju, nakon čega se uspeva vratiti.<ref name="krlezijana"/> === Povratak u Jugoslaviju i smrt === {{main|Stradanje stanovnika sela Prkos}} [[Datoteka:Bastajić karton.jpg|thumb|300px|Policijski karton Pavla Bastajića iz januara 1940. godine, kada je uhapšen po povratku u rodni kraj.]] Bastajić se krajem [[1939]]. godine vratio u rodni kraj na [[Kordun|Kordunu]], gde je uhapšen i potom bio pod stalnim nadzorom policije. Boravio je u rodnoj Perni i u [[Topusko|Topuskom]]. Povezao se sa članovima KPJ u tom kraju, iako sam nije bio politički aktivan. Rođacima, koji su postali komunisti i kojima je verovao, u poverenju je kritički pričao o Staljinu, iako je hvalio Lenjina i Trockog i izričito govorio o ispravnosti marksizma i uspesima Sovjetskog Saveza. KPJ je savetovala da ga članovi partije ne uvlače u zajedničke akcije, ali nije ih podsticala da ga [[Ostrakizam|ostrakizuju]].<ref name="rkman1"/> Izdržavao se od finansijske pomoći starih prijatelja i držanja časova francuskog jezika.<ref name="rkman2"/> U oktobru [[1940]]. godine posećuje starog partijskog druga, koji je takođe zapao u nemilost, Miroslava Krležu, u Zagrebu. Tamo mu je čitavu noć pričao pojedinosti o svom radu kao "egzekutora", o metodima delovanja staljinističke tajne policije, o odnosima unutar Kominterne te o strahovitim čistkama. Krleža je rekao da "da jezovitije priče nije nikad čuo". Krleža je nakon toga zaključio da ga je "Bastajićev slučaj samo učvrstio u njegovim podacima za koje je već znao iz štampe, ali da je istina za koju je on tada znao ili pretpostavljao poslije Bastajićevih svjedočanstava bila još strašnija nego što je mogao pretpostaviti".<ref>[https://rizospastis.memoryoftheworld.org/Ivan%20Ocak/Krleza%20-%20Partija%20(183)/Krleza%20-%20Partija%20-%20Ivan%20Ocak.pdf Ivan Očak, ''Krleža – Partija (Miroslav Krleža u radničkom i komunističkom pokretu 1917–1941)'' (Zagreb: Spektar, 1982), 260–261.]</ref> Krleža je kasnije, u svojim ''Marginalijama'' o Bastajiću napisao: {{citat|Proveo je kod mene jednu mračnu noć, moglo bi se reći nezaboravnu. Kalvarija njegove karijere. To su te glave, skinute s turskog kolca, melankolični balkanski mentaliteti, zapravo bezazlene sentimentalne naravi, koje preuzimaju na sebe da nose križ u ime takozvanog „društvenog ideala”. Uvijek spremni da se žrtvuju, violentni mladići, postaju heroji, nosioci uloga u svakome slučaju tragičnih. Bavio se likvidacijama, političkim likvidacijama u ime viših interesa po direktivama ruskih vlasti. Slomio se negda u Belgiji, točno se ne sjećam, godine 1931. ili 1932. Likvidirali su tamo jedno lice, o kome je, prikupivši egzaktne podatke, stekao svoje nepokolebljivo uvjerenje, da su pretpostavke za likvidaciju toga čovjeka bile krive ili da je likvidiran nevin. Odbio je da dalje vrši tu ulogu i živčano potpuno podrovan, proveo godinu dana po ruskim sanatorijima. Osposobljen za daljnje vršenje dužnosti, vraća se na posao u Europu, našao se u otvorenoj insubordinaciji: odbio je da se dalje bavi tim poslom i tako se pretvorio u dezertera.{{sfn|Rašeta|2019|p=6}}}} Nakon izbijanja rata i uspostave NDH, Pavle Bastajić i mnogi stanovnici sela Prkos su pomagali KPJ i pripreme za ustanak na Kordunu.<ref name="Baić">[https://www.znaci.org/00001/142_46.pdf Dušan Baić, ''Kotar Vrginmost u NOB'' (Beograd: Vojna štamparija, 1980), 760.] </ref> Već u maju [[1941]]. godine, Bastajića su ustaše hapsile dvaput. Prvi put je uhapšen u Zagrebu [[4. maja]] i izgnan iz grada. Drugi put je uhapšen u Topuskom [[27. maja]] i otpremljen u Zagreb, gde je četiri meseca držan u zatvoru u Petrinjskoj ulici. Prema ustaškim dokumentima, [[24. oktobra]] 1941. godine, odveli su ga u [[logor Jasenovac]], gde je ubijen.<ref name="ekultura">[https://ekultura.hr/items/1878626 Bastajić, Pavao, 12.5.1890. Policijski karton. ''Ekultura.hr'']</ref> Međutim, porodica je smatrala da je najverovatnije likvidiran već na putu do Jasenovca, jer se niko od preživelih logoraša nije sećao Bastajića u Jasenovcu.<ref name="rkman2"/> [[1968]]. godine, u selu Prkos Lasinjski je podignuta bista Pavlu Bastajiću.<ref>"Na Kordunu otkrivena bista Pavla Bastajića", ''Politika'' god. LXV, br. 19627, 27. maja 1968, 8.</ref> == Reference == {{reflist|2}} === Literatura === * {{cite book |last1=Dedijer|first1=Vladimir|title=Sarajevo 1914.|date=1966|publisher=Prosveta|location=Beograd|url=https://rizospastis.memoryoftheworld.org/Vladimir%20Dedijer/Sarajevo%201914_%20(5)/Sarajevo%201914_%20-%20Vladimir%20Dedijer.pdf|ref=harv}} * {{cite book |last1=Horvat|first1=Josip|title=Pobuna omladine 1911–1914.|date=2006|publisher=SKD Prosvjeta, Gordogan|location=Zagreb|ref=harv}} * {{cite journal |last1=Hrabak|first1=Bogumil|title=Jugosloveni u Švajcarskoj 1915–1918.|journal=Istorijski zapisi |date=1988|volume=56 |issue=3–4 |pages=11–127|url=https://istorijskizapisi.me/wp-content/uploads/2021/10/HRABAK-Jugosloveni-u-Svajcarskoj-1915-1918.pdf |ref=harv}} * {{cite book |last1=Rašeta|first1=Boris|title=Mustafa Golubić i Pavle Bastajić, Staljinove ubice|date=2019|publisher=PortaLibris|location=Beograd|ref=harv}} * {{cite book |last1=Serge|first1=Victor|title=Carnets|date=1952 |publisher=Julliard|location=Paris|ref=harv}} * {{cite book |last1=Stilinović|first1=Marijan |title=Bune i otpori|date=1969 |publisher=Zora|location=Zagreb|ref=harv}} == Povezano == * [[Mustafa Golubić]] * [[Stradanje stanovnika sela Prkos]] == Vanjske veze == * [https://argonnaute.parisnanterre.fr/page/la-federation-balkanique Digitalna zbirka časopisa ''La Fédération balkanique''] * [http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1281 Pavle Bastajić] (enciklopedija Krležijana) * [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1423 Pavle Bastajić] (Hrvatski biografski leksikon) {{lifetime|1890|1941|Bastajić, Pavle}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Biografije, Karlovac]] [[Kategorija:Jugoslavenski komunisti]] [[Kategorija:Hrvatski komunisti]] [[Kategorija:Jugoslavenski novinari]] [[Kategorija:Ličnosti radničkog pokreta Jugoslavije]] [[Kategorija:Umrli u Koncentracijskom logoru Jasenovac]] [[Kategorija:KPJ tokom Velike čistke]] [[Kategorija:Srpski komunisti]] 1dp631q3bfli4du52fbi01h1hyy6wm0 0 1483414 42586960 29556400 2026-05-03T09:11:07Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Hrvatski katolički univerzitet]] 42586960 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Hrvatski katolički univerzitet]] 4g9bmyzr7b5rho4xntonidaj5mj3a99 0 1504929 42586868 42262929 2026-05-02T22:29:42Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586868 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Comox01.png|mini|300px|Tradicionalno obitavalište Comoxa i današnji rezervati]] '''Comox''' (K'ómoks), pleme ili grupa plemena i bandi američkih Indijanaca [[Clahoose]], Comox, [[Eëksen]], [[Homalko]] ili Xwemalhkwu ili Homalco, [[Kaäke]], [[Kakekt]], [[Sliammon]] i [[Tatpoös]] sa istočne obale otoka [[Vancouver]] i susjednom kopnu u [[Kanada|kanadskoj]] provinciji [[Britanska Kolumbija]]. Comoxi jezično pripadaju porodici Salishan a govorili su dva srodna dijalekta, sliammon i comox. Rana populacija uključujući Sliammone koji govore nešto drugačijim jezikom iznosila je (1780) 400 na otoku i 1.400 na kopnu Britanske Kolumbije (Mooneyeva procjena). U novije doba ima ih 850 (1983) na otoku Vancouver i obali sjeverno od Powell Rivera. Kulturno pripadaju području Sjeverozapadne obale i žive poglavito od [[ribolov]]a i sakupljanja mekušaca. Cijeli ovaj kulturni kraj je prilično jednoobrazan: obalna sela okrenuta su prema [[ocean]]u, drvene kuće, veliki [[kanu]]i i [[potlatch]]i. Izvorna religija je [[šamanizam|šamanska]], danas su [[rimokatolici]]. == Popis rezervata == * [[Comox Indian Reserve 1]] * [[Goose Spit Indian Reserve 3]] * [[Pentledge Indian Reserve 2]] * [[Salmon River Indian Reserve 1]] == Vanjske veze == * [http://www.comoxband.ca/ K'ómoks First Nation]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.everyculture.com/North-America/Comox.html Comox] * [http://www.fourdir.com/comox.htm Comox] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080511234625/http://www.fourdir.com/comox.htm |date=2008-05-11 }} * [http://www.ydli.org/langs/comox.htm The Comox/Sliamon Language] [[Kategorija:Comox| ]] [[Kategorija:Salishan]] [[Kategorija:Kanadski Indijanci]] [[Kategorija:Indijanci Sjeverozapadne obale]] [[Kategorija:Indijanska plemena]] hti8xrmuobvpwfitbibznl81a9ff6rb 0 2321851 42586793 42084529 2026-05-02T12:18:19Z MrKeefeJohn 122587 42586793 wikitext text/x-wiki {{Naselje u Italiji | naziv = San Valeriano | izvorni_naziv = | država = {{flag|Italija}} [[Italija]] | regija = [[Piemonte]] | okrug = [[Torino (provincija)|Torino]] | slika = San_Valeriano_a_Val_della_Torre_-_panoramio.jpg | opis_slike = | grb = | gradska_zastava = | osnivanje = | stanovništvo = 419 | godina_stanovništvo = 2011 | aglomeracija = | godina_aglomeracija = | gustina = | površina = | vremenska_zona = | poštanski_kod = | pozivni_broj = | registarska_oznaka = | ostalo1l = | ostalo1 = | veb-strana = | gradonačelnik = | stranka = | gšir = 45.11488 | gduž = 7.26899 | nadmorska_visina = 383 | geonameid = 8950751 }} '''San Valeriano''' je naselje u [[Italija|Italiji]] u provinciji [[Torino (provincija)|Torino]], u regiji [[Piemonte]]. Prema proceni iz [[2011]]. u naselju je živelo 419 stanovnika.<ref name="GeoNames">{{GeoNames}}</ref><ref name="Istat">{{Istat}}</ref> Naselje se nalazi na [[Nadmorska visina|nadmorskoj visini]] od 383 m. == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{MoliternoEncyclopediaOfContemporaryItalianCulture}} * {{ArmieroNatureAndHistoryInModernItaly}} * {{GuicciardiniHistoryOfItaly}} * {{DomenicoRegionsOfItaly}} * {{AveryNewCenturyItalianRenaissanceEncyclopedia}} * {{CoppaDictionaryOfModernItalianHistory}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|San Valeriano}} {{Wikiatlas|Italy}} * [https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html by the CIA Factbook] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170709111211/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html |date=2017-07-09 }} * [http://www.trenitalia.it/en/index.html Italian Railways] * [http://www.parks.it/Eindex.html Italian National and Regional Parks] * [http://eudocs.lib.byu.edu/index.php/History_of_Italy:_Primary_Documents History of Italy: Primary Documents] * [http://www.fastionline.org/ List and maps of archaeological sites in Italy] * [http://vlib.iue.it/hist-italy/Index.html WWW-VL: History: Italy] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20210815124837/http://vlib.iue.it/hist-italy/Index.html |date=2021-08-15 }} at IUE {{Italijanska provincija Torino}} {{Spisak provincija u Italiji}} {{Naselje-Italija-začetak}} [[Kategorija:Naselja u provinciji Torino]] iwtjtygqw1f35uq565pgao7rsqe1v5h 0 2758456 42586957 7264862 2026-05-03T09:10:52Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Univerzitet Jurja Dobrile u Puli]] 42586957 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet Jurja Dobrile u Puli]] 4tpv90ab258y93kiogfwxlsto4k9l5i 0 3553725 42586860 42266403 2026-05-02T22:21:30Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Razina mora]] na [[Nivo mora]] preko preusmjerenja: [[WP:2:1]] 42266403 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Recent Sea Level Rise.png|thumb|right|200px|Razina mora tijekom 120 godina]] '''Razina mora''' ([[engleski jezik|engleski]] ''Mean sea level'', kratica ''MSL'' - ''srednja razina mora'') je pojam koji se koristi na području [[topografija|topografije]] kao osnovica za utvrđivanje visinskih točaka na [[teren]]u. Razina visine određuje se dugoročnim mjernjem s [[mareograf]]om i dobivenim prosječnim rezultatima mjerenja. == Vanjske veze == *[http://www.vrijeme.net/pojmovnik/morska-razina Pojmovnik na Vrijeme.net] {{mrva}} [[Kategorija:Geografija]] 3r5bcxl9rqsr48xgvwhfb7zzd1phu2v 0 4027656 42586873 42512062 2026-05-02T23:00:45Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Lista sveučilišta u Hrvatskoj]] na [[Lista univerziteta u Hrvatskoj]]: Standardizacija 42438763 wikitext text/x-wiki '''Lista sveučilišta na hrvatskom jeziku.''' == Javna sveučilišta == * [[Sveučilište u Dubrovniku]] * [[Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]] * [[Sveučilište Jurja Dobrile u Puli]] * [[Sveučilište u Rijeci]] * [[Sveučilište Sjever]] * [[Sveučilište u Splitu]] * [[Sveučilište u Zadru]] * [[Sveučilište u Zagrebu]] * [[Sveučilište u Slavonskom Brodu]] * [[Sveučilište Sjever]] == Privatna sveučilišta == * [[Sveučilište Algebra Bernays]] * [[Libertas međunarodno sveučilište]] * [[Hrvatsko katoličko sveučilište]] * [[Sveučilište VERN]] == Povezano == * [[lista univerziteta]] {{Lista univerziteta u Evropi}} [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj| ]] [[Kategorija:Liste univerziteta|Hrvatska]] owhnjlen6c4psjhmpb5rnyisdjo611z 0 4028737 42586901 42390786 2026-05-03T03:52:17Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 2 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586901 wikitext text/x-wiki {{Regija (HR) | ime =Dalarna | ime_genitiv=Dalarne | slika =Sverigekarta-Landskap_Dalarna.svg | slika_opis= Pozicija Dalarne na karti [[Švedska|Švedske]] | nalazi_se_u_sastavu= [[Švedska|Švedske]] | upravni_oblik= [[Švedske pokrajine|pokrajina]] | službeni_jezik= | glavni_grad= | vladar = | titula_vladara= | površina=29086 | stanovnika=276505 | pozivni_broj = | web= | komentar = |}} '''Dalarna''' prevedeno '''Doline''' je jedna od 25 [[Švedske pokrajine|švedskih historijskih pokrajina]] ([[švedski jezik|švedski]]: ''landskap'') u sredini zemlje, koja danas više nema nikakvu [[državna uprava|administrativnu]] funkciju, ali se njeni stanovnici još uvijek identificiraju sa njom. == Geografija == Dalarna se prostire u sredini zemlje, od [[Norveška|norveške]] [[granica|granice]] na [[zapad]]u gotovo do [[Botnijski zaliv|Botnijskog zaljeva]] na [[istok]]u. [[granica|Graniči]] sa pokrajinama [[Härjedalen]], [[Hälsingland]], [[Gästrikland]], [[Västmanland]] i [[Värmland]]. Pokriva teren od 29 086 [[km²]]<ref name=john/> na kom živi 276,505 stanovnika, najveće naselje je [[Falun]]. Danas [[državna uprava|administrativno]] pripada pod istoimenu [[švedske grofovije|grofoviju]] [[Dalarna (grofovija)|Dalarna]], koja je nešto manja jer u nju nije uključen i mali komad [[Gävleborg (grofovija)|Grofovije Gävleborg]] na [[sjeverozapad]]u.<ref name=brit/>. Dalarna je pretežno nizinski kraj, ali najviši vrh - Storvätteshågna uz [[Norveška|norvešku]] [[granica|granicu]] ima 1204 [[metar]]a.<ref name=john>{{cite web | url =http://www.johmenvisst.se/dalarna/fakta.php | title =''Dalarna'' | accessdate = 10. 04. 2015 | language=švedski | publisher=Johmenvisst}}</ref> ==Historija== Nejasno je kad se Dalarna počela odvajati od [[Västmanland]]a, ali je već krajem [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] bila nezavisni entitet. Sve do [[1645]]. [[sjeverozapad]]ni dijelovi pripadali su [[Norveška|Norveškoj]].<ref name=nor>{{cite web | url =http://www.tacitus.nu/svenskhistoria/land/dalarna.htm | title =''Dalarna och Västmanland'' | accessdate =12. 04. 2015 | language =švedski | publisher =Tacitus }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Dalarna je u dva navrata [[1434]]. i [[1521]]. bila od neobične važnosti za zemlju, i to zahvaljujući svom rudnom blagu. Tad su [[rudnik]] [[bakar|bakra]] u [[Falun]]u i [[željezni oksidi|željezo]] iz [[Bergslagen]]a financijski pomogli da se Švedska otrgne od [[Danska|Danske]] dominacije.<ref name=brit/> ==Privreda== Dalarna je prije svega [[rudarstvo|rudarski]] kraj tu se nalazi [[Bergslagen]] jedno od najvećih švedskih [[rudarstvo|rudarskih]] područja, poznato po velikim depozitima [[željezni oksidi|željezne rude]], ali i po [[zlato|zlatu]], [[srebro|srebru]], [[olovo|olovu]] i [[bakar|bakru]].<ref name=brit/> Pored toga tu je i [[Falun]] poznat po eksploataciji [[bakar|bakra]] još od [[srednji vijek|srednjeg vijeka]].<ref name=brit/> Za [[ekonomija|ekonomiju]] grofovije su važni i [[Drvna industrija|drvoprerađivačka industrija]] kao i tradicionalana [[tekstilna industrija]].<ref name=brit>{{cite web | url =http://www.britannica.com/EBchecked/topic/150093/Dalarna | title =''Dalarna'' | accessdate = 12. 04. 2015 | language=engleski | publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|Dalarna}} * [http://www.tacitus.nu/svenskhistoria/land/dalarna.htm ''Dalarna och Västmanland'' na portalu Tacitus]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{sv icon}} {{Švedske pokrajine}} [[Kategorija:Švedske pokrajine]] s8eaxuhjx7mi9ch3u7hsafjaii3y03v 0 4029801 42586798 41290435 2026-05-02T12:37:44Z ~2026-26631-26 348380 dodat areal 42586798 wikitext text/x-wiki {{Taksokvir | boja = lightgreen | naziv = Rašeljka | slika = Prunus mahaleb3.jpg | slika_širina = 250px | slika_opis = plodovi rašeljke | regnum = [[Biljke]] | divisio = [[Cvjetnjače|Magnoliophyta]] | classis = [[Magnoliopsida]] | ordo = [[Rosales]] | familia = [[Rosaceae]] | subfamilia = [[Prunoideae]] | genus = ''[[Prunus]]'' | species = '''''Prunus mahaleb''''' }} '''Rašeljka''' ([[latinski]] ''Prunus mahaleb'') je grm ili nisko stablo iz porodice [[Rosales|ruža]]. Cvate bijelim cvjetovima iz kojih nastaju crne sitne koštunice. Plod je jestiv. Rasprostranjena je na području [[južna Europa|južne Europe]] i [[sjeverna Afrika|sjeverne Afrike]], a u Hrvatskoj raste na primorskim područjima. Raste i u Federaciji BiH u opštnama Livno i Bosansko grahovo. == Vanjske veze == * [http://www.drvodjeljska-skola-zagreb.hr/dendrologija/index.asp?vrsta=Prunus%20mahaleb Šumarska dendrološka digitalna zbirka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070628214040/http://www.drvodjeljska-skola-zagreb.hr/dendrologija/index.asp?vrsta=Prunus%20mahaleb |date=2007-06-28 }} * [http://www.sumfak.hr/~dendrolo/atlas/108a.htm Prunus mahaleb (Rosaceae) L. - rašeljka] ;Ostali projekti {{WProjekti |commons = Prunus mahaleb |commonssh = Rašeljka |commonscat = Prunus mahaleb |commonscatsh = Rašeljka |wikiatlas = |wikiatlassh = |wikivrste = Prunus mahaleb |wikivrstesh = Rašeljci |wikizvor = |wikizvor_autor = |wječnik = rašeljka |wikiknjige = |wikicitat = }} {{mrva-biljke}} [[Kategorija:Prunus]] [[Kategorija:Jestive biljke]] [[Kategorija:Voće]] kgsxadietvgkzfw5cw8tpzbsouc2lb9 42586800 42586798 2026-05-02T12:38:16Z ~2026-26631-26 348380 42586800 wikitext text/x-wiki {{Taksokvir | boja = lightgreen | naziv = Rašeljka | slika = Prunus mahaleb3.jpg | slika_širina = 250px | slika_opis = plodovi rašeljke | regnum = [[Biljke]] | divisio = [[Cvjetnjače|Magnoliophyta]] | classis = [[Magnoliopsida]] | ordo = [[Rosales]] | familia = [[Rosaceae]] | subfamilia = [[Prunoideae]] | genus = ''[[Prunus]]'' | species = '''''Prunus mahaleb''''' }} '''Rašeljka''' ([[latinski]] ''Prunus mahaleb'') je grm ili nisko stablo iz porodice [[Rosales|ruža]]. Cvate bijelim cvjetovima iz kojih nastaju crne sitne koštunice. Plod je jestiv. Rasprostranjena je na području [[južna Europa|južne Europe]] i [[sjeverna Afrika|sjeverne Afrike]], a u Hrvatskoj raste na primorskim područjima. Raste i u Federaciji BiH u opštinama Livno i Bosansko grahovo. == Vanjske veze == * [http://www.drvodjeljska-skola-zagreb.hr/dendrologija/index.asp?vrsta=Prunus%20mahaleb Šumarska dendrološka digitalna zbirka] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070628214040/http://www.drvodjeljska-skola-zagreb.hr/dendrologija/index.asp?vrsta=Prunus%20mahaleb |date=2007-06-28 }} * [http://www.sumfak.hr/~dendrolo/atlas/108a.htm Prunus mahaleb (Rosaceae) L. - rašeljka] ;Ostali projekti {{WProjekti |commons = Prunus mahaleb |commonssh = Rašeljka |commonscat = Prunus mahaleb |commonscatsh = Rašeljka |wikiatlas = |wikiatlassh = |wikivrste = Prunus mahaleb |wikivrstesh = Rašeljci |wikizvor = |wikizvor_autor = |wječnik = rašeljka |wikiknjige = |wikicitat = }} {{mrva-biljke}} [[Kategorija:Prunus]] [[Kategorija:Jestive biljke]] [[Kategorija:Voće]] m32qc0owmo45vvg93cyhrfdvkniz0gs 0 4476500 42586875 42340158 2026-05-02T23:01:38Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Dubrovniku]] na [[Univerzitet u Dubrovniku]]: Prema raspravi na Pijaci 42340158 wikitext text/x-wiki {| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;" <tr><th style="text-align:center; font-size:120%;" class="fn n org" colspan="2">Sveučilište u Dubrovniku</th></tr> <tr><td style="text-align:center;" colspan="2"></td></tr> <tr><td style="text-align:center;" colspan="2"><hr /></td></tr> <tr><th>Osnovano</th><td>[[2003]].</td></tr> <tr><th>Tip:</th><td>javno</td></tr> <tr><th>Odjeli:</th><td>6</td></tr> <tr><th>Mjesto:</th><td>[[Dubrovnik]], [[Hrvatska]]</td></tr> |} '''Sveučilište u Dubrovniku''' osnovano je [[1. listopada]] [[2003.]] godine, a u sudski registar [[Trgovački sudovi u Hrvatskoj|Trgovačkoga suda u Dubrovniku]] upisano je [[16. prosinca]] 2003. godine. Iako jedno od najmlađih, Sveučilište u [[Dubrovnik]]u je, po svojim studijima, ustroju i tehničkoj opremljenosti, vrlo suvremena [[Visoko učilište|visokoškolska ustanova]]. == Historija == Osnovano je 2003., na temeljima duge tradicije koja seže čak do [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Svojim studentima pruža: inovativnost, rad u manjim skupinama, suvremenu multimedijsku opremu, ugledne predavače, rad na znanstvenim i istraživačkim projektima, mogućnost razmjene studenata u okviru ''„Programa mobilnosti“'', a u suradnji s gradom Dubrovnikom svi studenti Sveučilišta dobivaju studentsku kulturnu iskaznicu. Iskaznica im omogućuje besplatan ulazak u: kina, kazalište, muzeje, zidine, i druge kulturne ustanove u Dubrovniku. Trenutačno Sveučilište ima dopusnice [[Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa|Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske]] za izvođenje 15 preddiplomskih sveučilišnih studija i jedan preddiplomski stručni studij, te 10 diplomskih studija i pet međusveučilišnih poslijediplomskih doktorskih studija, uz to indeks Sveučilišta posjeduje oko 3000 studenata. Geslo Sveučilišta u Dubrovniku je: „Uvijek prvi, uvijek bolji!“ („Semper primus, semper melior!“), te je u skladu s tim načelima, Sveučilište prvo otpočelo s provođenjem načela [[Bolonjska deklaracija|Bolonjske deklaracije]]. Prvi promovirani prvostupnici i magistri struke u Hrvatskoj dolaze upravo iz Dubrovačkoga sveučilišta. Prvo [[visoko učilište]] koje je započelo s analizom nastavne aktivnosti, i prva visokoškolska ustanova u [[RH|Hrvatskoj]] koja se već [[1999.]] mogla pohvaliti certifikatom za upravljanje kvalitetom prema normi [[ISO]] 9002:1994, te dvojnom certifikacijom Hrvatskoga registra brodova i Bureau Veritas Quality International. == Sastavnice == [[Datoteka:Sveučilište u Dubrovniku.JPG|thumb|mini|Zgrada Sveučilišta u Dubrovniku]] Sedam je sveučilišnih odjela: * Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, * Pomorski odjel, * Odjel za elektrotehniku i računarstvo, * Odjel za akvakulturu, * Odjel za komunikologiju, * Odjel za umjetnost i restauraciju. * Odjel za stručne studije. Ostale ustrojbene jedinice: * Institut za more i priobalje. * Zavod za mediteranske kulture. * Knjižnica za tehničke i biotehničke znanosti. * Knjižnica za društvene znanosti. * Knjižnica za turističku dokumentaciju i informaciju. * Centar za jezike. * Centar za za informatičku potporu. Aktivnosti Sveučilišta se odvijaju u nekoliko sveučilišnih zgrada: [[Rektor]]at je na adresi Branitelja Dubrovnika 29, kampus sa sveučilišnim odjelima je u Ulici branitelja Dubrovnika 41 (u preuređenoj povijesnoj zgradi bivše Opće bolnice), dio nastave odvija se na adresi Ćira Carića 4, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju je u „Villi Elisi“ na ''Lapadskoj obali'', Institut za more i priobalje nalazi se u drevnoj Tvrđavi sv. Ivana, Tehnološki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu – MARI-BIC na Bistrini. Studentski dom (kapaciteta 500 ležajeva) gradi se na lokaciji današnje Stanice za južne kulture. == Rektori == *[[Mateo Milković]] (2003-2012) *[[Vesna Vrtiprah]] (2012-) == Studiji == Sveučilište u Dubrovniku je integrirano Sveučilište, koje se ne sastoji od [[fakultet]]a, već od odjela. ===Preddiplomski studiji=== *[[Akvakultura]] *[[Ekonomika|Ekonomija]] *[[Gospodarstvo|Poslovna ekonomija]] (smjerovi: [[Turizam]], Međunarodna [[trgovina]], [[Marketing]], [[Menadžment]] i [[Financije|Financijski]] menadžment) *[[Elektrotehnika|Elektrotehničke]] i komunikacijske tehnologije u [[Pomorstvo|pomorstvu]] *Nautika *[[Brodostrojarstvo]] *Pomorske tehnologije [[jahta]] i [[marina]] *Primijenjeno / poslovno [[Računalstvo|računarstvo]] *Studij restauracija i konzervacija artefakata od drva, papira, tekstila, metala i keramike *[[Mediji]] i [[kultura]] društva *[[Strojarstvo]] Preddiplomski [[Medicinske klasifikacije|stručni]] studij: Sestrinstvo ===Diplomski studiji=== *[[Ekonomija]] *[[Elektrotehnika|Elektrotehničke]] i komunikacijske tehnologije u [[Pomorstvo|pomorstvu]] *[[Marikultura]] *[[Mediji]] *[[Odnosi s javnošću|Odnosi s javnostima]] *[[Pomorstvo]] *[[Gospodarstvo|Poslovna ekonomija]] (smjerovi: [[Turizam]], Međunarodna [[trgovina]], [[Marketing]], [[Menadžment]] i [[Financije|Financijski]] menadžment) *Poslovno [[Računalstvo|računarstvo]] *Studij restauracija i konzervacija artefakata od drva, papira, tekstila, metala i keramike ===Poslijediplomski doktorski studiji=== *[[Povijest]] stanovništva *Pomorstvo *[[Molekularna biologija|Molekularne]] bioznanosti *Biologija [[Rak (bolest)|novotvorina]] *Upravljanje marketingom u turizmu *[[Komunikologija]] ===Međusveučilišni poslijediplomski doktorski studiji=== *Primijenjene znanosti o moru ===Poslijediplomski magistarski studiji=== *Europska integracija ===Poslijediplomski specijalistički studiji=== *Upravljanje marketingom u turizmu == Izdavačka djelatnost == Temeljna zadaća izdavačke djelatnosti Sveučilišta je pridonositi razvitku nastavnih, [[Znanost|znanstvenih]] i drugih djelatnosti Sveučilišta, te poticanje stvaralaštva. Dubrovačko sveučilište izdavač je znanstvenog časopisa ''Naše more'' koji u [[Dubrovnik]]u izlazi od [[1919.]] godine. Također, Sveučilište u Dubrovniku izdaje međunarodni znanstveni časopis ''Medianali'' te znanstveni časopis ''Ekonomska misao i praksa''. == Međunarodna suradnja == Vizija Službe za međunarodnu suradnju je postati polazišna točka svih međunarodnih aktivnosti Sveučilišta u Dubrovniku, u skladu sa vizijom Sveučilišta „postati vodeći sveučilišni centar na širem europskom regionalnom području i priznato međunarodno sveučilište.“ Sveučilište u Dubrovniku promovira međunarodne aktivnosti te potiče njihovu implementaciju u svakodnevne aktivnosti Sveučilišta. Strateški razvoj Sveučilišta se temelji na njegovoj međunarodnoj orijentaciji s naglaskom da je biti dijelom EHEA-e (European Higher Education Area) i ERA-e (European Research Area) od iznimne važnosti za Sveučilište. Mobilnost, kao sastavni dio međunarodne suradnje, je jedan od najvažnijih čimbenika budućeg razvoja Sveučilišta. Sveučilište u Dubrovniku dobilo je i Erasmus sveučilišnu povelju, čime je omogućena mobilnost nastavnog i nenastavnog osoblja, ali i brojne druge pogodnosti. == Brod == * [[M/B Naše more|Školsko-istraživački brod „Naše more“]] == Povezano == * [[Lista sveučilišta u Hrvatskoj]] == Vanjske veze == {{Commonscat|University of Dubrovnik}} * [http://www.unidu.hr/ Mrežno mjesto sveučilišta] * [http://www.imp-du.hr/ Institut za more i priobalje]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.scdu.hr/ Studentski centar Dubrovnik] {{Hrvatska sveučilišta}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 2003.]] [[Kategorija:Univerziteti u Hrvatskoj|Dubrovnik]] [[Kategorija:Obrazovanje u Dubrovniku]] pgzu4oc4j99kizwqlgowss4ao0geaci 0 4478070 42586955 42576191 2026-05-03T09:08:53Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586955 wikitext text/x-wiki {{Infokutija pisac |ime=Deže Kostolanji |ime_po_rođenju=({{jez-hu|Kosztolányi Dezső}}) |slika= |opis= |mjesto_rođenja=[[Subotica]], {{zastava|Austrougarska}} |datum_rođenja={{datum|29|3|1885|god=ne}} |mjesto_smrti=[[Budimpešta]], {{zastava|Mađarska}} |datum_smrti={{dda|1936|11|3|1885|3|29|df=y}} |zanimanje=književnik, novinar, publicista, prevodilac |jezik=[[mađarski]] |pokret= |uticaj_na=[[Danilo Kiš]] |znamenita_djela=Ana Edeš (1927)<ref name="laguna">[http://www.laguna.rs/o1781_ana_edes_seva.pdf Odlomci iz romana „Ena Edeš“ i „Ševa“, format PDF, Laguna]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Pristupljeno 12. 10. 2012.</ref><br />Zlatni zmaj (1926)<br />{{harvnb|Ševa|1924|pp=}}<ref name="laguna" /><br />Neron, krvavi pesnik (1922) }} '''Deže Kostolanji''' ({{jez-hu|Dezső Kosztolányi}}; [[Subotica]], [[29. mart]] [[1885]] — [[Budimpešta]], [[3. novembar]] [[1936]]) je bio [[pisac|književnik]], [[novinar]], publicista, [[prevodilac]] književnih dela. Oprobao se u gotovo svim [[književni rodovi i vrste|književnim rodovima]]<ref name="matica">[http://digital.bms.rs/ebiblioteka/pageFlip/reader/index.php?type=publications&id=79&m=2#page/2/mode/2up Deže Kostolanji (1885—1936), katalog izložbe, Ivana Grujić, Petar Hajnerman, Silvija Čember, Biblioteka Matice srpske, Novi Sad (2010)]</ref>, od [[poezija|poezije]] preko esejistike, do pozorišnih komada. Gradeći sopstveni stil, koristio je francuski [[simbolizam]], [[impresionizam]], [[ekspresionizam]],<ref name="matica" /> psihološki [[realizam]], a smatra se i začetnikom [[futurizam|futurizma]] u svojoj sredini.<ref>La enciclopedia, tomo 11, El País, Salvat Editiores (2003) {{ISBN|84-345-7475-6}}</ref> Još za života je preveden na sve evropske jezike.<ref>[http://www.tvojportal.com/index.php/rs/kultura/knjiga/item/17075-slatko-gorke-srednjoevropske-pri%C4%8De.html Dnevnik: Slatko-gorke srednjoevropske priče, R. Lotina, 1. 9. 2011.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230529010257/http://www.tvojportal.com/index.php/rs/kultura/knjiga/item/17075-slatko-gorke-srednjoevropske-pri%C4%8De.html |date=2023-05-29 }}, Pristupljeno 12. 10. 2012.</ref> == Biografija == Rođen je u Subotici, gde je završio gimnaziju. Međutim, zbog sukoba sa nastavnikom napustio je školu pre mature i pored toga što mu je otac bio direktor škole. Studije je nastavio u Budimpešti (1903<ref name="mađarski">[http://kosztolanyi.netlap.net Kosztolanyi.netlap: Kosztolányi Dezső, Pristupljeno 12. 10. 2012.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170530020955/http://kosztolanyi.netlap.net/ |date=2017-05-30 }}{{hu}}</ref>), gde se družio sa [[Mihalj Babič|Mihaljem Babičem]] i [[Đula Juhas|Đulom Juhasom]], velikim mađarskim književnicima.<ref name="diurnarius">[http://diurnarius.info/index.php/sr/kultura/19-kultura-opste/300-kostolanji-je-u-subotici-patio-od-astme Diurnaarius: Kostolanji je u Subotici patio od astme, Dózsai József]{{Dead link|date=April 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Pristupljeno 12. 10. 2012.</ref> Prvu [[pesma|pesmu]] objavio je 1901. godine, prvu zbirku pesama 1907<ref name="diurnarius" />, a prvu nagradu osvojio je 1910. sa zbirkom „Žalbe lošeg deteta“.<ref name="dani">[http://www.gradsubotica.co.rs/dani-deze-kostolanjija/ Grad Subotica: Dani Deže Kostolanjija, 26. 3. 2012.], Pristupljeno 12. 10. 2012.</ref> Od 1904. se bavio i novinarstvom. U početku je pisao za Subotičke listove, a kasnije je radio kao saradnik „Peštanskog Dnevnika“ ({{jez-hu|Budapesti Napló}}) (1906<ref name="mađarski" />).<ref name="diurnarius" /> U periodu od 1908. do 1910. putovao je po [[Evropa|Evropi]].<ref name="mađarski" /> U proleće 1909. je posetio [[Beograd]]. Svoje utiske o egzotičnoj slici tadašnjeg glavnog grada: ulicama, narodu, kafanama, odbornicima u skupštini, [[Narodni muzej (Beograd)|Narodnom muzeju]], [[Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“|Univerzitetskoj biblioteci Licej]], objavio je u obliku dva kratka putopisa („Beogradski dnevnik“ i „Srpski mozaik“) u časopisu „Élet“ (Život). Kasnije ih je objedinio i objavio u knjizi pod nazivom „Mastilo“.<ref name="matica" /> Ipak, za njega je rodni kraj bio najveća inspiracija. Mnogi njegovi romani, od kojih najpoznatiji „Ševa“ (1924), „Zlatni zmaj“ (1926) i deo pripovedaka iz „Kornel Večernji“<ref name="mostovi">{{Cite web |title=Mostovi br. 147: Prevodilac kao kleptoman, Marko Čudić, (2010), str. 148-152 |url=http://www.mostovi.net/ARHIVA/MOSTOVI%20147.pdf |access-date=2015-06-12 |archive-date=2011-09-19 |archive-url=https://web.archive.org/web/20110919170549/http://mostovi.net/ARHIVA/MOSTOVI%20147.pdf |dead-url=yes }}</ref> vode poreklo iz njegovih Subotičkih dana<ref name="diurnarius" />, što je i sam napominjao: {{citat|Onaj ko ovde odraste, tom su oči šire nego onima koji životno krštenje dožive u jednoj mudro uređenoj prestonici. Mene su tajanstvenost koja se skriva u mađarskoj provinciji i mistika koja se skriva u čoveku iz palanke nagnale na pisanje i samo se u toj meri osećam piscem u kojoj sam dobio snagu od sile koja deluje u provinciji.|Deže Kostolanji<ref name="matica" />}} Od ranih godina patio je od otežanog disanja, najverovatnije [[astma|astme]]. Ove probleme od kojih je patio, na simboličan način opisao je između ostalog u članku o Subotici, [[Bačka|Bačkoj]] [[bulka|bulci]]: „Prašina nizijska“ u časopisu „Élet“<ref name="diurnarius" />: {{Citat|Onima koji znaju i vole da pišu, posvećujem ovaj naslov, i molim da za njega napišu roman. Prašina nizijska, prašina Bačke je ta, o kojoj ja još ništa čuo nisam. Mada čoveku treba samo dve nedelje da se kvasi u soli ove atmosfere Bačke pa da otkrije ovaj čudan element, ove čestice sivila, koje noću lupaju po mreži na prozoru, koje grlo suše, pluća razaraju, razboljevaju i zavode. Ova prašina ničemu nalik nije. Ova prašina ima neku svoju strukturu, posebnu hemiju, štaviše, svoju filozofiju.|Daže Kostolanji, 18. septembar 1910<ref name="diurnarius" />}} Svest o bolesti i prolaznosti života odrazili su se i na njegov knjiženi stil, koji su mnogi [[kritičar]]i okarakterisali kao [[secesija|secesijski]] kult [[smrt]]i.<ref name="diurnarius" /> I ako se okušao u raznim žanrovima, po nekim kritičarima, on je pre svega bio pesnik, jer se čak i u proznom radu oseća poezija.<ref name="matica" /> S druge strane, neki Kostolanjijevi [[esej]]i i [[polemika|polemike]] o prevođenju aktuelni su još i danas.<ref name="mostovi" /> Prvi znaci teške bolesti: [[rak (bolest)|raka]] grla<ref>[http://www.astromagicraven.com/alternative/04_rak_grla.htm Astromagicraven: Rak grla] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20091028145547/http://www.astromagicraven.com/alternative/04_rak_grla.htm |date=2009-10-28 }}, Pristupljeno 12. 10. 2012.</ref>, pojavili u se 1933. U narednom periodu operisan je nekoliko puta, da bi 1936.<ref name="mađarski" /> umro u 51. godini života,<ref name="dani" /> u predgrađu Budimpešte. == U njegovu čast == U Subotici, njegovo ime nose pozorište<ref>[http://www.kosztolanyi.org/SR/ Pozorište „Deže Kostolanji“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130919204154/http://www.kosztolanyi.org/SR/ |date=2013-09-19 }}, Pristupljeno 12. 10. 2012.</ref> alternativnog pristupa i gimnazija za talentovane učenike.<ref>[http://www.tg.edu.rs/yu/index.php Gimnazija za talentovane učenike „Deže Kostolanji“] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121011065857/http://www.tg.edu.rs/yu/index.php |date=2012-10-11 }}, Pristupljeno 12. 10. 2012.</ref>, a u parku u ulici [[Šandor Petefi|Petefi Šandor]], nalazi se bista, autora Almaši Gobora, podignuta 1985. godine.<ref>[http://www.skulpture-srbija.com/skulpture/deze-kostolanji-36/ Skulptura Srbije: Deže Kostolanji] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160304224747/http://www.skulpture-srbija.com/skulpture/deze-kostolanji-36/ |date=2016-03-04 }}, Pristupljeno 12. 10. 2012.</ref> Svake godine održavaju se Dani Dežea Kostolanjija.<ref>[http://www.subiblioteka.rs/sr/vesti-detaljnije/45/ Gradska biblioteka Subotica: Dani Dežea Kostolanjija, 26. 3. 2012.], Pristupljeno 12. 10. 2012.</ref> == Reference == {{reflist|2}} == Vanjske veze == {{commonscat|Dezső Kosztolányi}} {{Mađarska književnost}} {{Normativna kontrola}} {{Životni vijek|1885|1936|Kostolanji, Deže}} [[Kategorija:Mađarski pisci]] [[Kategorija:Mađarski pjesnici]] [[Kategorija:Mađarski novinari]] [[Kategorija:Mađarski prevodioci]] [[Kategorija:Publicisti]] [[Kategorija:Biografije, Subotica]] [[Kategorija:Vojvođanski Mađari]] 1ys1u60v1g06zu9hlkx351ppxdh55f0 0 4536246 42586918 42498297 2026-05-03T07:30:54Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586918 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Declaration of State of Israel 1948 2.jpg|mini|[[David Ben-Gurion]] proglašava državu Izrael]] '''Deklaracija o proglašenju države Izrael''' je javno pročitana u [[Tel Aviv]]u, na veče Šabata ([[hebrejski jezik|heb]]. ''erev šabat''), [[14. maj]]a [[1948]]. Sastavljena je mesecima pre toga, a konačna verzija je bila rezultat kompromisa između različitih delova izraelske javnosti tog vremena. Te večeri, večeri kada je prestajao britanski Mandat nad Palestinom, Jevrejski Narodni Savet se sastao u Tel Avivskom Muzeju i složio se sa proklamacijom, proglašavajući time Državu Izrael. Iste večeri je novostvorena država bila priznata od strane [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-a, a tri dana kasnije i od [[Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika|SSSR]]-a ([[Josif Staljin|Staljin]] je smatrao da komunistička ili prokomunistička jevrejska država može biti dobar 'trn u oku' kapitalističkim zemljama Bliskog istoka). Ali mnoge države, posebno arapske, su se oštro usprotivile ovome. Stil Deklaracije podseća na Rezolucije UN-a, počinjući preambulom kojom se objašnjavaju razlozi za donošenje i prava Jevreja na nezavisnu državu, a zatim slede tačno određeni atributi nove Države Izrael. == Vanjske veze == {{Commonscat|Declaration of State of Israel}} * [http://www.globalpolitician.com/articles.asp?ID=132 Pravni status Zapadne obale, Pojasa Gaze i Istočnog Jerusalima] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20041205142353/http://www.globalpolitician.com/articles.asp?ID=132 |date=2004-12-05 }} * [http://www.us-israel.org/jsource/History/dectoc.html Istorijat i ličnosti iza Deklaracije] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040603053707/http://www.us-israel.org/jsource/History/dectoc.html |date=2004-06-03 }} * [http://www.trumanlibrary.org/israel/declare.htm Iz biblioteke američkog predsednika Harija Trumana koji je prvi priznao Izrael] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20050208112231/http://www.trumanlibrary.org/israel/declare.htm |date=2005-02-08 }} * [http://www.mfa.gov.il/MFA/Peace+Process/Guide+to+the+Peace+Process/Declaration+of+Establishment+of+State+of+Israel.htm Tekst Deklaracije na engleskom jeziku] [[Kategorija:Historija Izraela]] [[Kategorija:1948.]] 51jggv68k1efyzmw6ixcrwyr8nmza1m 0 4540704 42586948 42310452 2026-05-03T09:01:45Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište svetog Ištvana u Gödöllu]] na [[Mađarski univerzitet za poljoprivredu i životne nauke]]: [[WP:PROMJENANAZIVA|Promjena naziva]] 42310452 wikitext text/x-wiki {{Infokutija univerzitet | naziv = Sveučilište svetog Ištvana u Gödöllu | izvorni_naziv = {{lang-hu|Szent István Egyetem}} | drugi_naziv = | latinski = | logo = | logo_širina = | logo_opis = | slika = University of Gödöllő 02.JPG | slika_širina = | slika_opis = | moto = | moto_sh = | osnivač = | osnivanje = 2000. objedinjavanjem nekoliko institucija | zatvaranje = | bivši_naziv = | reg_baštine = | vrsta = | krovna_instit = | religija = | akad_pripadnost = | fakulteti = | visoke_škole = | jezik = | slobodna_oznaka = | slobodan_opis = | izdatak = | budžet = | rukovodilac = | upravnik = | predsjedatelj = | kancelar = | vicekancelar = | predsjednik = | potpredsjednik = | rektor = Dr. Tőzsér János | prorektor = | dekan = | prodekan = | direktor = | vođa_titula = | vođa = | akad_osoblje = | admin_osoblje = | studenti = | dodiplomci = | diplomci = | doktoranti = | ostali = | boje = | sportovi = | nadimak = | maskota = | udruženja = | sjedište = | grad = [[Gödöllő]] | pokrajina = [[Peštanska županija]] | savezna_država = | država = [[Mađarska]] | kampus = | lok_karta = | alt_karta = | širina-st = | širina-min = | širina-sek = | širina-oznaka = | dužina-st = | dužina-min = | dužina-sek = | dužina-oznaka = | lok_karta_opis = | mrežno_mjesto = [http://www.szie.hu www.szie.hu] | fusnote = }} '''Sveučilište svetog Ištvana''' ({{lang-hu|Szent István Egyetem}}) je javno sveučilište u [[Gödöllő|Gödöllu]] koji se nalazi 30&nbsp;km istočno od [[Budimpešta|Budimpešte]], u [[Peštanska županija]] u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Sveučilište je specijalizirano u agronomskim i veterinarskim studijima i pohađa ga oko 16,000 studenata. Institucija je osnovana 1. [[Januar|siječnja]] 2000. spajanjem nekoliko postojećih visokih učilišta u gradu. == Izvori == {{izvori}} == Povezano == *[[Lista univerziteta u Mađarskoj]] == Vanjske veze == * [http://www.szie.hu www.szie.hu] [[Kategorija:Univerziteti u Mađarskoj]] srnojo8s3m11bnarlwlybxrz8mapqrp 0 4547652 42586953 42406315 2026-05-03T09:07:08Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Državno sveučilište Oregona]] na [[Državni univerzitet Oregona]]: Standardizacija: [[WP:2:1]] 42406315 wikitext text/x-wiki {{Infobox university | native_name = Oregon State University | image_name = Weatherford Hall Oregon State University Greg Keene.jpg | image_size = | established = 1868. | type = javno sveučilište | former_names = Poljoprivredni koledž Oregona<br>Državni koledž Oregona | endowment = 511 miliona $ (2014)<ref>{{cite web |url=http://osufoundation.org/about/financial/documents/Endowment_Performance_FY14.pdf |title=OSU Foundation Endowment Performance |publisher=Campaignforosu.org |date= |accessdate=2015-04-28 |archive-date=2014-10-06 |archive-url=https://web.archive.org/web/20141006121926/http://osufoundation.org/about/financial/documents/Endowment_Performance_FY14.pdf |dead-url=yes }}</ref> | chancellor = | president = Edward John Ray | provost = Sabah Randhawa | vice_chancellor = | academic_staff = | students = 30,058 (jesen 2014)<ref name="oregonstate.edu">{{cite web|url=http://oregonstate.edu/ua/ncs/archives/2014/nov/osu-hits-30000-enrollment-mark-overall-while-reining-corvallis-growth|title=OSU hits 30,000 enrollment mark overall, while reining in Corvallis growth - News & Research Communications - Oregon State University|work=oregonstate.edu|access-date=2015-12-12|archivedate=2016-03-04|archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304053401/http://oregonstate.edu/ua/ncs/archives/2014/nov/osu-hits-30000-enrollment-mark-overall-while-reining-corvallis-growth|deadurl=yes}}</ref><ref name="oregonstate.edu 2">http://oregonstate.edu/admin/aa/ir/sites/default/files/enroll-fall-2013.pdf</ref> | undergrad = 25,648 (jesen 2014)<ref name="oregonstate.edu"/> | postgrad = 4,410 (jesen 2014)<ref name="oregonstate.edu"/> | doctoral = 585 (jesen 2013)<ref name="oregonstate.edu 2"/> | city = [[Corvallis, Oregon|Corvallis]] | state = [[Oregon]] | country = {{flag|Sjedinjene Države}} | coor = {{Coord|44.564588|-123.275705|type:edu_region:US-OR|display=inline,title}} | campus = prigradski izdvojeni kampus | colors = narandžasta i crna<ref>{{cite web|url=http://oregonstate.edu/brand/web|title=For the Web - Brand Identity Guidelines - Oregon State University|work=oregonstate.edu|access-date=2015-12-12|archivedate=2015-06-28|archiveurl=https://web.archive.org/web/20150628115322/http://oregonstate.edu/brand/web|deadurl=yes}}</ref><br/>{{color box|#C34500}}&nbsp;{{color box|black}} | athletics = | sports = 17 timova | nickname = | mascot = | affiliations = | website = {{url|www.oregonstate.edu}} | logo = Oregon State University logo.png }} '''Državno sveučilište Oregona''' ({{lang-en|Oregon State University}}) je javno istraživačko [[Univerzitet|sveučilište]] u [[Corvallis, Oregon|Corvallisu]] u [[Sjedinjene Američke Države|američkoj]] saveznoj državi [[Oregon]]. Sveučilište pruža mogućnost studiranja na više od 200 preddiplomskih, diplomskih i postdiplomskih studijskih programa i po broju studenata najveće je u Oregonu. Proračun namijenjen znanstvenom istraživačkom radu od 285 milijuna dolara u 2014. fiskalnoj godini, veći je od ukupnih istraživačkih proračuna svih ostalih javnih sveučilišta u saveznoj državi zajedno. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Commons-inline|Category:Oregon State University}} * {{Official website}} [[Kategorija:Univerziteti u američkoj saveznoj državi Oregon]] 72yxjinvyd96h9347ldmubm9g61wbcq 0 4547662 42586950 42408099 2026-05-03T09:03:17Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Montani]] na [[Univerzitet u Montani]]: Standardizacija: [[WP:2:1]] 42408099 wikitext text/x-wiki {{Infobox university |name = Sveučilište u Montani |native_name = The University of Montana |image_name = UofMT University(Main)Hall.jpg |motto = ''Lux et Veritas'' |mottoeng = svjetlost i istina |established = 1893. |type = javno sveučilište |endowment = $176.9 milijuna<ref>{{cite web|url=http://chronicle.com/article/Sortable-Table-College-and/151417/|title=Sortable Table: College and University Endowments, 2013-14|work=The Chronicle of Higher Education}}</ref> |president = Royce Engstrom |provost = Perry Brown |faculty = 581 stalni, 250 povremeni |students = 12,922 (proljeće 2015) |undergrad = 10,189 (jesen 2012) |city = [[Missoula, Montana|Missoula]] |state = [[Montana]] |country = {{flag|Sjedinjene Države}} |campus = izdvojeni kampus |colors = boja kestena i srebrna<ref name="University Colors">{{cite web|title = Official Graphic Standards Manual for The University of Montana |url=http://www.umt.edu/brand/colors.php |accessdate =April 19, 2014}}</ref><br>{{color box|#5E001D}}&nbsp;{{color box|#8C8E90}} |affiliations = |website = {{url|www.umt.edu}} |logo = University of Montana logo (2013).svg |footnotes = }} '''Sveučilište u Montani''' ({{lang-en|University of Montana}}) je javno istraživačko [[Univerzitet|sveučilište]] u [[Missoula, Montana|Missouli]] u [[Sjedinjene Američke Države|američkoj]] saveznoj državi [[Montana|Montani]]. Sveučilište je osnovano 1893. godine. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Commons-inline|Category:University of Montana}} * {{Official website}} [[Kategorija:Univerziteti u američkoj saveznoj državi Montani]] 83bgq4p9uqvs2kno1d2cz8gr6voqxcn 0 4562326 42586900 42406240 2026-05-03T03:37:48Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586900 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Dabas | ime_genitiv = | izvorno_ime = | slika_panorama =Városháza, Dabas - 2013.10.22 (1).JPG | veličina_slike =280px | opis_slike= | slika_zastava=Flag of Dabas.svg | slika_zastava_veličina= | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb =HUN Dabas Címer.svg | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_lokacijska_karta_država =Mađarska | širina-stupnjevi =47 | širina-minute =11 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi =19 | dužina-minute =19 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Mađarska}} | lokacija1_ime =[[Županije u Mađarskoj|Županija]] | lokacija1_info =[[Pest (županija)|Pest]] | dijelovi = | vrsta_dijelova = | titula_vođe=[[gradonačelnik]] | ime_vođe =Zoltán Kőszegi | površina_bilješke = | površina_ukupna = | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža = 166.02 [[km²]]<ref name=mam/> | površina_šira = | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina = | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2015]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća= | stanovništvo_uže =16,623<ref name=mam/> | stanovništvo_uže_gustoća =100.1 stan./[[km²]]<ref name=mam/> | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | vremenska_zona=[[UTC+1]] | utc_pomak =+2 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST= | poštanski_broj =2370 | pozivni_broj=029 | gradovi_prijatelji = | web_stranica =[http://www.dabas.info.hu/ www.dabas] | bilješke = }} '''Dabas''' čita se ''Dabaš'' ([[njemački]]: ''Dabotz'') je [[grad]] u sredini [[Mađarska|Mađarske]] od 16,623 stanovnika.<ref name=mam>{{cite web | url =http://www.citypopulation.de/php/hungary-pest.php | title =Hungary: Pest | accessdate = 10. 05. 2016. | language=engleski | publisher=City population}}</ref>, koji [[državna uprava|administrativno]] podpada pod [[Pest (županija)|Županiju Pest]]. == Geografija == Dabas leži udaljen 50 [[km]] [[jugoistok|jugoistočno]] od centra [[Budimpešta|Budimpešte]]. ==Historija== Dabas je prvi put dokumentiran još [[1270]], ali je nakon [[Osmanlije|osmanske]] invazije taj kraj opustio. Nakon protjerivanja Osmanlija kraj je nanovo [[kolonizacija|koloniziran]] [[Mađari]]ma i [[Slovaci]]ma, pa su nastala nova [[selo|naselja]] Gornji Dabas, Donji Dabas, Sári (u kom su pretežno [[Slovaci]]) i Gyón Dva Dabasa ujedinila su se [[1947]]., a ostala dva [[selo|sela]] [[1966]]. pa je mjesto dobilo [[gradska prava|status grada]] [[1989]]. == Pobratimski gradovi == * {{flag|Italija}}, [[Albenga, Savona|Albenga]] * {{flag|SAD}}, [[Staunton, Virginia|Staunton]] * {{flag|Slovačka}}, [[Banská Bystrica]] * {{flag|Rumunjska}}, [[Opština Baraolt, Covasna|Baraolt]] * {{flag|Slovenija}}, [[Tržič]] * {{flag|Srbija}}, [[Senta]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|Dabas}} * [http://www.dabas.info.hu/ ''Službene stranice Dabasa''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170109222136/http://www.dabas.info.hu/ |date=2017-01-09 }} {{hu icon}} [[Kategorija:Gradovi u Mađarskoj]] [[Kategorija:Naselja u Peštanskoj županiji]] {{geog-stub}} 2afgv9c4h5wtgfzjvnk5nvc1gqllx0q 0 4562675 42586931 42406271 2026-05-03T08:32:21Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586931 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Derecske | ime_genitiv = | izvorno_ime = | slika_panorama = | veličina_slike =180px | opis_slike= | slika_zastava=Flag of Derecske.svg | slika_zastava_veličina= | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb =Coa Hungary Town Derecske big.svg | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | slika_lokacijska_karta_država =Mađarska | širina-stupnjevi =47 | širina-minute =21 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi =21 | dužina-minute =34 | dužina-oznaka = E | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Mađarska}} | lokacija1_ime =[[Županije u Mađarskoj|Županija]] | lokacija1_info =[[Hajdú-Bihar]] | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | dijelovi = | vrsta_dijelova = | titula_vođe=[[gradonačelnik]] | ime_vođe =István Zoltán Bakó | površina_bilješke = | površina_ukupna = | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža = 103.52 [[km²]]<ref name=mam/> | površina_šira = | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina = | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2015]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća= | stanovništvo_uže =8,734<ref name=mam/> | stanovništvo_uže_gustoća = 84.4 stan./[[km²]]<ref name=mam/> | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | vremenska_zona=[[UTC+1]] | utc_pomak =+2 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST= | poštanski_broj =4130 | pozivni_broj=05573 | gradovi_prijatelji = | web_stranica =[http://www.derecske.hu/ www.derecske] | bilješke = }} '''Derecske''' je [[grad]] na [[istok]]u [[Mađarska|Mađarske]] od 8,734 stanovnika<ref name=mam>{{cite web | url =http://www.citypopulation.de/php/hungary-hajdubihar.php | title =Hajdú-Bihar | accessdate = 16. 05. 2016. | language=engleski | publisher=City population}}</ref>, koji [[državna uprava|administrativno]] podpada pod [[Hajdú-Bihar|Županiju Hajdú-Bihar]]. == Geografija == Derecske leži udaljen 22 [[km]] [[jug|južno]] od [[Debrecen]]a. ==Historija== Derecske je prvi put dokumentiran [[1291]]. == Pobratimski gradovi == * {{flag|Rumunjska}}, [[Opština Salonta, Bihor|Salonta]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|Derecske}} * [http://www.derecske.hu/ ''Službene stranice Derecskea'']{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{hu icon}} [[Kategorija:Gradovi u Mađarskoj]] [[Kategorija:Naselja u županiji Hajdú-Bihar]] {{geog-stub}} 6ynq5iymhwtibkuxjupdjk0f90g32bz 0 4565443 42586961 29547660 2026-05-03T09:11:12Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Hrvatski katolički univerzitet]] 42586961 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Hrvatski katolički univerzitet]] 4g9bmyzr7b5rho4xntonidaj5mj3a99 0 4569118 42586908 42286743 2026-05-03T06:30:30Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586908 wikitext text/x-wiki {{Sportista | ime = Davor Štefanek | nadimak = | slika = Davor Štefanek.jpg | slika_širina = 250px | slika_opis = Davor Štefanek | puno_ime = | datum_rođenja = {{birth date and age|1985|9|12|df=y}} | mesto_rođenja = [[Subotica]] | država_rođenja = {{zastava|SFRJ}} | datum_smrti = | mesto_smrti = | država_smrti = | državljanstvo = {{zastava|Srbija}} | visina = | vebsajt = | sport = [[rvanje]] | disciplina = [[grčko-rimski stil]] | karijera = [[2003]]. – | lični_rekord = | klub = [[Rvački klub Spartak|RК Spartak Subotica]]<ref>[http://www.wrestling-serbia.org.rs/registar/rvaciview.php?rbr=80 Davor Štefanek] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160919111120/http://www.wrestling-serbia.org.rs/registar/rvaciview.php?rbr=80 |date=2016-09-19 }}, [[Rvački savez Srbije]], Pristupljeno 16. avgusta 2016.</ref> | reprezentacija = Srbija | nagrade = Najbolji sportista [[Subotica|Subotice]] (2008, 2014)<br />Najbolji sportista [[Vojvodina|Vojvodine]] (2014—2016)<br />Sportista godine po izboru [[Radio-televizija Vojvodine|RTV]] (2014, 2016)<br />„Zlatna značka“ [[Sport (dnevni list)|Sporta]] (2014)<br />Majska nagrada (2015)<br />Najbolji sportista po izboru [[Udruženje sportskih novinara Srbije|USNS]] (2016) | medalje = {{medalja sport|[[Rvanje]]}} {{medalja takmičenje|[[Olimpijske igre]]}} {{medalja zlato|[[Letnje olimpijske igre 2016.|2016. Rio de Žaneiro]]|66 kg}} {{medalja takmičenje|[[Svetsko prvenstvo u rvanju|Svetska prvenstva]]}} {{medalja zlato|[[Svetsko prvenstvo u rvanju 2014.|2014. Taškent]]|66 kg}} {{medalja bronza|[[Svetsko prvenstvo u rvanju 2015.|2015. Las Vegas]]|66 kg}} {{medalja srebro|[[Svetsko prvenstvo u rvanju 2018.|2018. Budimpešta]]|67 kg}} {{medalja takmičenje|[[Evropsko prvenstvo u rvanju|Evropska prvenstva]]}} {{medalja srebro|[[Evropsko prvenstvo u rvanju 2004.|2004. Haparanda]]|60 kg}} {{medalja bronza|[[Evropsko prvenstvo u rvanju 2008.|2008. Tampere]]|60 kg}} {{medalja bronza|[[Evropsko prvenstvo u rvanju 2012.|2012. Beograd]]|60 kg}} {{medalja srebro|[[Evropsko prvenstvo u rvanju 2016.|2016. Riga]]|66 kg}} {{medalja srebro|[[Evropsko prvenstvo u rvanju 2017.|2017. Novi Sad]]|66 kg}} {{medalja takmičenje|[[Mediteranske igre]]}} {{medalja srebro|[[Mediteranske igre 2005.|2005. Almerija]]|60 kg}} {{medalja zlato|[[Mediteranske igre 2009.|2009. Peskara]]|60 kg}} {{medalja srebro|[[Mediteranske igre 2018.|2018. Taragona]]|77 kg}} }} '''Davor Štefanek''' ([[Subotica]], [[12. septembar]] [[1985]]), srpski [[rvanje|rvač]] i reprezentativac u rvanju grčko-rimskim stilom. Svetski je šampion iz 2014. godine i najbolji sportista Srbije iste godine po izboru [[Sport (dnevni list)|dnevnog lista ''Sport'']].<ref>[http://www.subotica.com/vesti/rvac-davor-stefanek-najbolji-sportista-u-izboru-lista-sport-id21572.html „Rvač Davor Štefanek najbolji sportista u izboru lista Sport“], subotica.com, [[25. decembar]] [[2014]]. Pristupljeno 16. avgusta 2016.</ref> Bio je član [[Rvački klub Spartak|rvačkog kluba Spartak]] iz Subotice, potom član Proletera iz [[Zrenjanin]]a, a onda se vratio u RК Spartak.<ref>[http://ilovezrenjanin.com/sport/stefanek-i-franjkovic-napustili-proleter/ „Štefanek i Franjković napustili Proleter“], ilovezrenjanin.com, [[22. januar]] [[2016]]. Pristupljeno 16. avgusta 2016.</ref> Učesnik je [[Olimpijske igre|Olimpijskih igara]] u [[Atina|Atini]], [[2004]]. i [[Peking]]u, [[2008]]. godine, osvajač bronzane medalje na Svetskom prvenstvu u [[Las Vegas]]u [[2015]]. godine i zlatne medalje na [[Letnje olimpijske igre 2016.|Olimpijskim igrama 2016.]] u [[Rio de Žaneiro|Rio de Žaneiru]]. == Sportska karijera == Кarijeru je počeo u rodnoj Subotici, a vrlo brzo su ga primetili stručnjaci. Bio je član Spartaka, potom Proletera iz [[Zrenjanin]]a, a onda se vratio u Spartak. Borio se i za Partizan u Кupu evropskih šampiona, kada je osvojio najjače klupsko takmičenje na Starom kontinentu i proglašen za najboljeg takmičara.<ref>{{cite news|title=Sve što treba da znate o Davoru Štefaneku|url=http://mondo.rs/a930633/Sport/Ostali-sportovi/Davor-Stefanek-biografija.html|accessdate=17. 8. 2016|newspaper=Mondo|archive-date=2017-08-23|archive-url=https://web.archive.org/web/20170823132608/http://mondo.rs/a930633/Sport/Ostali-sportovi/Davor-Stefanek-biografija.html|dead-url=yes}}</ref> === Uspesi === Osvajač je zlatne medalje na Svetskom juniorskom prvenstvu [[2005]]. u [[Litvanija|Litvaniji]] i na [[Mediteranske igre|Mediteranskim igrama]] [[2009]]. godine u [[Peskara|Peskari]], [[Italija]], kao i srebrne na Evropskom prvenstvu [[2004]]. u [[Švedska|Švedskoj]] i Gran-priju [[Mađarska|Mađarske]], 2009. godine u [[Sombathelj]]u. [[2006]]. godine je proglašen za najboljeg rvača završnog turnira Кupa evropskih prvaka. Proglašen je i za sportistu godine Grada [[Subotica|Subotice]] u kategoriji seniora, [[2008]]. godine, kada je osvojio bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu. Bronzom se okitio i 2012. godine na Evropskom prvenstvu u Beogradu. Na Svetskom prvenstvu 2014. osvojio je zlatnu medalju, prvu svoju medalju na Svetskim prvestvima, prvu medalju na Svetskim prvenstvima za Srbiju od 2007. i prvu zlatnu od 1981. godine. Sledeće godine osvojio je drugu medalju na Svetskim prvenstvima, bronzu u Las Vegasu. Godine 2009. kao član Partizana osvojio je klupsko prvenstvo Evrope. Osvajač je olimpijskog zlata na [[Letnje olimpijske igre 2016.|Olimpijskim igrama 2016.]] u grčko-rimskom stilu do 66 kilograma.<ref>{{cite news|title=Zlatni Davor Štefanek|url=http://www.b92.net/sport/rio2016/rvanje/vesti.php?yyyy=2016&mm=08&dd=16&nav_id=1166541|accessdate=16. 8. 2016|newspaper=b92.net}}</ref> Osvojio je srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu u Budimpešti 2018. pošto je izgubio od Rusa Artena Surkova.<ref>{{cite news|title=Srebro za Štefaneka na Svetskom prvenstvu|url=http://www.rts.rs/page/sport/ci/story/128/ostali-sportovi/3303281/stefanek-za-zlato-fris-za-bronzu.html|accessdate=27. 10. 2018|newspaper=rts.rs}}</ref> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Davor Štefanek}} * [http://www.sports-reference.com/olympics/athletes/st/davor-stefanek-1.html Profil Davora Štefaneka na sajtu Sportske reference] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120813021147/http://www.sports-reference.com/olympics/athletes/st/davor-stefanek-1.html |date=2012-08-13 }} * [http://www.politika.rs/scc/clanak/344822/Sport/Ostali-sportovi/Rvanje-ce-dobiti-novu-olimpijsku-medalju Rvanje će dobiti novu olimpijsku medalju („Politika“, 5. decembar 2015)] * [http://www.politika.rs/scc/clanak/361656/Sport/Intervjui/Mama-mi-je-skovala-zlato Mama mi je skovala zlato - intervju („Politika”, 18. avgust 2016)] * [http://www.politika.rs/scc/clanak/371188/Sport/Ostali-sportovi/Sampion-koga-su-zene-vratile-na-strunjacu Šampion koga su žene vratile na strunjaču („Politika”, 30. decembar 2016)] {{Dobitnici Zlatne značke Sporta}} {{Normativna kontrola}} {{Lifetime|1985||Štefanek, Davor}} [[Kategorija:Srpski rvači]] [[Kategorija:Srpski olimpijci]] [[Kategorija:Hrvači na Ljetnim olimpijskim igrama 2004.]] [[Kategorija:Hrvači na Ljetnim olimpijskim igrama 2008.]] [[Kategorija:Hrvači na Ljetnim olimpijskim igrama 2016.]] [[Kategorija:Olimpijski pobjednici u hrvanju]] [[Kategorija:Svjetski prvaci u hrvanju]] [[Kategorija:Biografije, Subotica]] e87rhmvdrntpivv9jd89rpkv28k0ihm 0 4574505 42586987 41446118 2026-05-03T10:57:17Z Zavičajac 76707 /* Transport ranjenika */ 42586987 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini]] '''Aerodrom Medeno Polje''' je improvizovani [[aerodrom]] iz vremena [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] odakle je evakuisano oko 2000 ranjenika na liječenje u savezničke bolnice. Poslije rata, na mjestu aerodroma, redovno se 27. jula, na dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine održavao narodni zbor. Nalazio se na istoimenom polju pored planine [[Osječenica|Osječenice]], 7&nbsp;km zapadno od [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]], [[Bosna i Hercegovina]]. [[Vrhovni štab]] je formirao Bazu NOV i POJ u [[Bari]]ju u [[Italija|Italiji]], jer su bili stvoreni uslovi da se avionima i brodovima organizuje prihvat i prebacivanje savezničke pomoći. Aprila [[1944]] g. Vrhovni štab je izdao kratko uputstvo, uz saglasnost savezničkih vojnih misija, o organizaciji aerodromske službe, da bi se na svim aerodromima i terenima za bacanje pomoći, posao odvijao isto.<ref name="Freeman">{{Cite web |url= https://www.researchgate.net/publication/235018942_The_Cinderella_Front_Allied_Special_Air_Operations_in_Yugoslavia_during_World_War_II |title= THE CINDERELLA FRONT: ALLIED SPECIAL AIR OPERATIONS IN YUGOSLAVIA DURING WORLD WAR II -Major Paul J. Freeman March 1997 |work= |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Zdenko Ulepić, referent za vazduhoplovstvo [[Vrhovni štab NOV i POJ|Vrhovnog štaba NOVJ]], organizuje izgradnju improvizovanog aerodroma Medeno Polje.<ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> [[File:Osiječenica.jpg|mini|180px|lijevo|Planina [[Osječenica]] i [[Petrovačko polje|Medeno polje]]]] === Organizacija aerodroma === Prvo što je urađeno je obezbjeđenje. Oko aerodroma su postavljena tri stalna teška [[mitraljez]]a »toreda« za obezbjeđenje sa zemlje i iz vazduha. Pista je bila minimalno uređena, da ne bi izgledala kao aerodrom, kako ne bi bila otkrivena. Najava [[avion]]a vršena je preko posebnih radio-stanica Vrhovnog štaba, a u Medeno Polje prenošena telefonom iz Drvara. To je bilo neophodno zbog pripreme letilišta, kao i zbog pripreme određenog broja ranjenika koje je trebalo otpremiti. Avioni koji nisu slijetali već samo padobranima spuštali materijal takođe su bili unaprijed najavljeni. Pored štaba aerodroma i njegovog pratećeg voda, za prikupljanje bačenog materijala koristili su se borci Petrovačkog odreda i jedne inženjerijske brigade . Svjetlosna organizacija letilišta, prihvat i otprema aviona organizovani su na slijedeći način: Na planini Oštrelj (između [[KlekovačaKlekovače]] i Osječenice), kao najvišoj tački u rejonu aerodroma, u toku noći gorjela je jaka vatra, koja je približno označavala mjesto aerodroma, jer je bila uočljiva, a istovremeno je označavala i Oštrelj kao prepreku. Ovakve vatre gorjele su na još nekoliko manjih prepreka u okolini aerodroma, a paljene su u prvi sumrak svakog dana kada je trebalo primiti avione. Obilježavanje samog letilišta vršeno je u obliku slova »T« i to uzdužna osa piste zapaljenom naftom u konzervama, kao i pravci vožnje po zemlji, dok su krajevi piste i prepreke neposredno ispred nje bili označeni po jednom jačom vatrom od drva. === Prihvat aviona === Postupak za prijem aviona bio je slijedeći: Čim padne mrak sve ljudstvo je moralo da bude na svojim mjestima spremno da na dati znak pali vatre, odnosno naftu u konzervama. Zatim se osluškivao zvuk avionskih motora i čim bi se čuo, palile su se po jednu »fakeliu«, čija je izrazito jaka bijela svjetlost omogućavala avionu da se približno orijentiše u odnosu na aerodrom. Zatim se čeka da avion doleti bliže i da on prvi da ugovoreni svjetlosni znak. Ako avion nije davao ugovoreni znak, na erodromu nisu dalje reagovali sve dok se ne udalji iz zone. Međutim, ako je avion bio saveznički, čim bi uočio svjetlost upaljene »fakele« i doletio bliže aerodromu, davao je ugovoreni signal, na koji je odgovaralno ugovorenim svjetlosnim signalom pomoću »aldis« lampe. Time bi međusobno identifikovanje bilo izvršeno, kako se to praktikuje u noćnom letenju. Avioni su obično dolazili jedan za drugim u razmaku od tri do pet minuta i tada je svjetlosna orijentacija na zemlji gorjéla neprekidno sve dok se ne izvrši slijetanje svih, odnosno dok ne otpočne i dok se ne završi polijetanje. Međutim, čim je nastupao veći razmak između dolazećih, odnosno polazećih aviona, sva svjetla na aerodromu su se gasila, a pri dolasku sljedećeg aviona postupak se ponavljao kao i sa prvim. Zapadni Saveznici su koristili isključivo avione »DC-3«. Na početku, u toku jedne noći dolazilo je po pet do šest aviona na slijetanje. Međutim, kasnije je dolazilo i po deset, a jedne noći čak i dvanaest aviona. Normalno se ukrcavalo po 25 ranjenika. === Dotur padobranima === Avioni koji su slijetali dovozili su razni materijal, a oni koji su spuštali materijal padobranima doturali su većinom municiju i hranu.<ref name="Trnjaković">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dušan Trnjaković: Materijal bačen padobranima izvukli smo ispred neprijatelja |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Spuštanje materijala padobranima vršili su i avioni [[SSSR]]-a, koji su bacali materijal redovno sa velikih visina, pa je ponekad padao toliko daleko od aerodroma da se nije mogao ni pronaći. Ovo je bilo i logično, jer su zbog bezbjednosti morali da lete visoko, a nad ciljem, s obzirom na daljinu puta, nisu imali vremena da snižavaju visinu i gube gorivo potrebno za povratak. Front Crvene armije bio je tada još daleko. Za najavu i navođenje ovih aviona u neposrednoj blizini aerodroma bila je smještena radio -stanica sa goniometrom, koja je ranije dopremljena jedrilicom koju je dovukao »IL-2«. Tom radiostanicom rukovala je grupa sovjetskih oficira na čelu sa potpukovnikom Ivanovim, koji su pripadali misiji SSSR-a pri Vrhovnom štabu. Bili su smješteni u speci jalno izrađenim malim barakama u neposrednoj blizini aerodroma, koje su bile dobro maskirane. Članovi ostalih misija bili su smješteni u Bosanskom Petrovcu, a na aerodrom su dolazili samo noću kad su slijetali avtioni. [[File:Medeno polje i avion iz 2. svjetskog rata 1983.jpg|mini|lijevo|Avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tokom Drugog svjetskog rata koristilo [[Ratno vazduhoplovstvo i protivvazdušna odbrana|partizansko vazduhoplovstvo]] - 1985.]] === Transport ranjenika === Rad na samom aerodromu bio je moguć isključivo noću, jer je u toku dana bio izložen neprekidnom izviđanju, mitraljiranju i bombardovanju od strane njemačkih aviona. To je pričinjavalo posebne teškoće, jer se prikupljanje i dnevni boravak ranjenika morao vršiti dosta daleko od [[aerodrom]]a u obližnjim šumama i na obroncima okolnih planina. Bilo je mnogo teških ranjenika, koje je trebalo dovoziti volujskim kolima. Zato je u prvim časovima sumraka na aerodromu, i pored svih mjera opreznosti, vladala velika gužva. Stotine ranjenika čekalo je sa nestrpljenjem, jer su svi htjeli da budu baš te noći prebačeni, zbog neizvjesnosti da li će im to omogućiti situacija narednih noći. Brojna volujska kola zakrčavala su neposrednu okolinu aerodroma, a svaki je seljak žurio da se što prije vrati, prije zore svakako. Medicinsko osoblje je klasifikovalo ranjenike po težini rana — bolesti, tješeći one koji ostaju da će, takođe, iste noći biti prebačeni. Na žalost, ranjenika je uvijek bilo više nego raspoloživih mjesta i svaki put jedan broj je morao da bude vraćen. Strani piloti su dolazili do ranjenika i izražavali svoje žaljenje, a istovremeno i divljenje, za one koji su ih pjesmom i igrom bodrili da istraju. Nudili su cigarete, čokoladu, novac, skidali cipele i poklanjali, a u zamjenu uzimali opanke itd. Takva atmosfera vladala je skoro svake noći na aerodromu »Medeno polje« od polovine aprila do 25. maja.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Na dan 25. maja, Nijemci su počeli [[Desant na Drvar]], i aerodrom je prestao sa radom. == Reference == {{reference|2}} == Vanjske veze == * [http://www.zavicajnoudruzenjepetrovac.com/ Zavičajno udruženje Petrovac] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20190730180011/http://www.zavicajnoudruzenjepetrovac.com/ |date=2019-07-30 }} * [http://www.bosanskipetrovac.gov.ba/ Općina Bosanski Petrovac] [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Bosanska krajina u Narodnooslobodilačkoj borbi]] 9gmoknlzhi1akysw5so0vf4a56rtjef 0 4579622 42586976 42315969 2026-05-03T09:25:33Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Uslovni model]] na [[Kauzalni model]]: [[WP:PREPOZNATLJIVOST|Prepoznatljivije]]: Netačan prijevod; ovo je kauzalni ili uzročni model 42315969 wikitext text/x-wiki '''Uslovni model''' je [[apstraktni model]] koji opisuje [[Uzročnost|uslovne]] mehanizme [[sistem]]a. Model mora izraziti više od [[Korelacija|korelacije]], jer korelacija ne uključuje uzročnost. [[Judeja Perl]] definiše uslovni model kao naručenu trojku <math>\langle U, V, E\rangle</math>, gde je U skup [[ekogena varijabla|ekogenih varijabli]] čije su vrednosti određene faktorima izvan modela; V je skup endogenih varijabli čije su vrednosti određene faktorima unutar modela; i E je skup [[strukturna jednačina|strukturnih jednačina]] koje predstavljaju vrednost svake endogene varijable u funkciji vrednosti drugih promenljivih u U i V.<ref name="Pearl">Pearl, Judea (2000).</ref> == Dijagram uzroka == '''Dijagram uzroka''' predstavlja grafički alat koji omogućava vizualizaciju [[Uzročnost|uzročnih]] odnosa između [[Promenljiva (matematika)|promenljivih]] u uzročnom modelu. Tipičan dijagram uzroka će sadržati skup varijabli (ili [[čvor]]ova) definisanih kao da su predstavljeni u okviru modela. Svaka promenljiva u dijagramu treba da bude povezana strelicom sa drugom promenljivom sa kojom ima uzročni uticaj - vrh strelice ocrtava pravac ove uzročne veze, na primer, strelica koja povezuje promenljive A i B sa strelicom na B ukazuje na vezu kojom (svi ostali faktori su jednaki) kvalitativna ili kvantitativna promena u A može izazvati promenu u B. Dijagrami uzroka uključuju [[dijagram uzročne petlje|dijagrame uzročne petlje]], [[dijagram aciklične režije|dijagrame aciklične režije]] i [[Išikava dijagram]]e. == Povezano == * [[Uzročna mreža]] - [[Bajesova mreža]] sa eksplicitnim zahtevom da odnosi budu uzročni * [[Jednačina za strukturalno modeliranje]] - statistička tehnika za testiranje i procenu uzročnih odnosa * [[Analiza putanje (statistika)]] == Reference == {{reflist}} == Literatura == * {{Cite journal | ref=harv|pmc = |doi = 10.1093/ije/31.5.1030|last1 = Greenland|first1 = S.|last2 = Brumback|first2 = B.|title = An overview of relations among causal modelling methods| url=https://archive.org/details/sim_international-journal-of-epidemiology_2002-10_31_5/page/1030|journal = International Journal of Epidemiology|volume = 31|issue = 5|year=2002|pmid = 12435780|pages=1030–1037}} == Vanjske veze == * [http://philpapers.org/browse/causal-modeling Causal modeling]<span> at </span>PhilPapers [[Kategorija:Konceptni modeli]] [[Kategorija:Naučno modelovanje]] 5riaitjlejj010chxytz7aj4zws4oij 0 4597360 42586915 42406261 2026-05-03T07:16:59Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 2 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586915 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Deeping St James | ime_genitiv = | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | slika_panorama =Priory_church_of_Deeping_St.James_-_geograph.org.uk_-_622715.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike =[[Samostan]]ska [[crkva]] sv. Jakova | slika_zastava = | slika_zastava_veličina = | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_amblem_prazno = | slika_amblem_prazno_veličina = | slika_amblem_prazno_opis = | nadimak = | geslo = | širina-stupnjevi =52 | širina-minute =40 | širina-oznaka =N | dužina-stupnjevi =0 | dužina-minute =17 | dužina-oznaka =W | lokacija_ime =[[Spisak država|država]] | lokacija_info ={{flag|UK}} | lokacija1_ime =[[Engleske regije|Regija]] | lokacija1_info =[[Istočni Midlands]] | lokacija2_ime =[[Engleske ceremonijalne grofovije|Ceremonijalna grofovija]] | lokacija2_info =[[Lincolnshire]] | lokacija3_ime =[[kotar|Distrikt]] | lokacija3_info =[[South Kesteven]] | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe = | ime_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna = | površina_uža = | površina_šira = | visina = | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2001]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo =6.923<ref name=mam/> | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC+0]] | utc_pomak =+1 | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =PE6 | pozivni_broj =01778 | gradovi_prijatelji = | države_gradova_prijatelja = | web_stranica = | slika_lokacijska_karta_država =Engleska | veličina_karte =280px | slika_lokacijska_karta_opis =<center>Pozicija Deeping St Jamesa na karti [[Lincolnshire|Grofovije Lincolnshire]] | bilješke = }} '''Deeping St James''' je [[selo|naselje]] od 6.923 stanovnika u sredini [[Engleska|Engleske]] u [[Lincolnshire|Grofoviji Lincolnshire]]<ref name=mam>{{cite web | url =http://www.research-lincs.org.uk/lro/documents_lro/Site_Text/2001_Census/Parish_Profiles/PDF/32UG025.pdf | title =Statistics about Deeping St James, South Kesteven | accessdate =18. 05. 2017. | language =engleski | publisher =Neighbourhood Statistics }}{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>, koje [[državna uprava|administrativno]] podpada pod [[South Kesteven|Distrikt South Kesteven]]. == Geografija == Deeping St James leži na [[Rijeka (vodotok)|rijeci]] [[Welland]], udaljen 1,6 [[istok|istočno]] od [[Market Deeping]]a. Deeping je bila [[Sasi|saksonska]] riječ za veliku [[nizina|nizinu]] odnosno [[Fens]].<ref name=geo>{{cite web |url = http://www.deepings.co.uk/the-deepings-today.html |title = ''The Deepings Today'' |publisher = Deepings Business Club |language = engleski |accessdate = 18. 05. 2017 }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Historija == Deeping St James je izrastao nakon što je [[Normani|normanski]] [[aristokracija|aristokrat]] Richard De Rulos podigao [[nasip]] duž [[Welland|Rijeke Welland]], koja je dotad često [[poplava|plavila]]:<ref name=brit/> Na taj način je taj dio [[Fens]]a postao plodna [[dolina]], u kojoj je njegov zet Baldwin Fitzgilbert [[1139]]. podigao [[benediktinci|benediktinsku]] [[opatija (vjerska institucija)|opatiju]] sa [[crkva|crkvom]] sv. Jakova.<ref name=brit>{{cite web |url = http://www.deepings.co.uk/history-of-the-deepings.html |title = ''History of the Deepings'' |publisher = Deepings Business Club |language = engleski |accessdate = 18. 05. 2017 }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Oko nje je izraslo današnje naselje koje je postalo sjedište [[parohija|parohije]] i [[trgovište]] [[poljoprivreda|poljoprivrednog]] kraja. == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|Deeping St James}} * [http://www.dsjpc.co.uk/pc/ Deeping St James Parish Council] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101124012359/http://dsjpc.co.uk/pc/ |date=2010-11-24 }} {{en icon}} [[Kategorija:Naselja u Engleskoj]] [[Kategorija:Lincolnshire]] jrm06yqsqlazej1w9f2nv78txnnqgdr 0 4606321 42586984 42561959 2026-05-03T10:32:06Z Zavičajac 76707 42586984 wikitext text/x-wiki '''Spomenici NOB-e u Bosanskom Petrovcu''' predstavljaju sjećanje na [[Antifašizam|antifašističku]] borbu stanovništva [[Bosanski Petrovac|bosanskopetrovačkog]] područja u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] . Podignuto je nekoliko spomenika na teritoriji opštine. '''[[Spomenik NOB-i u Bravsku]]'''. Podignut je borcima i civilnim žrtvama tokom [[Bosanski Petrovac u NOB|Narodnooslobodilačke borbe]] sa područja [[Bravsko polje|Bravska]].<ref name="Bravsko">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/744.php |title= Dušan Grbić: Strijeljanja u Donjem Bravsku 29. 7. 1941. godine |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 1 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Spomenik je rad Mirka Radulovića. Nakon rata 1992-1995 spomenik je bez ikakvog održavanja.<ref name="Spomenik u Bravsku">{{Cite web|url=http://www.spomenikdatabase.org/bravsko|title=Donald Niebyl: Monument to the Fallen Fighters of the National Liberation War (Spomenik palim borcem v NOB) - Location: Bravsko, FBiH, Bosnia & Herzegovina)|work=Spomenik Database|accessdate=12. 9. 2017}}</ref> '''[[Spomenik NOB-i u Vođenici]]'''. Nakon što su u [[Aprilski rat|Aprilskom ratu]] 1941. god. [[Sile Osovine]] okupirale [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslavije]], područje [[Vođenica|Vođenice]] u današnjoj opštini [[Bosanski Petrovac]], našlo se u novostvorenoj [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. Nakon nekoliko mjeseci okupacije, i [[Genocid u NDH|nacionalne politike u NDH]], stanovništvo Bosanskog Petrovca se organizovalo i priključilo [[Narodnooslobodilačka borba|Narodnooslobodilačkoj borbi]], koju su predvodile [[Partizani|partizanske]] snage pod vodsttvom [[SKJ|Komunističke partije Jugoslavije]]. U borbi živote su izgubili mnogi borci i civilno stanovništvo.<ref name="Vođenica">{{Cite web |url=https://www.znaci.org/00003/686.htm |title= Mile Tešić: ZLODJELA USTAŠA U DONJOJ VOĐENICI |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 6, strana 468 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Tokom 1950-ih izrađeno je prvo spomen obilježje od [[kamen]]ih blokova, a sedamdesetih izrađen je i novi [[beton]]ski spomenik, visok 6 m. Ime autora nije poznato. Na spomeniku su, sa svih strana, [[granit]]ne ploče sa imenima žrtava. Početkom XXI vijeka spomenik je izvan bilo kakve brige i čitav prostor je neuređen i oštećen. [[Granit]]ne ploče su oštećene ili u potpunosti razvaljene. Ne postoje nikakve komemorativne svečanosti niti pokušaji da se spomenik dovede u pristojno stanje, pa se može smatrati potpuno zaboravljenim.<ref name="Spomenik u Vođenici">{{Cite web|url=http://www.spomenikdatabase.org/vodjenica|title=Donald Niebyl: Name: Monument to the Revolution - Location: Vođenica, Bosnia|work=Spomenik Database|accessdate=12. 9. 2017}}</ref> '''[[Spomenik NOB-i u Driniću]]'''. Podignut je na ulasku u [[Drinić]] borcima antifašistima iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], zanimljivog izgleda i interesantne umjetničke ideje iz sedamdesetih godina 20.-og. vijeka. Odmah pored ovog impozantnog zdanja nalazi se i spomen ploča žrtvama fašističkog terora ovoga kraja.<ref>{{Cite web |title=Spomenik u Driniću |url=http://www.drinic.rs.ba/svetinje.htm |access-date=2017-11-11 |archive-date=2020-09-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200925165122/http://www.drinic.rs.ba/svetinje.htm |dead-url=yes }}</ref> '''Spomen biste narodnih heroja u Bosanskom Petrovcu''' u čast 22 [[Narodni heroj|narodna heroja]], po čemu je Bosanski Petrovac bio na prvom mjestu po broju narodnih heroja u odnosu na broj stanovnika u Jugoslaviji. Biste su uklonjene nakon [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata 1992-1995.]] godine. '''[[Spomenik NOB-i u Vrtoču]]'''. Upotpunosti je obnovljeno i svojom simbolikom čuva sjećanje na 408 boraca i 768 žrtava fašističkog terora iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] sa područja Vrtoča, [[Bjelaj]]a, [[Prkosi|Prkosa]] i [[Oraško Brdo|Oraškog Brda]].<ref name="VRTOČE">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/744.php |title= Petar Radošević: Teror ustaša u Vrtoču |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 1 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> '''[[Spomenik aerodromu u Medenom Polju]]'''. Spomenik predstavlja sjećanje ne samo na poginule, nego i na početak partizanskog vazduhoplovstva vezanog za [[Aerodrom Medeno Polje]].<ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Sa ovog improvizovanog aerodroma prebačeno je preko 2.000 ranjenika u savezničke bolnice u [[Italija|Italiji]]. Uz spomen tablu postavljen je i vojni transportni avion Daglas C-47s (DC-3). Avion je nakon posljednjeg rata uništen eksplozivom i odnešen u staro gvožđe. Spomenik je bez održavanja. Aerodrom je bio i inspiracija [[Hajrudin Krvavac|Hajrudinu Krvavcu]] za njegov film "Partizanska eskadrila" snimljen 1979. god. Osnovni spomenik, nepoznatog autora, podignut je 1982. god. Predstavlja spojena tri luka koja prave slovo U visine 8 m.<ref name="Spomenik u Medenom Polju">{{Cite web|url=http://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje|title=Donald Niebyl: Name: Monument to the Partisan Air Squadron Location: Medeno Polje, FBiH, Bosnia & Herzegovina|work=Spomenik Database|accessdate=12. 9. 2017}}</ref> '''[[Titov voz na Oštrelju]]''' je [[nacionalni spomenik BiH]].<ref name="Titov voz">{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Bos%20Petrovac_Titov%20voz%20BOS.pdf |title= Partizanski – Titov voz na Oštrelju |work= Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika |accessdate= 9. 6. 2017 }}{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> {{coord|44|28|40|N|16|24|08|E|}} == Galerija == <gallery> Bravsko - Spomenik NOB-e.jpg|Spomenik u Bravsku Spomenik u Vođenici.jpg|Spomenik u Vđenici Bista u parku Bos Petrovac.jpg|Spomen bista, jedna od 22 postavljene u spomen parku Vrtoče - dio spomenika NOB-e.jpg|Spomenik u Vrtoču Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|Spomen ploča u Medenom Polju Oštrelj – Proleterka 03.jpg|[[Titov voz na Oštrelju]] </gallery> == Reference == {{reference|2}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} {{Commonscat|World War II memorials in Bosanski Petrovac}} [[Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini|Bosanski Petrovac]] [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Petrovac (Republika Srpska)]] q9fb3eqvvtw3h0n67afcaen8hyxwp6n 42586988 42586984 2026-05-03T10:58:59Z Zavičajac 76707 42586988 wikitext text/x-wiki '''Spomenici NOB-e u Bosanskom Petrovcu''' predstavljaju sjećanje na [[Antifašizam|antifašističku]] borbu stanovništva [[Bosanski Petrovac|bosanskopetrovačkog]] područja u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] . Podignuto je nekoliko spomenika na teritoriji opštine. '''[[Spomenik NOB-i u Bravsku]]'''. Podignut je borcima i civilnim žrtvama tokom [[Bosanski Petrovac u NOB|Narodnooslobodilačke borbe]] sa područja [[Bravsko polje|Bravska]].<ref name="Bravsko">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/744.php |title= Dušan Grbić: Strijeljanja u Donjem Bravsku 29. 7. 1941. godine |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 1 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Spomenik je rad Mirka Radulovića. Nakon rata 1992-1995 spomenik je bez ikakvog održavanja.<ref name="Spomenik u Bravsku">{{Cite web|url=http://www.spomenikdatabase.org/bravsko|title=Donald Niebyl: Monument to the Fallen Fighters of the National Liberation War (Spomenik palim borcem v NOB) - Location: Bravsko, FBiH, Bosnia & Herzegovina)|work=Spomenik Database|accessdate=12. 9. 2017}}</ref> '''[[Spomenik NOB-i u Vođenici]]'''. Nakon što su u [[Aprilski rat|Aprilskom ratu]] 1941. god. [[Sile Osovine]] okupirale [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslavije]], područje [[Vođenica|Vođenice]] u današnjoj opštini [[Bosanski Petrovac]], našlo se u novostvorenoj [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. Nakon nekoliko mjeseci okupacije, i [[Genocid u NDH|nacionalne politike u NDH]], stanovništvo Bosanskog Petrovca se organizovalo i priključilo [[Narodnooslobodilačka borba|Narodnooslobodilačkoj borbi]], koju su predvodile [[Partizani|partizanske]] snage pod vodsttvom [[SKJ|Komunističke partije Jugoslavije]]. U borbi živote su izgubili mnogi borci i civilno stanovništvo.<ref name="Vođenica">{{Cite web |url=https://www.znaci.org/00003/686.htm |title= Mile Tešić: ZLODJELA USTAŠA U DONJOJ VOĐENICI |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 6, strana 468 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Tokom 1950-ih izrađeno je prvo spomen obilježje od [[kamen]]ih blokova, a sedamdesetih izrađen je i novi [[beton]]ski spomenik, visok 6 m. Ime autora nije poznato. Na spomeniku su, sa svih strana, [[granit]]ne ploče sa imenima žrtava. Početkom XXI vijeka spomenik je izvan bilo kakve brige i čitav prostor je neuređen i oštećen. [[Granit]]ne ploče su oštećene ili u potpunosti razvaljene. Ne postoje nikakve komemorativne svečanosti niti pokušaji da se spomenik dovede u pristojno stanje, pa se može smatrati potpuno zaboravljenim.<ref name="Spomenik u Vođenici">{{Cite web|url=http://www.spomenikdatabase.org/vodjenica|title=Donald Niebyl: Name: Monument to the Revolution - Location: Vođenica, Bosnia|work=Spomenik Database|accessdate=12. 9. 2017}}</ref> '''[[Spomenik NOB-i u Driniću]]'''. Podignut je na ulasku u [[Drinić]] borcima antifašistima iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], zanimljivog izgleda i interesantne umjetničke ideje iz sedamdesetih godina 20.-og. vijeka. Odmah pored ovog impozantnog zdanja nalazi se i spomen ploča žrtvama fašističkog terora ovoga kraja.<ref>{{Cite web |title=Spomenik u Driniću |url=http://www.drinic.rs.ba/svetinje.htm |access-date=2017-11-11 |archive-date=2020-09-25 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200925165122/http://www.drinic.rs.ba/svetinje.htm |dead-url=yes }}</ref> '''Spomen biste narodnih heroja u Bosanskom Petrovcu''' u čast 22 [[Narodni heroj|narodna heroja]], po čemu je Bosanski Petrovac bio na prvom mjestu po broju narodnih heroja u odnosu na broj stanovnika u Jugoslaviji. Biste su uklonjene nakon [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata 1992-1995.]] godine. '''[[Spomenik NOB-i u Vrtoču]]'''. Upotpunosti je obnovljeno i svojom simbolikom čuva sjećanje na 408 boraca i 768 žrtava fašističkog terora iz [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] sa područja Vrtoča, [[Bjelaj]]a, [[Prkosi|Prkosa]] i [[Oraško Brdo|Oraškog Brda]].<ref name="VRTOČE">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/744.php |title= Petar Radošević: Teror ustaša u Vrtoču |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 1 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> '''[[Spomenik Aerodromu u Medenom Polju]]'''. Spomenik predstavlja sjećanje ne samo na poginule, nego i na početak partizanskog vazduhoplovstva vezanog za [[Aerodrom Medeno Polje]].<ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Sa ovog improvizovanog aerodroma prebačeno je preko 2.000 ranjenika u savezničke bolnice u [[Italija|Italiji]]. Uz spomen tablu postavljen je i vojni transportni avion Daglas C-47s (DC-3). Avion je nakon posljednjeg rata uništen eksplozivom i odnešen u staro gvožđe. Spomenik je bez održavanja. Aerodrom je bio i inspiracija [[Hajrudin Krvavac|Hajrudinu Krvavcu]] za njegov film "Partizanska eskadrila" snimljen 1979. god. Osnovni spomenik, nepoznatog autora, podignut je 1982. god. Predstavlja spojena tri luka koja prave slovo U visine 8 m.<ref name="Spomenik u Medenom Polju">{{Cite web|url=http://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje|title=Donald Niebyl: Name: Monument to the Partisan Air Squadron Location: Medeno Polje, FBiH, Bosnia & Herzegovina|work=Spomenik Database|accessdate=12. 9. 2017}}</ref> '''[[Titov voz na Oštrelju]]''' je [[nacionalni spomenik BiH]].<ref name="Titov voz">{{Cite web |url= http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/Bos%20Petrovac_Titov%20voz%20BOS.pdf |title= Partizanski – Titov voz na Oštrelju |work= Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika |accessdate= 9. 6. 2017 }}{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> {{coord|44|28|40|N|16|24|08|E|}} == Galerija == <gallery> Bravsko - Spomenik NOB-e.jpg|Spomenik u Bravsku Spomenik u Vođenici.jpg|Spomenik u Vđenici Bista u parku Bos Petrovac.jpg|Spomen bista, jedna od 22 postavljene u spomen parku Vrtoče - dio spomenika NOB-e.jpg|Spomenik u Vrtoču Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|Spomen ploča u Medenom Polju Oštrelj – Proleterka 03.jpg|[[Titov voz na Oštrelju]] </gallery> == Reference == {{reference|2}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} {{Commonscat|World War II memorials in Bosanski Petrovac}} [[Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini|Bosanski Petrovac]] [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Petrovac (Republika Srpska)]] mci2vcpu82rinco7tir90ytx4nlwe9b 0 4630746 42586899 42314712 2026-05-03T03:37:35Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586899 wikitext text/x-wiki '''Da Se Zna''' je veb-portal koji se bavi evidentiranjem slučajeva [[Nasilje|nasilja]] i [[Diskriminacija|diskriminacije]] nad [[LGBT]] osobama u [[Srbija|Srbiji]]. Sa svojim radom je započeo 2015. godine. Njihova misija je da obezbede podršku LGBT osobama kroz poboljšanje efikasnosti sistema zaštite i zagovaranja primerene reakcije nadležnih organa, a vizija - da svi građani i građanke u Srbiji uživaju ista prava i imaju jednake mogućnosti bez obzira na svoja lična svojstva, uključujući [[Seksualna orijentacija|seksualnu orijentaciju]] i [[rodni identitet]]. Cilj veb-portala je smanjenje nivoa diskriminacije i nasilja prema LGBT osobama i davanje doprinosa većem prihvatanju i integraciji LGBT građana i građanki u društvo Srbije.<ref>{{cite web|title=O nama|url=http://dasezna.lgbt/aboutus.html|website=Da Se Zna|accessdate=14. 9. 2017|archive-date=2018-08-23|archive-url=https://web.archive.org/web/20180823104337/http://dasezna.lgbt/aboutus.html|dead-url=yes}}</ref> Veb-portal sadrži odeljak gde su navedeni trenutni i prošli slučajevi i opisi toka njihovog rešavanja. Slučajevi sadrže razne oblike diskriminacije i nasilja, kao što su: [[Pretnja|pretnje]] preko [[Društvena mreža|društvenih mreža]], nanošenje telesnih povreda, fizički napad, diskriminatorni govor, seksualno uznemiravanje, direktan verbalni napad, verbalno uznemiravanje, seksualno nasilje, porodično nasilje, i drugo, a sve motivisano [[Mržnja|mržnjom]] prema pripadnicima LGBT zajednice.<ref>{{cite web|title=Slučajevi|url=http://dasezna.lgbt/cases.html|website=Da Se Zna|accessdate=14. 9. 2017|archive-date=2019-01-17|archive-url=https://web.archive.org/web/20190117015857/http://dasezna.lgbt/cases.html|dead-url=yes}}</ref> Slučajevi nasilja i diskriminacije koji su motivisani mržnjom prema LGBT zajednici mogu se prijaviti preko ovog portala. == Povezano == *[[Govor mržnje]] *[[Zločin iz mržnje]] == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == *[http://dasezna.lgbt Da Se Zna]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} {{portal|LGBT}} [[Kategorija:Nastanci 2015.]] [[Kategorija:LGBT organizacije u Srbiji]] ryexvuya1e2bhrx2n6o4g7coxs0kx8k 0 4632427 42586841 42376814 2026-05-02T17:32:09Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586841 wikitext text/x-wiki '''Incident u Chappaquiddicku''' ili '''Chappaquiddički incident''' ({{jez-en|Chappaquiddick incident}}) označava saobraćajnu nesreću koja se dogodila 18. jula 1969. godine na otoku [[Chappaquiddick]] nedaleko od obale [[SAD|američke]] države [[Massachusetts]], a koju je skrivio [[Demokratska stranka SAD|demokratski]] [[Senat SAD|senator]] [[Edward Kennedy]] a u kojoj je smrtno stradala njegova suradnica i suvozačica [[Mary Jo Kopechne]]. Do nje je došlo kada je Kennedy sa [[zabava ;(okupljanje)|zabave]] na otoku vozio Kopechne u njenu hotelsku sobu u grad [[Edgartown, Massachusetts|Edgartown]]; vozilo je sletilo sa puta u vodu, i iz njega je Kennedy uspio doplivati do obale, a Kopechne nije. Kennedy je incident prijavio tek deset sati kasnije, a Kopechne se u međuvremenu ugušila u vozilu. Kennedy je za neprijavljivanje nesreće osuđen na dva mjeseca zatvora [[uvjetna kazna|uvjetno]], ali je karijera u značajnoj mjeri uticala na njegovu političku karijeru, s obzirom da je zbog negativnog publiciteta morao odustati od natjecanja za mjesto [[predsjednik SAD|predsjednika SAD]]. == Vanjske veze == {{Commonscat|Chappaquiddick incident}} * [http://vault.fbi.gov/Mary%20Jo%20Kopechne%20%28Chappaquiddick%29%20/ FBI Chappaquiddick investigation files] * [https://cache.boston.com/bonzai-fba/Original_PDF/2009/02/16/chappaquiddickInquest__1234813989_2031.pdf Chappaquiddick Inquest]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} - Boston.com * [http://www.americanrhetoric.com/speeches/tedkennedychappaquiddick.htm Edward M. Kennedy's Address to the People of Massachusetts on Chappaquiddick, broadcast nationally, from Joseph P. Kennedy's home, on 25 July 1969] * [https://web.archive.org/web/20141124064622/http://photos.newhavenregister.com/2014/07/18/photos-on-this-day-july-18-1969-senator-ted-kennedy-killed-mary-jo-kopechne/ Photos of 1969 Chappaquiddick incident] - ''New Haven Register'' * [https://www.newspapers.com/topics/crimes-mysteries/chappaquiddick-incident/ Collection of newspaper articles covering the incident] {{Coord|41|22|24.0|N|70|27|13.3|W|region:US-MA_type:landmark|display=title}} [[Kategorija:1969.]] [[Kategorija:Nesreće]] [[Kategorija:Historija SAD (1964–1980)]] [[Kategorija:Skandali]] [[Kategorija:Massachusetts]] 5s61ote3vk64dtlyln9zqjlaxlivtfk 0 4648973 42586986 42566165 2026-05-03T10:52:52Z Akul59 131397 pozivni broj, zastava, commonscat, slika 42586986 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Slovačkoj |mesto = Suché Brezovo |originalni_naziv = Suché Brezovo |slika = Suché Brezovo - Evanjelický kostol -03.jpg |opis_slike = Suché Brezovo |kraj = [[Banskobistrički kraj|Banskobistrički]] |okrug = [[Okrug Veljki Krtiš|Veljki Krtiš]] |nadm visina = 404<ref name="base">{{Cite web |title=Základná charakteristika |url=https://datacube.statistics.sk/#!/view/sk/VBD_SK_WIN/om5001rr/v_om5001rr_00_00_00_sk |author=Statistički zavod Slovačke Republike (www.statistics.sk) |language=sk |website=www.statistics.sk |accessdate=2026-05-03}}</ref> |poštanski_kod = 991 03 (pošta Pôtor)<ref name="base" /> |pozivni_broj = (+421) 53<ref name="base" /> |registarska_oznaka = VK |gšir = 48.3086 |gduž = 19.3587 |gradska_zastava = Suche brezovo-velky krtis-flag.svg }} '''Suché Brezovo''' je naseljeno mjesto u [[Okrug Veljki Krtiš|okrugu Veljki Krtiš]], u [[Banskobistrički kraj|Banskobistričkom kraju]], [[Slovačka|Slovačka Republika]]. == Stanovništvo == {{SK|pop|y}} Prema podacima o broju stanovnika iz {{SK|y}}. godine naselje je imalo {{SK|p}} stanovnika.<ref name="SK-P"/> === Etnički sastav === {{SK|etno}} === Religija === {{SK|relig}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == * {{Commons category-inline|Suché Brezovo}} * {{Zvanični veb-sajt}} {{sk}} {{klica-selo-Slovačka}} {{Okrug Veljki Krtiš}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Okrug Veljki Krtiš]] [[Kategorija:Banskobistrički kraj]] nqo7dgk0szhqth8byituabqc1o4hmg2 0 4659438 42586985 42406290 2026-05-03T10:51:54Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586985 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Disuk | ime_genitiv =Disuka | izvorno_ime =دسوق | slika_panorama =Desouk-2015-56.JPG | opis_slike =[[Panorama]] grada na [[Delta Nila#Rukavac Rašid|Rašidu]] | slika_lokacijska_karta_država =Egipat | slika_lokacijska_karta_opis=Pozicija Disuka u Egiptu | nadimak = | širina-stupnjevi =31 | širina-minute =8 | širina-oznaka=N | dužina-stupnjevi =30 | dužina-minute =38 | dužina-oznaka=E | lokacija_ime =[[Popis država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Egipat}} | lokacija1_ime =[[Egipatske muhafaze|Muhafaza]] | lokacija1_info = [[Kafr eš Šejk (muhafaza)|Kafr eš Šejk]] | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | utemeljenje_ime = | utemeljenje_datum = | dijelovi = | vrsta_dijelova = | d1-d50 | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe= | ime_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna =8.64 [[km²]]<ref name=city/> | visina =0<ref name=city/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2018]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo =139,794<ref name=city/> | stanovništvo_gustoća=16,180 stan. / [[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_uže = | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire = | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC+2]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = | pozivni_broj = | gradovi_prijatelji = | web_stranica = }} '''Disuk''' ([[Arapski jezik|arapski]]: دسوق/''Disūq'') je [[grad]] od 139,794 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=city>{{cite web | url =http://www.citypopulation.de/en/egypt/cities/ | title =''Egypt, Arab Republic of Egypt'' | accessdate =25.8. 2020. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> u [[Donji Egipat|Donjem Egiptu]] u [[Kafr eš Šejk (muhafaza)|Muhafazi Kafr eš Šejk]].<ref name=brit/> == Geografija == ''Disuk'' se nalazi na [[sjeverozapad]]u [[Delta Nila|Delte Nila]], udaljen 80 [[km]] [[istok|istočno]] od [[Aleksandrija|Aleksandrije]].<ref name=ter/> Grad se rasprostire na desnoj ([[istok|istočnoj]]) [[obala|obali]] [[nil]]ovog [[Delta Nila#Rukavac Rašid|Rukavca Rašid]]. Disuk je član ''Organizacije [[islam]]skih [[glavni grad|prijestolnica]] i [[grad]]ova'', jer se u njemu nalaze važna islamska [[svetište|svetišta]].<ref name=ter>{{cite web |url=https://www.hagenstravelnorthshore.com/location/desouk |title=''Disūq'' |publisher=Hagen’s Travel & Cruises |language=engleski |accessdate=25.08.2020 }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Historija == [[datoteka:St._Ibrahim_El-Desouki_Mosque-Desouk.JPG|thumb|left|240px|[[Džamija]] Ibrahima ad-Disukija]] Svake godine u [[oktobar|oktobru]] - Disuk za pet dana, postaje centar egipatskog [[Sufizam|Sufizma]], tad se u njemu okupi do [[milijun]] [[vjera|vjernika]]. Povod je [[festival]] (''mevlud'') [[rođenje|rođenja]] [[Sufizam|sufijskog]] [[svetac|sveca]] ''Ibrahima ad-Disukija'' koji je živio u gradu u [[13. vijek]]u. Njegovo [[Turbe (grobnica)|turbe]] se nalazi u centralnoj [[Džamija|džamiji]] koju tad opsjedaju [[hodočasnik|hodočasnici]].<ref name=hod/> Tad u grad nagrnu ne samo vjernici, već i brojni ulični zabavljači i [[cirkus]]anti, oni koji nemaju novaca za smještaj spavaju po [[park]]ovima i [[ulica]]ma.<ref name=hod/> Disuki je bio osnivač istoimene [[Sufizam|sufijske]] [[bratovština|bratovštine]], njemu se pripisuju brojna dobročinstva (''karamati''). Jedno od njih je spas dječaka kog je pojeo krokodil, njemu je Disuki naredio da ga još živog ispljune.<ref name=hod>{{cite web |url=https://fanack.com/religions/moulids-egypt/ |title=''Moulids in Egypt: Popular Sufi Feasts Not to the Likings of All '' |publisher=Fanack |language=engleski |accessdate=25.08.2020 |archivedate=2020-08-21 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20200821144332/https://fanack.com/religions/moulids-egypt/ |deadurl=yes }}</ref> Pored vjerskog grad ima i privredni značaj, zbog [[prehrambena industrija|prehrambene]] i [[tekstilna industrija|tekstilne industrije]] i kao [[trgovina|trgovački]] centar tog kraja.<ref name=brit>{{cite web |url=https://www.britannica.com/place/Kafr-al-Shaykh-governorate-Egypt |title = ''Kafr al-Shaykh governorate, Egypt'' |publisher=Encyclopædia Britannica |language =engleski |accessdate =25.08.2020}}</ref> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze== {{Commonscat|Desouk}} * [https://www.desouk.net/ ''Službene stranice''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20220622090322/https://www.desouk.net/ |date=2022-06-22 }} {{ar icon}} * [https://allthecities.com/cities/disuq ''Egypt, Disūq''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20200929170118/https://allthecities.com/cities/disuq |date=2020-09-29 }} {{en icon}} [[Kategorija:Gradovi u Egiptu]] sjql6bm5yn5pqi7sss7j3d7ztglbz4w 0 4662330 42586837 42433221 2026-05-02T16:04:03Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586837 wikitext text/x-wiki {{Infokutija organizacija | ime ='''CENTAR''' <br/>za<br/> '''DEMOGRAFSKU GENETIKU'''<br/>Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine | slika = CDG-ANUBiH.jpg | veličina_slike =300px | opis_slike = | karta = | veličina_karte = | opis_karte = | skraćenica = CDG ANUBiH | uzrečica = | prethodnik = | nasljednik = | datum_osnivanja = 15. jula 2020. | datum_gašenja = | vrsta = Javna ustanova | status = Aktivan | cilj = | glavno_sjedište = Bistrik 7<br>BA-71000 [[Sarajevo]] | glavno_sjedište_koordinate = {{coord|43.856029|18.397563|display=inline,title}} | područje_uticaja =[[Bosna i Hercegovina]], [[Evropa]] | jezik = [[Bosanski jezik|B]]/[[Hrvatski jezik|H]]/[[Srpski jezik|S]] | generalni_sekretar = | direktor =[[Rifat Hadžiselimović]] | lider_ime1 = | lider_vrsta2 = Sekretari | lider_ime2 =[[Dina Masnik]] – [[Abdurahim Kalajdžić]] | lider_vrsta3 = | lider_ime3 = | lider_vrsta4 = | lider_ime4 = | ključne_osobe = | glavni_organ = Direktor, Predsjedništvo ANUBiH | budžet = | broj_zaposlenih = 1 | broj_volontera = | web_stranica = {{URL|=http://www.anubih.ba/}} }} '''Centar za demografsku genetiku akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine''' (skraćeno CDG-ANUBiH), osnovan je 15. 7. 2020, Odlukom br: 1-01-1-246-6/20, na formalni prijedlog Odjeljenja prirodnih i matematičkih nauka, koje je zastupalo širi krug zainteresiranih institucija i pojedinaca iz oblasti prirodnih i društvenih nauka.<ref>Informacija o osnivanju Centra za demografsku genetiku [https://www.anubih.ba/index.php/bs/arhiva-vijesti/522-akademija-nauka-i-umjetnosti-bosne-i-hercegovine-osnovala-centar-za-demografsku-genetiku] Pristupljeno 31 oktobra, 2020.</ref> ==Djelatnost i ciljevi== Nakon uspješne realizacije prvog strateškog cilja ANUBiH u razvoju [[genetika|genetičkih]] i [[biotehnologija|biotehnoloških]] istraživanja u [[BiH|Bosni i Hercegovini]], odnosno makroprojekta Društvenog cilja VI (radni naslov: „Genetičko inženjerstvo i biotehnologija“), uključujući i odgovarajuću kadrovsku i infrestrukturnu podršku, ANUBiH pokreće i institualizaciju [[populacijska genetika|populalacijskogenetičkih]] istraživanja. Takva potreba zasniva se na rezultatima već utemeljenih istraživanja genetike stanovništva Bosne i Hercegocine, kao i činjenici da su bh. genetičari u toj oblasti već šire afirmirani kao vodeći u Regiji, kako po obimu, tako i kvalitetu i raznorodnosti pristupa lokalnoj [[demografska genetika|demografskoj genetici]]. Zahvaljujući pretežno individualnim, a rjeđe organiziranim institucijskim istraživanjima, genetička struktura bh. lokalnih populacija je bolje poznata nego stanovništva ostalih zemalja u Regionu. To se podjednako odnosi i na poznavanje genetičke strukture reprezentativnih uzoraka metapopulacije. U Bosni i Hercegovini su istraživani i mogući faktori genetičke diferencijacije lokalnih dijelova [[stanovništvo|stanovništva]], a bh. istraživači su surađivali i na demografsko-genetičkim istraživanjima danas susjednih država: [[Crna Gora|Crne Gore]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Slovenija|Slovenije]] i [[Srbija|Srbije]], uključujući [[Kosovo]] i [[Vojvodina|Vojvodinu]]. Demografskogenetička istraživanje odgovarajuće strukture stanovništva, u Bosni i Hercegovini imaju relativno dugu povijest, utemeljenu na radovima austrijskih vojnih ljekara ([[Augustin Weisbach]], [[Heinrich Himmel]] i njihovi suradnici), koji su vodili pedantne austrougarske regrutne komisije širom Bosne i Hercegovine, a nakon toga odgovarajuće podatke publicirali u (i danas) glasovitom časopisu ''Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft in Wien'' (MAGW)<ref>[https://core.ac.uk/display/65838436 Službena stranica časopisa]</ref>. Nakon toga slijedi dugo razdoblje, u kojem se pojavljuju sporadični podaci o učestalosti [[krvna grupa|krvnih grupa]] nekoliko antigenskig sistema. Istraživačni zamah u ovoj oblasti počinje krajem 1960-tih, od informacija o fenogenotipskoj strukturi našeg stanovništva po pojedinim svojstvima i njihovim komplaksima, preko proučavanja genetičke distance i sličnosti lokalnih [[populacija]], s obzirom na odabrana morfološkoanatomska i biohemijskofiziološka nasljedna svojstva, do kompleksnih molekulskogenetičkih istraživanja u recentnoj epohi. Koncpcija djelovanja novoosnovanog centra počiva na interdisciplinarnom i polivalentnom pristupu, koji uključuje [[populacijska genetika|populacijsku genetiku]], [[antropologija|biantropologiju]], [[lingvistika|lingvistiku]], [[medicina|medicinu]], [[arheologija|arheologiju]], [[etnologija|etnologiju]], [[historija|historiju]], [[sport|fizičku kulturu]], [[sport]] i srodna naučna područja. Primarna intencija djelovanja novoformiranog Centra je integracija kadrovskih i infrastrukturnih potencijala na istraživanju genetičkih osobenosti stanovništva Bosne i Hercegovine, od [[Antika|antičke]], [[Srednji vijek|srednjovjekovne]] i [[holocen|recentne epohe]], do predikcije njihovih promjena u prostoru i vremenu. ==Glavni ciljevi i smjerovi djelovanja == *Integracija odgovarajućih kadrovskih i infrastrukturnih potencijala u pripadajućoj oblasti; *Uspostava baze podataka o genetičkim osobenostima stanovništva [[BiH]]; *[[DNK]] analiza i karakterizacija [[antika|antičkih]], srednjovjekovnih i recentnih uzoraka; *Analiza proteklih i predikcija mogućih promjena genetičkog sastava stanovništva. ==Osnovne radne jedinice/istraživački timovi== ;Oblasti *[[Populacijska genetika]] *[[Demografija]] – [[Etnologija]] *[[statistika|Biostatistika]] – [[Bioinformatika]] ==Istraživači i suradnici== ;Akademijski: *[[Sreten Govedarica]], *[[Rifat Hadžiselimović]], *[[Senahid Halilović]], *Dina Masnik i *Sabina Vejzagić. ;Vanjski *Adisa Ahmić, [[Univerzitet u Tuzli|UNTZ]] *[[Kasim Bajrović]], [[INGEB]], [[UNSA]] *Edin Bujak, [[Filozofski fakultet u Sarajevu]], UNSA *[[Adnan Busuladžić]], [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine]] *Nedim Čović, Fakultet sporta i fizičkog odgoja, UNSA *Mirela Džehverović, INGEB, UNSA *Jasmina Hindija Čakar, INGEB, UNSA *Jasminka H. Halilović, Univerzitet [[Brčko Distrikt]] *Abdurahim Kalajdžić, INGEB, UNSA *[[Samim Konjicija]] [[Elektrotehnički fakultet u Sarajevu|ETF]], UNSA *[[Lejla Lasić]], INGEB, UNSA *[[Damir Marjanović]], Univerzitet Burch *[[Aida Pilav]], [[Kanton Sarajevo|Kantonalni zavod za javno zdravstvo]] *Amela Pilav, INGEB, UNSA *[[Lejla Pojskić]], [[INGEB]], UNSA *[[Naris Pojskić]], INGEB, UNSA *[[Pavao Rudan]], [[HAZU]], [[Zagreb]] *[[Aida Sarač Hadžihalilović]], [[Medicinski fakultet u Sarajevu|MF]], UNSA *[[Muriz Spahić]], [[Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu|PMF]], UNSA . *Senad Šljuka, PMF, UNSA *[[Gazmend Temaj]], Evropski univerzitet, [[Priština]] *[[Gaj Trifković]], acentar za ljudska prava, [[UNSA]] *[[Maruška Vidovič]], Nacionalni inštitut za javno zdravje (NIJZ), [[Ljubljana]] *[[Nexhibe Nuhii]], Univerzitet u Tetovu ==Reference== {{reflist}} == Vanjske veze == * http://www.anubih.ba {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160802130657/http://www.anubih.ba/ |date=2016-08-02 }} [[Kategorija:ANUBIH]] [[Kategorija:Naučne organizacije]] [[Kategorija:Bosanskohercegovačke organizacije]] [[Kategorija:Nastanci 2020.]] nehajaeg7surw0hodzmxcoshwou3mdy 0 4671780 42586933 42404097 2026-05-03T08:39:35Z JackyM59 302290 Photograph updated 42586933 wikitext text/x-wiki {{Infokutija vodotok | ime=Ourthe | drugo_ime =Aiwe d' Oûte | slika =L'Ourthe après le Château de Logne.jpg | slika_širina = 260px | slika_opis= | kontinenti= [[Evropa]] | regije =[[Valonija]] | države = {{flag|Belgija}} | pokrajine =[[Luxembourg (Belgija)|Luxembourg]], [[Hainaut (provincija)|Hainaut]], [[Namur (provincija)|Namur]] i [[Liège (provincija)|Liège]] | gradovi =[[Liège]] | izvor =[[Ardeni]] ([[Luxembourg (Belgija)|Provincija Luxembourg]]) | izvor_visina = | izvor_koord =50.1335°N 5.6781°E | ušće =[[Meuse]] kod [[Liège (provincija)|Lièga]] ([[Valonija]]) | ušće_visina = | ušće_koord =50.6228°N 5.5802°E | ušće_vrsta= | dužina =165<ref name=all/> | pritoke=Isbelle, Marchette, Somme, Aisne, Lembrée, Néblon, Amblève, Magrée, Vesdre | vodopadi= | ade = | protok_sred =55,2<ref name=all/> | protok_min = | protok_maks = | sliv = [[Sjeverno more|sjevernomorski]] | površina =3624<ref name=all/> | ulijeva_se_u =[[Meuse]] | broj_vrsta = | zaš_područja = | mostovi = | brane = | akumulacije = | plovnost = | luke = | kol_robe = | karta=KaartOurthe.jpg | karta_širina = | karta_opis =[[Karta]] [[porječje|porječja]] }} '''Ourthe''' - [[francuski jezik|francuski]] ([[Valonski jezik|valonski]]: ''Aiwe d' Oûte'') je [[rijeka]] na [[jug]]u [[Belgija|Belgije]] duga 165 [[km]] desna [[pritoka]] rijeke [[Meuse]].<ref name=all>{{cite web |url=http://pravarini.free.fr/Ourthe.htm |title = ''l'Ourthe'' |publisher=Pravarini |language =francuski |accessdate =29.03. 2022.}}</ref> == Hidrologija== Ourthe se formira u [[belgija|belgijskim]] [[Ardeni]]ma, [[ušće|sutokom]] dviju rijeka; ''Zapadne'' (Occidentale) i ''Istočne'' (Orientale) Ourthe, između [[selo|sela]] Engreux, Nisramont i Fillya.<ref name=all/> ''Zapadni Ourthe'' dug 56 [[km]]<ref name=dug/> [[izvor|izvire]] kod Ourta, [[zaselak|zaseoka]] [[općina|općine]] [[Libramont-Chevigny]], u [[Valonija|valonskoj]] [[Luxembourg (Belgija)|Provinciji Luxembourg]]. ''Istočni Ourthe'' dug 42 [[km]]<ref name=dug>{{cite web |url=https://docs.google.com/viewer?url=https%3A%2F%2Fwww.cr-ourthe.be%2Fwp-content%2Fuploads%2F2020%2F12%2FAtlas_Ourthe_2.pdf&pdf=true |title = ''Contrat riviere Ourthe'' |publisher=Contrat riviere Ourthe |language =francuski |accessdate =29.03. 2022.}}</ref> nastaje spajanjem dva [[potok]]a između zaselaka Ourthe i Deiffelt, u općini [[Gouvy]] ([[Luxembourg (Belgija)|Provincija Luxembourg]]). Ourthe od tamo teče prema [[sjever]]u do [[ušće|ušća]] u [[Meuse|Meusu]] u [[grad]]u [[Liège]] u [[Liège (provincija)|Provinciji Liège]].<ref name=brit/> [[Porječje]] rijeke prostire se po [[površina|površini]] od 3624 [[km²]]<ref name=all/>, po [[Belgijske provincije|Belgijskim provincijama]]; [[Luxembourg (Belgija)|Luxembourg]], [[Namur (provincija)|Namur]] i [[Liège (provincija)|Liège]].<ref name=brit/> Prosječni godišnji [[Istjek (hidrologija)|protok]] na [[ušće|ušću]] je 55,2 [[Kubni metar u sekundi|m³/s]].<ref name=all/> Oko 35% [[Porječje|porječja]] je pod [[šuma|šumom]], a 65% pod [[pašnjak|pašnjacima]], [[oranica]]ma i [[urbanizacija|urbanim objektima]].<ref name=brit/> [[Poljoprivreda]] je uglavnom orijentirana na [[govedarstvo]], ostale [[privreda|privredne]] aktivnosti su [[šumarstvo]] i [[turizam]], [[industrija|industrijskih]] pogona ima jedino u [[Liège (provincija)|Provinciji Liège]].<ref name=brit>{{cite web |url=https://www.cr-ourthe.be/info-ourthe/ |title = ''Info Ourthe'' |publisher=Contrat riviere Ourthe |language =francuski |accessdate =29.03. 2022.}}</ref> Glavne [[pritoka|pritoke]] rijeke su; Bronza (12&nbsp;km), Isbelle (15&nbsp;km), Marchette (15&nbsp;km), Somme (17&nbsp;km), Aisne (31&nbsp;km), Lembrée (15&nbsp;km). km), Néblon (18&nbsp;km), Amblève (93&nbsp;km), Magrée (13&nbsp;km), Vesdre (71&nbsp;km).<ref name=all/> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Ourthe}} * [http://pravarini.free.fr/Ourthe.htm ''Ourthe''] {{fr icon}} [[Kategorija:Rijeke u Belgiji]] ilcy3vo1rhucl1b0qtli61wgdkvtvm4 0 4675752 42586792 42509918 2026-05-02T12:11:12Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586792 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime = Cali | ime_genitiv =Calia | izvorno_ime = | slika_panorama =Cali-from-cristo-rey-2.jpg | veličina_slike = 260px | opis_slike =[[Panorama]] grada | slika_zastava = | slika_zastava_veličina = | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_lokacijska_karta_država = Colombia | slika_lokacijska_karta_opis= Cali na karti Kolumbije | utemeljenje_ime=Osnovan | utemeljenje_datum =[[1536]].<ref name=city/> | širina-stupnjevi =3 | širina-minute =25 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi =76 | dužina-minute =31 | dužina-oznaka = W | lokacija_ime = [[Lista država|Država]] | lokacija_info = {{flag|Kolumbija}} | lokacija1_ime =[[Departmani Kolumbije|Departman]] | lokacija1_info = [[Valle del Cauca]] | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe = [[Gradonačelnik]] | ime_vođe=Jorge Iván Ospina Gómez | stranka_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna = | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža=146 [[km²]]<ref name=city/> | površina_šira =563 [[km²]]<ref name=city/> | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina =1,018 [[metar|m]]<ref name=city/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina = [[2018]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže=2,172,527<ref name=city/> | stanovništvo_uže_gustoća =14,858 stan./[[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_šire=2,227,642<ref name=city/> | stanovništvo_šire_gustoća =3,956 stan./[[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona= [[UTC+5]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = | pozivni_broj =2<ref name=city/> | gradovi_prijatelji = | web_stranica = | bilješke = }} '''Cali''' ili ''Santiago de Cali'' je [[općina]] od 2,227,642 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/colombia/valledelcauca/76001__cali/ | title =''Cali Municipality in Valle del Cauca'' | accessdate =7.12.2022. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> i [[grad]] od 2,172,527 [[Stanovništvo|st.]]<ref name=city/> na [[zapad]]u [[Kolumbija|Kolumbije]] u [[Valle del Cauca|Departmanu Valle del Cauca]], čiji je [[glavni grad|administrativni centar]].<ref name=city/> Cali je treći po veličini grad u Kolumbiji, najveći i najznačajniji [[industrija|industrijski]] centar u [[pacifik|pacifičkoj]] [[regija|regiji]].<ref name=his/> == Geografija == Cali se prostire u [[dolina|dolini]] [[rijeka|rijeke]] [[Cali (rijeka)|Cali]], udaljen 484 [[km]] od [[glavni grad|glavnog grada]] [[Bogota|Bogote]].<ref name=geo>{{cite web | url =https://www.cali.gov.co/gobierno/publicaciones/227/datos_de_cali_y_el_valle_del_cauca/ | title =''Datos de Cali y el Valle del Cauca'' | accessdate =7.12.2022. | language=španjolski | publisher=Alcaldía de Santiago de Cali}}</ref> On je jedini veliki grad u Kolumbiji koji ima relativno lak i brzi pristup [[Pacifik]]u, jer je udaljen 114&nbsp;km od najveće kolumbijske [[luka|luke]] [[Buenaventura, Kolumbija|Buenaventure]]. Grad zovu i La Sultana del Valle, jer je jedan od glavnih [[privreda|privrednih]] i [[industrija|industrijskih]] centara Kolumbije.<ref name=his/> [[datoteka:Panoramica_aleko.jpg|thumb|left|240px|Centar grada]] [[datoteka:Antiguo_Palacio_de_Justicia-Cali.jpg|thumb|left|240px|[[Palača]] [[pravda|pravde]]]] == Historija == Cali je jedan od najstarijih gradova [[Amerike]], kog je osnovao [[25. jul]]a [[1536]]. [[konkvistador]] Sebastián de Belalcázar.<ref name=his>{{cite web | url =https://www.asocapitales.co/nueva/cali/ | title =''Historia Cali'' | accessdate =7.12.2022. | language =španjolski | publisher =Asocapitales }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Početkom [[20. vijek]]a Santiago de Cali bio je miran gradić sa nešto manje od 20.000 stanovnika. U to vrijeme imao je dva [[kvart]]a La Merced i San Antonio ili Gornji grad. U to vrijeme funkcionirao je kao [[trgovište]] i odmorište sa [[gostionica]]ma na [[raskršće|raskršću]] [[put]]eva. Većina stanovnika bavila se [[stočarstvo]]m i [[ratarstvo]]m. Rijeka Cali bila je premošćena sa dva [[most]]a, uz to imao je nekoliko [[samostan]]a i [[crkva|crkava]], među ostalim i San Pedro iz [[17. vijek]]a, koja je proširena [[1733]]., i danas služi kao [[katedrala]].<ref name=brit/> Cali je od gradića od 20.000 stanovnika do [[1993]]. narastao u [[metropola|metropolu]] od 1.788,456 stanovnika.<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.cali.gov.co/cultura/publicaciones/225/resea_histrica_de_santiago_de_cali/ | title =''Reseña Histórica de Santiago de Cali'' | accessdate =7.12.2022. | language=španjolski | publisher=Cali}}</ref> Grad je od [[1945]] i [[univerzitet]]ski centar, tad je počeo sa radom Universidad del Valle.<ref name=un>{{cite web | url =https://aniversario60.univalle.edu.co/historia/resenha/periodos/1945-1957.html | title =''Historia'' | accessdate =7.12.2022. | language =španjolski | publisher =Universidad del Valle | archive-date =2022-12-08 | archive-url =https://web.archive.org/web/20221208211342/https://aniversario60.univalle.edu.co/historia/resenha/periodos/1945-1957.html }}</ref> == Privreda i transport == Cali je velik [[industrija|industrijski]] centar, koji ima Internacionalni [[aerodrom]] ''Alfonso Bonilla Aragón'' ([[ICAO]]: ''SKCL'', [[IATA]]: ''CLO'') koji se nalazi 17&nbsp;km [[sjeveroistok|sjeveroistočno]] od centra grada prema [[Palmira, Kolumbija|Palmiri]].<ref name=aer>{{cite web | url =https://skybrary.aero/airports/skcl | title =''Alfonso Bonilla Aragón International Airport'' | accessdate =7.12.2022. | language=engleski | publisher=Skybrary}}</ref> == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Cali}} * [https://www.cali.gov.co/ ''Alcaldía de Santiago de Cali'' (Službene stranice grada)] {{es icon}} [[Kategorija:Gradovi u Kolumbiji]] {{geog-stub}} dy41wu8vod45xo0p5t0udvlmjkb281r 0 4676183 42586820 42396270 2026-05-02T13:56:06Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586820 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime = Cartagena | ime_genitiv =Cartagene | izvorno_ime = | slika_panorama =Cartagena_de_Indias_desde_el_cerro_La_Popa.jpg | veličina_slike = 280px | opis_slike =[[Panorama]] grada | slika_zastava = | slika_zastava_veličina = | slika_pečat = | slika_pečat_veličina = | slika_grb = | slika_grb_veličina = | slika_lokacijska_karta_država = Colombia | slika_lokacijska_karta_opis= Cartagena na karti Kolumbije | utemeljenje_ime=Osnovan | utemeljenje_datum =[[1533]].<ref name="cita"/> | širina-stupnjevi =10 | širina-minute =25 | širina-oznaka = N | dužina-stupnjevi =75 | dužina-minute =31 | dužina-oznaka = W | lokacija_ime = [[Lista država|Država]] | lokacija_info = {{flag|Kolumbija}} | lokacija1_ime =[[Departmani Kolumbije|Departman]] | lokacija1_info = [[Bolivar (departman)|Bolivar]] | lokacija2_ime = | lokacija2_info = | lokacija3_ime = | lokacija3_info = | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe = [[Gradonačelnik]] | ime_vođe=William Dau Chamat | stranka_vođe = | površina_bilješke = | površina_ukupna = | površina_kopna = | površina_vode = | postotak_vode = | površina_uža=83 [[km²]]<ref name=cita/> | površina_šira =597 [[km²]]<ref name="cita"/> | površina_prazno1_ime = | površina_prazno1 = | površina_prazno2_ime = | površina_prazno2 = | visina =2 [[metar|m]]<ref name="cita"/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina = [[2018]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća = | stanovništvo_uže=876,885<ref name=cita/> | stanovništvo_uže_gustoća =10,540 stan./[[km²]]<ref name=cita/> | stanovništvo_šire=1,028,736<ref name="cita"/> | stanovništvo_šire_gustoća =1,721<ref name="cita"/> | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona= [[UTC+5]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj =130000<ref name="cita"/> | pozivni_broj = | gradovi_prijatelji = | web_stranica = | bilješke = }} '''Cartagena''' službeno '''Cartagena de Indias''' je [[općina]] od 1,028,736 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name="cita">{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/colombia/admin/bol%C3%ADvar/13001__cartagena_de_indias/ | title =''Cartagena de Indias Municipality in Colombia'' | accessdate =12.12.2022. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> i [[grad]] od 876,885 [[Stanovništvo|st.]]<ref name=cita/> na [[sjeveroistok]]u [[Kolumbija|Kolumbije]] u [[Bolivar (departman)|Departmanu Bolivar]], čiji je [[glavni grad|administrativni centar]].<ref name=brit/> == Geografija == Cartagena se nalazi na [[sjever]]nom kraju istoimenog [[zaljev]]a [[Karipsko more|Karipskog mora]].<ref name=brit/> [[historija|Historijski]] centar okružen [[bedem]]ima, u kom se nalazi [[fortifikacija|utvrda]] San Felipe de Barajas iz [[17. vijek]]a, leži na [[poluotok]]u i [[otok]]u Getsemaní, dok se današnji grad prostire i po otocima Manga i Manzanillo i kopnu ispod [[brdo|brda]] La Popa.<ref name=brit/> [[datoteka:Cartagena,_Plazoleta_Santo_Domingo_-_panoramio_-_Alonso_Cárdenas.jpg|thumb|left|240px|Centar grada]] [[datoteka:Muelle_de_Los_Pegasos,_Cartagena.jpg|thumb|left|240px|Stara luka]] [[UNESCO]] je staru [[luk]]u sa [[fortifikacija]]ma i [[historija|historijski]] centar uvrstio [[1984]]. na [[Lista mjesta svjetske baštine u Americi|Listu mjesta svjetske baštine u Americi]].<ref name=un/> == Historija == Cartagenu de Indias je osnovao [[1. jun]]a [[1533]]. [[španjolci|španjolski]] [[konkvistador]] [[Pedro de Heredia]].<ref name=acro/> Cartagena je od svog osnivanja i svo vrijeme [[Vicekraljevstvo Nova Granada|Vicekraljevstva Nova Granada]], bila je jedna od najvažnijih luka [[Špansko Carstvo|Španjolskog kolonijalnog carstva]] u [[Amerike|Americi]].<ref name=acro/> Većina njegove [[umjetnost|umjetničke]] i [[kultura|kulturne]] [[baština|baštine]] u [[historija|historijskom]] centru potječe iz tog perioda, zahvaljujući njoj danas je poznata [[turistička destinacija]].<ref name=acro/> Cartagena de Indias je stekla slavu od sredine [[16. vijek]]a, kada su se velike [[flota|flote]] [[jedrenjak]]a svake godine pristajale u njenoj luci kako bi preuzele [[zlato]] i druge proizvode iz [[Sjeverna Amerika|Sjeverne]] i [[Južna Amerika|Južne Amerike]], kog su zatim u [[konvoj]]u prevozili do Španjolske. Grad je postao centar [[inkvizicija|inkvizicije]] i glavno [[tržište]] [[rob]]ova.<ref name=brit/> Kad se [[1811]]. tadašnja [[provincija]] [[Vicekraljevstvo Nova Granada|Vicekraljevstva Nova Granada]] - Cartagena proglasila [[nezavisnost|nezavisnom]] od Španjolske, uslijedile su godine borbi. Nakon što je pao u španjolske ruke od [[1815]]. do [[1821]]., grad su ponovno zauzele snage [[Simon Bolivar|Simona Bolivara]].<ref name=brit/> Na samom početku kolubijske [[nezavisnost]]i Cartagena je nastavila biti vodeća [[luka]], ali je vremenom posustala zbog loših prometnih veza sa unutrašnjošću. Cartagena je od [[1827]]. [[univerzitet]]ski centar, tad je počeo sa radom ''[[Univerzitet]] Cartagena''. Zbog tog joj se [[1840-e|1840-ih]] smanjio broj stanovnika a i [[trgovina]] je zapala u krizu.<ref name=brit/> Vjerojatno najznačajniji faktor u revitalizaciji Cartagene bilo je otvaranje [[nafta|naftih]] polja u [[dolina|dolini]] [[rijeka|rijeke]] [[Magdalena (rijeka)|Magdalene]] nakon [[1917]].<ref name=brit/> Dovršetak [[naftovod]]a od Barrancabermeje do Bahía de Cartagene [[1926]]. i izgradnja [[rafinerija nafte|rafinerije nafte]] pomogli su da [[luka]] postane glavna za transport nafte, iz koje se pored nje [[izvoz]]i i [[platina]], [[kava]] druga roba.<ref name=brit/> Grad je tokom [[20. vijek]]a doživio ponovni rast i danas je peti najveći grad Kolumbije.<ref name=brit/> Dan kad je Cartagena proglasila [[nezavisnost]] - [[11. novembar]], danas nacionalni praznik u Kolumbiji, koji se u samom gradu slavi četiri dana kao - "Fiestas de Independencia".<ref name=acro>{{cite web | url =https://www.asocapitales.co/nueva/cartagena/ | title =''Historia Cartagena'' | accessdate =12.12.2022. | language =španjolski | publisher =Asocapitales }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> == Znamenitosti== {{UNESCO-svjetska baština |ime mjesta = Luka, fortifikacije i spomenici Cartagene |image =Baluarte de San Ignacio, Cartagena.jpg |godina = [[1984]].<small>(4 . zasjedanje) |vrst baštine = Kulturno dobro |mjerilo =(iv)(vi) |ugroženost = ne |poveznica =https://whc.unesco.org/en/list/285/lother=es |država = {{flag|Kolumbija}} }} Cartagena zbog svog [[strategija|strateškog]] položaja ima najveće [[fortifikacija|fortifikacije]] u [[Južna Amerika|Južnoj Americi]]. Ona je izvrsan primjer vojne arhitekture [[16. vijek|16]]., [[17. vijek|17]]. i [[18. vijek]]a.<ref name=un/> Luka u Cartageni je zajedno s [[Havana|Havanom]] i [[San Juan]], bila ključna u [[Karibi|Zapadnoj Indiji]]. Cartagena je nekoliko [[vijek]]ova bila žarište sukoba između vodećih [[Evropa|evropskih]] sila koje su se borile za kontrolu nad "[[Novi svijet|Novim svijetom]]". [[fortifikacija|Fortifikacije]] su izgradili [[Španjolci]] [[1586]]., nakon tog su ojačane i proširene do današnjih dimenzija tokom [[18. vijek]]a, potpuno iskorištavajući prirodnu konfiguraciju koju nude brojni [[zaljev]]ski [[kanal]]i i [[tjesnac]]i.<ref name=un/> U početku se [[sistem]] sastojao od [[bedem]]a oko grada i [[luka|luke]] San Matías, i bedema na ulazu u tjesnac Bocagrande i [[toranj]] San Felipe del Boquerón. Kasnije su na svim prirodnim prijelazima do luke podignute [[fortifikacija|fortifikacije]]; San Luis i San José, San Fernando, San Rafael i Santa Bárbara na Bocachici ([[jugozapad]]nom tjesnacu); Santa Cruz, San Juan de Manzanillo i San Sebastián de Pastelillo unutar zaljeva, i moćni Castillo San Felipe de Barajas na [[stijena|stijeni]] koja dominira gradom na [[istok]]u i štiti pristup [[Prevlaka (geografija)|prevlaci]] Cabrero.<ref name=un/> [[Datoteka:Up_on_the_wall,_Cartagena,_Colombia_(24215518580).jpg|thumb|left|240px|[[Bastion]]]] [[Datoteka:Baluarte_San_Francisco_Javier_CTG_11_2019_9986.jpg|thumb|left|240px|[[Bedem]]i]] Unutar sigurnosti gradskih [[bedem]]a nalaze se tri [[historija|historijska]] [[kvart]]a; * '''Centro''' u kom se nalazi [[katedrala]], [[samostan]] San Pedro Claver, [[palača|palače]] [[inkvizicija|inkvizicije]] i [[državna uprava|državne administracije]] i brojne [[rezidencija|rezidencije]] bogataša; * '''San Diego''' (ili ''Santo Toribio''), kvart u kom su živjeli [[trgovac|trgovci]] i [[zanatlija|zanatlije]] [[srednja klasa|srednje klase]] i * '''Getsemaní''', kvart u kom su živjeli [[radnik|radnici]] i [[rob]]ovi.<ref name=un>{{cite web |url=https://whc.unesco.org/en/list/285/lother=es |title =Port, Fortresses and Group of Monuments, Cartagena |publisher =Unesco |language =engleski |accessdate =12.12.2022}}</ref> == Privreda i transport== Današnja Cartagena je [[industrija|industrijski]] grad u kom se proizvodi [[šećer]], [[duhan]] i [[cigareta|cigarete]], [[kozmetika]], [[tekstil]], [[Đubrivo#Anorganska đubriva (vještačka đubriva)|gnojivo]] i artikli od [[Koža (materijal)|kože]].<ref name=brit/> Za [[ekonomija|ekonomiju]] grada pored [[luka|luke]], danas i [[turizam]] ima sve veći značaj.<ref name=brit>{{cite web | url =https://www.britannica.com/place/Cartagena-Colombia | title =''Cartagena'' | accessdate =12.12.2022. | language=engleski | publisher=Encyclopaedia Britannica}}</ref> Grad ima veliki Internacionalni [[aerodrom]] ''Rafael Núñez'' ([[ICAO]]: ''SKCG'', [[IATA]]: ''CTG'').<ref name=aer>{{cite web | url =https://skybrary.aero/airports/skcg | title =''Rafael Núñez International Airport'' | accessdate =12.12.2022. | language=engleski | publisher=Skybrary}}</ref> {{Panoramica|58_-_Carthagène_-_Décembre_2008.jpg|1200px|Panorama Cartagene}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Cartagena}} * [https://www.cartagena.gov.co/ ''Alcaldía Distrital de Cartagena de Indias'' (Službene stranice grada)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221214231137/https://www.cartagena.gov.co/ |date=2022-12-14 }} {{es icon}} {{Svjetska baština u Kolumbiji}} [[Kategorija:Gradovi u Kolumbiji]] [[Kategorija:Svjetska baština u Kolumbiji]] rjxbsrxlpntrtc582ejz54ppgf802xp 2 4676787 42586847 42586698 2026-05-02T18:32:48Z Zavičajac 76707 42586847 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom Drugog svjetskog rata. Smješten je uz put [[Bosanski Petrovac]] - [[Bihać]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a).<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> == Opis == Glavni element nemorijalno konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tijekom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz Niša, Srbija, u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd okrenut prema zračnoj luci, bio je otvoren za javnost za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od betonskih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom. <ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istorija vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio Milan Kovačević. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava Dana ustanka u Bosni i Hercegovini. Poticaj za stvaranje ovog stalnog postolja uz spomenik zračnoj luci možda je bila premijera filma Hajrudina Krvavca iz 1979. godine "Partizanska eskadrila" ("Partizanska eskadrila" na engleskom jeziku) (Fotografija 2), koji je dramatizirao događaje na aerodromu Medeno Polje tijekom Drugog svjetskog rata (a zapravo je sniman upravo na toj lokaciji). Stoga je popularnost filma možda potaknula lokalno stanovništvo da se zalaže za izgradnju prikladnog spomenika koji bi obilježavao te događaje. Ako imate više informacija o bilo kojem aspektu ovog memorijalnog kompleksa, posebno znanje o dizajneru središnjeg skulpturalnog spomenika, slobodno me kontaktirajte. Nakon Jugoslavenskih ratova 1990-ih, ovaj spomenik zrakoplovima pao je u slično stanje propadanja i uništenja kao i glavni spomenik u ovom kompleksu. Zatim je 1996. avion uništen eksplozivom, a preostale izobličene dijelove prodali su pljačkaši za staro željezo. Također je u to vrijeme uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Čak je i ugravirana metalna ploča s natpisom, o kojoj se ranije govorilo, ukradena, što se može vidjeti na Slajdu 4. Preostale ruševine na ovom lokalitetu mogu se vidjeti na slajdovima 5 - 8. == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] 82l3e8nu413zlvqo7rb7kkvbptgk64r 42586852 42586847 2026-05-02T20:39:12Z Zavičajac 76707 42586852 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom Drugog svjetskog rata. Smješten je uz put [[Bosanski Petrovac]] - [[Bihać]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a).<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> == Opis == Glavni element nemorijalno konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tijekom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz Niša, Srbija, u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd okrenut prema zračnoj luci, bio je otvoren za javnost za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od betonskih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom. <ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio Milan Kovačević. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava Dana ustanka u Bosni i Hercegovini. Režiser Hajrudin Krvavac snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata. Poslije rata u Bosni i Hercegovini spomenik je počeo da se urušava i ne održava se aktivno. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a preostale izobličene dijelove prodali su pljačkaši kao staro željezo. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovitim posjetiteljima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji. == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini] 1esrszxzohhl8hbk09t5bxzky3olaeo 42586853 42586852 2026-05-02T21:31:49Z Zavičajac 76707 42586853 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom Drugog svjetskog rata. Smješten je uz put [[Bosanski Petrovac]] - [[Bihać]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a) sa geografske koordinate: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Kako su Jugoslaviju 1941. napale snage Osovine, Luftwaffe, njemačka zračna divizija Wehrmachta, imala je potpunu dominaciju nad nebom. Partizanski otpor dobio je priliku suprotstaviti se toj masivnoj zračnoj dominaciji kada su savezničke snage u rujnu 1943. osvojile Italiju, što je konačno omogućilo vanjsku opskrbnu vezu. Do veljače 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu Medeno Polja (današnja sjeverozapadna Bosna) osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan "Aerodrom Medeno Polje". Zračna luka bila je prilično gruba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre, taktika namijenjena diskretnosti i skrivanju zračne luke od bombardiranja sila Osovine. Osim toga, na vrhu obližnjeg brda Oštrelj često se održavala velika logorska vatra kako bi služila kao svjetionik za zrakoplove na noćnim misijama. Iako je malo borbenih ili bombarderskih misija potjecalo iz Medeno Polja (koje su uglavnom bile vođene iz glavnog partizanskog zračnog zapovjedništva u Bariju, Italija), primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Značajan aspekt lokacije zračne luke u Medeno Polju bila je njegova strateška važnost, jer je zapovjednik partizanskog otpora Josip Tito koordinirao svoje operativno zapovjedništvo u obližnjem Drvaru, otprilike 30 km južno od aerodroma. Nadalje, zračna luka Medeno Polje bila je i važna platforma za raspršivanje humanitarne i vojne pomoći koja je dolazila iz Barija prema zapovjedništvu partizana i borcima diljem okupirane Jugoslavije. Na primjer, jedna od prvih velikih tajnih misija opskrbe nazvana je 'Operacija Manhole' 23. veljače 1944., kada su C-47 iz američkog 51. krila za prijevoz trupa lansirali tri Waco CG-4A helikoptera iz Barija u Italiji, koje su potom pratili lovci 64. eskadrile do zračne luke Medeno Polje. Misija je uspješno isporučila ne samo više od 4.500 kg vojne opreme (zračno bačene C-47), već i gotovo 30 britanskih i ruskih vojnih savjetnika putem jedrilica. Medeno Polje spomenik Spomenik Honey Field Pogled na spomenik u kompleksu spomenika iz Drugog svjetskog rata, smještenom na travnatim poljima Medno Polja, Bosna. 1/12 Medeno Polje (MEH-dee-noh POH-lyeh) Detalji pisma: Naziv: Spomenik partizanskoj zrakoplovnoj eskadrili Lokacija: Medeno Polje, FBiH, Bosna i Hercegovina Godina dovršenosti: 1974. Dizajner: (nepoznato) Koordinate: N44°34'18.7", E16°17'23.1" (kliknite za kartu) Dimenzije: spomenik visine 8 m Korišteni materijali: izliveni beton i armatura Stanje: Napušteno Povijest: Ovaj spomenik u Medeno Polju, Bosna, ne samo u spomen na poginule borce iz Narodnooslobodilačkog rata (Drugi svjetski rat) iz tog područja, već i na početke Partizanskog ratnog zrakoplovstva, koje je započelo u Medeno Polju. Drugi svjetski rat Kako su Jugoslaviju 1941. napale snage Osovine, Luftwaffe, njemačka zračna divizija Wehrmachta, imala je potpunu dominaciju nad nebom. Partizanski otpor dobio je priliku suprotstaviti se toj masivnoj zračnoj dominaciji kada su savezničke snage u rujnu 1943. osvojile Italiju, što je konačno omogućilo vanjsku opskrbnu vezu. Do veljače 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu Medeno Polja (današnja sjeverozapadna Bosna) osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan "Aerodrom Medeno Polje". Zračna luka bila je prilično gruba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre, taktika namijenjena diskretnosti i skrivanju zračne luke od bombardiranja sila Osovine. Osim toga, na vrhu obližnjeg brda Oštrelj često se održavala velika logorska vatra kako bi služila kao svjetionik za zrakoplove na noćnim misijama. Iako je malo borbenih ili bombarderskih misija potjecalo iz Medeno Polja (koje su uglavnom bile vođene iz glavnog partizanskog zračnog zapovjedništva u Bariju, Italija), primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Značajan aspekt lokacije zračne luke u Medeno Polju bila je njegova strateška važnost, jer je zapovjednik partizanskog otpora Josip Tito koordinirao svoje operativno zapovjedništvo u obližnjem Drvaru, otprilike 30 km južno od aerodroma. Nadalje, zračna luka Medeno Polje bila je i važna platforma za raspršivanje humanitarne i vojne pomoći koja je dolazila iz Barija prema zapovjedništvu partizana i borcima diljem okupirane Jugoslavije. Na primjer, jedna od prvih velikih tajnih misija opskrbe nazvana je 'Operacija Manhole' 23. veljače 1944., kada su C-47 iz američkog 51. krila za prijevoz trupa lansirali tri Waco CG-4A helikoptera iz Barija u Italiji, koje su potom pratili lovci 64. eskadrile do zračne luke Medeno Polje. Misija je uspješno isporučila ne samo više od 4.500 kg vojne opreme (zračno bačene C-47), već i gotovo 30 britanskih i ruskih vojnih savjetnika putem jedrilica. Iako točan ukupni opseg ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, poznato je da je tijekom rata više od 2000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u svibnju 1944. godine, 60. operativna grupa SAD-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, Balkan Air Terminal Service (BATS) stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje zračnih luka iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista diljem doline Medeno Polje. Ova proširenja više su nego udvostručila misije prijevoza trupa u dolinu od strane 60. grupe SAD-a. Nadalje, ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene zrakoplovce oborene tijekom naftnih napada 1944. na naftna polja Ploieşti u Rumunjskoj (Fotografija 1), izvor više od 25% njemačke nafte. Od svog osnutka, zračna luka Medeno Polje radila je gotovo svake noći do 25. svibnja 1944. Tog dana partizani su potom protjerani iz doline nadolazećom njemačkom ofenzivom nazvanom 'Operacija Rösselsprung', koja je imala za cilj napasti Drvar radi zarobljavanja i eliminacije Tita. == Opis == Glavni element nemorijalno konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tijekom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz Niša, Srbija, u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd okrenut prema zračnoj luci, bio je otvoren za javnost za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od betonskih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom. <ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio Milan Kovačević. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava Dana ustanka u Bosni i Hercegovini. Režiser Hajrudin Krvavac snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije rata u Bosni i Hercegovini spomenik je počeo da se urušava i ne održava se aktivno. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a preostale izobličene dijelove prodali su pljačkaši kao staro željezo. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovitim posjetiteljima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji. == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini] krth126x5ok8t3483z7zianqloefyxr 42586854 42586853 2026-05-02T21:34:52Z Zavičajac 76707 42586854 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom Drugog svjetskog rata. Smješten je uz put [[Bosanski Petrovac]] - [[Bihać]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a) sa geografske koordinate: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Kako su Jugoslaviju 1941. napale snage Osovine, Luftwaffe, njemačka zračna divizija Wehrmachta, imala je potpunu dominaciju nad nebom. Partizanski otpor dobio je priliku suprotstaviti se toj masivnoj zračnoj dominaciji kada su savezničke snage u rujnu 1943. osvojile Italiju, što je konačno omogućilo vanjsku opskrbnu vezu. Do veljače 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu Medeno Polja (današnja sjeverozapadna Bosna) osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan "Aerodrom Medeno Polje". Zračna luka bila je prilično gruba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre, taktika namijenjena diskretnosti i skrivanju zračne luke od bombardiranja sila Osovine. Osim toga, na vrhu obližnjeg brda Oštrelj često se održavala velika logorska vatra kako bi služila kao svjetionik za zrakoplove na noćnim misijama. Iako je malo borbenih ili bombarderskih misija potjecalo iz Medeno Polja (koje su uglavnom bile vođene iz glavnog partizanskog zračnog zapovjedništva u Bariju, Italija), primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Značajan aspekt lokacije zračne luke u Medeno Polju bila je njegova strateška važnost, jer je zapovjednik partizanskog otpora Josip Tito koordinirao svoje operativno zapovjedništvo u obližnjem Drvaru, otprilike 30 km južno od aerodroma. Nadalje, zračna luka Medeno Polje bila je i važna platforma za raspršivanje humanitarne i vojne pomoći koja je dolazila iz Barija prema zapovjedništvu partizana i borcima diljem okupirane Jugoslavije. Na primjer, jedna od prvih velikih tajnih misija opskrbe nazvana je 'Operacija Manhole' 23. veljače 1944., kada su C-47 iz američkog 51. krila za prijevoz trupa lansirali tri Waco CG-4A helikoptera iz Barija u Italiji, koje su potom pratili lovci 64. eskadrile do zračne luke Medeno Polje. Misija je uspješno isporučila ne samo više od 4.500 kg vojne opreme (zračno bačene C-47), već i gotovo 30 britanskih i ruskih vojnih savjetnika putem jedrilica. Ovaj spomenik u Medeno Polju, Bosna, ne samo u spomen na poginule borce iz Narodnooslobodilačkog rata (Drugi svjetski rat) iz tog područja, već i na početke Partizanskog ratnog zrakoplovstva, koje je započelo u Medeno Polju. Drugi svjetski rat Iako točan ukupni opseg ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, poznato je da je tijekom rata više od 2000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u svibnju 1944. godine, 60. operativna grupa SAD-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, Balkan Air Terminal Service (BATS) stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje zračnih luka iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista diljem doline Medeno Polje. Ova proširenja više su nego udvostručila misije prijevoza trupa u dolinu od strane 60. grupe SAD-a. Nadalje, ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene zrakoplovce oborene tijekom naftnih napada 1944. na naftna polja Ploieşti u Rumunjskoj (Fotografija 1), izvor više od 25% njemačke nafte. Od svog osnutka, zračna luka Medeno Polje radila je gotovo svake noći do 25. svibnja 1944. Tog dana partizani su potom protjerani iz doline nadolazećom njemačkom ofenzivom nazvanom 'Operacija Rösselsprung', koja je imala za cilj napasti Drvar radi zarobljavanja i eliminacije Tita. == Opis == Glavni element nemorijalno konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tijekom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz Niša, Srbija, u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd okrenut prema zračnoj luci, bio je otvoren za javnost za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od betonskih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom. <ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio Milan Kovačević. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava Dana ustanka u Bosni i Hercegovini. Režiser Hajrudin Krvavac snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije rata u Bosni i Hercegovini spomenik je počeo da se urušava i ne održava se aktivno. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a preostale izobličene dijelove prodali su pljačkaši kao staro željezo. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovitim posjetiteljima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji. == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini] 90cvhacvfe7vzcdubk7d23kc80v1th2 42586856 42586854 2026-05-02T21:38:38Z Zavičajac 76707 42586856 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom Drugog svjetskog rata. Smješten je uz put [[Bosanski Petrovac]] - [[Bihać]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a) sa geografske koordinate: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> Kako su Jugoslaviju 1941. napale snage Osovine, Luftwaffe, njemačka zračna divizija Wehrmachta, imala je potpunu dominaciju nad nebom. Partizanski otpor dobio je priliku suprotstaviti se toj masivnoj zračnoj dominaciji kada su savezničke snage u rujnu 1943. osvojile Italiju, što je konačno omogućilo vanjsku opskrbnu vezu. Do veljače 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu Medeno Polja (današnja sjeverozapadna Bosna) osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan "Aerodrom Medeno Polje". Zračna luka bila je prilično gruba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre, taktika namijenjena diskretnosti i skrivanju zračne luke od bombardiranja sila Osovine. Osim toga, na vrhu obližnjeg brda Oštrelj često se održavala velika logorska vatra kako bi služila kao svjetionik za zrakoplove na noćnim misijama. Iako je malo borbenih ili bombarderskih misija potjecalo iz Medeno Polja (koje su uglavnom bile vođene iz glavnog partizanskog zračnog zapovjedništva u Bariju, Italija), primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Značajan aspekt lokacije zračne luke u Medeno Polju bila je njegova strateška važnost, jer je zapovjednik partizanskog otpora Josip Tito koordinirao svoje operativno zapovjedništvo u obližnjem Drvaru, otprilike 30 km južno od aerodroma. Nadalje, zračna luka Medeno Polje bila je i važna platforma za raspršivanje humanitarne i vojne pomoći koja je dolazila iz Barija prema zapovjedništvu partizana i borcima diljem okupirane Jugoslavije. Na primjer, jedna od prvih velikih tajnih misija opskrbe nazvana je 'Operacija Manhole' 23. veljače 1944., kada su C-47 iz američkog 51. krila za prijevoz trupa lansirali tri Waco CG-4A helikoptera iz Barija u Italiji, koje su potom pratili lovci 64. eskadrile do zračne luke Medeno Polje. Misija je uspješno isporučila ne samo više od 4.500 kg vojne opreme (zračno bačene C-47), već i gotovo 30 britanskih i ruskih vojnih savjetnika putem jedrilica. Ovaj spomenik u Medeno Polju, Bosna, ne samo u spomen na poginule borce iz Narodnooslobodilačkog rata (Drugi svjetski rat) iz tog područja, već i na početke Partizanskog ratnog zrakoplovstva, koje je započelo u Medeno Polju. Drugi svjetski rat Iako točan ukupni opseg ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, poznato je da je tijekom rata više od 2000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u svibnju 1944. godine, 60. operativna grupa SAD-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, Balkan Air Terminal Service (BATS) stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje zračnih luka iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista diljem doline Medeno Polje. Ova proširenja više su nego udvostručila misije prijevoza trupa u dolinu od strane 60. grupe SAD-a. Nadalje, ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene zrakoplovce oborene tijekom naftnih napada 1944. na naftna polja Ploieşti u Rumunjskoj (Fotografija 1), izvor više od 25% njemačke nafte. Od svog osnutka, zračna luka Medeno Polje radila je gotovo svake noći do 25. svibnja 1944. Tog dana partizani su potom protjerani iz doline nadolazećom njemačkom ofenzivom nazvanom 'Operacija Rösselsprung', koja je imala za cilj napasti Drvar radi zarobljavanja i eliminacije Tita. == Opis == Glavni element nemorijalno konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tijekom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz Niša, Srbija, u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd okrenut prema zračnoj luci, bio je otvoren za javnost za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od betonskih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom. <ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio Milan Kovačević. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava Dana ustanka u Bosni i Hercegovini. Režiser Hajrudin Krvavac snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije rata u Bosni i Hercegovini spomenik je počeo da se urušava i ne održava se aktivno. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a preostale izobličene dijelove prodali su pljačkaši kao staro željezo. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovitim posjetiteljima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji. https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/foto-propadaju-simboli-antifasizma-svjedoci-jednog-vremena-u-raljama-nacionalista-1077290/ == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini] 021pv90guf96tbswo1nbyhc3zbnxqij 42586920 42586856 2026-05-03T07:39:34Z Zavičajac 76707 42586920 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Smješten je uz put [[Bosanski Petrovac]] - [[Bihać]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a) sa geografskim koordinatama: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> == Istorija == Kada su [[Saveznici|savezničke snage]] septembra 1943. preuzele kontrolu južnog dijela [[Italija|Italije]], [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske snage u Jugoslaviji]] dobile su mogućnost povezivanja pomorskim i vazdušnim putem. [[Vrhovni štab NOVJ]] formirao je 16. septembra 1943. godine prvo avijacijsko odjeljenje, a 14. oktobra 1943. godine, osnovana je i Prva avijacijska baza, sa zadatkom okupljanja, organiziranje kadrovske baze i pripreme infrastrukture za prihvat avijacijske tehnike iz pomoći od saveznika. Do februara 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu [[Medeno polje|Medeno Polja]] osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan [[Aerodrom Medeno Polje]]. Aerodrom je bio prilično gruba izvedba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre. Primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Istovremeno, aerodrom je bio je i važna platforma za dopremanje humanitarne i vojne pomoći borcima širom okupirane Jugoslavije. Jedna od prvih velikih tajnih misija opskrbe nazvana je "Operacija Manhole" 23. februara 1944, kada su C-47 iz Barija u Italiji, praćeni lovcima 64. eskadrile, uspješno isporučila padobranima više od 4.500 kg vojne opreme. Sa opremom je stiglo i 30 [[Velika Britanija|britanskih]] i [[Sovjetski Savez|ruskih]] vojnih savjetnika putem jedrilica. Iako točan ukupni opseg ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, poznato je da je tokom rata više od 2000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u maju 1944. godine, 60. operativna grupa SAD-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, Balkan Air Terminal Service (BATS) stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje aerodroma iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista na Medenom Polju. Ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene avione oborene tijekom napada 1944. na naftna polja [[Ploieşti]] u [[Rumunija|Rumuniji]]. Od svog osnivanja, aerodrom je radio gotovo svake noći do 25. maja 1944. Tog dana partizani su potom protjerani nadolazećom njemačkom ofenzivom nazvanom 'Operacija Rösselsprung', koja je imala za cilj [[Desant na Drvar|napasti Drvar]] radi zarobljavanja [[Josip Broz Tito|Tita]]. == Opis == Glavni element memorijalnog konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tijekom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz Niša, Srbija, u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd okrenut prema zračnoj luci, bio je otvoren za javnost za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od betonskih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom. <ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio Milan Kovačević. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava Dana ustanka u Bosni i Hercegovini. Režiser [[Hajrudin Krvavac]] snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] spomenik je počeo da se urušava i ne održava se aktivno. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a dijelove prodati kao odpad. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovitim posjetiteljima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji. <ref name="AeNebriga">{{Cite web |url= https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/foto-propadaju-simboli-antifasizma-svjedoci-jednog-vremena-u-raljama-nacionalista-1077290/ |title= Propadaju simboli antifašizma |work= www.oslobodjenje.ba - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini] o0j191jzs40jmzlm6juvbxzscke0nd4 42586927 42586920 2026-05-03T08:05:36Z Zavičajac 76707 /* Drugi dio spomenika */ 42586927 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Smješten je uz put [[Bosanski Petrovac]] - [[Bihać]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a) sa geografskim koordinatama: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> == Istorija == Kada su [[Saveznici|savezničke snage]] septembra 1943. preuzele kontrolu južnog dijela [[Italija|Italije]], [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske snage u Jugoslaviji]] dobile su mogućnost povezivanja pomorskim i vazdušnim putem. [[Vrhovni štab NOVJ]] formirao je 16. septembra 1943. godine prvo avijacijsko odjeljenje, a 14. oktobra 1943. godine, osnovana je i Prva avijacijska baza, sa zadatkom okupljanja, organiziranje kadrovske baze i pripreme infrastrukture za prihvat avijacijske tehnike iz pomoći od saveznika. Do februara 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu [[Medeno polje|Medeno Polja]] osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan [[Aerodrom Medeno Polje]]. Aerodrom je bio prilično gruba izvedba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre. Primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Istovremeno, aerodrom je bio je i važna platforma za dopremanje humanitarne i vojne pomoći borcima širom okupirane Jugoslavije. Jedna od prvih velikih tajnih misija opskrbe nazvana je "Operacija Manhole" 23. februara 1944, kada su C-47 iz Barija u Italiji, praćeni lovcima 64. eskadrile, uspješno isporučila padobranima više od 4.500 kg vojne opreme. Sa opremom je stiglo i 30 [[Velika Britanija|britanskih]] i [[Sovjetski Savez|ruskih]] vojnih savjetnika putem jedrilica. Iako točan ukupni opseg ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, poznato je da je tokom rata više od 2000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u maju 1944. godine, 60. operativna grupa SAD-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, Balkan Air Terminal Service (BATS) stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje aerodroma iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista na Medenom Polju. Ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene avione oborene tijekom napada 1944. na naftna polja [[Ploieşti]] u [[Rumunija|Rumuniji]]. Od svog osnivanja, aerodrom je radio gotovo svake noći do 25. maja 1944. Tog dana partizani su potom protjerani nadolazećom njemačkom ofenzivom nazvanom 'Operacija Rösselsprung', koja je imala za cilj [[Desant na Drvar|napasti Drvar]] radi zarobljavanja [[Josip Broz Tito|Tita]]. == Opis == Glavni element memorijalnog konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tokom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz [[Niš]]a, [[Srbija]], u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd okrenut prema zračnoj luci, bio je otvoren za javnost za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od [[beton]]skih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom.<ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio Milan Kovačević. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava Dana ustanka u Bosni i Hercegovini. Režiser [[Hajrudin Krvavac]] snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] spomenik je počeo da se urušava i ne održava se aktivno. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a dijelove prodati kao odpad. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovitim posjetiteljima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji. <ref name="AeNebriga">{{Cite web |url= https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/foto-propadaju-simboli-antifasizma-svjedoci-jednog-vremena-u-raljama-nacionalista-1077290/ |title= Propadaju simboli antifašizma |work= www.oslobodjenje.ba - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini] 3ul58dygnbckcle762nhumxb6kzfzxp 42586928 42586927 2026-05-03T08:07:54Z Zavičajac 76707 /* Kasnije */ 42586928 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Smješten je uz put [[Bosanski Petrovac]] - [[Bihać]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a) sa geografskim koordinatama: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> == Istorija == Kada su [[Saveznici|savezničke snage]] septembra 1943. preuzele kontrolu južnog dijela [[Italija|Italije]], [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske snage u Jugoslaviji]] dobile su mogućnost povezivanja pomorskim i vazdušnim putem. [[Vrhovni štab NOVJ]] formirao je 16. septembra 1943. godine prvo avijacijsko odjeljenje, a 14. oktobra 1943. godine, osnovana je i Prva avijacijska baza, sa zadatkom okupljanja, organiziranje kadrovske baze i pripreme infrastrukture za prihvat avijacijske tehnike iz pomoći od saveznika. Do februara 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu [[Medeno polje|Medeno Polja]] osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan [[Aerodrom Medeno Polje]]. Aerodrom je bio prilično gruba izvedba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre. Primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Istovremeno, aerodrom je bio je i važna platforma za dopremanje humanitarne i vojne pomoći borcima širom okupirane Jugoslavije. Jedna od prvih velikih tajnih misija opskrbe nazvana je "Operacija Manhole" 23. februara 1944, kada su C-47 iz Barija u Italiji, praćeni lovcima 64. eskadrile, uspješno isporučila padobranima više od 4.500 kg vojne opreme. Sa opremom je stiglo i 30 [[Velika Britanija|britanskih]] i [[Sovjetski Savez|ruskih]] vojnih savjetnika putem jedrilica. Iako točan ukupni opseg ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, poznato je da je tokom rata više od 2000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u maju 1944. godine, 60. operativna grupa SAD-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, Balkan Air Terminal Service (BATS) stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje aerodroma iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista na Medenom Polju. Ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene avione oborene tijekom napada 1944. na naftna polja [[Ploieşti]] u [[Rumunija|Rumuniji]]. Od svog osnivanja, aerodrom je radio gotovo svake noći do 25. maja 1944. Tog dana partizani su potom protjerani nadolazećom njemačkom ofenzivom nazvanom 'Operacija Rösselsprung', koja je imala za cilj [[Desant na Drvar|napasti Drvar]] radi zarobljavanja [[Josip Broz Tito|Tita]]. == Opis == Glavni element memorijalnog konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tokom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz [[Niš]]a, [[Srbija]], u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd okrenut prema zračnoj luci, bio je otvoren za javnost za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od [[beton]]skih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom.<ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio Milan Kovačević. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava [[Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine|Dana ustanka u Bosni i Hercegovini]]. Režiser [[Hajrudin Krvavac]] snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] spomenik je počeo da se urušava i ne održava se aktivno. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a dijelove prodati kao odpad. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovitim posjetiteljima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji. <ref name="AeNebriga">{{Cite web |url= https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/foto-propadaju-simboli-antifasizma-svjedoci-jednog-vremena-u-raljama-nacionalista-1077290/ |title= Propadaju simboli antifašizma |work= www.oslobodjenje.ba - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini] hvm0nlz0xfs19cbzpat0uy6rjpbvpcc 42586929 42586928 2026-05-03T08:12:05Z Zavičajac 76707 42586929 wikitext text/x-wiki https://commons.wikimedia.org/wiki/Special:UploadWizard https://www.krnjeusa.net/tragovi-starih-naselja/5-arheolosko-nalaziste-u-vrtocu/ https://www.hbsume.ba/show_page/131/drvar-povijesni-podaci https://katera.news/lat/zaboravljeni-partizanski-spomen-kompleks-korcanica-na-grmecu https://www.dinarskogorje.com/klekova269a.html http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_srp/Novi%20Travnik_nekropola%20Bistro%20SR.pdf http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/nacionalnispomenici?sort=idgrad&rows=50&page=18 [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Smješten je uz put [[Bosanski Petrovac]] - [[Bihać]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a) sa geografskim koordinatama: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> == Istorija == Kada su [[Saveznici|savezničke snage]] septembra 1943. preuzele kontrolu južnog dijela [[Italija|Italije]], [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske snage u Jugoslaviji]] dobile su mogućnost povezivanja pomorskim i vazdušnim putem. [[Vrhovni štab NOVJ]] formirao je 16. septembra 1943. godine prvo avijacijsko odjeljenje, a 14. oktobra 1943. godine, osnovana je i Prva avijacijska baza, sa zadatkom okupljanja, organiziranje kadrovske baze i pripreme infrastrukture za prihvat avijacijske tehnike iz pomoći od Saveznika. Do februara 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu [[Medeno Polje|Medenog Polja]] osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan [[Aerodrom Medeno Polje]]. Aerodrom je bio prilično gruba izvedba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre. Primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Istovremeno, aerodrom je bio je i važna platforma za dopremanje humanitarne i vojne pomoći borcima širom okupirane Jugoslavije. Jedna od prvih velikih tajnih misija opskrbe nazvana je "Operacija Manhole" 23. februara 1944, kada su C-47 iz Barija u Italiji, praćeni lovcima 64. eskadrile, uspješno isporučila padobranima više od 4.500 kg vojne opreme. Sa opremom je stiglo i 30 [[Velika Britanija|britanskih]] i [[Sovjetski Savez|ruskih]] vojnih savjetnika putem jedrilica. Iako tačan ukupni obim ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, zna se da je tokom rata više od 2.000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u maju 1944. godine, 60. operativna grupa SAD-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, Balkan Air Terminal Service (BATS) stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje aerodroma iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista na Medenom Polju. Ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene avione oborene tijekom napada 1944. na naftna polja [[Ploieşti]] u [[Rumunija|Rumuniji]]. Od svog osnivanja, aerodrom je radio gotovo svake noći do 25. maja 1944. Tog dana partizani su potom protjerani nadolazećom njemačkom ofenzivom nazvanom 'Operacija Rösselsprung', koja je imala za cilj [[Desant na Drvar|napasti Drvar]] radi zarobljavanja [[Josip Broz Tito|Tita]]. == Opis == Glavni element memorijalnog konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tokom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz [[Niš]]a, [[Srbija]], u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd okrenut prema zračnoj luci, bio je otvoren za javnost za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od [[beton]]skih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom.<ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio Milan Kovačević. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava [[Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine|Dana ustanka u Bosni i Hercegovini]]. Režiser [[Hajrudin Krvavac]] snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] spomenik je počeo da se urušava i ne održava se aktivno. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a dijelove prodati kao odpad. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovitim posjetiteljima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji. <ref name="AeNebriga">{{Cite web |url= https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/foto-propadaju-simboli-antifasizma-svjedoci-jednog-vremena-u-raljama-nacionalista-1077290/ |title= Propadaju simboli antifašizma |work= www.oslobodjenje.ba - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini] gsq2w5dhq8r6p23ejtkrwl69uzp338d 0 4677901 42586971 42093558 2026-05-03T09:11:52Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 42586971 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 0 4679973 42586790 42456617 2026-05-02T12:00:19Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586790 wikitext text/x-wiki {{Naselje | ime =Cajamarca | ime_genitiv =Cajamarce | izvorno_ime = | translit_jezik1 = | slika_panorama =Panoràmica_de_Cajamarca_06.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike =[[Panorama]] grada | utemeljenje_ime=[[gradska prava|status grada]] | utemeljenje_datum =[[1802]]. | širina-stupnjevi =7 | širina-minute =09 | širina-oznaka =S | dužina-stupnjevi =78 | dužina-minute =38 | dužina-oznaka =W | lokacija_ime =[[Spisak država|Država]] | lokacija_info ={{flag|Peru}} | lokacija1_ime =[[Departmani Perua|Departman]] | lokacija1_info =[[Cajamarca (departman)|Cajamarca]] | lokacija2_ime =[[Провинције Перуа|provincija]] | lokacija2_info =[[Cajamarca (provincija)|Cajamarca]] | vrsta_vlasti = | vlast_bilješke = | titula_vođe =[[gradonačelnik|Alcalde]] | ime_vođe =Reber Joaquín Ramirez Gamarra | dijelovi = | vrsta_dijelova = | površina_bilješke = | površina_ukupna =1.540 [[km²]] | površina_uža = | površina_šira = | visina =2,750 [[metar|m]]<ref name=city/> | visina_izvor = | visina_max = | visina_min = | stanovništvo_godina =[[2020]]. | stanovništvo_bilješke = | stanovništvo = | stanovništvo_gustoća =0,5701 stan./[[km²]]<ref name=city/> | stanovništvo_uže =191,935<ref name=cita/> | stanovništvo_uže_gustoća = | stanovništvo_šire =223,900<ref name=city/> | stanovništvo_šire_gustoća = | stanovništvo_prazno1_ime = | stanovništvo_prazno1 = | stanovništvo_gustoća_prazno1 = | stanovništvo_prazno2_ime = | stanovništvo_prazno2 = | stanovništvo_gustoća_prazno2 = | vremenska_zona =[[UTC+5]] | utc_pomak = | vremenska_zona_DST = | utc_pomak_DST = | poštanski_broj = | pozivni_broj = | gradovi_prijatelji = | države_gradova_prijatelja = | web_stranica = | slika_lokacijska_karta_država =Peru | slika_lokacijska_karta_opis =<center>Cajamarca na karti Perua | bilješke = }} '''Cajamarca''' je [[grad]] od 191,935<ref name=cita>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/peru/cajamarca/cajamarca/0601010001__cajamarca/ | title =''Cajamarca in Cajamarca (Cajamarca Region)'' | accessdate =22.05.2023. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> i [[urbana sredina|aglomeracija]] 223,900 [[Stanovništvo|stanovnika]]<ref name=city>{{cite web | url =https://www.citypopulation.de/en/peru/cities/?cityid=3556 | title =''Cajamarca Conglomeration in Cajamarca'' | accessdate =22.05.2023. | language=engleski | publisher=City population}}</ref> na [[sjever]]u [[Peru]]a u [[Cajamarca (departman)|Departmanu Cajamarca]] u kom je [[glavni grad|administrativni centar]]. == Geografija == Grad se prostire u [[kotlina|kotlini]] [[rijeka|rječice]] Mashcon u [[Ande|Andama]] na [[nadmorska visina|nadmorskoj visini]] od 2,750 [[metar|m]]<ref name=brit/> Od [[glavni grad|glavnog grada]] [[Lima|Lime]] udaljen je 858 [[km]]. U neposrednoj okolici ima brojnih [[Termalni izvor|termalnih izvora]] koji se koriste još od [[Pretkolumbovska era|Pretkolumbovskih vremena]].<ref name=lex/> [[datoteka:PLAZA DE ARMAS DE CAJAMARCA.jpg|thumb|left|240px|Centralni trg sa katedralom]] == Historija == Taj drevni grad [[Civilizacija Inka|Inka]], bio je mjesto gje je [[1532]]. godine [[konkvistador]] [[Francisco Pizarro]] zarobio, i držao u zatočeništvu dok mu se ne isplati otkupnina posljednjeg vladara [[Civilizacija Inka|Carsva Inka]] [[Atahualpa|Atahualpu]], kog je nakraju prevario i dao [[ubistvo|pogubiti]].<ref name=brit/> Nakon te epizode tavorio je kao skromno naselje sve do kraja [[18. vijek]]a, kad je u okolici kod Hualgayoca otkriveno [[srebro]]. Tako je postao prvi grad u Peruu koji je imao [[kovnica novca|kovnicu]], koja je iskovane srebrnjake slala u Španjolsku.<ref name=mu/> Zbog porasle važnosti je [[1802]]., dobio [[gradska prava|status grada]].<ref name=brit/> Nakon proglašenja [[nezavisnost]] [[1821]].- Cajamarca je postala jedan od najvažnijih gradova sjevernog Perua.<ref name=mu>{{cite web | url =https://www.travelandes.com/es/peru/guias-turisticas/cajamarca/historia.htm | title =''Historia de Cajamarca'' | accessdate =22.05.2023. | language =španjoski | publisher =Travel Andes }}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Iz tog [[prosperitet]]nog [[period]]a ostalo je nekoliko reprezentativnih [[građevina]], kao što je [[katedrala]] i [[crkva]] San Francisco Belén.<ref name=brit/> Cajamarca je od [[1962]]. [[univerzitet]]ski grad, tad je osnovan ''Universidad Nacional de Cajamarca''.<ref name=lex>{{cite web |url=https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10513 |title=''Cajamarca'' |publisher=Enciklopedija LZMK |language=hrvatski |accessdate=22.05.2023. |archive-date=2023-05-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230509194835/https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10513 }}</ref> == Privreda i transport == Još i danas se [[privreda]] bazira na [[rudarstvo|rudarstvu]] ([[bakar]], [[zlato]]), [[tekstilna industrija|tekstilnoj]] i [[industrija kože i obuće|industriji kože i obuće]]. U nešto manjoj mjeri na [[poljoprivreda|poljoprivredi]] i [[turizam|turizmu]].<ref name=brit>{{cite web |url=https://www.britannica.com/place/Cajamarca-Peru |title= ''Cajamarca'' |publisher=Encyclopaedia Britannica |language =engleski |accessdate =22.05.2023.}}</ref> Grad je povezan dobrim [[cesta]]ma sa ostatkom države, a ima i [[aerodrom]] ''Armando Revoredo Iglesias'' ([[ICAO]]: '''SPJR''', [[IATA]]: '''CJA'''), sjeverno od centra grada.<ref name=air>{{cite web | url =https://skybrary.aero/airports/spjr | title =''Mayor General FAP Armando Revoredo Iglesias Airport'' | accessdate =22.05.2023. | language=engleski | publisher=SKYbrary}}</ref> == Izvori == {{izvori}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Cajamarca}} * [https://www.gob.pe/municajamarca/ ''Municipalidad Provincial de Cajamarca'' (službene stranice)] {{en icon}} [[Kategorija:Gradovi u Peruu]] 7q1cn6ptq3d7c76nu1cguq4q5999k3k 14 4681242 42586815 41480874 2026-05-02T13:36:27Z Edgar Allan Poe 29250 uklonjena kategorija [[:Kategorija:Meksikanci po zanimanju|Meksikanci po zanimanju]]; dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbal u Meksiku|Fudbal u Meksiku]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42586815 wikitext text/x-wiki {{Commonscat|Association football players from Mexico}} [[Kategorija:Meksički sportisti|Fudbaleri ili nogometaši]] [[Kategorija:Fudbal u Meksiku|Fudbaleri ili nogometaši]] [[Kategorija:Fudbaleri po nacionalnosti]] cwnfqnpdfy54bouvbh9hfbaxvjai546 14 4681378 42586813 41483909 2026-05-02T13:35:32Z Edgar Allan Poe 29250 dodana kategorija [[:Kategorija:Fudbal u Kanadi|Fudbal u Kanadi]] pomoću gadgeta [[Wikipedia:HotCat|HotCat]] 42586813 wikitext text/x-wiki {{Commonscat|Association football players from Canada}} [[Kategorija:Kanadski sportisti|F]] [[Kategorija:Fudbaleri po nacionalnosti]] [[Kategorija:Fudbal u Kanadi]] kmiffb0ry3vz755kit720tqyx0c5sf9 0 4690760 42586910 42586765 2026-05-03T06:56:03Z ~2026-13681-46 333099 42586910 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine njemačkom ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju velikosrpsku misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici u [[Bosanska krajina|Bosanskoj krajini]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa vlastima NDH]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, Marčetić uspostavlja vezu s njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (nevoljnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], u februaru 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan [[Vojislav Lukačević]], koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje veze s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog savezničkog iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „Gavrilo Princip” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 202, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta četničke Ravaničke brigade, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojim se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješki sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.).] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju imati njemačke propusnice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi zelenog kadra, koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Nemački izveštaj iz jula 1944. godine, ocenjuje da četnici popa Đujića imaju oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; dobro su organizovani, neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put Užice — Kokin Brod. Isto tako zatvorena i Limska dolina. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od Podgorice. Komunisti u oblasti Bijelog Polja. Nemci u Šavniku, Žabljaku i Brodarevu. U Istočnoj Bosni šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih poginulih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), 363 poginula neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. jul: Od strane Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel« neprijatelju nanijeti gubici od 117 mrtvih (izbrojani), 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Ali [[Hitler]] je odbacio inicijativu, uz naglasak da će dato oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca". Vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je formulisao svoju konačnu odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotreba četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račić).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa Ocokoljića iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke samih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički [nastrojeni].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 8loyigong45qvtc6hzzulqrvp2n1xfe 42586911 42586910 2026-05-03T06:56:42Z ~2026-13681-46 333099 42586911 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine njemačkom ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju velikosrpsku misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici u [[Bosanska krajina|Bosanskoj krajini]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa vlastima NDH]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, Marčetić uspostavlja vezu s njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (nevoljnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], u februaru 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan [[Vojislav Lukačević]], koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje veze s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog savezničkog iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „Gavrilo Princip” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 202, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta četničke Ravaničke brigade, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojim se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješki sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.).] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju imati njemačke propusnice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi zelenog kadra, koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Nemački izveštaj iz jula 1944. godine, ocenjuje da četnici popa Đujića imaju oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; dobro su organizovani, neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put Užice — Kokin Brod. Isto tako zatvorena i Limska dolina. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od Podgorice. Komunisti u oblasti Bijelog Polja. Nemci u Šavniku, Žabljaku i Brodarevu. U Istočnoj Bosni šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih poginulih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), 363 poginula neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. jul: Od strane Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel« neprijatelju nanijeti gubici od 117 mrtvih (izbrojani), 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Ali [[Hitler]] je odbacio inicijativu, uz naglasak da će dato oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca". Vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je formulisao svoju konačnu odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotreba četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račić).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa Ocokoljića iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke samih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički [nastrojeni].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 4vrartfxb46tppavfq5kbnqgj4rb7s2 42586913 42586911 2026-05-03T07:06:17Z ~2026-13681-46 333099 42586913 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine njemačkom ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju velikosrpsku misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici u [[Bosanska krajina|Bosanskoj krajini]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa vlastima NDH]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (nevoljnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], u februaru 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan [[Vojislav Lukačević]], koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje veze s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog savezničkog iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „Gavrilo Princip” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 202, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta četničke Ravaničke brigade, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojim se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješki sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.).] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju imati njemačke propusnice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi zelenog kadra, koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Nemački izveštaj iz jula 1944. godine, ocenjuje da četnici popa Đujića imaju oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; dobro su organizovani, neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put Užice — Kokin Brod. Isto tako zatvorena i Limska dolina. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od Podgorice. Komunisti u oblasti Bijelog Polja. Nemci u Šavniku, Žabljaku i Brodarevu. U Istočnoj Bosni šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih poginulih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), 363 poginula neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. jul: Od strane Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel« neprijatelju nanijeti gubici od 117 mrtvih (izbrojani), 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Ali [[Hitler]] je odbacio inicijativu, uz naglasak da će dato oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca". Vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je formulisao svoju konačnu odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotreba četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račić).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa Ocokoljića iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke samih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički [nastrojeni].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] pj3hifl0wn2xd3zmwn9zneadtah04i0 42586916 42586913 2026-05-03T07:18:54Z ~2026-13681-46 333099 /* Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) */ 42586916 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine njemačkom ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju velikosrpsku misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici u [[Bosanska krajina|Bosanskoj krajini]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa vlastima NDH]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (nevoljnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], u februaru 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan [[Vojislav Lukačević]], koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje veze s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog savezničkog iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „Gavrilo Princip” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 202, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta četničke Ravaničke brigade, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojim se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješki sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.).] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju imati njemačke propusnice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi zelenog kadra, koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Nemački izveštaj iz jula 1944. godine, ocenjuje da četnici popa Đujića imaju oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; dobro su organizovani, neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih poginulih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), 363 poginula neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. jul: Od strane Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel« neprijatelju nanijeti gubici od 117 mrtvih (izbrojani), 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Ali [[Hitler]] je odbacio inicijativu, uz naglasak da će dato oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca". Vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je formulisao svoju konačnu odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotreba četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račić).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa Ocokoljića iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke samih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički [nastrojeni].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 9uzvugzzc6uqalfgzze8xf5nawap8p1 42586917 42586916 2026-05-03T07:27:06Z ~2026-13681-46 333099 /* Bitka za Srbiju (1944) */ 42586917 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine njemačkom ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju velikosrpsku misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici u [[Bosanska krajina|Bosanskoj krajini]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa vlastima NDH]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (nevoljnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], u februaru 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan [[Vojislav Lukačević]], koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje veze s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog savezničkog iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „Gavrilo Princip” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 202, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta četničke Ravaničke brigade, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojim se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješki sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.).] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju imati njemačke propusnice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi zelenog kadra, koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Nemački izveštaj iz jula 1944. godine, ocenjuje da četnici popa Đujića imaju oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; dobro su organizovani, neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih poginulih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), 363 poginula neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. jul: Od strane Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel« neprijatelju nanijeti gubici od 117 mrtvih (izbrojani), 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Ali [[Hitler]] je odbacio inicijativu, uz naglasak da će dato oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca". Vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je formulisao svoju konačnu odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račić).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa Ocokoljića iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke samih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički [nastrojeni].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] l6vnx964dw5c6gmvzuw85dbm3o2rl32 42586926 42586917 2026-05-03T08:05:20Z ~2026-13681-46 333099 42586926 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine njemačkom ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju velikosrpsku misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici u [[Bosanska krajina|Bosanskoj krajini]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa vlastima NDH]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (nevoljnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], u februaru 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan [[Vojislav Lukačević]], koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje veze s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog savezničkog iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „Gavrilo Princip” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 202, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta četničke Ravaničke brigade, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojim se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješki sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.).] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u svom ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju imati njemačke propusnice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi zelenog kadra, koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Nemački izveštaj iz jula 1944. godine, ocenjuje da četnici popa Đujića imaju oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; dobro su organizovani, neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih poginulih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), 363 poginula neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. jul: Od strane Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel« neprijatelju nanijeti gubici od 117 mrtvih (izbrojani), 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Ali [[Hitler]] je odbacio inicijativu, uz naglasak da će dato oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca". Vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je formulisao svoju konačnu odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račić).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa Ocokoljića iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke samih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički [nastrojeni].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] 5ka0l0hvf9sju3lrz3py2cbjwemz1cm 42586966 42586926 2026-05-03T09:11:25Z ~2026-13681-46 333099 42586966 wikitext text/x-wiki {{Sređivanje|razlog=Preterana upotreba citata}} [[File:Lukačević i Nemci.jpg|thumb|Četnički potpukovnik [[Vojislav Lukačević]], dvojica nemačkih oficira i neidentifikovani četnički komandant. Fotografija je verovatno nastala tokom [[Bitka za Konjic 1943.|bitke za Konjic]], od 19. do 26. februara 1943. godine, kada su snage pod Lukačevićevom komandom sadejstvovale s Nemcima.]] [[File:Četnici i Nemci u okupiranoj Jugoslaviji.jpg|thumb|Četnici i Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji.]] '''Kolaboracija četnika s Nemcima''' odvijala se, sa manjim ili većim intenzitetom, tokom većeg dijela perioda [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]. Glavna usluga koju su četnici vršili Nemcima bila je borba protiv [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih jedinica]], hvatanje pripadnika [[Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]] po naseljenim mestima, te njihovo likvidiranje ili slanje u logore pod kontrolom okupacionih ili kvislinških vlasti. Zbog njegovog inicijalnog učešća u [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanku u Srbiji 1941]], Nemci su [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] dugo smatrali neprijateljem, za kojim je raspisana poternica.<ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D0%B4%D0%B5%D1%86%D0%B5%D0%BC%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941.</ref><ref>https://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B0_%D0%BF%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%BE%D0%BC_%D0%B8%D0%B7_%D1%98%D1%83%D0%BB%D0%B0_1943.</ref> Istovremeno, njegovi odredi širom okupiranog područja sarađivali su sa nemačkom vlašću na razne načine (npr. [[legalizacija četnika u Srbiji]] 1941–1943). Saradnja četnika sa Vermahtom postala je sveobuhvatna nakon novembra 1943. godine, kada je politički vrh u [[Berlin]]u konačno odlučio da prihvati Dražu Mihailovića za saradnika, što je rezultiralo potpisivanjem niza [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovora o saradnji]] sa njegovim glavnim komandantima u Srbiji. Nakon potpisivanja ugovora o primirju i saradnji, okupator je počeo isporučivati municiju i vojnu opremu četničkim jedinicama koje su se, zajedno sa njemačkim trupama i pod nadzorom njemačkih oficira, borile protiv jedinica [[NOVJ]] u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] i [[Sandžak]]u.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 12058.</ref> U [[NDH]], četnici su služili Nemcima za razne namene: dostavljanje obaveštenja o komunistima, pomoć nemačkim nabavkama stoke, pomoć trupama u svojstvu vodiča, pomoć u ljudstvu, učestvovanje u osovinskim operacijama (na primer [[operacija Citen|operacija Ziethen]], [[operacija Bora]]), i druge potrebne radnje za gušenje ustaničkog pokreta.<ref name="ReferenceA">[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u Dalmaciji i zapadnoj Bosni]</ref> Nemci su četnike snabdevali oružjem i opremom i dozvoljavali im da po potrebi koriste njihove garnizone za smeštaj i motorizaciju za transport. Partizanske pokrete po Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj Nijemci su u mnogo navrata doznavali na osnovu četničkih dojava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1071&rec=314&roll=563 NAW, T-314, Roll 563, frames 001061-1062: Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa (31. januar 1944.)]</ref> Prve dve godine rata, četnici su formalno bili deo [[Savezničke sile u Drugom svjetskom ratu|savezničke]] koalicije, ali zbog stavljanja [[Četnički odredi Jugoslovenske vojske|četničkih odreda Jugoslovenske vojske]] pod komandu Vermahta, krajem 1943. je došlo do konačnog napuštanja Draže Mihailovića od strane Saveznika, a potom 1944. godine i do napuštanja i osude četnika od strane jugoslovenskog kralja.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9F%D0%BE%D0%B7%D0%B8%D0%B2_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B0_%D0%9F%D0%B5%D1%82%D1%80%D0%B0_II_%D0%BD%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D1%98_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D1%81%D1%86%D0%B8_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D1%98%D0%B5 Poziv kralja Petra II na pristupanje Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije]</ref> Zbog kolaboracije sa nemačkim okupatorom, mnogim je četničkim vođama, uključujući samog Dražu Mihailovića, suđeno u [[Beogradski proces|beogradskom]] i drugim procesima. Pored kolaboracije sa Nemcima, četnici na teritoriji italijanske okupacione zone su tesno [[Kolaboracija četnika s fašističkom Italijom|sarađivali sa fašističkom Italijom]]. == Nemačka politika prema četnicima == Česte njemačke promjene kursa u odnosu prema četnicima Draže Mihailovića (npr. [[Sastanak u Divcima|pregovori u Divcima]] u novembru, pa [[Operacija Mihailović|napad na štab Draže Mihailovića]] u decembru 1941, zatim ponovna obustava progona Mihailovićevih četnika i skidanje ucjene na njegovu glavu u proljeće 1942. godine, itd.) tokom čitavog ratnog perioda, bile su u potpunosti u skladu sa politikom koja je vođena u okupiranim zemljama. Najplastičniji prikaz ove politike prezentovao je [[Felix Benzler]], opunomoćenik Ministarstva vanjskih poslova [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]] u Beogradu, u izvještaju koji je poslao u [[Berlin]] 11. marta 1942. godine njemačkom ministru vanjskih poslova [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]]: {{izdvojeni citat|To što nemačka vojna mesta vode pregovore s pojedinim četničkim vođama, nije ništa neobično u srpskom prostoru. To se zbiva svesno, u okviru naše politike, uslovljene slabošću naših vojn[ičk]ih snaga i dosad ne bez uspeha vođene, da Srbe, a naročito ustanike usmeri jedne protiv drugih (komuniste protiv četnika, četnike među sobom, vladine dobrovoljce protiv komunista i četnika) i da se time po mogućnosti omete obrazovanje jednog jedinstvenog fronta.<ref>AVII, NAV, N-T-120, 200/153555-58.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/272.</ref><ref>Branislav Božović – Mladen Stefanović: MILAN AĆIMOVIĆ – DRAGI JOVANOVIĆ – DIMITRIJE LJOTIĆ, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1985, str. 90.</ref>}} Njemačko konstantno opiranje uspostavi saradnje s četnicima Draže Mihailovića bilo je generirano sa samog političkog vrha. U ratnom dnevniku Vrhovne komande Wehrmachta prenesena je informacija da je 23. septembra 1942. održan sastanak vođe Trećeg Reicha [[Adolf Hitler|Adolfa Hitler]]a s predsjednikom [[Rumunija|rumunjske]] vlade [[Ion Antonescu|Ionom Antonescuom]] i poglavnikom [[NDH]] [[Ante Pavelić|Antom Pavelićem]]. Na sastanku se uglavnom raspravljalo „o hrvatskim problemima“. Pored njemačkog veleposlanika u [[Zagreb]]u [[Siegfried Kasche|Siegfrieda Kaschea]], sastanku je prisustvovao i opunomoćeni general u NDH [[Edmund Glaise von Horstenau]] koji se nije ustručavao da „otvoreno kritikuje hrvatsku vlast“, ali je i „skrenuo pažnju na četnike, koje su naoružali Italijani“. General von Horstenau je predložio da bi četnike trebalo „upotrebiti da na svom području [tj. u njemačkoj okupacionoj zoni] postanu organi reda“: {{izdvojeni citat|Hitler je na taj predlog negativno odgovorio, jer da mu se čini veoma opasno da se četnicima pruži podrška. Četnici su pre svega srpske patriote, koji zastupaju velikosrpsku misao. Time hranimo zmiju koja će jednoga dana da poraste. Istina, danas je ona još mala, ali jednog dana mogla bi da bude opasna.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2022-11-04 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |dead-url=yes }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Nakon sagledavanja situacije na Balkanu u jesen 1943, Nemci su jugoslovenske partizane proglasili najvećim neprijateljima.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_156.htm PROCENA KOMANDANTA JUGOISTOKA FELDMARŠALA VAJKSA OD 1. NOVEMBRA 1943. VOJNO-POLITIČKE SITUACIJE NA BALKANU KRAJEM OKTOBRA 1943. GODINE</ref> U cilju borbe protiv partizana, tolerisali su i koristili četnike kao antikomunističku miliciju, iako im je bilo dobro poznato da oni održavaju veze sa [[London]]om. == Hronologija == === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1941) === {{main|Ustanak u Srbiji 1941.|Sastanak u Divcima}} {{izdvojeni citat|Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BA%D0%B0%D0%BF%D0%B5%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%B0_%D0%9C%D0%B0%D1%82%D0%BB%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D1%99%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_30._%D0%BE%D0%BA%D1%82%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0_1941._%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0 Извештај капетана Матла претпостављенима од 30. октобра 1941. о разговорима са представницима Драже Михаиловића]</ref>|Dražina ponuda Nemcima iz oktobra 1941.}} {{Wikisource|Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} {{Wikisource|Izveštaj kapetana Matla pretpostavljenima od 30. oktobra 1941. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića}} {{Wikisource|Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.}} Nemci su za gušenje [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji 1941.]] angažovali dodatne trupe i sproveli drastične represalije nad stanovništvom, što je Mihailovića navelo da se povuče iz ustanka, napadne partizane i zatraži kontakt sa nemačkom upravom radi prekida neprijateljstva. Vezu je uspostavio preko pukovnika [[Branislav Pantić|Branislava Pantića]], njegovog predstavnika i obaveštajca u [[Beograd]]u. Pukovnik Pantić je nakon rata svjedočio da je odluka o pregovorima s predstavnicima njemačkih okupacionih snagâ donijeta krajem oktobra 1941. godine, i to na sastanku održanom u kući [[Živojin Mišić|vojvode Mišića]] u [[Struganik]]u. Sastanku su, pored Draže Mihailovića i Branislava Pantića, prisustvovali i [[Dragiša Vasić]], potpukovnik [[Dragoslav Pavlović]], major [[Aleksandar Mišić]] i kapetan [[Nenad Mitrović]]. Pukovnik Pantić piše: {{izdvojeni citat|O potrebi pregovora nije bilo reči. Situacija je svima bila jasna. Ona ih je neodstupno zahtevala. Sporno je bilo: sa kime treba razgovarati, da li sa Nemcima ili sa Nedićem? Posle duže diskusije većina se složila da treba pregovarati sa Nedićem. Ovome se odsudno usprotivio Draža i major Mišić. Njegov zaključak po ovom pitanju bio je izražen rečima: – KAD JE SITUACIJA TAKVA DA MORAM DA PREGOVARAM, ONDA ĆU DA PREGOVARAM SA NEPRIJATELJEM. NA TO ME OVLAŠĆUJE I MEĐUNARODNO RATNO PRAVO. UOSTALOM, ŠTA MI MOŽEMO DA DOBIJEMO OD NEDIĆA? SVE ŠTO NAMA TREBA, ORUŽJE I MUNICIJA, NEDIĆ MORA TRAŽITI OD NEMACA. JER OVDE NISU U PITANJU MALE I SITNE KOLIČINE. ZAŠTO IĆI POSREDNO, KAD MOŽEMO NEPOSREDNO? Njegovo odsudno držanje, po ovom pitanju, odnelo je prevagu... Isto tako bilo je sporno pitanje da li da se o pregovorima obavesti Nedić. Posle kraće diskusije, a pošto sam ja izložio da kapetan g. dr. Matl nalazi da Nedića treba obavestiti, doneta je odluka da se tako i učini. Tako je doneta odluka da se pregovara sa Nemcima.<ref>[https://sr.m.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%91%D1%80%D0%B0%D0%BD%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BE_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B5%D0%B2%D0%BE%D1%98_%D0%BE%D0%B4%D0%BB%D1%83%D1%86%D0%B8_%D0%B4%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%80%D0%B0_%D1%81_%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0 Izjava pukovnika Branislava Pantića o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima]</ref><ref>Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, knjiga I, Britanski štićenik, Globus/Narodna knjiga/Prosveta, Zagreb—Beograd, 1979, str. 138.</ref><ref>Боривоје М. Карапанџић, Грађански рат у Србији 1941—1945. Друштво Хиландар, Ваљево, 2010, стр. 115.</ref>|Izjava pukovnika [[Branislava Pantića]] o Mihailovićevoj odluci da pregovara s Nemcima}} 1. novembra 1941. godine, pukovnik Draža Mihailović je uputio generalu [[Walteru Hinghoferu]], komandantu [[342. divizija|342. pješadijske divizije]], ponudu sljedeće sadržine: {{izdvojeni citat|1) Na kolubarskom frontu nema komunista. Ukoliko ih je bilo oni su postali bezopasni. <br /> 2) Organizacija četnika je u stanju da održava red na području zapadne Srbije. <br /> 3) Komunistička opasnost će prestati od momenta kada se četničkoj organizaciji pruži mogućnost da neometano radi. Broj nacionalista je tako veliki da komunista ima samo 5%. Uz pomoć svoje brojne nadmoćnosti nacionalni elemenat pod komandom četnika može rešiti komunistička pitanja bez obostrane borbe. <br /> Uslov je: dovoljno naoružanje, koje nedostaje. <br /> 4) Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom narodne mase. To se moralo događati i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom. <br /> 5) Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod. <br /> 6) Naš narod voli slobodu i radovao bi se kada se na njegovoj teritoriji ne bi nalazile nemačke jedinice. To odgovara četničkom načinu vođenja rata, bez obzira na žrtve koje donosi. Oblast zapadne Srbije nema nikakav vojni značaj za nemačke jedinice, i trebalo bi da bude slobodna zona, u kojoj četnici održavaju red, pod uslovom da ih se u tome ne sprečava i da su dovoljno naoružani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_240.htm Izjava Draže Mihailovića od 1. novembra 1941. komandi nemačke 342. pešadijske divizije]</ref>}} Prethodno, general Hinghofer je 30. X 1941. obavijestio njemačkog opunomoćenog generala i zapovjednika u Srbiji [[Franz Böhme|Franza Böhmea]] da lokalni četnički komandanti u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]] nude saradnju, očekujući zauzvrat pomoć u oružju od okupatora: „Četničke vođe iz [[Valjevo|Valjeva]], [[Slovac|Slovca]] i [[Lajkovac|Lajkovca]] daju važne podatke o organizaciji i izjavljuju spremnost da se sa nemačkim trupama bore protiv komunista. Traže oružje.“<ref>BA-MA, RH 26-342/14, 10-odnevni Hinghoferov izvještaj Bemeu, 30. 10. 1941.</ref> Odmah po pristizanju Mihailovićeve ponude, štab 342. pješadijske divizije je istoga dana (1. XI) dostavio izvještaj svojoj pretpostavljenoj komandi u kome, između ostalog, stoji i sljedeće: {{izdvojeni citat|Masa četnika, koja se nalazi u rejonu Valjeva, do sada se držala potpuno lojalno. Oni su prema komunistima zauzeli jasan odbijajući, takoreći, neprijateljski stav i može se reći uspešno se protiv njih borili. Oni su spremni i voljni da zajedno sa Vermahtom razbiju komuniste, kao i da u zemlji ponovo uspostave red i mir i zato traže nemačku pomoć.<ref>AVII, NAV—N—T—315, rolna 2130, snimci 626—632.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_10.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje MIHAILOVIĆ TRAŽI POMOĆ OD OKUPATORA]</ref>}} No, na samom početku sastanka sa nemačkim predstavnicima u selu [[Divci]] 11.11.1941. pukovniku Mihailoviću je rečeno: {{izdvojeni citat|Pre dve nedelje poručili ste nam preko Vaših poverenika u Beogradu da je Vaša namera "da nećete više dozvoliti da se srpska krv beskorisno proliva i srpska imovina dalje uništava". Istovremeno ste ponudili da se zajedno sa nemačkim Vermahtom i organima Nedićeve vlade borite protiv komunizma. Ponuda je od strane Glavne komande odbijena jer: 1) Nemački Vermaht će sam u najkraćem vremenu okončati sa komunizmom i 2) glavni komandant ne može imati poverenja prema Vama kao savezniku.}} Nemci su procenili da Draža zna za dolazak njihovih oklopnih trupa, da kao generalštabni oficir pravilno ocenjuje da će se nastavak nemačkih operacija rđavo završiti po njega, i stoga "nemački Vermaht ne može da se optereti takvim saveznicima koji mu se privremeno priključuju iz razloga oportuniteta".<ref name="Divci">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%97%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D1%81%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BD%D0%BA%D0%B0_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B4%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D1%83_%D1%81%D0%B5%D0%BB%D1%83_%D0%94%D0%B8%D0%B2%D1%86%D0%B8_11.11.1941. Zapisnik sa sastanka Mihailovića sa nemačkim predstavnicima u selu Divci 11.11.1941.]</ref> U daljem razgovoru pukovnik Mihailović se pravdao nacistima zbog učešća u ustanku: {{izdvojeni citat|Nije moja namera da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snage obeju snaga.<ref name="Divci"/>}} On se pravdao da je morao uzeti neke gradove od Nemaca da ih komunisti ne bi uzeli<ref>"Moji ljudi su [[Bitka za Loznicu 1941.|krenuli na Loznicu]] zato da je komunisti ne zauzmu."</ref> i tvrdio da nije na strani ustanika, "onih koji žele da isteraju Nemce".<ref name="Divci"/> Draža Mihailović je izjavljivao Nemcima lojalnost i tražio da mu daju municiju da nastavi borbu protiv partizana.<ref>"Neophodno je imati municiju! Računajući s tim, došao sam ovamo."</ref> Ali, želeo je da njegovo "delovanje na nacionalnoj osnovi" ostane potajno da ne bi prošao kao [[Kosta Pećanac]], koji je sklopio otvoreni sporazum sa okupatorom, čime je izgubio ugled u narodu i stekao oznaku izdajnika.<ref name="Divci"/> Uprkos svim njegovim predlozima, Nemci mu nisu ostavili drugu mogućnost do da položi oružje: {{izdvojeni citat|„Ponuda pukovnika Mihailovića da stavi svoje snage na raspolaganje za borbu protiv komunista je odbijena i zatražena je bezuslovna predaja. Mihailović je tražio da se konsultuje sa svojim komandatima. Mihailović također tražio oružje za borbu protiv komunista. Ovo je igra, borba između bandi za izvor oružja. Ipak, čini se da jedan dio Mihailovićevih bandi iskreno želi da se bori protiv komunista.“<ref>NAW, T-311, Roll 175, 000121-2: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka 17.11.41.}} {{izdvojeni citat|Mihailović treba da sada pokrene akciju protiv Užica, gde se navodno nalazi celokupno rukovodstvo komunista, a zbog čega treba da se stavi u izgled i bombardovanje sa nemačke strane. U kontaktima sa nemačkim okupacionim vlastima koji su niže opisani, Mihailović je navodno molio da mu se stavi na raspolaganje 100.000 metaka da bi mogao nastupiti protiv Užica.|IZVEŠTAJ OBAVEŠTAJNOG CENTRA VERMAHTA U BEOGRADU OD 14. NOVEMBRA 1941. VRHOVNOJ KOMANDI VERMAHTA O ODNOSU ČETNIKA DRAŽE MIHAILOVIĆA PREMA NOP-u, O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA VERMAHTA I DRAŽE MIHAILOVIĆA I O VOJNO-POLITICKOJ SITUACIJI U SRBIJI}} Za njim je decembra 1941. godine raspisana poternica, nakon čega je bio u bekstvu. === Predaja zarobljenih partizana Nijemcima (1941) === {{main|Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.}} [[File:Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima.jpg|thumb|Nemci odvode na streljanje četu partizana koje su četnici na prevaru uhvatili i predali Nemcima]] Iako je njegov prijedlog okupacionim vlastima u Divcima odbijen, pukovnik Mihailović je želio pružiti njemačkom okupatoru dokaz četničke gotovosti za saradnju. Stoga su četnici Draže Mihailovića, uz posredstvo samozvanog vojvode [[Jovan Škavović|Jovana Škavovića]], predali 13. novembra 1941. Njemcima oko [[Predaja zarobljenih partizana Nemcima novembra 1941.|365 zarobljenih partizana]]. [[Predaja zarobljenih partizana Nijemcima novembra 1941.|Predaja zarobljenih partizana Nemcima]] se desila tokom [[ustanak u Srbiji 1941|ustanka u Srbiji]] novembra [[1941]]. godine. Tokom [[Četničko-partizanski sukob|sukoba]] između [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika i partizana u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] početkom novembra [[1941]], četnici su zarobili više stotina partizana. Jednu veću grupu od oko 500 zarobljenika, među kojima su bili partizani na prevaru zarobljeni u [[Gornji Milanovac|Gornjem Milanovcu]],<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_1_110.htm Relacija Takovskog četničkog odreda od 17. juna 1942, Zbornik NOR-a, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, dokument 110]</ref> Kosjeriću,<ref>[https://www.znaci.org/00001/59_2_124.pdf Užička republika, Zapisi i sećanja, Narodni muzej, Užice 1981]</ref> Karanu i Planinici, četnici su prikupili na [[Ravna Gora|Ravnoj Gori]]. Oko [[13. novembar|13. novembra]] [[1941]]. četnici su grupu od 365 zarobljenika odveli u [[Mionica|Mionicu]], i zatim u [[Slovac]]. Tu su prihvaćeni od [[Milan Nedić|Nedićevih]] i nemačkih snaga i prebačeni kamionima u [[Valjevo]]. Transport zarobljenika do [[Valjevo|Valjeva]] je pratio četnički vođ Jovan Škavović Škava, koji je prethodno bio [[Kosta Pećanac|Pećančev]] četovođa, dok je u tom periodu priznavao [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevu]] komandu. U predaji zarobljenika učestvovao je i ravnogorski oficir [[Pavle Mešković]]. Predaji partizana prethodio je [[Sastanak u Divcima 1941.|sastanak Draže sa Nemcima u selu Divci]]. Od ove grupe zarobljenika, Nemci su 263 streljali dana [[27. novembar|27. novembra]] [[1941]]. godine na Krušiku u Valjevu.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_21.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Streljanja na Krušiku u Valjevu]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44_4.pdf Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009: Krušik, Valjevo streljanje po grupama]</ref> Ostali zarobljenici su delom streljani naknadno, delom deportovani u [[Koncentracioni logor|logore]], a delom pušteni na slobodu. Predaja zarobljenih partizana nastavila se i posle ovoga, i bila je naročito intenzivna u decembru 1941.<ref>[https://www.znaci.org/00001/38_24.htm Radoslav S. Nedović, Pantelija Vasović: ZATAMNjENA ISTINA, Čačak 2006: Decembarski pokolj]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/44.htm Radoslav S. Nedović: ČAČANSKI KRAJ I NOB - SLOBODARI NA STRATIŠTIMA, Čačak 2009]</ref> === Legalizacija četnika i hvatanje ustanika (1941-1942) === {{main|Legalizovani četnici}} [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Legalizovani četnici Draže Mihailovića čuvaju [[Logor Metino brdo|logor na Metinom brdu]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]] [[1942]].]] Četnički odredi u Srbiji su delom raspustili regrute kućama i ostali u ilegali na kadrovskom sastavu, a delom se legalizovali kao pripadnici zvaničnih Nedićevih formacija. Krajem 1941. i početkom 1942. godine, pripadnici [[Legalizovani četnici|legalizovanih ravnogorskih odreda]] pružili su najznačajniji doprinos u hvatanju nekoliko hiljada odbjeglih ili pasiviziranih partizana i njihovih saradnika u [[Zapadna Srbija|zapadnoj]] i djelovima [[Centralna Srbija|centralne Srbije]], kao i u njihovoj predaji Njemcima. Učešćem u masovnom hvatanju i likvidaciji pripadnika partizanskih odreda i njihovih saradnika, čak i ako se zanemari aktivna borba protiv partizana, legalizovani ravnogorski četnici su učinili krupne usluge njemačkom okupatoru u uništenju partizanskog pokreta na području dotadašnje [[Užička Republika|Užičke republike]].<ref name="yuhistorija.com">[http://www.yuhistorija.com/serbian/drugi_sr_txt01c4.html Milan Radanović: Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.]</ref> Već krajem novembra 1941. godine na Metinom brdu kod Kragujevca je formiran [[Logor na Metinom brdu|logor]] za zarobljene srpske ustanike i civilne taoce. Prvi dovedeni u logor bili su taoci iz Kragujevca, komunisti, odbornici narodnooslobodilačkog odbora, Romi, Jevreji i svi oni koji su nemačkim fašistima bili sumnjivi. Osim svakodnevnih likvidacija, veća masovna streljanja su vršena 2. i 19. marta 1942. godine.<ref>[http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1322 Metino brdo]{{Dead link|date=September 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Hvatani borci su predavani nemačkom sudu, ili prekom sudu [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]]. Većina pohvatanih je bila iz okoline Rače, Topole i Aranđelovca. 2. marta 1942. godine na Metinom brdu je streljano 173 rodoljuba i simpatizera oslobodilačkog pokreta sa teritorije Kragujevca i okolnih opština.<ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |access-date=2014-05-01 |archivedate=2016-03-04 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160304191846/http://www.gtokg.org.rs/sr/vest.php?id=1248 |deadurl=yes }}</ref> Logor je rasformiran u junu 1942. Preostali logoraši su transportovani u [[Koncentracijski logor Banjica|logor na Banjici]], gde je većina streljana, kao i u logore u Nemačkoj, Norveškoj i Grčkoj.<ref>http://www.ikragujevac.com/kultura/15517-istorija-zrtve-fasizma-na-metinom-brdu-i-deo.html</ref> Nakon likvidacije partizanskih ostataka, četnici Draže Mihailovića su stekli faktičku kontrolu nad ruralnim područjima Srbije, dok je okupator držao gradove. Mihailovićev stav u odnosu na njemačkog okupatora jasno je izražen u depeši, koju je opunomoćeni poslanik Ministarstva inostranih poslova Trećeg Rajha u Beogradu [[Felix Benzler]], 31. marta 1942. godine, uputio centrali u Berlinu: {{izdvojeni citat|Sve dosad se nije postiglo da se ličnost pukovnika Mihailovića stavi pod kontrolu. Po svoj prilici ni on nije u stanju ili nije voljan da na srpskom području nešto preduzme, već je, naprotiv, preko jednog posrednika ovih dana ponudio vladi Nedića da prihvata da se objavi: 1) da on ne namerava da se bori protiv Nemaca; 2) da neće ništa da preduzima protiv Nedićeve vlade; 3) da se zalaže za održanje mira i reda u zemlji; 4) da poziva na borbu protiv komunista. Posredniku je ponovo odgovoreno da za Mihailovića jedino u obzir dolazi da se bezuslovno potčini.<ref>[https://znaci.org/00001/11_18.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje POD ZAŠTITOM LEGALIZOVANIH ODREDA]</ref>}} Nemački dokument od [[15. maj]]a 1942. godine navodi četničkog majora [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubu Jovanovića]] kao jednog od njihovih lokalnih saradnika za [[Zaječar]].<ref>NAW, T501, roll 248 frames 0121-0126; dostupno na http://znaci.net/temp/T-501_R-248-0126.jpg</ref> [[Datoteka:SS-Obergruppenführer Werner Lorenz accompanied with unknown chetnik officer in NE Bosnia.JPG|mini|[[SS]]-[[Obergruppenführer]] [[Werner Lorenz]] u društvu neimenovanog četničkog oficira u sjeveroistočnoj [[Bosna (oblast)|Bosni]], jesen 1942. godine]] U junu 1942. Mihailović je prešao u Crnu Goru, italijansku okupacionu zonu, na teritoriju koju su držali crnogorski četnici [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom|uz dopuštenje Italijana]]. Aktivnosti četničkih odreda u Srbiji svedene su na najmanju meru da se ne bi izazivao okupator, i uglavnom su ograničene na organizacionu i obaveštajnu delatnost i sitnije diverzije. Uprkos tome, nemački okupator je veoma ozbiljno shvatao četničku aktivnost i povremeno organizovao racije protiv preostalih Mihailovićevih odreda, koji su se trudili da izbegnu dodir sa neprijateljem. U Srbiji, znatan broj Mihailovićevih snaga se legalizovao. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. maj]]a 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi Ljotićeve odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 Pećančevi. Tu na okupatorskom spisku snaga su neki od glavnih Mihailovićevih četnika: [[Predrag Raković]], [[Miloje Mojsilović]], [[Dušan Smiljanić]], [[Vučko Ignjatović]], [[Miloš Glišić]], [[Ljuba Jovanović]]... Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">[https://www.znaci.org/00001/5_3.htm William Deakin, BOJOVNA PLANINA]</ref> Kako ne bi izgubio podršku naroda kao saradnik okupatora, Mihailović je odsustvo oružane borbe u Srbiji sredinom [[1942]]. godine nastojao da nadoknadi činjenjem smicalica nemačkim vojnicima po gradovima, ubacivanjem "smrdljivih bombi", "svrabećih praškova", "praškova za kijanje", upućivanjem pretećih pisama, uznemiravanjem telefonom...<ref name="Kosta Nikolić 2004"/> Ovo nije ostalo neprimećeno. Britanski kapetan Bil Hadson je u drugoj polovini 1942. ponovo uspostavio vezu i javio da "Mihailović još sarađuje s Osovinom u Crnoj Gori i Sandžaku i miruje u Srbiji", da su "u Dalmaciji Trifunovićevi četnici legalizovani" te, podsticani od Italijana, sanjaju o nekoj "Srbo-Sloveniji i Dalmaciji". Na osnovu stanja na terenu on izvlači zaključak: {{izdvojeni citat|U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom.... Mihailoviću bi trebalo konačno reći da Britanci pretpostavljaju komuniste kvislinzima.<ref name="Deakin2"/>|Britanski kapetan Bil Hadson}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Lopare 1942.jpg|mini|[[Radivoje Kerović]] (u sredini u bijeloj košulji) sa njemačkim tenkistima, [[Lopare]] 1942.]] Posljednjeg dana kolovoza 1942, održan je sastanak kod načelnika štaba Komande Jugoistoka. Ovom prilikom je podijeljena informacija da se oko [[Banja Luka|Banje Luke]] vode žestoke borbe s partizanima, u kojima okupatoru pomažu četnici (“srpski nacionalisti“), bez preciziranja o kom odredu JVuO iz [[Bosna (oblast)|Bosne]] je riječ: {{izdvojeni citat|Velike borbe su izbile u blizini Banje Luke. Ustanici su upotrijebili teško naoružanje, topove, minobacače itd., kao i tenkove. Hiljadu srpskih nacionalista je sudjelovalo u borbi protiv ustanika na našoj strani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=490&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000485.] <br /> ({{jez-njem|"Bei Banja Luka größeres Gefecht, Aufständische traten mit schweren Waffen, Geschützten, Minenwerfern u.sw. auf, auch mit Panzer. 1000 serbische Nationalisten haben sich dort auf unserer Seite im Kampfe gegen die Aufständischen beteiligt."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka održanog 31. augusta 1942.}} U drugom njemačkom izvještaju iz istog perioda se navodi da je 26. augusta jedan bataljun Wehrmachta južno od Banje Luke bio priklješten od strane nadmoćnijeg neprijatelja (i ovdje se napominje da su partizani raspolagali teškim naoružanjem), kao i da je Nijemcima u pomoć priskočilo čak „2000 bosanskih četnikâ“, što će rezultirati potiskivanjem jedinicâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] prema jugu do kraja mjeseca.<ref>BA/MA, RH 19 XI/81 (Die Bekämpfung der Aufstandsbewegung im Südostraum, Teil I), S. 244.</ref><ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 155. <br /> ({{jez-njem|"Bereits am 26. August sah sich ein deutsches Bataillon bei dem Versuch, südlich von Banja Luka den ersten dieser Einfälle abzublocken, weit überlegenen, auch mit erbeuteten Panzern und Geschützen bewaffneten Verbänden gegenüber; nur mit Hilfe von 2.000 bosnischen Cetniks, die den Deutschen zu Hilfe eilten, gelang es bis Ende des Monats, die Partisanen wieder nach Süden abzudrängen."}})</ref> Takođe, u jednom izvještaju upućenom iz štaba njemačkih trupa u [[NDH]] od 18. novembra 1942. o četnicima se, između ostalog, navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|U zoni 714. pješadijske divizije nalazi se 6-8.000 četnika, naoružanih puškama i nešto automatskog oružja. Diviziji su dosad pružili vrijedne usluge time što su branili svoju teritoriju od partizana i time oslobodili njemačke i trupe NDH za dejstvo na drugim sektorima. K tome obezbjeđuju i željeznicu i pribavljaju važna obavještenja njemačkim trupama. Četnici su pri zajedničkim akcijama snabdjevani od strane NDH; također im pripada i naknada od otprilike 3 Rajshsmarke dnevno, čiju isplatu oni, međutim, dosad nisu tražili.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=361&rec=314&roll=566 Nacionalni arhiv Vašington, T-314, rolna 566, frejm 000357; Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj-/Veza sa neprijateljski orijentisanim krugovima u Srbiji/ (18. novembar 1942.).] <br /> ({{jez-njem|"Bei 714.Div. haben die im Div.–Bereich beheimateten Cetnikverbände eine ungefähre Stärke von 6–8000 Mann. Sie sind mit Gewehren und verhältnissmässig wenig automatischen Waffen ausgestattet. Sie leisten der Div. wertvolle Dienste, indem sie ihr Heimatgebiet gegen Einfälle der Partisanen schützen, sodass, von grösseren Unternehmen abgesehen, in diesem Raume weder deutsche noch kroatische Truppen gebunden werden. Sie entlasten hiedurch den Bahnschutz und versorgen die deutsche Führung mit wertvollen Feindnachrichten. </br> Die Cetnikverbände werden durch den kroatischen Staat bei Einsätzen mit Munition versorgt und verpflegt. Vertragsmässig steht ihnen neben anderen Zusagen /z.B. Versorgungsansprüchen/ auch Wehrsold von etwa RM 3.— täglich zu, den sie jedoch bisher nicht beansprucht haben."}})</ref>|Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942. godine)}} === Operacija Weiss i bitka na Neretvi (1943) === {{main|Operacija Weiss|Bitka za Konjic 1943.}} [[File:Četnici i Nemci na Neretvi.jpg|thumb|Četnici i Nemci tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]] 1943.]] Van Srbije, postojala je intenzivna saradnja četnika i Nemaca. Iako su mnogi četnici na lokalu pomagali nemačkim trupama protiv partizana, [[Hitler]] je do sredine 1943. godine strogo branio svojim jedinicama svaku saradnju sa četnicima.<ref>Nacionalni arhiv Vašington, Mikrofilm T-311, rolna 175, snimka 378: Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja komande Jugostoka za novembar 1942 (30. novembar 1942.). „Svaka, pa i privremena, veza sa antikomunistički nastrojenim četnicima u Hrvatskoj je protivna naređenju Fuehrera, Ia 3071/42 o borbi protiv bandi.“</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=383 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000378.] <br /> ({{jez-njem|"Haltung gegenüber feindluch eingestellten Kreisen in Serbien/Kroatien: An Bev.Kmdr.Gen. in Serbien, Befehlshaber der dt. Truppen in Kroatien, Kdr.Gen. in Kroatien und Dt.Verb.Kdo. bei Supersloda ergeht ein Befehl betreffend klarer und eindeutiger militärischer Haltung gegenüber allen uns feindlich eingestellten Kreisen. Jede – wenn auch nur vorübergehende – Bindung mit antikommunistisch eingestellten Cetniks in Kroatien steht im Widerspruch zu den bzgl. Bandenkämpfung gegebenen Befehlen des Führers Ia Nr. 3071/42 g.K."}})</ref> Za vrijeme izvođenja [[Operacija Weiss|operacije Weiss]], njemački komandanti na terenu su bili u nedoumici da li da se povinuju naređenjima svojih viših vojnih komandi, ali i političkih instanci, ili da nastave sarađivati s četnicima Draže Mihailovića: {{izdvojeni citat|Uprkos borbenoj pomoći hrabrih četnika, koja je doprinijela deblokadi opkoljenih dijelova 718. pješadijske divizije, njemačke trupe imaju zadatak da se brzo probiju do boksitne oblasti. One imaju instrukcije da smatraju četnike neprijateljima. Sada se ispostavilo da se situacija kod mjesta Dobro (?), čija se posada sastojala od Nijemaca, Italijana i četnika, poboljšala zahvaljujući četničkom prodoru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=549 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000544.] <br /> ({{jez-njem|"Trotz der Waffenhilfe tapferer Cetnik, die auch zur Befreiung der eingeschlossenen Gruppe der 718.I.D. mit beigetragen haben, ergibt sich für die deutschen Truppen die Aufgabe, möglichst schnell in das Bauxitgebiet von Mostar vorzustoßen. Die deutschen Truppen haben den Auftrag die Cetniks als Feind anzusehen. Es ergab sich nun das Bild, daß die Besatzung von Dobro (?), die aus Deutschen, Italiener und Cetniks bestand durch den Vorstoß der Cetniks Luft bekam."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka kod načelnika štaba Jugoistoka (1. mart 1943.).}} Major [[Slavoljub Vranješević]], komandant Zapadne Bosne JVuO, šalje 2. marta 1943. godine dopis »bratu« [[Uroš Drenović|Urošu Drenoviću]] kojim ga obavještava da je od strane njemačke komande u [[Banja Luka|Banjoj Luci]] zakazana konferencija na koju su pozvani najvažniji četnički zapovjednici u [[Bosanska krajina|Bosanskoj krajini]]: {{izdvojeni citat|Pre nekoliko časova primio sam izveštaj od Komandanta Bosanskih četničkih odreda brata Rade Radića, u kome mi javlja, da su Nemci pozvali na konferenciju u Banja Luci sve Komandante i to: Radića, Tešanovića, Drenovića, Marčetića, Mišića radi rešavanja važnih pitanja. Konferencija će se održati u nemačkoj komandi u B. Luci. Ovoj konferenciji neće prisustvovati pretstavnici hrvatskih ni vojnih ni civilnih vlasti. Komandant mi je naredio, da pozovem sve Komandante na predkonferenciju, koja će se održati u Karanovcu na dan 4 o.m. u 12 časova.— Prema napred izloženom pozivam te, da bez ikakvog izgovora i odlaganja bez obzira na situaciju na položaju, dođeš 4 o.m. do određenog časa u Karanovac.— Ovo smatraj vrlo važnim i NAJHITNIJIM. Molim Te koristi sva moguća prevozna sredstva, pa i motorcikl i na vreme dođi na predkonferenciju.<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 31, str. 64.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_64.htm Naređenje Komande bosanskih četničkih odreda od 2. marta 1943. komandantu odreda »Kočić« za prisustvovanje konferenciji radi usaglašavanja stavova o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Već 3. februara 1943. godine, major Vranješević je upoznao Vrhovnu komandu JVuO o činjenici da se bosanski četnici nalaze u službi njemačkog okupatora, ali i da su potpisali [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|sporazume o saradnji sa vlastima NDH]]: {{izdvojeni citat| NEMCI Četnički odredi učestvuju u borbi zajedno sa Nemcima češće puta, ali na zasebnim sektorima. Pre našeg dolaska, Nemci su uspeli da u borbu protiv komunista uvode četnike tako, da im ovi osiguravaju krila i da se mešaju u komandovanje. Ovome se je odmah stalo na put, ma da sa dosta poteškoća. Po sebi se razume da se mnogo interesuju o tome, da li mi imamo kakve veze sa Dražom Mihailovićem — što mi odbijamo, navodeći da je to samo komunistička propaganda kako bi izazvali Nemce protiv nas, pa nas tako priklještene, uveli u svoje redove. Ipak, često puta Nemci čuju kako svi četnici pevaju »Od Topole pa do Ravne Gore« ili »Od Manjače pa do Ravne Gore«, »sve su straže generala Draže« itd., dakle jasno primećuju, ali moraju da trpe. Njihova nemoć oseća se. HRVATI Ovi se redovno predaju komunistima, gde god ovi na njih udare. Hrvatski oficiri nalaze spas u komunizmu. Zbog sporazuma sa Hrvatima, koji su ovi [četnički — prim.] odredi sklopili pre našeg dolaska, borbe sa Hrvatima ne vode se. Naprotiv, za većinu starešina i boraca može se reći, da su taj sporazum shvatili kao definitivan svršetak rata, pa i otuda javašluk i slaba disciplina. Sada, dok se ne raščisti sa komunistima, ovakvo stanje mora da ostane.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_27.htm Izveštaj majora Slavoljuba Vranješevića od 3. februara 1943. majoru Zahariju Ostojiću o vojno-političkoj situaciji u četničkim odredima zapadne Bosne i saradnji sa nemačkim i ustaško-domobranskim jedinicama]</ref>}} Vojvoda [[Vukašin Marčetić]], komandant puka »Manjača«, bio je takođe jedan od potpisnikâ sporazuma sa vlastima satelitske NDH. Tokom operacije »Weiss«, vojvoda Marčetić se povezuje i sa njemačkim okupatorom, konkretno sa [[117. lovačka divizija (Nemačka)|117. divizijom]]: {{izdvojeni citat|Posebno: [...] [[369. legionarska divizija|369. pješ. div.]] će prvo dovršiti borbe na [[Grmeč]]u. Uspostavljena veza sa četničkom grupom Marčetića, koja će preuzeti osiguranje vlastitog istočnog boka.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=315&roll=2263 NARA, T315, Roll 2263, frame no. 000670.] <br /> ({{jez-njem|"369. J.D. führt vorerst Kampfhandlungen in der Grmec durch. Verbindung mit Cetnikgruppe Marcetic aufgenommem, die Schutz der eigenen Ostflanke übernehmen will."}})</ref>|Ratni dnevnik 117. divizije, unos za 5. februar 1943.}} O (nevoljnom) sadjejstvu 117. divizije sa četničkim odredima u [[Bitka za Konjic 1943.|bici za Konjic]], u februaru 1943. godine, nakon rata će posvjedočiti i general [[Alexander Löhr]]: {{izdvojeni citat|117. lovačka divizija, koja je prodirala od Ivan-sedla ka severozapadu, vodila je od početka teške borbe, pa je na kraju odbijena i odbačena. Jedan njen deo morao je da se spasava u Konjicu, koji je bio utvrđen i posednut od Italijana i četnika. Ovo mesto su partizani okružili i tako je došlo do toga da su se ovde, pod pritiskom događaja, borili na istom frontu Nemci i četnici – doduše odvojeni jedni od drugih italijanskim jedinicama. Konjic je doduše bio oslobođen iz okruženja sa trupama iz [[Sarajevo|Sarajeva]], ali je partizanima uspelo da se probiju preko Neretve i povuku svi bez izuzetka u severnu [[Crna Gora|Crnu Goru]].<ref>{{cite web|url=http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html | title = Записи Александра Лера, часопис СРПСКО НАСЛЕЂЕ, број 7/1998 | publisher = Srpsko-nasledje.co.rs |date=3. 1. 1943. | accessdate=4. 1. 2023. | archive-url = https://web.archive.org/web/20130216202528/http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-c/1998/07/article-14.html# | archive-date=16. 2. 2013 |url-status=dead | df = }}</ref>|General [[Alexander Löhr]], komandant Jugoistoka}} Tokom [[Bitka na Neretvi|bitke na Neretvi]], četnici su bili obilno snabdijevani streljivom i hranom iz italijanskih i njemačkih magacina. Kapetan [[Vojislav Lukačević]], koji se zajedno sa svojim četnicima tukao uz borbenu grupu »Anacker«, [[5. mart]]a iz [[Konjic]]a je javio majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] da mu »11« (tj. Nijemci) daju municiju, kao i da je vojvoda [[Dobroslav Jevđević]], sa svoje strane, zadužen za obezbjeđivanje logistike: {{izdvojeni citat|Vidim da je glavna tvoja briga kako ćemo sa 11. Verujem da si o njima dobio preterane izveštaje. Svaka njihova kolona koja nastupa ima najviše jednu trećinu Nemaca a ostalo su domobrani i po nešto ustaša. Oni sami ne mogu ništa da urade, toga su svesni. Ja mislim da je nama najpreči za sada cilj uništenje komunista i to što brže. Ne sme nas zateći iskrcavanje u borbi sa komunistima, a isto tako ne smemo početi borbu sa 11 dok komunisti nisu likvidirani a oni nisu likvidirani i pored uspeha koje smo postigli. Čvrsto sam ubeđen da nas 11 neće napasti sve dok se vode borbe sa komunistima te je strahovanje u tom pravcu preterano... Najvažnije i najbolje snabdevanje preko [[Sarajevo|Sarajeva]] koje neka Jevđo forsira. Dobio sam sinoć preko 11, 30.000 metaka obećali još čim im stigne neki transport koji očekuju u Sarajevo.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_2_71.htm IZVEŠTAJ KOMANDANTA KONJIČKE GRUPE OD 5. MARTA 1943. KOMANDANTU ISTAKNUTOG DELA ŠTABA DRAŽE MIHAILOVIĆA O BORBENOM RASPOREDU ČETNIKA I NEMACA NA SEKTORU KONJIC—JABLANICA]</ref>}} O isporuci municije jedinicama JVuO (najvjerovatnije o onoj koja je data kapetanu Lukačeviću), Komanda Jugoistoka je 7. marta javila vojnom vrhu u [[Berlin]]u: {{izdvojeni citat|– 7. mart 1943: Municija za četnike. Vrhovna komanda je obaviještena telegramom o isporuci 30.000 metaka četničkim jedinicama.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=175&broj=453 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000448.] <br /> ({{jez-njem|"Munition für die Cetniks: </br> An OKW/WFSt. ergeht eine Meldung betraf. der Übergabe von 30.000 Schuß Inft. Munition an Cetnikverbände."}})</ref>|Izvještaj o djelatnosti operativnog odjeljenja Komande Jugostoka za mart 1943. godine (31.3.43.)}} [[File:Chetniks and German Officers meet in Bosnia, 1943.jpg|thumb|Sastanak njemačkih oficira sa četnicima u [[Bosna (regija)|Bosni]], [[1943]]. godina]] 9. [[Mart|ožujka]] 1943. godine, [[Fašizam|fašistički]] [[Poglavnik|duce]] [[Benito Mussolini]] šalje pismo [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]],<ref>''Tajna pisma Hitler – Mussolini (1940—1943)'', edicija Dokumenti i svjedočanstva (priredio i preveo: Dr Bogdan Krizman), Novinarsko izdavačko poduzeće (NIP), Zagreb, 1953, str. 78.</ref> vođi [[Treći Reich|Njemačkog Reicha]], u kom navodi da je upoznat sa suradnjom njemačkih okupacionih trupa s četnicima: {{izdvojeni citat|Više tisuća četnika naoružali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedinica, da vode gerilu, za koju imaju, kao svi stanovnici Balkana, naročite sklonosti. Do danas su ti četnici suzbijali partizane vrlo odlučno. Upravo sam primio izvještaj. U njemu mi javljaju, da su njemačke snage, koje su uspostavile dodir sa četnicima u dolini gornje Neretve, pristale da surađuju s njima i da su naoružale četnike metcima i ručnim bombama.|[[Benito Mussolini]] u pismu [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] (9. III 1943)}} O pristizanju Mussolinijeva pisma istog je dana javila i Vrhovna komanda njemačkih oružanih snaga: {{izdvojeni citat|''9. mart'' </br> Duče poslao pismo Hitleru, u kome zastupa mišljenje da su četnici i partizani neprijatelji Osovine. O tome je razgovarao i sa nemačkim ministrom spoljnih poslova. Priznaje da su Italijani do sada naoružali nekoliko hiljada četnika za gerilski rat protiv komunista i oni su se do sada energično borili protiv partizana. Ali, sada je Duče izdao energičnu naredbu, da se četnicima više ne daje oružje i da njih, nakon što se partizani poraze, treba razoružati. Na osnovu poslednjih vesti, na prostoru gornje Neretve Nemci su takođe stupili u kontakt sa četnicima i ostavili im patrone i ručne granate.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 9. marta 1943.}} Pošto је za katastrofalni poraz četnika u bici na Neretvi optužio Jevđevića, [[Petar Baćović|Baćovića]] i [[Bajo Stanišić|Baja Stanišića]] a istakao za primjer Vojislava Lukačevića, major Ostojić im је 10. marta naredio da se kod Italijana zauzmu za dozvolu o prebacivanju četnika na zapadnu obalu Neretve. Odgovarajući na optužbe, Jevđević i Ваćоvić istoga dana izvještavaju Mihailovića da је za proboj operativne grupe NOVJ kriv upravo Lukačević, te da Ostojić, komandujući iz [[Kalinovik]]a, nema pravu predstavu о toku događaja. Jevđević navodi: „Kada sam zvao delove Vrhovne komande da komanduju nа licu mesta, odgovorili su neljubazno da neće da radе sa okupatorom, tražeći u isto doba hranu, municiju, topove i vojsku od okupatora.“ Као argument da četnici moraju bespogovorno slušati naređenja okupatorskih oficirâ, vojvoda Jevđević navodi podatak da Nijemci i Italijani hrane i snabdijevaju municijom cjelokupnu masu četnikâ od 13.200 ljudi. Riječ je o 2000 četnika pod komandom Вајa Stanišića, 4.000 iz Lukačevićeve konjičke gruре, 6.000 pod komandom majora Petra Baćovića (hercegovački četnici) i 1.200 četnika kojima komanduje major Andrija Vesković. Jevđević Mihailoviću piše i da su okupatori dali toliko hrane da је on, na osnovu lažnog brojnog stanja, uspio da uštedi 110.000 obroka, kao i da su mu za posljednjih nekoliko dana isporučili 1.100.000 metaka.<ref>AVII, reg. br. 3/1, kut. 293, dep. 2248.</ref><ref>Branko Latas, Saradnja četnika i Nemaca u borbama protiv Glavne operativne grupe divizija NOVJ u dolini Neretve (februar — mart 1943), Prilozi Instituta za istoriju (br. 17), Sarajevo, 1980, str. 214.</ref> General [[Rudolf Lüters]], zapovjednik njemačkih trupa u NDH, piše u procjeni situacije od 16. marta 1943. da je „neprijateljski otpor protiv nemačkih divizija koje su napadale uglavnom slomljen“, te da je „operacija „[[Operacija Weiss|Vajs II]]“ u suštini završena“. O četničkim snagama u njemačkoj zoni operacija, general Lüters navodi: {{izdvojeni citat|Četničko pitanje nije se dalje zaoštrilo. U području [[114. lovačka divizija (Njemačka)|714. divizije]] nisu zabeležena nikakva prekoračenja u tuđu nadležnost. Četničko rukovodstvo se potčinilo naređenjima nemačkog Vermahta i potvrdilo svoju lojalnost. Četnici koji se nalaze na području [[118. lovačka divizija (Njemačka)|718. pešadijske divizije]], naročito u rejonu [[Zenica|Zenice]] i [[Han-Pijesak|Han-Pijeska]], neprijateljski se suprotstavljaju hrvatskoj državi i nemačkom Vermahtu i pokušavaju da izazovu nemire putem sabotaža i razoružavanja hrvatskih odreda. Divizije koje su učestvovale u operaciji „Vajs II“ jedinstveno se povoljno izražavaju o držanju četničkih jedinica. Dragocenim izviđačkim podacima i napadima za rasterećenje pomagali su našim jedinicama, mada ni u jednom slučaju nije sa nemačke strane tražena podrška.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_3_38.htm Procena vojno-političke situacije komandanta nemačkih trupa u NDH od 16. marta 1943. za period od 1. do 15. marta 1943. godine]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=372&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 000366—000367.] <br /> ({{jez-njem|"Die Cetnikfrage hat sich nicht weiter zugespitzt. Im Bereich der 714.J.D. sind keine Übergriffe zu verzeichen. Die Cetnikführung hat sich den Befehlen der deutschen Wehrmacht untergeordnet und ihre Loyalität versichert. Die im Bereich der 718.J.D. befindlichen Cetniks, besonders im Raum ZENICA und HAN PIJESAK stehen kroat. Staat und deutscher Wehrmacht feindlich gegenüber und versuchen durch Sabotageakte und Entwaffnung kroat. Abteilungen Unruhe zu stiften. Die im "Weiss II"–Einsatz befindlichen Divisionen äussern sich übereinstimmend günstig über das Verhalten der Cetnikverbände. Durch wortwolle Kundschafterdienste und Entlastungsangriffe haben sie der Truppe geholfen, obwohl in keinem Falle deutscherseits Unterstützung orboten worden war."}})</ref>}} U iscrpnom izvještaju<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, str. 1015—1018.</ref> koji je [[5. maj]]a 1943. godine podnio [[SAD|američki]] [[Ured za strateške usluge]] (preteča današnje [[Centralna obaveštajna agencija|Centralne obavještajne agencije]]), sumiraju se rezultati netom završene operacije »Weiss«: {{izdvojeni citat|Krajem januara 1943. godine zajedničke nemačke, hrvatske, italijanske i četničke snage povele su veliku ofanzivu protiv jugoslovenske oslobodilačke armije. Neprijatelj je potpomognut od Drenovićevih četnika uspeo da potisne jugoslovenske patriote u Hercegovini i jugoistočnoj Bosni. Glavni udar u sadašnjoj neprijateljskoj ofanzivi vrše kombinovane četničke snage u Hercegovini (V.[ojislav] Lukačević, član Mihailovićevog glavnog štaba), u Crnoj Gori (Bajo Stanišić) i u Sandžaku (Pavle Đurišić, član Mihailovićevog glavnog štaba). Ishod ove borbe je još neizvestan. Partizani govore da su oni odneli pobedu, dok četnici insistiraju na tome da su gotovo potpuno očistili ove jugoslovenske krajeve od antifašističkih snaga. Tačno je, međutim, da su jugoslovenski antifašistički gerilci pretrpeli teške teritorijalne gubitke, ali daleko je od toga da su njihove snage uništene ili razbijene. Na drugoj strani, mnogo slavljeni četnici generala Mihailovića danas su angažovani u jednoj od najžešćih ofanziva za uništenje jugoslovenskih demokratskih snaga.}} === Četnički teror u Srbiji (1943) === {{main|Srbija u Drugom svetskom ratu|Zločini četnika u Drugom svjetskom ratu}} Mihailovićeva taktika u Srbiji se početkom 1943. sastojala u tome da organizuje i štedi svoje snage za "planirani narodni ustanak". Nemci navode da je izbjegavao svaki konflikt sa okupacionim trupama.<ref>NAW, T-78, Roll 332, 6289915, 919: Procjena situacije komande Jugoistoka za feburar 1943 (2. mart 1943.).</ref> Izveštaji Nedićeve vlade konstatuju da je četnička akcija gotovo svuda upravljena na obračunavanje sa komunistima, koje se sprovodi beskompromisno, do istrebljenja. Inače, četnici na sastancima sa narodom naređuju lojalno držanje prema domaćim vlastima i okupatorskoj vojnoj sili kao i "odricanje svake pomoći partizansko-komunističkim bandama".<ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 59/1—1, k. 22.</ref><ref>Kopija originala (pisana na mašini, ćirilicom) u Arhivu V.I.I., reg. br. 54/5—1, k. 22.</ref> 12. februara 1943. godine, kapetan [[Miloš B. Marković]], komandant Ariljske brigade iz sastava Požeškog korpusa JVuO, prenosi Mihailoviću ideju poručnika [[Zvonimir Vučković|Zvonka Vučkovića]] da iskoristi vezu sa njemačkim oficirom u cilju »gonjenja komunista«: {{izdvojeni citat|U srezu Kačerskom nalaze se dve komunističke grupe, prva jačine 60 a druga oko 150 ljudi. Ove se grupe prebacuju i u Oplenački srez. Za likvidaciju ovih grupa potrebno mu je oko 300 ljudi, no kada bi ih skupio izazvao bi potere od strane okupatora. Ima jednu drugu mogućnost a to je da uputi Nemce da gone ove grupe. Posredno, no obazrivo ima vezu sa jednim od nemačkih komandanata, koji je izjavio gotovost za usluge svake vrste a naročito u gonjenju komunista.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_33.htm Izveštaj komandanta Ariljske brigade od 12. februara 1943. Draži Mihailoviću o borbama protiv pripadnika NOP-a u zimu 1942. godine i dostignutoj organizaciji u brigadi]</ref>}} Poručnik [[Predrag Raković]], u svojstvu komandanta 2. ravnogorskog korpusa JVuO, informiše 3. marta 1943. generala Mihailovića o tajnom sastanku sa nemačkim potporučnikom Krigerom: {{izdvojeni citat|Okupator, kako Nemci tako i Bugari svu svoju akciju uputili su na komuniste, na njihovo gonjenje i istrebljenje. U smislu depeše koju sam podneo G. Ministru, sastao sam se 2 marta t.g. na Savincu u jednoj šumi sa Nemačkim komandantom potporučnikom Krigerom iz Gor. Milanovca. Sastanak je izveden potpuno tajno. Na sastanak je od strane Nemaca došao potporučnik Kriger i njegov tumač. A sa naše strane bio sam ja i moj Načelnik štaba p.por. Lazarević. Tema razgovora bila je isključivo uništenje komunističkih bandi, na teritoriji koju obezbeđuje Nemačka jedinica iz Gor. Milanovca. Uglavnom dolazi u obzir komunistički vođa [[Milorad Labudović|Labud]] koji ima oko 150 komunista pod svojom komandom u okolini Rudnika, u srezovima: Kačerskom i Orašačkom. Utvrdili smo plan za ovaj rad. O izvođenju ove akcije detaljno sam se dogovorio sa Zvonkom noću između 2/3 - III t.g., u čemu smo postigli potpunu saglasnost.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 127, reg. br. 7/3 (S-X-12/4).</ref><ref>[https://znaci.org/00001/4_14_2_67.htm Izveštaj komandanta 2. ravnogorskog korpusa od 3. marta 1943. Draži Mihailoviću o borbi protiv pripadnika NOP-a i pregovora sa predstavnicima nemačkih okupacionih trupa]</ref>}} I u depeši od 23. marta, Raković piše da se ponovo sastao sa nemačkim komandantom iz G. Milanovca, te je dogovoreno da se za ubijene Nemce neće više paliti kuće redom, već "samo po našem spisku", partizanske, i samo će se partizani ubijati: {{izdvojeni citat|Hapšenje naših ljudi više neće biti na reonu nemačke komande G. Milanovac. Ako pogine okupatorski vojnik na ovome terenu neće se paliti redom kuće, već samo po našem spisku i to partizanske i samo će se partizani ubijati. [...] Dobio sam 5000 metaka za čišćenje moga reona od komunista.<ref>Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića: 1. januar — 8. septembar 1943, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 113, str. 550.</ref>}} [[Datoteka:Četnici batinaju narod.jpg|thumb|Četnici batinaju seljaka u Srbiji.]] Koliki je bio teror koji su četnici sprovodili nad pristalicama [[NOP|pokreta otpora]] u području doline Zapadne Morave, Dragačeva i Takova, svedoči konstatacija u biltenu kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova: {{izdvojeni citat|Ilegalni odredi poručnika Vlaste Antonijevića, Dače Simovića, Milutina Jankovića, poručnika Vasića i kapetana Rakovića nemilosrdno ubijaju sve one koji su makar i jedan dan bili i sarađivali sa partizanima. Neki od ovih odreda vode tako bezumnu akciju da se njihova delatnost može ravnati sa radom običnih odmetnika.<ref>http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/102680-aak-Gornji-Milanovac-Luani.html</ref>|Izveštaj kvislinškog Ministarstva unutrašnjih poslova (april 1943)}} Četnici su, poput okupatora, prema partizanima, njihovim simpatizerima i porodicama, primenjivali najsvirepije mere: {{izdvojeni citat|1) Protiv zaludele, potpuno obezglavljene i pomahnitale komunističke bande u šumi, sve određene starešine i svo nacionalno naoružano ljudstvo ima povesti beskompromisnu borbu za njihovo potpuno uništenje. Izuzetka u ovome pogledu ne može biti. 4) Ko se uhvati da nosi hranu ili druge potrebe komunistima, a to se tačno utvrdi, komandant brigade sa čije bi teritorije bio takav krivac, odmah će ga streljati i porodicu potpuno uništiti. Kuću spaliti, a stoku zapleniti za izdržavanje gorskih jedinica. 5) Ko se uhvati, a to se od strane komandanta brigade utvrdi, da je krio komuniste, primio u svoju kuću ili im slao makakva obaveštenja, biće najstrožije kažnjen. 6) Ko se uhvati i bude dokazano, da je neko lice videlo komuniste, a nije na najbrži način izvestilo najbližu četničku komandu, biće takođe kažnjeno, u čemu se komandantima brigada ostavlja puna inicijativa. 7) '''Ako u nekom selu bude ubijen makoji četnik, komandant brigade dotične teritorije odmah će streljati deset simpatizera'''.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%9D%D0%B0%D1%80%D0%B5%D1%92%D0%B5%D1%9A%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%81%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D1%80%D0%BF%D1%83%D1%81%D0%B0_%D0%B7%D0%B0_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D1%81%D1%80%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%83%D0%BD%D0%B8%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE%D0%BE%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%85_%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%86%D0%B0_4.9.1943. Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica 4.9.1943.]</ref>|Naređenje komandanta Komskog korpusa za nemilosrdno uništavanje pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta i njihovih porodica (4.9.1943).}} Zbog svega navedenog, mnogi ljudi koji su prišli četnicima na početku ustanka protiv sila Osovine, bili su razočarani preusmerenjem dejstava u borbu protiv partizana. Tako je britanski oficir za vezu Hadson zabeležio: "Nekoliko četničkih jedinica tražilo je da bude oslobođeno zadatka borbe protiv partizana".<ref name="Deakin2"/> === Zabrana sabotaža u Srbiji i učvršćivanje veze s Nijemcima na području NDH (1943) === {{main|Sabotaže u Srbiji u Drugom svjetskom ratu|Neil Selby}} [[Datoteka:Plakat o streljanju DM pristalica iz 1942.jpg|mini|Plakat o streljanju „50 DM pristalica“ zbog rušenja mosta na pruzi Požarevac - Petrovac na Mlavi iz decembra [[1942]].]] U Srbiji, iako su neke četničke pristalice vršile sabotaže, trpeći nemačke odmazde zbog toga, četničko vođstvo je posebno branilo ozbiljnije sabotaža na bitnim saobraćajnicama, pa su čak sprečavali britanske komandose na terenu da ih vrše: {{izdvojeni citat|[[Neil Selby|Major Selby]] imao zadatak da organizuje sabotaže i dotur materijala za iste; „Prema Selbyevim navodima, '''do sabotaža nije došlo zato što ih D.M., odn. njegovi komandanti na terenu na terenu još nisu odobrili'''.“<ref>NAW, T-313, Roll 482, 000544: Izvještaj obavještajnog odjeljenja Vojnog komandanta Jugoistoka o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca u noći 18./19. augusta 1943 (26. august 1943.).</ref>|Izvještaj nemačkog obavještajnog odjeljenja o rezultatima istrage nad zarobljenim britanskim majorom Selbyem, uhvaćenim kod Žitkovca (26. august 1943).}} U izvještaju potpukovnika Klamrotha iz Generalštaba njemačkih oružanih snaga, nakon inspekcijskog putovanja po Balkanu u avgustu 1943. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> konstatuje se da je general Mihailović najstrožije zabranio izvođenje sabotažâ protiv okupacione sile prije eventualnog savezničkog iskrcavanja. Pored toga, pominje se i to da su njemačke obavještajne strukture detaljno upoznate sa kretanjem četničkog komandanta i Vrhovne komande JVuO po Srbiji: {{izdvojeni citat|Pokret Draže Mihailovića: U Srbiji tinja latentni ustanak. Draža Mihailović je liderska priroda i veoma je aktivan. Svaki preuranjeni napad protiv okupacionih snaga u startu je strogo zabranjen. Trenutno se jedino vodi borba protiv komunista. Mora se očekivati jedinstveni napad na okupacione snage, uključujući sabotaže i prepade. Pretpostavlja se da je angloameričko iskrcavanje na Jadranu trenutak za to. Stav Draže Mihailovića prema Angloamerikancima opisan je na sledeći način: „Kao pomagači ste dobrodošli, ali ja ću sâm obnoviti Jugoslaviju!“ Nadzor nad Dražom Mihailovićem je dobar. Nemačke službe vrlo brzo saznaju za njegova boravišta koja neprestano menja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=638&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289888.] </br> ({{jez-njem|"b) Draga [sic!] Mihailowitsch Bewegung: </br> In Serbien schwelt der latente Aufstand. Draga Mihailowitsch ist eine Führernatur und sehr aktiv. Jedes vorzeitige Losschlagen gegen die Besatzungstruppen ist zunächst streng verboten. Zur Zeit nur Kampf gegen Kommunisten. </br> Mit dem einheitlichen Beginn von Sabotage, Überfallen usw. auf Besatzungstruppen muss gerechnet werden. Als Zeitpunkt dafür wird die Landung der Anglo–Amerikaner in der Adria vermutet. Die Einstellung des Draga Mihailowitsch den Anglo–Amerikanern gegenüber wird geschildert: "Als Helfer willkommen, aber ich selbst baue Jugoslawien wieder auf!" Die Überwachung des Draga Mihailowitsch ist gut. Die deutschen Dienststellen kennen sehr bald seine ständig wechselnden Standorte."}})</ref>}} Ipak, kako bi i dalje stvarao privid otpora i zadržao status saveznika, povremeno je inicirao bezazlene diverzije, koje neće izazvati nemačku odmazdu: {{citiranje|Udružite se sa apotekarima. Uzmite od njih praškova za kijanje, suzavce i supervodonik. Na igrankama svrabeće praškove. Upućujte preteća pisma, uznemiravajte telefonom, stvarajte svuda strah i zabunu.<ref name="Kosta Nikolić 2004">Bojan Dimitrijević - Kosta Nikolić: Đeneral Mihailović - biografija, Beograd : Institut za savremenu istoriju, 2004, str 378-9.</ref>|[[Draža Mihailović]] naređuje „misteriozne” sabotaže po gradovima septembra 1943.}} 18. rujna 1943. godine, poručnik Lippert iz Obavještajnog odjela [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] sastavlja izvještaj o posjetu poručnika [[Milana Cvjetićanina]], komandanta Bosanskog korpusa „Gavrilo Princip” [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] JVuO, kojega je [[Kapitulacija Italije|kapitulacija Italije]] zatekla na liječenju u [[Split]]u. Tom prilikom, Cvjetićanin nedvosmisleno poentira: {{izdvojeni citat|Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi četnici za to isuviše slabi.<ref>[https://znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.], str. 273.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=984&rec=313&roll=483 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000981.] <br /> ({{jez-njem|"Wir Cetniks wissen, dass nur durch die deutschen Truppen eine wirksame Vernichtung der Banditen erfolgen kann, da wir Cetniks hierzu zu schwach sind."}})</ref><ref>[https://pescanik.net/pismo-citateljima-blica-i-gledateljima-serije-ravna-gora/ Boris Dežulović: Pismo čitateljima Blica i gledateljima serije “Ravna gora”]</ref>}} [[Datoteka:Marsz wojsk niemieckich w Dalmacji (2-515).jpg|mini|Četnici Dinarske divizije u mimohodu pored motorizovane kolone njemačke 114. divizije (Dalmacija, septembar 1943).<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2018/01/bk0306.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0306 | Photo | 114. Jäger-Division]</ref>]] Nakon [[Kapitulacija Italije u Jugoslaviji|kapitulacije Italije]] [[8. septembar|8. septembra]] [[1943]]. sve četničke snage iz italijanske okupacione zone su, nakon [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|sporadičnih sukoba]], uspostavile punu saradnju sa novouspostavljenim nemačkim okupacionim vlastima.<ref>Vidi: [[s:Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade|Uputstvo komandanta nevesinjskog korpusa od 30. decembra 1943. komandantu konjičke brigade]], [[s:Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.|Izveštaj majora JVUO Vasilija Marovića od 17. februara 1944.]], [[s:Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.|Izveštaj kapetana JVUO Franca Kovača od 23. februara 1944.]], itd.</ref> Mihailović je 7. oktobra 1943. naređivao svojim četnicima borbu protiv partizana u Sandžaku "po svaku cenu" i nesukobljavanje sa Nemcima "po svaku cenu".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_9.htm Naređenje Draže Mihailovića od 7. oktobra 1943. komandantima kopusa u zapadnoj Srbiji za mobilizaciju ljudstva i borbu protiv NOVJ u Sandžaku]</ref> Poručnik [[Jovan Pupavac]] pojašnjava u pismu upućenom 10. februara 1944. komandantu Zapadne Bosne JVuO majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]] kako je tekao proces prilaženja četnikâ pod komandom vojvode Momčila Đujića njemačkoj okupacionoj sili: {{izdvojeni citat|Dinarsku oblast sam napustio iz sledećih razloga: 1) Posle propasti Italije u Dalmaciju su došli Nemci. Komandant Dinarske oblasti pop Đujić stupio je u saradnju sa njima, najpre preko [[Mane Rokvić|Mane Rokvića]] koji je došao sa njima iz [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]]. Kasnije je delegirao kod štaba 114. Nemačke divizije svoga načelnika štaba kapetana Mijovića Novaka. Ljudstvo je postalo Nemačka milicija, primajući od njih redovnu hranu, municiju i dopunu oružja. Nemci su vrlo rado primili saradnju četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_73.htm Izveštaj komandanta 1. brigade Bosanskokrajiškog četničkog korpusa od 10. februara 1944. komandantu korpusa o saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji]</ref>}} U odgovoru koje je 4. oktobra 1943. poslalo Obavještajno odjeljenje 114. lovačke divizije, odbacuju se navodi iz telegrama poslatog od strane štaba 15. brdskog korpusa, u kojem se vojvoda [[Momčilo Đujić]] optužuje za prepade na njemačke trupe i u kojem se traži njegovo hapšenje. Nasuprot takvom zahtjevu, za komandanta [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]] se tvrdi sljedeće: „Uvjerljiva obavještenja i dokumenti nedvojbeno ukazuju da se Đujićeva četnička grupa u dosadašnjoj borbi protiv komunizma pokazala kao pouzdana... Sabotažni akti i prepadi na njemačke trupe dosad se nijesu događali.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=792&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000788.] <br /> ({{jez-njem|"Nach hiesigen sicheren Nachrichten und einwandfreien Unterlagen ist die Cetnikgruppe des Vojvoden Djujic im Kampf gegen die kommunistische Aufstandsbewegung bisher als zuverlässig zu bezeichnen. </br> Sabotageakte und Überfälle gegen die Deutsche Wehrmacht sind bisher nicht erfolgt."}})</ref> U poređenju sa oružanim snagama NDH, obavještajni oficiri 114. divizije Wehrmachta daju i mnogo povoljniju ocjenu za učinkovitost četnika: „Hrvatske trupe i ustaše, već zbog svoje brojnosti, ne mogu predstavljati značajniju podršku; osim toga, njihova borbena vrijednost je poznata. Četnički odredi su se dosad svuda pokazali kao izuzetno aktivni i pouzdani.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=793&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000789.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroatische Wehrmacht und Ustaschaverbände im Bereich sind schon rein zahlenmässig keine nennenswerte Unterstützung; darüber hinaus ist deren Kampfwert hinreichend bekannt. Die Cetnikverbände erweisen sich bisher überall als äusserst rege und zuverlässig."}})</ref> [[File:Četnički komandant u zapadnoj Bosni Uroš Drenović s nemačkim oficirima na terenu.jpg|thumb|Vojvoda [[Uroš Drenović]] (desno), četnički zapovjednik u [[Zapadna Bosna|zapadnoj Bosni]], zajedno sa njemačkim oficirima na terenu.]] U jesen 1943. godine, Vrhovna komanda Vermahta konstatuje prestanak bilo kakve aktivnosti DM protiv njih: {{izdvojeni citat|U jesen 1943. Titov pokret sve je više uzimao maha, a Mihailovićev pokret bio je potisnut na teritoriju Srbije. Komunisti nisu primali samo pomoć od sovjetske Rusije, nego sve više i od Engleza. Italijanska armija je kapitulirala. U ovakvoj novonastaloj situaciji četnički pokret bio je prisiljen da preispita svoj stav prema nemačkoj okupacionoj sili… Bilo kako, od tog vremena prestali su svi napadi Mihailovićevih ljudi protiv nemačke okupacione sile.<ref name="Živković">{{Cite web |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |access-date=2024-07-08 |archive-date=2016-08-03 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160803153944/http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta }}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta}} Četnici u Hercegovini su počeli sarađivati sa njemačkim nadležnim komandama odmah po ulasku njihovih trupa u bivšu italijansku okupacionu zonu: {{izdvojeni citat|Banda koja je napadala u području sjeverno od [[Bileća|Bileće]] i ojačana na oko 1200 ljudi ([[10. hercegovačka udarna brigada|X herceg. brigada]]), uz potporu 800 četnika je odbačena natrag na sjever.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1081&rec=313&roll=190 NARA, T311, Roll 195, frame no. 7450860.] <br /> ({{jez-njem|"Die im Raum N Bileca angreifende und auf etwa 1200 Mann verstärkte Bande (X.He.Brig.) mit Unterstützung von 800 Cetniks nach N zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 18. septembar 1943. godine}} {{izdvojeni citat|SS-divizija „Prinz Eugen“: Komunistička grupa (jačine 1.200 ljudi), koja je sa sjevera nastupala ka Bileći, odbačena je ka sjeveru akcijom 6. čete 2. SS brdskog puka ojačane sa 800 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=483&broj=293 NARA, T313, Roll 483, frame no. 000290.] <br /> ({{jez-njem|"Von Norden gegen Bileca vordringende komm. Gruppe (1200) durch herangeführte 6./SS 2 und 800 Cetniks nach Norden zurückgeworfen."}})</ref>|Dnevni izvještaj 15. brdskog korpusa za 18. septembar 1943.}} {{izdvojeni citat|U oblasti [[Stolac|Stoca]], kao što je već napomenuto, Stolačka i [[Ljubinje|Ljubinjska]] četnička brigada su u saradnji sa našim trupama postigle uspjeh protiv glavnine Desete herceg. brigade.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=636&rec=314&roll=559 NARA, T314, Roll 559, frame no. 000631.] <br /> ({{jez-njem|"b.) Cetniks: </br> Im Raum von STOLAC hat, wie bereits erwähnt, im Zusammengehen mit eigenen Truppen die Cetnikbrig. von STOLAC und LUBINJE gegen die Hauptkräfte der X-herzeg.Brig. Erfolge erzielt."}})</ref>|Komanda 21. brdskog korpusa, Obaveštajno odeljenje, izveštaj o stanju, 27. septembar 1943.}} U izvještaju [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS brdske divizije Prinz Eugen]] od 10. oktobra 1943. godine, poslatom štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], pohvaljuje se lojalno držanje koje su, do tog trenutka, formacije [[Hercegovina|hercegovačkih]] četnikâ pokazale spram njemačkih okupacionih jedinica: {{izdvojeni citat|Četnici: Za borbu protiv komunista u istočnoj Hercegovini mobilisane su jače snage u okruzima [[Trebinje]], [[Bileća]], [[Stolac]] i [[Nevesinje]]. Dosadašnja iskustva s hercegovačkim četnicima mogu se ocijeniti dobrim, a njihovo držanje prema vlastitim trupama lojalnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1335&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001329.] <br /> ({{jez-njem|"Cetniks: Zur Bekämpfung der Kommunisten in der Ost–Herzegowina wurden in den Bezirken Trebinje, Bileca, Stolac u. Nevesinje stärkere Kräfte mobilisiert. Die bisherigen Erfahrungen mit den herzegowinischen Cetniks können als gut, das Verhalten gegenüber der eigenen Truppe kann als loyal bezeichnet werden."}})</ref>}} U odlomku iz mjesečnog izvješća SS divizije »Prinz Eugen«, inače njemačke elitne postrojbe na teritoriji okupirane Jugoslavije, sastavljenog 5. septembra 1943, blagonaklon stav četnika na divizijskom području (Hercegovina) opisan je na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Srbi [četnici — prim.] su se, djelimično, nastavili dokazivati ​​kao '''najpouzdaniji saveznici u borbi protiv crvenih bandi''', a time i protiv komunizma. U borbi protiv bandita uvijek su spremni sarađivati ​​s njemačkim Wehrmachtom, pa čak i podvrgnuti se njegovoj komandi.<ref>Klaus Schmider, ''Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941-1944'', Verlag E.S. Mittler & Sohn GmbH, Hamburg/Berlin/Bonn, 2002, s. 307.</ref><ref>[https://www.znaci.org/NARA/T315.php?broj=1272&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frame no. 001266.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben haben sich z.T. weiterhin als die zuverlässigsten Verbündeten im Kampf gegen die roten Banden und damit gegen den Kommunismus erwiesen. Im Kampf gegen die Banditen sind sie jederzeit bereit, mit der deutschen Wehrmacht zusammenzugehen und sich ihr sogar zu unterstellen."}})</ref>|Mjesečni izvještaj 7. SS divizije XV brdskom armijskom korpusu za avgust 1943. godine}} U četničkim izvorima se potvrda ovih navodâ nalazi u naređenju koje je kapetanu Dušanu Đakoviću 6. septembra 1943. uputio potpukovnik [[Slavko Bjelajac]] (pseudonim »Nikola Dekić«), komandant Ličko-kordunaške četničke oblasti. Informišući svog podređenog oficira o ogromnim partizanskim gubicima u [[Bitka na Sutjesci|bici na Sutjesci]], Bjelajac zapisuje: {{izdvojeni citat|Po podatcima koje imamo partizani su kod Sutjeske strašno tučeni. Tvrdi se da su imali 5.000 mrtvih te da su samo naši s mrtvih lješeva partizanskih skinuli oko 200 puškomitraljeza. Četnici u Hercegovini drže pored ostalih mjesta i [[Kalinovik]], [[Foča|Foču]], i [[Čajniče]]. Ustaše su u [[Goražde|Goraždu]]. Njemci se također nalaze u Hercegovini. Dozvolili su bez ikakovih uslova da se na reonu svakog sreza može nalaziti i kretati 400 četnika (jednoj četničkoj grupi dali su 300 pušaka). <br /> U opšte izuzev situacija Hercegovine, Crne Gore, i Istočne Bosne stoji vrlo dobro. <br /> Ove podatke iz Hercegovine javljam Vam radi orjentacije. A u koliko se tiče Njemaca tek da naše stanovništvo zna da ih se ne treba plašiti i da neće vršiti represalije nad mirnim stanovništvom. <br /> Njemci govore u Hercegovini protiv Italijana i kažu da su oni spriječili širenje Srbije do rijeke Bosne protiv volje Njemaca. Optužuju Italiju da je ona dovela Pavelića na vlast. (To sve može i nemora biti tačno). <br /> Naši su zarobili čuvenog [[Nurija Pozderac|Nuriju Pozderca]] i [[Simo Milošević|Simu Miloševića]] u Hercegovini i streljali ih.<ref>Zbornik NOR-a, tom XIV, knjiga 2, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1983, dok. 202, str. 946.</ref>}} Novembra 1943, Nijemci nabrajaju koje su se sve četničke vojvode u NDH upustile u saradnju s njima, kao npr: [[Mane Rokvić]] („izjašnjava se za Nemačku i u slučaju neprijateljskog iskrcavanja stoji sigurno na našoj strani“), [[Momčilo Đujić]] („Ljotićev pristalica“ čijim „prisluškivanjem je više puta dokazano da je slao lažne izveštaje D. M. kako bi se izvukao ispod njegovog uticaja“), [[Uroš Drenović]] („nepomirljiv protivnik komunista“; „više od godinu dana sarađuje otvoreno sa nemačkim Vermahtom“) i drugi.<ref name="ReferenceA"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Cetnikführer, mit denen zusammengearbeitet wurde: </br> Vojvode Rokvic. Energischer Führer der ohne Unterbrechung rückhaltlos mit der deutschen Truppe zusammenarbeitet. Bekennt sich zu Deutschland und steht im Falle einer feindlichen Landung sicher auf unsere Seite. </br> Vojvode Djujic, Ljotic–Anhänger. DM. sucht ihn durch ständigen Druck zu beeinflussen. Durch Überwachung ist bereits mehrfach nachgewiesen, dass Djujic falsche Meldungen an DM. abgesetzt hat, um sich seinem Einfluss zu entziehen. Djujic wird seitens der. Div. im bewusster Übertreibung als besonders aktiver Kämpfer gegen den Kommunismus in Verbindung mit der deutschen Wehrmacht herausgestellt. </br> Vojvode Drenovic. Gerade Persönlichkeit, unversöhnlicher Kommunistengegner (kommunistische Untaten an seiner Ehefrau, die den Tod herbeiführten), bezeichnet sich als Beschützer seiner pravoslavischen Volksgenossen. Arbeitet länger als 1 Jahr offen mit deutscher Wehrmacht zusammen. Von DM. angestrebte Beeinflussung bisher ohne Erfolg."}})</ref> U ovom strogo povjerljivom izvještaju, obavještajni oficiri XV brdskog armijskog korpusa dopisuju još i sljedeće: „Čitav niz drugih četničkih vođâ na području južno od [[Bihać]]a, neumoljivi su protivnici komunizma i dobri vojnici. Svi su se istakli u saradnji sa [našim] trupama, a kao svoj zadatak označavaju zaštitu pravoslavnog stanovništva od uništenja.“<ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 44, str. 86.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=347&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Eine Reihe weiterer Cetnikführer im Raum südl. Bihac unerbittliche Kommunistengegner und gute Soldaten haben sich in der Zusammenarbeit mit der Truppe bewährt, und sehen es als ihr Ziel an, den pravoslavischen Volksteil vor der Ausrottung zu bewahren."}})</ref> U izvještaju [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. godine zaključuje se da bi osiguranje dugih linija snabdijevanja bez četnika bilo „nezamislivo“.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=343&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000339.] <br /> ({{jez-njem|"Die Sicherung der langen Nachschubwege der Division ist ohne Unterstützung det zugeteilten Cetnik–Stützpunkte, wenn nicht ausreichend deutsche Kräfte oder kampffähige kroatische Truppen zur Verfügung gestellt werden, undenkbar."}})</ref> 19. novembra 1943. potpisani su i na snagu stupaju prvi [[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta]], koji četnicima nameću obavezu "da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih".<ref>https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm</ref> 30. novembra 1943. godine [[Dragoljub Draža Mihailović|general Mihailović]] naređuje [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljubi Patku]], komandantu Timočkog korpusa, da protera britanskog majora Erika Grinvuda koji hoće da vrši akcije protiv Nemaca bez njegovog dopuštenja: {{izdvojeni citat|Kod vas je tamo engleski major Grinvud sa telegrafistom. To je posledica prosjačenja materijala. Nije došao da vas pomogne u materijalu već da uništi naša sela za neku sitnu sabotažu. '''Naređujem da Grinvuda sa celom pratnjom najurite kao kučku''' po mom naređenju jer je pošao na teren bez mog odobrenja. Ponavljam najurite ga kao kučku i izvestite.<ref>https://www.znaci.org/00001/4_14_3_42.htm</ref>|Depeša generala Mihailovića Ljubi Patku od 30. novembra 1943.}} Saveznički komandant Sredozemlja uskoro i sam uviđa da se Mihailović bavi sporednim aktivnostima, uz izbegavanje da preduzme nešto na komunikacijama vitalnim za [[Saveznici|Saveznike]] i za Nemce. Stoga je [[9. decembar|9. decembra]] [[1943]]. poslao [[Dragoljub Mihailović|Mihailoviću]] telegram kojim zahteva izvršenje specifikovanih napada na komunikacije, a koji počinje rečima: {{izdvojeni citat|Sloboda kojom se Nemci služe železničkim prugama od Grčke do Beograda za prevoz i izdržavanje trupa nepodnošljiva je.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_250.htm, Obaveštenje brigadira Armstronga od 9. decembra 1943. Draži Mihailoviću o zahtevu Komande britanskih trupa na Srednjem istoku da četnici izvrše dve sabotaže protiv Nemaca]{{Dead link|date=August 2023 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XIV (četnički dokumenti), knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - prilog II</ref>}} === Potpisivanje ugovora o saradnji četnika i Vermahta u Srbiji (1943-1944) === {{Poseban članak|Ugovori o saradnji četnika i Vermahta}} [[Datoteka:Zone odgovornosti četnika, prema sporazumu sa Nemcima.png|thumb|Zone odgovornosti četničkih komandanata u okupiranoj Srbiji, prema sporazumu sa Nemcima 1943. [[Jevrem Simić]] i [[Nikola Kalabić]] (roze), [[Vojislav Lukačević]] (plavo), [[Ljuba Jovanović Patak]] (zeleno) i [[Mihailo Čačić]] (sivo).]] [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok, inicirao je pregovore koji će rezultirati potpisivanjem [[Ugovori o saradnji između JVuO i komande Jugoistoka|ugovora o zajedničkoj borbi]]. Mihailović je polovinom novembra 1943. svojim komandantima naredio da sarađuju sa Nemcima; on sam nije mogao javno da stupi u saradnju "zbog raspoloženja naroda".<ref>https://www.znaci.org/images/ktb_okw_III_6_1304.jpg KTB OKW (Kriegstagebuch des Oberkommando der Wehrmacht) - Ratni dnevnik vrhovne komande Vermahta, šesta knjiga</ref> Ugovore su to potpisivali ovlašćeni Mihailovićevi komandanti i ljudi iz vojnog rukovodstva. Prvi ugovor o saradnji potpisan je 19. 11. 1943. između [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]], komandanta Mileševskog korpusa JVuO i nemačkog komandanta Jugoistoka koga je predstavljao fon Frede, glasio je: {{Wikisource|Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.}} {{izdvojeni citat| 2) Primirje treba da bude pretpostavka za zajedničku borbu protiv komunista. 4) Obaveza Lukačevića da nijedan pripadnik njemu potčinjenih jedinica neće delovati na strani sila koje su u ratu sa Nemačkom. 5) Prepuštanje područja borbenih dejstava četničkim odredima radi samostalnog vođenja borbe, koju vodi i nemački Vermaht. 6) Uključivanje četničkih odreda prilikom većih zajedničkih operacija pod nemačko zapovedništvo. U tom periodu nemačko vodstvo izdaje borbene naloge četničkim odredima. 8) Razmena štabova za vezu. 9) Isporuke nemačke municije radi sprovođenja zajedničkih borbenih zadataka u skladu sa vojnim potrebama. 10) Sporazum se mora držati u tajnosti.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_260.htm SPORAZUM IZMEĐU KOMANDANTA JUGOISTOKA I MAJORA VOJISLAVA LUKAČEVIĆA OD 19. NOVEMBRA 1943. O SARADNJI ČETNIKA SA NEMAČKIM TRUPAMA U BORBAMA PROTIV NARODNOOSLOBODILACKE VOJSKE JUGOSLAVIJE]</ref>|Sporazum Nemaca i majora [[Vojislav Lukačević|Vojislava Lukačevića]] (19. 11. 43.)}} 27. novembra je potpisan ugovor sa [[Nikola Kalabić|Nikolom Kalabićem]].<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_262.htm Sporazum od 27. novembra 1943. između pukovnika Jevrema Simića i kapetana Nikole Kalabića sa nemačkim predstavnikom o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> U narednim nedeljama ugovori su potpisani i sa drugim komandantima korpusa od operativne važnosti. Iako Mihailović lično nije potpisao ni jedan ugovor, ovim ugovorima je bio pokriven veći deo nemačke okupacione zone u Srbiji. {{izdvojeni citat|Ovaj ugovor, kao i buduće mjere, trebalo bi da se baziraju na međusobnom povjerenju i volji da se komunizam uništi, zemlja umiri a Srbiji omogući stabilna budućnost u okvirima Evrope oslobođene od komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=974&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frames no. 000969—000970: Sporazum između Krajskomandanture Zaječar i potpukovnika Ljube Jovanovića Patka o nenapadanju i saradnji u borbi protiv NOVJ (23./25. decembar 1943.)] </br> ({{jez-njem|"Diese Vereinbarung sowie die zukünftigen Massnahmen sollen getragen sein vom gegenseitigen Vertrauen und dem Willen, den Kommunismus zu vernichten, das Land zu befrieden und Serbien einer geordneten Zukunft im Rahmen eines vom Kommunismus befreiten Europas entgegenzuführen."}})</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Ljuba Jovanović Patak|Ljube Jovanovića Patka]] o borbi protiv partizana u Srbiji (decembar [[1943]]).}} 30. novembra 1943. godine i poručnik Milorad Vasić moli generala Mihailovića da mu odobri vezu sa Nijemcima, u cilju opskrbe streljivom, garantujući mu potpunu diskreciju u radu: {{izdvojeni citat|Molim da mi dozvolite da ovu priliku iskoristim i dobijem municiju i ostalo, što mi je neophodno potrebno, a da pritom čast organizacije i Vaš autoritet u narodu ne bude ničim povređen.<ref>AVII, reg. br. 8/1, kut. 276, dep. 11690—11691.</ref><ref>Branko Latas, Četničko-nemački sporazumi o saradnji u Srbiji (1943-1944), Vojnoistorijski glasnik br. 2/1978, Beograd, str. 344.</ref>}} Ugovori su bili u znatnoj meri tipizirani, nalik na sporazum između vojnog zapovednika Jugoistoka i inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića: {{izdvojeni citat|Cilj sporazuma je zajednička borba protiv komunističkih partizana, pa će stoga sve jedinice DM-četnika, potčinjene pukovniku Jevremu Simiću, biti uključene u borbu nemačke i bugarske vojske, kao i srpskih vladinih trupa, protiv komunista. U vezi s tim predviđa se uspostavljanje zajedničke obaveštajne službe kao i uzajamna podrška.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D0%BF%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B7%D1%83%D0%BC_%D0%B8%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%B5%D0%BA%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%B8%D1%85_%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B5%D0%B4%D0%B0_%D0%94%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B5_%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BF%D1%83%D0%BA%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D0%B5%D0%B2%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B0_%D0%A1%D0%B8%D0%BC%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%B8_%D0%B2%D0%BE%D1%98%D0%BD%D0%BE%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_23.1.1944 Sporazum inspektora četničkih odreda Draže Mihailovića pukovnika Jevrema Simića i vojnoupravnog zapovednika Jugoistoka od 23.1.1944.]</ref>|Sporazum Nemaca i potpukovnika [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]] (januara [[1944]]).}} Komandant Jugoistoka i [[Armijska grupa F|Armijske grupe F]] [[Maksimilijan fon Vajhs|fon Vajhs]] izdao je [[21. novembra]] [[1943]]. uputstvo o saradnji sa četnicima koje, između ostalog, predviđa izručenje Saveznika ("da prekinu sve veze sa silama koje se nalaze u ratu sa Nemačkom i da izruče štabove za vezu tih sila koji se nalaze kod njih"). Fon Vajhs upozorava da se "lojalna orijentacija pojedinih četničkih odreda ne sme uopštiti", jer neki još uvek izvode prepade i sabotaže, ali "propagandu protiv četničkog pokreta treba obustaviti", do daljnjeg.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_3_166.htm Objašnjenje komandanta Jugoistoka od 21. novembra 1943. o cilju i načinu sklapanja sporazuma sa četničkim komandantima]</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/291.htm Karl Hnilicka: DAS ENDE AUF DEM BALKAN 1944/45], Musterschmidt-Verlag Göttingen, strana 268</ref> Sporazum između Vermahta i četničkog komandanta [[Mihajlo Čačić|Mihajla Čačića]], komandanta četničke Ravaničke brigade, uključuje i hvatanje [[rudar]]a koji su pobegli u šumu, i njihovo vraćanje u [[rudnik]]e uglja.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_264.htm Sporazum komandanta Jugoistoka sa komandantom Ravaničke brigade od 14. decembra 1943. o saradnji četnika sa nemačkim trupama u borbama protiv NOVJ]</ref> Sporazum Vermahta i [[Jevrem Simić|Jevrema Simića]], inspektora odreda Draže Mihailovića, predviđa da "četnici DM stavljaju na raspolaganje snagama poretka svoje podatke i svoju obaveštajnu službu" za borbu protiv partizanskog pokreta.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_267.htm Izveštaj Abver-grupe od 23. januara 1944. o sklopljenom sporazumu između vojnoupravnog komandanta Jugoistoka i inspektora četničkih jedinica u Srbiji]</ref> Sporazum Vermahta i potpukovnika Ljube Jovanovića, vođe Dražinih odreda u okrugu [[Zaječar]], četnicima omogućuje punu sloboda kretanja "danju i noću na celom području na koje se odnosi sporazum".<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_266.htm Sporazum između Krajskomandanture u Zaječaru i komandanta Timočkog korpusa od 25. decembra 1943. o saradnji u borbama protiv NOVJ]</ref> {{izdvojeni citat|Srbija i Hrvatska: kao i ranije, na ovom prostoru stoje dva suprotstavljena tabora — komunistički pod Titom i nacionalistički pod generalom Mihailovićem. Zbog brojčane premoći i veće borbene vrijednosti, komunisti su u posljednje vrijeme zadali nacionalistima niz teških udaraca. To je rezultiralo u traženju njemačke pomoći od strane nekoliko D.M.-komandanata. Već je došlo i do niza sporazuma, kojim se D.M.-jedinice obavezuju na obustavljanje neprijateljstava protiv Wehrmachta, čime im se omogućuje nesmetana borba protiv komunista.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=900&rec=311&roll=175 NARA, T311, Roll 175, frame no. 000895: Prikaz neprijateljskog stanja u Sredozemlju od strane generalštabnog majora Warnstorff-a (dodatak zabilješki sa sastanka kod načelnika štaba Grupe armija „E“ od 9. decembra 1943.).] </br> ({{jez-njem|"Serbien–Kroatien: Hier stehen sich nach wie vor die nationalen Kräfte des Draca Michaylovic[sic!] und die kommunistischen Kräfte des Tito gegenüber. Infolge der zahlenmässigen und in Bezug auf die Kampfstärke starken Uberlegenheit der kommunistischen Verbände ist in der letzten Zeit DM mit seinen Kräften stark angeschlagen worden. Dies hatte zur Folge, dass verschiedene DM–Führer mit ihren Verbänden Anlehnung an die deutsche Besatzungsmacht suchten. Es sind bereits Abmachungen zu Stande gekommen, auf Grund deren DM–Verbände ihre Kampfhandlungen der deutschen Wehrmacht gegenüber einstellen und ihnen ungestörte Kampfführung den Kommunisten gegenüber zugesichert wurde."}})</ref>|Nemački prikaz stanja u Sredozemlju od 9. decembra 1943.}} Njemački opunomoćeni general u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] [[Edmund Glaise von Horstenau]] opisuje u ratnom dnevniku kontekst u kom dolazi do potpisivanja ovih ugovorâ: {{izdvojeni citat|Izgleda da je Srbija najmirnija zemlja na Balkanu, a neko reče da je ona čak i najmirnija zemlja u Evropi. Činjenica je da stanje u NDH ne može da se uporedi sa stanjem u Srbiji iako se i u Srbiji događaju neprijatne stvari... Draža Mihailović je iskoristio opšte stanje, pa su naši oblasni komandanti sklopili ugovore sa pojedinim četničkim vođama.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 412.</ref>}} I prije nego je došlo do parafiranja ugovorâ, kapetan [[Dušan Radović (četnik)|Dušan Radović]], komandant Zlatiborskog korpusa JVuO, obavijestio je 18. novembra 1943. generala Mihailovića da njemačke i bugarske okupacione trupe, uz velike poteškoće, nastoje zaustaviti ofanzivu snaga NOVJ nadomak [[Užice|Užica]], kao i da im četničke jedinice pod njegovom komandom pružaju značajnu borbenu pomoć, tj. napadaju partizane kako bi oslabili njihov pritisak na okupatora. Iz izvještaja se vidi i da je ravnogorski kapetan Milorad Mitić bio zadužen za održavanje kontakatâ s Nijemcima: {{izdvojeni citat|Noću, 17/18 ov.m-ca oko 21,30 časova, komunisti su jačim snagama napali Bugare i Nemce u Kremnima i posle osmočasovne borbe komunisti su potpuno razbili oko 1800 Bugara i 200 Nemaca... Bugari se u najvećem neredu i bez oružja povlače za Užice. Beže glavom bez obzira. Tenkove su odvukli za Užice, dok je izgleda bugarska artilerija pala u ruke partizanima. U momentu pisanja ovog izveštaja jedan izvesni deo Bugara, koji se organizovano povlači, vodi borbu sa komunistima u Biosci. Naši delovi stupili su u borbu kod Bioske iz pravca s. Kneževići. Mišljenja sam da će u toku današnjeg dana pasti i Bioska i da će komunisti navaliti za Užice. Ja gde god mogu napadaću. Stanje je vrlo ozbiljno! Kapetan Mitić, presvučen u civilno odelo, viđen je u Užicu sa Nemcima. Posle je u jednom nemačkom automobilu otišao kako kažu za Beograd kamo ga Vi šaljete radi hvatanja neke veze i sporazuma. Ova se vest širi naglo.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_34.htm Izveštaj komandanta Zlatiborskog korpusa od 18. novembra 1943. Draži Mihailoviću o borbama četnika i nemačkih i bugarskih jedinica protiv NOVJ kod Kremana]</ref>}} U depeši od 28. decembra 1943. poslatoj Vrhovnoj komandi JVuO od strane potpukovnika [[Petar Baćović|Petra Baćovića]], govori se o sastanku koji je [[Todor Perović]], predstavnik Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine, održao u [[Sarajevo|Sarajevu]] sa njemačkim generalom Wernerom Frommom: {{izdvojeni citat|Perović se vratio iz Sarajeva. U Sarajevu bio je kod generala Froma, komandanta pozadine celog Balkana. Između ostalog rekao mu je: »Srbi su istinski borci protivu partizana, mi Nemci cenimo borbu vaših ljudi. U tome se ističe naročito vaš kraj. Naročito cenimo saradnju majora Lukačevića. U kratko vreme prisajediniće se srpski krajevi Srbiji i u tom slučaju srpski će narod dobiti punu ekonomsku pomoć. U najkraćem roku dolazi još 12 divizija naših na teritoriju Jugoslavije radi potpunog likvidiranja partizana. Imamo jedan letak koji je izdao potpukovnik Borota za istočnu Bosnu, gde poziva narod da ga sluša kao novog komandanta, ali mi znamo da je komandant Baćović. Budite uvereni da će do proleća biti raščišćeno sa partizanima«.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_52.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 16-30. decembra 1943. godine]</ref>}} Iako je Draža Mihailović sugerisao svojim komandantima da »koriste jedne neprijatelje protiv drugih«,<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 1a/1, depeša br. 361.</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_58.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 14. januara 1944. godine]</ref> u praksi se ova floskula isključivo odnosila na borbu četnika protiv partizana, skupa sa okupatorima i kvislinzima. U depeši majoru [[Zaharije Ostojić|Zahariju Ostojiću]] (pseudonim »Sto-Sto«) od 30. januara 1944. godine, poslatoj u povodu pokušaja snagâ [[NOV i POJ]] da prodru u [[Sandžak]], general Dragoljub Mihailović otkriva što je zapravo pravi cilj četničke kolaboracije: {{izdvojeni citat|Vodite računa o Nemcima i Bugarima i iskoristite njihovu akciju protiv crvenih do krajnjih mogućnosti. Napad na [[Pljevlja|Pljevlje]] iskoristite za napad s leđa na komuniste.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} Vrlo moguće da je general Mihailović samo usvojio prijedloge koje mu je major Ostojić uputio u pismu od 6. decembra 1943. godine, gdje apostrofira sljedeće: {{izdvojeni citat|Koristeći se akcijom okupatora protiv komunista, mi ćemo verovatno u roku od mesec-dva dana opet imati situaciju u Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i Bosni u našim rukama. [...] Učeći se na sopstvenim greškama, smatram da se mora najhitnije preduzeti sledeće: 1) Stvoriti u najkraćem roku što jače pokretne borbene snage — leteće brigade i korpuse — a naročito tamo gde se za to ima mogućnosti. 2) '''Koristeći se akcijom okupatora i satelita, upotrebiti sve raspoložive snage za potpuno čišćenje od komunista svih srpskih pokrajina'''. 3) U radu pod 2) ostvariti međusobno potpomaganje iz susednih pokrajina do maksimuma.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_43.htm Pismo majora Zaharija Ostojića od 6. decembra 1943. Draži Mihailoviću o potrebi većeg angažovanja četnika s okupatorskim trupama radi sprečavanja prodora jedinica NOVJ u Srbiju]</ref>|Pismo majora Ostojića generalu Mihailoviću od 6. decembra 1943. godine}} Četničko-njemački odnosi bili su opterećeni međusobnim nepovjerenjem i sviješću o suprotstavljenosti ciljeva i interesa dviju stranâ. U telegramu koji je 29. januara [[1944]]. godine [[Joachim von Ribbentrop]], njemački ministar vanjskih poslova, uputio specijalnom opunomoćeniku za Jugoistočnu Evropu [[Hermann Neubacher|Hermannu Neubacheru]], reflektuje se jasan stav političkog i vojnog vrha u [[Berlin]]u o generalu Draži Mihailoviću, dok su podređenima date precizne smjernice za držanje prema četničkom pokretu: {{izdvojeni citat|Jedino se mogu ćuteći trpeti privremeni aranžmani nižih vojnih komandi sa Dražom Mihailovićem s ciljem suzbijanja zajedničkog neprijatelja Tita. On i njegovi ljudi ostaju i dalje, na kraju, naši neprijatelji. Zato je sada, kao i do sada, potrebno biti krajnje oprezan prema Draži Mihailoviću i njegovim četnicima, a naročito se ne sme nijednog trenutka izgubiti iz vida da će pomoć koju mu mi sada direktno ili indirektno pružamo radi vođenja borbe protiv Tita, kasnije najverovatnije biti upotrebljena protiv nas... Rat na Balkanu Nemačka je vodila zato da bi jednom zauvek uništila srpsko žarište nemira... Mi nemamo, otud, nikakvog interesa da ponovo razbuktavamo velikosrpski duh.<ref>Akten zur deutschen auswartigen Politik — ADAP/E/VII, s. 374–375.</ref><ref>Vasa Kazimirović, NDH u svetlosti dokumenata, Nova knjiga/Narodna knjiga, Beograd, 1987, str. 169.</ref><ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005. str. 20.</ref>}} Izveštaje o sklapanju ugovora četnika sa Wehrmachtom presrele su i dešifrovale savezničke obaveštajne službe, što je imalo bitnu ulogu u konačnom opredeljivanju [[Čerčil]]a za Tita, a protiv Mihailovića.<ref>Cripps, John (2001). "Mihailović or Tito? How the Codebreakers Helped Churchill Choose". {{ISBN|0593 049101}}</ref> No, Nemci nisu bili zadovoljni primenom nekih sporazuma, jer je uprkos njima dolazilo do incidenata, odnosno diverzija i napada na pripadnike [[Srpska Državna Straža|Srpske Državne Straže]] od strane četnika, usled čega je general [[Hans Felber]] pokrenuo nekoliko hapšenja i racija protiv četnika počev od februara [[1944]]. === Borbe pod nemačkom komandom (1943) === {{main|Operacija Kugelblic}} [[Datoteka:Chetniks and Germans in Herzegovina in 1943.jpg|minijatura|Četnici i Nemci u Hercegovini 1943.]] [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-005-0018-07, Jugoslawien, Polizeieinsatz mit Spähpanzer.jpg|thumb|Nemačka lokalna milicija sa italijanskim bornim kolima (izvor: ''Bundesarchiv'', [[1943]]).]] {{izdvojeni citat|„Borbeno sadejstvo sa četničkim grupama duž glavne saobraćajnice [[Bihać]] — [[Gračac]] — [[Knin]] — [[Drniš]] — [[Šibenik]] sastoji se u tome što su četnici okupljeni u posebnim uporištima uz oslonac na nemačke trupe. Četničke vođe primaju naloge i uputstva o vršenju zadataka obezbeđenja i izviđanja od zapovednika nemačkih uporišta.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=346&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000342—000343.] </br> ({{jez-njem|"Kampfgemeinschaften mit Cetnikgruppen bestehen entlang der Hauptversorgungsstrasse Bihac – Gracac – Knin – Drnis – Sibenik derart, dass die Cetniks in besonderen Stützpunkten in Anlehnung an deutsche Truppen zusammengefasst sind. Die Cetnikführer erhalten Aufträge und Weisungen für Sicherungs– und Aufklärungsaufgaben durch deutsche Stützpunktführer."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_259.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. novembra 1943. Štabu 2. oklopne armije o saradnji četnika sa nemačkim trupama u NDH]</ref>|Njemački izveštaj o saradnji sa četnicima protiv partizana u Dalmaciji i Bosni (19. novembar [[1943]]).}} Kratko po zauzimanju italijanske okupacione zone od strane njemačkih trupâ, četnici s teritorije [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] stupaju u borbeno savezništvo sa njima. Kako javlja obavještajno odjeljenje [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], u blizini [[Plitvička Jezera (općina)|Plitvičkih Jezera]] došlo je krajem septembra 1943. godine do prvog krupnijeg angažiranja lokalnih četničkih jedinicâ na njemačkoj strani. Ovom prilikom su četnici nanijeli partizanima ozbiljne gubitke: {{izdvojeni citat|Agent za vezu javlja o izviđanju od 27. IX: Jaka skupina lojalnih četnika s njemačkom opremom provalila je 20. septembra na područje [[Korenica|Korenice]], [[Prijeboj (Plitvička jezera)|Prijeboj]]a (16 km zap. od [[Bihać]]a), Babinog Potoka (28 km z. od Bihaća), [[Krbavica|Krbavice]] (23 km jz. do Bihaća), te uništila sve komunističke prometne veze. Četnici su nanijeli velike gubitke komunistima kod Mirić Štropine (3 sjz. od Prijeboja), 350 mrtvih.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=313&roll=196&broj=390 NARA, T313, Roll 196, frame no. 7457118.] <br /> ({{jez-njem|"29.9. V–Mann meldet Beobachtung vom 27.9.: </br> Starke Gruppe loyaler Cetniks mit deutscher Ausrüstung an 20.9. in Raum Korenica (1558), Prijeboj (16 W), Babin Potok (28 W), Krbavica (23 SW), alles Bihac, eingebrochen und haben alle Verkehrsverbindungen der Kommunisten vernichtet. Cetniks haben bei Miric Stropina (3 NW Prijeboj) den Kommunisten große Verluste, 350 Tote, beigebracht."}})</ref>|Dodatak dnevnom izvještaju obavještajnog odjeljenja 2. oklopne armije za 3. oktobar 1943.}} U izvorima njemačke provenijencije iz ovog perioda navodi se da su četničke jedinice asistirale okupatoru i pri izbacivanju partizana iz [[Bosansko Grahovo|Bosanskog Grahova]]: {{izdvojeni citat|Četnici na putu za snabdijevanje Gospić — Gračac, Knin — Vrlika i Knin — Drniš, i pored oprečnih poruka DM-u, nikad ne pokazuju neprijateljstvo; naprotiv, dobro su sarađivali sa 114. lovačkom divizijom u zasjedama i [zajedno] zauzeli Bos. Grahovo.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=98&rec=314&roll=560 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000093.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Lagebericht vom 27.9. bis 27.10.1943. </br> Die Cetniks an den Nachschubstrassen Gospic – Gracac, Knin – Vrlika und Knin – Drnis sind bisher trotz abweichender Meldungen an DM. nirgends feindselig aufgetreten, haben vielmehr in Hinterhalten mit der 114.Jäg.Div. gut zusammengearbeitet und Bos.Grahovo genommen."}})</ref>|Obavještajno odjeljenje [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], izvještaj za period od 27. septembra do 27. oktobra 1943.}} U naređenju poslatom 23. oktobra 1943. iz [[114. lovačka divizija (Njemačka)|114. lovačke divizije]] Wehrmachta, koja je bila smještena na teritoriji kvislinške NDH, navodi se sljedeće: {{izdvojeni citat|Od 1. novembra 1943. svi pripadnici domaćih jedinica (četnici, ustaše i hrvatska žandarmerija) moraju imati njemačke propusnice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=315&roll=1295&broj=606 NARA, T315, Roll 1295, frame no. 000600.] <br /> ({{jez-njem|"Ab 1.11.43 müssen sämtliche Cetnik–, Ustascha–, und kroatische Gendarmerie–Angehörige im Besitz von Ausweisen der Abteilung Ic sein."}})</ref>|Divizijska naredba br. 122 od 23. X 1943. godine}} U jednoj procjeni stanja snabdijevanja, poslatoj 25. oktobra 1943. štabu [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]] iz 114. divizije, razmotreni su modaliteti „skladištenja zalihâ [hrane] tokom zime i opskrbe za 9.500 četnika, ustaša, zarobljenika i civilnog stanovništva“, i data je projekcija da bi tovarni prostor zapremine 12 [[Tona|tona]] bio dovoljan za podmirenje dnevnih potrebâ ove grupe („9.500 ustaša, četnika, itd.“).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1362&rec=314&roll=554 NARA, T314, Roll 554, frames no. 001356—001357.] <br /> ({{jez-njem|"Anlage 1 zur Beurteilung der Versorgungslage vom 25. Oktober 1943. </br> a.) Berücksichtigung der Winterbevorratung und Versorgung der 9500 Cetniks, Ustaschen, Gefangenen und Zivilbevölkerung; </br> Dabei ist die Versorgung der 9.500 Ustaschen, Cetniks usw. im hiesigen Raum nicht in Rechnung gestellt. Es würden also hierfür noch täglich 12 to Laderaum möglich sein."}})</ref> Takođe, u naredbi o snabdijevanju iz 114. divizije Wehrmachta s početka decembra 1943. godine, precizno je određeno dnevno sljedovanje četničkih jedinicâ u zoni odgovornosti divizije (najvjerovatnije je riječ o [[Dinarska divizija JVuO|Dinarskoj diviziji JVuO]] pod [[Momčilo Đujić|Đujićevom]] komandom): {{izdvojeni citat|Od sada se četnicima izdaje sljedovanje koje se sastoji od: </br> 1 porcija hljeba; 1 porcija povrća; 1 porcija namaza (mast ili marmelada); 1 porcija soli; 2 porcije napitka; 1 porcija duhana.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=822&rec=315&roll=1295 NARA, T315, Roll 1295, frames no. 000815—000816.] <br /> ({{jez-njem|"Verpflegung der Cetniks: </br> Als Verpflegung für Cetniks sind ab sofort nur folgende Portionen auszugeben bezw. zu empfangen: </br> 1 Brotportion, </br> 1 Gemüseportion, </br> 1 Brotaufstrichportion (Fett oder Marmelade), </br> 1 Salzportion, </br> 2 Getränkeportionen, </br> 1 Tabakportion."}})</ref>|Posebna direktiva za snabdijevanje br. 65/43 (2.12.43)}} {{izdvojeni citat|Četnici dobijaju snabdijevanje u skladu sa listama imena koje se stalno kontrolišu; municija za pješadijsko naoružanje se izdaje povremeno, uz strogu kontrolu potrošnje; svaki četnik nosi zvaničnu iskaznicu – oni bez iskaznice se hapse i razoružavaju.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=342&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frame no. 000338.] ({{jez-njem|"Die Division gewährt den nach eigenen Wünschen beweglich und abseits ihrer Wohnorte eingesetzten Cetniks Verpflegungszuschüsse. Der Verpflegungsempfang wird nach namentlichen Listen getätigt, die Verteilung wird überwacht. Nach den gleichen Richtlinien werden von Zeit zu Zeit Gewehr– und MG–Munition im Rahmen des nachgewiesenen Verschusses ausgegeben. Der Verbrauch wird nach der jeweiligen Lage auch einigermassen genau überprüft. Jeder Cetnik muss einen namentlichen Ausweis mit der Nummer seiner Handwaffe (Gewehr– oder Pistolen–Nr.), der Unterschrift des zuständigen Kommandanten und des Ic der Division versehen, besitzen. Ohne Ausweis angetroffene Cetniks werden im Einvernehmen mit den Cetnik–Führern festgenommen und entwaffnet."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima (5. novembar 1943).}} U izvještaju [[114. lovačka divizija|114. lovačke divizije]] od 5. novembra 1943. detaljno se opisuje saradnja jedinica [[Wehrmacht]]a sa snagama pod komandom vojvodâ [[Momčilo Đujić|Momčila Đujića]], [[Mane Rokvić|Maneta Rokvića]] i [[Radomira Ðekića Ðeda]]. Njemački oficiri zaključuju da okupator ima veliku korist od četnika: {{izdvojeni citat|Četnički vojvoda Mane Rokvić može se opisati kao apsolutno pouzdan. Već je pružio vrijedne usluge u oblasti [[Bosanski Petrovac|Bos. Petrovca]] gdje je bio raspoređen u prethodnici tokom čitavog napredovanja divizije, svuda uspostavljajući kontakt sa lokalnim četničkim jedinicama i značajno doprinoseći uspostavljanju povjerenja civilnog stanovništva u njemački Vermaht. Njegove mjere za održavanje discipline među četnicima i njegov oštar obračun sa sumnjivim [licima] i banditima dobro su poznati. [...] Iako se Đujić ne može smatrati potpuno pouzdanim, njegova podrška u borbi protiv komunizma trenutno je dragocjena. Divizija će učiniti sve što je u njenoj moći da ga u javnosti prikaže toliko pronjemački nastrojenim kako bi njegov povratak u neprijateljski tabor jednog dana bio onemogućen. [...] Četnički vojvoda Ðedo potiče iz Crne Gore i pristalica je pokreta Koste Pećanca, koji je, na osnovu prethodnog iskustva, održavao jasnu distancu od pokreta DM. Ðedo ostavlja veoma dobar lični utisak, izrazito je drzak [u borbi] protiv bandita i sumnjivih, i jasno je naklonjen njemačkom Vermahtu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=341&rec=314&roll=566 NARA, T314, Roll 566, frames no. 000337—000341.] </br> ({{jez-njem|"Der Cetnik–Vojvode Mane Rockvic [sic!] ist als unbedingt zuverlässig zu bezeichnen. Er hat bereits im Raum Bos. Petrovac wertvolle Dienst geleistet und war auch während des ganzen Vormarsches der Division bei der Spitze eingesetzt, stellte überall die Verbindung mit den örtlichen Cetnik–Einheiten her und hat in starken Masse für die Begründung des Vertrauens der Zivilbevölkerung zur deutschen Wehrmacht beigetragen. Seine Massnahmen zur Erhaltung der Disziplin unter den Cetniks, sein scharfes Durchgreifen gegen Verdächtige und Banditen, sind bekannt. </br> Wenn auch Djujic als nicht voll zuverlässig angesehen werden kann, so ist aber seine Unterstützung im Kampf gegen den Kommunismus z.Zt. wertvoll. Seitens der Division wird alles versucht werden, um ihm in der Öffentlichkeit soweit als deutschfreundlich herauszustellen, dass ihm eines Tages der Rückzug in das feindliche Lager unmöglich gemacht wird. </br> Der Cetnik–Vojvode Dzedo stammt aus Montenegro, ist Anhänger Richtung Kosta Pecanac, die nach bisherigen Erfahrungen klaren Abstand zur D.M.–Bewegung gehalten hat. Dzedo macht persönlich einen sehr guten Eindruck, ist ein ausgesprochener Draufgänger gegen Banditen wie Verdächtige und der Deutschen Wehrmacht eindeutig zugeneigt."}})</ref>|Izvještaj 114. lovačke divizije o rezultatima saradnje sa četnicima od 5. novembra 1943.}} {{izdvojeni citat|Glavna komanda predlaže stvaranje oficirske ispostave pri štabu XV brd. korpusa za nadzor i vođenje četničkih grupâ koje se koriste za zaštitu cesta za snabdijevanje, željezničkih pruga i važnijih ratnih pogona.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=554&broj=90 NARA, T314, Roll 554, frame no. 000084.] </br> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. beantragt Schaffung einer Offz.–Planstelle beim Stab XV.Geb.A.K. zur Überwachung und Anleitung der Cetnikverbände, die zur Sicherung von Nachschubstrassen, Eisenbahnen und kriegswichtiger Anlagen eingesetzt sind."}})</ref>}} Jedan od četničkih komandanata koji se dosljedno isticao kontinuiranom kolaboracijom sa njemačkim okupatorom bio je vojvoda [[Uroš Drenović]]. Nadležni okupacioni organi bili su zadovoljni ostvarenim stepenom saradnje s Drenovićem, što se vidi i iz izvještaja XV brdskog armijskog korpusa od 26. XI 1943, u kom se pohvaljuje njegovo „lojalno držanje“: {{izdvojeni citat|Predmet: </br> Nemačka komanda za vezu kod četničkog vođe Drenovića: </br> Četnička grupa Drenović z. i j-z od Banje Luke od jedno 1500 ljudi ima već godinu i po prema nemačkom Vermahtu i prema hrvatskoj državi lojalno držanje, i naše izviđačke i bezbednosne akcije korisno podržava. U nekim slučajeva bili su podržani sa nešto municije. Hrvatska vlada razmatrala je ideju da dovede Drenovića u Sabor za predstavnika svih pravoslavnih. Komanda Kirhner (puk Brandenburg) poslala je u dogovoru sa obaveštajnim odeljenjem [korpusa] Drenoviću komandu za vezu, i postigla je značajne rezultate u pogledu specijalnih misija.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=314&roll=560&broj=390 NARA, T314, Roll 560, frame no. 000384.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Kdo. XV G.A.K, Abt.Ic, Betr.: Dtsch.Verb.Kdo. bei Cetnikführer Drenovic. An Pz.A.O.K.2.Ic/AO, 26.11.43: Die Cetnikgruppe Drenovic w. u. sw. Banja Luka mit etwa 1500 Mann hat seit über 1 1/2 Jahre der deutschen Wehmacht und dem kroat. Staat gegenüber eine loyale Haltung eingenommen und die eigene Aufklärung und Sicherung stets wertvoll unterstützt. In einzelnen Fällen wurde sie mit Inf.Mun. unterstützt. Die kroatische Regierung hat die Berufung des Drenovic in den Sabor (Landtag) als Vertreter aller Pravoslaven erwogen. Das Kdo. Kirchner (Rgt.Brandenburg) hat im Einvernehmen mit der Abt.Ic für seine Zwecke ein Verbindungs–Kommando zu Drenovic entsandt und in kürzester Zeit wertvolle Ergebnisse im Sinne des Sonder–Auftrages erzielt."}})</ref>|Komanda 15. brd. korpusa, Obaveštajno odeljenje, za obav. odeljenje komande 2. okl. armije, 26.11.43.}} Četnički su odredi na teritoriji marionetske NDH pružali veoma značajnu potporu njemačkim vlastima, bez koje ove ne bi uspjele efikasno održavati okupacioni sistem. U izvještaju [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] [[Wehrmacht]]a iz prve nedjelje decembra 1943. provijava upravo ovakvo gledište; istaknuto je, pak, da bi četnike trebalo (zbog „ispadâ prema hrvatskom stanovništvu“) ograničiti „na rad u srpskim selima“: {{izdvojeni citat|Budući da vlastite snage i ustaše nisu dovoljne da same umire i osiguraju golemo područje, divizija se ne može odreći suradnje četnika. Trenutačno, drugačije rješenje ne bi bilo moguće zbog nedostatka dodatnih snaga. No, ne zanemaruje se da se suradnja s četnicima ne čini dugoročno održivom zbog njihovih političkih ciljeva. Stoga će se i dalje jačati utjecaj ustaša, a time i hrvatske države, kako bi se postupno udaljili od četničkih snaga i deportirali oni [četnici] koji nisu mještani.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=788&rec=314&roll=555 NARA, T314, Roll 555, frames no. 000782—000783.] <br /> ({{jez-njem|"Da die eigene Kräfte und die Ustascha allein zur Befriedung und Sicherung des weiten Raumes nicht ausreichen, kann auf eine Mitarbeit der Cetniks noch nicht verzichtet werden. Im Augenblick wäre eine Lösung von ihnen mangels anderer Kräfte nicht möglich. Es wird jedoch nicht verkannt, dass auf die Dauer eine Zusammenarbeit mit den Cetniks auf Grund ihrer politischen Zielsetzung nicht tragbar orscheint. Es wird daher der Einfluss der Ustascha und damit des kroatischen Staates weiterhin gestärkt werden, um allmählich von den Cetnik–Verbänden abrücken zu können, die nicht ortsansässigen abzuschieben. Der Anfang hierzu ist gemacht. Um die Unzuträglichkeiten zu beenden, die sich daraus ergeben, dass in rein kroatischen Gegenden die eingesetaten Cetnik–Verbände die Bevölkerung belästigen und auch ausplündern, ist in Durchführung, sie aus diesen Gebieten herauszuziehen und nur noch in Orten mit pravoslavischer Bevölkerung zu Sicherungszwecken einzusetzen."}})</ref>|Procjena situacije 264. pješadijske divizije (7.12.43)}} Komanda Jugoistoka je istog dana izvijestila Vrhovnu komandu njemačkog Wehrmachta o sadjejstvu [[114. lovačka divizija (Nemačka)|114. lovačke divizije]] i četnika u borbi protiv snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]: {{izdvojeni citat|114. lovačka divizija: čišćenje prostora oko [[Vrlika|Vrlike]] u saradnji sa četnicima završeno; neprijatelj je izgubio 22 mrtva i 20 zarobljenih; veliki plen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=78&broj=89&roll=331 NARA, T78, Roll 331, frame no. 6287993.] <br /> ({{jez-njem|"114. JG. DIV: SAEUBERUNG IN RAUMES VRLIKA IM ZUSAMMENWIRKEN MIT CETNIKS NACH WEITEREN 22 FEINDTOTEN U. 20 GEFANGENEN BEI EINBRINGUNG GROESSERER BEUTE ABGESCHLOSSEN."}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 6. decembra 1943 (7. decembar 1943.).}} === Borbe pod njemačkom komandom u Crnoj Gori (1943-1944) === {{main|Operacija Frühlingserwachen (1944)}} [[File:Collaborationist Jakov Jovović with Germans on Cetinje.jpg|thumb|Četnički komandant [[Jakov Jovović]] sa svojim saborcima i Nemcima na [[Cetinje|Cetinju]], jesen 1943.]] Od 17. do 24. oktobra [[1943]]. godine, njemačke okupacione snage su organizovale [[Operacija Balkanski klanac|operaciju Balkanski klanac]] (njem. ''Balkanschlucht''). Osnovni cilj operacije je bio likvidacija snagâ [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] i [[Divizija Garibaldi|Italijana]] koji su prešli na stranu partizana u Crnoj Gori, kao i ovladavanje [[Jadransko more|jadranskim]] zaleđem. Pored sopstvenih snaga, njemački okupator je za ovu priliku angažovao dva italijanska fašistička puka (oko devet bataljona), čiji su štabovi bili u [[Bar]]u i [[Podgorica|Podgorici]], kao i muslimansku fašističku miliciju i ostatke četnika Draže Mihailovića.<ref>https://www.znaci.org/00001/151_5.pdf</ref> Dakle, pored dvije divizije [[Wehrmacht]]a, u operaciji je učestvovalo i oko 5.000 [[Balli Kombëtar|balista]], talijanskih fašista i četnika.<ref>https://www.znaci.org/00001/33_9.pdf</ref> U depeši Vrhovnoj komandi JVuO od 20. oktobra 1943,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, Knjiga predatih depeša CG—3, Depeša br. 211.</ref><ref>Др Радоје Пајовић, Контрареволуција у Црној Гори: Четнички и федералистички покрет 1941—1945, Обод, Цетиње, 1977, стр. 408.</ref> delegat VK JVuO u Crnoj Gori i [[Sandžak]]u major [[Rudolf Perhinek]] piše o učešću crnogorskih četnika na strani okupatora u ovoj [[Sile Osovine|osovinskoj]] operaciji: {{izdvojeni citat|Žalosno ali tačno. Da nisu Nemci angažovali ovolike snage, nas ovde više ne bi bilo, jer se više niko nije hteo boriti, već samo begati, ali nije se više imalo kud... Mi se izvlačimo i gledamo da smo pozadi njih, da bi iskoristili njihovu borbu sa komunistima i uništavanje istih.}} Informacija o potpunoj potčinjenosti četničkih jedinica u okupiranoj Crnoj Gori njemačkim vlastima, kao i tijesnim vezama sa kvislinškom ''Narodnom upravom'' koju je okupator formirao, Draži Mihailoviću je bila dostavljena 1. decembra 1943. godine iz štaba majora [[Petar Baćović|Petra Baćovića]] (pseudonim »Nav-Nav«): {{izdvojeni citat|Nemci daju oružje i odelo s a s d j k a c a m a [nedešifrovana riječ; moguće "žandarmima" — prim.] i nešto plate. Milicija će biti formirana kao prava vojska. Za komandanta cetinjskog bataljona major Zdravko Kasalović. Za nikšićki bataljon Boško Pavić, a mene su naimenovali za komandanta žandarmerijskog bataljona za srez šavnički. Pojava Narodne uprave i svega ovoga što se sada stvara, nije izraz želje niti naroda niti naša, već je ovo nužno zlo, između dva zla, jer drugog izlaza nema. Mi nismo u stanju samo pomoću naroda da ma šta učinimo bez pomoći Nemaca.<ref>AVII, kut. 276, reg. br. 7/1-35.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, dokument br. 47, str. 89.</ref>}} [[Ljubomir Lazarević]], inženjer iz [[Kolašin]]a (pseudonim »Bene«), 28. januara 1944. godine obavještava Dražu Mihailovića da četnici u Crnoj Gori sarađuju sa njemačkim okupacionim vlastima u svakom obliku: {{izdvojeni citat|Svi komandanti u Crnoj Gori primili su saradnju sa Nemcima, potpisali obavezu a sa ostatcima vojske nalaze se u žici, ili u neposrednoj blizini nje. Nema ni jedne grupe u šumi koja bi pretstavljala našu borbu, oko koje bi se moglo okupljati. Vukadinović isto tako nalazi se u Podgorici ili u okolini. Nagovešteni dolazak Srbijanske vojske pozdravljen je burno svuda, ali dolazak Ljotićevaca učinio je Ljotićevce vrlo aktivnim i prete da ko god ne bude s njima, on je komunista. Po varošima teško će se iko održati jer ta formula svakoga će staviti pod udar okupatora kao komunistu. Ovaka saradnja sa njima je nemoguća, jer ovi traže prilazak njima, ne saradnju. Po selima Crne Gore gospodare komunisti. Naše akcije vrše se samo u cilju osiguranja ili odbrane nemačkih kolona. Nemačke snage na ovom terenu vrlo su male i nesposobne za ma kakvu širu akciju. Do sada nema ni izgleda na akciju. Svako dalje čekanje, pogoršava našu situaciju. Narod gubi veru u našu dobru volju i našu sposobnost.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_67.htm Izvod iz knjige primljenih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 15. do 31. januara 1944. godine]</ref>}} [[File:Chetniks and Germans in Podgorica 1944.jpg|thumb|Četnički komandanti i njemački okupatori u [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. [[Đorđije Lašić]] (prvi zdesna), šef njemačke uprave za Crnu Goru pukovnik Hajnke (treći zdesna) i Jakov Jovović (drugi slijeva) u [[Podgorica|Podgorici]], proljeće 1944.]] [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. nemački korpus]] u Crnoj Gori pokrenuo je [[10. april]]a [[1944]]. [[Operacija "Frilingservahen" (april-maj 1944)|operaciju "Frilingservahen"]], uz masovno učešće četnika. Operacija je pripremljena u saradnji sa [[Pavle Đurišić|Pavlom Đurišićem]] i započeta tako što su četnici zajedno sa Nemcima iz nemačkih garnizona napali na slobodnu teritoriju. Plan napada je bio sledeći: {{izdvojeni citat|'''Đurišićeve snage''': Prva borbena grupa, 700 ljudi, iz si. pravca preko rejona 5 km j. Bijelo Polje za Mojkovac. Druga borbena grupa, 1200 ljudi, pod komandom Đurišićevog Operativnog štaba, od Brodareva preko Šahovića za Mojkovac — Kolašin. Treća borbena grupa, 1000 ljudi, od sredine puta Pljevlja — Prijepolje pravcem Mojkovac. Četvrta borbena grupa, 1500 ljudi, od Pljevalja pravcem Mojkovac. Mojkovac treba da bude dostignut za 2 dana. Posle toga skretanje glavnine u rejon z. Tara — sz. Kolašin — Mojkovac. '''Nemačke snage''': 1 ojač. mot. č. prodire od Brodareva do Bijelog Polja. 1 ojač. mot. č. od Pljevalja do prelaza preko Tare 22 jjz. Pljevlja. Bat. [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]], 600 ljudi, sledi nemačke snage za Bijelo Polje, onda skreće za Mojkovac. Milicija iz Brodareva, 700 ljudi, čisti svoj rejon i prodire od Brodareva ka jjz. Početak napada: 10. 4. 44. [[181. pešadijska divizija (Nemačka)|181. peš. div.]] obezbediće odgovarajuće informisanje četničke Grupe "Jug" (major Lašić i Bukatonović [pogreška; vjerovatno je u pitanju major [[Savo Vukadinović]] — prim.] u Podgorici) kao i Grupe "Nikšić".<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=364&rec=314&roll=663 NARA, T314, Roll 663, frame no. 000357.]</ref><ref>Obaveštenje Komande 21. brdskog korpusa Komandi 181. brdske divizije od 08.04.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-314, r. 663, s. 357.</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u NDH (1944) === [[File:August Šmidhuber, komandant 7. SS divizije, Todor Perović, lekar Trebinjskog korpusa i kapetan Milorad Vidačić, komandant Trebinjskog korpusa JVuO.jpg|thumb|Žena u crnini moli za milost Milorada Vidačića, komandanta Trebinjskog korpusa JVuO. Prisutni su još [[August Schmidhuber]], komandant 2. puka [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] (prvi lijevo), Todor Perović, predstavnik četničke komande istočne Bosne i Hercegovine (drugi lijevo) i neimenovani oficir [[Schutzstaffel|SS]]-a. Fotografija je nastala tokom njemačke [[Operacija Gama|operacije Gama]] protiv partizana u [[Istočna Hercegovina|istočnoj Hercegovini]] (ljeto/jesen 1943. godine).<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2015/08/bk0034.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0034 | Photo | SS-Freiwilligen-Gebirgs-Division "Prinz Eugen"]</ref>]] Kolaboracija četnika u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] sa njemačkim okupacionim snagama postala je intenzivnija tokom zime 1943-1944, makar u slučaju hrvatskih kvislinških snaga i četnika bila pod neprestanom tenzijom. Podaci navedeni u izvještaju generala [[Edmund Glaise von Horstenau|Glaisea von Horstenaua]] od 26. februara 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=236&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000236.]</ref> zasnovani na službenim podacima NDH otkrivaju opseg kolaboracije: 11. februara bilo je na teritoriju NDH trideset i pet posebno imenovanih četničkih grupa sa procijenjenih 23.300 ljudi pod oružjem. Neke manje jedinice su brojale od 200 do 400 pripadnika, dok su ostale, poput [[Momčilo Đujić|Đujić]]eve grupe, imale i do 2.500 vojnika i oficira. Od toga je s Nijemcima i vlastima NDH kolaboriralo devetnaest grupa (ukupno 17.500 ljudi); šesnaest ostalih grupa s oko 5.800 ljudi ubrajane su u pobunjene četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=237&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000237—000240.]</ref> S iznimkom odreda vojvode [[Uroš Drenović|Uroša Drenovića]] u sjeverozapadnoj Bosni (oko 400 ljudi), kojeg su vlasti NDH smatrale potpuno lojalnim, za sve druge četničke kolaborirajuće grupe ustaške su vlasti držale da se prema Nijemcima odnose osobito prijateljski kako bi od njih izvukle što više oružja i municije, dok se istovremeno drže neprijateljski prema NDH.<ref>[https://znaci.org/00001/40_64.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje KOLABORACIJA IZVAN SRBIJE DO OKTOBRA 1944.]</ref> Iako se vojvoda [[Radivoje Kerović]], komandant [[Majevica|majevičkih]] četnika, u Horstenauovom izvještaju ubraja među »pobunjene četnike« (i to kao prvi na spisku, dok se za njegov odred tvrdi da ima 1000 ljudi, tj. da je najbrojniji), u dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 18. februar 1944. godine njegova lojalnost uopšte nije dovedena u pitanje: {{izdvojeni citat|Upit kod [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]] u vezi snabdijevanja municijom Kerovića koji se smatra lojalnim, i 200 ljudi zelenog kadra, koji se bore protiv crvenih zapadno od [[Koviljača|Koviljače]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=17&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000013.] <br /> ({{jez-njem|"Beim Pz.AOK. 2 wird angefragt, ob Bedenken bestehen gegen Unterstützung mit Munition der im Raume westlich Koviljaca stehenden Cetniks des Kerovic, die als loyal angesehen werden und 200 Mann des sog. "Grünen Kaders" in Kampf gegen die Roten."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnog zapovjednika Jugoistoka (18. februar 1944.)}} Od 23. do 25. januara 1944. godine, na području između [[Knin]]a i [[Kistanje|Kistanja]] organizovana je [[Operacija Frühlingswetter|operacija »Frühlingsgewitter«]]. Vodeći borbe protiv jedinicâ iz sastava [[19. sjevernodalmatinska divizija NOVJ|19. divizije NOVJ]], operaciju su izveli dijelovi [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. pješadijske divizije]] Wehrmachta, zatim 92. motorizovani grenadirski puk i 3. bataljon 98. brdskog lovačkog puka [[1. brdska divizija (Njemačka)|1. brdske divizije]]. Njemačkom okupatoru pridružile su se snage lokalnih četnikâ, najvjerovatnije iz [[Dinarska divizija JVuO|Dinarske divizije JVuO]]. U izvještaju 264. pješadijske divizije od 25. januara 1944, poslatom Komandi [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|15. brdskog armijskog korpusa]], njemačkim gubicima tokom operacije pribrojani su oni iz četničkih redovâ: {{izdvojeni citat| Sumarni izveštaj »Frilingsgeviter«: 1.) Delimičan ogorčeni otpor neprijatelja kod Ervenika, Bratiškovaca, Kistanja, Radučića slomljen je energičnim zahvatom. Banditi iznenađeni prodorom 92. gren. p. (mot.) od sz. prema Kistanju. 2.) Gubici: A.) sopstveni: 1 poginuo, 3 ranjena, 1 četnik poginuo. B.) neprijatelj: 66 poginulih izbrojano, procenjuje se daljih 60 do 70 poginulih i ranjenih. 35 zarobljenika u eng. uniformama iz Štaba 19. dalm. div. i 5. brig. C.) Zaplenjeno: 1 mitr., 3 puš. mitr., 42 autom., 2 pt puške, 1 l. minob., 1 telefon, 46 karab., 30 eng. mina, 10.000 metaka peš. mun., 60 kom. mina za 1. minob., 3 engl. bicikla.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_21.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 25. januara 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o sopstvenim i neprijateljskim gubicima u operaciji »Frilingsgeviter« na prostoru Knin — Kistanje]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=293&rec=314&roll=561 NARA, T314, Roll 561, frame no. 000287.] <br /> ({{jez-njem|"ABSCHLUSSMELDUNG ”FRUEHLINGSGEWITTER”: </br> 1.) TEILWEISE HEFTIGER FEINDWIDERSTAND BEI ERVENIK, BRATISKOVCI, KISTANJE, RADUCIC WURDE IM ENERGISCHEN ZUGREIFEN GEBROCHEN. BANDITEN DURCH EINBRUCH GREN. RGT. (MOT) 92 VON NW NACH KISTANJE UEBERRASCHT. </br> 2.) VERLUSTE: </br> A.) EIGENE: 1 TOTER, 3 VERWUNDETE, 1 CETNIK TOT. </br> B.) FEIND: 66 GEZAEHLTE TOTE, 60 BIS 70 WEITERE TOTE UND VERWUNDETE GESCHAETZT. 35 GEFANGENE IN ENGL. UNIFORM VON STAB 19. DALM. DIV. UND ROEM. 5. BRIG. </br> C.) BEUTE: 1 S.MG., 3 LE. MG., 42 MP., 2 PZ. BUECHSEN, 1 LE. GR. W., 1 FERNSCHRECHGERAET, 46 KARAB., 30 ENGL. MINEN, 10000 SCHUSS INF. MUN., 60 SCHUSS LE. GR.W. MUN., 3 ENGL. FAHRRAEDER."}})</ref>}} [[File:Hercegovački četnici i njemački vojnici s narodnim herojem Miletom Okiljevićem uoči njegovog strijeljanja juna 1944.jpg|thumb|Pripadnici [[369. legionarska divizija|369. „Vražje“ divizije]] i četnici Gatačke brigade Nevesinjskog korpusa JVuO sa vezanim [[Miletom Okiljevićem]], zamjenikom političkog komesara II čete I bataljona XI hercegovačke brigade, zarobljenim u borbama za Gat 15. maja 1944. godine (istog mjeseca je i strijeljan). Okiljević je proglašen 1951. godine za [[Narodni heroj Jugoslavije|narodnog heroja Jugoslavije]].<ref>[https://bandenkampf.blogspot.com/2017/10/bk0272.html?m=1 Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0272 | Photo | 369. (kroatische) Infanterie-Division]</ref>]] Vojvoda [[Dobroslav Jevđević]] je, pored Momčila Đujića i [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], vjerovatno najdalje otišao u kolaboraciji s njemačkim okupatorom, kada su u pitanju četničke jedinice van teritorije okupirane Srbije. Nakon kapitulacije Italije, boravio je u Rimu okupiranom od nacista. Nakon toga, našao se u Trstu, gdje je uspostavio čvrste veze s njemačkom obaveštajnom službom: {{izdvojeni citat|Ja sam javio Đujiću da preko naših ljudi u Sušaku i Trstu prihvate naše oficire koji idu iz Italije i upućuje u Liku i zap. Bosnu. Ovo sam javio i našima u Rim. Kap. Đaković javlja da su Nemci pobili oko 14000 partizana na prostoriji Crikvenica — Sušak — Rijeka, od kapitulacije Italije do danas.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_69.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 23. januara do 4. februara 1944. godine]</ref>}} U izvještaju od 20. februara 1944, poslatom majoru [[Slavoljub Vranješević|Slavoljubu Vranješeviću]], komandantu Zapadne Bosne JVuO, kapetan [[Ilija Jevtić]] piše o totalnoj subordinaciji [[Dinarska divizija|Dinarske divizije]] Nijemcima, koji u potpunosti kontrolišu četnike pod komandom vojvode Đujića: {{izdvojeni citat|Sem samog vojvode Đujića i jednog malog broja četnika, svi četnici Dinarske oblasti (oko hiljadu devet stotina i nekoliko) nalaze se pod nemačkom komandom. Hranu, odeću, obuću, cigarete i novac svaki četnik i njegov starešina prima kao i nemački vojnik odn. oficir. Svu municiju i oružje primaju takođe od Nemaca. Četnici pod nemačkom komandom nalaze se po bunkerima počev od Knina do Šibenika i Splita. U pojedinim bunkerima su izmešani, pola četnici pola ustaše. Nemački oficiri dolaze na Kosovo polje u četničku diviziju, a isto tako naši četnički oficiri i ostale starešine na čelu sa Đujićevim načelnikom štaba odlaze u Nemačku diviziju. Voze se na nemačkim automobilima kroz Knin i t.d. Jednom rečju između četnika i Nemaca postoji najtešnja saradnja i nemačka puna kontrola nad radom četnika. Jedino se pop Đujić, kao komandant divizije, sa svojom užom pratnjom ne pojavljuje pred njima.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_78.htm Izveštaj kapetana Ilije Jevtića od 20. februara 1944. komandantu zapadne Bosne o svom radu i saradnji četnika i Nemaca u Dalmaciji i Lici]</ref>}} Njemački poručnik [[Reinhard Kopps]], poznatiji kao ''Konrad'', bio je šef jedne obavještajne grupe [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]]. Kada je 3. marta 1944. došao iz [[Beograd]]a u [[Dalmacija|Dalmaciju]], sobom je doveo nekoliko [[ZBOR|ljotićevaca]], između ostalih i Roka Kaleba, pripadnika antikomunističke organizacije »[[Beli Orlovi]]«. Od ostataka Đačkog bataljona (ranije: Splitsko-šibenska četa), koji su uglavnom bili ljotićevci, i dijela četnika koje mu je ustupio vojvoda Đujić, poručnik Kopps je formirao odred »Konrad« čiji je zadatak bio da vrši diverzije na partizanske štabove, organe narodne vlasti, ubija simpatizere NOP-a i da spriječi veze iz unutrašnjosti sa jedinicama i štabovima NOVJ na otocima. Grupa »Konrad« brojila je oko 30 ljudi — četnika i Nijemaca, sa sjedištem u selu [[Zablaće]], pokraj [[Šibenik]]a.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_167.htm Izveštaj Štaba Dinarske četničke oblasti od 29. maja 1944. komandantu oblasti o akciji Grupe "Konrad" protiv pripadnika NOP-a na području Dalmacije]</ref> U izvještaju koji je 11. marta 1944. godine uputio komandi [[2. oklopna armija (Wehrmacht)|Druge oklopne armije]], o suradnji sa četnicima vojvode Đujića Kopps je zapisao sljedeće: {{izdvojeni citat|''Predmet: Četničke jedinice u sjevernoj Dalmaciji.'' Četnici su u sjevernoj Dalmaciji grupisani u jednu [[Dinarska divizija JVuO|diviziju »Dinara«]], čiji se štab nalazi u [[Kosovo polje (Dalmacija)|Kosovu]], 11 km južno od Knina. Komandovanje je u rukama vojvode Momčila Đujića, uz podršku majora Kapetanovića i kapetana Mijovića. Jačina grupâ, podređenih ovoj komandi, trenutno iznosi oko 6500 ljudi. Utjecajna zona se poklapa sa rajonom naseljenim Srbima unutar trokuta [[Knin]]—[[Šibenik]]—[[Zadar]] i doseže do zone [[Lika|Like]]. Operaciona zona je cijeli ovaj trokut, a naročito veće komunističke, partizanske oblasti, koje su naseljene Hrvatima. Do sada su vojne operacije izvođene u suradnji sa njemačkim divizijama, o čijim su rezultatima ove izvještavane. Znatni dijelovi ovih četničkih jedinica angažirani su na osiguranju njemačkih puteva za dotur. Posmatrano s vojne strane, trenutno se četnička suradnja sa njemačkim jedinicama ocjenjuje kao pozitivna. Na osnovu snaga, koje nam se ovdje nude, može se zaključiti da ona nije iskorištena u potpunosti, ali i ono što je do sada učinjeno upućuje na činjenicu, da bi njihovo dalje angažiranje u vojnom pogledu za nas bilo povoljno.<ref>[https://znaci.org/zb/4_21_10.pdf#page=1414 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu, Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji, knjiga 10: siječanj—ožujak 1944. godine (tom 21, dokument br. 402, str. 1414—1418.)]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=696&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000692.] <br /> ({{jez-njem|"Betr. Cetnik–Verbaende Norddalmatien. </br> In Norddalmatien sind die Cetniks in einer Division "Dinara" zusammengefasst, deren Hauptquartier in Kosovo, 11 km s. Knin, liegt. Die Fuehrung liegt in den Haenden des Wojwoden Momcilo Djujitsch, der seinerseits unterstuetzt wird von Major Kapetanowitsch und Hauptmann Miowitsch. Die Staerke der diesem Kommando unterstellten Gruppen belaeuft sich z.Zt. auf etwa 6500 Mann. Das Einflussgebiet stimmt ueberein mit dem serbischen Siedlungsraum innerhalb des Dreiecks Knin–Sibenik–Zara und reicht bis ins Lika–Gebiet hinein. Operationsgebiet ist dieses gesamte Dreieck, insbesondere die in ihm liegenden groesseren, kroatisch besiedelten kommunistischen Partisanbereiche. Militaerische Operationen wurden bislang in Zusammenarbeit mit deutschen Divisionen durchgefuehrt und deren Ergebnisse dorthin gemeldet. Darueber hinaus sind wesentliche Teile dieser Cetnik–Verbaende zur Sicherung deutscher Nachschubstrassen eingesetzt. </br> Militaerisch gesehen ist somit die Zusammenarbeit der Cetniks mit deutschen Verbaenden zur Zeit positiv zu beurteilen. Sie fuehrt wohl noch keineswegs zu voller Ausnutzung der sich hier uns anbietenden Kraefte, doch berechtigt das bisher Geleistete zu der Auffassung, dass ein weiterer Einsatz sich fuer uns militaerisch guenstig auswirken muss."}})</ref>|Izvještaj jedinice »Konrad« od 11. ožujka 1944. Komandi Druge oklopne armije o četničkim jedinicama u sjevernoj Dalmaciji}} Na osnovu svega iznesenog, poručnik Konrad predlaže nadređenim: „Što se tiče upotrebe četničkih jedinica sjeverne Dalmacije u vojne svrhe, treba reći da one predstavljaju samo nastavak prakse talijanskih jedinica. Uz to se prije svega mora dodati i to, da se Talijani nikada nisu usuđivali — i pored svih hrvatskih suprotnih tvrdnji — da u većem obimu sprovedu vojnu suradnju, jer oni nisu željeli da se ojačaju četnici, tada još neoprobani u težoj političkoj situaciji. Dok su Talijani sprovodili samo djelomične operacije, danas je, uz strogu kontrolu i rukovođenje, moguća mnogo obimnija mobilizacija četničkih jedinica. Đujić nam je rekao da će se njegove jedinice, nakon čišćenja partizanskih oblasti u dalmatinskom području, angažirati tako što će u suradnji sa njemačkim komandama izvršiti zapriječavanja Titovih kanala za snabdijevanje. Na osnovu ovdje poznatih činjenica ovo izgleda apsolutno moguće.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=700&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000696.] <br /> ({{jez-njem|"Zur militaerischen Verwendung der Cetnikverbaende Norddalmatiens ist zu sagen, dass sie nur eine Fortsetzung der italienischen Verbindungen darstellen wuerde. Dazu muss allerdings hinzugefuegt werden, dass die Italiener es niemals gewagt haben – trotz aller gegenteiligen wiederholten kroatischen Behauptungen – in grossem Stil militaerische Zusammenarbeit durchzufuehren, da sie die damals noch nicht erprobten Cetniks in einer im uebrigen noch unreiferen groesseren politischen Lage nicht zu stark werden lassen wollten. Waehrend somit die Italiener nur Teilunternehmen durchfuehrten, waere bei straffer Kontrolle und Steuerung der Cetnikverbaende heute ein Heranziehen in weit groesserem Umfang moeglich. Djujitsch hat sich uns gegenueber bereiterklaert, seine Verbaende nach Saeuberung der Partisanengebiete im dalmatinischen Raum so einzusetzen, dass in Zusammenarbeit mit deutschen Dienststellen eine Sperrung der Versorgungskanaele Titos erfolgt. Auf Grund der hier bekannten Unterlagen erscheint dies vollkommen moeglich."}})</ref> [[File:Helmuth von Pannwitz and Chetniks.jpg|thumb|Njemački general [[Helmuth von Pannwitz]], zapovjednik [[15. SS kozački konjanički korpus|15. SS kozačkog korpusa]], u društvu četničkih oficirâ s teritorije NDH.]] U izvještaju Višeg SS i policijskog vođe u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ''[[Gruppenführer]]a'' [[Konstantina Kammerhofera]] za mjesec mart 1944. godine, iskazano je stanovito nezadovoljstvo učinkovitošću četnikâ u Bosni i Hercegovini u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Policijska oblast II ([[Sarajevo]]): [...] </br> Borbena vrijednost četnika stacioniranih u policijskoj oblasti Sarajevo nastavila je opadati; borbe u okolici [[Višegrad]]a i [[Trebinje|Trebinja]] pokazale su da se oni mogu uspješno oduprijeti [neprijatelju] samo uz njemačku podršku. U [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], četnici nisu pokazali nikakvu vlastitu inicijativu tijekom izvještajnog perioda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=228&rec=314&roll=1548 NARA, T314, Roll 1548, frame no. 000222.] <br /> ({{jez-njem|"Polizeigebiet II (Sarajevo): </br> Der Kampfwert der im Polizeigebiet Sarajevo stehenden Cetniks ist weiter gesunken, bei den Kämpfen im Raum von Visegrad und Trebinje hat sich gezeigt, daß sie sich nur mit deutscher Unterstützung erfolgreich zur Wehr setzen können. In Ostbosnien zeigten sich die Cetniks im Berichtsmonat ohne eigene Initiative."}})</ref>|Mjesečni izvještaj za mart 1944. godine Višeg SS i policijskog vođe u Hrvatskoj (6. IV 1944).}} Njemački nadležni organi su ukazivali svojim višim komandama i na vidljivu diskrepanciju u domaćem antikomunističkom taboru u kontekstu »borbe protiv bandi«. Tako se u izvještaju 264. pješadijske divizije od 10. aprila 1944. na jednoj strani tvrdi da „hrvatske vlasti očigledno poseduju vrlo malo poverenja u trajno postojanje vlastite vlade“,<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_43.htm Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji]</ref> dok se za četnike Dinarske divizije pod Đujićevom komandom navodi: {{izdvojeni citat|Nasuprot ovom, četnike treba ceniti kao jedini pouzdani faktor borbe protiv komunističkih bandi. Oni raspolažu, pored jednog boljeg rukovođenja i organizacije, i potrebnom inicijativom u borbi protiv bandi za sopstvena obaveštavanja i poduhvate i redovno javljaju upotrebljive rezultate izviđanja.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=494&rec=314&roll=562 NARA, T314, Roll 562, frames no. 000489—000490.] <br /> ({{jez-njem|"Die kroat. Behoerden besitzen anscheinend nur geringes Vertrauen in der dauernden Bestand der eigenen Regierung. </br> Im Gegensatz hierzu sind die Cetniks als einzig zuverlaessiger Faktor im Kampf gegen die kommunistischen Banden zu werten. Sie verfuegen neben einer besseren Fuehrung und Organisation ueber die im Bandenkampf notwendige Initiative zu eigenen Erkundungen und Unternehmen und melden regelmaessig brauchbare Aufklaerungsergebnisse."}})</ref>|Izveštaj 264. pešadijske divizije od 10. aprila 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa o vojno-političkoj situaciji u srednjoj Dalmaciji}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. [[V SS korpusu]] iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], o držanju vojvode Momčila Đujića je data veoma povoljna ocjena: {{izdvojeni citat|Đujić neupitni pristalica DM. Hrvatski državljanin, lojalno radi sa vlastitim trupama protiv komunista, nasilno mobiliše pravoslavce. Prema povjerljivom izvještaju, nedavno je više puta izrazio antibritanska osjećanja. Jačina: 7000. Jesu li Đujićeve jedinice na području V SS korpusa?<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1208&rec=314&roll=565 NARA, T314, Roll 565, frame no. 001203.] <br /> ({{jez-njem|"Djujic einwandfrei DM Anhänger. Kroat. Staatsangehöriger, arbeitet mit eigener Truppe gegen Kommunisten loyal zusammen, zwangsmobilisiert Pravoslaven. In letzter Zeit nach V—Meldungen wiederholt englandfeindlich geäussert. Stärke 7000. Sind Djujic—Verbände im Bereich V. SS—Korps?"}})</ref>}} U izvještaju od 10. maja 1944, oficiri 15. brdskog korpusa navode da Nijemci snabdijevaju ukupno 6.318 četnika u NDH („Hrvatska borbena zajednica“). Za skrb 4.421 četnika starala se [[264. pešadijska divizija (Nemačka)|264. divizija]], dok se o ostalih 1.897 brinula [[373. legionarska divizija|373. divizija]] Wehrmachta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=828&rec=314&roll=565 NAW, T-314, Roll 565, frame 000823: Zabilješka o broju četnika koje snabdijeva 15. brdski korpus (10. maj 1944.).]</ref> Nemački izveštaj iz jula 1944. godine, ocenjuje da četnici popa Đujića imaju oko 8.000 ljudi, od čega 7.000 naoružanih; dobro su organizovani, neprijateljski orijentisani prema Englezima i bez engleske pomoći. Nijemci zaključuju da im oni zamjenjuju jednu do dvije divizije u Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Jedinica Konrad [srednja Dalmacija]: Saradnja sa četnicima izvanredna. '''Oni zamenjuju jednu do dve divizije'''. Samo se oni bore — ustaše manje aktivne.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=790 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000781.] <br /> ({{jez-njem|"Zusammenarbeit der Truppe mit Cetniks hervorragend. Cetniks ersetzen 1 — 2 Divisionen. Nur sie kämpfen. Ustascha wenig aktiv."}})</ref>|Izveštaj kapetana Merrema, drugog obaveštajnog oficira Komande Jugoistoka (Armijske grupe F) o inspekcijskom putu po Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj u periodu 20. jun — 4. juli 1944.}} Kapetan Merrem, njemački oficir koji je sastavio ovaj izvještaj, imao je samo riječi hvale na račun četnikâ Dinarske divizije JVuO i vojvode Momčila Đujića: {{izdvojeni citat|[[373. legionarska divizija|373. pešadijska divizija]]: Saradnja sa četnicima vrlo dobra (1. lički korpus sa sedištem u [[Gračac]]u). Oni nemaju direktnu vezu sa Đujićem. Rukovođenje njima direktno od strane obaveštajnog odjeljenja divizije. Njihovim akcijama uvek prisustvuje nekoliko Nemaca koji kontrolišu isporuke municije i snabdevanja. [...] '''Oni su jedini stvarno korisni saborci''' [podvučeno u originalu — prim.]. Jedino od njih dolaze korisna obaveštenja o neprijatelju. [...] Jedan četnički komandant odaje utisak potpuno pouzdanog saborca, koji je i neprijateljski nastrojen prema Englezima. [...] Četnici su vrlo častoljubivi i drago im je kada Nemci primete njihove podvige. [...] Podoficir Bartl poznaje lično vojvodu Đujića. Đujić mu šalje čak i sopstvene naredbe u vezi s područjem [[Donji Lapac|Lapca]]. [Najbolja taktika protiv partizana sastoji se u upotrebi specijalnih jedinica] i kombinovanju četnika u jedinice snage jednog bataljona sa jednim nemačkim vodom sa radio stanicom i, po mogućstvu, teškim oružjem.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=195&broj=793 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Ic–Aussenstelle der 373. (kroat.) Div. – Uffz. Bartl. </br> Sehr gute Zusammenarbeit mit Cetniks. (1. Lika–Korps Sitz Gracac.) Kein unmittelbarer Einfluss Djuic. Direkte Führung durch Ic–Aussenstelle. Bei Cetnik–Einsatz nehmen meist einige deutsche Soldaten teil. Dadurch Kontrolle der Munitions– und Verpflegungslieferung gewährleistet. "Kroatische Kampfgemeinschaft" bezeichnet Bartl nur als Ausdruck im deutschen Schriftverkehr. Cetniks können diesen Begriff nicht und würden bei Bekanntgabe feindselige Haltung einnehmen. Cetniks sind die einzigen brauchbaren Mitkämpfer. Diese allein liefern auch brauchbare Feindmeldungen. </br> Kurze Rücksprache mit einem örtlichen Cetnik–Führer ergab den Eindruck eines absolut zuverlässigen, sogar englandfeindlichen Mitkämpfer. </br> Cetniks sind sehr ehrgeizig und sehen es gerne, wann ihre Taten von Deutschen beobachtet werden. Geschriebenes Wort (Flugblätter) gilt bei ihnen wenig. Das gesprochene Wort ist alles. Gute Flüsterpropaganda hat grossen Einfluss. </br> Von Invasion sprechen Cetniks kaum. </br> Uffz. Bartl kennt den Vojvoden Djuic persönlich. Djuic schickt ihm sogar die den Raum Lapac berührenden eigenen Befehle. </br> Auf die Frage, wie man nach seiner Ansicht der kommunistischen Banden Herr werden könne, antwortete Uffz. Bartl: "Durch andauerndes Jagen mit kleinen Jagdkommandos (Kleinkrieg nach Bandenart), durch Einsatz von Tarneinheiten und durch Zusammenfassen der Cetniks in Batl.–Stärke, dabei etwa 1 deutscher Zug mit Funk und möglichst mit schweren Waffen." </br> Uffz. Bartl macht einen sehr guten Eindruck, scheint sich aber doch sehr viel zuzutrauen, wenn er behauptet, er könne die gesamten Djuic–Cetniks dahin bringen, wo wir sie haben wollen, falls er an die entsprechende Stelle gesetzt werden wurde."}})</ref>}} Visoka ocjena za doprinos četničkih formacijâ s teritorije marionetske NDH ratnim naporima njemačkog okupatora data je 25. jula 1944. godine od strane nadležnih instanci iz [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]]: {{izdvojeni citat|Hrvatska: [...] Četnici su, s obzirom na vlastitu slabost, naši prirodni saveznici u borbi protiv komunizma. '''Samo se oni bore'''! “Hrvatska borbena zajednica” postoji samo na papiru.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=716&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000707.] </br> ({{jez-njem|"Cetniks unter Berücksichtigung eigener Schwäche im Kampf gegen Kommunisten unsere natürlichen Verbündeten. Sie allein kämpfen! "Kroatische Kampfgemeinschaft" steht nur auf dem Papier."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka od 25. jula 1944.}} U izvještaju od 11. avgusta 1944, nakon proputovanja koje je Vojni zapovjednik Jugoistoka poduzeo u zoni odgovornosti V SS brdskog korpusa na teritoriju NDH, o tamošnjim četnicima te suradnji s njima kazano je: {{izdvojeni citat|Dobro iskorištavanje četničkih komandanata. Zahtjev za premještaj [[369. legionarska divizija|369. pješadijske divizije]] zbog sve češćih incidenata između četnika, o čijoj suradnji divizija apsolutno ovisi, i hrvatskih pripadnika divizije. 369. pješadijska divizija se sastoji od otprilike 70% Hrvata. Zapovjednik divizije napominje da se najmanje 40% njih smatra nepouzdanim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&roll=192&broj=445 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000440.] <br /> ({{jez-njem|"Gute Ausnutzung der Cetnikführer. Antrag auf Herauslösung der 369.I.D. da sich Zwischenfälle zwischen Cetniks, auf deren Zusammenarbeit Division unbedingt angewiesen, und kroat.Div.Angehörigen mehren. (Siehe Ic–Bericht). 369.I.D. besteht aus ca. 70 % Kroaten. Div.Kdr. bemerkt, dass hiervon minderstens 40 % als unzuverlässig anzusehen sei."}})</ref>|Izvještaj o posjeti OBSO-a zoni odgovornosti 5. SS brdskog korpusa od 7. do 11. avgusta 1944. godine (11.8.44).}} Major Adolf von Ernsthausen je bio zapovjednikom 392. artiljerijske pukovnije iz sastava [[392. legionarska divizija|392. (hrvatske) pješačke divizije]], jedne od tri njemačko-hrvatske divizije (pored [[369. legionarska divizija|369. legionarske divizije]] i [[373. pješadijska divizija|373. pješadijske divizije]]). Kao veteran [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] sa iskustvom ratovanja na [[balkanskom bojištu]], major von Ernsthausen biva upućen [[1944]]. godine u okupiranu Jugoslaviju. Von Ernsthausen će [[1959]]. godine objaviti ratne memoare pod naslovom ''Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944'' (“Vukovi [[Lika|Like]]. Sa legionarima, ustašama, domobranima i četnicima protiv Titovih partizana. Doživljaji u Hrvatskoj 1944.”).<ref>[https://winkelried-verlag.de/buecher/landser-am-feind/744/die-woelfe-der-lika Winkelried Verlag: Adolf von Ernsthausen, Die Wölfe der Lika]</ref><ref>[https://www.booklooker.de/B%C3%BCcher/Adolf-von-Ernsthausen+Die-W%C3%B6lfe-der-Lika-Mit-Legion%C3%A4ren-Ustaschi-Domobranen-und-Tschetniks-gegen/id/A02Iwx5I01ZZ3 Ernsthausen, Adolf von — Die Wölfe der Lika. Mit Legionären, Ustaschi, Domobranen und Tschetniks gegen Titos Partisanen. Erlebnisse in Kroatien 1944 — Landser am Feind, Band 5 (www.booklooker.de)]</ref> O sveobuhvatnoj saradnji Dobroslava Jevđevića s okupacionim vlastima bio je general Mihailović, u više navrata, obaviješten i od strane Jovanke Krištof (pseudonim »Mira«), četničke obavještajke u [[Slovenija|Sloveniji]]. U veoma opširnom izvještaju od 29. juna 1944, Krištof o Jevđeviću (pseudonim »Aero«) daje nedvosmislenu ocjenu: „Aero je drugi [[Milan Nedić|Nedić]].“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_198.htm Izveštaj obaveštajnog organa od 29. juna 1944. Draži Mihailoviću o stanju četničkih organizacija u Sloveniji, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici i saradnji sa nemačkim okupatorima]</ref> Pored toga, Krištof karakteriše Jevđevića kao „vrlo kompromitovanu osobu“ (najprije zbog „jakog sudelovanja sa okupatorom“), te zaključuje da ovaj ne bi mogao organizovati četničku ilegalu. Iz izvještaja Krištof može se zaključiti kako su vojvoda Dobroslav Jevđević i kapetan [[Dušan Đaković]], komandant 4. brigade iz sastava Ličko-kordunaške oblasti JVuO, bili podređeni okupatoru i suštinski i u simboličkoj ravni: {{izdvojeni citat|Odred u Ab.[aciji, tj. [[Opatija|Opatiji]] — prim.] likvidiran. 19 ljudi otišlo u [[Postojna|Postojnu]], a 10 ih ide u Nem.[ačku] kom. na [[Rijeka|Reci]], gde će služiti kao [[Gestapo]]. Tu će biti sa njima i Aero i kap. Đak., pa čak i r. stanica. [...] Svi su ti odredi pod Nem. kom. i bez međusobne veze, razbacani po [[Istra|Istri]], da se pokaže celom narodu, kako su Srbi Nem. sluge. Plaćeni su — vojnici 360 L.[ira] mesečno, podnar. 450 naredn. 525 podpor. mislim 3.000 a kap. Đak. 5.800 L. [...] U Josipdol je poslao Aero 11 ljudi, navodno da osnuju tamo četničku komandu. Međutim ti su ljudi Nem. tajna policija, a od četnika iz šume, koji su im dolazili u vezi, da je to četn. komanda, napravili Nem. radni bataljon, koji vode Nem. Tu je oko 40 ljudi, ostali su prestali dolaziti kad su videli šta se sa ovima desilo. [...] Kud ćemo veće poniženje za našu vojsku nego da komanduje Nem. poručnik našem kapetanu, pa i vojvodi, samo sreća, da je taj vojv. surogat, inače propadosmo od bruke... Sve ove i slične akcije vodi kap. Đaković, naravno pod komandom Nem. poručnika. Odluke o njima donosi Aero u dogovoru sa Nem. Upravo je gnusno gledati, kako se obojica klanjaju pred Nem. potpor. i por., pa kaplarima. Đak. sve pozdravlja fašistički uzdignutom rukom, a Aero samo veće činove oficire, inače našim pozdravom. [...] U Lici saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi — tamo mora okupator popuštati, jer inače odoše ljudi u šumu, a vođe su potpuno Nem. sluge i nemaju kamo bežati. [...] '''U krvi im je šurovanje sa okupatorom, a nama prikazuju kako vode vele politiku i kolike žrtve za narod s tim pridonašaju — dok u stvari nisu ništa drugo nego ponizne Nem. sluge'''. [...] Potrebno je već jednom započeti sa ozbiljnim i poštenim radom, jer će nas katastrofa preteći. Saradnju sa okupatorom trebalo bi napraviti na čisto drugoj bazi i ne sme biti vidna. Bar ovde.}} Na drugoj strani, Jovanka Krištof izdvaja kao pozitivan primjer vojvodu Momčila Ðujića: „Ovi ljudi ovde vide jedini spas u vojv. Đujiću, jer ga smatraju poštenim i iskrenim borcem za našu stvar. Isto ima org. dobro sprovedenu. Pljačkati i krasti ne dozvoljava o čemu su se uverili iz njegove prop. gde su imena poubijanih ljudi zbog nediscipline i raznih prekršaja. To ljudima imponira — pošten rad i samo to žele, a i zaslužuju, jer ih nepoštenje tuče već 3 1/2 god. I pored svega toga, ostali su verni našoj ideji. Isto saradnja sa okupatorom je na čisto drugoj bazi i ne vodi se trgovina sa ljudima, kao ovde. Ovo vodstvo se jako boji Đujića i gaji mržnju prema njemu zato hoće ljudima dokazati, da Đujić nema ništa odnosno samo par sto vojnika bez oružja koji kao čudo gledaju mitraljez. A isto, da su pod Nem. kao ovi ovde.“ U pokušaju da prebaci teret odgovornosti za sopstvenu kolaboraciju s okupatorom na komandanta Dinarske divizije JVuO, vojvoda Jevđević piše Mihailoviću 8. avgusta 1944. godine: „Garantujem i imam stotine dokaza da trupe Đujića u velikom delu stoje u tešnjoj vezi od mene, ali to niko ne vidi. Vi bi se začudili, kad bi vam sve ispričao kakve mi izveštaje pokazuju Nemci o svojim vezama sa našim jedinicama, naročito kod [[Uroš Drenović|Drenovića]] i ostalih, prebacujući mi da ih mi sabotiramo i podmuklo rušimo.“<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kut. 156, reg. br. 51/1—1.</ref> I u izvještaju od 10. avgusta 1944, Jovanka Krištof je upozorila Mihailovića na činjenicu da se [[Lika|lički]] četnici pod komandom vojvode Jevđevića nalaze u [[Istra|Istri]] u službi okupatora, kao i da su pred [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija|nacistima]] (»broj 11«) dužni salutirati [[Rimski pozdrav|fašističkim pozdravom]]: {{izdvojeni citat|Kolben [potpukovnik [[Karl Novak]] — prim.] se povratio 3 ov. meseca. Zgrozio se nad ovim radom. Nije mogao svega verovati kad su mu referisali oficiri i vojnici, dok nije neke stvari i na vlastite oči video. Mislim, da je dosta ako Vam kažem da stalno uzdiše i govori pri svakoj prilici: »Jadni Čiča, kako ga upropastiše, zar [[Vermaht]] i [[Gestapo]], da predstavlja Čičinu vojsku.« Prebleđuje slušajući i gledajući ovo. 3. mu referiraše četnici da su dobili naređenje da moraju svi nacistički pozdravljati. A jučer se sam uverio da ima oficira, koji profaniraju našu uniformu, te u njoj putuju iz [[Postojna|Postojne]] u Trst i daju povoda komun. za prop. Isti oficir Korać je tako i u Ab.[aciju] došao samo da je još imao natpis na rukavu i kapi »Lika« što po naređenju moraju svi u Postojni nositi. Ja sam ga napala zbog toga, a isto tako i Jovanovog brata, te su jučer svi na putu skinuli te sramotne natpise. [...] Čujem da Jovan sad ostaje kod Vas. Neka Vam ispriča kako su part.[izani] u okolici Post.[ojne] natiskali plakate o četn. banditima sa natpisom »Lika« na rukavu i kapi, koji su pljačkali selo sa br. 11 i odveli x ljudi i t.d. [...] Nadam se da će sad sigurno uspeti četnicima, da se odele od br. 11. Samo mnogi su od njih mišljenja da su ovim radom upropas[ti]li i ovde i Liku.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_21.htm Izveštaj Jovanke Krištof od 10. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o stanju ličkih četnika u Istri, njihovoj saradnji sa Nemcima i ponašanju Dobrosava Jevđevića u vezi sa problemom vraćanja četnika u Liku]</ref>}} === Borbe pod nemačkom komandom u Srbiji (1944) === {{main|Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|Topličko-jablanička operacija}} [[File:Nemci predaju minobacač četnicima.jpg|thumb|Nemci predaju minobacač četnicima u Srbiji 1944.]] {{Quote box | citat = „D.M.-bande dosada nisu nikad napale okupacione trupe.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1115&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001111: Izvještaj o bandama u okolini katarakti Dunava (bez datuma, približno mart 1944).] <br /> ({{jez-njem|"Bisher haben die D.M.Banden die Besatzungstruppen noch nie angegriffen."}})</ref> | izvor = Nemački izvještaj o četnicima u okolini katarakti Dunava od marta 1944. | width = 40% | align = right}} {{Quote box | citat = „Titove bande imaju se napasti i uništiti, odn. zarobiti. Pristalice D.M.-a (četnici) ne smatrati neprijateljima.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1264&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 001260: Naredba 923. Landeschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ (29. Juli 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"Angetroffene Titobanden sind anzugreifen und zu vernichten bzw. gefangen zu nehmen. DM—Anhänger (Cetniks) sind nicht als Feind anzusehen."}})</ref> | izvor = Naredba 923. Landesschuetzen-bataljonu za akciju „Dunav“ od 29. jula 1944. | width = 40% | align = right}} Kad je sredinom marta 1944. operativna grupa sastavljena od [[Druga proleterska divizija NOVJ|Druge]] i [[Peta krajiška divizija NOVJ|Pete divizije]] NOVJ iz [[Sandžak]]a [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|prodrla u zapadnu Srbiju]], nesuglasice između četnika i Nijemaca u Srbiji potisnute su u drugi plan. Trupe sastavljene od jedinica [[Vermaht]]a i [[Vafen-SS|SS]], korpusâ JVUO, bugarskog okupacionog korpusa, [[Srpska državna straža|SDS]], [[Srpski Doborvoljački Korpus|SDK]] i [[Ruski Zaštitni Korpus|Ruskog zaštitnog korpusa]] pod objedinjenom nemačkom komandom generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] funkcionisale su kao jedinstvena operativna grupa u [[Operacija Kamerjeger|operaciji »Kammerjäger«]]. Kod nadležne je četničke komande majora [[Neško Nedić|Neška Nedića]] bio akreditovan nemački kapetan Vajel kao oficir za vezu. Zajedničke operacije trajale su nešto duže od dva meseca.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj Vojnoupravnog komandanta jugoistoka od 13. maja 1944.]</ref> Kao znak otopljavanja odnosa na liniji četnici–okupator, nakon unilateralnog raskidanja (sa njemačke strane) [[Ugovori o saradnji četnika i Wehrmachta|sporazuma potpisanih]] u zimu 1943/1944. godine te organiziranja [[Operacija Treibjagd|operacije »Hajka«]] protiv [[Nikola Kalabić|Kalabićevih]] četnika, u drugoj polovini marta 1944. upriličen je sastanak komandanta Drugog ravnogorskog korpusa kapetana [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]] sa oficirom [[Schutzstaffel|SS]]-a Biermannom, inače njemačkim zapovjednikom [[Čačak|Čačka]]. Tom prilikom je kapetan Raković garantovao „da ne postoje ni najmanje namere da se planira opšti ustanak ili da se sprovedu sabotažne akcije“ protiv Nijemaca, odnosno da će „na teritoriji Srbije“ iznova nastupiti primirje. U Mihailovićevo ime, četnički komandant je iskazao spremnost „za borbu protiv komunista i izvan Srbije, uz isporuke municije“, a nije čak odbacio ni mogućnost angažovanja „na drugim evropskim frontovima“.<ref>[https://web.archive.org/web/20221206140940/https://znaci.org/00001/4_14_3_269.htm Izveštaj Feldkomandanture u Čačku od 25. marta 1944. komandantu Jugoistoka o pregovorima sa komandantom 2. ravnogorskog korpusa]</ref> U izvještaju Komandi Jugoistoka, [[obersturmführer]] Biermann navodi da Draža Mihailović od njemačke strane očekuje diskretnost u održavanju kontakata, naročito stoga što bi srpske kvislinške vlasti u JVuO mogle vidjeti konkurenciju: {{izdvojeni citat|Kapetan Raković mi je kazao lično, takoreći u povjerenju kao prijatelju, da sve što mi je do sada rekao i sve što sam ja zapisao, on rekao po nalogu Draže Mihailovića, s kojim je imao svakodnevnu radio-vezu i od koga je dobivao stalna uputstva o predmetu prethodnih razgovora. Pritom me uvjerava da će sa strane Mihailovića, naravno, sve biti demantirano, ukoliko se o sadržaju razgovorâ ponovno dozna u [[Beograd|beogradskim]] krugovima ([[Milan Nedić|Nedić]], [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]). Sasvim je prirodno da ovi krugovi pokušavaju svim sredstvima osujetiti sporazum između njemačke okupacijske vlasti i Draže Mihailovića, jer trenutno su oni legalni predstavnici srpskog naroda te bi možda mogli strahovati za svoje pozicije. Pregovore između DM–pokreta i njemačkih vlasti ovi bi krugovi odmah iskoristili u propagandne svrhe i predstavili ih kao kraj ili slabost DM–pokreta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=281&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000268—000269.] <br /> ({{jez-njem|"Hauptmann Rakovic sagte mit persönlich, sozusagen vetraulich zu einem Freund, dass alles, was er mir bisher gesagt und ich aufgeschrieben habe, von ihm im Auftrage von DM gesagt worden sei, mit dem er tägliche Funkverbindung habe und von dem er laufend Anweisungen für den Stoff der bisherigen Besprechungen erhalten habe. Er versichert mir gleichzeitig dass selbverstandlich von DM–Seite alles abgestritten werde, falls wieder der Inhalt der Besprechungen in Belgrader Kreisen (Nedic, Ljotic) bekannt werde. Es sei zu natürlich, dass diese Kreise mit allen Mitteln eine Verständigung zwischen der deutschen Besatzungsmacht und DM zu hintertreiben versuchen, denn sie seien ja gegenwärtig die legalen Vertreter des serbischen Volkes und müssten evtl. um ihren Posten fürchten. Verhandlungen der DM–Bewegung mit deutschen Behörden würden sofort von diesen Kreisen propagandistisch aufgeschlachtet und als Ende bezw. Schwäche der DM–Bewegung hingestellt."}})</ref>|Njemački izvještaj od 25. marta 1944. o pregovorima šefa [[Sicherheitsdienst]]a u Čačku obersturmführera Biermanna sa kapetanom [[Predrag Raković|Predragom Rakovićem]], komandantom 2. ravnogorskog korpusa JVuO}} Kapetan Predrag Raković, jedan od glavnih četničkih komandanata zaduženih za održavanje [[Saradnja četnika sa Nedićevom vladom|veze s Milanom Nedićem]] i Nijemcima, ponovo se sastaje sa Biermannom u Čačku 26. aprila.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=331&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000314.]</ref> Raković je tada naveo da mu je general Mihailović povukao punomoć za obavljanje poslovâ s Nijemcima i da zbog toga na ovom sastanku ne sudjeluje kao njegov predstavnik. Očigledno da je Draža Mihailović bio sasvim upoznat sa ovim kontaktima i davao je za njih odobrenja, dok je Raković održavao kontakte i obavljao poslove s Nijemcima, iako su mu ovlaštenja bila povučena.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Ubrzo je uslijedilo potčinjavanje Rakovićevog Drugog ravnogorskog korpusa JVuO (kao i Javorskog korpusa pod komandom majora [[Radomir Cvetić|Radomira Cvetića]]) njemačkim trupama u jugozapadnoj Srbiji, što se može zaključiti iz jednog izvještaja Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka s početka aprila 1944: {{izdvojeni citat|Cvetićevi četnici osiguravaju lijevi bok grupe Jug i izviđaju u pravcu [[Golija|Golije]] od Drinića ka sjeveru. Zadatak Rakovićeve grupe nepromijenjen.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=413 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000408—000409.] </br> ({{jez-njem|"Die Cvetic–Cetniks sind zum Schutz der linken Flanke der Angriffsgruppe Süd und zur Aufklärung über das Golija–Gebirge über Dramici nach Norden vorzuführen. Auftrag für Rakovic–Cetniks bleibt unverändert."}})</ref>|Izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka svim potčinjenim jedinicama za 3. april 1944. godine}} U dnevnom izvještaju iz Komande Jugoistoka za 18. april 1944, predviđa se koji će sektor zauzeti jedinice pod Rakovićevom komandom u vrijeme izvođenja operacije »Kammerjäger«, kojom prilikom je okupator s uspjehom osujetio [[Drugi prodor NOVJ u Srbiju|drugi prodor NOVJ u Srbiju]]: {{izdvojeni citat|Rakovićeva grupa dobila zadatak da postavi osiguranja prema jugu na sjevernoj obali Studenice.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=514&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000510.] <br/> ({{jez-njem|"Unternehmen Kamerjägger. II. Eigene Lage: </br> F/ Cetnik–Gruppe Rakovic erhielt Auftrag zur Abschirmung nach S gegen Feind auf dem nördl. Studenica–Ufer."}})</ref>|Dnevni izvještaj opunomoćenog komandanta Jugoistoka tokom operacije Kammerjäger, 18. april 1944.}} Iz jednog razgovora na visokom nivou (prisutni: general [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka i [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova), održanom 11. aprila 1944. godine, može se nazrijeti koliko su okupacioni dužnosnici bili zadovoljni saradnjom sa četnicima i ostalim [[Kolaboracija|kolaboracionističkim]] snagama na [[Balkan]]u: {{izdvojeni citat|Neubacherovo mišljenje o vrijednosti srpskih formacijâ: [[Srpska državna straža|SDS]] loša, Hipo (pomoćna policija) isto, [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]] dobar, četnici veoma različito. U Crnoj Gori se dobro tuku [[Crnogorski dobrovoljački korpus|dobrovoljci pod njemačkim vođstvom]]. Kosovski Albanci se bore s nama. Evzoni u Grčkoj nijesu za odbranu obale, ali su korisni u unutrašnjosti zemlje i sigurno neće pucati na nas.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=462&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000458.] <br/> ({{jez-njem|"Auffassung Neubacher über den Wert der serbischen Verbände: SSW schlecht, Hipo desgleichen, SFK gut, Cetniks sehr unterschiedlich. In Montenegro schlügen sich die Freiwilligen unter deutscher Führung gut. Die Kosovoalbaner kämpfen mit uns. Evzonen in Griechenland sind nichts für Küstenverteidigung, brauchbar wohl aber im Innern des Landes, werden bestimmt nicht auf uns schiessen."}})</ref>|Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)}} U izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera (u odjeljku naslovljenom „Stanje kod neprijatelja“), sačinjenom 22. aprila iste godine, ambivalento držanje jedinicâ JVuO prema okupatorskim vlastima smatra se glavnom karakteristikom četničkog pokreta u Srbiji: {{izdvojeni citat|Srbija: <br /> Pokret DM je podijeljen unutar sebe. Dok se neki aktivno bore na strani njemačkog Wehrmachta protiv komunista — a da nijesu odustali od temeljnih rezervi prema svakom okupatoru — manje bande DM u centralnoj i istočnoj Srbiji spremne su činiti štetu. Izvještaji koji se stalno pojavljuju o pregovorima Draže Mihailovića i Tita nijesu potvrđeni i takođe se doimaju nevjerovatnim.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&roll=256&broj=556 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000552.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist in sich aufgespalten. Während ein Teil aktiv an der Seite der deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten kampft – ohne dadurch die grundsätzlichen gegen jeden Okkupator vorhandenen Vorbehalte aufgegeben zu haben – treiben kleinere DM–Banden in Mittel–und Ostserbien nach wir vor ihr Unwesen. Immer wieder auftauchende Meldungen über Verhandlungen zwischen DM und Tito bestätigen sich nicht und erscheinen auch unglaubwürdig."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka o stanju u periodu od 16. marta do 15. aprila 1944. godine}} 12. aprila 1944. godine, pukovnik [[Jevrem Simić]] izdaje jednom četničkom nižem oficiru objavu o kretanju na terenu brigade kojom komanduje, kako bi ovaj mogao što efikasnije uništavati jatake i simpatizere [[Narodnooslobodilački pokret|NOP]]-a: {{izdvojeni citat|OBJAVA Za G. Milića Majstorovića p.poručnika, komandanta II bataljona III leteće kosmajske brigade, koja mu se izdaje s tim da može slobodno da se kreće sam ili sa svojom vojskom po terenu koji je ugovoren sa našim saveznicima Nemcima i Bugarima i da u ime Kralja Petra II Karađorđevića oduzima svu rekviziciju i kolje sve partizanske jatake i simpatizere zbog čega će dobiti čin majora.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_115.htm Objava komandanta četničke oblasti u Srbiji od 12. aprila 1944. komandantu 2. bataljona 3. kosmajske brigade za nesmetano kretanje od okupatora i klanje simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta]</ref>}} 1. maja 1944. godine, u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka, koji potpisuje načelnik štaba general [[Kurt Geitner]], navodi se cifra od nekoliko hiljada pripadnika JVuO koji pomažu okupatoru u zaustavljanju ofenzive NOVJ: {{izdvojeni citat|Srbija — Stanje u sopstvenim redovima: </br> Borbena grupa Weyel: 500. SS padobranski lovački bataljon, sa otprilike 1.000 četnika, odbacio je neprijatelja kod [[Seča Reka|Seče Reke]] (6 km zap. od [[Kosjerić]]a) i sa manjom borbenom grupom vrši napad na neprijatelja kod Varde. Izbrojano 10 mrtvih neprijatelja; vjerovatni veći gubici. [...] </br> Četnici su raspoređeni duž linije [[Požega]]—Kosjerić—[[Ražana]]—[[Povlen]], sa ukupnom jačinom od približno 5.000 ljudi. Pojedine grupe su poslale oficire za vezu. Draža Mihailović, koji je preuzeo jedinstveno zapovjedništvo, namjerava uspostaviti radio-vezu s njemačkom komandom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=673&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000669—000670.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. Eigene Lage. </br> B. Kampfgruppe Weyel. Fg.Abt. 696 bis Kostojevici an Straße 4 OSO Rogacica durchgestossen. SS–Fallschirmjäger–Btl. hat mit etwa 1000 Cetniks Feind bei Sjecareka [sic!] (6 W Kosjerici) geworfen und steht mit einer schwächeren Kampfgruppe im Angriff gegen Feind bei Varda. 10 gezählte Feindtote, weitere Feindverluste wahrscheinlich. </br> F. Cetniks stehen im allg. Linie Pozega–Kosjerici–Razana–Povlen in Gesamtstärke ca. 5000 Mann. Einzelen Gruppen haben V.Offz. abgestellt. DM., der Gesamtführung übernommen hat, will Funkverbindung zu deutschem Kommando herstellen."}})</ref>}} U monografiji “Četnici u Drugom svjetskom ratu 1941—1945” [[Jozo Tomašević]] zaključuje: „Ne mogu ipak dati nikakvu potvrdu toj slutnji da je Mihailović održavao direktnu radio-vezu s Nijemcima, a uzimajući u obzir njegov način ponašanja u cijelom ratu, malo je vjerojatno da jest.“<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> Međutim, Hermann Neubacher svjedoči u memoarima kako je, makar tokom nekoliko dana u zimu [[1945]], održavao izravnu radio-vezu s Mihailovićevim štabom.<ref>Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN — Službeni list SCG, Beograd, 2005, str. 161—162.</ref> U ratnom dnevniku Vojnog zapovjednika Jugoistoka od 2. maja 1944, sa pohvalom se ističe kooperacija onih snagâ JVuO u zapadnoj Srbiji koje sačinjavaju taktički sklop pod komandom majora [[Ericha Weyela]]: {{izdvojeni citat|Borbena grupa Weyel: SS padobranski lovački bataljon, zajedno sa četnicima, razbio [[Peta krajiška divizija|Petu diviziju]] kod Varde. Veliki neprijateljski gubici. Četnici su postrijeljali sve zarobljenike. Brojke će biti objavljene naknadno.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=501&broj=677&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000673.] <br /> ({{jez-njem|"Kampfgruppe Weyel. SS–Fallschirmjägger–Btl. hat mit Cetniks bei Varda Tross[?] der 5.Div. zerschlagen. Hohe blutige Feindverluste. Cetniks haben sämtl. Gefangene erschossen. Zahlen werden nachgemeldet."}})</ref>}} U izvodu iz ratnog dnevnika generala Hansa-Gustava Felbera za 3. maj 1944. godine, navodi se da je načelnik štaba Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka general Kurt Geitner išao u posjetu njemačkim trupama na ratištu u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]]: {{izdvojeni citat|(3.5.44) 6,00: Putovanje do Parišta [svakako je riječ o [[Donje Vardište|Vardištu]] — prim.] zbog razgovora sa majorom Weyelom i nekim četničkim vođama o formiranju zajedničkog štaba za borbu protiv komunista. Povratak za Beograd 3. maja u 15 časova.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=807&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000803.] <br /> ({{jez-njem|"3.5.44 6.oo Uhr Fahrt nach Pariste zur Besprechung mit Major Weyel und einigen Cetnik–Führern über Bildung eines gemeinsamen Stabes zur Bekämpfung der Kommunisten. Rückkehr nach Belgrad am 3.5., nachmittags 15.oo Uhr."}})</ref>|Ratni dnevnik Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka, 3. maj 1944. godine}} Kolike je razmjere poprimila kolaboracija četnikâ Draže Mihailovića sa njemačkim Wehrmachtom i srpskim kvislinškim jedinicama u proljeće 1944. godine, postaje očigledno i iz navodâ u izvještaju Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja, u kom su snage JVuO ubrojane u vlastite formacije: {{izdvojeni citat| I. Sopstvene snage A) Grupa “Holman” 696. bat. feldžand. krenuo je jutros sa četnicima u napad duž puta Nova Varoš — Ljubiš. 11/4. p. “Brand.” na maršu Sjenica — Maskova. Komandno mesto grupe “Holman” — Nova Varoš. I I/4. p. “Brand.” na maršu Užice — Ivanjica — Maskova. B) Grupa “Vajel” Napad Severne četničke grupe na jakog neprijatelja jugoistočno od Rožanstva nije uspeo uprkos visokih gubitaka i na strani četnika i na strani neprijatelja, pa će jutros biti ponovljen sa I/“Brand.”. Podređeni 1. bataljon 63. puka u obezbeđenju na visovima između Čajetine i Rožanstva. C) 24. bug. div. I I /64. nije uspeo u noći 11/12. 5. da kod Mokre Gore spreči neprijateljske zaštitnice da izmaknu ka jugu. Danas je sa 1/1. srp. puka i 1.000 četnika počelo čišćenje prostora Semegnjevo — Čajetina. 8. bataljon teških mitraljeza na maršu Požega — Arilje. 11/63. biće naknadno privučen. D) Grupa “Tatalović” Srpski dobrovoljački korpus uključio se kod Ljubovije u borbe na hrvatskoj obali Drine i prihvatio četnike koji su se povlačili. Kod Rogačice 4 prebeglice.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_57.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 13. maja 1944. Vrhovnoj komandi Vermahta o borbama sa 2. i 5. NOU divizijom na komunikaciji Užice — Višegrad]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000732—000733.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien. II. Eigene Lage. </br> A) Gruppe Hollmann. Fg.Abt.696 heute morgen mit Cetniks zum Angriff entlang Str. Nova Varos–Ljubis angetreten. II./4.Brdbg. auf Marsch Sjenica–Maskovo. Gefechtsstand Gruppe Hollmann Nova Varos. III./4.Brdbg. auf Marsch Uzice–Ivanjica–Maskovo. </br> B) Gruppe Weyel. Angriff nördl. Cetnik–Gruppe gegen starken Feind SO Rozanstvo drang bei hohen Cetnik–u. Feindverlusten nicht durch und wird seit heute morgen mit I./Brdbg. wiederholt. Unterstelltes I./63 sichert auf Höhen zwischen Cajetina u. Rozanstvo. </br> C) 24.bulg.Div. III./64 konnte in der Nacht 11./12.5. bei Mokra Gora Ausweichen feindl. Nachhuten nach S nicht verhindern und tritt heute mit I./Serb.Rgt.1 u. 1000 Cetniks zur Säuberung des Raumes Semegnjevo–Cajetina an. 8.sMG.Btl. auf Marsch Pozega–Arilje. II./63 wird nachgezogen. </br> D) Gruppe Tatalovic. Bei Ljubovija griff SFK in Kämpfe auf kroat.Drina–Ufer ein u. nahm ausweichende Cetniks auf. Bei Rogacica 4 Überläufer."}})</ref>}} U istom izvještaju je prenijeta i sljedeća informacija: {{izdvojeni citat|Prema pouzdanom izvoru, četnički komandant [[Dragoslav Račić|Račić]], koji je učestvovao u borbi protiv Grupe “[[Milutin Morača|Morača]]” u [[Valjevo|valjevskom]] kraju, zatražio je da se vrati u svoje dotadašnje operacijsko područje, jer ne želi više da se „prlja“ saradnjom sa okupatorom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=736&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000732.] <br /> ({{jez-njem|"Nach s.Qu. hat Cetnikführer Racic, der im Kampf gegen Gruppe Moraca im Raume Valjevo beteiligt war, die Rückkehr in sein bisheriges Einsatzgebiet beantragt, da er sich durch Zusammenarbeit mit der Okkupator nicht länger "beschmutzen" wolle."}})</ref>}} Istog dana, u izvještaju koji je poslao Glavnom komandantu Jugoistoka feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|von Weichsu]], general Felber zapaža kako formiranje ''Borbene grupe Weyel'' označava novu etapu u četničko-njemačkim odnosima s ciljem saradnje u borbi protiv NOVJ, koja u tom obimu nije bila izvodiva u prethodnom periodu: {{izdvojeni citat|Utisak o upotrebljivosti pojedinih potčinjenih narodâ i jedinicâ: [...] Četnici uvjeravaju da će se uzdržati od bilo kakvog neprijateljstva prema njemačkim trupama i da će učestvovati u borbi protiv komunista do konačne pobjede. U operacijama četničke jedinice predvodi [[Neško Nedić]], a s njemačke strane major Weyel. Razgovori na bojnom polju pokazuju da su četničke vođe poput Kalabića i Rakovića spremne sarađivati sa Nijemcima. Kod ljudstva preovlađuje prijateljski pristup, uz samo nekoliko neprijateljskih lica. Naoružanje im je skromno; manjak mitraljeza. Situacija sa zalihama municije, kao i dosad, nejasna.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=727&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000723—000724.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Eindruck über die Brauchbarkeit der einzelnen unterstellten Nationen und Verbände: </br> f) Cetniks versichern jede Feindseligkeit mit deutschen Truppen auszugeben und sich am Kampf gegen die Kommunisten bis zum Endsieg zu beteiligen. Leitung der Cetnik–Verbände durch Nesko Neditsch, deutscherseits durch Major Weyel. Besprechungen auf dem Gefechtsfeld zeigen, daß die Führer der Cetniks wie Kalabic und Rakovic gewillt sind, mit den Deutschen zusammenzuarbeiten. Unter den Leuten vielfach freundliches Entgegenkommen, nur zum Teil feindselige Gesichter. Ausrüstung mit Waffen mäßig, wenig Maschinenwaffen. Über Munitionslage nach wie vor Unklarheit."}})</ref>|Raport generala [[Hans Felber|Hansa Felbera]] feldmaršalu [[Maximilian von Weichs|Maximilianu von Weichsu]] od 13. maja 1944. godine}} Draža Mihailović je imenovao [[Milorad Mitić|Milorada Mitića]] za oficira za vezu između svojih jedinica i njemačke komande, kako bi saradnja četničkih komandanata sa okupatorom dobila organizovaniju formu. General Mihailović je preko kapetana Mitića dostavljao svoje zahtjeve njemačkoj komandi koja je snabdijevala municijom i hranom njegove jedinice, angažovane u borbi protiv NOVJ. Mitić je o situaciji na frontovima, o svome radu i o količini pomoći primljenoj od okupatora gotovo svakodnevno izvještavao generala Mihailovića. U depeši od 28. marta 1944, između ostalog, kapetan Mitić piše: {{izdvojeni citat|O nekoj akciji Bugara ili Br. 11 (šifra koja označava Njemce — nap.) protivu crvenih dublje na terenu nema ni govora. Doručak i večera su uvek u garnizonu. Ako se hoće uništenje komunista, onda to moramo mi da uradimo. Možemo da računamo na pomoć uzduž komunikacija, na municiju i avijaciju, mada ona ne može mnogo da pomogne. Ali moraju biti hitno bačene masovne snage i lično da vodite operacije, naravno kao 'siva eminencija', inače [[Peko Dapčević|Peko]] ode u Toplicu i dalje... Moral kod naših ljudi u reonima gde su prošli komunisti je mnogo opao. Sve veća sumnja u snagu naših i Br. 11 i sve veći respekt prema crvenima... Pred svim ovim mi ne možemo da zatvorimo oči. Ovoga puta opasnost je stvarno velika, skoro ogromna...<ref>AVII, arhivski fond Draže Mihailovića, S—X—57/2.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_62.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje KORPUSI DRAŽE MIHAILOVIĆA POLAŽU ISPIT PRED OKUPATOROM U SRBIJI]</ref>}} 18. aprila 1944. godine, glavni inspektor Vrhovne komande JVuO pukovnik Jevrem Simić izvještava generala Mihailovića da se kapetan [[Zvonimir Vučković]], komandant Prvog ravnogorskog korpusa, nalazi pod izravnom komandom njemačkih oficira: {{izdvojeni citat|Zvonkov odred pod komandom poručnika Nenadića zajedno sa Nemcima je u Negbini.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_120.htm Pismo delegata Vrhovne komande od 18. aprila 1944. Draži Mihailoviću o saradnji četnika sa nemačkim i bugarskim trupama u borbama protiv NOVJ u jugozapadnom delu Srbije]</ref>}} U telegramu od 20. IV 1944. pukovnik Simić piše generalu Mihailoviću: {{izdvojeni citat|Vučković sa 130 odabranih četnika stavio se pod komandu nemačkog poručnika Kerpera i nalazi se južno od Jasenova na Beloj Glavi.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Četnička arhiva, kutija 277, registarski broj 4/1—56.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 99—100.</ref>}} Istog dana kada je došlo do formiranja ''Borbene grupe Weyel'' (28. april 1944), u dnevnom izvještaju Vojnoupravnog zapovjednika Jugoistoka zapisano je: {{izdvojeni citat|Srbija — I. Stanje kod neprijatelja: </br> A) Divizijska grupa “Morača” nalazi se sa istočnom kolonom u oblasti južno od Kosjerića u borbi sa vlastitim snagama i četnicima, koji su, navodno, bili lično vođeni od strane DM-a.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000628.] <br /> ({{jez-njem|"Tagesmeldung von 28.4.1944. </br> Serbien. </br> I. Feindlage. </br> A) Div.Gruppe Moraca steht mit O–Kollone im Raum S Kosjerici im Kampf mit eigenen Kräften u. Cetniks, die von DM angeblich persönlich geführt werden."}})</ref>}} U telegramu poslatom 5. maja 1944. godine generalu Mihailoviću, kapetan [[Neško Nedić]] piše o uspostavljanju fronta prema snagama NOVJ u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], odnosno da je stvoren jedinstveni borbeni sklop koji sačinjavaju četnici, [[Srpski dobrovoljački korpus|srpski dobrovoljci]] i njemačke okupacione trupe: {{izdvojeni citat|Snage potčinjene meni prešle su trenutno u odbranu na liniji Bačevci—Kosjerić i to: valjevski korpus sa delom Nemaca drži levo obalu Graca u visini Lipa—Ravan. Juče su na ovom odseku odbijeni svi napadi komunista. Ajdačić sa delom Nemaca zatvara položaj Bukovi—Ražana. Na prostoru Ražana—Kosjerić ima jedan bataljon Nemaca. Brigada Negovanova kao rezerva drži Divčibare. Rakovićev korpus u Kosjeriću sa ofanzivnom ulogom. Moja težnja je da sa naslonom na Nemce, stvorim čvrstu odbranu linije Bačevci—Kosjerić, dok se snage ne prikupe i ne stvore preduslovi za uništavajući udar, a tada uništi prva, druga a potom peta divizija. U ovom cilju front ostaje prema drugoj diviziji danas u odbrani dok na ovu diviziju sa zapada napadaju jedan bataljon Nemaca i tri bataljona ljotićevaca a mi je dočekujemo. Prema petoj diviziji preduzima se napad danas sa angažovanjem.<ref>AVII, Ča, kut. 276, reg. br. 2/1—11.</ref><ref>''Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944.'' — Dokumenti (priredio Jovan Marjanović), Arhivski pregled, Beograd, 1976, str. 100.</ref>}} U prvoj polovini maja 1944. godine, Vrhovna komanda JVuO je javljala o zajedničkim borbama četnikâ i Nijemaca širom okupirane Jugoslavije: „Naši i nemački delovi zatvorili put [[Užice]] — [[Kokin Brod]]. Isto tako zatvorena i [[Lim (rijeka)|Limska dolina]]. Od strane Nemaca i naših 2. maja počela ofanziva od [[Podgorica|Podgorice]]. Komunisti u oblasti [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]]. Nemci u [[Šavnik]]u, [[Žabljak]]u i [[Brodarevo|Brodarevu]]. U [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] šesnaesta, sedamnaesta i tridesetšesta komunistička divizija pri uništenju od dve nemačke divizije.“ General Mihailović je naređivao i majoru Dragiši Rakiću (pseudonim »Gis-Gis«), komandantu Vojvodine JVuO, da pokuša dobiti municiju od okupatora, koristeći se pritom i srpskim kvislinškim strukturama, budući da je [[Banat]] formalno bio dijelom [[Vojna uprava u Srbiji|Nedićeve Srbije]]: „Postarajte se za nabavku municije kako ste predvideli. Iskoristite raspoloženje Nemaca u Banatu za jačanje naše organizacije. Isto tako iskoristite i Nacionalnu službu rada.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> 11. maja 1944, general Mihailović (pseudonim »Hans«) piše da je naredio »Viktoru« (major [[Mladen Mladenović]], komandant Čegarskog korpusa JVuO), »Hermanu« (potpukovnik [[Radoslav Đurić]], komandant Južne Srbije JVuO), »Orelu« (potpukovnik [[Dragutin Keserović]], komandant Rasinsko-topličkog korpusa JVuO) i »Minču« (major [[Branivoj Petrović]], komandant Deligradskog korpusa JVuO) da „iskoriste akciju“ okupatora protiv snaga NOVJ u [[Južna Srbija|južnoj Srbiji]], kao i da „na pogodan način“ nabave naoružanje i municiju: {{izdvojeni citat|Po podacima od Viktora, Hermana i Georgija [potpukovnik Milutin Radojević, delegat VK JVuO za područje Jablanice i Toplice — prim.] jedna nemačka divizija jačine oko 15.000 nalazi se u [[Kuršumlija|Kuršumliji]], [[Prokuplje|Prokuplju]], [[Žitorađa|Žitorađi]], [[Pukovac|Pukovcu]] i [[Leskovac|Leskovcu]]. Ima 70 tenkova. Pripremaju se za akciju protiv komunista. [[Gestapo]]vci iz [[Niš]]a traže Viktora i nude oružje i municiju i da ne diraju naše. Keserović 8 i 9 napadao na komuniste u okolini [[Ribarska Banja|Ribarske Banje]] sa [[Jastrebac|Jastrepca]] i od sela Zdravinja. Crveni dobili pojačanje i Orel se povukao na polazni položaj [[Zdravinje]] — [[Veliki Šiljegovac]]. Orel se sprema za ponovni napad. Naredio sam: Viktoru: Da Knjaževački korpus uputi Orelu za akciju na Jastrepcu i Moravskom srezu, ako ga već nije uputio. Sa ostalim snagama da zatvori prelaze na [[Morava|Moravi]] od Niša do Leskovca. Da iskoristi na pogodan način ponudu oružja i municije, jer sada moramo tući komuniste i treba iskoristiti nemačku akciju. 2. — Hermanu: Treba iskoristiti akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice. Da prikupi svoje snage u Jablanici i da dejstvuje najpogodnijim pravcem protivu komunista imajući u vidu akciju Nemaca. Na pogodan način da dođe do municije. 3. — Orelu: Da iskoristi akciju Nemaca za rasčišćavanje Toplice i Jablanice i da mu se stavlja pod komandu Knjaževački i Deligradski korpus. Na pogodan način da dođe do municije. 4. — Minču: Da odmah pomogne Orela u akciji na Jastrepcu i Moravskom srezu kako je već naređeno i da je pod komandom Orela.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref>}} 12. maja 1944, Draža Mihailović obavještava potpukovnika [[Zaharije Ostojić|Zaharija Ostojića]] (pseudonim »Sto-Sto«) sljedeće: „2 i 5 divizija su sada u srezu Zlatiborskom. Napadi se vrše sa svih strana.“<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_3_165.htm Izvod iz knjige poslatih depeša štaba Draže Mihailovića u vremenu od 1. do 24. maja 1944. godine]</ref> Napad su vršile njemačke i bugarske trupe, zajedno sa ljotićevcima i četnicima. U depešama<ref>Arhiv VII, Ča, k. 276, reg. br. 2/1—28.</ref> koje je komandant Cersko-majevičke grupe korpusa major [[Dragoslav Račić]] poslao Mihailoviću prethodnog dana o saradnji četnika i Njemaca, između ostalog, stoji: {{izdvojeni citat|Saznajem da su [[Užice]] pune Jankovićevih [Milutin — prim.] četnika i da [[Predrag Raković|Raković]], [[Neško Nedić|Neško]], Ajdačić, Janković i Mitić drže neke konferencije sa Nemcima. Ako boga znate sprečavajte ovo... Ako dalje budem vodio borbu protiv komunista zajedno sa Nemcima, ja ću duboko zaglaviti... Zbog ovoga molim da mi odobrite da se vratim na moj teren i povedem samo štabnu akciju u [[Istočna Bosna|Istočnoj Bosni]] i [[Srem]]u. Neko od nas mora ostati čist.}} U proljeće 1944. godine, prilikom njemačke kontraofanzive protiv partizana u jugozapadnoj Srbiji u kojoj su učestvovale i značajne četničke snage, zabilježena je i fotografija komandanta 1. ravnogorskog korpusa JVuO sa njemačkim oficirom, vjerovatno iz Wehrmachtove divizije [[Brandenburger|''Brandenburg'']].<ref name="yuhistorija.com"/> [[Datoteka:Zvonimir_Vuckovic_i_Nemci.jpg|minijatura|Kapetan [[Zvonimir Vučković]] (desno), komandant 1. ravnogorskog korpusa JVuO, pozira sa njemačkim oficirom tokom [[Prodor NOVJ u Srbiju proleća 1944.|partizanskog prodora u Srbiju]] (april/maj 1944. godine)]] General [[Hans Felber]], vojni zapovjednik Jugoistoka, 16. maja 1944. godine podvlači svojim potčinjenim: „'''Pokret DM bio je i ostaje neprijateljski.'''”<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=758&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000754.] <br /> ({{jez-njem|"Die DM–Bewegung ist und bleibt Feind."}})</ref> Felber podsjeća kako četnička saradnja u borbi protiv »crvenih« proističe samo iz činjenice da su komunisti njihov neprijatelj br. 1, ali neprijatelj br. 2 i dalje ostaje okupaciona sila. General Felber stoga preporučuje da se »borba protiv partizanskih bandi« oprezno nastavi voditi skupa s jedinicama generala Mihailovića: {{izdvojeni citat|Četničke grupe koje se nalaze u borbi protiv komunista, ne treba nikako ometati niti ih napadati, već ih podupirati u borbi. Saradnja s četnicima u borbi protiv komunista, uz najštedljiviju isporuku municije i pod nadzorom okupacione sile, može biti samo lokalna i radi akutne borbe protiv partizanskih bandi. U tom slučaju potrebno je isporučivati i sanitetski materijal i negovati ranjenike. Za svaku isporuku potrebno je odobrenje Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka. Preporučujemo da se u svim prilikama obraća nesmanjena pažnja pokretu DM i njegovim postupcima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=759&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000755.] <br /> ({{jez-njem|"Cetnikgruppen, die sich im Kampf mit Ko. befinden, sind dagegen nicht zu hindern und nicht anzugreifen, sondern in ihrem Kampf zu fördern. Ein Zusammengehen mit Cetniks im Kampf gegen die Ko. unter sparsamter Lieferung von Munition unter Aufsicht der Besatzungsmacht darf nur örtlich und nur zum Zwecke des akuten Kampfes gegen die Partisanenbanden erfolgen. In diesem Falle ist auch Lieferung von Sanitätsmaterial und Pflege der Verwundeten erforderlich. Munitionslieferung bedarf in jedem Falle der Zustimmung des Mil.Befh. Südost. Ungeschwächte Aufmerksamkeit gegenüber der DM–Bewegung und deren Maßnahmen ist nach wie vor überall geboten."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_3_272.htm Informacije Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 16. maja 1944. potčinjenim komandama i štabovima o držanju prema četnicima]</ref>}} U zapisniku generala Felbera s kraja maja 1944, apostofira se korištenje Mihailovićevih četnika i Ljotićevih dobrovoljaca za odbranu jugozapadne granice okupirane Srbije od partizanskog prodora: {{izdvojeni citat|Predviđeno je da se veći dio četnikâ Draže Mihailovića pošalje kući, da se najpouzdaniji koriste kao izviđači na granici, i da se dobrovoljci (SDK), poslije apsolutno neophodnog odmora i osvježenja, kasnije iskoriste kao graničari.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=817&rec=501&roll=255 NARA, T501, Roll 255, frame no. 000813.] <br /> ({{jez-njem|"Es ist beabsichtigt, von den DM–Cetniks einen größeren Teil nach Hause zu schicken, die Zuverlässigsten als Aufklärer an der Grenze zu verwenden, und später das SFK nach einer unbedingt notwendigen Ruhepause und Auffrischung als Grenzschutz einzusetzen."}})</ref>|Zapisnik o putovanju za Niš i Sofiju 25-28.05.1944.}} General [[Edmund Glaise von Horstenau]], vršio je od 15. juna do 25. juna 1944. dužnost komandanta Jugoistoka, zamjenjujući generala Hansa Felbera, koji se po službenom zadatku nalazio u Njemačkoj. Opisujući u svom ratnom dnevniku stanje u Srbiji, tj. odnose između njemačkih i bugarskih okupacionih trupa, s jedne, kao i četnika i kvislinga, s druge strane, Horstenau navodi sljedeće: {{izdvojeni citat|'''Nemci gotovo da nemaju svojih trupa u Srbiji'''. Postoji samo nekoliko policijskih jedinica. Najveći deo Srbije nalazi se pod kontrolom bugarskog okupacionog korpusa. Bugarskih vojnika nema samo u severozapadnom delu Srbije i Banata. No, bugarske trupe u Srbiji jesu najlošije bugarske jedinice. Tek što sam na kratko vreme preuzeo Vrhovnu komandu u Beogradu, dve bugarske čete, zajedno sa svojim oficirima, prebegle su partizanima kod Leskovca. Jedine trupe na koje je čovek mogao da se osloni u borbi protiv partizana bili su srpski dobrovoljci, a donekle i ruski. Upotrebljivi za borbu protiv partizana bili su i ljudi Draže Mihailovića. Vezu sa njim za mene je održavao jedan nemački major [Erich Weyel], nosilac odlikovanja „viteškog krsta“.<ref>Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića: Memoari kontroverznog generala, Nolit, Beograd, 2007, str. 508.</ref>}} U vrijeme izvođenja [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Trumpf«]], u kojoj se [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pridružila njemačkim trupama u borbi protiv partizana, došlo je 14. jula 1944. u [[Kruševac|Kruševcu]] do sastanka vojnoupravnog komandanta Jugoistoka generala Hansa-Gustava Felbera sa kapetanom [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]], načelnikom štaba ove četničke formacije. Tom prilikom, Nedić je istaknuo da su „četnici u Englesku izgubili svako poverenje, pošto su ih Englezi izdali“, ponudivši svoje usluge u „borbi protiv komunizma“. General Felber je ocijenio da je riječ „o potpuno ozbiljnoj ponudi četnika koju treba prihvatiti“, s čim se složio i major Erich Weyel, oficir za vezu kod kapetana Nedića: {{izdvojeni citat|Neško Nedić je sada načelnik štaba četničke grupe koja se sa nama bori u akciji »Trumpf« i čija se jačina može proceniti na oko 10.000 ljudi. [...] Pošto su oni sami u borbi protiv komunizma i suviše slabi, uvideli su da moraju tražiti oslonac u nemačke oružane snage, ''kojima će se bezuslovno potčiniti sa puno poverenja''. Oni su spremni da se bore protiv komunizma svuda tamo gde bih ih ja postavio. Na drugoj strani, Nedić je molio ponovnu pomoć u vidu ''isporuke municije i naoružanja, a naročito teškog naoružanja''. Četnici su spremni da daju svaku garanciju da će se isporučeno naoružanje i municija upotrebiti samo protiv komunizma. [...] Neško Nedić je još jednom molio za poverenje ne samo ovdašnjih nemačkih komandi nego i čitavog nemačkog naroda, kao i za priznanje srpskog naroda kao najvećeg neprijatelja komunizma na Balkanu. ''Kao dokaz svog unutarnjeg raspoloženja ponudio je da se lično dalje bori na [[Istočni front|istočnom frontu]] posle čišćenja Srbije od komunizma'' i siguran je da bi to, slično njemu, učinio i jedan veliki broj četnika.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_93.htm Izveštaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od 15. jula 1944. Komandi Grupe armija »F« o razgovoru vođenom 14. jula 1944. u Kruševcu, sa četničkim komandantom Neškom Nedićem u vezi zajedničkih dejstava protiv jedinica NOV i POJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=734&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frames no. 000725—000726.] <br /> ({{jez-njem|"Nesko Nedić ist z.Zt. Chef des Stabes der beim Unternehmen "Trumpf" mit uns kämpfenden Cetnikgruppe, deren Stärke auf etwa 10 000 Mann zu schätzen ist. </br> Da sie im Kampf gegen den Kommunismus alleine zu schwach seien, sähen sie ein, dass sie Anlehnung an die deutsche Wehrmacht suchen müssten, der sie sich voller Vertrauen bedingungslos unterstellten. Sie seien bereit, gegen den Kommunismus zu kämpfen überall da, wo ich sie hinstellen würde. Auf der anderen Seite erbat Nedić erneut Unterstützung durch Lieferung von Munition und Waffen, insbesondere schweren Waffen. Die Cetniks seien bereit, jegliche Garantie zu bieten, dass das Gelieferte nur gegen den Kommunismus verwendet würde. </br> Nesko Nedić bat nochmals um Vertrauen nicht nur der hiesigen deutschen Stellen, sondern des ganzen deutschen Volkes und um Anerkennung des serbischen Volkes als stärksten Feind des Kommunismus auf dem Balkan. Als Beweis seiner inneren Haltung bot er sich an, nach Säuberung Serbiens vom Kommunismus für seine Person an der Ostfront weiterzukämpfen, und er sei sicher, dass auch eine grosse Anzahl Cetniks es ihm gleich tun würde."}})</ref>|Izvještaj vojnoupravnog komandanta Jugoistoka Komandi Grupe armija »F« od 15. jula 1944. godine}} Major Weyel je još od kraja aprila 1944. godine tijesno surađivao s kapetanom Neškom Nedićem (general Kurt von Geitner je 28. IV zabilježio da je formirana „nova Borbena grupa major[a] Vajel[a]“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=632&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frames no. 000628—000629.] <br /> ({{jez-njem|"Neue Kampfgruppe Major Weyel."}})</ref>) u koordiniranju njemačko-četničkih operacija protiv partizana.<ref>[https://znaci.org/00001/40_63.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje NEFORMALNA KOLABORACIJA U SRBIJI]</ref> U izvodu iz ratnog dnevnika Armijske grupe »F« za 18. jul 1944.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=978&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000837.] <br /> ({{jez-njem|"Gen.Major v.Geitner unterrichtet Oberst i.G. Selmayr über neue Lage in Serbien: Am 17.7. eröffneten rote Kräfte südl. Korsumlja [sic!] (S–Serbien) Angriff gegen Cetnikverband. unter Major Weyel. Cetnik zum Ausweichen in NW–Richtung gezwungen. Zielsetzung der Kommunisten wahrscheinlich lokale Verschiebung einer Division, da für Offensive Richtung Ibartal, vorherige Versammlung stärkerer Kräfte notwendig gewesen wäre. Abwehr nur durch Cetnik, nach Ibartal ein weiteres Russenbtl. als Sicherheitskoeffizient unter Schwächung der neu aufgebauten Drinaverteidigung verschoben."}})</ref> navedeno je da je ovo savezništvo, makar taktičko, još uvijek na snazi: {{izdvojeni citat|''General fon Gajtner obaveštava generalštabnog pukovnika Zelmajera o novoj situaciji u Srbiji'': </br> Dana 17. 7. crvene snage otpočele su napad južno od Kuršumlije (južni deo Srbije) na četničke jedinice pod komandom majora Vajela. Četnici su bili prinuđeni da se povuku u pravcu severozapada. Cilj komunista je verovatno lokalno pomeranje jedne divizije, pošto bi za ofanzivu u pravcu Ibarske doline bilo potrebno prethodno prikupljanje jačih snaga. Odbrana počiva samo na četnicima, a upućen je još jedan bataljon Rusa kao koeficijent sigurnosti, uz slabljenje organizovane odbrane na Drini.}} U dnevnom izvještaju Komande Jugoistoka za 26. jul 1944. godine, četničkim se jedinicama odaje priznanje za krupne usluge koje su u vrijeme [[Topličko-jablanička operacija|operacije »Kehraus«]] učinili okupatoru defanzivnim dejstvima pri zadržavanju glavnine snagâ NOVJ: {{izdvojeni citat|''Srbija: Operacija »Kehraus«'' [Čistka]: </br> Očigledno da je glavnina neprijateljskih snaga snažno potučena i kao takva povukla se preko srpsko-albanske demarkacione linije. Dodir sa neprijateljem održava se samo sa zaštitnicama. Operacija je time završena, naknadno čišćenje se produžava borbenim grupama koje učestvuju. Mada se u toku operacije nije uspelo u razbijanju glavnine neprijateljskih snaga, ipak je pošlo za rukom, naročito masovnom upotrebom četnika, da se osujeti namera neprijatelja da prodre u pravcu Ibra. U prostoru Sokobanje, pod pritiskom naših i četničkih snaga, delovi bandi prešli su, pod borbom sa jedinicama iz pripravnosti za zaštitu železnice, prugu Zaječar — Knjaževac u pravcu bugarske granice, dok je glavnina, uz velike gubitke u borbama sa četnicima, prodrla u prostor Aleksinca. Od 23. 7. četničke grupe su prodrle preko Save u Srem i tamo se od tog vremena nalaze u borbi sa komunistima. U ostalim delovima Srbije lokalna delatnost bandi, dok se u Banatu vrše neprekidne sabotaže u žetvi.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=204&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289457—6289458.] <br /> ({{jez-njem|"SERBIEN: ”KEHRAUS” MASSE FD–KRAEFTE ANSCHEIN. STARK ANGESCHLAGEN, UEBER SERB–ALB. DEMARKATIONSLINIE AUSGEWICHEN. FD–BERUEHRUNG NUR NOCH MIT NACHHUTEN. UNTERNEHMEN DAMIT ABGESCHLOSSEN, NACHSAEUBERUNG DURCH BETEILIGTE KGRN. FORTGESETZT. WENN ES IM VERLAUF DES UNTERNEHMENS NICHT GELANG MASSE FD–KRAEFTE ZU SCHLAGEN, SO IST ES DOCH, INSBESOND. DURCH MASSENEINSATZ DER CETNIKS GELUNGEN, FD–ABSICHT, IN RICHTUNG IBAR VORZUSTOSSEN, ZU VEREITELN. UNTER DRUCK EIG. UND CETNIK KRAEFTE BANDEN RAUM SOKOBANJA MIT TLN. UNTER KAMPF MIT ALARMEINHEITEN BAHNLINIE ZAJEZAR KNJAZEVAC RICHTUNG BULGAR GRENZE UEBERSCHRITTEN, MIT MASSE UNTER VERLUSTREICHEN KAEMPFEN MIT CETNIKS BIS IN RAUM ALEKSINAC VORGEDRUNGEN. SEIT 23.7. CETNIKS–GRUPPEN UEBER SAVE NACH SYRMIEN VORGEDRUNGEN UND DORT SEITDEM IM KAMPF MIT KOMM. IM UEBRIGEN SERBIEN OERTL. BANDENTAETIGKEIT, BANAT ANHALTENDE ERNSTSABOTAGE.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (26. VII 1944)}} Nakon dva dana, poslat je iz Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Wehrmachta sljedeći dopis: {{izdvojeni citat|Srbija: </br> Završni izvještaj [o operaciji] „Kehraus“: Uz približno 70 sopstvenih poginulih iz svih borbenih grupa koje su učestvovale (uključujući četnike), 363 poginula neprijatelja, 464 zarobljenika i dezertera.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000242.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: </br> Abschlussmeldung "Kehraus": Bei etwa 70 eig. Toten aller beteiligten Kgrn. (einschl. Cetniks) 363. gez. Fd.–Tote, 464 Gefangene und Überläufer.}})</ref>|Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga (28. VII 1944)}} 27. jula 1944, centrali u Berlinu javljali su iz komande Grupe armija »F«: „Srbija: Glavnina snažno potučenih neprijateljskih snaga u operaciji »Keraus«, koja se povukla ka jugu, ponovo je, posle neuspelog pokušaja da se povuče u oblast Albanije, napadnuta od strane Borbene grupe »Dizener« i četnika u prostoru jugoistočno od [[Medveđa|Medveđe]]. Gubici neprijatelja u akciji »Keraus« na dan 24. i 25. 7.: 29 mrtvih, 302 zarobljena, 8 mitraljeza, 2 minobacača i preko 200 pušaka.“<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=210&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289463.] <br /> ({{jez-njem|3.) SERBIEN </br> MASSE DER BEI ”KEHRAUS” STARK ANGESCHLAGENEN UND NACH S AUSGEWICHENEN FD.– KRAEFTE NACH MISSLUNGEN VERSUCH IN ALBAN. GEBIET AUSZUWEICHEN, IM RAUM SO MEDVEDJA DURCH. KGR. DIESENER UND CETNIKS ERNEUT ANGEGRIFFEN. FEINDVERLUSTE "KEHRAUS" AM 24. U. 25.7.: 29 GEZ. TOTE, 302 GEFANGENE, 8 M. G., 2 GR. W. UEBER 200 GEWEHR.}})</ref> Sjutradan, sumirani su rezultati ove operacije: „U Srbiji operacija »Keraus« je postigla potpuni uspeh; neprijatelj je bio prinuđen da izmakne u pravcu juga. Pošlo nam je za rukom da prodorom u pravcu Ibarske doline osujetimo njegovu nameru.“<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref> Dnevni izvještaj Komande Jugoistoka za 30. jul 1944, takođe upućen Vrhovnoj komandi njemačkog Wehrmachta, bilježi da jedinice JVuO nastavljaju davati doprinos naporima okupatora u slamanju ofanzive koju je NOVJ poduzela u južnoj Srbiji: {{izdvojeni citat|Prilikom nastavljanja čišćenja u operaciji »Keraus«, dijelovi neprijateljskih snaga istočno od [[Lebane|Lebana]] prodrli su u pravcu sjevera. Glavnina je napadnuta u prostoru Lebana od strane Borbene grupe »Dizener« i četnikâ. 5. policijski puk (bez III bataljona) stupio je u akciju sa istoka. Borbene grupe 27. bugarske divizije (5 bataljona) ponovo će stupiti u akciju 31. 7. u cilju naknadnog čišćenja iz doline Toplice u pravcu juga. Neprijateljski gubici — 27. 29. jul: Od strane Borbene grupe »Dizener« i četničke grupe »Vajel« neprijatelju nanijeti gubici od 117 mrtvih (izbrojani), 604 zarobljenih; zaplijenjeno 9 mitraljeza, 5 automobila, 5 minobacača, 560 pušaka, 6 radio-uređaja, velike količine municije i [vojne] opreme svake vrste.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=221&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frames no. 6289474—6289475.] <br /> ({{jez-njem|"3.) SERBIEN: </br> BEI NACHSAEUBERUNG ”KEHRAUS” TLE. FD–KRAEFTE O LEBANE NACH N VORGEDRUNGEN. MASSE RAUM S LEBANE DURCH KGR. DIESENER UND CETNIKS ANGEGRIFFEN. POL. RGT. 5 OHNE ROEM 3. ) VN O ANGESETZT. </br> KGR. 27. BULG. DIV. (5 BTLNE) ANTRITT 31. 7. ERNEUT ZUR NACHSAEUBERUNG AUS TOPLICA – TAL NACH S. FEINDVERLUSTE 27.</br> 29.7.: BEI KGR. DIESENER UND CETNIK–GRUP[P]E WEYEL: 117 GEZ. TOTE, 604 GEFANGENE, 9 MG, 5 M PI, 5 GR W., 560 GEWEHRE, 6 FUNKGERAETE, GROSZE [sic!] MENGEN MUN. UND GERAET ALLER ART.}})</ref>}} Komanda Jugoistoka obavještava 11. avgusta 1944. da se Rasinsko-toplička grupa korpusa JVuO, pod komandom potpukovnika Dragutina Keserovića, i zvanično stavila pod komandu njemačkog Wehrmachta tokom [[Topličko-jablanička operacija 1944|Topličko-jablaničke operacije]]: {{izdvojeni citat|Situacija kod Borbene grupe Diesener mirna. Četnička grupa Keserovića se dobrovoljno stavila pod komandu Borbene grupe Diesener. Ponovni napad protiv neprijateljskih snaga južno od Lebana počinje 13. VIII.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=288&rec=78&roll=332 NARA, T78, Roll 332, frame no. 6289541: Dnevni izvještaj komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 10. augusta 1944 (11. august 1944.).] <br /> ({{jez-njem|"C ) LAGE BEI KGR. DIESENER RUHIG. </br> CETNIK–GRUPPE KESEROVIC FREIW. UNTER BEFEHL KGR. DIESENER GETRETEN. </br> ERNEUTER ANGRIFF GEGEN FD– KRAEFTE S LEBANE LAEUFT AM 13.8. AN."}})</ref>|Izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi Vermahta za 10. avgust 1944. godine}} Neposredna četničko-nemačka operativna saradnja ponovila se i prilikom nemačkih operacija [[Operacija "Trumpf"|"Trumpf"]] i [[Operacija "Halali"|"Hallali"]] u jablaničko-topličkoj oblasti protiv [[21. srpska divizija NOVJ|21]]. [[22. srpska divizija NOVJ|22]]. [[24. srpska divizija NOVJ|24]]. i [[25. srpska divizija NOVJ|25]]. divizije NOVJ tokom jula i avgusta 1944. {{izdvojeni citat|Ministar [[Nojbaher]] konstatuje da je premijer [[Milan Nedić|Nedić]] — ukazujući na neudovoljene zahteve za oružjem ponovno izrazio nameru da demisionira — verno služio nemačkim interesima. Slično je i s Mihailovićem, koji se do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru. To isto Važi i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »Dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_231.htm Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=980&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000974—000978.] <br /> ({{jez-njem|"Hierzu stellt Minister Neubacher fest, dass Ministerpräsident Nedic – der unter Hinweis auf die unerfüllten Waffenwünsche erneut Rücktrittsabsichten geäussert habe – in gutem Glauben zur deutschen Sache handelte. Ähnlich verhält es sich bei DM, der sich bis heute bemüht habe, keine feindselige Haltung dem Okkupator gegenüber einzunehmen. Das gleiche gilt für die anderen führenden Serben, die sich unter dem Motto: "Gebt uns Waffen – dann gehören wir zu Euch!" loyal verhalten hätten."}})</ref>|Nemački obaveštajni izveštaj od 30. avgusta 1944.}} === Desant na Drvar (1944) === {{main|Desant na Drvar}} Za [[Desant na Drvar]] (operacija »Rösselsprung«), preduzet maja i juna 1944, komanda [[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druge oklopne armije]] je angažirala oko 16.000 njemačkih vojnika i tri hiljade [[Momčilo Đujić|Đujićevih]] četnika.<ref name="Pop izdaje">[https://www.znaci.org/00001/15.pdf Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.]</ref> Četnici su bili dragoceni kao nemački informatori, pa su upravo oni doneli Nemcima tačan podatak o lokaciji Titovog štaba: {{izdvojeni citat|Prema četničkim podacima, Tito se nalazi u drvarskoj pećini, prema drugim izvorima u Oštrelju sjeverno od Drvara.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=459&rec=314&roll=564 NARA, T314, Roll 564, frame no. 000455.] </br> ({{jez-njem|"IIc: Tito nach Cetnikmeldg. in Höhle Drvarska Pecina bei Drvar, nach anderer Meldg. in Ostrelj N Drvar."}})</ref>|Dnevni izvještaj obavještajnog odjeljenja [[15. brdski armijski korpus (Nemačka)|15. brdskog korpusa]] za 10. mart 1944.}} U izvještaju 2. oklopnoj armiji iz [[15. brdski armijski korpus (Wehrmacht)|XV brdskog armijskog korpusa]], poslatom 19. maja 1944. godine, navedeno je da će četničke jedinice biti u potpunosti podređene njemačkom Wehrmachtu u ovoj operaciji: {{izdvojeni citat|''Telegram K-di 2. okl. armije'' Tiče se: »Reselšprunga« [...] 7) Ojačani 105. SS-izv. bat. sa potčinjenim 369. izv. bat. napada X-dana, nastupajući od Livna duž Livanjskog polja preko Bosanskog Grahova na Drvar, sprečava neprijateljske proboje prema jugoistoku i razbija neprijateljski komandni aparat. U Bosanskom Grahovu naši četnici, u Drvaru naši padobranci.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_63.htm Izveštaj Komande 15. brdskog armijskog korpusa od 19. maja 1944. Komandi 2. oklopne armije o izvršenim pripremama i zadacima potčinjenih jedinica za operaciju »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=724&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frames no. 000715—000716.] </br> ({{jez-njem|"Fernschreiben An PzAOK 2 </br> Betr. Rösselsprung </br> 7.) Verstärkte SS–AA 105 mit unterstellter AA 369 stösst am X–Tag antretend von Livno entlang Livanskopolje über Bosn.Grahovo auf Drvar vor, verhindet feindl. Ausbruch nach Südosten und zerschlägt feindl. Führungsapparat. In Bosn.Grahovo eigene Cetniks, in Drvar eigene Fallschirmjäger."}})</ref>}} Komanda Druge oklopne armije je uzvratila XV brdskom armijskom korpusu dopisom od 21. maja 1944. iz kojeg se zaključuje da se četnici nalaze pod komandom majora Ernsta Benescha iz divizije [[Brandenburger]], kao i da se za njih počeo koristiti službeni naziv »[[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom|Hrvatska borbena zajednica]]«: {{izdvojeni citat|1) Crveni komandni centar u Drvaru (po svoj prilici Vrhovni štab Tito, u Drvaru, na staroj stočnoj pijaci, Američka vojna misija Trninić Breg, u Prnjavoru Engleska vojna misija, preostala Ruska misija neotkrivena). Treba računati sa mesnim obezbeđenjem, pre svega na visovima severoistočno, istočno i zapadno od Drvara, u datom slučaju i na protivvazdušnu odbranu. Dalji podaci o neprijatelju postepeno se saopštavaju komandantu 500. padobranskog lov. bat. od strane Ic K-de 2 okl. armije i majora Beneša. 2) Operacija »Reselšprung« treba da ukloni crveni komandni centar oko Drvara. Komandovanje »Reselšprung«: XV brd. AK, istaknuto komandno mesto Bihać. Za operaciju »Reselšprung« nastupaju X-dana (spuštanje padobranskog lov. bat.) na Drvar: [...] d) Ojačana Borbena grupa 1. puka »Brandenburg« (bez 1. bat.) sa potčinjenom Hrvat. borbenom zajednicom, od Knina na Bosansko Grahovo, odatle u više borbenih grupa protiv linije Prekaja (14 km ji. od Drvara) — Drvar. Zadatak: Doček bandi i štabova koji se povlače prema jugu. Grupe nose maskirno odelo. 3) 500. SS-padobranski lov. bat., komandant šturmbanfirer Ribka, sa potčinjenom SS-padob. nast[avnom] četom (očekuje se konačno odobrenje [[Heinrich Himmler|rajhsfirera SS]]), 40 ljudi odreda »Beneš« i 6 ljudi kontraobaveštajne službe spuštaju se X-dana, u trenutku što je moguće ranije, u crveni komandni centar Drvar i uklanjaju munjevitim napadom naročito Vrhovni štab Tito, kao i ostale crvene komandne štabove i savezničke, odnosno ruske vojne misije.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_66.htm Naređenje Komande 2. oklopne armije od 21. maja 1944. Komandi 15. brdskog armijskog korpusa za dejstva u operaciji »Reselšprung«]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=698&rec=314&roll=563 NARA, T314, Roll 563, frame no. 000690.] </br> ({{jez-njem|"1.) Rotes Führungszentrum in DRVAR (voraussichtlich Hauptstab TITO DRVAR am alten Viehmarkt, amerik.Mil.Missionen TRNIC BREG, in PRNJAVOR engl.Mil.Mission, Verbleib russ.Mission nicht geklärt). Mit örtlichen Sicherungen, vor allem auch auf den Höhen NO, O und W DRVAR, gegebenenfalls auch mit Flak, ist zu rechnen. Weitere Feindfeststellungen werden an Kdr. Fallschirmjäg.Btl.500 durch Pz.AOK.2 I c und Major BENESCH laufend übermittelt. </br> 2.) Das rote Führungszentrum um DRVAR soll durch das Unternehmen "RÖSSELSPRUNG" ausgeschaltet werden. </br> Führung "RÖSSELSPRUNG": XV.Geb.AK., vorgeschobener Gefechtsstand BIHAC. </br> Zu "RÖSSELSPRUNG" treten am x–Tag (Absprungtag des Fallschirmjäg–Btl.) auf DRVAR an: </br> d) Kampfgruppe verst. 1.Rgt.Brandenburg (ohne I.Btl.) mit unterstellten kroat. Kampfgemeinschaften von KNIN auf BOS.GRAHOVO, von dort in mehreren Kampfgruppen gegen Linie PREKAJA (14 SO DRVAR) – DRVAR. Auftrag: Auffangen von nach Süd ausweichenden Banden und Stäben. Gruppe trägt Tarnbekleidung. </br> 3.) SS–Fallschirmjäg.Btl.500, Führer Sturmbannführer RYBKA mit unterstellter SS–Fallsch.Ausb.Komp. (endgültige Genehmigung Reichsführer SS steht noch aus), 40 Mann Abt. BENESCH und 6 Mann Abwehr landet am X–Tag zum frühest möglichen Zeitpunkt in roten Führungszentrum DRVAR und schaltet in blitzatrigem Zugriff insbesondere den Hauptstab TITO sowie weitere rote Führungsstäbe und allierte bzw. russ.Mil.Missionen aus."}})</ref>}} Nemci su nakon operacije ocenili da četnici izviđačke zadatke izvršavaju besprijekorno, vođstvo im je dobro, ljudstvo naviklo na fizičke napore. Nemci zaključuju da su im četnici "neophodni su pri osiguranju komunikacija, posebno zbog pomanjkanja vlastitih trupa".<ref>NAW, T-314, Roll 566, 000048-9: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 15. brdskog korpusa o rezultatima formiranja „Hrvatskih borbenih grupa“ (30. juni 1944).</ref> === Mihailovićeva ponuda Nemcima (1944) === {{Poseban članak|Ponuda Draže Mihailovića Adolfu Hitleru}} [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan von Wrede i četnički komandanti kapetan [[Nikola Kalabić]], major [[Dragoslav Račić]] i kapetan [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[https://www.znaci.org/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Tokom jula i avgusta [[1944]]. intenzivirani su kontakti između predstavnika nemačke komande Jugoistoka [[Herman Nojbaher|Nojbahera]], predsednika vlade [[Milan Nedić|Nedića]] i predstavnika Mihailovića.<ref>[http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B8%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BE_%D1%80%D0%B0%D0%B7%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D1%83_%D1%81_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_14.7.1944. Nemački izveštaj o razgovoru s četnicima od 14.7.1944]</ref> Njemačka strana je nakon sastanka između predstavnika Obavještajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka i trojice visokih oficira JVuO, Mihailovićevih izaslanika ([[Dragoslav Račić]], [[Neško Nedić]] i [[Nikola Kalabić]]), održanom u Topoli 11. avgusta 1944, na osnovu ponude JVuO zaključila da se „političko zauzimanje stava Draže Mihailovića i njegovog pokreta potpuno izmenilo. Oni su spremni da u potpunosti sa nama sarađuju“. Mihailovićevi izaslanici su stavili do znanja da je za JVuO najvažnije objedinjavanje domaćih antikomunističkih snaga, opšta mobilizacija i „stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji“. Pošto je za ostvarenje tog cilja bila neophodna njemačka dozvola i naoružanje, JVuO je bila spremna da se obaveže na lojalnost i vjernost okupatoru.<ref name="yuhistorija.com"/> Rittmeister Fürst von Wrede citira riječi četničkih oficira sa sastanka: {{izdvojeni citat|»Srbi, koje vi niste poznavali, ipak se bore za vas. Mi se obavezujemo našom časnom oficirskom rečju da ćemo biti verni. Pokret Draže Mihailovića je spreman da dâ sve garancije koje Nemci budu zahtevali. '''Naše smrtno neprijateljstvo protiv komunizma je najbolja garancija naše vernosti'''. Nas ne interesuje budućnost, svejedno kako će se rat završiti, mi smo odlučili, ako tako mora biti, da viteški propadamo.«<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_227.htm Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 11. avgusta 1944. o razgovorima sa predstavnicima Draže Mihailovića o uslovima za sastanak Draže Mihailovića sa Nojbaherom]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frame no. 000502.] <br /> ({{jez-njem|"Die Serben, die Ihr nicht bekannt habt, aber kämpfen für Euch. Wir verpflichten uns mit unserem Offz.Ehrenwort, dass wir treu sein werden. Die DM—Bewegung ist bereit, sämtliche von den Deutschen verlangten Garantien zu geben. Unser Todfeindschaft gegen den Kommunismus ist die beste Garantie für unsere Treue. Die Zukunft interessiert uns nicht, gleichgültig wie der Krieg ausgehen mag, wir sind entschlossen, wenn es sein muss, ritterlich zugrunde zu gehen."}})</ref>}} Rittmeister Fürst Wrede je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{izdvojeni citat| 1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. 4. DM moli da sam ostane u ilegali. 5. Pripadnici DM—pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama. 6) Mesto sastanka ne treba ni u kom slučaju da bude Beograd ili neki veći grad.<ref name="B0_11 1944">[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=536&rec=311&roll=286 NARA, T311, Roll 286, frames no. 000502—000503.] <br /> ({{jez-njem|"1.) DM wünscht mit dem Bevollm. des Führers für den Südostraum zu sprechen. </br> 2.) Er fordert Zusammenschluss aller nat. serb. Kräfte. </br> 3.) Mobilisierung und Bewaffnung aller waffenfähigen nat. Serben zum Kampf gegen den Kommunismus. Ausrüstung und Führung durch die deutsche Wehrmacht. </br> 4.) DM bittet selbst illegal bleiben zu können </br> 5.) Die Angeh. der DM–Bewegung sollen nicht in dt. Uniform gekleidet werden. </br> 6.) Ort der Zusammenkunft soll keinesfalls Belgrad oder eine grössere Stadt sein."}})</ref>}} O saradnji sa četnicima Draže Mihailovića u jednoj se njemačkoj preporuci s početka avgusta 1944. navodi: {{izdvojeni citat| ''Saradnja sa četničkim bandama'' Komandantu Jugoistoka upućen je dopis Ob. od./oficir Abvera str. pov. br. 6161/44, u vidu naređenja, o isporuci oružja i municije četničkim bandama i o saradnji između nemačkih operativnih jedinica i pojedinih lojalnih četničkih bandi u cilju zajedničke borbe protiv komunističkog neprijatelja. Postavljanjem oficira za vezu u četničkim bandama treba njihovo držanje stalno nadzirati.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1035&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000893.] ({{jez-njem|"Zusammenarbeit mit Cetnik—Banden. An den Mil.Befh. Südost ergeht mit Ic/AO Nr. 6161/44 g. Kdos. v. 2.8.44 ein Befehlschreiben über die Belieferung der Cetnikbanden mit Waffen und Munition und über die Zusammenarbeit zwischen deutschen Verbänden und einzelnen lojal erscheinen den Cetnik—Banden für Zwecke des gemeinsamen Kampfes gegen den kommunistischen Feind. Durch Abstellung von Verbindungsoffzen.zu den Cetnik—Banden ist deren Verhalten laufend zu überwachen."}})</ref>}} U večernjem izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 16. avgusta 1944, prenosi se vijest da je general Draža Mihailović, u koordinaciji sa predsjednikom srpske vlade generalom Milanom Nedićem, pred okupacione vlasti iznio ponudu o »potpunom potčinjavanju četničkih jedinica«: {{izdvojeni citat| Srbija: Sporazumno sa Nedićem, Draža Mihailović je ponudio nemačkom komandovanju potpuno potčinjavanje četničkih jedinica. Pored postojanja problema davanja talaca, unutrašnjih srpskih suprotnosti i ponude za lični dogovor Draže Mihailovića sa specijalnim opunomoćenikom Ministarstva inostranih poslova, sada postoji samo zahtev za oružje za zajedničku borbu. Srpska vlada je jednovremeno zamolila prijem kod komandanta Jugoistoka i verovatno će tom prilikom biti iznesena i namera o njenoj ostavci.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1090&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000948.] <br /> ({{jez-njem|"In Übereinstimmung mit Nedic hat DM dtsch. Führung volle Unterstellung der Cetnik Verbände angeboten. Bei Geiselgestellung, Einstellung alle Innerserbischen Gegensätze und Angebot persönlicher Aussprache DM mit Sonderbevollm.Ausw.Amtes liegt allein Waffenforderung für den gemeinsamen Kampf vor. Serbische Regierung hat zugleich um Empfang bei Mil.Befh. Südost ersucht und wird dabei voraussichtl. Rücktrittsabsicht vortragen."}})</ref>}} Povodom Mihailovićevog predloga, 17. i 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Dražini predlozi: {{izdvojeni citat| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. d) Draža Mihajlović moli da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=581&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000576—000577.] <br /> ({{jez-njem|"2.) Das Verhandlungsangebot des DM sieht folgende wesentlichen Punkte vor: </br> a) Unbedingtes Versprechen, kein deutscher Soldat werde von Cetniken überfällen. Geiselgestellung. </br> b) Gemeinsamer Kampf ausschliesslich gegen Kommunisten zur Herstellung von Ruhe und Ordnung. Deutsche und Cetniken brauchen nicht Feinde zu sein. </br> c) Feind Nr. 1 sind Kommunisten und alle, die sie unterstützen oder im Kampfe gegen Kommunisten nicht mitwirken. </br> d) DM bittet, ihn zu Ausbau des SFK und Aufbau Freikorps heranzuziehen. </br> e) Irgendeine Verbindung mit Partisanen ist unmöglich. </br> f) DM bittet zur Hebung freundschaftlicher Stimmung um Freilassung der in Serbien verhafteten Cetniken ohne Vermittlung der Cetniken. </br> g) Im Invasionsfall kein Kampf gegen Deutsche. Kampf gegen Kommunisten wird weitergeführt. Verbindung der Partisanen zu Invasionstruppen wollen Cetniken verhindern. </br> h) DM ohne Verbindung zu Engländern. Er will auch keine mehr haben, entsprechend engl. Verhalten gegen serb. Volk."}})</ref>}} Jedan iskaz<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=585&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000580.] ({{jez-njem|"Durchführung der Zusammenarbeit mit dem Cetnik–Banden, Ausbildung und Führung im Kampf wird den in erster Linie hierfür zuständigen Sicherheitsdienst und SD übertragen. Dieser ist allein für die politische Kampfführung vorgesehen, hat die engsten Verbindungen zu den Cetniks und führt in einem Raume, der als eine Art Heeresgebiet Domäne des Sicherheitsdienstes und des SD ist."}})</ref> sa ovog sastanka ubjedljivo svjedoči o uspostavljenim tijesnim vezama između [[Sicherheitsdienst|njemačkih obavještajnih struktura]] i četničke Vrhovne komande: {{izdvojeni citat|Sprovođenje sadejstva s četničkim bandama, obuka i komandovanje u borbi biće preneti Službi obezbeđenja i SD koji su u prvom redu nadležni za ovo. Ta je služba isključivo predviđena za političko vođenje rata, '''ima najuže veze s četnicima''' i komanduje na jednom određenom području, koje je, kao neka vrsta vojnog područja, domen Službe obezbeđenja i SD.<ref name="ReferenceB">[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U izvještaju poslatom 20. avgusta 1944. godine iz Operativnog odjeljenja [[Beograd]] [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], navodi se da je za prijem kod vođe [[Treći Reich|Reich]]a [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] pripremljen zajednički referat feldmaršala [[Maximilian von Weichs|Maximiliana von Weichsa]], komandanta Jugoistoka i specijalnog opunomoćenika Ministarstva inostranih poslova na Jugoistoku [[Hermann Neubacher|Hermanna Neubachera]], na temu ''saradnje sa Dražom Mihailovićem i buduće politike u Srbiji'', kao i da je sa ovim upoznat feldmaršal [[Wilhelm Keitel]].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frames no. 000971—000972.]</ref> Tog je dana sačinjena i službena bilješka u kojoj je sadržan sljedeći prijedlog: {{izdvojeni citat|Po predmetu ponude Nedić — Draža Mihailović, ministar Nojbaher predlaže da se organizacija četničkih jedinica prenese u nadležnost Višeg SS i policijskog vođe u Srbiji. Načelnik štaba komandanta Jugoistoka se saglasio s ovim predlogom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1114&rec=311&roll=190 NARA, T311, Roll 190, frame no. 000972.] <br /> ({{jez-njem|"In der Angelegenheit Angebot Nedic – DM schlagt Minister Neubacher vor, die Organisation der Cetnik–Verbände dem Höh.SS–Pol.Führer in Serbien zu übertragen. Chef des Gen.Stabes–O.B.Südost ist mit diesem Vorschlag einverstanden."}})</ref>}} Sâm Neubacher je 20. avgusta uputio opširan izvještaj ministru vanjskih poslova Velikonjemačkog Reicha [[Joachim von Ribbentrop|Joachimu von Ribbentropu]], u kojem je urgirao za prihvatanje ponude Nedić—Mihailović, navodeći da je Nedić garantirao da će se „pokret DM uzdržati od svake neprijateljske radnje protiv Nemaca i da ni u slučaju povlačenja Nemaca iz Srbije neće na Nemce biti ispaljen nijedan metak“. O odnosu Mihailovića i JVuO prema okupatoru od trenutka kada ga je Hitler imenovao ''Specijalnim izaslanikom Ministarstva vanjskih djela za Jugoistok'', Hermann Neubacher piše: {{izdvojeni citat|U pogledu Draže Mihailovića, upućujem na svoje mnogobrojne ranije telegrame. Svoje dosledno antikomunističko držanje dokazao je nedvosmisleno, uprkos najvećem pritisku od strane Engleza, odrekavši se njihove pomoći u naoružanju dok su Englezi istovremeno, preteći naoružavali Tita. Iskustva poslednjih 12 meseci u pogledu njegovog držanja prema nemačkim oružanim snagama, dosadašnje zajedničke borbe na antikomunističkom frontu i dosadašnja ozbiljna ugroženost srpske nacije, koju on priznaje u punom opsegu, smatram dovoljnim osnovom za to da će D. M. održati reč koju nam je dao ako u ovom odlučujućem trenutku budemo pružili preko Nedića odlučujuću pomoć. Spreman sam, posle jednog ličnog razgovora sa D. M., da preuzmem odgovornost za to da nas taj čovek neće napasti s leđa i da će on sam učiniti bezopasnim one elemente svoga pokreta koji su nepouzdani u pogledu nas.<ref>AVII, Mikroteka, NAV, N—T—312, rol. 780, f. 371746.</ref><ref>[https://znaci.org/00001/11_69.htm Nikola Milovanović: DRAŽA MIHAILOVIĆ, poglavlje PORAZ MIHAILOVIĆEVIH SNAGA U SRBIJI I NOVI SPORAZUMI SA OKUPATOROM I KVISLINGOM MILANOM NEDIĆEM]</ref>}} Specijalni nemački izaslanik Hermann Neubacher je ocenio da obećanja Draže Mihajlovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je '''usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora''' pred slogom s crvenom stranom".<ref name="ReferenceB"/><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=575&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000570.] <br /> ({{jez-njem|"D.M. habe zweifellos bewiesen, dass er <br /> 1. Burgfrieden mit Besatzungsmacht halten will und <br /> 2. So sehr Antikommunist ist, dass er trotz Angeboten von englischer Seite einen Bettelgang beim Okkupator der Einigung mit der roten Seite vorgezegen hat. <br /> Zusicherungen D.M.'s auf loyale Einstellung sind ernst zu nehmen, da D.M. in antikommunistischer Frage stets konsequente Haltung eingenommen hat."}})</ref> Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. Ali [[Hitler]] je odbacio inicijativu, uz naglasak da će dato oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca". Vođa [[Treći Reich|Velikonjemačkog Reicha]] je formulisao svoju konačnu odluku na sljedeći način: {{izdvojeni citat|Zaključujući, Führer je ustanovio, da on a) nema ništa protiv “malih taktičkih manevara“ s pokretom DM, b) da zatraženo formiranje armije, koja bi bila jačine 50.000 ljudi, nikako ne bi moglo doći u obzir.<ref name="znaci.org">[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=814&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000811.] <br /> ({{jez-njem|"Abschliessend, stellte der Führer fest, daß er <br /> a) gegen "kleine taktische Manöver" mit der DM–Bewegung keine Bedenke habe, <br /> b) daß die Aufstellung der gefordeten 50 000 Mann starken Armee auf keinen Fall in Frage kommen könne."}})</ref>|Službena beleška sa referisanja komandanta Jugoistoka Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22. avgusta 1944. godine}} Ipak, u skladu sa idejom o formiranju srpskog korpusa pod komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]] koji bi se borio na strani Nemaca, [[6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] i [[Srpska granična straža]] (ukupno oko 13.000 ljudi) stavljene su pod komandu Mihailovićevog komandanta Srbije generala [[Miroslav Trifunović|Trifunovića]]. Potom su jedinice [[Srpska državna straža|Srpske državne straže]] i [[Srpska granična straža|Srpske granične straže]] 6. oktobra [[1944]]. sabrane su u Jagodini gde je od njih formiran [[Srpski udarni korpus]] sa tri divizije, koji je brojao oko 6.800 ljudi. Komanda Srpske straže i Granične straže predana je naredbom generala Felbera generalu [[Miodrag Damjanović|Miodragu Damjanoviću]], šefu Nedićevog kabineta.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=875&rec=501&roll=256 NARA, T501, Roll 256, frame no. 000871.] <br /> ({{jez-njem|"An den Präsidenten den serbischen Ministerrates Herrn Generaloberst Nedić. Herr Ministerpräsident! <br /> Ich bin damit einverstanden, dass der Generalmajor Damjanović mit der Führung der serbischen bewaffneten Verbände mit Ausnahme des SFK betraut wird. Dieses Korps muss meiner Auffassung noch in den bewährten Händen des General Mušićki [sic] bleiben. Mit dem Ausdruck meiner vorzüglichen Hochachtung."}})</ref> Damjanović je bio i glavni Mihailovićev pouzdanik u Nedićevoj upravi, te su se on i komandanti Straže odmah stavili pod Mihailovićevu komandu. Ove jedinice, preimenovane u Srpski udarni korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, pridružile su se tako drugim četnicima u povlačenju prema Sandžaku. Njihovo je savezništvo ipak bilo nesigurno i ubrzo će se raspasti.<ref>[https://znaci.org/00001/40_74.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNICI SE POVLAČE IZ SRBIJE]</ref> === Bitka za Srbiju (1944) === {{Poseban članak|Bitka za Srbiju 1944.}} [[Datoteka:Četnici i Nemci u Srbiji 1944.jpg|minijatura|Grupa nemačkih vojnika i četnika Draže Mihailovića u vreme proboja u Srbiju 2. proleterske i 5. krajiške divizije NOVJ.]] U povjerljivom izvještaju Obavještajnog odjeljenja [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 26. avgusta 1944. godine, analizirano je stanje na [[Balkansko poluostrvo|Balkanu]] nakon objave rata Trećem Reichu od strane [[Bugarska|Bugarske]] te proglašenja neutralnosti [[Rumunija|Rumunjske]] (i jedna i druga su do tada bile potpisnicama [[Trojni pakt|Trojnog pakta]]), neposredno po ulasku jedinica [[Crvena armija|Crvene armije]] na teritorij dvije države. Oficiri Wehrmachta anticipiraju držanje četnika Draže Mihailovića u novonastaloj, kompliciranoj situaciji: {{izdvojeni citat|Ustanički pokreti na području Balkana – izuzev pokreta Draže Mihailovića – dobit će pojačan zamah, tako da ubrzo treba očekivati prekid svih vlastitih veza s cijelim južnim Balkanom. '''Pokret Draže Mihailovića predstavlja jedinu antiboljševičku organizaciju koja, uz odgovarajuću potporu, može biti dugoročno korisna našim interesima u borbi protiv boljševizma'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=874&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frames no. 000870—000871.] ({{jez-njem|"Darüber hinaus werden die Aufstandsbewegungen im Balkan–Raum – abgesehen von der DM–Bewegung – verstärkten Auftrieb erhalten, so dass in Kürze mit einer Unterbrechung sämtlicher eigenen Verbindungen nach gesamtem Süd–Balkan gerechnet werden muss. Die DM–Bewegung stellt bei entsprechender Unterstüzung die einzige antibolschewistische Organisation dar, die im Kampf gegen den Bolschewismus auf längere Sicht unseren Interessen nutzbar gemacht werden kann."}})</ref>}} [[Bitka za Srbiju 1944.]] je bila zajednički saveznički poduhvat sa ciljem ovladavanja središnjim komunikacijskim prostorom nemačkih snaga na Balkanu. Dejstva na tlu izvršavala je [[NOVJ]], a [[Saveznici]] su obezbeđivali borbeno sadejstvo, snabdevanje i pomoć iz vazduha. Četnici su se u ovim borbama našli direktno na strani [[Wehrmacht]]a. U to vreme, Saveznici su već promenili odnos prema [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevim]] snagama, a njihov prioritet u Jugoslaviji postalo je jačanje snaga [[NOVJ]] u Srbiji.<ref>{{Cite web |title=Ficroj Meklejn: RAT NA BALKANU, glava 11 - NOVI DOGOVOR |url=http://www.znaci.org/00001/1_11.htm |access-date=2023-08-14 |archive-date=2023-09-02 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230902100016/https://www.znaci.org/00001/1_11.htm }}</ref> Vrhovni štab NOVJ nameravao je da partizanske snage u Srbiji pomogne prodorom jačih snaga iz [[Bosna|Bosne]] i [[Crna Gora|Crne Gore]]. Nemačka komanda, kao i Mihailović, bili su rešeni da to spreče. Ključnu fazu bitke za Srbiju predstavlja [[Durmitorska operacija|operacija »Rübezahl«]]. Njemačka Komanda Jugoistoka prikupila je za ovu operaciju sljedeće raspoložive snage: {{izdvojeni citat|''Predmet'': Planiranje »Ribecal«,  1.) Snage koje učestvuju: a) Južna grupa: glavni deo 1. brd. div., albanska milicija i delovi SS-divizije »Skenderbeg«, b) Bor[bena] grupa »Jugozapad«: 2 ojačana bataljona 181. peš. divizije sa III/13. SS-puka, c) S[evero] z[apadna] grupa: 2. puk Brandenburg (bez 1 bat.), 3/12. tenk. bat. z. b. V., CDK i četnici (Drinski korpus), d) S[everna] grupa: 14. SS-puk (bez III), e) I[stočna] grupa: Viša k-da III/363. puka, 696. bat. feldžandarmerije, delovi 297. izv. bat., 2/201. brig. jur. topova, f) Grupa »Krempler«, g) Padobranski lov. bat. »Brandenburg«<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=491&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000486.] <br /> ({{jez-njem|"Betr.: Plannung "Rübezahl". </br> 1.) Beteiligte Kräfte: </br> a) Südgruppe: Masse 1. Geb. Div., alban. Milizen und Tle. SS–Div. Skanderbeg. </br> b) Kgr. Südwest: 2 verst. Btlne. 181 J.D. mit III./SS–13 </br> c) NW–Gruppe: 2. Rgt. Brandenburg (o. 1 Btln.) 3./Pz. Abt. z.b.V. 12, MFK, und Cetniks (Drina–Korps). </br> d) N–Gruppe: SS–Rgt. 14 (ohne III.). </br> e) O–Gruppe: Höh. Kdo. mit III./363, Feld Gend.Abt. 696, Tle. A.A. 297, 2./Stu. Gesch.Brig 201. </br> f) Gruppe Krempler. </br> g) Fallschirm–Jg.Btl. Brandenburg."}})</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_108.htm Izveštaj Komandanta Jugoistoka od 12. avgusta 1944. Vrhovnoj Komandi Vermahta o sastavu borbenih grupa i njihovim pravcima napada u operaciji »Ribecal«], Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 4, dokument br. 108.</ref>}} [[NOVJ]] je nastojala da koncentriše snage na levoj strani [[Lim (reka)|Lima]] za proboj u [[Srbija|Srbiju]]. Nemačka [[Komanda Jugoistoka (Nemačka)|Komanda Jugoistoka]] je rešila da brani [[Srbija|Srbiju]] aktivnim dejstvima - sprečavanjem pokreta jedinica [[NOVJ]] kroz [[Bosna|Bosnu]] prema zapadu, kao i nizom krupnih i ambicioznih operacija u [[Sandžak]]u i istočnoj [[Bosna|Bosni]] sračunatih na razbijanje koncentracija [[NOVJ]] i njihovo onesposobljavanje za ofanzivna dejstva. Snage [[JVuO]] sa velikim entuzijazmom učestvovale su u ovim operacijama, kao i u onim koje je organizovao nemački komandant [[Srbija|Srbije]] protiv lokalnih partizana i povremenih prodora. Vrhunac ovog sadejstva nastupio je u avgustu [[1944]],<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[Službena beleška oficira Abvera Komande Jugoistoka od 22. avgusta 1944. sa referisanja komandanta Jugoistoka Adolfu Hitleru, http://www.znaci.org/00001/4_12_4_112.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230814062743/https://znaci.org/00001/4_12_4_112.htm |date=2023-08-14 }}] Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 112</ref> kada su se odvijala najintenzivnija i najmasovnija dejstva. U izvještaju Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. godine upućenom Vojnoupravnom komandantu Jugoistoka, konstatuje se ozbiljna političko-bezbjednosna kriza uzrokovana uspješnim partizanskim manevrom, tj. prodorom u Srbiju: {{izdvojeni citat|Započeo je očekivani veliki Titov napad na Srbiju. Dok su u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]], na [[Drina|Drini]], pripremljene jedinice bile tako desetkovane našim akcijama da mu tamo samo slabe snage stoje na raspolaganju, dotle je jačim delovima Titovih jedinica, koje su bile u centralnom delu [[Crna Gora|Crne Gore]], oko 3 divizije, pošlo za rukom da upadnu u [[Južna Srbija|južnu Srbiju]] i da pređu dolinu [[Ibar|Ibra]]. One sada u rejonu između Ibra i [[Južna Morava|Južne Morave]], po sjedinjavanju sa tamošnje 3 srpske crvene divizije, ugrožavaju obe glavne saobraćajne arterije prema jugu. Slobodu pokreta ovih, oko 10.000 ljudi jakih i dobro naoružanih, združenih jedinica uspeli smo, istina u teškim borbama i uz mnogo gubitaka, pomoću nemačkih, bugarskih i srpskih snaga (četnici i [[Srpski dobrovoljački korpus|SDK]]) da suzimo; ipak, one su preslabe da bi, s obzirom na otkazivanje bugarskih jedinica, izborile odlučujuće uspehe.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_109.htm Izveštaj Vojnoprivrednog štaba Jugoistoka od 15. avgusta 1944. komandantu Jugoistoka o vojno-političkoj i privrednoj situaciji u Srbiji]</ref>}} Koliki su značaj najviši okupacioni dužnosnici u Jugoslaviji pridavali upotrebi četničkih jedinicâ u borbi protiv snaga NOVJ, može se zaključiti i na osnovu jedne naredbe od 26. avgusta 1944. godine, koju potpisuje feldmaršal [[Maximilian von Weichs]]: {{izdvojeni citat| ''Naređenje komandanta Jugoistoka'' Suštinski zadatak [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]] i Vojnoupravnog komandanta Jugoistoka od sada pa nadalje jeste dovesti i držati sve četničke jedinice u Srbiji i Crnoj Gori u borbenom dodiru s crvenim snagama, kako im ne bi bilo dopušteno preuzimanje vlastite inicijative, koja bi zbog cjelokupne situacije mogla biti uperena i protiv Njemačke. Odbijanje borbe protiv komunista mora se odmah prijaviti kao prijeteći simptom.<ref name="ZA PERIOD OD 1 1944">[https://znaci.org/00001/4_12_4_218.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »F« ZA PERIOD OD 1. JULA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=13&rec=311&roll=191 NARA, T311, Roll 191, frame no. 000007.] <br /> ({{jez-njem|"Befehle OB.Südost <br /> Eine wesentl. Aufgabe Pz.AOk 2 und Mil.Befh.Südost ist ab sofort sämtl. in Serbien und Montenegro stehenden Cetnikverbände in Gefechtsberührung mit roten Kräften zu bringen und zu halten, um sie nicht zu einer eigenen Initiative die in Auswirkung der Gesamtlage auch gegen Deutschland gerichtet sein könnte gelangen zu lassen. Weigerung, dem Kampf gegen den Komm. aufzunehmen, ist als bedrohliches Symptom sofort zu melden."}})</ref>}} Uoči bitke sa partizanima, nemački Wehrmacht je snabdeo četnike svim raspoloživim zalihama italijanskog pešadijskog oružja i municije: {{izdvojeni citat|U nadovezi na dogovor od 15. 8. saopštava se, da se za izdavanje četničkim jedinicama mogu staviti na raspolaganje, u najboljem slučaju, sledeća oružja: 7.000 pušaka 6,5 mm (ital.) sa po 100 metaka, <br /> 50 teš. mitraljeza 8 mm (ital.) sa po 13.000 metaka, <br /> 42 laka bacača 4,5 mm (ital.) sa po 250 metaka. Upozorava se na to, da je time iscrpljena celokupna zaliha italijanske pešadijske municije u domenu Komandanta Jugoistoka i da se nove pošiljke mogu očekivati tek od oktobra 1944. godine i to u ograničenom obimu.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=587&rec=311&roll=192 NARA, T311, Roll 192, frame no. 000582.] </br> ({{jez-njem|"Im Nachgang zur Besprechung vom 15.8. wird mitgeteilt, dass für Ausgabe an Cetnik–Einheiten äusserstenfalls folgende Waffen zur Verfügung gestellt werden können: </br> 7 000 Gewehre 6,5 mm (i) mit je 100 Schuss, </br> 50 s.M.G. 8 mm (i) mit je 13 000 Schuss, </br> 42 le.Gr.W. 4,5 cm (i) mit je 250 Schuss. </br> Es wird darauf aufmerksam gemacht, dass damit der gesamte Bestand an ital. Inf. Munition im Bereich O.B.Südost erschöpft ist und Neulieferung in beschränktem Maße erst ab Oktober 44 erwartet werden darf."}})</ref><ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_228.htm Obaveštenje operativnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 16. avgusta 1944. obaveštajnom odeljenju o odobrenim količinama oružja i municije četničkim jedinicama]</ref>|Obaveštenje komande Jugoistoka o odobravanju oružja i municije četnicima (16. avgust 1944.)}} U nacrtu jednog izvještaja, sastavljenog od strane oficirâ Armijske grupe »F« u ljeto 1944. godine, sumira se iskustvo njemačkih okupacionih organa sa Mihailovićevim četnicima u [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu|okupiranoj Jugoslaviji]]: {{izdvojeni citat|Dosadašnje držanje D.M.-a ima sljedeće karakteristike: a) Aktivna borba protiv komunista u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, s tim što je ova borba zbog brojčane, a naročito materijalno-tehničke nadmoći komunista, uvijek rizična za snage D.M.-a, b) Neispunjavanje od Saveznika postavljenih specijalnih zadataka, c) Lokalna, ponekad vrlo aktivna saradnja sa njemačkim trupama, obavještajnim i ostalim okupacionim organima, d) Potpuna spremnost za izvršavanje taktičkih instrukcija izdatih od strane njemačkih oficira za vezu, e) Stalno ponavljanje zahtjeva za municijom i oružjem radi borbe protiv komunista, kao nagrada za dokazanu lojalnost.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=970&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000960.] <br /> ({{jez-njem|"Das bisherige Verhalten der DM–Bewegung ist gekennzeichnet: </br> a) durch eine aktive Kampfführung gegen den kommunistischen Feind in Serbien, Kroatien und Montenegro, die bei zahlenmässiger und vor allem waffentechnischer Überlegenheit der kommunistischen Banden in jedem Falle mit einem besonderen Risiko für die DM–Kräfte verbunden ist, </br> b) durch die Nichtausführung der von den Allierten generell und im Form von Spezialaufgaben gegebenen Sabotageaufträge, </br> c) durch eine örtliche, z.Zt. sehr rege Zusammenarbeit der DM–Cetniks mit der deutschen Sicherungstruppe, den Abwehrorganen und den für Ausnutzung des Landes eingesetzten deutschen Dienststellen bezw. deren Organisationen, </br> d) durch eine absolute Bereitwilligkeit, sich den taktischen Weisungen der deutschen Verbindungsoffiziere zu unterwerfen, </br> e) durch die wiederholten Versuche, für bewiesene Loyalität Munition und Waffen zum Kampf gegen den kommunistischen Feind zu erhalten."}})</ref>}} Kada su partizani konačno uspeli da se probiju u Srbiju i krenu ka Beogradu, nastupila je panika u redovima okupatora i kvislinga/kolaboracionista: {{izdvojeni citat|Titovi partizani upali su u septembru 1944. u Srbiju i to na više mesta. Zapadni deo Srbije bio je potpuno nezaštićen. Tamo je bio stacioniran samo mali broj nemačkih policijskih jedinica, koje su, zajedno sa četnicima, tu i tamo još vodile borbe. Sa svih strana neprijatelj je krenuo ka Beogradu. U gradu je vladao mir. Mi smo sedeli u Beogradu ne na buretu baruta, nego smo se nalazili u njemu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>|[[Hermann Neubacher]], “Sonderauftrag Südost”}} U izveštaju od 18. septembra 1944, komandant Jugoistoka feldmaršal Maximilian von Weichs jasno sagledava težinu situacije u kojoj su se našle okupacione snage u Srbiji usljed nezadržive partizanske ofanzive. Von Weichs smatra da se njemačkom vođstvu poput imperativa nameće nastavak saradnje sa Mihailovićevim četnicima: {{izdvojeni citat|Loša situacija u Srbiji: zbog pomanjkanja vlastitih snaga, napredovanje partizana se može još samo usporiti; politika upotrebe četnika pri tome je od nesmanjene važnosti, te će biti nastavljena svim sredstvima.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=763&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000758.] <br /> ({{jez-njem|"Es kommt also darauf an, gegenüber den Banden in Serbien weiterhin mit unterlegenen Kräften eine Verzögerungstaktik zu betreiben in der Hoffnung, daß durch innerpolit. Gegensätze oder Versorgungsschwierigkeiten ihre Stoßkraft geschwächt wird. Ein Einspannen noch kampfbereiter Cetniks ist dabei von unverminderter Bedeutung u. wird mit allem Mitteln betrieben."}})</ref>|V. Weichs-ova ocjena situacije od 17.9.44 (18.9.44)}} Četnici su nudili okupatoru sadjejstvo u borbi protiv snaga NOVJ u zamjenu za municiju i naoružanje: {{izdvojeni citat|Više četničkih vođa s područja Beograda nudi se za borbu protiv komunista pri isporuci oružja i municije od strane Nijemaca.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=789&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000784.] <br /> ({{jez-njem|"Serbien: Kampfangebote mehrerer Cetnik–Führer Raum Belgrad gegen Kommunisten bei Waffen– und Munitionslieferung durch Deutsche."}})</ref>|Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 19. septembar 1944. godine}} Krajem septembra 1944, četnici učestvuju s njemačkim jedinicama u borbi protiv partizana u raznim dijelovima Srbije. Tako u zapadnoj Srbiji, [[4. grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO]] pod komandom potpukovnika [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]] i trupe Wehrmachta pokušavaju spriječiti prodor snaga NOVJ: {{izdvojeni citat|Zapadna i centralna Srbija: [...] Dijelovi Borbene grupe fon Jungenfeld prebačeni u Šabac, odakle su 26. septembra, u sadejstvu sa četničkom formacijom Račića, vršili napad na [[12. vojvođanski korpus NOVJ|12. korpus NOVJ]] koji nadire s juga.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=1027&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 001015.] <br /> ({{jez-njem|"West– und Mittel– Serbien: </br> Tle. Kgr. v. Jungenfeld nach Sabac verlegt, von dort 26.9. im Zusammenwirken mit Cetnik–Verband Racic Angriff auf von Süd vordringendes XII. rotes Korps."}})</ref>}} Ova elitna četnička formacija pomagala je okupatoru u zapadnoj Srbiji već početkom septembra te godine: {{izdvojeni citat|[[Požega (Srbija)|Požegu]] zauzele vlastite trupe u sadejstvu sa četnicima (Račić).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=247&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000246.] <br /> ({{jez-njem|"Pozega durch eigene Truppe in Zusammenwirken mit Cetniks (Racic) genommen."}})</ref>|Večernji izvještaj Obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »F« za 6. septembar 1944. godine}} Pukovnik von Jungenfeld se nalazio na čelu 5. policijskog puka, sa štabom u [[Šabac|Šapcu]]. O saradnji visokih četničkih oficira sa Jungenfeldom, poput komandanta Kolubarskog korpusa JVuO kapetana Milorada Lapčevića, generala [[Svetomira Đukića]], komandanta Severnih pokrajina JVuO (tj. [[Vojvodina|Vojvodine]] i [[Slavonija|Slavonije]]) ili majora Ilije Orelja, u vezi sa planiranjem krupnije operacije protiv snagâ [[NOV i POJ]] u [[Srem]]u avgusta 1944. godine, general Dragoljub Mihailović je bio obaviješten od strane pukovnika Dragomira Radovanovića, delegata Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini za Vojvodinu: {{izdvojeni citat|Dobro je što je kapetan Lapčević postavljen za komandanta Sremske jurišne grupe, no on je svojim radom za poslednji mesec dana stalno radio sa nemačkim komandantom iz [[Šabac|Šapca]]. On — kapetan Lapčević je izvodio akciju u [[Kupinovo|Kupinskom]] kutu po zapovesti nemačkog komandanta iz Šabca, javno sa njim sedeo obilazio Kupinski kut naravno da su u ovom pogledu sudelovali đeneral Đukić i major Orelj. Major Orelj je potpuno zabrljao. Nezgodno je što se svuda prestavlja za Vašeg Delegata te u ime Vaše onako pijan naređuje i govori. Sve ovo vide ovi naši mladi komandanti koji vode ljude i koji treba da nose ceo teret borbe na svojim leđima. Oni nemogu da dozvole da im neko prebaci da su saradnici Nemaca. Kapetan Lapčević, đeneral Đukić i major Orelj mogli su i trebali da rade, ali samo tajno, a nikako javno svakog dana sedeti u kafani u s. [[Ušće (Obrenovac)|Ušće]] pored puta [[Obrenovac]]—Šabac, još đeneral Đukić sa đeneralskom kapom i t.d. Da umirim ove mlade ljude i da im objasnim da će se ovo zabraniti i da će se ako se šta radi, u buduće tajno raditi, trebalo je dosta vremena i muke.<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_37.htm Izveštaj delegata Vrhovne komande za Vojvodinu od 22. avgusta 1944. Draži Mihailoviću o akcijama protiv NOV i POJ u Sremu i o saradnji sa nemačkim trupama]</ref>}} Istovremeno, Nijemci otpočinju s izvođenjem [[Operacija Cirkus|operacije »Cirkus«]] ({{jez-njem|Zirkus}}), čiji je cilj bio ovlađivanje [[Kolubara|kolubarskim]] pobrđem. Operacija je počela 24. septembra 1944, uz učešće [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS-divizije »Prinz Eugen«]], [[Brandenburger|1. puka »Brandenburg«]] (bez 1. bataljona), 202. tenkovskog bataljona, dijelova 5. policijskog puka i pripadnikâ Šumadijske i Kolubarske grupe korpusa JVuO.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.pdf Pregled dejstava potčinjenih jedinica vojnoupravnog komandanta Jugoistoka (Armijske grupe »Srbija«) od 23. avgusta do 4. novembra 1944. godine]</ref> Prethodnog dana, ispred Komande Jugoistoka je načelnik štaba Armijske grupe »F« general [[Arthur Winter]] uputio izvještaj kojim najavljuje početak operacije, napominjući da će se i brojne četničke jedinice boriti na strani Wehrmachta: {{izdvojeni citat|Početak "Cirkusa" 24. septembra. [...] Sve naše snage u sjeverozapadnoj Srbiji potčinjene su Borbenoj grupi fon Jungenfeld. U kruševačkom kraju uspješno napredovanje većih četničkih snaga, uz podršku 12. bataljona iz sastava [[Druga oklopna armija (Wehrmacht)|2. oklopne armije]], protiv crvenih bandi u području sjeverozapadno od Kruševca. Pothvat će biti nastavljen sa 6.000 četnika.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=941&rec=311&roll=193 NARA, T311, Roll 193, frame no. 000931.] <br /> ({{jez-njem|"Beginn "Zirkus" 24.9. Durch Aufkl.– Vorstoss 1. Rgt. Brandenburg Arandjelovac stark feindbesetzt festgestellt. Sämtl. eig. Kräfte in NW–Serbien Kgr. v. Jungenfeld unterstellt. Raum Krusevac erfolgreicher Vorstoss stärkerer Cetnik–Kräfte, unterstützt durch 2./Pz.Abt.z.b.V.12 gegen rote Banden Raum NW Krusevac. Unternehmen wird mit 6000 Cetniks fortgeführt."}})</ref>|Povjerljivi izvještaj Komande Jugoistoka Vrhovnoj komandi oružanih snaga od 23. IX 1944.}} U septembru su kvislinške formacije [[Srpska državna straža|Srpska državna]] i [[Srpska granična straža|granična straža]] preformirane u [[Srpski udarni korpus]] (jačine 6.800), stavljen pod Mihailovićevu komandu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_12_4_168.htm Izveštaj komandanta Armijske grupe "Srbija" od 4. novembra 1944] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20230714172817/https://znaci.org/00001/4_12_4_168.htm |date=2023-07-14 }}, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 168</ref> U prvoj polovini septembra, četničko-nemačka odbrana [[Srbija|Srbije]] sa zapada doživela je slom usled prodora [[NOVJ]]. Bitka za [[Srbija|Srbiju]] definitivno je rešena tokom oktobra [[Beogradska operacija 1944.|Beogradskom operacijom]], uz sadejstvo [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] sa oklopnim snagama [[Crvena armija|Crvene armije]]. No, i pored toga, JVuO je nastavila sadejstvovati sa Vermahtom: {{izdvojeni citat|Usljed jakog komunističkog pritiska, još četničkih jedinica, uključujući i one iz istočne Srbije, izrazile su spremnost za dalju borbu protiv komunista u saradnji sa njem. Wehrmachtom.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=101&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame 000095: Izvještaj o neprijatelju u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Albaniji (Dodatak za savjetovanje kod načelnika štaba jugoistoka od 2. oktobra 1944.)] <br /> ({{jez-njem|"Unter dem starken kommunistischen Druck haben sich weitere Cetnik–Führer, auch aus O–Serbien bereit erklärt, gemeinsam mit der Deutschen Wehrmacht gegen die Kommunisten zu kämpfen."}})</ref>|Izvještaj [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 2. oktobra 1944.}} {{izdvojeni citat|Četnička grupa Ocokoljića iz istočne Srbije osiguravala je pozadinu Müllerovom korpusu prilikom borbi protiv Rusa u rejonu okuka Dunava–Zaječar.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000562-000564: Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)] </br> ({{jez-njem|"Die ostserbische Cetnikgruppe des Ocokoljic hat dem Korps Müller bei den Verteidigungskämpfen gegen die Russen im Raum Donauschleife–Zajecar Dienste zur Freihaltung der rückwärtigen Verbindungen geleistet."}})</ref>|Njemački izvještaj od 19. oktobra 1944.}} Opšta (pozitivna) ocjena o doprinosu četničkih snaga u borbi na strani njemačkog Wehrmachta tokom bitke za Srbiju, data je u izvještaju štaba [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]], poslatom 21. avgusta 1944. godine Vojnom zapovjedniku Jugoistoka generalu [[Hans Felber|Felberu]]: {{izdvojeni citat|Njemačko vođstvo u Srbiji je stoga moralo tražiti pomoć većih dijelova četnika Draže Mihailovića. Oni su slabo naoružani i nedavno su teško pogođeni usljed izostanka obuke samih boraca. Ipak, dobro su se borili, pretrpjeli su znatne krvave gubitke i mogu se označiti kao bezuslovno antikomunistički [nastrojeni].<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=985&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000975.] ({{jez-njem|"Die deutsche Führung in Serbien mußte sich daher schon bisher der Mithilfe stärkerer Teile der DM–Cetniks bedienen. Diese sind schlecht bewaffnet und infolge geringer Ausbildung des Einzelkämpfers in der letzten Zeit stark angeschlagen worden. Sie haben sich aber gut geschlagen, erhebliche blutige Verluste zu verzeichnen und können als unbedingt antikommunistisch bezeichnet werden."}})</ref>|Njemačka procjena brojnosti partizanskih, njemačkih i kvislinških jedinica u Srbiji (21. august 1944).}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Srbije|Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-J28413, Jugoslawien, deutscher Rückzug.jpg|thumb|Nemački vojnici se povlače iz Srbije.]] Tokom septembra [[1944]]. glavna četnička mobilna formacija u centralnoj i zapadnoj Srbiji, [[Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO|Četvrta grupa jurišnih korpusa]] pod komandom [[Dragoslav Račić|Dragoslava Račića]], skupa sa drugim pridruženim jedinicama, poražena je od nadirućih snaga [[NOVJ]] i potisnuta prema [[Beograd]]u. Ove su jedinice Nemci tokom [[3. oktobra|3]], [[4. oktobra|4.]] i [[5. oktobra]] 1944. vozovima prebacili sa željezničkih stanica Topčider i Ripanj do [[Kraljevo|Kraljeva]].<ref name="ReferenceC">Ratko Parežanin; MOJA MISIJA U CRNOJ GORI, Rim, 1974, str. 17-18.</ref><ref>Radomir Milošević-Čeda: ZAKASNELI RAPORT, Interprint, Beograd, 1996, str. 78-79.</ref> {{izdvojeni citat|Noću, iza ponoći, između 3. i 4. oktobra 1944, krenuli smo iz Beograda, sa železničke stanice u Topčideru... Uveče sam se oprostio sa komandantom Korpusa, generalom Kostom Mušickim... Kod Mušickog je u tom trenutku bio [[Nikola Kalabić]], a u štabu Dobrovoljačkog Korpusa sam primetio i Neška Nedića... Došli su da se dogovaraju sa Dobrovoljačkom komandom i da traže opremu i ostalo. Na brzinu progovorio sam nekoliko reči sa Neškom Nedićem. U vozu su s nama putovali i Kalabićevi četnici. Rekoše nam da idu do Kraljeva, gde se vrši koncentracija četnika za borbu.<ref name="ReferenceC"/>|Nedićev ministar [[Ratko Parežanin]]}} O oštrini borbi koje su se vodile između snaga NOVJ, s jedne, te okupatorsko-kolaboracionističkih jedinica s druge strane, svjedoči i jedan njemački izvještaj neposredno pred [[Beogradska operacija|pad Beograda]]. U izvještaju se apostofira strateški značaj koji je, za odbranu glavnog grada Srbije, predstavljala linija bojišnice u [[Zapadna Srbija|zapadnoj Srbiji]], gdje je bila raspoređena Četvrta grupa jurišnih korpusa JVuO pod komandom potpukovnika Račića: {{izdvojeni citat|Račićeva jurišna grupa korpusa, koja je u septembru u teškim borbama na savskom zavoju bila potisnuta iz područja Čačak–Požega–Užice zbog napredovanja Titovih snaga u zapadnoj Srbiji ka sjeveru, probila se natrag u područje Užice–Požega–Čačak zapadno ka Drini u pojedinačnim grupama, trpeći velike gubitke, nakon što su njemačke snage raspoređene u ovom području povučene na [[Istočni front]]. Usljed nedostatka streljiva i oružja te u odsustvu njemačkih snaga koje bi ga poduprle, Račić je od tada mogao izvoditi samo manje operacije protiv komunističkih grupa. </br> Brzo napredovanje Rusa preko doline Morave do saobraćajnice Beograd–Kraljevo potpuno je promijenilo situaciju kod četnika. Čini se da je bliski kontakt s njemačkim trupama bio poremećen brzim pokretima njemačkih trupa uzrokovanim borbama, tako da se s te strane teško mogao vršiti bilo kakav kontinuirani uticaj na četnike.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=568&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frame no. 000562.] </br> ({{jez-njem|"Die im September durch den Nordvormarsch der Tito–Kräfte im westserbischen Gebiet aus dem Raum Cacak–Pozega–Uzice in harten Kämpfen gegen den Savabogen zurückgedrückte Sturmkorpsgruppe Racic hat sich nach Abzug der in diesem Raum eingesetzten deutschen Kräfte an die Ostfront wiederum unter starken Verlusten in Einzelgruppen in das Gebiet westlich der Drina und den Ausgangsraum Uzice–Pozega–Cacak durchgekämpft. Wegen Mangel an Munition und Waffen und im Hinblick auf das Fehlen deutscher Kräfte als Rückhalt hat Racic seitdem nur kleinere Aktionen gegen komm. Gruppen durchführen können. </br> Das rasche Vordringen der Russen über das Moravatal bis zur Straße Belgrad–Kraljevo hat die Lage der Cetniks völlig verändert. Die Tuchfühlung mit der deutschen Truppe scheint durch die im Kampfverlauf notwendig gewordenen raschen deutschen Truppenverschiebungen unterbrochen zu sein, sodass von dieser Seite die Möglichkeit zu laufender Einwirkung auf die Cetniks kaum mehr bestand."}})</ref>|Držanje D.M.-četnika u Srbiji (dodatak za izvještaj o neprijateljskim namjerama od 19. oktobra 1944.)}} U mjesečnom izvještaju [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] ({{jez-njem|Heeresgruppe F}}) za oktobar 1944, poslatom Komandi Jugoistoka, konstatuje se da četnici u Srbiji nijesu u stanju održati svoje pozicije bez prisustva njemačkih okupacionih trupâ. Oficiri Wehrmachta tvrde da je „prebacivanje najvećeg dijela četničkih jedinica koje su se nalazile u sjevernoj i istočnoj Srbiji u suštini izvršeno da bi se izbjegli sukobi sa Rusima“, na čiju ih je „podmuklost“ upozorila Vrhovna komanda JVuO: {{izdvojeni citat|U borbi sa snagama 1. komun. korpusa koje su napredovale ka Beogradu, krajem septembra je Rudnički korpus [JVuO] u rejonu Lazarevca (32 km si. od Valjeva) potpuno uništen, dok je Kosmajski korpus uspio da se održi u rejonu sjeverno od Mladenovca (4 km j–ji. od Beograda). Nakon povlačenja njemačkih trupa, budući u nemogućnosti da zadrže dotadašnja operativna područja zbog premoći Rusa i komunista, četničke jedinice koje su se borile u sjeverozapadnoj i centralnoj Srbiji prebačene su do sredine oktobra na područje južno od Zapadne Morave.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=675&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001138.] <br /> ({{jez-njem|"Die Verlegung des grössten Teiles der in Nord– und Ostserbien befindlichen Cetnik–Einheiten wurde im wesentlichen zur Vermeidung von Zusammenstössen mit den Russen vorgenommem, vor deren Hinterlist das Obkdo. die Stäbe dringend warnte. <br /> Im Kampf mit den auf Belgrad vorgehenden Kräften des I.komm.Korps wurde Ende September das im Raum Lazarevac (32 NO Valjevo) stehende Rudnik–Korps völlig zerschlagen, während das Kosmaj–Korps sich im Raum Nord Mladenovac (4 SSO Belgrad) behaupten könnte. <br /> Angesichts der Unmöglichket, nach dem Abzug der deutschen Truppen die bisherigen Einsatzräume gegen die Übermacht der Russen und Kommunisten zu halten, wurden die in Nordwest– und Mittel– Serbien kämpfenden Cetnik–Einheiten biss Mitte Oktober in den Raum südlich der Westl. Morava verlegt."}})</ref>}} Izbijanje [[Crvena armija|Crvene armije]] na severoistočnu granicu Jugoslavije izazvalo je pometnju u četničkim redovima. Znatan deo četničkih trupa tokom septembra razbijen je od strane NOVJ u zapadnoj Srbiji. Sam [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]] sa manjom grupom boraca je nateran na povlačenje u Bosnu. Neki su pokušali da napadom na Nemce pred sam dolazak Crvene armije ponovo steknu saveznički status ([[Predrag Raković|Raković]], [[Dragutin Keserović|Keserović]], [[Dragoslav Račić|Račić]]), ali je i ovaj pokušaj bio kratkotrajan. Nakon neuspeha, glavnina se krajem oktobra koncentrisala u oblasti Ivanjice. Upravo u tom periodu vrh Armijske grupe E iz Grčke izbio je do [[Novi Pazar|Novog Pazara]]. Četnici su se priključili [[Proboj Armijske grupe E kroz Sandžak|prodoru Armijske grupe E kroz Sandžak]] u istočnu [[Bosna|Bosnu]]. {{Wikisource|Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.}} {{izdvojeni citat|Draža Mihailović će nastaviti borbu protiv komunizma. Njegove jedinice se već bore sa Titovim trupama i imaju djelomično vezu sa njemačkim jedinicama (pukovnik v. Jungfeld, general Müller). Sada je stvar u tome, kako upotrebiti četničke jedinice kao prethodnice i osiguranje za komunikacije prilikom predstojećeg izmještanja njemačkih trupa iz Srbije. Pritom se neće moći izbjeći da četnici, prateći moguće pokrete njemačkih trupa ka zapadu, ne dospiju na tlo Hrvatske.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=51&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"D.M. wird weiterhin Kampf gegen den Kommunismus führen. Seine Verbände stehen nach wie vor gegen den Titobanden und haben zum Teil auch die notwendige Bindung an die deutsche Truppe (Oberst von Jungfeld, General Müller). Es wird nunmehr darauf ankommen, die Cetniks bei den zu erwartenden Absatzbewegungen der deutschen Truppe in Serbien als eine Art Vorhut einzusetzen, die die rückwärtigen Verbindungen durch Kampf gegen die dortständigen kommunistischen Banden öffnen. Dabei ist nicht zu vermeiden, dass die Cetniks im Zuge möglicher Rückverlegung der deutschen Kräfte in Serbien nach Westen auf kroatisches Gebiet übertreten."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Prvog dana oktobra 1944, u Komandi Jugoistoka je održano savjetovanje na kojem je upozoreno na promjenljivo raspoloženje četnika prema njemačkoj oružanoj sili u okupiranoj Jugoslaviji: {{izdvojeni citat|Srbija: [...] Četničko držanje i dalje različito. Srbijanski četnici se bore zajedno sa Wehrmachtom protiv komunista. Čak je i sam Draža Mihailović tražio njemačko osiguranje za planirano prebacivanje svog štaba iz sjeverozapadne Srbije u područje jugozapadno od Beograda. Ovaj plan se ipak nije ostvario. Suprotno tome, četnici u Istočnoj Bosni, Hercegovini i južnoj Crnoj Gori su neprijateljski nastrojeni. Kreću se ka obali, kako bi u slučaju savezničkog iskrcavanja s njima uspostavili kontakt i dobili savezničku zaštitu od crvenih. Iz sigurnog izvora se doznaje da D.M. izričito osudio njihovo protivnjemačko držanje.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=111&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000105—000106.] ({{jez-njem|"Cetnik–Haltung weiterhin uneinheitlich. Serbische Cetniks kämpfen zusammen mit deutscher Truppe gegen komm. Banden. DM. selbst bat sogar um deutsche Hilfe zur Sicherung beabsichtigter Verlegung seines Hauptstabes von NW–Serbien in Raum SW Belgrad. Diese Absicht jedoch nicht durchgeführt. Demgegenüber feindselige Haltung der Cetniks im O–Bosnien, Herzegovina und S–Montenegro und Bewegung dieser Kräfte zur Küste in den Raum Dubrovnik mit dem Ziel, bei erwarteter engl.Landung Verbindung mit Allierten aufzunehmen und Schutz gegen Rote zu suchen. Nach S.Qu. bekannt, dass DM. die deutschfeidliche Haltung dieser Cetniks aussdrücklich missbilligt."}})</ref>|Izvještaj sa savjetovanja kod načelnika štaba Jugoistoka od 2. oktobra 1944 (1. oktobar 1944.).}} Koliki je stepen kontrole nad četničkim snagama u Srbiji uspjela ostvariti njemačka Komanda Jugoistoka, vidljivo je i iz zapisnika sa sastanka na vrhu, održanog neposredno pred početak [[Beogradska operacija|Beogradske operacije]] (8. X 1944), kada su zabilježene i riječi Višeg SS i policijskog vođe [[Hermanna Behrendsa]]: {{izdvojeni citat|Na pitanje g-dina feldmaršala [tj. [[Maximilian von Weichs|von Weichs]]a — prim.] postoji li mogućnost komunističkog ustanka u Beogradu, Viši SS i policijski vođa Obergruppenführer Behrends je odgovorio odrečno, ističući da su stalnim pročešljavanjem u posljednje vrijeme uklonjeni svi oni komunisti koji bi na bilo koji način mogli učestvovati u takvoj akciji. Na pitanje gdje se nalaze komunisti zatvoreni u koncentracioni logor, Behrends je odgovorio da su svi pobijeni. Na kraju je skrenuo pažnju na to da je u četničke redove uspio ubaciti dovoljno jake grupe Službe sigurnosti [SD-Sicherheitsdienst], koje imaju ostati sa četnicima i ubuduće. Na to je glavnokomandujući primijetio da je samo to dovoljan razlog zašto bi se vodstvo nad četnicima trebalo povjeriti isključivo Višem SS i policijskom vođi.<ref name="sr.wikisource.org">[http://sr.wikisource.org/wiki/Zabilje%C5%A1ka_sa_savjetovanja_visokih_njema%C4%8Dkih_politi%C4%8Dkih,_vojnih_i_policijskih_li%C4%8Dnosti_o_%C4%8Detni%C4%8Dkom_pitanju_u_Srbiji,_8._oktobra_1944. Zabilješka sa savjetovanja visokih njemačkih političkih, vojnih i policijskih ličnosti o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=52&rec=311&roll=194 NARA, T311, Roll 194, frames no. 000045—000046.] ({{jez-njem|"Die Frage des Herrn Feldmarschall an den Obergruppenführer Behrends, ob er mit einem kommunistischen Aufstand in Belgrad rechne, verneinte dieser unter Hinweis darauf, dass er in letzter Zeit durch dauernde Durchkämmungen alle irgendwie für einen Putsch infrage kommenden Kommunisten beseitigt habe. Die Frage nach dem Verbleib der im Konzentrationslager erfassten Kommunisten beantwortete er dahingehend, dass diese alle umgelegt seien. Abschliessend wies Obergruppenführer Behrends noch daraufhin, dass er bei den Cetniks ausreichend starke SD—Kommandos eingebaut habe, die bei den Cetniks verbleiben würden. Von seiten O.B.Südost wurde daraufhin festgestellt, dass allein schon durch diese Tatsache die weitere Führung der Cetnikverbände durch den Höh.SS und Pol.Führer gegeben sei."}})</ref>|Zabilješka sa savjetovanja njemačkog okupacionog vrha o četničkom pitanju u Srbiji, 8. oktobra 1944.}} Nakon poraza u [[Bitka na Jelovoj gori|bici na Jelovoj gori]], Vrhovna komanda JVuO na čelu sa Dražom Mihailovićem obrela se u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Potpukovnik [[Zaharije Ostojić]], komandant Istaknutog dela štaba Vrhovne komande, šalje 30. septembra 1944. komandantu Zlatiborskog korpusa kapetanu Dušanu Radoviću (pseudonim »Kondor«) upozoravajuću depešu: {{izdvojeni citat| ''Za Kondora — ultra urgent'' Imam obaveštenje da ste Vi, [Miloš] Marković i [Filip] Ajdačić upućeni u [[Višegrad|višegradski]] srez sa specijalnim zadatkom i da ćete isti izvršiti u punoj vezi sa [[Gestapo]]m i Švabama. Vaši ljudi pričaju da su kaznena ekspedicija. Još u toku današnjeg dana očekujem Vaše objašnjenje, jer ću u protivnom preduzeti potrebno, a narod i istorija reći će ko je izdajnik?<ref>[https://znaci.org/00001/4_14_4_133.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša Istaknutog dela štaba Vrhovne komande od 7. avgusta 1944. do 7. januara 1945. godine]</ref>}} Jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] i [[NOVJ]] u prvoj polovini oktobra [[1944]]. zaposele su komunikaciju dolinom [[Morava (reka)|Morave]] između [[Vranje|Vranja]] i [[Velika Plana|Velike Plane]], što je otežalo [[Proboj Armijske grupe "E" iz Grčke 1944|proboj Armijske grupe "E" iz Grčke]]. Ova formacija time je bila usmerena na komunikaciju [[Skoplje]] - [[Kosovska Mitrovica]] - [[Raška]], odnosno dolinom [[Ibar (reka)|Ibra]], i zatim na otvaranje puteva prema [[Sarajevo|Sarajevu]] pod borbom. Tokom ovog četvoromesečnog proboja saradnja između Armijske grupe "E" i četnika iz [[Srbija|Srbije]] i [[Crna Gora|Crne Gore]] imala je više vidova. U izvještaju [[91. armijskog korpusa]] Wehrmachta od 25. oktobra 1944. godine, što ga je potpisao general [[Werner von Erdmannsdorf]],<ref>NARA, T314, Roll 1360, frame no. 000889.</ref> odato je svojevrsno priznanje generalu Mihailoviću i njegovim četnicima kao najvrjednijim antikomunističkim (sa)borcima na čitavom okupiranom području [[Jugoistočna Evropa|jugoistočne Evrope]]: {{izdvojeni citat|Među antikomunističke grupe u Srbiji spadaju i sljedbenici srpskog pukovnika Draže Mihailovića [Mihailović je unaprijeđen u čin generala još decembra 1941. — prim.] i neke nezavisne četničke jedinice (četnik — borac za slobodu). Pukovnik Draža Mihailović igra u Srbiji ulogu sličnu onoj koju igra general [[EDES]]-a [[Napoleon Zervas|Zervas]] u Grčkoj. On jeste anglofil, ali i apsolutno antikomunistički nastrojen. Na osnovu njegova antikomunističkog stava, saradnja [četnika i Nijemaca] u borbi protiv Titovih komunističkih bandi bila je uglavnom zadovoljavajuća. Srbin je dobar vojnik i u tom pogledu nalazi se na prvom mjestu na Balkanu. Disciplinovan je, žilav i uporan, te stoga stoji iznad prosječnog Grka. Srpske bande se bore žešće od Grka i imaju se više cijeniti od grčkih bandita. Njihovo naoružanje je dobro.|Uputstvo za srpsko-albansku teritoriju, izdato od strane obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa, 25. oktobar 1944. godine}} Prilikom proboja od [[Sjenica|Sjenice]] prema [[Prijepolje|Prijepolju]] [[24. oktobra|24]]-[[31. oktobra]] [[1944]]. Nemci su nastupali zajedno sa borcima [[Srpski udarni korpus|Srpskog udarnog korpusa]] protiv snaga [[37. sandžačka divizija|37. sandžačke divizije]]. Od Prijepolja se glavnina [[Armijska grupe "E"|Armijske grupe "E"]] kroz Sandžak usmerila na pravac Prijepolje - Višegrad - Rogatica - Sarajevo. Jednim motorizovanim bataljonom Nemci su 1. novembra otvorili su put Prijepolje - Pljevlja, i usmerili celokupne četničke snage iz [[Srbija|Srbije]] na pravac [[Sjenica]] - [[Prijepolje]] - [[Pljevlja]] - [[Goražde]]. Time su iskoristili snage [[JVUO]] iz Srbije kao svoju levu pobočnicu. Nakon toga, svojim napadom na NOVJ u pravcu Tuzle ([[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944]]) sadejstvovale su snagama [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] u njihovom proboju na sever. U dnevnom izvještaju za 13. novembar 1944. o situaciji na teritoriji okupirane Jugoslavije iz štaba Armijske grupe »F«, u paragrafu naslovljenom “Njemačke i savezničke trupe“, navodi se, očigledno na osnovu presretnute komunikacije snaga NOVJ, da se general Dragoljub Mihailović nalazi u rejonu [[Sjenica|Sjenice]] sa „aktivnim jugoslovenskim generalom” (moguće da je riječ o [[Miroslav Trifunović|Miroslavu Trifunoviću]]).<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=719&rec=311&roll=189 NARA, T311, Roll 189, frame no. 001217.] <br /> ({{jez-njem|"I. Deutsche und verbündete Truppen. </br> Draza Mihajlovic befindet sich mit einem aktiven jugosl. General im Sjenica. (VII.mont.Brig. an 3.Div. 4.11.)"}})</ref> Dok komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe E]] general [[Aleksander Ler|Ler]] u svom pregledu brojnog stanja od [[16. novembra]] [[1944]]. ubraja 10.000 četnika Pavla Đurišića u vlastite (njemačke) trupe,<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_174.htm Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih Grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - dokumenti nemačkog rajha, knjiga 4], Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 174.</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frames no. 000376—000377.]</ref> dotle se za četnike iz Srbije u izveštaju poslatom Vrhovnoj komandi u [[Berlin]]u kaže da se "drže u senci Vermahta". Nevoljno savezništvo veoma dobro ilustruje i sljedeći izveštaj: {{izdvojeni citat|Grupa Marković (2500—3000), u sporazumu sa nem. vojskom, osigurava odsek Mitrovica — Raška (mesta uklj.) — Novi Pazar. Izviđanje protiv Bugara, Tita i Sovjeta. Do sada nije bilo ozbiljnih incidenata. Potrebna je opreznost. [[Miroslav Trifunović|Trifunović]] sa oko 18.000 četnika [[Dragoslav Račić|Račića]] i [[Dragutin Keserović|Keserovića]], uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački [[Vermaht]], naročito na odvojene grupe. <br /> Moli se da se dostavi rezultat pregovora DM — [[Hermann Neubacher|zastupnik Ministarstva spoljnih poslova]].<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%B3%D1%80%D1%83%D0%BF%D0%B5_%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B0_%22%D0%95%22_%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D1%83_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_11.11.1944. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944.], Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=507&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.] <br/> ({{jez-njem|"1.) Gruppe Markovic (2500–3000) sichert im Einvernehmen mit dt. Truppe Abschnitt Mitrovica – Raska (Orte ausschl.) – Novi Pazar. Aufklärung gegen Bulgaren, Tito und Sowjets. Bis jetzt keine ernsteren Zwischenfälle. Vorsicht geboten. <br /> 2.) Trifunovic mit ca. 18000 Cetniks des Racic und Keserovic gleichlaufend mit dt. Bewegungen im Raum Prijepolje Marschrichtung Foca. Anfangs Teilnahme an Kampfhandlungen auf deutscher Seite (Flankenschutz). Neuerdings nur Mitläufer. Eindruck: Solange gleichlaufende Interessen im allgemeinen Ruhe. Wenn erfolgversprechend, Überfälle gegen deutsche Wehrmacht, besonders Splittergruppen, unbedingt zu erwarten. <br /> 3.) Um Übermittlung des Verhandlungsergebnisses DM – Vertreter AA wird gebeten."}})</ref>}} U posljednjim mjesecima okupacije Jugoslavije, dužnosnici njemačkog Wehrmachta mogli su dati konačni i zaokruženi sud o karakteru kolaboracije JVuO sa okupacionim snagama. Tako uputstvo iz štaba 91. armijskog korpusa od 26. decembra 1944. godine sadrži veoma iznijansirano tumačenje kvaliteta dosadašnje njemačko-četničke saradnje, prvenstveno uslovljene spoznajom da [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]] predstavlja zajedničkog neprijatelja. Pored toga, oficiri iz štaba 91. koprusa analiziraju kako se može proći s najmanje političke štete usljed stalno prisutnog antagonizma između vlasti NDH i četnikâ, preporučajući oprez u odnosima s potonjima zbog njihovih neprekinutih veza sa [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]: {{izdvojeni citat|Srpski četnici: </br> Upotreba četničkih jedinica dala je u raznim oblastima dobre rezultate. Poznavanje zemljišta od strane četnikâ i njihove izviđačke aktivnosti protiv Titovih snaga od koristi su njemačkom Wehrmachtu. Međutim, oslanjanje četnika na njemački Wehrmacht proizilazi isključivo iz činjenice da su inferiorni u odnosu na Titove snage — [[Angloamerika|angloamerička]] oružana intervencija bi ih navela da odmah promijene kurs. Njihovi pokušaji da se svrstaju uz angloameričkog neprijatelja se nastavljaju. Stoga se savjetuje veliki oprez kada se postupa sa četnicima. Za vlastiti stav prema četnicima presudno je sljedeće: </br> 1) Upotreba četničkih jedinica mora se sprovesti na način tako da, u slučaju nagle promjene kursa, šteta ostane u granicama podnošljivog; </br> 2) Nijemci moraju iskoristiti neprijateljstvo između četnika i boljševičkih bandi; </br> 3) Saradnja s četnicima od slučaja do slučaja u zamjenu za opskrbu borbenom municijom, zdravstvenu njegu i snabdijevanje namirnicama, ukoliko su dostupne; </br> 4) Cjelokupno hrvatsko stanovništvo mrzi četnike; kompromis između njih i hrvatskih vlasti (posebno ustaša) teško da je moguć. Stoga, moramo spriječiti njihov upad na hrvatski teritorij, posebno između [[Drina|Drine]] i [[Bosna (rijeka)|Bosne]]. Prelazak [natrag] preko Drine u Srbiju, naročito od strane četnika iz Stare Srbije [misli se na teritoriju Nedićeve Srbije — prim.], treba podržati, jer se time izbjegava konflikt s NDH. Na hrvatskom tlu, taktički nužan kontakt s četnicima tokom operacija protiv Titovih snaga treba održati što je moguće više neprimjetnijim, s obzirom na odnos s ustašama; </br> 5) Postojeća mržnja između srpskih četnika i [[Bošnjaci|Muslimana]] zahtijeva poseban oprez tokom pregovora s obje strane i njihovog upošljavanja, jer će se i jedna i druga strana ili povući ili odmah zauzeti neprijateljski stav ako se za takve pregovore sazna; </br> Da li se četnici mogu iskoristiti u njemačku svrhu u borbi protiv Titovih bandi, '''čime bi se uštedjela njemačka krv''', zavisiće od razumnog i vještog pregovaranja s njima.<ref>[https://znaci.org/ok/T317.php?sta1=etni&sta2=D.M&idem=1404 NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000770.] <br /> ({{jez-njem|"Die serbischen Cetniks. </br> Der Einsatz von Cetnik–Verbänden hat in verschiedenen Gebieten guten Ergebnissen geführt. Von Nutzen für die Deutsche Wehrmacht ist die Landeskenntnis der Cetniks und ihre Aufklärungstätigkeit den Titobanden gegenüber. </br> Anlehnung der Cetniks an die Deutsche Wehrmacht beruht jedoch nur auf die Tatsache, daß sie den Titokräften unterlegen sind: ein bewaffnetes angloameriknisches Eingreifen wird ihr sofortiges Umschwenken veranlassen, Ihre Versuche, sich dem angloamerikanischen Gegner zu nähern, laufen weiter. Große Vorsicht den Cetniks gegenüber ist daher angebracht. </br> Für die eigene Haltung den Cetniks gegenüber ist maßgebend: </br> 1.) Der Einsatz der Cetnik–Verbände ist so durchzuführen, daß bei plötzlichem Umschwenken der Schaden in erträglichen Grenzen bleibt. </br> 2.) Die Feindschaft zwischen den Cetniks und bolschewistischen Banden muß deutscherseits ausgenützt werden. </br> 3.) Zusammenarbeit mit Cetniks von Fall zu Fall gegen Bereitstellung von Gefechtsmunition, sanitäre Betreuung und Verpflegung, soweit diese vorhanden. </br> 4.) Die Cetniks sind bei der gesamten kroatischen Bevölkerung verhasst, ein Ausgleich zwischen ihnen und den kroatischen Dienststellen (bes. Ustascha) ist kaum möglich, daher muss ein Eindringen in den innerkroatischen Raum insbesondere zwischen Drina und Bosna unsererseits verhindert werden. Ein Übertritt insbesondere der altserbischen Cetniks über die Drina nach Serbien ist zu unterstützen, da so Konflikt mit Kroatien vermieden wird. Auf kroatischem Boden ist taktisch notwendige Fühlung mit Cetniks bei Einsatz gegen Titobanden im Hinblick auf Verhältnis zur Ustascha möglichst wenig in Erscheinung treten zu lassen. </br> 5.) Der bestehende Haß zwischen serbischen Cetniks und Muselmanen verpflichtet bei Verhandlungen und Einsatz beider Teile zu besonderer Vorsicht, da bei Bekanntwerden solcher Verhandlungen beide Parteien entweder abspringen oder sofort eine feindselige Haltung einnehmen werden. </br> Von einer verständnisvoll und geschickt geführten Verhandlung mit den Cetniks wird es abhängen, ob diese durch Einsatz gegen Titobanden für deutsche Zwecke nutzbar gemacht werden können, somit also deutsches Blut gespart werden kann."}})</ref>|Uputstvo načelnika štaba 91. armijskog korpusa o „srpskim četnicima“ iz decembra 1944.}} === Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore (1944) === {{Poseban članak|Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore|Pavle Đurišić|Crnogorski dobrovoljački korpus}} [[File:Spisak vlastitih trupa njemačke Armijske grupe E 1944, decembra 1944.jpg|thumb|Spisak trupa njemačke Armijske grupe »E« iz decembra 1944.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=382&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000376.]</ref> Na spisku se nalazi i “10.000 Crnogoraca“ ({{jez-njem|"10.000 Montenegriner"}}). Riječ je o četnicima [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]] (tj. CDK), koji su se povlačili zajedno sa okupacionim snagama.]] Dok su srbijanski četnici sadjejstvovali snagama Armijske grupe »E« u njihovom proboju na sjever, četnici iz Crne Gore uzeli su učešća u [[Proboj XXI brdskog korpusa iz okruženja|proboju XXI brdskog korpusa iz okruženja]]. Jedinice crnogorskih četnika, koje su od Njemaca takođe preformirane u dobrovoljačke pukove ("[[Crnogorski dobrovoljački korpus]]"), borile su se u sastavu njemačkog [[21. brdski armijski korpus (Nemačka)|21. brdskog korpusa]] između [[Danilovgrad]]a i [[Cetinje|Cetinja]] rame uz rame sa njemačkim vojnicima. Ove snage učestvovale su zajedno sa njemačkim snagama u operacijama protiv NOVJ ([[Operacija Frilingservahen aprila 1944|Frilingservahen]], [[Operacija Ribecal avgusta 1944|Ribecal]]). Komandant [[Armijska grupa E|Armijske grupe "E"]] je u svom izvještaju od ove četnike ubrojao u brojno stanje svojih jedinica: {{izdvojeni citat|C. D. K. od 3 puka, pod komandom potpukovnika [[Pavle Đurišić|Đurišića]], formiran neposredno od strane K-de 2. OkA ([[Druga oklopna armija (Nemačka)|Druga oklopna armija]]), bio je do sada u službenom pogledu potčinjen K-di 2. OkA a u snabdevačkom i taktičkom pogledu 181. peš. div., koja je trebalo da se obimno uključi u obuku. [...] C.D.K. se do sada dokazao u borbi protiv komunista, ali je upitna njegova pouzdanost prema njemačkom Wehrmachtu zbog Đurišićeva kontradiktornog stava.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=825&rec=314&roll=664 NARA, T314, Roll 664, frame 000817.] <br /> ({{jez-njem|"M.F.K. zu 3 Rgt. unter Führung Oberstleutnant Djurisic, wurde von Pz.AOK 2 unmittelbar aufgestellt, unterstand bisher truppendienstlich Pz.AOK, versorgungsmässig und taktisch 181.Inf.Div., die sich ausbildungsmässig weitgehend einzuschalten hatte. </br> M.F.K. im Kampf gegen Kommunisten bisher bewährt, jedoch in seiner Zuverlässigskeit gegenüber der deutschen Wehrmacht durch widerspruchsvolle Haltung Djurisic fragwürdig."}})</ref>|Izvještaj Komande 21. brdskog korpusa Komandi Grupe armija "E" od 23. septembra 1944. godine}} O odluci komandanta Crne Gore, Boke i Sandžaka JVuO potpukovnika Pavla Đurišića da slijedi kolonu njemačkih armijâ pri povlačenju s Balkana, te o značajnoj pomoći pruženoj okupatoru od strane crnogorskih četnika tom prilikom, piše u svojim ratnim memoarima i [[Hermann Neubacher]]: {{izdvojeni citat|On je bio opasan nemački saveznik. Meni je uvek bilo savršeno jasno da bismo mi za Pavla Đurišića, u slučaju invazije zapadnih sila na Balkan, ponovo postali njegov najveći neprijatelj. Kada je započelo povlačenje nemačkih trupa iz Crne Gore, Pavle Đurišić je krenuo sa njima. Tokom napornih marševa po planinskom terenu, tokom operacije povlačenja prolazili smo i kroz područja koja su kontrolisali partizani. Njegove trupe vodile su borbu sa partizanima i time nemačkim trupama olakšale evakuaciju sa tog prostora. Kasnije je Pavle Đurišić sklopio ugovor sa ustaškim trupama Ante Pavelića, da bi mogao da prođe sa svojim jedinicama kroz Hrvatsku i Istru. Tamo su se već nalazile i druge četničke jedinice, kao i Ljotićevi dobrovoljci.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN], str. 176—177.</ref>|[[Hermann Neubacher]]}} === Prelazak sa Nemcima u Bosnu (1944-1945) === {{main|Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|Četnička ofanziva u istočnoj Bosni 1944.|Bosanska golgota}} [[File: Četnički oficir Dinarske divizije, SS-Sturmbannführer Ernst Lerch i neidentificirani SS-Hautsturmführer tokom ofanzive protiv IX. korpusa.jpg|thumb|Oficir [[Dinarska četnička divizija|Dinarske divizije JVuO]], SS-Sturmbannführer [[Ernst Lerch]] i neidentificirani SS-Hauptsturmführer tokom ofanzive protiv [[9. korpus NOVJ|9. korpusa NOVJ]] u Sloveniji, mart 1945. godine<ref>[http://bandenkampf.blogspot.com/2016/05/bk0164.html Bandenkampf in Jugoslawien 1941–1945: </br> 0164 | Photo | Höherer SS- und Polizeiführer Adriatisches Küstenland]</ref>]] [[Armijska grupa "E"]] imala je u planu otvaranje komunikacija kroz istočnu Bosnu, pa je krajem novembra jedna njena divizija ([[11. poljska vazduhoplovna divizija (Nemačka)|11. poljska vazduhoplovna divizija]]) započela napad pravcem od [[Rogatica|Rogatice]] prema [[Zvornik]]u, protiv snaga [[Treći udarni korpus NOVJ|Trećeg udarnog korpusa]] [[NOVJ]]. Međutim, kako su tokom ofanzive [[NOVJ]] i Crvene armije od 3. decembra nemačke pozicije na [[Sremski front|Sremskom frontu]] ozbiljno ugrožene, ova divizija hitno je izvučena i transportovana prugom [[Sarajevo]] - [[Slavonski Brod]] na [[Sremski front]]. Na njeno mesto usmerena je glavnina četnika iz [[Srbija|Srbije]]. U izvještaju Operativnog odjeljenja u [[Sarajevo|Sarajevu]] Armijske grupe »E« od 10. decembra 1944, koji potpisuje potpukovnik Warnstorff, istaknuto je: {{izdvojeni citat| Telegram 34. i 91. arm. korpusu, 5. SS-brd. arm. korpusu i Korpusnoj grupi »Kibler«: 1) Četnici na maršu u širi rejon Valjeva privremeno će preći preko područja Rogatica — Ljubovija — Zvornik — Kladanj. 2) DM garantuje najlojalnije držanje prema nemačkim jedinicama i nudi saradnju. Znak raspoznavanja za saradnju između nemačkih jedinica i četnika je: Mitrovica. 3) Četnike u što većoj meri koristiti za službu izviđanja. Materijalna pomoć može im se obezbediti u ograničenim razmerama ukoliko se stave na raspolaganje za borbu protiv bandi. 4) K-da Grupe armija obavestila je hrvatske vlasti o navedenom kretanju.<ref>[https://znaci.org/00001/4_12_4_219.htm IZVOD IZ RATNOG DNEVNIKA KOMANDE GRUPE ARMIJA »E« ZA PERIOD OD 1. OKTOBRA DO 31. DECEMBRA 1944. GODINE]</ref><ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=998&rec=311&roll=184 NARA, T311, Roll 184, frame no. 000992.] ({{jez-njem| <br /> "1.) Cetniks überschreiten auf dem Marsch in den Großraum Valjevo vorübergehend das Gebiet Rogatica – Ljubovija – Zvornik – Kladanj. <br /> 2.) DM hat loyalste Haltung gegenüber deutscher Truppe zugesichert und bietet Zusammenarbeit an. Kennwort zwischen deutscher Truppe und Cetniks für Zusammenarbeit ist "Mitrovica". <br /> 3.) Die Cetniks sind weitgehend für Erkundungsaufträge zu verwenden. Materielle Hilfe darf ihnen in beschränktem Ausmaß gewährt werden, soweit sie sich zum Kampf gegen die Banden zur Verfügung stellen. <br /> 4.) Die kroatischen Behörden sind über obige Bewegung durch Okdo. unterrichtet worden."}})</ref>}} U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u [[NDH]] od 24. decembra 1944. godine,<ref>[https://znaci.org/00001/40_82.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje POSLJEDNJI DANI NA VUČJAKU]</ref> navodi se da je general Draža Mihailović izrazio spremnost za suradnju i sa formacijama NDH u borbi protiv NOVJ: {{izdvojeni citat|Prema izvješću pouzdanog agenta, Draža Mihajlović je izrazio namjeru da se bori skupa sa ustašama i domobranima, jer je njihov zajednički glavni cilj uništenje komunizma.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=443&rec=311&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000427.] <br /> ({{jez-njem|"Nach zuverlässiger V–Mann–Meldung soll Draza Mihajlovic geäussert haben, er wolle mit den Ustascha und Domobranen zusammen kämpfen, da das gemeinsame Hauptziel die Vernichtung des Kommunismus sei."}})</ref>|Izvještaj njemačkog opunomoćenog generala u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 24. XII 1944.}} Četnici su, pod ličnom komandom [[Dragoljub Mihailović|Mihailovića]], nakon koncentrisanja unutar nemačko-ustaških linija, izvršili [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|napad na snage NOVJ]]. 8. decembra [[1944]]. ujutro sa nemačko-ustaških položaja u okolini [[Rogatica|Rogatice]] krenuli u silovit napad prema [[Zvornik]]u. Ovaj napad bio je usklađen sa napadom nemačkog 34. armijskog korpusa sa druge strane, pravcem [[Užice]] - [[Ljubovija]] - [[Zvornik]]. Ovom prilikom četnicima su Nemci obezbedili snabdevanje municijom, kao i zbrinjavanje ranjenika u nemačkim bolnicama u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Pošto je prodor četnika prema [[Zvornik]]u odbijen, njihova glavnina usmerila se prema oslobođenoj [[Tuzla|Tuzli]]. U [[Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944|neizvesnim borbama od 24. do 28. decembra]] [[Treći udarni korpus NOVJ]] krajnjim naporom odbio je ovaj napad. Nakon ovog poraza, glavnina [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] snaga razmestila se u [[Modriča|Modriči]] i okolini, gde su nakon kraćeg sukoba uspostavili sporazum sa snagama NDH. Tako su se našli na za Nemce vitalnoj komunikaciji Sarajevo - Brod, vodeći zajedno sa Nemcima teške dvomesečne borbe protiv [[Druga armija JA|Druge jugoslovenske armije]], koja je nastojala da je prekine. Preko pukovnika Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO, uspostavljena je saradnja sa nemačkim štabom u [[Sarajevo|Sarajevu]], od kojeg je obezbeđeno snabdevanje municijom i bolničko zbrinjavanje ranjenika.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_130.htm Opšti uslovi sporazuma o saradnji između četnika i nemačkih jedinica pripremljeni za pregovore decembra 1944. godine], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - dokument broj 130</ref><ref>[https://www.znaci.org/00001/4_12_4_219.htm Ratni dnevnik Armijske grupe E 1.10.1944-31.12.1944], Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 4, Vojnoizdavački zavod, Beograd - prilog broj 2, (10. decembar 1944)</ref> [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićeva]] grupacija takođe je uspostavila vezu sa Štefanom Hedrihom ({{jez-nem|Stefan Hedrich}}), SS-oberfirerom i inspektorom u glavnom štabu SS, komandantom SS-oblasti Severozapadna Bosna.<ref>[https://www.znaci.org/00001/181.htm Roland Kaltenegger: TOTENKOPF & EDELWEIß], četvrti deo: Das Kriegsjahr 1944 (Ares verlag, Graz), strana 268.</ref> [[3. april]]a 1945. godine, kada su nemačke trupe napuštale Bijeljinu i okolinu, Mihailović je pokušao da ih pridobije da ostanu pod njegovom komandom kao jugoslovenski državljani.<ref>[https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine]</ref> [[Schutzstaffel|SS]]-Sturmbannführer (major) [[Ernst Lerch]], u izvještaju od 8. marta 1945. godine, piše da je [[Aleksandar Nikolić (četnik)|Aleksandar Nikolić]], zapovjednik Sremsko-slavonske komande JVuO, zajedno sa svojim trupama (za koje navodi da broje oko 80 ljudi, ali i da bi po pristizanju ostatka jedinice ta cifra mogla dostići i 400) došao u [[Istra|Istru]], tj. u [[Operativna zona Jadransko primorje|Operativnu zonu Jadransko primorje]], gdje se stavlja na raspolaganje njemačkim vlastima. Ernst Lerch moli nadređene da naznače rejon u kojem bi »grupa pukovnika Nikolića« mogla da bude »upotrebljena«: {{izdvojeni citat|1.) U prostor [[Jurdani]], prov. [[Rijeka (grad)|Rijeka]], stigli su delovi četničke grupe pukovnika Nikoliča u jačini oko 80 ljudi. 2.) Prema telegr. Glavnog ureda SS od 7. 2. 45, delovodn. pov. br. 375/45, grupa Nikolić potčinjena je komandantu SS i policije u [Operativnoj zoni] Jadr. primorje. [...] 6.) Pukovnik Nikolić je samostalni četnički komandant i njegov načelnik Štaba major Miladinović je izjavio da ova grupa ne želi nikakvu zavisnost od ministra [[Dimitrije Ljotić|Ljotić]]a, odn. od drugih četničkih grupa. <br /> Oni obećavaju da će se stoprocentno zajedno s Nemcima boriti kako protiv komunista tako i protiv regularnih engleskih trupa koje oni navodno preziru iz dubine duše. <br /> Ovaj osnovni stav oni će zadržati u svakoj situaciji pa ma šta se desilo.<ref>[https://znaci.org/zb/4_6_19.htm Zbornik NOR-a – tom VI – Borbe u Sloveniji – knjiga 19. – 1. III – 15. V 1945. godine, Vojnoistorijski institut], Beograd, 1975, dokument br. 161, str. 822–823.</ref>|Obaveštenje komandanta SS i policije u Operativnoj zoni Jadransko primorje od 8. marta 1945. o pristizanju četnika pukovnika Nikolića u Istru}} [[Hermann Neubacher]], specijalni izaslanik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za [[Jugoistočna Evropa|jugoistočnu Evropu]], u svojim poslijeratnim memoarima ističe da je sa četničkim komandantom održavao vezu sve do aprila 1945, tj. do [[Povlačenje kolaboracionista sa Nijemcima (1944–1945)|zajedničkog povlačenja Nijemaca i četnika]] pred jedinicama NOVJ i [[Crvena armija|Crvene armije]]. Neubacher navodi da je postojala i zamisao o susretu između njega i generala Mihailovića, ali [[Joachim von Ribbentrop]] nije dao dopuštenje za taj sastanak: {{izdvojeni citat|Tokom sukoba četnika sa Englezima, stiglo je do mene pitanje da li bih bio spreman da razgovaram sa Dražom Mihailovićem. Ovu sam molbu prosledio ministru spoljnih poslova Ribentropu, tražeći od njega da mi dozvoli da do takvog susreta dođe. U principu, nije mi bilo zabranjeno da uspostavim kontakt. Ali, za vođenje razgovora morao sam da dobijem specijalnu dozvolu. Bilo mi je, međutim, zabranjeno da stupim na teren koji kontroliše Draža Mihailović. Moja spremnost i želja da se sretnem sa njim bili su veliki, te sam uskoro morao da sam sebi priznam da je moj glavni motiv bio – radoznalost. Da se sretnem sa četničkim vođom, a da se prethodno ne izvrše potrebne pripreme, razgovor bi bio besmislen, i jedino bi doneo neugodnost i neprilike za Dražu Mihailovića, jer bi dobio etiketu „kolaboratera“. Trebalo je susret dobro organizovati, kako bi bilo sigurno da će doneti senzacionalan rezultat. Verovatno je i sam Draža Mihailović tako razmišljao, pa zato, najzad, nije nikada ni došlo do našeg susreta. Ali, ostali smo u vezi preko naših posrednika. I jedna i druga strana bila je u tim kontaktima veoma oprezna. Jedan moj poverljiv čovek čak je tri puta bio u Dražinom glavnom štabu. Da ne bih bio suviše opširan, zadovoljiću se samo tvrdnjom da Draža Mihailović svoju politiku sve do kraja rata nije menjao. Tek početkom 1945, u vreme naših poslednjih borbi u Hrvatskoj, kada je povlačenje naših trupa sa tog prostora bilo samo pitanje dana, Draža Mihailović mi se obratio direktnom molbom – i to preko svojih poverljivih ljudi u Beču – da mu pružim pomoć u vezi sa naoružanjem njegovih jedinica. Tokom nekoliko dana ja sam čak imao direktnu radio-vezu sa njegovim glavnim štabom u Bosni. Moj poverljiv čovek bio je poslednji put kod Draže u aprilu 1945.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 161–162.</ref>}} General Mihailović je odbijao da osobno uđe u bilo kakav aranžman s okupatorom, i od ove je politike odstupio samo u četiri ili pet navrata tokom rata. Riječ je o [[Sastanak u Divcima|sastanku u Divcima]] sredinom novembra 1941. godine, zatim o dva sastanka s predstavnikom Hermanna Neubachera, [[Rudolfom Stärkerom]], u jesen 1944 (prvi u zapadnoj Srbiji na kojem je Mihailovića pratio pukovnik [[Robert H. McDowell]], šef američke vojne misije pri njegovu štabu, a drugi u sjeveroistočnoj Bosni), kao i o posljednjem sastanku sa Stärkerom na planini [[Vučjak]], početkom aprila 1945. Neubacher pokušava u svojoj knjizi ekskulpirati Mihailovića od odgovornosti za kolaboraciju.<ref>[https://znaci.org/00001/40_62.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945, poglavlje ČETNIČKO-NJEMAČKI SPORAZUMI O KOLABORACIJI U SRBIJI]</ref> == Nemci o generalu Mihailoviću i JVuO == [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|mini|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] {{izdvojeni citat|'''Njemačka je za D.M.-a neprijatelj br. 2 – neprijatelj br. 1 su komunisti'''.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?broj=695&rec=311&roll=195 NARA, T311, Roll 195, frame no. 000686.] <br /> ({{jez-njem|"Deutschland ist für D.M. nur noch der Feind No. 2. Feind No. 1 sind die Kommunisten."}})</ref>|Zabilješka sa sastanka Armijske grupe »F« sa izaslanikom Neubacherom održanog 30. jula 1944.}} Prilikom ispitivanja od strane istražitelja 7. američke armije avgusta 1945. godine, pisanu izjavu o svojim aktivnostima u ratnom periodu sastavio je i [[feldmaršal]] [[Maximilian von Weichs]], koji je avgusta 1943. naslijedio generala Löhra na mjestu glavnokomandujućeg Jugoistoka. U odjeljku naslovljenom »Grupe koje pomažu Njemačkoj«, von Weichs o četnicima Draže Mihailovića piše sljedeće: {{izdvojeni citat|Mihailovićeve trupe su se nekada borile protiv naših okupacionih trupa iz lojalnosti prema svome kralju. U isto vreme su se borile protiv Tita, zbog svojih antikomunističkih ubeđenja. Ovaj rat na dva fronta nije mogao dugo potrajati, posebno kada je britanska podrška počela favorizovati Tita. Sledstveno, Mihailović je pokazao pronemačka stremljenja. Bilo je angažmana tokom kojih su se srpski četnici borili protiv Tita zajedno sa nemačkim trupama. Sa druge strane, dešavalo se da neprijateljski raspoložene četničke grupe napadnu nemačke vozove za snabdevanje da bi popunili sopstvene zalihe. Mihailović je voleo da ostane u pozadini, i prepusti takve poslove svojim podređenima. On se nadao da će dočekati svoje vreme ovom igrom moći, dok mu anglo-američko iskrcavanje ne obezbedi dovoljnu podršku protiv Tita. Nemačka je prigrlila njegovu podršku, koliko god privremenu. Četničke izviđačke aktivnosti naši komandanti su visoko cenili.<ref>http://znaci.org/00002/318_4.htm ({{jez-eng|"MIHAILOVIC's troops once fought against our occupation troops out of loyalty to their King. At the same time they fought against TITO, because of anti—Communist convictions. This two front war could not last long, particularly when British support favored TITO. Consequently MIHAILOVIC showed pro-German leanings. There were engagements during which Serbian Chetniks fought TITO alongside German troops. On the other hand, hostile Chetnik groups were known to attack German supply trains in order to replenish their own stocks. ''MIHAILOVIC liked to remain in the background, and leave such affairs up to his subordinates. He hoped to bide his time with this play of power until an Anglo—American landing would provide sufficient support against TITO. Germany welcomed his support, however temporary. Chetnik reconnaissance activities were valued highly by our commanders''."}})</ref>}} Takođe, feldmaršal von Weichs na drugom mjestu podcrtava da, dok se general Mihailović nastojao držati po strani, taktička je njemačko-četnička kolaboracija na terenu poprimala sve veći obim: {{izdvojeni citat|Iako se on sâm [Mihailović] oštroumno suzdržavao od iznošenja svog ličnog stava u javnosti, bez sumnje kako bi imao odriješene ruke za svaku eventualnost (npr. savezničko iskrcavanje na Balkanu), dopustio je svojim komandantima da pregovaraju s Nijemcima te da s njima sarađuju. I oni su to činili, sve više i više...<ref>Röhr, Werner, ed. (1994). Europa unterm Hakenkreuz: Okkupation und Kollaboration (1938–1945). Berlin: Hüthig. s. 358. <br/ > ({{jez-eng|"Though he himself [Draža Mihailović] shrewdly refrained from giving his personal view in public, no doubt to have a free hand for every eventuality (e.g. Allied landing on the Balkans), he allowed his commanders to negotiate with Germans and to co-operate with them. And they did so, more and more..."}})</ref>|[[Maximilian von Weichs]]}} Specijalni [[Adolf Hitler|Hitler]]ov izaslanik [[Hermann Neubacher]] u svojim memoarima tumači politiku Draže Mihailovića. On piše da je Mihailović „ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva”. Neubacher primjećuje da su Mihailovićevi komandanti sarađivali sa Nijemcima, dočim je on nastavio voditi antiokupatorsku propagandu: {{izdvojeni citat|Politiku Draže Mihailovića nije bilo teško razumeti. On je bio impresioniran nemačkim vojnim podvizima. Pa ipak, sa sigurnošću je računao na to da će Nemačka izgubiti rat. Dovoljno sam čuo od pouzdanih izvora, koji su me obavestili o Dražinom stavu prema Rajhu. On je ostao neprijatelj okupatoru, koji je, zbog Titovog uspona, postao njegov neprijatelj broj dva. Saveznici su Dražu ostavili na cedilu, pa je zato pokušao da od Nemaca – koji su za njega sada bili samo neprijatelj broj dva – dobije što je moguće više oružja. Namera četničkog vođe bila je ova: da se, kada započne nemačko povlačenje, bez borbe dokopa nemačkih strateških pozicija i da se na njima utvrdi. On se spremao za konačan obračun sa Titom, koji je trebalo da se vodi beskompromisno, na život ili smrt, a u pitanju je bila budućnost Jugoslavije. Dok su, dakle, Dražini podređeni komandanti tu i tamo sarađivali sa Nemcima, on je sam nastavio da i dalje vodi propagandu protiv Nemaca.<ref>[http://www.znaci.org/00001/172_7.pdf Herman Nojbaher: SPECIJALNI ZADATAK BALKAN] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20221015170611/https://znaci.org/00001/172_7.pdf |date=2022-10-15 }}, str. 160–161.</ref>}} Čak i kada je odobravao kolaboraciju svojih komandanata sa okupatorima, general Mihailović je strogo vodio računa da se na taj način lično ne kompromituje, prvenstveno iz straha od negativne reakcije stanovništva okupirane Jugoslavije. Presretanjem komunikacije između Mihailovića i vojvode Đujića ujesen 1943, njemački nadležni organi su registrovali ovu tendenciju kod četničkog vođstva: {{izdvojeni citat|18.11. Radio-naređenje D.M. Đujiću da još više nego do sada ratuje zajedno sa njemačkim Wehrmachom protiv komunista, jer su oni izdali srpsku nacionalnu stvar. On sam ne može tako postupiti zbog stava naroda.<ref>[https://znaci.org/NARA/T316.php?rec=311&broj=235&roll=196 NARA, T311, Roll 196, frame no. 000223.] <br /> ({{jez-njem|"18. 11. FUNKBEFEHL D. M. AN DJUJIC, MIT DEUTSCHER WEHRMACHT GEGEN KOMMUNISTEN MEHR ALS BISHER ZU KAEMPFEN, DA NATIONALE SACHE SERBIENS VERRATEN. ER SELBST KOENNE WEGEN VOLKSMEINUNG NICHT MITMACHEN."}})</ref>|Depeša komande Druge oklopne armije komandi [[Armijska grupa F|Armijske grupe »F«]] od 21. novembra 1943. godine}} General [[Schutzstaffel|SS]]-a [[Otto Kumm]], treći komandant [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačke brdske divizije »Prinz Eugen«]], u knjizi ratnih memoara naslovljenoj ''Vorwärts, Prinz Eugen! Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"'' („Naprijed, Prinz Eugen! Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije Prinz Eugen”), ostavio je svoje tumačenje prirode odnosâ između JVuO i njemačkog okupatora: {{izdvojeni citat|Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme – i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi – što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze – i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas – kao '''braću po oružju protiv komunizma'''. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref>[http://www.znaci.org/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.org/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. <br /> ({{jez-njem|"Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens 'in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform – und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer – und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen – als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal."}})</ref>}} Saradnju sa četničkim formacijama generala Mihailovića u borbi protiv zajedničkog neprijatelja pominje u svojim memoarima i [[Schutzstaffel|SS]]-potpukovnik [[Otto Skorzeny]], vođa njemačkih komandosa, zaslužan za izvođenje brojnih specijalnih operacija tokom rata. Neposredno pred [[Kapitulacija Nacističke Njemačke|kapitulaciju nacističke Njemačke]], ''Obersturmbannführer'' Skorzeny je tri dana (od 5. do 8. maja [[1945]]. godine) vršio dužnost šefa njemačke vojno-obavještajne službe ''[[Abwehr]]''. Po osobnom ''[[Adolf Hitler|Führer]]ovom'' naređenju, potpukovnik Skorzeny biva upućen proljeća 1944. godine u okupiranu Jugoslaviju, kako bi koordinirao [[Operacija Konjićev skok|operacijom uništenja]] [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovnog štaba NOVJ]] i zarobljavanja [[Josip Broz Tito|maršala Tita]]: {{izdvojeni citat|U proljeće 1944. dobio sam naredbu Vrhovne komande Wehrmachta da lociram [[Josip Broz Tito|Titov]] štab, uništim ga i uhvatim Tita, koji je, prema [[Winston Churchill|Churchill]]ovoj volji, već bio zamijenio generala Mihailovića. Mihailović, ratni ministar mladog kralja [[Petar II Karađorđević|Petra II]] od Jugoslavije, koji je živio u egzilu u [[London]]u, bio je uplašen sve većim uticajem komunizma. Na njegovo zaprepaštenje, njegovi su se četnici ponekad borili zajedno čak s mađarskim trupama, Hrvatima [[Ante Pavelić]]a, pa čak i sa našim vojnicima protiv Titovih trupâ.<ref>Otto Skorzeny, ''Meine Kommandounternehmen. Krieg ohne Fronten'', Universitas Verlag in F.A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München, 1993, s. 201. <br /> ({{jez-njem|"Im Frühjahr 1944 bekam ich den Befehl vom OKW, das Hauptquartier Titos ausfindig zu machen, es zu zerstören und Tito gefangenzunehmen, der nach dem Willen Churchills schon den General Mihailowitsch abgelöst hatte. Der Kriegsminister des im Exil in London lebenden jungen Königs Peter II. von Jugoslawien, Mihailowitsch, war über den fortschreitenden Einfluß des Kommunismus erschreckt. Seine Tschetniks schlugen sich zu seinem Erstaunen manchmal sogar gemeinsam mit den ungarischen Truppen, den Kroaten des Ante Pawelitsch und selbst unseren Soldaten gegen die Truppen Titos."}})</ref>}} == Reference == {{izvori|2}} == Povezano == * [[Kolaboracija četnika sa silama Osovine]] * [[Saradnja četnika sa fašističkom Italijom]] == Vanjske veze == {{commonscat|Chetnik collaboration with Axis occupation}} * [https://www.znaci.org/00001/40.htm Jozo Tomasevich: ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 (Stanford University Press 1975)] {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{Authority control}} [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu| ]] m2rn0awvnvswakio8fip4um9g6wfzxe 0 4690766 42586972 42093561 2026-05-03T09:11:57Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 42586972 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 1 4690790 42586824 42229530 2026-05-02T14:27:33Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Razgovor:Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom]] na [[Razgovor:Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]]: [[WP:2:1]] 42229530 wikitext text/x-wiki {{Projekat Drugi svetski rat u Jugoslaviji}} == tehničko značenje termina kolaboracija == Nisam siguran može li se termin Kolaboracija upotrebiti ovde, pošto se, po pravilu, koristi za saradnju sa okupatorom (tj. Nemačka, Italija, Bugarska, Mađarka, i slično u ww2). S druge strane, za saradnju sa kvislinškim tvorevinama, kao što su Nedićeva Srbija ili NDH, se ne koristi taj termin, jer i njihove vođe zapravo vrše kolaboraciju sa okupatorom. Izgleda da se termin kolaboracija koristi samo za saradnju sa okupatorom iz prve ruke, a ne iz druge :) – [[Korisnik:Mladifilozof|Mladifilozof]] ([[Razgovor s korisnikom:Mladifilozof|razgovor]]) 01:53, 10 juli 2024 (CEST) nv8n8nir2taibfhxjpfekbwrz2xb9bw 0 4691185 42586973 42091944 2026-05-03T09:12:02Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 42586973 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 0 4691242 42586974 42104567 2026-05-03T09:12:08Z Xqbot 10993 Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 42586974 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 0 4701015 42586904 42498378 2026-05-03T05:11:11Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 1 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586904 wikitext text/x-wiki {{Infokutija Vojno lice | ime=Danilo Salatić | slika =Danilo Salatić.jpg | opis_slike = | datum_rođenja ={{Datum rođenja|1910|0|0}} | mesto_rođenja = | država_rođenja = | datum_smrti ={{Datum smrti|1945|0|0|1910|0|0}} | mesto_smrti = | država_smrti = | škola = | čin=[[major]] | nadimak = | vojska = {{zas_slika|Naval ensign of the Kingdom of Yugoslavia.svg}} [[Jugoslovenska vojska]]<br />{{zas_slika|Naval ensign of the Kingdom of Yugoslavia.svg}} [[Jugoslovenska vojska u otadžbini]] | godine_služenja = | jedinica = [[Komanda Istočne Bosne i Hercegovine JVuO]] | ratovi = [[Drugi svetski rat u Jugoslaviji]] | srodnici = | odlikovanja = }} '''Danilo Salatić''' (1910—1945) je bio [[major]] [[Jugoslovenska vojska|Jugoslovenske vojske]] i načelnik štaba [[Komanda Istočne Bosne i Hercegovine JVuO|Komande Istočne Bosne i Hercegovine]] [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u Otadžbini]]. == Biografija == Rodio se [[1910]]. godine kao sin Nikole Salatića (1860—1926) i Stane Čeklić.<ref>{{Cite web|url=http://salatic.rs/bratstvenici/slivlja|title=Bratstvo Salatića|url-status=live}}{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Bio je drugo od desetoro dece u porodici, a imao je petoro braće i četiri sestre. === Drugi svetski rat === Danilo Salatić je jedan od organizatora četnika u nevesinjskom srezu, i komandant Nevesinjskog četničkog odreda.<ref name="4_14_1_53"/> Danilov stariji brat Vasilije Salatić, [[Mostar|mostarski]] [[krojač]], uhapšen je [[21. jula]] [[1941]]. godine u [[Mostar|Mostaru]] od vlasti [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] i odveden u [[Gospić]]. Ubijen je u [[Logor Jadovno|logoru Jadovno]] poslednjih dana tog meseca.<ref>{{Cite web|url=https://jadovno.com/imenicni-popis/#.Y6XCPnbMJPY|title=Popis žrtava Jadovna|publisher=Jadovno 1941|url-status=live}}</ref> Februara 1942. Salatić je određen da pregovara o saradnji četnika sa italijanskim okupatorom: {{citiranje| Pešadiski kapetan II kl. Salatić Danilo, određen je od strane potpisanog, da kao oficir na službi u dobrovoljačkim srpskim četničkim odredima i kao zastupnik Komandanta 6 grupe četničkih odreda održava u najpotrebnijem obimu vezu sa italijanskom diviziskom komandom u Mostaru u cilju postizanja što većih koristi za srpski narod ovih krajeva. Stoga neka se niko ne prevari i neka se neda prevariti da je rad kapetana Salatića i njegovih potčinjenih četničkih vojvoda komandanata bataljona, komandira četa, vodnika, desetara, vođa trojke i četnika, petokolonaški i nerodoljubiv. Jer taj rad je očigledno koristan za srpski narod ovih krajeva. Omogućava pojačanu oslobodilačku borbu u drugim srpskim zemljama i uz to prestavlja samo izvršenje zakonitog naređenja.<ref name="4_14_1_53">[https://znaci.org/00001/4_14_1_53.htm OBAVEŠTENJE KOMANDANTA OPERATIVNIH JEDINICA ISTOČNE BOSNE I HERCEGOVINE POČETKOM FEBRUARA 1942. O CILJU I TOKU PREGOVORA O SARADNJI ČETNIKA I ITALLJANSKOG OKUPATORA]</ref>}} Od avgusta 1942. načelnik Štaba četničke Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine. Maja 1944. godine bosanski četnici su učestvovali u nemačkom [[Desant na Drvar|desantu na Drvar]]. 25. maja 1944. Danilo Salatić, načelnik štaba Komande Istočne Bosne, depešom izveštava [[Draža Mihailović|Dražu Mihailovića]] da četnici nastupaju uporedno sa Nemcima: {{izdvojeni citat|„Ofanziva na Titovu republiku uspešno se nastavlja. Nemci su je preduzeli iznenadno. Mi smo je predvideli po nekim podacima do kojih smo došli. Pre njih prešli smo preko Dinare i zagazili u republiku. Mi imamo jedan pravac i svoje položaje. Naša glavnina udara od Grahova prema Čičevu, Štakoru i Staretini. Ovladali smo potpuno grahovskom i livanjskom dolinom, preko kojih se kreću autokolone Nemaca."<ref name="Saslušanje">[https://www.znaci.org/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref>}} Poginuo prilikom povlačenja četničkih jedinica iz Hercegovine u jesen 1944.<ref name="4_14_1_53"/> == Reference == {{reflist|2}} {{normativna kontrola}} [[Kategorija:Rođeni 1910.]] [[Kategorija:Umrli 1945.]] [[Kategorija:Četnici u Drugom svjetskom ratu]] 47gsj85vfqeizqw4g4r0r0inpbno0h4 0 4719509 42586921 42551170 2026-05-03T07:43:20Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 0 sources and tagging 2 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586921 wikitext text/x-wiki {{Politički vođa |ime=Delcy Rodríguez |datum rođenja={{datum rođenja i dob|1969|5|18}} |mjesto rođenja={{flagicon|VEN|1954}} [[Caracas]], [[Venezuela]] |datum smrti= |mjesto smrti= |malaslika= |opis male slike= |slika=Delcy Rodríguez portrait.jpg |veličina= |opis slike= |podpredsjednik= |podpremijer= |zamjenik= |stranka=[[Ujedinjena socijalistička partija Venezuele|PSUV]] |potpis= |supruga= |zanimanje= |fusnote= {{notelist}} |položaj = [[Predsjednik Venezuele|Predsjednica Venezuele]]{{efn|Uslijed [[Američki napad na Venezuelu 2026.|američkog napada na Venezuelu]], Maduro je svrgnut i uhapšen od strane američkih specijalnih jedinica te odveden iz zemlje, prema američkim izvještajima. Slijedom toga, potpredsjednica [[Delcy Rodríguez]] postala je v.d. predsjednice u Madurovom odsustvu.}}<br>{{small|{{nobold|(vršiteljica dužnosti)}}}} |mandat_start = [[5. januara]] [[2026.]] |mandat_kraj = |podpredsjednik = ''ona sama'' |podpremijer = |zamjenik = |premijer1 = |predsjednik1 = |prethodnik = [[Nicolás Maduro]] |nasljednik = |čin2 = [[Potpredsjednik Venezuele|Potpredsjednica Venezuele]] |mandat_start2 = [[14. juna]] [[2018.]] |mandat_kraj2 = |podpredsjednik2 = |podpremijer2 = |zamjenik2 = |premijer2 = |predsjednik = |prethodnik2 = [[Tareck El Aissami]] |nasljednik2 = |čin3 = |mandat_start3 = |mandat_kraj3 = |podpredsjednik3 = |podpremijer3 = |zamjenik3 = |premijer3 = |predsjednik3 = |prethodnik3 = |nasljednik3 = |čin4 = |mandat_start4 = |mandat_kraj4 = |podpredsjednik4 = |podpremijer4 = |zamjenik4 = |premijer4 = |predsjednik4 = |nasljednik4 = |prethodnik4 = |čin5 = |mandat_start5 = |mandat_kraj5 = |podpredsjednik5 = |podpremijer5 = |zamjenik5 = |premijer5 = |predsjednik5 = |prethodnik5 = |nasljednik5 = |vjera= }} '''Delcy Rodríguez''' ([[Caracas]], [[18. maja]] [[1969.]]) je [[venezuela]]nska [[pravnica]], [[diplomat]]kinja i [[političarka]] koja obnaša dužnost vršiteljice dužnosti [[predsjednik Venezuele|predsjednice Venezuele]] nakon [[Američki napadi u Venezueli 2026.|zarobljavanja]] [[Nicolás Maduro|Nicolása Madura]] 3. januara 2026.<ref>[https://talcualdigital.com/delcy-rodriguez-diplomacia-en-pie-de-guerra-perfil/](https://talcualdigital.com/delcy-rodriguez-diplomacia-en-pie-de-guerra-perfil/) Delcy Rodríguez, diplomacy on a war footing: Profile] talcualdigital.com 1. studenoga 2017. Pristupljeno 3. studenoga 2025.</ref><ref>[https://www.nytimes.com/live/2026/01/03/world/trump-united-states-strikes-venezuela#pam-bondi-maduro-indictment](https://www.nytimes.com/live/2026/01/03/world/trump-united-states-strikes-venezuela#pam-bondi-maduro-indictment) Venezuela Live Updates: Trump Says U.S. Will 'Run the Country' After Capture of Maduro] nytimes.com Pristupljeno 3. januara 2026. </ref><ref>[https://www.reuters.com/world/americas/venezuelas-supreme-court-orders-delcy-rodriguez-become-interim-president](https://www.reuters.com/world/americas/venezuelas-supreme-court-orders-delcy-rodriguez-become-interim-president) Venezuela's Supreme Court orders Delcy Rodriguez become interim president] reuters.com Pristupljeno 4. januara 2026.</ref><ref>[https://www.theindaily.com/2857/]{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}(https://www.theindaily.com/2857/{{Dead link|date=May 2026 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}) Delcy Rodríguez Becomes Acting President of Venezuela After Nicolás Maduro's Detention in New York] theindaily.com 4. januara 2026. Pristupljeno 4. januara 2026.</ref> == Biografija == Od 2018. obnaša i dužnost potpredsjednice Venezuele. Tijekom predsjedništava [[Hugo Chávez|Huga Cháveza]] i Madura obnašala je više dužnosti. Bila je ministrica narodne moći za [[komunikacije]] i [[informacije]] od 2013. do 2014.,<ref>[http://www.el-nacional.com/politica/nueva-ministra-comunicaciones-abogada_0_239376083.html](http://www.el-nacional.com/politica/nueva-ministra-comunicaciones-abogada_0_239376083.html) Nueva ministra de comunicaciones es la hermana de Jorge Rodríguez] el-nacional.com 4. augusta 2013. Pristupljeno 24. listopada 2014.</ref> ministrica vanjskih poslova od 2014. do 2017.,<ref>[https://www.lapatilla.com/site/2017/06/21/se-acabo-el-berrinche-delcy-eloina-sale-de-la-cancilleria](https://www.lapatilla.com/site/2017/06/21/se-acabo-el-berrinche-delcy-eloina-sale-de-la-cancilleria) ¡Se acabó el berrinche! Delcy Eloína sale de la cancillería] lapatilla.com 21. juna 2017. Pristupljeno 22. juna 2017.</ref> predsjednica Ustavotvorne skupštine Venezuele od 2017. do 2018. te ministrica [[nafta|nafte]] od 2024. do 2025. Članica je nacionalnog vodstva [[Ujedinjena socijalistička stranka Venezuele|Ujedinjene socijalističke stranke Venezuele]].<ref>[http://www.psuv.org.ve/portada/juramentada-nueva-direccion-nacional-partido-socialista-unido-venezuela/](http://www.psuv.org.ve/portada/juramentada-nueva-direccion-nacional-partido-socialista-unido-venezuela/) New National Directorate of the United Socialist Party of Venezuela Sworn In] psuv.org.ve 23. travnja 2022. Pristupljeno 7. travnja 2024.</ref><ref>[https://2001online.com/nacionales/delcy-rodriguez-vuelve-al-psuv-y-que-paso-con-somos-venezuela/](https://2001online.com/nacionales/delcy-rodriguez-vuelve-al-psuv-y-que-paso-con-somos-venezuela/) Delcy Rodríguez vuelve al Psuv ¿Y qué pasó con Somos Venezuela?] 2001online.com 9. listopada 2018. Pristupljeno 7. travnja 2024.</ref> [[Europska unija]], [[Sjedinjene Američke Države]] i [[Kanada]] uveli su joj [[sankcije]] zbog navodnih [[ljudska prava|kršenja ljudskih prava]] i njezine uloge u političkoj krizi u zemlji. <ref>[https://www.theglobeandmail.com/news/world/canada-sanctions-40-venezuelans-with-links-to-political-economic-crisis/article36367074/?ref=http://www.theglobeandmail.com& Canada sanctions 40 Venezuelans with links to political, economic crisis.] theglobeandmail.com Pristupljeno 5. januara 2026.</ref> <ref>[https://www.miamiherald.com/news/nation-world/world/americas/venezuela/article213778194.html European Union hits 11 more Venezuelans with sanctions". The Miami Herald] miamiherald.com Pristupljeno 5. januara 2026.</ref><ref>[https://www.upi.com/Top_News/World-News/2018/09/25/US-targets-Venezuelans-with-new-sanctions-for-corruption/1321537888346/ U.S. targets Venezuelans with new sanctions for corruption] upi.com Pristupljeno 5. januara 2026.</ref> Njezino potpredsjedništvo bilo je sporno u razdoblju od [[2019.]] do [[2023.]]<ref>[https://talcualdigital.com/index.php/2019/08/28/guaido-nombra-a-leopoldo-lopez-al-frente-de-un-nuevo-centro-de-gobierno/](https://talcualdigital.com/index.php/2019/08/28/guaido-nombra-a-leopoldo-lopez-al-frente-de-un-nuevo-centro-de-gobierno/) Guaidó nombra a Leopoldo López al frente de un nuevo centro de Gobierno] talcualdigital.com 28. augusta 2019. Pristupljeno 31. augusta 2019.</ref><ref>[https://www.larazon.es/internacional/guaido-crea-un-centro-de-gobierno-que-dirigira-leopoldo-lopez-JD24725851](https://www.larazon.es/internacional/guaido-crea-un-centro-de-gobierno-que-dirigira-leopoldo-lopez-JD24725851) Guaidó pone a Leopoldo López al frente de su gabinete] larazon.es 28. augusta 2019. Pristupljeno 31. augusta 2019.</ref> Navodi se da je uspjela stabilizirati venezuelansko gospodarstvo nakon višegodišnje krize te povećati proizvodnju nafte unatoč pooštrenim američkim sankcijama.<ref>[https://www.nytimes.com/2026/01/04/world/americas/trump-venezuela-leader-rodriguez-machado.html](https://www.nytimes.com/2026/01/04/world/americas/trump-venezuela-leader-rodriguez-machado.html) How Trump Fixed On a Maduro Loyalist as Venezuela’s New Leader] nytimes.com Pristupljeno 4. januara 2026.</ref> Dana 3. januara 2026. u [[Američki napadi u Venezueli 2026.|američkoj operaciji]] Maduro je zarobljen, čime je Rodríguez preuzela dužnost vršiteljice dužnosti predsjednice, uz nejasnu buduću ulogu u državnoj upravi.<ref>[https://www.nytimes.com/live/2026/01/03/world/trump-united-states-strikes-venezuela](https://www.nytimes.com/live/2026/01/03/world/trump-united-states-strikes-venezuela) Live Updates: U.S. Captures Venezuelan Leader, Trump Says] nytimes.com 3. januara 2026. Pristupljeno 3. januara 2026.</ref> Nakon toga pojavila se na državnoj televiziji tvrdeći da je Maduro jedini predsjednik Venezuele. Vrhovni sud pravde Venezuele naložio je da Rodríguez preuzme dužnost vršiteljice dužnosti predsjednice.<ref>[https://www.reuters.com/world/americas/venezuelas-supreme-court-orders-delcy-rodriguez-become-interim-president](https://www.reuters.com/world/americas/venezuelas-supreme-court-orders-delcy-rodriguez-become-interim-president) Venezuela's Supreme Court orders Delcy Rodriguez become interim president] reuters.com Pristupljeno 4. januara 2026.</ref><ref>[https://www.cbsnews.com/live-updates/venezuela-us-military-strikes-maduro-trump](https://www.cbsnews.com/live-updates/venezuela-us-military-strikes-maduro-trump) U.S. strikes Venezuela and captures Maduro; Trump says "we're going to run the country" for now] cbsnews.com Pristupljeno 3. januara 2026.</ref> == Reference == {{reflist|}} {{Predsjednici Venezuele}} {{Normativna kontrola}} {{Životni vijek|1969||Rodríguez, Delcy}} [[Kategorija:Predsjednici Venezuele]] [[Kategorija:Venezuelanski političari]] [[Kategorija:Biografije, Caracas]] l15ts4fnjio5b0i1vnvqeqj1vxn8yjz 0 4720454 42586791 42586102 2026-05-02T12:10:56Z Edgar Allan Poe 29250 /* Statistike */ 42586791 wikitext text/x-wiki {{Infokutija teniser | ime = Carlos Alcaraz | slika = 25th Laureus World Sports Awards - Red Carpet - Carlos Alcaraz - 240422 192324 (cropped).jpg | opis_slike = Carlos Alcaraz na dodjeli spotskih nagrada Laureus ([[2024.]]) | širina_slike = 220px | profesionalna karijera = [[2018.]] – ''danas'' <!-- Osobne informacije --> | država = {{flag|Španjolska}} | punoime = Carlos Alcaraz Garfia | datum rođenja = {{datum rođenja i dob|2003|5|5|hr=da}} | mjesto rođenja = {{flagicon|ŠPA}} [[El Palmar (Murcia)|El Palmar]], [[Španjolska]] | datum smrti = <!-- možete koristiti {{death date and age|godina smti|mjesec smrti|dan smrti|godina rođenja|mjesec rođenja|dan rođenja}} --> | mjsto smrti = | prebivalište = {{flagicon|ŠPA}} [[El Palmar (Murcia)|El Palmar]], [[Španjolska]] | nadimak = Carlitos | visina = 1.83 m<ref name="ATP">{{cite web |title=Carlos Alcaraz &#124; Overview |url=https://www.atptour.com/en/players/carlos-alcaraz/a0e2/overview |work=[[ATP Tour]] |access-date=24 May 2025 |archive-date=30 April 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250430090656/https://www.atptour.com/en/players/carlos-alcaraz/a0e2/overview |url-status=live}}</ref> | stil igre = dešnjak (dvoručni bekend) | zarada = 64,336,028$<ref name="career-prize-money-leaders">{{Cite web |url=https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf |title=ATP Prize Money Leaders |website=Protennslive.com |date=23 February 2026|access-date=24 February 2026}}</ref><ref>{{Cite web |url=http://www.atptour.com/en/players/carlos-alcaraz/a0e2/overview |title=Carlos Alcaraz &#124; Overview |website=ATP Tour}}</ref> (5. u historiji) | trener = {{nowrap|[[Juan Carlos Ferrero]] (2019–2025)<br />[[Samuel López (teniski trener)|Samuel López]] (2024–''danas'')}} <!--Singlovi--> | pojedinačni_rekord = 302–68 | pojedinačnih_titula = 26 | najviši_pojedinačni_rang = '''[[Lista tenisera koji su bili prvi na ATP ljestvici|1.]]''' ([[12. rujna]] [[2022.]]) | trenutni_pojedinačni_rang = 2. ([[13. travnja]] [[2026.]])<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/rankings/singles |title=PIF ATP Rankings (Singles) |website=ATP Tour |access-date=2 February 2026}}</ref> | Australian_Open_rezultat = '''P''' ([[2026]]) | Roland_Garros_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | Wimbledon_rezultat = '''P''' ([[2023]], [[2024]]) | US_Open_rezultat = '''P''' ([[2022]], [[2025]]) | ATP_Finals_rezultat = F ([[2025]]) | WTA_Finals_rezultat = | Olimpijada_rezultat = F ([[2024]]) <!--Parovi--> | parovi_rekord = 9–6 | parovi_titula = 0 | najviši_doubles_rang = 519 ([[9. svibnja]] [[2022.]]) | trenutni_doubles_rang = | Australian_Open_parovi_rezultat = | Roland_Garros_parovi_rezultat = | Wimbledon_parovi_rezultat = | US_Open_parovi_rezultat = | ATP_Finals_parovi_rezultat = | WTA_Finals_parovi_rezultat = | Olimpijada_parovi_rezultat = ČF ([[2024]]) <!--Mješoviti parovi--> | mješoviti_rekord = | mješoviti_titula = 0 | Australian_Open_mješoviti_rezultat = | Roland_Garros_mješoviti_rezultat = | Wimbledon_mješoviti_rezultat = | US_Open_mješoviti_rezultat = 1K ([[2025]]) | Olimpijada_mješoviti_rezultat = <!--Momčadski turniri--> | Davis_Cup = | Fed_Cup = | Hopman_Cup = | svetsko ekipno prvenstvo = <!--Medalje--> | prikaži-medalje = yes | medalje = {{Medalja|Država| {{flag|Španjolska}} }} {{Medalja|Natjecanje| [[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] }} {{Medalja|Srebro| [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Pariz 2024.]] | [[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama 2024. – muški singlovi|Singlovi]] }} | medalje-naslov = Medalje <!-- Ažurirano i vanjske veze --> | ažurirano = [[28. travnja]] [[2026.]] | atp profil = https://www.atptour.com/en/players/-/A0E2/overview | wta profil = | vebsajt = }} '''Carlos Alcaraz Garfia''' ({{IPA-es|ˈkaɾlos alkaˈɾaθ ˈɣaɾfja|lang}};<ref>{{cite web |title=The pronunciation by Carlos Alcaraz himself |url=https://www.atptour.com/-/media/player-names/carlos-alcaraz-player-name-2021.mp3 |work=ATPWorldTour.com |access-date=19 July 2023 |archive-date=12 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230412223748/https://www.atptour.com/-/media/player-names/carlos-alcaraz-player-name-2021.mp3 |url-status=live}}</ref> [[El Palmar (Murcia)|El Palmar]], [[5. svibnja]] [[2003.]]), [[Španjolska|španjolski]] profesionalni tenisač. Trenutno je [[Lista tenisera koji su bili prvi na ATP ljestvici|prvi tenisač]] na [[ATP ljestvica|ATP-ovoj ljestvici]], a [[2022.]] i [[2025.]] završio je godinu kao prvi tenisač na ljestvici. Osvojio je 26 [[ATP Tour|ATP Tour]] titula, uključujući sedam [[Grand Slam]]ova i osam [[ATP Masters 1000 turniri|Mastersa]]. Najmlađi je igrač u historiji tenisa koji je kompletirao karjerni Grand Slam u singlovima. Alcaraz je tenisku karijeru započeo [[2018.]] godine, kada je imao 14 godina. U svibnju [[2021.]] godine probio se među 100 najboljih tenisača, a godinu je završio na 32. mjestu nakon što je došao do četvrtfinala [[US Open]]a. Sljedeće je godine upravo u [[New York (grad)|New Yorku]] osvojio svoju prvu Grand Slam titulu. U dobi od 19 godina, 4 mjeseca i 7 dana, postao je najmlađi tenisač i prvi tinejdžer koji je došao na prvo mjesto ATP ljestvice te je postao najmlađi tenisač koji je kalendarsku godinu završio na prvom mjestu. Sljedeće je godine prvi put osvojio [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]], pobijedivši u finalu [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]]. Tijekom [[2024.]] godine postao je najmlađi tenisač koji je kompletirao tzv. "Kanalski Slam" (osvojio je [[Roland-Garros]] i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] u istoj sezoni), a osvojio je i srebrnu medalju na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u. Tijekom [[2025.]] osvojio je još dva Grand Slama, pobijedivši [[Jannik Sinner|Jannika Sinnera]] na [[Roland-Garros]]u i [[US Open]]u. Početkom [[2026.]] godine, u dobi od 22 godine, 8 mjeseci i 27 dana, postao je najmlađi tenisač u historiji koji je kompletirao karijerni Grand Slam, nakon osvajanja [[Australian Open]]a. == Rani život i juniorska karijera == Carlos Alcaraz Garfia rođen je [[5. svibnja]] [[2003.]] godine u [[El Palmar (Murcia)|El Palmaru]] kao drugi sin Carlosa Alcaraza Gonzáleza i Virginije Garfije Escandón. Ima jednog starijeg brata, Álvara, i dvojicu mlađih, Sergija i Jaimea.<ref name=":4">{{Cite web |title=Carlos Alcaraz's Family: All About the Tennis Champion's Parents and Siblings |url=https://people.com/all-about-carlos-alcaraz-family-parents-siblings-7814256 |access-date=15 December 2024 |website=People.com |language=en}}</ref> Alcaraz je počeo trenirati tenis u klubu ''Real Sociedad Club de Campo de Murcia'' kada je imao samo četiri godine; njegov otac radio je kao trener i službenik u klubu u to doba.<ref>{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |date=1 June 2023 |title=Antes de que Carlos Alcaraz fuera impresionante, fue bastante bueno como para tener suerte |url=https://www.nytimes.com/es/2023/06/01/espanol/carlos-alcaraz-roland-garros.html |access-date=13 July 2024 |work=The New York Times |language=es |issn=0362-4331 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719021526/https://www.nytimes.com/es/2023/06/01/espanol/carlos-alcaraz-roland-garros.html |url-status=live}}</ref> Majka mu je radila kao asistentica prodaje u [[IKEA]]-i.<ref>{{Cite web |title=Alcaraz Se Destapa En Vogue |url=http://www.atptour.com/es/news/alcaraz-vogue-february-2023 |access-date=13 July 2024 |website=ATP Tour |language=es |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719021528/https://www.atptour.com/es/news/alcaraz-vogue-february-2023 |url-status=live}}</ref> Njegov je otac igrao tenis, ali je kao tinejdžer odustao od profesionalne karijere zbog manjka financijskih sredstava.<ref>{{Cite web |last=Moya |first=Francisco J. |date=6 April 2022 |title=El abuelo de Carlos Alcaraz, de la receta de las tres 'C' a la "alegría, el orgullo y el alivio" |url=https://www.laverdad.es/carlos-alcaraz/abuelo-carlos-alcaraz-20220406002423-ntvo.html?ref=https%3A%2F%2Fwww.laverdad.es%2Fcarlos-alcaraz%2Fabuelo-carlos-alcaraz-20220406002423-ntvo.html%3Fref%3Dhttps%3A%2F%2Fwww.laverdad.es%2Fcarlos-alcaraz%2Fabuelo-carlos-alcaraz-20220406002423-ntvo.html |access-date=13 July 2024 |website=La Verdad |language=es |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719021526/https://www.laverdad.es/carlos-alcaraz/abuelo-carlos-alcaraz-20220406002423-ntvo.html?ref=https%3A%2F%2Fwww.laverdad.es%2Fcarlos-alcaraz%2Fabuelo-carlos-alcaraz-20220406002423-ntvo.html%3Fref%3Dhttps%3A%2F%2Fwww.laverdad.es%2Fcarlos-alcaraz%2Fabuelo-carlos-alcaraz-20220406002423-ntvo.html |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz: "Mi padre tenía muchas raquetas y el club estaba al lado de casa" |url=https://www.lavanguardia.com/deportes/tenis/20210418/6770759/carlos-alcaraz-godo-rafael-nadal-equelite-villena.html |access-date=13 July 2024 |website=www.lavanguardia.com |date=18 April 2021 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719021528/https://www.lavanguardia.com/deportes/tenis/20210418/6770759/carlos-alcaraz-godo-rafael-nadal-equelite-villena.amp.html |url-status=live}}</ref> Tijekom [[2013.]] godine, kada je imao 10 godina, Alcaraz je s [[Babolat]]om potpisao svoj prvi sponzorski ugovor.<ref>{{Cite web |last=Jacobs |first=Shahida |date=28 October 2025 |title=Who are Carlos Alcaraz's big sponsors? Massive Nike deal and stripping to his underwear for Calvin Klein |url=https://www.tennis365.com/tennis-features/carlos-alcarazs-sponsors-20m-nike-deal-chief-progress-officer |access-date=24 December 2025 |website=Tennis365 |language=en}}</ref> Kada je imao 11 godina, [[IMG (kompanija)|IMG-ov]] agent Albert Molina gledao ga je kako igra te je bio toliko oduševljen njegovim talentom da je nagovarao njegovog oca da mu dozvooli da radi s njim, na što je ovaj u konačnici pristao kada je Carlosu bilo 12 godina.<ref>{{Cite web |title=Signed At 12, Carlos Alcaraz Investment Now Paying Rich Dividends {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/how-carlos-alcaraz-has-built-a-winning-team |access-date=24 December 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=7 September 2025 |title=Who Sits in Carlos Alcaraz's Player's Box? |url=https://www.yahoo.com/lifestyle/articles/sits-carlos-alcarazs-players-box-130000828.html |access-date=24 December 2025 |website=Yahoo Life |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |date=5 April 2023 |title="Carlos and I are almost the same person, we think the same way" |url=https://www.tennismajors.com/atp/exclusive-interview-with-alcaraz-coach-juan-carlos-ferrero-carlos-and-i-are-almost-the-same-person-we-think-the-same-way-670345.html |access-date=25 October 2024 |website=Tennis Majors |language=en-US}}</ref> Njegov otac i stariji brat Álvaro često ga prate na turnirima, a Álvaro mu je nerijetko i partner na treninzima te pomoćni trener. Kada ne putuje na turnire živi u obiteljskoj kući u [[Murcia|Murciji]].<ref>{{Cite web |title=Alcaraz is already training on the clay in Murcia with his sights set on Paris 2024 |url=https://www.puntodebreak.com/en/2024/07/18/alcaraz-is-already-training-on-the-clay-in-murcia-with-his-sights-set-on-paris-2024 |access-date=15 December 2024 |website=Puntodebreak.com |language=en}}</ref> Nadimci u obitelji su mu Carlitos i Charly.<ref>{{Cite web |last=Palmer |first=Kevin |date=1 October 2023 |title=Carlos Alcaraz reveals the nickname has given himself |url=https://www.tennis365.com/tennis-news/carlos-alcaraz-nickname-carlitos-interview-press-conference |access-date=16 December 2024 |website=Tennis365 |language=en}}</ref> Identificira se kao [[katolicizam|katolik]] te je nerijetko išao po blagoslov kod svećenika prije turnira.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz makes time for blessing amid US Open pressure |url=https://aleteia.org/2025/08/25/heres-the-catholic-way-carlos-alcaraz-prepares-for-us-open/ |access-date=2025-12-22 |website=Aleteia — Catholic Spirituality, Lifestyle, World News, and Culture |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |title=Macken: The athletic side of the newest saints |url=https://bccatholic.ca/voices/pat-macken-bccath/macken-the-athletic-side-of-the-newest-saints |access-date=2025-12-22 |website=The B.C. Catholic |language=en}}</ref> U dobi od 10 godina, Alcaraz je prvi puta igrao na turniru izvan [[Španjolska|Španjolske]], sudjelujući na U-10 prvenstvu u [[Hrvatska|Hrvatskoj]],<ref>{{Cite web |date=25 June 2023 |title=Carlos Alcaraz – the Birth of One Boy's Dreams, the Death of One Man's Hopes {{!}} InsideTennis.com |url=https://www.insidetennis.com/2023/06/carlos-alcaraz-the-birth-of-one-boys-dreams-the-death-of-one-mans-hopes/ |access-date=24 December 2025 |language=en-US}}</ref> gdje je izgubio u finalu.<ref>{{Cite web |date=23 May 2022 |title=The 'brutal charisma' and staggering game of Carlos Alcaraz |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/33944927/heir-apparent-carlos-alcaraz-ready-complete-tennis-takeover-2022-french-open |access-date=24 December 2025 |website=ESPN.com |language=en}}</ref> Kako je iste godine pristupio [[Babolat]]ovom timu, napredovao je te je s 13 godina bio dio njihovog međunarodnog tima.<ref>{{Cite news |last=Newcomb |first=Tim |title=One-On-One With Carlos Alcaraz On His 7-Year Extension With Babolat |url=https://www.forbes.com/sites/timnewcomb/2023/08/24/one-on-one-with-carlos-alcaraz-on-his-7-year-extension-with-babolat/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240705160800/https://www.forbes.com/sites/timnewcomb/2023/08/24/one-on-one-with-carlos-alcaraz-on-his-7-year-extension-with-babolat/ |archive-date=2024-07-05 |access-date=24 December 2025 |work=[[Forbes]] |language=en |url-status=live }}</ref> Godine [[2015.]] osvojio je U-12 turnir u sklopu Rafa Nadal Tour Mastersa, a sljedeće je godine osvojio i U-14 turnir.<ref>{{Cite web |last=Richardson |first=James |date=1 August 2023 |title=Carlos Alcaraz's little brother notches a win on Rafa Nadal Tour |url=https://www.tennis365.com/tennis-news/carlos-alcarazs-little-brother-jaime-notches-win-rafa-nadal-tour |access-date=24 December 2025 |website=Tennis365 |language=en}}</ref> Godina [[2017.]] bila je prekretnica u njegovoj juniorskoj karijeri; osvojio je XIV Taça Internacional Maia Jovem, pobijedivši [[Daniel Rincón (teniser)|Daniela Rincóna]] u finalu,<ref>{{Cite web |title=Alcaraz and Radulova reign on clay in Maia |url=https://www.tenniseurope.org/cookies/?returnurl=%2Fnews%2F111601%2FAlcaraz-and-Radulova-reign-on-clay-in-Maia |access-date=24 December 2025 |website=www.tenniseurope.org}}</ref> a ubrzo je osvojio i Babolat Cup.<ref>{{Cite web |title=U12 Babolat Cup International Masters Finals – Roberta Gaskell Crowned Champion – Yorkshire Tennis |url=https://www.yorkshiretennis.org.uk/u12-babolat-cup-international-masters-finals-roberta-gaskell-crowned-champion/ |access-date=24 December 2025 |language=en-GB}}</ref> Istoga je ljeta Španjolskoj pomogao osvojiti U-14 turnir u sklopu Europskog ljetnog kupa te je bio dio reprezentacija koja je osvojila drugo mjesto (iza [[Švicarska|Švicarske]]) na [[ITF Svjetsko juniorsko finale|ITF Svjetskom juniorskom finalu]].<ref>{{Cite web |last=Ilic |first=Jovica |date=10 July 2017 |title=Spain and Ukraine win 14&U European Summer Cups |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Stories/45284/spain-and-ukraine-win-14ampu-european-summer-cups/ |access-date=24 December 2025 |website=Tennis World USA |language=en}}</ref> and was part of the Spanish team that finished runner-up to Switzerland at the [[ITF World Junior Tennis Finals]].<ref>{{Cite web |date=5 August 2025 |title=Carlos Alcaraz's younger brother is now set to follow in his footsteps this year |url=https://tennishead.net/carlos-alcarazs-younger-brother-is-now-set-to-follow-in-his-footsteps-this-year/ |access-date=24 December 2025 |website=tennishead.net |language=en-GB}}</ref> Uspon se nastavio i tijekom [[2018.]] godine. U srpnju je osvojio Dutch Junior Open, pobijedivši [[Filip Kolašinski|Filipa Kolašinskog]] u finalu,<ref>{{Cite web |title=TC Bakkum Dutch Junior Open 2018 |url=https://www.itftennis.com/en/tournament/tc-bakkum-dutch-junior-open-2018/ned/2018/j-g2-ned-01a-2018/draws-and-results/ |access-date=24 December 2025 |website=www.itftennis.com}}</ref> a nekoliko tjedana kasnije pobijedio je [[Elmer Møller|Elmera Møllera]] u finalu U-16 [[Evropsko juniorsko prvenstvo u tenisu|Europskog juniorskog prvenstva]].<ref>{{Cite web |title=Alcaraz & Bartone victorious at European 16&U Championships |url=https://www.tenniseurope.org/cookies/?returnurl=/news/121329/Alcaraz-Bartone-victorious-at-European-16U-Championships |access-date=24 December 2025 |website=www.tenniseurope.org}}</ref> Kasnije te godine pomogao je Španjolskoj pri osvajanju naslova prvaka [[Juniorski Davis Cup|juniorskog Davis Cupa]] u [[Budimpešta|Budimpešti]]; u meču protiv [[Harold Mayot|Harolda Mayota]] u singlovima spasio je meč loptu, a kasnije je u parovima osigurao odlučujuću pobjedu nakon što je [[Francuska]] prešla u rano vodstvo.<ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=26 May 2023 |title='This boy was born to be No 1': the making of Carlos Alcaraz |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/may/26/born-to-be-no-1-tennis-the-making-of-carlos-alcaraz |access-date=24 December 2025 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref><ref>{{Cite web |last=Moran |first=Tom |date=30 September 2018 |title=SPAIN WINS 2018 JUNIOR DAVIS CUP AFTER COMEBACK VICTORY |url=https://www.itftennis.com/en/news-and-media/articles/spain-wins-junior-davis-cup-after-comeback-victory/ |access-date=24 December 2025 |website=www.itftennis.com}}</ref> U ožujku [[2019.]] godine osvojio je J300 Villenu, pobijedivši [[Ilja Biloborodko|Ilju Biloborodka]] u finalu.<ref>{{Cite web |title=J300 Villena \ Trofeo Juan Carlos Ferrero (Villena), J300 Boys, 2019-03-26 Tennis Results |url=https://www.coretennis.net/majic/pageServer/0r0100000c/en/tid/73829/Tournament-Rounds.html |access-date=24 December 2025 |website=www.coretennis.net}}</ref><ref>{{Cite web |title=J300 Villena |url=https://www.itftennis.com/en/tournament/j300-villena/esp/2025/j-j300-esp-2025-001/champions/ |access-date=24 December 2025 |website=www.itftennis.com}}</ref> Iste godine postao je prvi junior Europe,<ref>{{Cite web |title=From European Junior Champion to record breaker: Carlos Alcaraz Garfia |url=https://www.tenniseurope.org/cookies/?returnurl=/news/127560/From-European-Junior-Champion-to-record-breaker-Carlos-Alcaraz-Garfia |access-date=24 December 2025 |website=www.tenniseurope.org}}</ref> dok mu je najbolji plasman na svjetskoj juniorskoj ljestvici bilo 22. mjesto.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz Garfia 2025: biography, Career, Net Worth, earnings and titles |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis-player/1348/carlos-alcaraz-garfia/ |access-date=24 December 2025 |website=www.tennisworldusa.org}}</ref> == Profesionalna karijera == === Debi i prvi ATP naslovi (2018. – 2021.) === Alcaraz je svoj profesionalni debi imao u veljači [[2018.]] godine u dobi od 14 godina, kada je kao kvalifikant sudjelovao na [[ITF Futures]] turniru Španjolska F5 u [[Murcia|Murciji]]. U prvom je kolu izbacio dugog nositelja i tada 292. igrača svijeta, [[Federico Gaio|Federica Gaija]], a ispao je u četvrtfinalu. Na tom je turniru dobio svoja prva dva ATP boda te je debitirao na [[ATP ljestvica|ATP ljestvici]] [[26. veljače]] [[2018.]] kao 1414. igrač svijeta.<ref>{{Cite web |date=5 July 2022|title=Carlos Alcaraz: How Covid has kept a lid on this mercurial talent|url=https://tennishead.net/carlos-alcaraz-how-covid-has-kept-a-lid-on-this-mercurial-talent/|access-date=25 June 2025|website=tennishead.net|language=en-GB}}</ref> U travnju [[2019.]] godine, u dobi od 15 godina, debitirao je na [[ATP Challenger Tour|Challengeru]] [[JC Ferrero Challenger Open|JC Ferrero Challenger]] u [[Villena|Villeni]]. U prvom je kolu pobijedio 17-godišnjeg [[Jannik Sinner|Jannika Sinnera]], koji je do tada imao seriju od 16 uzastopnih pobjeda,<ref>{{Cite web |title=Challenger TV: Watch Carlos Alcaraz & Jannik Sinner's first meeting ahead of French Open clash|url=https://www.atptour.com/en/news/watch-alcaraz-sinner-first-meeting-alicante-2019#:~:text=A%2015-year-old%20Alcaraz,one%20hour%20and%2050%20minutes.|access-date=25 October 2024|website=ATP Tour|language=en}}</ref> te je tako postao prvi igrač rođen [[2003.]] godine koji je pobijedio u meču na Challengeru;<ref>{{Cite web |last=Ilic|first=Jovica|date=3 April 2024|title=Five Years of Fire: Carlos Alcaraz vs. Jannik Sinner's First Encounter|url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Carlos_Alcaraz/143738/five-years-of-fire-carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner-s-first-encounter/|access-date=25 October 2024|website=Tennis World USA|language=en}}</ref> u drugom kolu izbacio ga je osmi nositelj [[Lukáš Rosol]]. Alcaraz će u narednom periodu osvojiti četiri titule na Challengerima, tri od njih prije punoljetnosti, te postati prvi tenisač rođen [[2003.]] godine koji je igrao meč za titulu na Challengeru. Debi na [[ATP Tour]]u imao je [[2020.]] godine na [[Rio Open]]u, gdje je dobio pozivnicu za glavni ždrijeb turnira; imao je 16 godina.<ref>{{cite web |date=13 December 2019|title=Carlos Alcaraz grabs 2020 Rio Open wild card for an ATP debut|url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/ATP_Tennis/81432/carlos-alcaraz-grabs-2020-rio-open-wild-card-for-an-atp-debut/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20200215222514/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/ATP_Tennis/81432/carlos-alcaraz-grabs-2020-rio-open-wild-card-for-an-atp-debut/|archive-date=15 February 2020|access-date=15 February 2020|website=Tennis World USA}}</ref> U prvom kolu dobio je tada 41. igrača svijeta, sunarodnjaka [[Albert Ramos Viñolas|Alberta Ramosa Viñolasa]], i to u maratonskom meču u tri seta koji je trajao 3 sata i 37 minuta.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz, 16, Wins ATP Tour Debut In Rio|url=http://www.atptour.com/en/news/garin-andujar-alcaraz-rio-2020-monday|access-date=25 June 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> Alcaraz je tako postao prvi igrač rođen [[2003.]] godine koji je dobio meč na [[ATP Tour]]u, a to mu je uspjelo prije nego je ijedan igrač rođen [[2002.]] godine ostvario jednu pobjedu.<ref>{{Cite web |last=Ciotti|first=Lorenzo|date=18 February 2020|title=Carlos Alcaraz Garfia, the first player born in 2003 to win an ATP Tour match!|url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/videos/ATP_Tennis/84227/carlos-alcaraz-garfia-the-first-player-born-in-2003-to-win-an-atp-tour-match/|access-date=25 October 2024|website=Tennis World USA|language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Jacobs|first=Shahida|date=16 April 2025|title=Diego Dedura-Palomero celebrates wildly after emulating Sinner, Alcaraz, Fonseca|url=https://www.tennis365.com/atp-tour/first-player-born-each-year-win-atp-match-featuring-carlos-alcaraz-jannik-sinner-diego-dedura-palomero|access-date=25 June 2025|website=Tennis365|language=en}}</ref> U drugom kolu izbacio ga je [[Federico Coria]]. Sljedeće godine prvi je put sudjelovao u kvalifikacijama za neki [[Grand Slam]], odnosno [[Roland-Garros]], a iako je u prvom kolu imao dvije meč lopte u drugom setu protiv [[Aleksandar Vukić|Aleksandra Vukića]], na kraju je izgubio u tri seta.<ref>{{Cite web|title=Vukic saves two match points in Roland Garros win|url=https://www.tennis.com.au/news/2020/09/22/vukic-saves-two-match-points-in-roland-garros-win|access-date=10 July 2025|website=Tennis Australia|language=en-AU|archive-date=2025-01-21|archive-url=https://web.archive.org/web/20250121112837/https://www.tennis.com.au/news/2020/09/22/vukic-saves-two-match-points-in-roland-garros-win|url-status=dead}}</ref> Početkom [[2021.]] godine debitirao je u glavnom ždrijebu nekog Grand Slama nakon što je izborio nastup na [[Australian Open]]u kroz kvalifikacije; time je postao najmlađi kvalifikant na turniru još od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]] [[2005.]] godine.<ref name=":023">{{Cite web |title=Parallels with Rafa mean no escape for Alcaraz|url=https://ausopen.com/articles/features/parallels-rafa-mean-no-escape-alcaraz|access-date=22 March 2025|website=ausopen.com|language=en}}</ref> Kako je odigravanje turnira odgođeno zbog [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-a 19]], Alcaraz je početkom veljače igrao [[Great Ocean Road Open]], gdje ga je pobijedio [[Thiago Monteiro]].<ref>{{Cite web |title=Thiago Monteiro vs. Carlos Alcaraz Melbourne 2021 Round of 16 &#124; Match Stats|url=https://www.atptour.com/en/scores/match-stats/archive/2021/8998/ms008|access-date=22 March 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> Na Australian Openu, u prvom je kolu pobijedio kolegu kvalifikanta [[Botic van de Zandschulp|Botica van de Zandschulpa]] u tri seta i tako postao prvi igrač rođen [[2003.]] godine s pobjedom na nekom [[Grand Slam]]u; također je bio jedini tinejdžer koji je prošao prvo kolo turnira, ali je u grom kolu ispao od [[Mikael Ymer|Mikaela Ymera]]. U narednom je periodu kombinirano nastupao na Challengerima i ATP turnirima,<ref>{{Cite web |title=Marco Trungelliti vs. Carlos Alcaraz Gran Canaria 2021 Round of 16 &#124; Match Stats|url=https://www.atptour.com/en/scores/match-stats/archive/2021/9458/ms008|access-date=22 March 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref><ref>{{Cite web |title=Tallon Griekspoor vs. Carlos Alcaraz Montpellier 2021 1st Round Qualifying &#124; Match Stats|url=https://www.atptour.com/en/scores/match-stats/archive/2021/375/qs013|access-date=22 March 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref><ref>{{Cite web |title=Alexander Zverev vs. Carlos Alcaraz Acapulco 2021 Round of 32 &#124; Match Stats|url=https://www.atptour.com/en/scores/match-stats/archive/2021/807/ms031|access-date=22 March 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref><ref>{{Cite web |title=Frances Tiafoe vs. Carlos Alcaraz Barcelona 2021 Round of 64 &#124; Match Stats|url=https://www.atptour.com/en/scores/match-stats/archive/2021/425/ms041|access-date=22 March 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> pri čemu je najveći uspjeh imao na [[Andalucía Open]]u, gdje je redom pobjeđivao [[Nikola Milojević (teniser)|Nikolu Milojevića]], [[Feliciano Lopez|Feliciana Lopeza]] i trećeg nositelja [[Casper Ruud|Caspera Ruuda]] prije poraza od [[Jaume Munar|Jaumea Munara]] u polufinalu; to polufinale bio mu je tada najbolji plasman na nekom ATP Tour turniru.<ref>{{Cite web |title=Jaume Munar vs. Carlos Alcaraz Marbella 2021 Semi-Finals &#124; Estadísticas de Partido|url=https://www.atptour.com/es/scores/match-stats/archive/2021/9462/ms003|access-date=22 March 2025|website=ATP Tour|language=es}}</ref> Za [[Miami Open]] dobio je pozivnicu, ali ga je u prvom kolu pobijedio [[Emil Ruusuvuori]]; bio mu je to prvi nastup na nekom [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000]] turniru.<ref>{{Cite web |title=Emil Ruusuvuori vs. Carlos Alcaraz Miami 2021 Round of 128 &#124; Match Stats|url=https://www.atptour.com/en/scores/match-stats/archive/2021/403/ms081|access-date=22 March 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> Pozivnicu je dobio i za [[Madrid Open]], gdje je u prvom kolu pobijedio [[Adrian Mannarino|Adriana Mannarina]] i tako postao najmlađi pobjednik u historiji turnira, rekord koji je ranije (od [[2004.]] godine) držao [[Rafael Nadal]]. U drugom se kolu, na svoj osamnaesti rođenan, susreo upravo s Nadalom u njihovom prvom susretu; izgubio je u dva seta.<ref>{{cite web |title=Alcaraz on 'Dream' Nadal Clash: 'It's the Best Birthday Present'|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-madrid-2021-monday-reaction|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20210504040630/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-madrid-2021-monday-reaction|archive-date=4 May 2021|access-date=4 May 2021|work=ATP Tour}}</ref> Dana [[24. svibnja]] [[2001.]] godine ušao je među 100 najboljih tenisača svijeta (94. mjesto) i tako postao najmlađi tenisač među top 100.<ref>{{Cite web |date=23 May 2021|title=Carlos Alcaraz moves into the top 100 with a Challenger win in Oeiras|url=https://www.tennisnet.com/en/news/carlos-alcaraz-moves-into-the-top-100-with-a-challenger-win-in-oeiras|access-date=22 March 2025|website=tennisnet.com|language=en}}</ref><ref name=":133">{{Cite web |last=Battersby|first=Kate|date=29 June 2021|title=Alcaraz making a name|url=https://www.wimbledon.com/en_GB/news/articles/2021-06-29/teenager_alcaraz_making_name_for_himself.html|access-date=22 March 2025|website=wimbledon.com}}</ref> [[File:Carlos Alcaraz.jpg|thumb|left|220px|Carlos Alcaraz na [[Roland-Garros 2021.|Roland-Garrosu 2021.]] godine.]] Kao kvalifikant došao je do trećeg kola [[Roland-Garros]]a, gdje ga je pobijedio [[Jan-Lennard Struff]]. Alcaraz je postao najmlađi igrač koji je došao do trećeg kola Roland-Garrosa u 29 godina te najmlađi na Grand Slamovima općenito još od Nadala [[2004.]] godine.<ref>{{Cite web |title=Alcaraz becomes youngest man to reach third round in Paris in 29 years|url=https://www.itftennis.com/en/news-and-media/articles/alcaraz-becomes-youngest-man-to-reach-third-round-in-paris-in-29-years/|access-date=22 March 2025|website=www.itftennis.com}}</ref> Iste godine debitirao je i na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] preko pozivnice. U prvom je kolu pobijedio [[Yasutaka Uchiyama|Yasutaku Uchiyamu]] u svom prvom meču od pet setova,<ref name=":1332">{{Cite web |last=Battersby|first=Kate|date=29 June 2021|title=Alcaraz making a name|url=https://www.wimbledon.com/en_GB/news/articles/2021-06-29/teenager_alcaraz_making_name_for_himself.html|access-date=22 March 2025|website=wimbledon.com}}</ref> ali je ispao u drugom kolu od drugog igrača svijeta, [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]].<ref>{{Cite web |last=Ramsay|first=Alix|date=1 July 2021|title=Medvedev too strong for teenager|url=https://www.wimbledon.com/en_GB/news/articles/2021-07-01/medvedev_too_strong_for_teenager_alcaraz.html|access-date=22 March 2025|website=wimbledon.com}}</ref> U srpnju iste godine je na [[Croatia Open Umag|Umag Open]]u osvojio svoju prvu ATP titulu, pobijedivši [[Richard Gasquet|Richarda Gasqueta]] u finalu;<ref>{{Cite web |date=25 July 2021|title=No escaping Carlos Alcaraz: 18-year-old becomes youngest ATP champion since 2008 in Umag|url=https://www.tennismajors.com/atp/umag-atp-250-atp/no-escaping-carlos-alcaraz-18-year-old-becomes-youngest-atp-champion-since-2008-in-umag-436105.html|access-date=22 March 2025|website=Tennis Majors|language=en-US}}</ref> time je postao najmlađi ATP pobjednik još od [[Kei Nishikori|Keija Nishikorija]] [[2008.]] godine.<ref>{{Cite web |title=Joao Fonseca makes history in Buenos Aires, wins first ATP Tour title|url=https://www.atptour.com/en/news/cerundolo-fonseca-buenos-aires-2025-final|access-date=22 March 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> Na [[US Open]]u je u trećem kolu u drami od pet setova pobijedio tada trećeg igrača svijeta, [[Stefaons Cicipas|Stefanosa Cicipasa]].<ref>{{Cite news |last1=Keating|first1=Steve|date=4 September 2021|title=Alcaraz upsets Tsitsipas to reach U.S. Open fourth round|url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/alcaraz-upsets-tsitsipas-reach-us-open-fourth-round-2021-09-03/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220611093944/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/alcaraz-upsets-tsitsipas-reach-us-open-fourth-round-2021-09-03/|archive-date=11 June 2022|access-date=4 September 2021|work=Reuters}}</ref> S 18 godina i 4 mjeseca, Alcaraz je postao najmlađi tenisač koji je dobio top 3 igrača na US Openu od uvođenja [[ATP ljestvica|ATP ljestvice]] [[1973.]] godine. Također je postao najmlađi tenisač u četvrtkom kolu Grand Slama još od [[Roland-Garros 1992.|Roland-Garrosa 1992.]] godine, gdje je u četvrtom kolu igrao 17-godišnji [[Andrij Medvedev]], te najmlađi tenisač u četvrtom kolu US Opena od 17-godišnjeg [[Michael Chang|Michaela Changa]] [[1989.]] godine.<ref>{{cite web |title=Carlos Alcaraz Records Biggest Career Win, Shocks Stefanos Tsitsipas in US Open Thriller|url=https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-alcaraz-us-open-2021-friday|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20210904001025/https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-alcaraz-us-open-2021-friday|archive-date=4 September 2021|access-date=4 September 2021|work=ATP Tour}}</ref><ref>{{cite web |date=3 September 2021|title=Alcaraz, 18, stuns Tsitsipas; Tiafoe tops Rublev|url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/32141025/daniil-medvedev-cruises-pablo-andujar-fourth-round-us-open|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20210904010845/https://www.espn.com/tennis/story/_/id/32141025/daniil-medvedev-cruises-pablo-andujar-fourth-round-us-open|archive-date=4 September 2021|access-date=4 September 2021}}</ref> U četvrtom kolu pobijedio je kvalifikanta [[Peter Gojowczyk|Petera Gojowczyka]] i tako ušao u četvrtfinale kao najmlađi četvrtfinalist u historiji Open ere na US Openu, najmlađi ukupno od [[Thomaz Koch|Thomaza Kocha]] [[1963.]] godine te najmlađi na svim Grand Slamovima još od Michaela Changa na [[Roland-Garros 1990.|Roland-Garrosu 1990.]] godine. U četvrtfinalu je predao meč [[Félix Auger-Aliassime|Félixu Augeru-Aliassimeu]] nakon ozljede noge.<ref>{{cite web |title=The Latest: Alcaraz says leg muscle made him stop at Open|url=https://www.tennis.com/news/articles/the-latest-fernandez-19-reaches-us-open-women-s-semis|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220611083455/https://www.tennis.com/news/articles/the-latest-fernandez-19-reaches-us-open-women-s-semis|archive-date=11 June 2022|access-date=8 September 2021}}</ref> Na sljedećem [[BNP Paribas Open|Indian Wellsu]] po prvi je puta bio nositelj na Masters 1000 turniru (30.), ali ga je u prvom kolu izbacio [[Andy Murray]].<ref>{{Cite news |last=Media|first=P. A.|date=10 October 2021|title=Andy Murray battles back to beat Carlos Alcaraz at Indian Wells|url=https://www.theguardian.com/sport/2021/oct/11/andy-murray-battles-back-to-beat-carlos-alcarez-at-indian-wells|access-date=22 March 2025|work=The Guardian|language=en-GB|issn=0261-3077}}</ref> Nastavio je nizati top 10 pobjede,<ref>{{Cite news |date=27 October 2021|title=Andy Murray loses to Carlos Alcaraz at Vienna Open|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/59064423|access-date=22 March 2025|work=BBC Sport|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |last=Tennis.com|title=In his win over Matteo Berrettini, Carlos Alcaraz showed that blurring speed and crisp technique can still prevail against a bigger opponent|url=https://www.tennis.com/news/articles/in-his-win-over-matteo-berrettini-carlos-alcaraz-showed-that-blurring-speed-and-|access-date=22 March 2025|website=Tennis.com|language=en}}</ref> a na [[Rolex Paris Masters|pariškom Mastersu]] pobijedio je tada osmog igrača svijeta, Jannika Sinnera, u njihovom prvom susretu na ATP Touru.<ref>{{Cite web |last=Rigal|first=Joseph|date=3 November 2021|title=Carlos Alcaraz stuns Jannik Sinner to open ATP Finals door for Hubert Hurkacz and Cameron Norrie|url=https://tennishead.net/carlos-alcaraz-stuns-jannik-sinner-to-open-atp-finals-door-for-hubert-hurkacz-and-cameron-norrie/|access-date=22 March 2025|website=Tennishead|language=en-GB}}</ref> Sezonu je završio na [[Next Gen ATP Finals]]ima, gdje je isprva bio treći nositelj, ali je nakon odustajanja Sinnera i Augera-Aliassimea postao prvi nositelj; dominantno je osvojio turnir, izgubivši tek jedan set.<ref>{{Cite web |title=Alcaraz leaves NextGen behind with Milan magic – Roland-Garros – The official site|url=https://www.rolandgarros.com/en-us/article/magic-carlos-alcaraz-wins-nextgen-2021-milan|access-date=22 March 2025|website=www.rolandgarros.com|language=en-us}}</ref> === Prvi Grand Slamovi i ATP br. 1 (2022. – 2023.) === Početkom [[2022.]] godine, Alcaraz je po prvi put bio nositelj na nekom [[Grand Slam]]u; kao 31. nositelj, došao je do trećeg kola gdje ga je u petom setu pobijedio [[Matteo Berrettini]].<ref>{{cite web |title=What Carlos Alcaraz Has Done Quicker Than the Big Three|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-australian-open-2022-monday-reaction|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220119053743/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-australian-open-2022-monday-reaction|archive-date=19 January 2022|access-date=19 January 2022|work=ATP Tour}}</ref> U finalu [[Rio Open]]a pobijedio je [[Diego Schwartzman|Diega Schwartzmana]] te tako osvojio svoju prvu [[ATP 500 turniri|ATP 500 titulu]],<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-atp-rankings-21-february-2022 |title=Carlos Alcaraz Rises to Career-High After Rio de Janeiro Title |access-date=21 February 2022 |archive-date=21 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220221233858/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-atp-rankings-21-february-2022 |url-status=live|work=ATP Tour}}</ref> postavši najmlađi osvajač u toj kategoriji otkako je uvedena [[2009.]] godine.<ref>{{Cite news |title=Carlos Alcaraz Makes History With Rio de Janeiro Title|url=https://www.atptour.com/en/news/schwartzman-alcaraz-rio-2022-final|archive-url=https://web.archive.org/web/20230927091510/https://www.atptour.com/en/news/schwartzman-alcaraz-rio-2022-final|archive-date=27 September 2023|access-date=13 June 2025|work=ATP Tour|language=en}}</ref> U [[BNP Paribas Open|Indian Wellsu]] došao je do polufinala, gdje je izgubio od [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]],<ref>{{Cite news |last=|date=20 March 2022|title=Rafael Nadal wins battle of generations against Alcaraz, 18, to reach Indian Wells final|url=https://www.theguardian.com/sport/2022/mar/20/rafael-nadal-wins-battle-of-generations-to-beat-alcaraz-18-to-indian-wells-final|access-date=9 March 2025|work=[[The Guardian]]|language=en-GB|issn=0261-3077}}</ref> da bi dva tjedna kasnije u finalu [[Miami Open]]a pobijedio [[Casper Ruud|Caspera Ruuda]] za svoj prvi Masters 1000 naslov. Alcaraz je tako postao najmlađi i prvi španjolski osvajač Miamija u historiji turnira te najmlađi Masters 1000 prvak još od Nadalove titule u [[Monte Carlo Masters|Monte Carlu]] iz [[2005.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Carayol|first=Tumaini|date=3 April 2022|title=Carlos Alcaraz confirms arrival among elite with Miami Open success|url=https://www.theguardian.com/sport/2022/apr/03/carlos-alcaraz-confirms-arrival-among-elite-with-miami-open-win|access-date=9 March 2025|work=The Guardian|language=en-GB|issn=0261-3077}}</ref> Nakon iznenađujućeg ispadanja u Monte Carlu od [[Sebastian Korda|Sebastiana Korde]],<ref>{{cite web |date=13 April 2022|title=Carlos Alcaraz exits in windy Monte Carlo against unseeded Sebastian Korda|url=https://www.theguardian.com/sport/2022/apr/13/monte-carlo-masters-tennis-cameron-norrie-dan-evans|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220909091103/https://www.theguardian.com/sport/2022/apr/13/monte-carlo-masters-tennis-cameron-norrie-dan-evans|archive-date=9 September 2022|access-date=9 September 2022|work=[[The Guardian]]}}</ref> u [[Barcelona Open|Barceloni]] je pobijedio prvog nositelja [[Stefanos Cicipas|Stefanosa Cicipasa]] te sunarodnjaka [[Pablo Carreño Busta|Pabla Carreña Bustu]] (u finalu)<ref>{{cite web |date=24 April 2022|title=Amazing Alcaraz Wins Barcelona Title|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-carreno-busta-barcelona-2022-final|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230314141008/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-carreno-busta-barcelona-2022-final|archive-date=14 March 2023|access-date=24 April 2022|website=ATP Tour}}</ref> na putu do titule; ovo mu je, [[25. travnja]] [[2022.]] godine donijelo prvi ulazak među 10 najboljih tenisača svijeta,<ref>{{cite web |date=22 April 2022|title=ATP Barcelona: Carlos Alcaraz downs Stefanos Tsitsipas and writes history|url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/On_the_ATP_results_with/112794/atp-barcelona-carlos-alcaraz-downs-stefanos-tsitsipas-and-writes-history/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220612145924/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/On_the_ATP_results_with/112794/atp-barcelona-carlos-alcaraz-downs-stefanos-tsitsipas-and-writes-history/|archive-date=12 June 2022|access-date=23 April 2022}}</ref><ref>{{cite web |date=22 April 2022|title=Carlos Alcaraz beats Stefanos Tsitsipas in Barcelona Open thriller to guarantee spot in world's top-10|url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-barcelona/2022/carlos-alcaraz-beats-stefanos-tsitsipas-in-barcelona-open-thriller-to-guarantee-spot-in-world-s-top-_sto8896118/story.shtml|access-date=7 May 2022|work=Eurosport}}</ref> čime je postao najmlađi tenisač u toj grupi još od Nadala, koji je to postigao na isti dan 17 godina ranije.<ref>{{cite web |date=22 April 2022|title=Alcaraz Downs Tsitsipas Again, Reaches Barcelona Semis|url=http://www.tennisnow.com/News/2022/April/Alcaraz-Downs-Tsitsipas-Again,-Reaches-Barcelona-S.aspx|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220611054850/http://www.tennisnow.com/News/2022/April/Alcaraz-Downs-Tsitsipas-Again,-Reaches-Barcelona-S.aspx|archive-date=11 June 2022|access-date=7 May 2022|publisher=Tennis Now}}</ref><ref>{{cite web |title='Straight-A Student' Carlos Alcaraz Makes Historic Top 10 Breakthrough|url=https://www.atptour.com/en/news/carlos-alcaraz-top-10-feature-april-2022|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220620021504/https://www.atptour.com/en/news/carlos-alcaraz-top-10-feature-april-2022|archive-date=20 June 2022|access-date=25 April 2022|work=ATP Tour}}</ref> Dan nakon svog 19. rođendana, Alcaraz je pobijedio četvrtog igrača svijeta i trećeg nositelja Rafaela Nadala u četvrtfinalu [[Mutua Madrid Open|Madrid Opena]];<ref>{{cite web |title=Carlos Alcaraz Takes Out Rafael Nadal in Madrid|url=https://www.atptour.com/en/news/nadal-alcaraz-madrid-2022-friday|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220506172936/https://www.atptour.com/en/news/nadal-alcaraz-madrid-2022-friday|archive-date=6 May 2022|access-date=6 May 2022|work=ATP Tour}}</ref> bila je to Alcarazova prva pobjeda nad Nadalom i njihov posljednji susret na ATP Touru. Sljedećeg dana, Alcaraz je igrao svoj prvi meč s tada prvim tenisačem svijeta, [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]]. Nakon tri sata i 36 minuta, Alcaraz je pobijedio Đokovića u tri seta i tako postao najmlađi igrač koji je pobijedio prvog tenisača svijeta još od Nadala [[2004.]] godine te jedini igrač koji je pobijedio Nadala i Đokovuća jednog za drugim na zemlji.<ref>{{Cite news |date=7 May 2022|title=Madrid Open: Carlos Alcaraz shocks Novak Djokovic to reach final|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/61364603|access-date=9 March 2025|work=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> U finalu je uvjerljivo pobijedio branitelja naslova i trećeg igrača svijeta [[Alexander Zverev|Alexandera Zvereva]] za samo 64 minute;<ref>{{Cite news |date=8 May 2022|title=Carlos Alcaraz beats Alexander Zverev to take Madrid Open title|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/61373763|access-date=9 March 2025|work=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> s 19 godina i 3 dana postao je najmlađi pobjednik turnira u historiji. U svibnju je došao do 6. mjesta na ATP ljestvici.<ref>{{cite web |title=Carlos Alcaraz Defeats Alexander Zverev for Madrid Title|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-zverev-madrid-2022-final-sunday|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220509071148/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-zverev-madrid-2022-final-sunday|archive-date=9 May 2022|access-date=8 May 2022|work=ATP Tour}}</ref> [[File:Wimbledon Day 1 - 2022 DSC05856 (52179956200).jpg|320px|thumb|Alcaraz na [[Wimbledon 2022.|Wimbledonu 2022.]] godine.]] Iako je bio jedan od favorita za naslov na [[Roland-Garros]]u te godine,<ref>{{Cite news |last=Clarey|first=Christopher|date=21 May 2022|title=Carlos Alcaraz Recently Beat Nadal and Djokovic on Clay. Could This French Open Be His?|url=https://www.nytimes.com/2022/05/21/sports/tennis/carlos-alcaraz-french-open.html|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220530230744/https://www.nytimes.com/2022/05/21/sports/tennis/carlos-alcaraz-french-open.html|archive-date=30 May 2022|access-date=31 May 2022|work=[[The New York Times]]}}</ref> Alcaraz je ispao u četvrtfinalu od Zvereva,<ref>{{Cite web |last=Livaudais|first=Stephanie|date=28 May 2022|title=Alcaraz v Korda: Things We Learned|url=https://www.rolandgarros.com/en-us/article/rg2022-r3-carlos-alcaraz-v-sebastian-korda-things-we-learned|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220601055352/https://www.rolandgarros.com/en-us/article/rg2022-r3-carlos-alcaraz-v-sebastian-korda-things-we-learned|archive-date=1 June 2022|access-date=31 May 2022|website=[[French Open]]}}</ref><ref>{{Cite web |date=29 May 2022|title=Alcaraz Breaks New Ground With Khachanov Win In Paris|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-khachanov-roland-garros-2022-r4|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220530163456/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-khachanov-roland-garros-2022-r4|archive-date=30 May 2022|access-date=31 May 2022|website=|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref><ref name="RG2022QF2">{{Cite news |last=Clarey|first=Christopher|date=31 May 2022|title=Alexander Zverev Beats Carlos Alcaraz at the French Open|url=https://www.nytimes.com/2022/05/31/sports/tennis/alexander-zverev-carlos-alcaraz.html|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220531184040/https://www.nytimes.com/2022/05/31/sports/tennis/alexander-zverev-carlos-alcaraz.html|archive-date=31 May 2022|access-date=31 May 2022|work=[[The New York Times]]}}</ref> dok je na [[Wimbledon (turnir)|Wimbledonu]] došao do četvrtog kola, gdje ga je izbacio [[Jannik Sinner]].<ref>{{cite web |title=Wimbledon 2022: Jannik Sinner holds on to sink Carlos Alcaraz to make quarter-finals at SW19|url=https://www.eurosport.com/tennis/wimbledon/2022/wimbledon-2022-jannik-sinner-holds-on-to-down-carlos-alcaraz-to-make-quarter-finals-at-sw19_sto9017773/story.shtml|access-date=21 July 2024|work=Eurosport}}</ref> Na [[Hamburg Open]]u došao je do finala, gdje ga je pobijedio [[Lorenzo Musetti]];<ref>{{cite web |date=24 July 2022|title=Musetti Stuns Alcaraz In Hamburg For His First ATP Tour Title|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-musetti-hamburg-2022-final|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220724210823/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-musetti-hamburg-2022-final|archive-date=24 July 2022|access-date=27 July 2022|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> iako je to bio njegov prvi poraz u nekom ATP finalu, plasman ga je doveo do petog mjesta na ljestvici, čime je postao najmlađi igrač u top pet još od Nadala [[2005.]] godine.<ref>{{cite web |title=Top-5 Alcaraz Sets All-Next Gen Final with Musetti|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-molcan-hamburg-2022-sf|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220724073733/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-molcan-hamburg-2022-sf|archive-date=24 July 2022|access-date=24 July 2022|work=ATP Tour}}</ref><ref>{{cite web |date=25 July 2022|title=Alcaraz Makes History, Cracks Top 5: 'It's Pretty Amazing'|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-top-5-pepperstone-atp-rankings-feature|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220727133536/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-top-5-pepperstone-atp-rankings-feature|archive-date=27 July 2022|access-date=27 July 2022|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> U [[Umag]]u je igrao finale, ali je izgubio od Sinnera, mada je [[1. kolovoza]] postao četvrti tenisač na svijetu.<ref>{{cite web |title=Carlos Alcaraz Rides Hot Start into Umag SFS|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-bagnis-umag-2022-friday|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220730055941/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-bagnis-umag-2022-friday|archive-date=30 July 2022|access-date=30 July 2022|work=ATP Tour}}</ref><ref>{{cite web |title=Carlos Alcaraz Beats Giulio Zeppieri to Reach Umag Final|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-zeppieri-umag-2022-saturday|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220730195301/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-zeppieri-umag-2022-saturday|archive-date=30 July 2022|access-date=30 July 2022|work=ATP Tour}}</ref> Iako mu je sjevernoamerička turneja startala loše,<ref>{{Cite web |title=TNT Sports is not available in your region|url=https://www.tntsports.co.uk/geoblocking.shtml|access-date=9 March 2025|website=www.tntsports.co.uk}}</ref><ref>{{Cite news |date=20 August 2022|title=Cameron Norrie stuns Carlos Alcaraz to reach Cincinnati semi-final|url=https://www.theguardian.com/sport/2022/aug/20/cameron-norrie-stuns-carlos-alcaraz-to-reach-cincinnati-semi-final|access-date=9 March 2025|work=The Observer|language=en-GB|issn=0029-7712}}</ref> zajedno s Nadalom, Ruudom, [[Danil Medvedev|Danilom Medvedevim]] i Cicipasom bio je jedan od kandidata za preuzimanje prvog mjesta na [[US Open]]u. U četvrtom kolu izbacio je bivšeg prvaka [[Marin Čilić|Marina Čilića]] u pet setova (čime je postao najmlađi igrač u ''Open'' eri koji je igrao dva uzastopna četvrtfinala US Opena),<ref>{{cite tweet |number=1567035942849888259|user=usopen|title=Carlitos is finding success in New York at a young age. https://t.co/fOpdx9ncC2|author=US Open Tennis|date=6 September 2022|access-date=12 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220907041535/https://twitter.com/usopen/status/1567035942849888259|archive-date=7 September 2022|url-status=live}}</ref> u četvrtfinalu Sinnera također u pet setova (u meču od pet sezova koji je završio u 2:50 ujutro po lokalnom vremenu, čime je postao najkasnije završeni meč na turniru)<ref>{{Cite web |title=US Open: Carlos Alcaraz outlasts Jannik Sinner in five-hour epic to reach semi-finals|url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/12692535/us-open-carlos-alcaraz-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-epic-to-reach-semi-finals|access-date=9 March 2025|website=Sky Sports|language=en}}</ref> te [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] u polufinalu, također u pet setova. U finalu je u četiri seta pobijedio Ruuda, čime je ne samo osvojio svoj prvi Grand Slam naslov, već je i po prvi put u karijeri postao prvi tenisač svijeta. S 19 godina i 130 dana, Alcaraz je postao najmlađi tenisač na prvom mjestu ATP ljestvice u historiji te drugi najmlađi najbolji tenisač svijeta općenito, iza [[Lew Hoad|Lewa Hoada]],<ref>{{cite web |date=11 September 2022|title=Alcaraz wins US Open title & rises to world No. 1|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-ruud-us-open-2022-final|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220912002152/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-ruud-us-open-2022-final|archive-date=12 September 2022|access-date=12 September 2022|website=ATP Tour}}</ref><ref name="ATP12">{{cite web |date=11 September 2022|title=Alcaraz becomes youngest world No. 1 in Pepperstone ATP rankings history|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-climbs-to-world-no-1-us-open-2022|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220912000636/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-climbs-to-world-no-1-us-open-2022|archive-date=12 September 2022|access-date=12 September 2022|website=ATP Tour}}</ref><ref name=":04">{{Cite web |title=Carlos Alcaraz Youngest Year-End ATP No. 1 Presented By Pepperstone In History |url=https://www.atptour.com/en/news/carlos-alcaraz-year-end-no-1-2022 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221116111255/https://www.atptour.com/en/news/carlos-alcaraz-year-end-no-1-2022 |archive-date=16 November 2022 |access-date=26 November 2022 |website=ATP Tour}}</ref> a postao je i prvi tenisač rođen u [[21. vijek|XXI. vijeku]] s Grand Slam naslovom. Ostatak sezone završio je bez zapaženih rezultata,<ref>{{cite web |date=16 September 2022 |title=Carlos Alcaraz loses debut as world No. 1 to Félix Auger-Aliassime in Davis Cup Finals meeting |url=https://www.tennis.com/news/articles/davis-cup-spain-leads-canada-1-0-alcaraz-next |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20221106020537/https://www.tennis.com/news/articles/davis-cup-spain-leads-canada-1-0-alcaraz-next |archive-date=6 November 2022 |access-date=6 November 2022 |website=[[Tennis.com]]|agency=[[Associated Press]]}}</ref><ref>{{cite web |date=29 October 2022|title=In-Form Felix Flies Past Alcaraz In Basel|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-auger-aliassime-basel-2022-saturday|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20221030165358/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-auger-aliassime-basel-2022-saturday|archive-date=30 October 2022|access-date=30 October 2022|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref><ref>{{cite web |date=5 November 2022|title=Rune into Paris semis after Alcaraz retires, Djokovic advances|url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rune-into-paris-semi-finals-after-alcaraz-retires-2022-11-04/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20221106020525/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rune-into-paris-semi-finals-after-alcaraz-retires-2022-11-04/|archive-date=6 November 2022|access-date=6 November 2022|work=Reuters}}</ref> a krajem godine objavio je da ide na šestotjednu pauzu zbog ozljede abdomena.<ref>{{cite web |last=Livie|first=Alex|date=6 November 2022|title=Carlos Alcaraz facing six weeks out with injury, will miss ATP Finals and Davis Cup in 'tough and painful' blow|url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2022/carlos-alcaraz-facing-six-weeks-out-with-injury-will-miss-atp-finals-and-davis-cup-in-tough-and-pain_sto9214903/story.shtml|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20221115070641/https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2022/carlos-alcaraz-facing-six-weeks-out-with-injury-will-miss-atp-finals-and-davis-cup-in-tough-and-pain_sto9214903/story.shtml|archive-date=15 November 2022|access-date=6 November 2022|work=[[Eurosport]]}}</ref> Neovisno o tome, godinu je završio kao prvi tenisač svijeta, a time je s 19 godina i 214 dana postao najmlađi igrač i jedini tinejdžer u historiji ATP ljestvice koji je godinu završio na prvom mjestu.<ref>{{cite web |date=11 September 2022|title=Alcaraz wins US Open title & rises to world No. 1|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-ruud-us-open-2022-final|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20220912002152/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-ruud-us-open-2022-final|archive-date=12 September 2022|access-date=12 September 2022|website=ATP Tour}}</ref><ref name="ATP12"/><ref name=":04"/> Početkom [[2023.]] otkazao je nastup na [[Australian Open]]u zbog ozljede<ref>{{cite web |date=7 January 2023|title=Australian Open 2023: World No. 1 Carlos Alcaraz withdraws from Grand Slam tournament due to leg injury|url=https://www.cbssports.com/tennis/news/wta-requiring-resolution-of-peng-shuai-case-for-womens-tennis-tournaments-return-to-china/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230107033406/https://www.cbssports.com/tennis/news/wta-requiring-resolution-of-peng-shuai-case-for-womens-tennis-tournaments-return-to-china/|archive-date=7 January 2023|access-date=7 January 2023|website=cbssports.com}}</ref> te je nakon 20 tjedana izgubio prvo mjesto od osvajača Novaka Đokovića.<ref>{{cite web |date=30 January 2023|title=Djokovic Returns To No. 1, Mover Of Week|url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-pepperstone-atp-rankings-30-january-2023|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230208002730/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-pepperstone-atp-rankings-30-january-2023|archive-date=8 February 2023|access-date=8 February 2023|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> Prvi turnir te godine bio mu je [[Argentina Open]], koji je osvojio pobjedom u dva seta nad [[Cameron Norrie|Cameronom Norriejem]].<ref>{{Cite web |date=19 February 2023|title=Tennis, ATP – Argentina Open 2023: Alcaraz wins the final against Norrie|url=https://www.tennismajors.com/atp/argentina-open-alcaraz-wins-the-title-661801.html|access-date=9 March 2025|website=Tennis Majors|language=en-US}}</ref> Tjedan dana kasnije igrao je finale [[Rio Open]]a kao branitelj naslova i to opet protiv Norrieja, ali je izgubio zbog ozljede,<ref>{{Cite news |last=sport|first=Guardian|date=27 February 2023|title=Cameron Norrie beats world No 2 Carlos Alcaraz to claim Rio Open|url=https://www.theguardian.com/sport/2023/feb/26/cameron-norrie-beats-world-no-2-carlos-alcaraz-to-claim-rio-open|access-date=9 March 2025|work=The Guardian|language=en-GB|issn=0261-3077}}</ref> zbog koje je otkazao nastup na [[Abierto Mexicano de Tenis|Mexican Openu]].<ref>{{Cite web |date=1 March 2023|title=Both Alcaraz and Norrie withdraw from Acapulco|url=https://www.tennismajors.com/atp/both-alcaraz-and-norrie-withdraw-from-acapulco-663856.html|access-date=9 March 2025|website=Tennis Majors|language=en-US}}</ref> U [[BNP Paribas Open|Indian Wellsu]] je u trećem kolu protiv [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] upisao svoju 100. pobjedu u karijetu, postavši tako drugi najbrži igrač koji je došao do 100 pobjeda, iza [[John McEnroe|Johna McEnroea]].<ref>{{cite web |date=15 March 2023 |title=Carlos Alcaraz 'really proud' to reach milestone before Djokovic, Nadal and Federer |url=https://tennishead.net/carlos-alcaraz-really-proud-to-reach-milestone-before-djokovic-nadal-and-federer |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230315145121/https://tennishead.net/carlos-alcaraz-really-proud-to-reach-milestone-before-djokovic-nadal-and-federer/ |archive-date=15 March 2023 |access-date=16 March 2023 |website=tennishead.net}}</ref> U polufinalu je pobijedio Sinnera, a u finalu Medvedeva i tako osvojio Indian Wells po prvi put.<ref>{{cite web |date=17 March 2023|title=SF Preview: Alcaraz, Sinner Renew Rivalry In Indian Wells|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-indian-wells-2023-sf-preview|access-date=25 March 2023|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> Postao je tako prvi tenisač nakon [[Roger Federer|Rogera Federera]] [[2017.]] godine koji je osvojio ovaj turnir bez izgubljenog seta te najmlađi osvajač tzv. [[Sunshine Double]]a. Posljedično, dana [[20. ožujka]] [[2023.]] vratio se na prvo mjesto ATP ljestvice.<ref>{{cite web |date=20 March 2023|title=Alcaraz Wins Indian Wells, Returns To World No. 1|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-medvedev-indian-wells-2023-final|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230320085101/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-medvedev-indian-wells-2023-final|archive-date=20 March 2023|access-date=20 March 2023|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> Alcaraz se nadao obraniti titulu i u Miamiju, ali je izgubio od Sinnera u polufinalu te je ponovo pao na drugo mjesto.<ref>{{Cite web |title=Sinner Storms Back To Beat Alcaraz In Miami SF, Ending Spaniard's No. 1 Reign|url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf|website=ATP Tour}}</ref><ref>{{cite web |date=1 April 2023|title=Jannik Sinner wins the point of the year, then ends Carlos Alcaraz's hopes for a Sunshine Double|url=https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230402045713/https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz|archive-date=2 April 2023|access-date=4 April 2023|website=Tennis.com}}</ref> Nakon što se zbog ozljede povukao s [[Monte Carlo Masters|Monte-Carlo Mastersa]],<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/nadal-alcaraz-pull-out-of-clay-court-monte-carlo-masters |title=Rafael Nadal, Carlos Alcaraz pull out of Monte Carlo Masters |date=4 April 2023 |access-date=9 September 2023 |archive-date=24 May 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230524225356/https://www.tennis.com/news/articles/nadal-alcaraz-pull-out-of-clay-court-monte-carlo-masters |url-status=live|website=[[Tennis.com]]|agency=[[Associated Press]]}}</ref> obranio je titule u Barceloni<ref>{{cite web |date=23 April 2023|title=Barcelona Open: Carlos Alcaraz beats Stefanos Tsitsipas to retain title|url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/12864374/barcelona-open-carlos-alcaraz-beats-stefanos-tsitsipas-to-retain-title|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230524235345/https://www.skysports.com/tennis/news/12110/12864374/barcelona-open-carlos-alcaraz-beats-stefanos-tsitsipas-to-retain-title|archive-date=24 May 2023|access-date=9 September 2023|work=[[Sky Sports]]}}</ref> i Madridu,<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz Makes History with 10th Title|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-madrid-2023-final-reaction|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230508000728/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-madrid-2023-final-reaction|archive-date=8 May 2023|access-date=8 May 2023}}</ref> a ulaskom u drugo kolo [[Internazionali d'Italia|Mastersa u Rimu]] vratio se na prvo mjesto. Međutim, u trećem je kolu iznenađujuće izgubio od 135. tenisača svijeta [[Fabian Marozsan|Fabiana Marozsana]], što će [[Jon Wertheim]] nazvati najvećim šokom godine.<ref>{{Cite web |title=Fabian Marozsan Beats Carlos Alcaraz in Rome Upset|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-marozsan-rome-2023-monday|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230522152536/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-marozsan-rome-2023-monday/|archive-date=22 May 2023|access-date=22 May 2023}}</ref><ref>{{cite magazine |last=Wertheim|first=Jon|date=17 May 2023|title=Carlos Alcaraz's Italian Open Upset Is a Blessing in Disguise|url=https://www.si.com/tennis/2023/05/17/carlos-alcarazs-italian-open-upset-is-a-blessing-in-disguise|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20231010192049/https://www.si.com/tennis/2023/05/17/carlos-alcarazs-italian-open-upset-is-a-blessing-in-disguise|archive-date=10 October 2023|access-date=9 September 2023|magazine=[[Sports Illustrated]]}}</ref> Alcaraz je na putu do polufinala [[Roland-Garros]]a ispustio samo jedan set, a tamo ga je čekao dugo očekivani dvoboj s Novakom Đokovićem.<ref name="SiDjokovicSemi2">{{Cite magazine |last=Wertheim|first=Jon|author-link=Jon Wertheim|date=7 June 2023|title=Novak Djokovic, Carlos Alcaraz Face Off in Generation-Defining French Open Semifinal|url=https://www.si.com/tennis/2023/06/07/novak-djokovic-carlos-alcaraz-face-off-generation-defining-french-open-semifinal|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023057/https://www.si.com/tennis/2023/06/07/novak-djokovic-carlos-alcaraz-face-off-generation-defining-french-open-semifinal|archive-date=19 July 2024|access-date=1 June 2024|magazine=Sports Illustrated|language=en-us}}</ref><ref name="GuardianDjokovicSemi2">{{Cite news |last=Carayol|first=Tumaini|date=8 June 2023|title=Djokovic and Alcaraz ready to serve up French Open feast for the ages|url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jun/08/tennis-french-open-carlos-alcaraz-novak-djokovic-preview|access-date=9 March 2025|work=The Guardian|language=en-GB|issn=0261-3077}}</ref> Meč je bio kompetitivan do početka trećeg seta, kada je Alcaraz zbog psihičkog pritiska i fizičkog umora počeo dobivati grčeve, tako da je Đoković lagano pobijedio u četiri seta i vratio se na prvo mjesto ljestvice.<ref name="CrampVsDjokovic2">{{cite web |date=9 June 2023|title=Djokovic beats cramping Alcaraz, into French final|url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/37826198/novak-djokovic-beats-carlos-alcaraz-reaches-french-open-final|access-date=23 August 2023|website=ESPN.com}}</ref> [[File:Carlos Alcaraz Wimbledon 2023 Gentlemen's Singles Trophy.jpg|thumb|left|220px|Carlos Alcaraz drži pobjednički pehar na [[Wimbledon 2023.|Wimbledonu 2023.]] godine.]] U [[Queen's Club Championships|Queen's Clubu]] je osvojio svoj prvi naslov na travi, pobijedivši [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] u finalu, a vratio se i na prvo mjesto ATP ljestvice.<ref>{{cite web |last=Ingle|first=Sean|date=26 June 2023|title=Carlos Alcaraz wins Queen's and declares himself a 'favourite' for Wimbledon|url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jun/25/alcaraz-wins-queens-favourite-for-wimbledon|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230706225946/https://www.theguardian.com/sport/2023/jun/25/alcaraz-wins-queens-favourite-for-wimbledon|archive-date=6 July 2023|access-date=15 July 2023|work=The Guardian}}</ref> Iako očekivanja za [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] nisu bila visoka, Alcaraz je do finala s Đokovićem ispustio samo dva seta. Iako je Đoković uvjerljivo započeo meč pobjedom 6:1 u prvom setu, Alcaraz je izdržao te je na kraju pobijedio u pet setova. Meč je trajao 4 sata i 42 minute, a odmah je proglašen klasikom.<ref name="NYTimesWimbledon2">{{Cite news |last=Futterman|first=Matthew|date=16 July 2023|title=Alcaraz Wins Wimbledon in a Thrilling Comeback Against Djokovic|url=https://www.nytimes.com/2023/07/16/sports/tennis/wimbledon-carlos-alcaraz-novak-djokovic.html|access-date=9 March 2025|work=The New York Times|language=en-US|issn=0362-4331}}</ref> Ovo je bio Alcarazov prvi naslov na Wimbledonu te drugi Grand Slam ukupno,<ref>{{cite web |date=16 July 2023 |title=Carlos Alcaraz beats Novak Djokovic to win Wimbledon title in final for the ages |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/16/carlos-alcaraz-novak-djokovic-wimbledon-final-singles-men-tennis |access-date=19 July 2023 |work=The Guardian}}</ref>a uz to je postao prvi osvajač Wimbledona izvan [[Velika četvorka (tenis)|Velike četvorke]] još od [[2002.]] godine, što je bilo prije njegova rođenja.<ref name="auto12">{{cite web |last=Gharib|first=Anthony|date=16 July 2023|title=Carlos Alcaraz wins Wimbledon, denies Novak Djokovic record 24th Grand Slam singles title|url=https://www.usatoday.com/story/sports/tennis/wimb/2023/07/16/novak-djokovic-carlos-alcaraz-wimbledon-mens-final-result/70417922007/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230717061050/https://www.usatoday.com/story/sports/tennis/wimb/2023/07/16/novak-djokovic-carlos-alcaraz-wimbledon-mens-final-result/70417922007/|archive-date=17 July 2023|access-date=17 July 2023|website=USA Today}}</ref> U [[National Bank Open|Torontu]] je ispao od [[Tommy Paul|Tommyja Paula]],<ref>{{cite web |last=Carroll|first=Rory|date=12 August 2023|title=Alcaraz stunned by Paul in Toronto quarters|url=https://www.reuters.com/sports/tennis/de-minaur-shocks-medvedev-reach-semis-toronto-2023-08-11/|access-date=20 November 2023|work=[[Reuters]]}}</ref> dok je u [[Western & Southern Open|Cincinnatiju]] izgubio u finalu od Đokovića u tri seta, iako je imao meč loptu u drugom setu. Meč je trajao 3 sata i 49 minuta te je postao najduži meč u historiji turnira, odnosno najduže finale na tri seta u historiji Masters turnira.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/novak-djokovic-carlos-alcaraz-cincinnati-final-championship-point |title=Novak Djokovic saves championship point in thrilling Cincinnati final win over Carlos Alcaraz |website=Tennis.com |date=21 August 2023 |access-date=21 August 2023 |archive-date=21 August 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230821015125/https://www.tennis.com/news/articles/novak-djokovic-carlos-alcaraz-cincinnati-final-championship-point |url-status=live|last=McGrogan|first=Ed}}</ref><ref>{{cite web |last=Carayol|first=Tumaini|date=21 August 2023|title=Novak Djokovic overcomes Carlos Alcaraz to win Cincinnati title in instant classic|url=https://www.theguardian.com/sport/2023/aug/20/coco-gauff-karolina-muchova-cincinnati-open|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719021528/https://www.theguardian.com/sport/2023/aug/20/coco-gauff-karolina-muchova-cincinnati-open|archive-date=19 July 2024|access-date=20 November 2023|work=[[The Guardian]]}}</ref> Na [[US Open]] je došao kao branitelj naslova, ali je izgubio u polufinalu od Medvedeva<ref>{{cite web |last=Carayol|first=Tumaini|date=9 September 2023|title=Daniil Medvedev stuns Carlos Alcaraz to set up US Open final showdown with Novak Djokovic|url=https://www.theguardian.com/sport/2023/sep/09/daniil-medvedev-stuns-carlos-alcaraz-to-set-up-us-open-final-showdown-with-novak-djokovic|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230909040451/https://www.theguardian.com/sport/2023/sep/09/daniil-medvedev-stuns-carlos-alcaraz-to-set-up-us-open-final-showdown-with-novak-djokovic|archive-date=9 September 2023|access-date=9 September 2023|work=[[The Guardian]]}}</ref> te je nakon turnira ponovo pao na drugo mjesto ljestvice.<ref>{{cite web |date=29 August 2023|title=Djokovic's Devastating Start To US Open|url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-muller-us-open-2023-monday|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20230829074008/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-muller-us-open-2023-monday|archive-date=29 August 2023|access-date=9 September 2023|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> Iako mu je cilj do kraja godine bio vratiti se na prvo mjesto,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-beijing-2023-preview |title=Alcaraz: 'No. 1 Is One Of The Main Goals' |date=27 September 2023 |access-date=7 November 2023 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022031/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-beijing-2023-preview |url-status=live|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref><ref>{{cite web |date=5 October 2023|title=Alcaraz On No. 1 Battle: 'Djokovic Is On My Mind In Every Practice'|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-shanghai-2023-preview|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20231107053710/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-shanghai-2023-preview|archive-date=7 November 2023|access-date=7 November 2023|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> ponovo je, kao i godinu ranije, loše odigrao posljednje turnire na tvrdoj podlozi<ref>{{cite web |date=4 October 2023|title=Sinner powers past Alcaraz to book Beijing final with Medvedev|url=https://www.reuters.com/sports/tennis/medvedev-into-china-open-final-after-routine-win-over-zverev-2023-10-03/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20231107055215/https://www.reuters.com/sports/tennis/medvedev-into-china-open-final-after-routine-win-over-zverev-2023-10-03/|archive-date=7 November 2023|access-date=7 November 2023|work=[[Reuters]]}}</ref><ref>{{cite web |last=Southby|first=Ben|date=11 October 2023|title=Carlos Alcaraz suffers shock defeat to Grigor Dimitrov in latest Shanghai Masters upset – 'I knew what I had to do'|url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-shanghai/2023/carlos-alcaraz-suffers-shock-defeat-to-grigor-dimitrov-in-latest-shanghai-masters-upset-i-knew-what-_sto9832953/story.shtml|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022028/https://www.eurosport.com/tennis/atp-shanghai/2023/carlos-alcaraz-suffers-shock-defeat-to-grigor-dimitrov-in-latest-shanghai-masters-upset-i-knew-what-_sto9832953/story.shtml|archive-date=19 July 2024|access-date=7 November 2023|work=[[Eurosport]]}}</ref><ref>{{cite web |date=31 October 2023|title=Alcaraz: 'A Lot Of Things To Improve'|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-reaction-paris-2023|access-date=7 November 2023|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> te je godinu završio porazom u polufinalu [[ATP Finals]]a od Đokovića,<ref>{{Cite web |last=Southby|first=Ben|date=19 November 2023|title='I'm not at his level' – Carlos Alcaraz admits 'unbelievable' Novak Djokovic is superior indoors after ATP Finals defeat|url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2023/im-not-at-his-level-carlos-alcaraz-admits-unbelievable-novak-djokovic-is-superior-indoors-after-atp-_sto9889172/story.shtml|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20231119135056/https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2023/im-not-at-his-level-carlos-alcaraz-admits-unbelievable-novak-djokovic-is-superior-indoors-after-atp-_sto9889172/story.shtml|archive-date=19 November 2023|access-date=20 November 2023|work=[[Eurosport]]}}</ref> odnosno kao drugi tenisač svijeta.<ref>{{cite web |date=19 November 2023|title=Ferrero On Alcaraz's 'Extremely Good' Year|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-ferrero-turin-2023-sf-reaction|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022032/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-ferrero-turin-2023-sf-reaction|archive-date=19 July 2024|access-date=20 November 2023|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> === Novi Grand Slam naslovi i povratak na prvo mjesto (2024. – 2025.) === Novu sezonu Alcaraz je započeo dobrim nastupom na [[Australian Open]]u, gdje je po prvi put u karijeri došao do četvrtfinala;<ref>{{cite web |title=Alcaraz joins illustrious quarterfinal club|url=https://ausopen.com/articles/news/alcaraz-joins-illustrious-quarterfinal-club|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022034/https://ausopen.com/articles/news/alcaraz-joins-illustrious-quarterfinal-club|archive-date=19 July 2024|access-date=23 February 2024|website=ausopen.com|language=en}}</ref> tamo je ispao od [[Alexander Zverev|Alexandera Zvereva]].<ref>{{cite news |date=24 January 2024|title=Alcaraz wiped out in quarterfinal loss to Zverev|url=https://www.espn.in/tennis/story/_/id/39376735/carlos-alcaraz-crashes-aussie-open-loss-zverev|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240223051155/https://www.espn.in/tennis/story/_/id/39376735/carlos-alcaraz-crashes-aussie-open-loss-zverev|archive-date=23 February 2024|access-date=23 February 2024|work=ESPN|language=en}}</ref> Nakon toga, treću godinu za redom igrao je na južnoameričkoj zemlji; kao branitelj naslova na [[Argentina Open]]u ispao je u polufinalu od [[Nicolás Jarry|Nicolása Jarryja]],<ref>{{cite news |date=17 February 2024|title=Alcaraz moves on, gets Jarry in Argentina semis|url=https://www.espn.in/tennis/story/_/id/39541489/top-seed-carlos-alcaraz-reaches-argentina-open-semifinals|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240223051721/https://www.espn.in/tennis/story/_/id/39541489/top-seed-carlos-alcaraz-reaches-argentina-open-semifinals|archive-date=23 February 2024|access-date=23 February 2024|work=ESPN|language=en}}</ref><ref>{{cite news |date=18 February 2024|title=Alcaraz upset by Jarry in Argentina Open semifinals|url=https://sportstar.thehindu.com/tennis/carlos-alcaraz-beaten-by-by-nicolas-jarry-argentina-open/article67859895.ece|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022034/https://sportstar.thehindu.com/tennis/carlos-alcaraz-beaten-by-by-nicolas-jarry-argentina-open/article67859895.ece|archive-date=19 July 2024|access-date=23 February 2024|work=Sportstar|language=en}}</ref> dok je na [[Rio Open]]u predao svoj prvi meč nakon samo dva gema jer je izvrnuo zglob.<ref name="RioOpenAnkle2">{{cite news |date=21 February 2024|title=Alcaraz rolls ankle, exits Rio Open after 2 points.|url=https://www.espn.in/tennis/story/_/id/39565422/carlos-alcaraz-injures-ankle-exits-rio-open-2-games|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022036/https://www.espn.in/tennis/story/_/id/39565422/carlos-alcaraz-injures-ankle-exits-rio-open-2-games|archive-date=19 July 2024|access-date=23 February 2024|work=ESPN|language=en}}</ref> Povratak u formu uslijedio je na [[BNP Paribas Open|Indian Wellsu]],<ref>{{cite web |date=15 March 2024|title=Alcaraz buzzing after seeing off bee invasion, Zverev in 'most unusual match'|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-indian-wells-2024-thursday-qf-reaction|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022548/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-indian-wells-2024-thursday-qf-reaction|archive-date=19 July 2024|access-date=15 March 2024|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> gdje je u polufinalu pobijedio [[Jannik Sinner|Jannika Sinnera]] (i tako prekinuo njegov niz od 19 uzastopnih pobjeda),<ref>{{cite web |url=https://www.theguardian.com/sport/2024/mar/15/bee-invasion-forces-delay-of-alcaraz-zverev-quarter-final-at-indian-wells |title=Carlos Alcaraz survives bee invasion to set up Indian Wells semi-final with Jannik Sinner |date=15 March 2024 |access-date=15 March 2024 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022556/https://www.theguardian.com/sport/2024/mar/15/bee-invasion-forces-delay-of-alcaraz-zverev-quarter-final-at-indian-wells |url-status=live|work=[[The Guardian]]}}</ref><ref name="atptour.com2">{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-indian-wells-2024-sf-report |title=Carlos Alcaraz snaps Jannik Sinner's winning streak in Indian Wells SFs |access-date=17 March 2024 |archive-date=17 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240317074750/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-indian-wells-2024-sf-report |url-status=live|website=ATP Tour|language=en}}</ref> a onda i [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] u finalu, osvojivši tako svoju prvu titulu u osam mjeseci.<ref>{{cite web |date=17 March 2024|title=Carlos Alcaraz wins second straight Indian Wells title with victory over Medvedev in final|url=https://www.tennis.com/news/articles/carlos-alcaraz-wins-second-straight-indian-wells-title-with-victory-over-medvedev-in-final|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240317234703/https://www.tennis.com/news/articles/carlos-alcaraz-wins-second-straight-indian-wells-title-with-victory-over-medvedev-in-final|archive-date=17 March 2024|access-date=17 March 2024|work=[[tennis.com]]}}</ref> U [[Miami Open|Miamiju]] je ispao u četvrtfinalu od [[Grigor Dimitrov|Grigora Dimitrova]],<ref>{{cite web |date=27 March 2024|title=Miami Showtime Alcaraz ousts Musetti; Dimitrov buries his Miami 'kryptonite'|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-musetti-miami-2024-tuesday|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022552/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-musetti-miami-2024-tuesday|archive-date=19 July 2024|access-date=1 April 2024|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref><ref>{{cite web |date=29 March 2024|title=Grigor Dimitrov stuns Carlos Alcaraz in straight sets to reach Miami Open semis|url=https://www.theguardian.com/sport/2024/mar/29/dimitrov-stuns-alcaraz-in-straight-sets-to-reach-miami-open-semi-finals|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022551/https://www.theguardian.com/sport/2024/mar/29/dimitrov-stuns-alcaraz-in-straight-sets-to-reach-miami-open-semi-finals|archive-date=19 July 2024|access-date=1 April 2024|work=[[The Guardian]]|agency=[[Reuters]]}}</ref> nakon čega je pao na treće mjesto ljestvice, iza [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]] i osvajača Miamija, Jannika Sinnera. [[File:Carlos Alcaraz - Vainqueur Roland Garros 2024.jpg|thumb|320px|Carlos Alcaraz s pobjedničkim peharom na [[Roland-Garros 2024.|Roland-Garrosu 2024.]] godine.]] Početak zemljane sezone bio mu je obilježen ozljedama. Zbog problema s desnom rukom otkazao je [[Monte Carlo Masters]] i [[Barcelona Open|Barcelonu]],<ref>{{cite web |date=9 April 2024|title=Carlos Alcaraz withdraws from Monte Carlo Masters with right forearm injury|url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13111526/carlos-alcaraz-withdraws-from-monte-carlo-masters-with-right-arm-injury|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719022555/https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13111526/carlos-alcaraz-withdraws-from-monte-carlo-masters-with-right-arm-injury|archive-date=19 July 2024|access-date=21 May 2024|work=[[Sky Sports]]}}</ref><ref>{{cite web |date=14 April 2024|title=Carlos Alcaraz: Spaniard withdraws from the Barcelona Open with injury|url=https://www.bbc.com/sport/tennis/68812339|access-date=21 May 2024|work=[[BBC Sport]]}}</ref> u [[Madrid Open|Madridu]] se mučio s ozljedom i ispao u četvrtfinalu od [[Andrej Rubljov (teniser)|Andreja Rubljova]]<ref name=":14">{{Cite web |title=Jannik Sinner joins Carlos Alcaraz on the on sidelines ahead of Italian Open in Rome|url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13128067/jannik-sinner-joins-carlos-alcaraz-on-the-on-sidelines-ahead-of-italian-open-in-rome|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023054/https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13128067/jannik-sinner-joins-carlos-alcaraz-on-the-on-sidelines-ahead-of-italian-open-in-rome|archive-date=19 July 2024|access-date=7 May 2024|website=Sky Sports|language=en}}</ref> te je otkazao [[Internazionali BNL d'Italia|Rim]].<ref name=":14" /> Međutim, forma mu se vratila do [[Roland-Garros]]a. Iako je imao nekoliko teških mečeva na početku, došao je do polufinala, gdje je u pet setova pobijedio Sinnera i tako izborio svoje prvo pariško finale. Tamo je, također u pet sezova, pobijedio Zvereva i tako s 21 godinom i 35 dana postao najmlađi tenisač koji je osvojio Grand Slamove na tri različite podloge.<ref>{{Cite web |last=Ramsay|first=George|date=9 June 2024|title=Carlos Alcaraz wins third major title with five-set victory at the French Open over Alexander Zverev|url=https://www.cnn.com/2024/06/09/sport/french-open-final-mens-final-2024-spt-intl/index.html|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023054/https://www.cnn.com/2024/06/09/sport/french-open-final-mens-final-2024-spt-intl/index.html|archive-date=19 July 2024|access-date=9 June 2024|website=CNN|language=en}}</ref><ref>{{cite web |last=Elbaba|first=Julia|date=9 June 2024|title=Carlos Alcaraz becomes the youngest man in complete the Surface Slam|url=https://www.nbclosangeles.com/news/sports/tennis/carlos-alcaraz-youngest-man-grand-slam-finals-3-surfaces/3431479/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240607200013/https://www.nbclosangeles.com/news/sports/tennis/carlos-alcaraz-youngest-man-grand-slam-finals-3-surfaces/3431479/|archive-date=7 June 2024|access-date=9 June 2024|publisher=NBC Los Ángeles.com|language=EN}}</ref> U srpnju, uspješno je obranio titulu u [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] protiv Đokovića u tri seta.<ref>{{cite web |date=14 July 2024|title=Alcaraz crushes Djokovic to retain Wimbledon title|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8864j5815go|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719012819/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c8864j5815go|archive-date=19 July 2024|access-date=14 July 2024|publisher=BBC Sport}}</ref><ref>{{cite web |title=Wimbledon: Carlos Alcaraz bullies Novak Djokovic to win his second straight title at All England Club|url=https://www.skysports.com/tennis/news/32498/13177804/wimbledon-carlos-alcaraz-bullies-novak-djokovic-to-win-his-second-straight-title-at-all-england-club|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023055/https://www.skysports.com/tennis/news/32498/13177804/wimbledon-carlos-alcaraz-bullies-novak-djokovic-to-win-his-second-straight-title-at-all-england-club|archive-date=19 July 2024|access-date=14 July 2024|work=Sky Sports}}</ref> te je s 21 godinom i 70 dana postao najmlađi tenisač u ''Open'' eri koji je kompletirao tzv. [[Kanalski Slam]] (osvojio je Roland-Garros i Wimbledon u istoj sezoni).<ref>{{Cite web |last=Roopanarine|first=Les|date=14 July 2024|title=Alcaraz sweeps past Djokovic to retain Wimbledon title|url=https://www.lovegametennis.com/carlos-alcaraz-sweeps-past-novak-djokovic-to-retain-wimbledon-title-tennis/|access-date=19 July 2024|website=Love Game Tennis|language=en-GB}}</ref> Uslijedile su [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] u [[Pariz]]u, gdje je Alcaraz nastupao i u [[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama 2024. – muški singlovi|singlu]] i u [[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama 2024. – muški parovi|parovima]]. U parovima je s [[Rafael Nadal|Rafaelom Nadalom]] došao do četvrtfinala, dok je u singlovima došao do finala bez izgubljenog seta. Iako je u finalu protiv Đokovića bio veliki favorit, Alcaraz je tijesno izgubio u dva seta u meču u kojem nijedan igrač nije ispustio servis;<ref>{{Cite web |date=4 August 2024|title=Novak Djokovic beats Carlos Alcaraz to win Olympic tennis gold and seal 'Golden Slam'|url=https://www.bbc.com/sport/olympics/articles/cjk33v1n8n4o|access-date=5 August 2024|website=[[BBC Sport]]|language=}}</ref> ovime je postao najmlađi osvajač srebrne medalje u muškim singlovima. [[National Bank Open|Toronto]] je propustio zbog umora, dok je u [[Cincinnati Open|Cincinnatiju]] iznenađujuće ispao u prvom kolu od [[Gaël Monfils|Gaëla Monfilsa]];<ref>{{cite web |date=16 August 2024|title=Monfils stuns Alcaraz in Cincinnati|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-monfils-cincinnati-2024-friday|access-date=16 August 2024|website=ATP Tour|language=en}}</ref> u tom je meču Alcaraz prvi put u svojoj karijeri razbio reket usred meča, što je izazvalo veliku medijsku pozornost i rezultiralo njegovom javnom isprikom zbog neprimjerenog ponašanja.<ref>{{Cite web |date=16 August 2024|title=El monumental cabreo de Alcaraz: destroza su raqueta tras perder en Cincinnati|url=https://www.elmundo.es/deportes/tenis/2024/08/16/66bfaa02e85ecea4598b459a.html|access-date=11 December 2024|website=ELMUNDO|language=es}}</ref><ref>{{Cite web |last=Rodríguez|first=Diego Fonseca|date=17 August 2024|title=Alcaraz: primera raqueta reventada, perdón público y foco en el US Open|url=https://elpais.com/deportes/tenis/2024-08-17/alcaraz-primera-raqueta-reventada-perdon-publico-y-foco-en-el-us-open.html|access-date=11 December 2024|website=El País|language=es}}</ref><ref name="RacquetSmash2">{{Cite web |url=https://edition.cnn.com/2024/08/17/sport/carlos-alcaraz-cincinnati-open-racket-spt-intl/index.html |title=Carlos Alcaraz apologizes for smashing and breaking racket in 'worst match' of his career |date=17 August 2024 |access-date=11 December 2024 |last=Ronald|first=Issy|last2=Schlachter|first2=Thomas|website=CNN|language=en}}</ref> Na [[US Open]]u je također doživio šok kada je ispao u drugom kolu od [[Botic van de Zandschulp|Botica van de Zandschulpa]];<ref>{{Cite news |last1=Hansen|first1=James|last2=Eccleshare|first2=Charlie|title=Carlos Alcaraz knocked out of U.S. Open by Botic van de Zandschulp in major upset|url=https://www.nytimes.com/athletic/5733308/2024/08/30/carlos-alcaraz-us-open-result-van-de-zandschulp/|access-date=30 August 2024|work=[[The New York Times]]|language=en-US|issn=0362-4331}}</ref> bilo mu je to najranije ispadanje na Grand Slamu još od Wimbledona [[2021.]] godine. [[File:2024 Summer Olympics men's singles tennis tournament's podium, 2024-08-04 (59) (cropped).jpg|220px|thumb|left|Alcaraz prima srebrnu medalju na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u [[2024.]] godine.]] Međutim, unatoč seriji loših rezultata, Alcaraz se uspio oporaviti. Nakon uspješnih nastupa na [[Davis Cup]]u i [[Laver Cup]]u, pobijedio je Sinnera u finalu [[China Open]]a u [[Peking]]u; bio je to njegov treći susret sa Sinnerom te godine i treća pobjeda.<ref>{{Cite news |last=Media|first=P. A.|date=2 October 2024|title=Alcaraz ends Sinner's winning streak to land China Open|url=https://www.theguardian.com/sport/2024/oct/02/carlos-alcaraz-ends-jannik-sinner-winning-streak-in-pulsating-encounter-to-land-china-open-tennis|access-date=24 October 2024|work=The Guardian|language=en-GB|issn=0261-3077}}</ref> Tom je pobjedom ponovo došao na drugo mjesto ljestvice, prestigavši Zvereva.<ref>{{Cite web |last=Brugnoli|first=Simone|date=30 September 2024|title=BREAKING: Carlos Alcaraz leapfrogs Zverev to No.2 in ATP ranking|url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Carlos_Alcaraz/148635/breaking-carlos-alcaraz-leapfrogs-zverev-to-no2-in-atp-ranking/|access-date=24 October 2024|website=Tennis World USA|language=en}}</ref> Također je postao prvi igrač u historiji ATP-a koji je osvojio 500 turnir na svakoj od tri podloge.<ref>{{Cite web |last=Ciriza|first=Alejandro|date=2 October 2024|title=Carlos Alcaraz vence a Jannik Sinner y conquista el torneo de Pekín|url=https://elpais.com/deportes/tenis/2024-10-02/carlos-alcaraz-vence-a-jannik-sinner-y-conquista-el-torneo-de-pekin.html|access-date=2 October 2024|website=El País|language=es}}</ref><ref name="ChinaOpenSinner2">{{Cite web |date=2 October 2024|title=China Open: Carlos Alcaraz recovers to beat Jannik Sinner in dramatic final|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro|access-date=15 December 2024|website=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> No, kraj sezone i ove godne bio mu je dosta klimav. U [[Shanghai Masters|Šangaju]] je ispao od [[Tomáš Macháč|Tomáša Macháča]] u četvrtfinalu, dok ga je u [[Rolex Paris Masters|Pariz]]u u osmini finala izbacio [[Ugo Humbert]].<ref>{{Cite web |date=10 October 2024|title=Carlos Alcaraz stunned by Tomas Machac at Shanghai Masters|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c5y0vjye5gpo|access-date=7 December 2024|website=BBC Sport|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz on Ugo Humbert defeat: 'I gave everything'|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-paris-2024-thursday-reaction|access-date=7 December 2024|website=ATP Tour|language=en}}</ref> Iako je bio ozlijeđen tijekom [[ATP FInals]]a nije se povukao te je ispao u grupi,<ref>{{Cite web |date=15 November 2024|title=ATP Finals: Carlos Alcaraz exits after losing to Alexander Zverev|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c3deml3xng2o|access-date=7 December 2024|website=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> a na [[Davis Cup]]u je unatoč pobjedi u singlu ispao u čevrtfinalu turnira koji je ujedno bio i oproštajni za Rafaela Nadala. Iako je osvojio dva Grand Slama te sezone, Alcaraz je godinu završio kao treći tenisač svijeta, što je bio prvi takav slučaj u historiji.<ref>{{Cite web |date=19 November 2024|title=Rafael Nadal: Retiring superstar's career over after Spain lose to the Netherlands at Davis Cup|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c0k82v4n25vo|access-date=7 December 2024|website=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> Alcaraz je sljedeću godinu započeo s nadom da bi mogao postati najmlađi tenisač koji je ostvario karijerni Grand Slam,<ref>{{cite web |url=https://ausopen.com/articles/news/carlos-quest-history-making-crown-ao-2025 |title=Carlos' quest for a history-making crown at AO 2025 |date=18 January 2025 |access-date=16 March 2025 |last=Ridge|first=Patric|website=ausopen.com}}</ref><ref>{{cite web |last=Zagoria|first=Adam|date=6 January 2025|title=Carlos Alcaraz Eyeing Career Slam At Australian Open: 'My Main Goal' For The Season|url=https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2025/01/06/carlos-alcaraz-eyeing-career-slam-at-australian-open-my-main-goal-for-the-season/|access-date=16 March 2025|work=[[Forbes]]}}</ref> ali ga je u četvrtfinalu [[Australian Open]]a zaustavio Đoković; komentatori su naveli kako je Alcaraz bio izrazito nervozan tijekom meča.<ref name=":52">{{Cite web |last=Jurejko|first=Jonathan|date=21 January 2025|title=Djokovic overcomes injury to stun Alcaraz in Melbourne|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/cvg8nz90xkjo|website=BBC Sport}}</ref><ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=2025-01-21 |title=Novak Djokovic defies injury to stun Carlos Alcaraz at Australian Open |url=https://www.theguardian.com/sport/2025/jan/21/novak-djokovic-defies-injury-to-stun-carlos-alcaraz-at-australian-open-tennis |access-date=2026-03-09 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Nakon Australije, po prvi put u karijeri odlučio se igrati na tvrdim podlogama u Europi, što mu je donijelo naslov na [[Rotterdam Open]]u, gdje je pobijedio [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]].<ref>{{cite web |date=10 February 2025|title=Carlos Alcaraz wins Rotterdam Open for first indoor title|url=https://www.espn.com.au/tennis/story/_/id/43765633/carlos-alcaraz-wins-rotterdam-open-first-indoor-title|access-date=16 March 2025|publisher=[[ESPN]]|agency=[[Associated Press]]}}</ref> Uslijedila je serija slabijih nastupa – u [[Qatar ExxonMobil Open|Kataru]] ga je u četvrtfinalu izbacio [[Jiří Lehečka]],<ref>{{Cite web |title=Jiri Lehecka shocks Carlos Alcaraz in Doha|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-lehecka-doha-2025-thursday|access-date=16 March 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> u [[BNP Paribas Open|Indian Wellsu]] je kao dvostruki branitelj naslova ispao u polufinalu od [[Jack Draper|Jacka Drapera]],<ref>{{Cite web |last=John|first=Andrew|title=BNP Paribas Open: Jack Draper stuns Carlos Alcaraz to reach first Indian Wells final|url=https://www.desertsun.com/story/sports/tennis/bnp/2025/03/15/jack-draper-stuns-carlos-alcaraz-to-reach-indian-wells-final/82452718007/|access-date=16 March 2025|website=The Desert Sun|language=en-US}}</ref> a u [[Miami Open|Miamiju]] je ispao već u prvom kolu od [[David Goffin|Davida Goffina]].<ref>{{cite web |date=22 March 2025|title=Goffin upsets Alcaraz with stunning Miami comeback|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-goffin-miami-2025-friday}}</ref> [[File:P5261524-edit.jpg|thumb|320px|Alcaraz servira na [[Roland-Garros 2025.|Roland-Garrosu 2025.]] godine.]] Međutim, na zemljanim je terenima imao puno više uspjeha. Započeo ju je u [[Monte Carlo Masters|Monte Carlu]], gdje dotad nikada nije pobijedio ni u jednom meču;<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz on clay: 100 matches and a legacy of greatness|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-clay-feature-monte-carlo-2025|access-date=13 April 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> nakon tri seta protiv [[Arthur Fils|Arthura Filsa]] u četvrtfinalu,<ref>{{Cite web |date=11 April 2025|title=Carlos Alcaraz: World number one has 'missed clay' after reaching semi-finals with win over Arthur Fils|url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/ckgr41p941no|access-date=3 October 2025|website=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> Alcaraz je u finalu pobijedio [[Lorenzo Musetti|Lorenza Musettija]] i tako došao do prvog Masters 1000 naslova nakon 13 mjeseci. Iako je u Barceloni lagano došao do finala, tamo ga je porazio [[Holger Rune]], a Alcaraz je nakon turnira otkazao nastup u Madridu zbog ozljeda nogu.<ref>{{cite web |date=20 April 2025|title=Holger Rune stuns Carlos Alcaraz to win Barcelona Open title|url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/44766918/holger-rune-stuns-carlos-alcaraz-win-barcelona-open-title|access-date=21 April 2025|website=espn.com|publisher=Reuters}}</ref><ref>{{Cite news |last=Eccleshare|first=Charlie|date=24 April 2025|title=Carlos Alcaraz withdraws from Madrid Open with muscle injury|url=https://www.nytimes.com/athletic/6295860/2025/04/24/carlos-alcaraz-madrid-open-out-injury/|access-date=26 April 2025|work=The New York Times|language=en-US|issn=0362-4331}}</ref> U [[Internazionali BNL d'Italia|Rimu]] je u finalu pobijedio Sinnera i tako osvojio novu Masters 1000 titulu, postavši tako prvi tenisač nakon Nadala i Đokovića koji je osvojio sve moderne velike turnire na zemlji (Roland-Garros, Monte Carlo, Madrid i Rim).<ref>{{Cite web |last=West|first=Ewan|date=18 May 2025|title=Carlos Alcaraz emulates Rafael Nadal & Novak Djokovic as he claims maiden Italian Open title|url=https://www.tennis365.com/tennis-news/carlos-alcaraz-jannik-sinner-italian-open-clay-feat-rafael-nadal-novak-djokovic|access-date=18 May 2025|website=Tennis365|language=en}}</ref> Bio je to uvod u sjajan nastup na [[Roland-Garros]]u, gdje je Alcaraz ponovo došao do finala, gdje ga je čekao Sinner. Sinner je imao 2:0 u setovima, a u četvrtom je setu imao tri meč lopte na Alcarazov servis; Alcaraz je uspio spasiti 0:40 i odveo meč u peti set, gdje je uspio pobijediti i obraniti naslov u [[Pariz]]u. Meč je trajao 5 sati i 29 minuta i tako postao najduži finalni meč u historiji Roland-Garrosa te drugi najduži finalni meč na Grand Slamovima općenito.<ref>{{Cite web |date=8 June 2025|title=French Open 2025 results: Carlos Alcaraz fights back to beat Jannik Sinner in classic Roland Garros final|url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c0eqjpzq972o|access-date=8 June 2025|website=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> Također, bio je to prvi put da je Alcaraz pobijedio meč u kojem je gubio 0:2 u setovima<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz joins this list of players to rally from two sets down in a Grand Slam final...|url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-roland-garros-2025-final-two-set-comeback|access-date=8 June 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> te je postao tek deveti igrač u historiji kojemu je to uspjelo u finalu nekog Grand Slama.<ref>{{Cite web |date= |title=Alcaraz joins this list of players to rally from two sets down in a Grand Slam final... |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-roland-garros-2025-final-two-set-comeback}}</ref> Mnogi su komentatori ovaj meč proglasili jednim od najboljiih svih vremena.<ref>{{Cite web |last=Tennis.com|title=Was the Carlos Alcaraz-Jannik Sinner Roland Garros match the best ever played?|url=https://www.tennis.com/news/articles/carlos-alcaraz-jannik-sinner-2025-roland-garros-best-match-ever|access-date=3 October 2025|website=Tennis.com|language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=9 June 2025|title=I saw Alcaraz and Sinner's epic final – and it changed tennis forever|url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/alcaraz-sinner-french-open-final-rivalry-b2766292.html|access-date=3 October 2025|website=The Independent|language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=9 June 2025|title=Alcaraz vs Sinner: Was this the greatest tennis match of the decade?|url=https://www.shortlist.com/sport/alcarez-vs-sinner-was-this-the-greatest-tennis-match-of-the-decade|access-date=3 October 2025|website=Shortlist|language=en}}</ref><ref>{{Cite web |date=9 June 2025|title=How Alcaraz broke his own limits – and Sinner – to win astonishing French Open final|url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/alcaraz-sinner-french-open-result-report-b2766076.html|access-date=3 October 2025|website=The Independent|language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Flink|first=Steve|date=9 June 2025|title=Steve Flink: Alcaraz Somehow Stops Sinner in a Roland Garros Epic|url=https://www.ubitennis.net/2025/06/steve-flink-alcaraz-somehow-stops-sinner-in-a-roland-garros-epic/|access-date=3 October 2025|website=UBITENNIS|language=en-US}}</ref> Travnatu sezonu započeo je u Queensu, a njegova polufinalna pojeda protiv sunarodnjaka [[Roberto Bautista Agut|Roberta Bautiste Aguta]] bila mu je 250. u karijeri, čime je postao treći najbrži igrač koji je došao do te brojke;<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz claims 250th win, surges into Queen's Club final|url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-bautista-agut-london-2025-saturday|access-date=22 June 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> u finalu Queensa pobijedio je Lehečku i osvojio svoj treći uzastopni naslov.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz outlasts Jiri Lehecka for second Queen's Club title|url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-lehecka-london-2025-final|access-date=22 June 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> U prvom kolu [[Wimbledon (tenis)|Wimbledona]] neočekivano je igrao pet setova protiv veterana [[Fabio Fognini|Fabija Fogninija]], koji je već ranije najavio svoje umirovljenje i koji je bio bez ijedne ATP pobjede te sezone.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz survives five-set scare from Fabio Fognini in Wimbledon opener|url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-fognini-wimbledon-2025-monday|access-date=11 August 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> Iako je gubio setove tijekom turnira, došao je do finala, gdje je izgubio od Sinnera u četiri seta; bio je do njegov prvi poraz u finalu Grand Slama te prvi poraz od Sinnera od [[2023.]] godine, a ujedno je i prekinuo njegov osobni rekord od 24 pobjede za redom. Njih su se dvojica ponovo susreli u finalu [[Cincinnati Open]]a, gdje je Sinner, koji se mučio s formom, predao meč u prvom setu pri vodstvu Alcaraza od 5:0; Alcaraz je tako osvojio svoj treći Masters 1000 turnir te sezone.<ref name=":32">{{Cite web |title=Carlos Alcaraz claims first Cincinnati crown after Jannik Sinner retires|url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-alcaraz-cincinnati-2025-final|access-date=19 August 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> Na [[US Open]]u, Alcaraz je lagano pobjeđivao u prvih šest mečeva,<ref>{{Cite web |date=29 August 2025|title=US Open 2025 results: Carlos Alcaraz cruises through to fourth round of US Open|url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c15ljzy3dqjo|access-date=30 August 2025|website=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> da bi u polufinalu pobijedio Đokovića po prvi put na tvrdoj podlozi.<ref>{{Cite news |last1=Futterman|first1=Matthew|last2=Eccleshare|first2=Charlie|date=5 September 2025|title=Carlos Alcaraz overpowers Novak Djokovic to reach U.S. Open final|url=https://www.nytimes.com/athletic/6601703/2025/09/05/carlos-alcaraz-novak-djokovic-us-open-result-analysis/|access-date=6 September 2025|work=The New York Times|language=en-US|issn=0362-4331}}</ref> Do finala je došao bez izgubljenog seta, prvi tenisač kojemu je to uspjelo još od [[Roger Federer|Rogera Federera]] [[2015.]] godine.<ref>{{Cite news |last=Sarkar|first=Rana|date=6 September 2025|title=Carlos Alcaraz follows Federer's 2015 path to US Open final, beats Djokovic without dropping a set|url=https://economictimes.indiatimes.com/news/international/us/carlos-alcaraz-follows-federers-2015-path-to-us-open-final-beats-djokovic-without-dropping-a-set/articleshow/123728168.cms?from=mdr|access-date=6 September 2025|work=The Economic Times|issn=0013-0389}}</ref> U finalu ga je ponovo čekao Sinner (bio je ovo treći Grand Slam finale između njih dvojice za redom), a Alcaraz je dominantno pobijedio u četiri seta,<ref>{{Cite web |date=8 September 2025|title=US Open 2025 results: How Carlos Alcaraz produced 'faultless' performance to beat Jannik Sinner and win title|url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c9v7nld4we2o|access-date=3 October 2025|website=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> čime se nakon dvije godine vratio na prvo mjesto ATP ljestvice.<ref name=":72">{{Cite web |title=Carlos Alcaraz returns to World No. 1 following US Open triumph|url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-no-1-return-september-2025|access-date=7 September 2025|website=ATP Tour|language=en}}</ref> [[File:P20250907DT-0798 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|320px|left|Alcaraz tijekom finalnog meča na [[US Open 2025.|US Openu 2025.]] godine.]] Nakon [[New York (grad)|New Yorka]] debitirao je na [[Japan Open Tennis Championships|Japan Openu]], gdje je u prvom kolu protiv [[Sebastián Báez|Sebastiána Báeza]] izvrnuo zglob, ali je uspio odigrati meč do kraja i pobijediti.<ref>{{Cite web |date=25 September 2025|title=Carlos Alcaraz says he was "scared" after hurting ankle in first-round win at Japan Open|url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/ce8467zl778o|access-date=28 September 2025|website=BBC Sport|language=en-GB}}</ref> U finalu turnira čekao ga je [[Taylor Fritz]], koji ga je deset dana ranije pobijedio na [[Laver Cup]]u, međutim Alcaraz je ovoga puta uvjerljivo pobijedio i osvojio svoju osmu titulu sezone.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz exacts quick Taylor Fritz revenge, captures Tokyo title on debut |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-fritz-tokyo-2025-final |access-date=30 September 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Otkazao je nastup u [[Rolex Shanghai Masters|Šangaju]] zbog ozljede,<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz pulls out of Shanghai Masters just hours after winning Japan Open |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-shanghai-masters-injury-withdraw-b2836573.html |access-date=30 September 2025 |website=The Independent |language=en|date=30 September 2025}}</ref> a u [[Rolex Paris Masters|Parizu]] ga je u prvom kolu izbacio [[Cameron Norrie]].<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz first player to qualify for 2025 Nitto ATP Finals {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-nitto-atp-finals-2025-qualification |access-date=2025-12-18 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Na [[ATP Finals]]ima uspio je osigurati prvo mjesto na kraju godine, ali je u finalu izgubio od Sinnera.<ref name="bbc.co.uk2">{{Cite web |date=2025-11-16 |title=ATP Finals: Jannik Sinner beats Carlos Alcaraz to defend title in Turin |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c05147lz7g9o |access-date=2025-12-18 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Na kraju godine otkazao je i nastup na [[Davis Cup]]u zbog ozljede.<ref>{{Cite web |date=2025-11-18 |title=Carlos Alcaraz: World number one withdraws from Spain's Davis Cup Finals team |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/ce8z53330g6o |access-date=2025-12-18 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> === Karijerni Grand Slam (2026. – ''danas'') === Tijekom prosinačke predsezone, Alcaraz je prekinuo suradnju sa svojim dugogodišnjim trenerom [[Juan Carlos Ferrero|Juanom Carlosom Ferrerom]], što je teniska javnost dočekala s iznenađenjem.<ref name="Jurejko2">{{Cite web |date=2025-12-17 |title=Carlos Alcaraz splits with coach Juan Carlos Ferrero after long partnership |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c0mpj8427pzo |access-date=2025-12-18 |website=BBC Sport |language=en-GB|last=Jurejko|first=Jonathan}}</ref> Iako se špekuliralo koliko će taj raskid utjecati na njegovu igru, Alcaraz je na [[Australian Open]]u došao do polufinala bez izgubljenog seta.<ref>{{Cite web |date=2026-01-27 |title=Australian Open 2026 results: Carlos Alcaraz storms past Alex de Minaur and into semi-finals |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8rm8jg5507o |access-date=2026-01-29 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> U polufinalu je imao 2:0 u setovima protiv [[Alexander Zverev|Alexandera Zvereva]], ali je nakon problema s grčevima izgubio sljedeća dva seta prije nego se u petom uspio vratiti i pobijediti. Meč je trajao 5 sati i 27 minuta te je tako postao najduži polufinalni meč u historiji Australian Opena te treći najduži meč općenito na turniru.<ref>{{cite web |date=30 January 2026|title=Alcaraz downs Zverev in Melbourne marathon, reaches maiden Australian Open final|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-zverev-australian-open-2026-sf|access-date=30 January 2026|website=atptour.com|publisher=ATPTour}}</ref> Ulaskom u finale, Alcaraz je postao najmlađi igrač u historiji koji je igrao finala sva četiri Grand Slama, prestigavši rekord [[Jim Courier|Jima Couriera]] iz [[1993.]] godine.<ref>{{cite news |last=Tennis.com|date=30 January 2026|title=Carlos Alcaraz battles into first Australian Open final with marathon win over Zverev|url=https://www.tennis.com/news/articles/carlos-alcaraz-battles-into-first-australian-open-final-with-marathon-win-over-alexander-zverev-five-sets-cramping|access-date=30 January 2026|website=Tennis.com|language=en}}</ref> U finalu je lako pobijedio [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]] i tako postao najmlađi igrač koji je ostvario karijerni Grand Slam.<ref>{{cite web |title=Carlos Alcaraz becomes youngest player to complete Career Grand Slam |url=https://www.khelwire.com/articles/carlos-alcaraz-becomes-youngest-player-to-complete-career-grand-slam |access-date=1 February 2026 |website=KhelWire |date=1 February 2026}}</ref> Odustao je od obrane naslova na [[Rotterdam Open]]u zbog umora, a na turniru u [[Qatar ExxonMobil Open|Kataru]] došao je do svoje druge titule u sezoni; u finalu je u samo 50 minuta pregazio [[Arthur Fils|Arthura Filsa]], što je njegov najbrže završeni meč u karijeri.<ref>{{Cite web |date=2026-02-21 |title=Qatar Open: Carlos Alcaraz demolishes Arthur Fils in 50 minutes to win title |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/cx28lxv7gedo |access-date=2026-02-21 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> U [[BNP Paribas Open|Indian Wells]]u ispao je u polufinalu protiv [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]],<ref>{{Cite web |title=Daniil Medvedev ends Carlos Alcaraz's perfect start to 2026 to reach Indian Wells final {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-medvedev-indian-wells-2026-sf |access-date=2026-03-15 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> dok ga je u trećem kolu [[Miami Open|Miamija]] iznenađujuće izbacio [[Sebastian Korda]].<ref>{{Cite web |date=2026-03-22 |title=Miami Open: World number one Carlos Alcaraz suffers surprise defeat to American Sebastian Korda in third round |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/cg73g9m21n8o |access-date=2026-03-25 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Na prvom zemljanom Masters 1000 turniru sezone, onom u [[Monte Carlo Masters|Monte Carlu]], Alcaraz je došao do finala, gdje je izgubio od Sinnera, koji je tako preuzeo prvo mjesto.<ref>{{Cite web |date=2026-04-12 |title=Monte Carlo Masters: Jannik Sinner beats Carlos Alcaraz to return to world top spot |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8dl5qge2r8o |access-date=2026-04-20 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nakon toga je nastupio u [[Barcelona Open|Barceloni]], gdje je pobijedio u prvom meču, ali se odmah nakon povukao turnira zbog ozljede zgloba, zbog koje je otkazao i [[Madrid Open]], gdje je bio branitelj naslova. Iako se izvorno činilo da je ozljeda blažeg karaktera, Alcaraz je naknadno objavio kako će propustiti i Masters u Rimu i [[Roland-Garros]], na kojima je također bio branitelj naslova.<ref>{{cite web |title=Alcaraz withdraws from Madrid |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-madrid-2026-withdrawal |website=atptour.com |access-date=17 April 2026 |date=17 April 2026}}</ref><ref>{{cite web |title=Roland-Garros 2026: Carlos Alcaraz withdraws|url=https://www.rolandgarros.com/en-us/article/withdraw-carlos-alcaraz-edition-2026-back-to-back-champion-careful-wrist |website=rolandgarros.com |access-date=24 April 2026 |date=24 April 2026}}</ref> == Rivalstva == === Jannik Sinner === {{main|Rivalstvo Alcaraza i Sinnera}} Carlos Alcaraz i [[Jannik Sinner]] dosad su međusobno igrali 17 puta na ATP Touru, pri čemu Alcaraz vodi u ukupnim pobjedama 10:7.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |title=Jannik Sinner VS Carlos Alcaraz {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |title=Closing Power: Alcaraz Fights off Sinner in Five for First French Open Final |date=7 June 2024 |access-date=7 June 2024 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023057/https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |url-status=live}}</ref> Među značajnim ranim okršajima ističe se četvrtfinale [[US Open 2022.|US Opena 2022.]] godine, kada je Alcaraz slavio u pet setova na putu do titule, spasivši Sinnerovu meč loptu.<ref>{{Cite news |last=Media |first=P. A. |date=8 September 2022 |title=Carlos Alcaraz prevails over Jannik Sinner in latest ever US Open finish |url=https://www.theguardian.com/sport/2022/sep/08/carlos-alcaraz-prevails-over-jannik-sinner-in-latest-ever-us-open-finish-tennis |access-date=5 February 2025 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Tijekom [[2024.]] godine sastali su se tri puta, a Alcaraz je slavio u sva tri meča, uključujući i teško finale [[China Open]]a.<ref name="ChinaOpenSinner">{{Cite web |date=2 October 2024 |title=China Open: Carlos Alcaraz recovers to beat Jannik Sinner in dramatic final |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |access-date=15 December 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Sinner je te godine protiv Alcaraza izgubio jednak broj mečeva kao protiv svih drugih igrača na Touru zajedno. Tijekom [[2025.]] godine, Alcaraz i Sinner susreli su se u tri uzastopna Grand Slam finala. U prvom, na [[Roland-Garros]]u, Alcaraz je pobijedio u pet setova iako je Sinner u četvrtom setu imao čak tri meč lopte. ''[[The Guardian]]'' je ovaj meč opisao jednim od najvećih finalnih mečeva ikada, u bilo kojem sportu.<ref>{{Cite news |last=Harris |first=Daniel |date=8 June 2025 |title=Alcaraz fights back to beat Sinner in all-time classic French Open men's final – as it happened |url=https://www.theguardian.com/sport/live/2025/jun/08/french-open-2025-mens-final-jannik-sinner-v-carlos-alcaraz-tennis-live |access-date=8 June 2025 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Ponovo su se susreli u finalu [[Wimbledon (tenis)|Wimbledona]], gdje je Sinner slavio u četiri seta, dok je Alcaraz slavio u finalu [[US Open]]a, također u četiri seta.<ref name=":7">{{Cite web |title=Carlos Alcaraz returns to World No. 1 following US Open triumph |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-no-1-return-september-2025 |access-date=7 September 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Bila je to druga godina za redom da su njih dvojica međusobno podijelili Grand Slam naslove, svaki po dva. Iste su godine igrali i dva Masters 1000 finala – [[Internazionali BNL d'Italia|Rim]] i [[Cincinnati Open|Cincinnati]] – oba koja je dobio Alcaraz,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner on Rome run: 'I am closer than expected' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-rome-2025-final-reaction |access-date=18 May 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref><ref name=":3">{{Cite web |title=Carlos Alcaraz claims first Cincinnati crown after Jannik Sinner retires |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-alcaraz-cincinnati-2025-final |access-date=19 August 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> dok je Sinner slavio u finalu [[ATP Finals]]a.<ref name="bbc.co.uk">{{Cite web |date=2025-11-16 |title=ATP Finals: Jannik Sinner beats Carlos Alcaraz to defend title in Turin |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c05147lz7g9o |access-date=2025-12-18 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Sinner je [[2026.]] godine pobijedio Alcaraza u finalu [[Monte Carlo Masters|Monte Carla]] u dva seta, osvojivši tako svoj prvi Masters 1000 na zemlji; ovom je pobjedom ponovo zasjeo na prvo mjesto. Komentatori su njihovo rivalstvo opisali kao "potencijalno definirajuće za cijelu jednu eru".<ref>{{cite web |last1=Klosok |first1=Aleks |title=Friendly rivals Jannik Sinner and Carlos Alcaraz look set to dominate men's tennis. Is it time to call them the 'Big Two?' |url=https://edition.cnn.com/2024/11/12/sport/jannik-sinner-carlos-alcaraz-atp-finals-spt-intl/index.html |website=CNN |access-date=6 September 2025 |language=en |date=12 November 2024}}</ref> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Alcaraz !Sinner |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |'''4''' |2 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |0 |'''1''' |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |'''5''' |2 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |1 |1 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |'''1''' |- |'''Ukupno'''<ref name="Sinner">{{cite web |title=Carlos Alcaraz vs Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |access-date=4 June 2024 |publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> |'''10''' |7 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Alcaraz !class="unsortable"|Sinner |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] |{{flagicon|FRA}} [[Rolex Paris Masters]] |ATP 1000 |Tvrda (d) |Drugo kolo |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(1)|7|5|-}} |align=center| 2:08 |align=center| '''1''' |align=center| 0 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Osmina finala |'''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-|6|7|(8)|6|3|-}} |align=center| 3:35 |align=center| 1 |align=center| '''1''' |- |align=center| 3. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|HRV}} [[Croatia Open Umag]] |ATP 250 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(5)|6|1|-|6|1|-}} |align=center| 2:26 |align=center| 1 |align=center| '''2''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Četvrtfinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(7)|6|7|(0)|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 5:15 |align=center| '''2''' |align=center| 2 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:52 |align=center| '''3''' |align=center| 2 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(4)|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 3:02 |align=center| 3 |align=center| '''3''' |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|1|-}} |align=center| 1:55 |align=center| 3 |align=center| '''4''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|1|6|-|6|3|-|6|2|-}} |align=center| 2:05 |align=center| '''4''' |align=center| 4 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|2|6|-|6|3|-|3|6|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 4:09 |align=center| '''5''' |align=center| 4 |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|7|(6)|6|4|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:21 |align=center| '''6''' |align=center| 4 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[Internazionali BNL d'Italia]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|1|-|}} |align=center| 1:43 |align=center| '''7''' |align=center| 4 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |[[Finale Roland-Garrosa 2025. – muški singlovi|Finale]] |'''Alcaraz''' |{{nowrap|4:6, 6:7{{sup|(4:7)}}, 6:4, 7:6{{sup|(7:3)}}, 7:6{{sup|(10:2)}}}} |align=center| '''5:29''' |align=center| '''8''' |align=center| 4 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|4|6|-|6|4|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| 3:04 |align=center| 8 |align=center| '''5''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[Cincinnati Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{nowrap|5:0 pred.}} |align=center| 0:23 |align=center| '''9''' |align=center| 5 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 15. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|2|-|3|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:42 |align=center| '''10''' |align=center| 5 |-style="background:#ffc;" |align=center| 16. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] |ATP Finals |Tvrda (d) |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|7|5|-}} |align=center| 2:15 |align=center| 10 |align=center| '''6''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 17. |align=center| [[2026.]] |{{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|3|-}} |align=center| 2:15 |align=center| 10 |align=center| '''7''' |} === Alexander Zverev === Carlos Alcaraz i [[Alexander Zverev]] igrali su do sada 13 puta, pri čemu Alcaraz vodi 7:6 u međusobnim mečevima.<ref name="Zverev">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-alexander-zverev/a0e2/z355 |title=Carlos Alcaraz VS Alexander Zverev {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=15 March 2026 }}</ref> Alcaraz i Zverev prvi su se put sastali tijekom [[2021.]] godine, kada je Zverev u dva meča pregazio tada tinejdžera Alcaraza. Prvi značajni susret dogodio se u finalu [[Madrid Open]]u [[2022.]] godine, kada je Alcaraz pomeo branitelja naslova Zvereva u samo 64 minute.<ref>{{Cite news |date=2022-05-08 |title=Carlos Alcaraz beats Alexander Zverev to take Madrid Open title |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/61373763 |access-date=2026-03-25 |work=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Nekoliko tjedana kasnije susreli su se u četvrfinalu [[Roland-Garros]]a, gdje je Zverev pobijedio u četiri seta.<ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=2022-05-31 |title=Zverev eases into second French Open semi-final with win against Alcaraz |url=https://www.theguardian.com/sport/2022/may/31/zverev-eases-into-second-french-open-semi-final-with-win-against-alcaraz |access-date=2026-03-25 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Značajne susrete imali su i u četvrtfinalu [[US Open]]a [[2023.]] (pobjeda Alcaraza) te u četvrtfinalu [[Australian Open]]a [[2024.]] (pobjeda Zvereva). Godine [[2024.]] susreli su se u finalu [[Roland-Garros]]a. Zverev je lovio svoj prvi Grand Slam naslov i imao je vodstvo od 2:1 u setovima, međutim Alcaraz je okrenuo meč i osvojio svoj prvi Grand Slam naslov u karijeri.<ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=2024-06-09 |title=Carlos Alcaraz outlasts Alex Zverev in five-set thriller to win French Open |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/jun/09/carlos-alcaraz-outlasts-alex-zverev-in-five-set-thriller-to-win-french-open |access-date=2026-03-12 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Taj je meč ostao zapamćen po kontroverznoj odluci glavnog suca da promijeni odluku linijskog suca o tome da je Alcarazov drugi servis bio ''out''; elektronička provjera kasnije je potvrdila da je linijski sudac bio u pravu, ali odluka glavnog suca ostala je nepromijenjena.<ref>{{Cite news |title=Zverev frustrated by line call after French Open final heartbreak |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/zverev-frustrated-by-line-call-after-french-open-final-heartbreak-2024-06-09/ |archive-url=https://web.archive.org/web/20240610080003/https://www.reuters.com/sports/tennis/zverev-frustrated-by-line-call-after-french-open-final-heartbreak-2024-06-09/ |archive-date=2024-06-10 |access-date=2026-03-25 |work=Reuters |language=en-US |url-status=live }}</ref> Posebno je značajan meč bio i u polufinalu [[Australian Open]]a [[2026.]] godine, gdje je Alcaraz lagano poveo 2:0 u setovima, ali je upao u probleme zbog grčeva, što je Zverevu omogućilo povratak u meč. U petom setu je uspio vratiti ''break'' te je pobijedio nakon 5 sati i 27 minuta igre, što mu je omogućilo osvajanje prvog [[Australian Open]]a i kompletiranje karijernog Grand Slama.<ref>{{cite web|date=30 January 2026|title=Alcaraz downs Zverev in Melbourne marathon, reaches maiden Australian Open final|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-zverev-australian-open-2026-sf|access-date=30 January 2026|website=atptour.com|publisher=ATPTour}}</ref> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Alcaraz !Zverev |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |'''3''' |2 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |0 |'''2''' |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |'''4''' |0 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |0 |'''2''' |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Zverev"/> |'''7''' |6 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Alcaraz !class="unsortable"|Zverev |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|MEX}} [[Abierto Mexicano de Tenis|Mexican Open]] | ATP 500 | Tvrda | Prvo kolo | '''Zverev''' |{{tennis score|6|3|-|6|1|-}} |align=center| 1:25 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 2. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|AUT}} [[Erste Bank Open|Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Polufinale | '''Zverev''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-}} |align=center| 1:09 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 3. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|ŠPA}} [[Madrid Open|Madrid Masters]] | ATP 1000 | Zemlja | Finale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|6|1|-}} |align=center| 1:04 |align=center| '''1''' |align=center| 2 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] | Grand Slam | Zemlja | Četvrtfinale | '''Zverev''' |{{tennis score|6|4|-|6|4|-|4|6|-|7|6|(7)}} |align=center| 3:18 |align=center| 1 |align=center| '''3''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ŠPA}} [[Madrid Open|Madrid Masters]] | ATP 1000 | Zemlja | Osmina finala | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:23 |align=center| '''2''' |align=center| 3 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|SAD}} [[US Open]] | Grand Slam | Tvrda | Četvrtfinale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|6|2|-|6|4|-}} |align=center| 2:30 |align=center| '''3''' |align=center| 3 |-style="background:#ffffcc;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Zverev''' |{{tennis score|6|7|(3)|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 2:31 |align=center| 3 |align=center| '''4''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Četvrtfinale | '''Zverev''' |{{tennis score|6|1|-|6|3|-|7|6|(2)|6|4|-}} |align=center| 3:05 |align=center| 3 |align=center| '''5''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 9. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Masters]] | ATP 1000 | Tvrda | Četvrtfinale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|6|1|-}} |align=center| 1:29 |align=center| '''4''' |align=center| 5 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] | Grand Slam | Zemlja | Finale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|2|6|-|5|7|-|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 4:19 |align=center| '''5''' |align=center| 5 |-style="background:#ffffcc;" |align=center| 11. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Zverev''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|4|-}} |align=center| 1:57 |align=center| 5 |align=center| '''6''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 12. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|SAD}} [[Cincinnati Open]] | ATP 1000 | Tvrda | Polufinale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 1:46 |align=center| '''6''' |align=center| 6 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|4|-|7|6|(5)|6|7|(3)|6|7|(4)|7|5|-}} |align=center| '''5:27''' |align=center| '''7''' |align=center| 6 |} === Novak Đoković === Carlos Alcaraz i [[Novak Đoković]] do sada su međusobno igrali 10 puta; iako je među njima čak 16 godina razlike, njihovo je rivalstvo i dalje kompetitivno te je ukupni omjer 5:5.<ref name="ND">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-novak-djokovic/a0e2/d643 |title=Carlos Alcaraz VS Novak Djokovic {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=16 November 2025 }}</ref> Devet od tih deset mečeva bilo je u polufinalima ili finalima "velikih" turnira, odnosno Grand Slamova (sva četiri), dva Masters 1000 turnira, ATP Finals i Olimpijske igre. Njihov prvi susret bio je na [[Madrid Masters|Madrid Openu]] [[2022.]] godine, gdje je Alcaraz slavio u tie-breaku odlučujućeg seta u polufinalu, postavši tako jedini igrač u historiji koji je dobio Đokovića i Nadala jednog za drugim na zemljanoj podlozi. Iako su cijelo vrijeme bili u utrci za prvo mjesto, nisu se ponovo susreli više od godinu dana. Njihov sljedeći susret uslijedio je u polufinalu [[Roland-Garros]]a [[2023.]] godine, u dugo očekivanom meču koji je dobio veliku medijsku promociju.<ref name="SiDjokovicSemi">{{Cite magazine |last=Wertheim |first=Jon |author-link=Jon Wertheim |date=7 June 2023 |title=Novak Djokovic, Carlos Alcaraz Face Off in Generation-Defining French Open Semifinal |url=https://www.si.com/tennis/2023/06/07/novak-djokovic-carlos-alcaraz-face-off-generation-defining-french-open-semifinal |access-date=1 June 2024 |magazine=Sports Illustrated |language=en-us |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023057/https://www.si.com/tennis/2023/06/07/novak-djokovic-carlos-alcaraz-face-off-generation-defining-french-open-semifinal |url-status=live}}</ref><ref name="GuardianDjokovicSemi">{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=8 June 2023 |title=Djokovic and Alcaraz ready to serve up French Open feast for the ages |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jun/08/tennis-french-open-carlos-alcaraz-novak-djokovic-preview |access-date=9 March 2025 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref><ref>{{Cite web |last=Kapetanakis |first=Arthur |date=8 June 2023 |title=SF Preview: Carlos Alcaraz vs. Novak Djokovic In Clash For The Ages |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-djokovic-roland-garros-2023-sf-preview |access-date=1 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=25 September 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230925094747/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-djokovic-roland-garros-2023-sf-preview |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web |last=Cambers |first=Simon |date=8 June 2023 |title=Alcaraz v Djokovic: Where the match can be won |url=https://www.rolandgarros.com/en-us/article/rg2023-semi-final-preview-alcaraz-djokovic-tactical-breakdown |access-date=2 June 2024 |website=www.rolandgarros.com |language=en-us |archive-date=2 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240602182743/https://www.rolandgarros.com/en-us/article/rg2023-semi-final-preview-alcaraz-djokovic-tactical-breakdown |url-status=live}}</ref> Đoković je slavio u četiri seta, međutim meč je postao izrazito jednosmjeran nakon što je Alcaraz u trećem setu dobio grčeve po cijelom tijelu te je jedva odigrao meč do kraja.<ref name="CrampVsDjokovic">{{cite web |date=9 June 2023 |title=Djokovic beats cramping Alcaraz, into French final |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/37826198/novak-djokovic-beats-carlos-alcaraz-reaches-french-open-final |access-date=23 August 2023 |website=ESPN.com}}</ref> Novi okršaj uslijedio je nekoliko tjedana kasnije u finalu [[Wimbledon (tenis)|Wimbledona]], gdje je Alcaraz slavio u pet setova u epskom meču koji je trajao 4 sata i 42 minute.<ref name="NYTimesWimbledon">{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |date=16 July 2023 |title=Alcaraz Wins Wimbledon in a Thrilling Comeback Against Djokovic |url=https://www.nytimes.com/2023/07/16/sports/tennis/wimbledon-carlos-alcaraz-novak-djokovic.html |access-date=9 March 2025 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> Mjesec dana kasnije susreli su se u finalu [[Cincinnati Open]]a, gdje je Đoković tijesno pobijedio u tri seta i to nakon što je spasio meč loptu. Meč je trajao 3 sata i 49 minuta te je postao najduže finale nekog [[ATP Tour|ATP turnira]] igrano u tri seta, najduži meč u historiji turnira te je odmah opisan kao jedan od najboljih mečeva ikada.<ref>{{cite web |last= |first= |date=21 August 2023 |title=Djokovic outlasts Alcaraz to win instant-classic final in Cincinnati |url=https://www.thescore.com/atp/news/2696096 |access-date=23 August 2023 |website=theScore.com}}</ref><ref>{{Cite web |last=Malinowski |first=Scoop |date=21 August 2023 |title=Djokovic and Carlos Produce the Highest Level of Tennis Ever Witnessed In Cincy – Tennis-Prose.com |url=https://www.tennis-prose.com/articles/djokovic-and-carlos-produce-the-highest-level-of-tennis-ever-witnessed-in-cincy/ |access-date=2 February 2024 |language=en-US |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023607/https://www.tennis-prose.com/articles/djokovic-and-carlos-produce-the-highest-level-of-tennis-ever-witnessed-in-cincy/ |url-status=live}}</ref> Na kraju godine susreli su se na [[ATP Finals]]ima, gdje je Đoković pobijedio u dva seta.<ref>{{Cite news |date=18 November 2023 |title=ATP Finals results 2023: Novak Djokovic beats Carlos Alcaraz to set up Jannik Sinner final |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/67461418 |access-date=5 February 2025 |work=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Godine [[2024.]] odigrali su dva važna meča. Alcaraz je s laganih 3:0 u setovima pobijedio Đokovića u reprizi finala [[Wimbledon (tenis)|Wimbledona]] i tako obranio naslov. Tri tjedna kasnije, Đoković je pobijedio Alcaraza u finalnom meču na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u. Đoković je pobijedio u dva tie-breaka u meču u kojem nijedan tenisač nije ispustio vlastiti servis.<ref>{{Cite web |title=Novak Djokovic defeats Carlos Alcaraz for first Olympic gold medal |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-alcaraz-paris-olympics-2024-gold-medal-match |access-date=16 December 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Historičar sporta [[Steve Flink]] opisao je ovaj meč "najboljim mečom u dva seta koji sam ikada gledao".<ref>{{Cite web |last=manfred |date=4 August 2024 |title="The Best Two-Set Match I Have Ever Seen" – Steve Flink On Novak Djokovic – Carlos Alcaraz Olympic Final |url=https://worldtennismagazine.com/archives/23630 |access-date=15 December 2024 |website=World Tennis Magazine |language=en-US}}</ref> Portal ''[[Tennis.com]]'' ga je proglasio najboljim mečom [[2024.]] godine.<ref>{{Cite web |last=Tignor |first=Steve |date=20 December 2024 |title=TENNIS.com's 2024 ATP Match of the Year: Novak Djokovic conquers Carlos Alcaraz at the Olympics, and finally wins gold |url=https://www.tennis.com/news/articles/2024-tennis-atp-match-of-the-year-novak-djokovic-carlos-alcaraz-olympics-paris |access-date=30 August 2025 |website=Tennis.com}}</ref> Sljedeće su godine također igrali dva meča. Đoković je slavio na [[Australian Open]]u i tako nastavio svoju seriju pobjeda protiv Alcaraza na tvrdoj podlozi,<ref name=":5">{{Cite web |last=Jurejko |first=Jonathan |date=21 January 2025 |title=Djokovic overcomes injury to stun Alcaraz in Melbourne |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/cvg8nz90xkjo |website=BBC Sport}}</ref> koja je završena kasnije te godine na [[US Open]]u, gdje je Alcaraz prvi put pobijedio Đokovića na toj podlozi.<ref>{{Cite news |last1=Futterman |first1=Matthew |last2=Eccleshare |first2=Charlie |date=5 September 2025 |title=Carlos Alcaraz overpowers Novak Djokovic to reach U.S. Open final |url=https://www.nytimes.com/athletic/6601703/2025/09/05/carlos-alcaraz-novak-djokovic-us-open-result-analysis/ |access-date=5 September 2025 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> Ulaznice za taj meč bile su najskuplje u historiji US Opena.<ref>{{Cite web |last=SAM |date=4 September 2025 |title=US Open ticket prices soar to unprecedented level: How much does it cost to watch Carlos Alcaraz vs Novak Djokovic? |url=https://www.marca.com/en/tennis/us-open/2025/09/04/68b9f44146163fdd7c8b4581.html |access-date=6 September 2025 |website=MARCA |language=en}}</ref> U finalu [[Australian Open]]a [[2026.]] godine, Alcaraz je lagano pobijedio 3:1 u setovima i tako kompletirao karijerni Grand Slam.<ref>{{cite web|title=Alcaraz dents Djokovic's Melbourne final perfection, wins first Australian Open title|url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-djokovic-australian-open-2026-final|website=ATPTour|date=1 February 2026|access-date=1 February 2026}}</ref> Uz [[Stan Wawrinka|Stana Wawrinku]], Alcaraz je jedini tenisač u historiji koji ima stopostotni uspjeh protiv Đokovića u finalima Grand Slamova. {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Alcaraz !Đoković |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |'''4''' |2 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |0 |'''1''' |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |1 |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |0 |0 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |0 |- style="background:#FFEA5C;" |{{nowrap|[[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]]}} |0 |'''1''' |- |'''Ukupno'''<ref name="ND"/> |5 |5 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Alcaraz !class="unsortable"|Đoković |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|ŠPA}} [[Madrid Masters|Madrid Open]] | ATP 1000 | Zemlja | Finale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|7|(5)|7|5|-|7|6|(5)}} |align=center| 3:36 |align=center| '''1''' |align=center| 0 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] | Grand Slam | Zemlja | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|5|7|-|6|1|-|6|1|-}} |align=center| 3:23 |align=center| 1 |align=center| '''1''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 3. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Finale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|1|6|-|7|6|(6)|6|1|-|3|6|-|6|4|-}} |align=center| '''4:42''' |align=center| '''2''' |align=center| 1 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 4. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|SAD}} [[Cincinnati Open]] | ATP 1000 | Tvrda | Finale | '''Đoković''' |{{tennis score|5|7|-|7|6|(7)|7|6|(4)}} |align=center| 3:49 |align=center| 2 |align=center| '''2''' |-style="background:#ffffcc;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|2|-}} |align=center| 1:28 |align=center| 2 |align=center| '''3''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 6. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Finiale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|2|-|6|2|-|7|6|(4)}} |align=center| 2:27 |align=center| '''3''' |align=center| 3 |-style="background:#FFEA5C;" |align=center| 7. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|FRA}} [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijske igre]] | Olimpijske igre | Zemlja | Finale | '''Đoković''' |{{tennis score|7|6|(3)|7|6|(2)}} |align=center| 2:50 |align=center| 3 |align=center| '''4''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 8. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Četvrtfinale | '''Đoković''' |{{tennis score|4|6|-|6|4|-|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 3:37 |align=center| 3 |align=center| '''5''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|SAD}} [[US Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|6|4|-|7|6|(4)|6|2|-}} |align=center| 2:23 |align=center| '''4''' |align=center| 5 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Finale | '''Alcaraz''' |{{tennis score|2|6|-|6|2|-|6|3|-|7|5|-}} |align=center| 3:02 |align=center| '''5''' |align=center| 5 |} == Stil igre == [[File:Carlos Alcaraz Argentina Open 2024.jpg|thumb|left|220px|Carlos Alcaraz tijekom [[Argentina Open]]a [[2022.]] godine.]] Carlos Alcaraz je ''all-round'' igrač, odnosno igrač koji je podjednako vješt u svim stilovima igre, ali primarno koristi napadački stil s osnovne crte. Poznat je po sjajnom pokrivanju terena te defenzivnim sposobnostima, koje često koristi kako bi defenzivnu situaciju pretvorio u priliku za napad tijekom izmjena udaraca. Forhend se smatra njegovim najjačim oružjem, a podjednako dobro udara i direktne udarce i udarce s puno spina. Bekend mu je dvoručni i udara izravnije. Zbog svog napadačkog stila, Alcaraz tijekom meča nerijetko ima i visok broj ''winnera'' i neprisiljenih pogrešaka, posebice forhendom. Za svoju visinu ima atipično snažan prvi servis; uglavnom servira brzinom od oko 185 do 190 km/h, a znao je pogoditi i servis od 217 km/h, s tim da mu je preciznost na razini prosjeka.<ref>{{Cite web |title=How Alcaraz's Scintillating Serve Toppled Djokovic's Return In The Wimbledon Final &#124; |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-djokovic-wimbledon-2023-final-brain-game |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230818230616/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-djokovic-wimbledon-2023-final-brain-game |archive-date=18 August 2023 |access-date=18 August 2023}}</ref><ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz: The story behind his new & improved serve |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-serve-feature-wimbledon-2024 |access-date=27 July 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Pri drugom servisu, uglavnom dodaje topspin kako bi loptica dobila veći odskok i tako prisilila protivnika na slabiji ''return''; ovi servisi uglavnom dosežu brzone od 150 do 170 km/h.<ref>{{Cite web |title=CARLOS ALCARAZ VS. ALEX DE MINAUR &#124; LONDON 2023 |url=https://www.atptour.com/en/scores/stats-centre/live/2022/403/MS001 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230704205433/https://www.atptour.com/en/scores/stats-centre/live/2022/403/MS001 |archive-date=4 July 2023 |access-date=4 July 2023}}</ref> Zbog slabije preciznosti, servis se nerijetko opisuje kao relativno slaba točka u Alcarazovoj igri.<ref>{{Cite web |date=11 January 2025 |title=Alcaraz says new serve still a work in progress as he targets Career Grand Slam |url=https://www.tennismajors.com/australian-open-news/alcaraz-says-new-serve-still-a-work-in-progress-as-he-targets-career-grand-slam-803085.html |access-date=5 February 2025 |website=Tennis Majors |language=en-US}}</ref> Međutim, na primanju se smatra jednim od najboljih, posebice kada je u pitanju protivnikov prvi servis; tijekom [[2024.]] godine, Alcaraz je osvojio gotovo trećinu protivničkih servis gemova.<ref>{{Cite web |title=Leaderboard &#124; ATP Tour |url=https://www.atptour.com/en/stats/leaderboard?boardType=return&timeFrame=52week&surface=all&versusRank=all&formerNo1=false |access-date=5 February 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Alcaraz ima i impresivnu igru na mreži, pri čemu podsjednako dobro igra i ''drop'' i ''drive'' voleje, a nerijetko u odlučujućim trenucima koristi servis-volej kombinaciju.<ref>{{Cite web |date=14 January 2023 |title='Carlos Alcaraz can serve and volley at...', says former ATP ace |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Carlos_Alcaraz/126770/-carlos-alcaraz-can-serve-and-volley-at-says-former-atp-ace/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230704205432/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Carlos_Alcaraz/126770/-carlos-alcaraz-can-serve-and-volley-at-says-former-atp-ace/ |archive-date=4 July 2023 |access-date=4 July 2023}}</ref> Njegov ''drop shot'', koji jako vješto skriva, ključ je njegove igre; agresivnim udarcima duboko na osnovnu crtu prisiljava protivnike da se povuku, nakon čega više ne mogu stići skraćenu loptu. Njegova preferencija prema forhend ''drop shotovima'' u odnosu na bekend varijantu opisana je kao neobična.<ref>{{Cite web |title=What Shot Has Carlos Alcaraz Popularised? |url=https://www.atptour.com/en/news/forehand-drop-shot-success-alcaraz-2023 |access-date=25 October 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Alcaraz je hvaljen i zbog svoje kreativnosti na terenu.<ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=27 March 2023 |title=Carlos Alcaraz is the most exciting player in men's tennis and he will only get better |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/mar/27/carlos-alcaraz-is-the-best-in-the-world-and-he-is-only-going-to-get-better |access-date=25 October 2024 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref><ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=10 June 2024 |title=Carlos Alcaraz is already remarkable but has plenty of improvement still to come |url=https://www.theguardian.com/sport/article/2024/jun/10/tennis-french-open-carlos-alcaraz |access-date=25 October 2024 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Njegove fizičke i atletske vještine također su hvaljene. Zbog svoje brzine i kretanja često je uspoređivan s [[Rafael Nadal|Rafaelom Nadalom]]; njegove sposobnosti pokrivanja terena i kretanje u obrambenim situacijama uspoređivane su s onima [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]]; konačno, njegov dodir uspoređivan je s onim [[Roger Federer|Rogera Federera]].<ref>{{Cite web |last1=Rouquette |first1=Cédric |last2=Bourrières |first2=Rémi |last3=Cambers |first3=Simon |date=17 October 2022 |title=From Carlitos to Alcaraz, Episode 3: Attack, defence, power, touch – Alcaraz the pioneer of "total tennis" |url=https://www.tennismajors.com/atp/how-carlitos-became-alcaraz-episode-3-attack-defence-power-touch-alcaraz-the-pioneer-of-total-tennis-629786.html |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240125005151/https://www.tennismajors.com/atp/how-carlitos-became-alcaraz-episode-3-attack-defence-power-touch-alcaraz-the-pioneer-of-total-tennis-629786.html |archive-date=25 January 2024 |access-date=25 January 2024 |website=Tennis Majors |language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web |last=Davidov |first=Liya |date=13 July 2023 |title=TECH Talk: If the Big 3 had a baby, his name would be Carlos Alcaraz |url=https://www.tennis.com/baseline/articles/tech-talk-big-3-came-together-baby-name-carlos-alcaraz-federer-nadal-djokovic |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240125005151/https://www.tennis.com/baseline/articles/tech-talk-big-3-came-together-baby-name-carlos-alcaraz-federer-nadal-djokovic |archive-date=25 January 2024 |access-date=25 January 2024 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> Đoković je jednom prilikom rekao da Alcaraz posjeduje "najbolje od svih triju svjetova".<ref>{{Cite news |title=Wimbledon: Novak Djokovic praises 'complete' champion Carlos Alcaraz as blend of Roger Federer, Rafael Nadal and himself after epic final |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/12922029/wimbledon-novak-djokovic-praises-complete-champion-carlos-alcaraz-as-blend-of-roger-federer-rafael-nadal-and-himself-after-epic-final |archive-url=https://web.archive.org/web/20240723081913/https://www.skysports.com/tennis/news/12110/12922029/wimbledon-novak-djokovic-praises-complete-champion-carlos-alcaraz-as-blend-of-roger-federer-rafael-nadal-and-himself-after-epic-final |archive-date=23 July 2024 |access-date=14 January 2025 |work=Sky Sports |language=en-GB |url-status=live}}</ref> Također je poznat i po dobroj kondiciji; Alcaraz češće gubi kraće mečeve, dok u mečevima na pet setova ima omjer od 15:1 u pobjedana, čime drži rekord s 93.75% uspješnosti. Međutim, Alcaraz je često kritiziran zbog nedostatka konzistentnosti tijekom sezone,<ref>{{Cite web |title=Wilander's honest diagnosis of Alcaraz's problem: "He is going to be quite inconsistent" |url=https://www.puntodebreak.com/en/2025/04/01/wilanders-honest-diagnosis-of-alcarazs-problem-he-is-going-to-be-quite-inconsistent |access-date=26 April 2025 |website=Puntodebreak.com |language=en}}</ref> pri čemu bi najčešće drastično padao u posljednjim mjesecima nakon završetka Grand Slamova. Sam Alcaraz je rekao da mu je nemoguće igrati dobro ako ne uživa na terenu.<ref>{{Cite web |last=Ciriza |first=Alejandro |date=26 April 2023 |title=Carlos Alcaraz, the last great virtuoso of tennis |url=https://english.elpais.com/sports/2023-04-26/carlos-alcaraz-the-last-great-virtuoso-of-tennis.html |access-date=26 April 2025 |website=EL PAÍS English |language=en-us}}</ref> == Treneri i stožer == [[File:Damir Džumhur vs Carlos Alcaraz, 2025 Roland Garros, 2025-05-30 (1115) (Juan Carlos Ferrero).jpg|thumb|right|220px|Bivši svjetski broj 1 i osvajač [[Roland-Garros]]a, [[Juan Carlos Ferrero]] bio je Alcarazov trener od njegove 15. godine do kraja [[2025.]] godine. Njihov profesionalni razlaz šokirao je teniski svijet.]] Alcaraza su dok je bio dječak trenirali Kiko Navarro i Carlos Santos.<ref name="ChildhoodCoach">{{cite web |last=Carayol |first=Tumaini |date=27 May 2023 |title='This boy was born to be No 1': the making of Carlos Alcaraz |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/may/26/born-to-be-no-1-tennis-the-making-of-carlos-alcaraz |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20230601065251/https://www.theguardian.com/sport/2023/may/26/born-to-be-no-1-tennis-the-making-of-carlos-alcaraz |archive-date=1 June 2023 |access-date=7 November 2023 |website=[[The Guardian]]}}</ref> U rujnu [[2018.]] godine, tada petnaestogidšnji Alcaraz preselio se u [[Villena|Villenu]] kako bi trenirao u [[Teniska akademija Ferrero|Teniskoj akademiji Ferrero]] pod vodstvom [[Juan Carlos Ferrero|Juana Carlosa Ferrera]], koji je postao njegov osobni trener.<ref name=":2">{{cite web |date=7 August 2018 |title=Juan Carlos Ferrero será el nuevo coach de Carlos Alcaraz |url=https://www.equelite.com/jcferrerero-nuevo-coach-carlos-alcaraz/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220626171617/https://www.equelite.com/jcferrerero-nuevo-coach-carlos-alcaraz/ |archive-date=26 June 2022 |access-date=11 May 2022 |website=Equelite JC Ferrero Sport Academy |language=es}}</ref> Ferrero je odbio nekoliko ponuda vrhunskih profesionalnih igrača kako bi mogao raditi s Alcarazom.<ref>{{Cite web |date=2 July 2019 |title=Ferrero enjoying life as coach of rising star Alcaraz |url=https://www.itftennis.com/en/news-and-media/articles/ferrero-enjoying-life-as-coach-of-rising-star-alcaraz/ |access-date=11 December 2024 |website=www.itftennis.com}}</ref><ref>{{Cite web |title=Cascales: "La clave es que Alcaraz no pierda la ambición" |url=https://www.puntodebreak.com/2024/11/14/cascales-clave-alcaraz-no-pierda-ambicion |access-date=11 December 2024 |website=Puntodebreak.com |language=es}}</ref> Njihova je suradnja naširoko hvaljena, a Ferrero je [[2022.]] i [[2025.]] godine dobio [[ATP nagrade|ATP-ovu nagradu za trenera godine]]. Međutim, u prosincu [[2025.]] godine, Alcaraz je iznenada objavio prekida suradnju s Ferrerom nakon sedam godina, što je izazvalo šok u teniskom svijetu.<ref>{{cite web |date=17 December 2025 |title=Alcaraz splits with Ferrero, who says 'I wish I could have continued' |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-ferrero-split-december-2025 |access-date=17 December 2025 |website=atptour.com |publisher=Association of Tennis Professionals}}</ref> U prosincu [[2024.]] godine objavljeno je kako će se [[Samuel López (teniski trener)|Samuel López]], bivši član Ferrerovog stručnog stožera, pridružiti timu i biti drugi trener uz Ferrera.<ref>{{Cite web |date=4 December 2024 |title=Alcaraz adds Samuel Lopez to his coaching team |url=https://www.tennismajors.com/atp/alcaraz-adds-samuel-lopez-to-his-coaching-team-798371.html |access-date=15 December 2024 |website=Tennis Majors |language=en-US}}</ref> Prekidom suradnje s Ferrerom, López je u siječnju [[2026.]] godine postao Alcarazov jedini trener.<ref name="Jurejko">{{Cite web |last=Jurejko |first=Jonathan |date=2025-12-17 |title=Carlos Alcaraz splits with coach Juan Carlos Ferrero after long partnership |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c0mpj8427pzo |access-date=2025-12-18 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Alcaraz je od svog debija na ATP Touru uglavnom imao nepromijenjen stručni stožer. Članovi stožera su kondicijski trener Alberto Lledó, fizioterapeut Juanjo Moreno, doktor Juanjo López i agent Albert Molina. Brat Álvaro bio mu je dugogodišnji sparing partner, a od [[2026.]] godine mu je i pomoćni trener.<ref>{{Cite web |title=This is how Carlos Alcaraz's team looks ahead to 2025 |url=https://www.puntodebreak.com/en/2024/12/13/this-is-how-carlos-alcarazs-team-looks-ahead-to-2025 |access-date=26 April 2025 |website=Puntodebreak.com |language=en}}</ref><ref>{{Cite web|title=Carlos Alcaraz reveals why brother Alvaro will 'take on more prominence' in his team|url=https://www.tennis365.com/tennis-news/carlos-alcaraz-reveals-brother-will-take-on-more-prominence-as-new-team-role-emerges|website=Tennis365|date=2026-01-23|access-date=2026-02-01|language=en|first=Oli Dickson|last=Jefford}}</ref> Tijekom [[2025.]] godine, prijatelj iz djetinjstva Fran Rubio pridružio se njegovom timu kao drugi fizioterapeut.<ref>{{Cite web |last=Jacobs |first=Shahida |date=5 February 2025 |title=Carlos Alcaraz adds close friend and trusted figure to his team |url=https://www.tennis365.com/tennis-news/carlos-alcaraz-adds-close-friend-and-trusted-figure-to-his-coaching-team |access-date=26 April 2025 |website=Tennis365 |language=en}}</ref> Alcaraz radi i sa sportskom psihologicom Isabel Balaguer.<ref>{{Cite news |last=Briggs |first=Simon |date=15 July 2023 |title=Carlos Alcaraz sees psychologist in bid to beat Novak Djokovic on Centre Court |url=https://www.telegraph.co.uk/tennis/2023/07/15/carlos-alcaraz-psychologist-novak-djokovic-wimbledon-final/ |access-date=22 August 2025 |work=The Telegraph |language=en-GB |issn=0307-1235}}</ref> == Statistike == {{Main|Statistike i rekordi Carlosa Alcaraza}} Ovdje se nalazi skraćeni pregled osnovnih statističkih podataka karijere Carlosa Alcaraza, a preuzeti su sa službenih stranica [[ATP Tour]]a<ref>{{cite web |url=http://www.atptour.com/ |title=ATP Tour |accessdate=13 July 2015}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.atpworldtour.com/Reliability-Zone/Reliability-Overall-Current-List.aspx |title=FedEx ATP Reliability Index |publisher=Association of Tennis Professionals |accessdate=18 April 2011}}</ref> i [[ITF]]-a. {{Statistike legenda}} {|class="wikitable nowrap" style=text-align:center;font-size:95% !Turnir ![[2020.]] ![[2021.]] ![[2022.]] ![[2023.]] ![[2024.]] ![[2025.]] ![[2026.]] !Omjer !Pob.–Por. !%Pob. |- |colspan="11" align="left" |'''[[Grand Slam]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Australian Open]] |O |style=background:#afeeee|2K |style=background:#afeeee|3K |O |style=background:#ffebcd|ČF |style=background:#ffebcd|ČF |style=background:lime|'''P''' |style=background:#efefef|1 / 5 |style=background:#efefef|18–4 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=18|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Roland-Garros]] |style=background:#ecf2ff|Q1 |style=background:#afeeee|3K |style=background:#ffebcd|ČF |style=background:yellow|PF |style=background:lime|'''P''' |style=background:lime|'''P''' |O |style=background:#efefef|2 / 5 |style=background:#efefef|25–3 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=25|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |style=color:#767676|NO |style=background:#afeeee|2K |style=background:#afeeee|4K |style=background:lime|'''P''' |style=background:lime|'''P''' |style=background:thistle|F | |style=background:#efefef|2 / 5 |style=background:#efefef|24–3 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=24|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[US Open]] |O |style=background:#ffebcd|ČF |style=background:lime|'''P''' |style=background:yellow|PF |style=background:#afeeee|2K |style=background:lime|'''P''' | |style=background:#efefef|2 / 5 |style=background:#efefef|24–3 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=24|lost=3|integer=yes}} |-style=background:#efefef;font-weight:bold |style=text-align:left|Pobjeda–poraza |0–0 |8–4 |16–3 |17–2 |19–2 |24–2 |7–0 |7 / 20 |91–13 |{{tennis win percentage|won=91|lost=13|integer=yes}} |- | colspan="11" align="left" |'''[[ATP Finals]]''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[ATP Finals]] |colspan=2 style=color:#767676|DNQ |O{{Efn|Kvalificirao se, ali nije sudjelovao zbog ozljede.}} |style=background:yellow|PF |style=background:#afeeee|GF |style=background:thistle|F | |style=background:#efefef|0 / 3 |style=background:#efefef|7–5 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=7|lost=5|integer=yes}} |- | colspan="17" align="left" |'''Reprezentativni nastupi''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]]{{efn|name=SummerOlympics|[[Ljetne olimpijske igre 2020.|Olimpijske igre 2020.]] odgođene su i održane [[2021.]] godine zbog [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-a 19]].}} |style=color:#767676|NO |A |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |style=background:silver|S |colspan=2 style=color:#767676|NO |style=background:#efefef|0 / 1 |style=background:#efefef|5–1 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=5|lost=1|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Davis Cup]] |style=color:#767676|NO |O |style=background:#ffebcd|ČF |O |style=background:#ffebcd|ČF |O | |style=background:#efefef|0 / 2 |style=background:#efefef|5–1 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=5|lost=1|integer=yes}} |- |colspan="11" align="left" |'''[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000 turniri]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Indian Wells Open]] |style=color:#767676|NO |style=background:#afeeee|2K |style=background:yellow|PF |style=background:lime|'''P''' |style=background:lime|'''P''' |style=background:yellow|PF |style=background:yellow|PF |style=background:#efefef|2 / 6 |style=background:#efefef|24–4 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=24|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Miami Open]] |style=color:#767676|NO |style=background:#afeeee|1K |style=background:lime|'''P''' |style=background:yellow|PF |style=background:#ffebcd|ČF |style=background:#afeeee|2K |style=background:#afeeee|3K |style=background:#efefef|1 / 6 |style=background:#efefef|14–5 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=14|lost=5|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Monte-Carlo Masters]] |style=color:#767676|NO |O |style=background:#afeeee|2K |O |O |style=background:lime|'''P''' |style=background:thistle|F |style=background:#efefef|1 / 3 |style=background:#efefef|9–2 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=9|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Madrid Open]] |style=color:#767676|NO |style=background:#afeeee|2K |style=background:lime|'''P''' |style=background:lime|'''P''' |style=background:#ffebcd|ČF |O |O |style=background:#efefef|2 / 4 |style=background:#efefef|15–2 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=15|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Italian Open]] |O |O |O |style=background:#afeeee|3K |O |style=background:lime|'''P''' |O |style=background:#efefef|1 / 2 |style=background:#efefef|7–1 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=7|lost=1|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Canadian Open]] |style=color:#767676|NO |O |style=background:#afeeee|2K |style=background:#ffebcd|ČF |O |O | |style=background:#efefef|0 / 2 |style=background:#efefef|2–2 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=2|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Cincinnati Open]] |O |style=background:#afeeee|1K |style=background:#ffebcd|ČF |style=background:thistle|F |style=background:#afeeee|2K |style=background:lime|'''P''' | |style=background:#efefef|1 / 5 |style=background:#efefef|12–4 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=12|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Shanghai Masters]] |colspan=3 style=color:#767676|NO |style=background:#afeeee|4K |style=background:#ffebcd|ČF |O | |style=background:#efefef|0 / 2 |style=background:#efefef|5–2 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=5|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Paris Masters]] |O |style=background:#afeeee|3K |style=background:#ffebcd|ČF |style=background:#afeeee|2K |style=background:#afeeee|3K |style=background:#afeeee|2K | |style=background:#efefef|0 / 5 |style=background:#efefef|5–5 |style=background:#efefef|{{tennis win percentage|won=5|lost=5|integer=yes}} |-style=background:#efefef;font-weight:bold |style=text-align:left|Pobjeda–poraza |0–0 |3–5 |19–5 |25–6 |16–5 |21–3 |5–2 |8 / 34 |89–26 |{{tennis win percentage|won=89|lost=26|integer=yes}} |- | colspan="11" style="text-align:left" |'''Statistika karijere''' |-style=font-weight:bold;background:#efefef | ||2020.||2021.||2022.||2023.||2024.||2025.||2026.|| colspan="3" |Karijera |-style=background:#efefef |align=left|'''Turniri''' |1 |19 |17 |17 |16 |16 |4 |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 90''' |-style=font-weight:bold;background:#efefef |style=text-align:left|Naslovi |0 |1 |5 |6 |4 |8 |2 |colspan=3|Ukupno u karijeri: 26 |-style=font-weight:bold;background:#efefef |style=text-align:left|Finala |0 |1 |7 |8 |5 |11 |2 |colspan=3|Ukupno u karijeri: 34 |-style=background:#efefef |align=left|Tvrda podloga pobjeda–poraza |0–0 |20–10 |27–8 |28–9 |29–8 |38–7 |17–2 |11 / 52 |159–44 |{{tennis win percentage|won=159|lost=44|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Zemljana podloga pobjeda–poraza |1–1 |11–6 |27–4 |25–3 |17–4 |22–1 |0–0 |11 / 30 |103–19 |{{tennis win percentage|won=103|lost=19|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Travnata podloga pobjeda–poraza |0–0 |1–1 |3–1 |12–0 |8–1 |11–1 |0–0 |4 / 8 |35–4 |{{tennis win percentage|won=35|lost=4|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Ukupno pobjeda–poraza |1–1 |32–17 |57–13 |65–12 |54–13 |71–9 |17–2 |26 / 90 |297–67 |{{tennis win percentage|won=297|lost=67|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Postotak pobjeda |{{tennis win percentage|won=1|lost=1|integer=yes}} |{{tennis win percentage|won=32|lost=17|integer=yes}} |{{tennis win percentage|won=57|lost=13|integer=yes}} |{{tennis win percentage|won=65|lost=12|integer=yes}} |{{tennis win percentage|won=54|lost=13|integer=yes}} |{{tennis win percentage|won=71|lost=9|integer=yes}} |{{tennis win percentage|won=17|lost=2|integer=yes}} |colspan=3|Ukupno u karijeri: {{tennis win percentage|won=297|lost=67|integer=yes}} |-style=background:#efefef |style=text-align:left|'''Ranking na kraju godine'''{{Efn|Ranking 2019. godine: 492.}} |141. |32. |style=background:lime|'''1.''' |style=background:thistle|2. |style=background:#99ccff|3. |style=background:lime|'''1.''' | |colspan=3|{{Tooltip|''' $64,336,028 '''|Career Prize Money – Singles & Doubles combined}} |} {{notelist}} === Finala === ==== Grand Slamovi ==== {|class="sortable wikitable" width="50%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2022.]] |style=background:#ccf|[[US Open]] |Tvrda |{{flagicon|NOR}} [[Casper Ruud]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|4|-|2|6|-|7|6|(1)|6|3|-}} |- ![[2023.]] |style=background:#cfc|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Trava |{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|1|6|-|7|6|(6)|6|1|-|3|6|-|6|4|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#ebc2af|[[Roland-Garros]] |Zemlja |{{flagicon|GER}} [[Alexander Zverev]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|3|-|2|6|-|5|7|-|6|1|-|6|2|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#cfc|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Trava |{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|2|-|6|2|-|7|6|(4)}} |- ![[2025.]] |style=background:#ebc2af|[[Roland-Garros]] |Zemlja |{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{nowrap|4:6, 6:7{{sup|(4:7)}}, 6:4, 7:6{{sup|(7:3)}}, 7:6{{sup|(10:2)}}}} |- ![[2025.]] |style=background:#cfc|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Trava |{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] |style=background:#ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|6|4|-|4|6|-|4|6|-|4|6|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ccf|[[US Open]] |Tvrda |{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|2|-|3|6|-|6|1|-|6|4|-}} |- ![[2026.]] |style=background:#ffc|[[Australian Open]] |Tvrda |{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|2|6|-|6|2|-|6|3|-|7|5|-}} |} ==== ATP Finals ==== {|class="sortable wikitable" width="50%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2025.]] |style=background:#ffffcc|[[ATP Finals]] |Tvrda (d) |{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] |style=background:#ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|6|7|(4)|5|7|-}} |} ==== Masters 1000 turniri ==== {|class="sortable wikitable" width="50%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2022.]] |style=background:#e9e9e9|[[Miami Open]] |Tvrda |{{flagicon|NOR}} [[Casper Ruud]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|7|5|-|6|4|-}} |- ![[2022.]] |style=background:#e9e9e9|[[Madrid Open]] |Zemlja |{{flagicon|GER}} [[Alexander Zverev]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|3|-|6|1|-}} |- ![[2023.]] |style=background:#e9e9e9|[[Indian Wells Open]] |Tvrda |{{flagicon|}} [[Danil Medvedev]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|3|-|6|2|-}} |- ![[2023.]] |style=background:#e9e9e9|[[Madrid Open]] |Zemlja |{{flagicon|GER}} [[Jan-Lennard Struff]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|4|-|3|6|-|6|3|-}} |- ![[2023.]] |style=background:#e9e9e9|[[Cincinnati Open]] |Tvrda |{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] |style=background:#ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|7|5|-|6|7|(7)|6|7|(4)}} |- ![[2024.]] |style=background:#e9e9e9|[[Indian Wells Open]] |Tvrda |{{flagicon|}} [[Danil Medvedev]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|7|6|(5)|6|1|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#e9e9e9|[[Monte-Carlo Masters]] |Zemlja |{{flagicon|ITA}} [[Lorenzo Musetti]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|3|6|-|6|1|-|6|0|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#e9e9e9|[[Italian Open]] |Zemlja |{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|7|6|(5)|6|1|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#e9e9e9|[[Cincinnati Open]] |Tvrda |{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|5|0|-|d=pred.}} |- ![[2026.]] |style=background:#e9e9e9|[[Monte-Carlo Masters]] |Zemlja |{{flagicon|ITA}} [[Jannik Sinner]] |style=background:#ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|6|7|(5)|3|6|-}} |} ==== Olimpijske igre ==== {|class="sortable wikitable" width="50%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2024.]] |style=background:#ffea5c|[[Ljetne olimpijske igre 2024.|Pariz 2024.]] |Zemlja |{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] |bgcolor=FFA07A |Poraz |{{Teniski rezultat|6|7|(3)|6|7|(2)}} |} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commons category|Carlos Alcaraz}} * {{ATP}} * {{Instagram}} {{Top 10 tenisera i teniserki|atpsinglovi=y}} {{Broj jedan teniseri}} {{Osvajači sve 4 GS titule}} {{Pobjednici Australian Opena}} {{Pobjednici Roland Garrosa}} {{Pobjednici Wimbledona}} {{Pobjednici US Opena}} {{Španski sportista godine}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2003||Alcaraz, Carlos}} [[Kategorija:Španski teniseri]] [[Kategorija:Pobjednici Australian Opena]] [[Kategorija:Pobjednici Roland-Garrosa]] [[Kategorija:Pobjednici Wimbledona]] [[Kategorija:Pobjednici US Opena]] [[Kategorija:Španski olimpijci]] [[Kategorija:Osvajači olimpijskih medalja u tenisu]] [[Kategorija:Olimpijci na Ljetnim olimpijskim igrama 2024.]] [[Kategorija:Olimpijski teniseri]] [[Kategorija:ATP brojevi 1]] pnz68v1d0mlh6pkbc0vj7m1geu2w2ks 0 4721034 42586794 42586787 2026-05-02T12:26:54Z Edgar Allan Poe 29250 /* Statistike */ 42586794 wikitext text/x-wiki {{Infokutija teniser | ime = Jannik Sinner | slika = Jannik Sinner 2025 US Open.jpg | opis_slike = Jannik Sinner u finalu [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine | širina_slike = 220px | profesionalna karijera = [[2018.]] – ''danas'' <!-- Osobne informacije --> | država = {{flag|Italija}} | punoime = | datum rođenja = {{Datum rođenja i dob|hr=da|2001|8|16}} | mjesto rođenja = {{flagicon|ITA|1946}} [[Innichen]], [[Italija]] | datum smrti = <!-- možete koristiti {{death date and age|godina smti|mjesec smrti|dan smrti|godina rođenja|mjesec rođenja|dan rođenja}} --> | mjsto smrti = | prebivalište = {{flagicon|MNK|size=16px}} [[Monte Carlo]], [[Monako]] | nadimak = | visina = 1.91 m<ref name=ATP>{{cite web|title=Jannik Sinner {{!}} Overview |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|work=[[ATP Tour]]|access-date=21 April 2025|archive-date=29 March 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250329205650/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> | stil igre = dešnjak (dvoručni bekend) | zarada = {{nowrap|62,321,898$<ref>{{Cite web|url=https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf|title=ATP Prize Money Leaders|website=Protennslive.com|access-date=30 December 2024|archive-date=30 December 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20251230094617/https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|title=Jannik Sinner &#124; Overview &#124; ATP Tour &#124; Tennis|website=ATP Tour}}</ref> (6. u historiji)}} | trener = [[Simone Vagnozzi]]<br>[[Darren Cahill]] <!--Singlovi--> | pojedinačni_rekord = 346–88 | pojedinačnih_titula = 27 | najviši_pojedinačni_rang = '''[[Lista tenisera koji su bili prvi na ATP ljestvici|1.]]''' ([[10. lipnja]] [[2024.]]) | trenutni_pojedinačni_rang = 1. ([[13. travnja]] [[2026.]])<ref>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/rankings/singles | title = PIF ATP Rankings (Singles) | website = ATP Tour | access-date = 31 January 2026}}</ref> | Australian_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | Roland_Garros_rezultat = F ([[2025]]) | Wimbledon_rezultat = '''P''' ([[2025]]) | US_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]]) | ATP_Finals_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | WTA_Finals_rezultat = | Olimpijada_rezultat = <!--Parovi--> | parovi_rekord = 26–25 | parovi_titula = 1 | najviši_doubles_rang = 124. ([[27. rujna]] [[2021.]]) | trenutni_doubles_rang = | Australian_Open_parovi_rezultat = | Roland_Garros_parovi_rezultat = | Wimbledon_parovi_rezultat = | US_Open_parovi_rezultat = | ATP_Finals_parovi_rezultat = | WTA_Finals_parovi_rezultat = | Olimpijada_parovi_rezultat = <!--Mješoviti parovi--> | mješoviti_rekord = | mješoviti_titula = | Australian_Open_mješoviti_rezultat = | Roland_Garros_mješoviti_rezultat = | Wimbledon_mješoviti_rezultat = | US_Open_mješoviti_rezultat = | Olimpijada_mješoviti_rezultat = <!--Momčadski turniri--> | Davis_Cup = '''P''' ([[2023]], [[2024]]) | Fed_Cup = | Hopman_Cup = | svetsko ekipno prvenstvo = <!--Medalje--> | prikaži-medalje = <!--yes ili no--> | medalje = | medalje-naslov = <!-- Ažurirano i vanjske veze --> | ažurirano = [[5. travnja]] [[2026.]] | atp profil = | wta profil = | vebsajt = }} '''Jannik Sinner''' ({{IPA-de|ˈjanɪk ˈsɪnɐ|small=no}}, {{IPA-it|ˈjannik ˈsinner|small=no}}; [[Innichen]], [[16. kolovoza]] [[2001.]]), [[Italija|talijanski]] tenisač. Sinner je tijekom karijere bio najbolje rangirani tenisač na [[ATP ljestvica|ATP ljestvici]], a [[2024.]] godinu završio je kao prvi tenisač svijeta. Do sada je osvojio 26 titula u karijeri, uključujući četiri [[Grand Slam]]a, sedam [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000 turnira]] i dva [[ATP Finals]]a. Također je predvodio [[Davis Cup reprezentacija Italije|Italiju]] do uzastopnih naslova na [[Davis Cup]]u [[2023.]] i [[2024.]] godine. Iako kao junior nije imao previše uspjeha, Sinner se već sa 16 godina prebacio na profesionalne turnire te je bio jedan od rijetkih tenisača koju su već sa 17 godina osvajali [[ATP Challenger Tour]] turnire. Godine [[2019.]] osvojio je [[Next Generation ATP Finals]]e te je dobio nagradu za [[ATP nagrade|debitanta godine]], a dvije godine kasnije postao je prvi tenisač rođen u [[2000-e|2000-ima]] koji je ušao među deset najboljih tenisača na svijetu. Svoju prvu Masters 1000 titulu osvojio je na [[National Bank Open|Canadian Openu]] [[2023.]] godine, kada je ujedno bio i finalist na ATP Finals turniru. Na [[Australian Open]]u [[2024.]] pobijedio je tada prvog tenisača svijeta [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], a kasnije i [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] u finalu od pet setova i tako osvojio svoj prvi [[Grand Slam]] naslov. Iste godine osvojio je i [[US Open]] te [[ATP Finals]]e, završivši godinu na prvom mjestu; ujedno je tako postao i prvi talijanski tenisač u historiji koji je došao na prvo mjesto ATP ljestvice. Početkom [[2025.]] godine obranio je titulu u [[Melbourne]]u, nakon čega je odradio tromjesečnu suspenziju zbog slučajnog uzimanja [[klostebol]]a. Po povratku, igrao je finala sva tri preostala Grand Slama protiv [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]], pobijedivši na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sezonu je završio pobjednom protiv Alcaraza u [[ATP Finals]]ima. == Rani život i juniorska karijera == Jannik Sinner rođen je [[16. kolovoza]] [[2001.]] godine kao sin Hanspetera i Siglinde Sinner u [[Innichen]]u, u sjevernotalijanskoj provinciji [[Bolzano (provincija)|Južni Tirol]]. Njegov [[materinji jezik]] je [[njemački]].<ref>{{Cite web |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |date=4 April 2024 |access-date=12 September 2024 |publisher=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |author=Abby Aguirre |archive-date=11 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240911121802/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |title="It was difficult speaking Italian" – Jannik Sinner |date=24 June 2021 |access-date=1 February 2024 |archive-date=1 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240201080532/https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> Odrastao je u [[Sexten]]u u [[Dolomiti]]ma, gdje mu je otac radio kao kuhar, a majka kao konobarica u skijalištu.<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner, dallo sci al primo trionfo tennistico in Atp |trans-title=Jannik Sinner, from skiing to his first tennis triumph in the ATP |url=https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |website=Dove Sciare |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |language=it |archive-date=26 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210126200337/https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |url-status=live }}</ref> Ima starijeg posvojenog brata Marka, koji je rođen u [[Rusija|Rusiji]] [[1998.]] godine.<ref>{{Cite web |date=30 January 2024 |title=The Story of Jannik Sinner's Brother |url=https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |access-date=27 June 2024 |website=ilmessaggero.it |language=en |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627200155/https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |url-status=live }}</ref><ref name=atp-profile>{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|access-date=22 April 2019|archive-date=16 May 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210516020601/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> U dobi od tri godine počeo je skijati, a na prva je natjecanja išao već s osam godina. Tenis je počeo igrati u dobi od sedam godina.<ref name=":6">{{Cite book |last1=Anderloni |first1=Enzo |title=Diventare Sinner |last2=Dell'Edera |first2=Michelangelo |last3=Mastroluca |first3=Alessandro |date=5 July 2024 |publisher=Giunti Editore |isbn=978-8809921566 |edition=1st |location=Italy |publication-date=15 May 2024 |language=it |trans-title=Becoming Sinner}}</ref> Od sedme do dvanaeste godine bio je jedan od najboljih juniorskih skijaša u [[Italija|Italiji]] – godine [[2008.]], u dobi od sedam godina, pobijedio je u nacionalnom prvenstvu u [[veleslalom]]u, a [[2012.]] godine, u dobi od jedanaest godina, bio je nacionalni doprvak.<ref name=":2">{{Cite web|url=https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|title=Jannik Sinner Is Ready for Tennis Superstardom|first=Mekala|last=Rajagopal|date=1 May 2023|website=Interview Magazine|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127214759/https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|url-status=live}}</ref><ref name=times>{{Cite news|url=https://www.thetimes.com/sport/tennis/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|title=Jannik Sinner: the rising teenage star 'like a young Federer'|first=Stuart|last=Fraser|date=17 January 2020|access-date=17 January 2020|website=The Sunday Times|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008202405/https://www.thetimes.co.uk/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|url-status=live}}</ref><ref name=sinless>{{cite web |title=Il tennista senza peccato – Jannik Sinner |trans-title=The Sinless Tennis Player – Jannik Sinner |url=https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |website=Dagospia |access-date=15 November 2020 |language=it |date=24 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074119/https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |url-status=live }}</ref><ref name=tv6>{{cite web | url-status = dead | last=Stonham |first=Marcus |title=Much More Than A "Sinner": Jannik Sinner, The Young Italian Who Goes For Everything At Roland Garros |url=https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-url = https://web.archive.org/web/20201021151854/https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-date = 21 October 2020 |website=TV6 |access-date=15 November 2020 | date = 2 October 2020}}</ref> Dok je trenirao skijanje, Sinner je odustao od tenisa na jednu godinu prije nego ga je otac pogurao da se vrati tenisu.<ref name="forbes">{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Meet The Former Ski Champ Who Could Be The 'Next Roger Federer' |url=https://www.forbes.com/sites/daniellerossingh/2020/02/26/meet-the-former-ski--champ-who-could-be-the-next-roger-federer/?sh=56cbd0ef5181 |website=Forbes |access-date=15 November 2020 |date=26 February 2020 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074348/https://gum.criteo.com/syncframe?origin=publishertag&topUrl=forbes.com |url-status=live }}</ref> Kada je ponovo uzeo reket u ruke, njegov prvi redovni trener postao je Heribert Mayr.<ref>{{cite web |title=Heribert Mayr, uno dei primi coach di Sinner: "Se lo rimontavo al tie-break piangeva di rabbia" |trans-title=Heribert Mayr, one of Sinner's first coaches: "If I got him back at the tie-break he would cry with anger" |url=https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |website=Ubi Tennis |date=26 May 2020 |language=it |access-date=15 November 2020 |archive-date=11 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200611165614/https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |url-status=live }}</ref> Djed ga je vodio u Teniski kamp San Giorgio rano ujutro gdje je imao individualne sate s Mayrom zato što nije bilo djece njegove dobi koja su bila jednako dobra kao on.<ref name=":6"/> Međutim, tenis mu je u tom periodu bio tek treći prioritet, nakon skijanja i [[nogomet]]a.<ref name="five-things">{{cite web |title=Five Things To Know About Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=23 May 2020 |archive-date=19 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210119062000/https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |url-status=live }}</ref><ref name="spotlight">{{cite web |title=First-Time Winner Spotlight: Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210302174929/https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |url-status=live }}</ref> Tijekom jutra bi se natjecao u skijanju, a poslijepodne bi igrao nogomet za lokalni AFC Sexten.<ref name=":6"/> U dobi od 13 godina, Sinner je odustao od skijanja i nogometa te se odlučio posvetiti tenisu zbog fizičke konstitucije; bio je visok, mršav i imao samo 35 kilograma.<ref name=":6"/> Također mu se više sviđalo natjecati se u individualnom sportu jer je imao više utjecaja na ishod.<ref name="spotlight"/><ref name=":1">{{Cite web |last=Aguire |first=Abby |date=4 April 2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |access-date=27 June 2024 |website=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |language=en-US |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627191926/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref> Samostalno se preselio u [[Bordighera|Bordigheru]] kako bi trenirao u [[Teniski centar Piatti|Teniskom centru Piatti]] pod [[Riccardo Piatti|Riccardom Piattijem]] i Massimom Sartorijem, što su njegovi roditelji podržali.<ref name=atp-profile/><ref name=sinless/><ref name=forbes/> Tamo je isprva živio s obitelji svog trenera, Luke Cvjetkovića, a kasnije se preselio u stan zajedno s još dvojicom dječaka.<ref name=":6"/><ref name=roland-garros>{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Jannik Sinner: Ski champ to tennis star |url=https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |website=Roland Garros |access-date=15 November 2020 |date=29 September 2020 |archive-date=28 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128112701/https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |url-status=live }}</ref> Prije nego se potpuno posvetio treninzima s Piattijem, Sinner je bio igrao samo dva puta tjedno. Istovremeno je završio privatnu ekonomsku školu Institut Walther u [[Bolzano|Bolzanu]].<ref name=":6"/> Juniorsku karijeru započeo je u sklopu [[ITF Junior Circuit]]a. Iako nije imao značajnih uspjeha kao junior, već je na kraju [[2017.]] godine prešao na seniorsku razinu. Kao junior, nikada nije igrao u glavnom turniru nekog turnira prve razine niti je igrao na juniorskim [[Grand Slam]] turnirima. Jedini veći juniorski turnir na kojemu je igrao bio je [[Trofeo Bonfiglio]]. Nakon što je [[2017.]] godine ispao u prvom kolu jakog juniorskog turnira u matičnoj zemlji, sljedeće je godine došao do četvrtfinala i bio je to jedini juniorski turnir koji je odigrao te godine. Zbog činjenice da nije imao zapaženih rezultata kao junior, Sinnerov je najbolji plasman na juniorskoj listi bilo 133. mjesto.<ref name="itf-junior-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Juniors Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=25 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210125105300/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |url-status=live }}</ref> == Profesionalna karijera == === Debi, NextGen naslov i ulazak u top 50 (2018. – 2020.) === Sinner je [[2018.]] godine počeo igrati u sklopu [[ITF Men's Circuit]] toura, međutim zbog lošeg je rankinga imao direktan plasman samo na [[ITF Futures]] turnire. Ipak, u drugoj polovici godine počeo je dobivati pozivnice za [[ATP Challenger Tour]] turnire;<ref name="itf-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116165816/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |url-status=live }}</ref> godinu je završio sa samo jednim ITF naslovom i to u parovima<ref name="itf-doubles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Doubles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116200742/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |url-status=live }}</ref> te na 551. mjestu godišnje liste.<ref name="atp-rankings">{{cite web |title=Jannik Sinner Rankings History |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=14 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201014014927/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |url-status=live }}</ref> Prvi Challenger osvojio je [[2019.]] godine u [[Bergamo|Bergamu]] u dobi od 17 godina i 6 mjeseci, iako do tog turnira nije imao nijednu pobjedu na Challenger razini. Postao je prva osoba rođena [[2001.]] godine koja je došla do finala nekog Challengera te najmlađi Talijan s titulom; taj mu je turnir donio skok od 200 mjesta na rang listi te je došao do 324. mjesta.<ref>{{cite web|url=http://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|title=Sinner Sweeps Into Bergamo Challenger Final|date=23 February 2019|access-date=23 February 2019|website=Tennis TourTalk|archive-date=20 January 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210120013948/https://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|url-status=live}}</ref><ref name=bergamo>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | title = Sinner's Stunner: 17-Year-Old Reflects On Maiden Title | website = ATP Tour | date = 26 February 2019 | access-date = 26 February 2019 | last = Meiseles | first = Josh | archive-date = 27 July 2019 | archive-url = https://web.archive.org/web/20190727130402/https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | url-status = live }}</ref> Nakon dvije ITF Futures titule, Sinnerov prvi ATP nastup bio je u svojstvu ''lucky losera'' na [[Hungarian Open]]u [[2019.]] godine, gdje je pobijedio [[Máté Valkusz|Mátéa Valkusza]], domaćeg igrača s pozivnicom.<ref name="first-match-win">{{cite web |title=On This Day In 2019: Sinner Steps Into The Spotlight |url=https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=24 April 2020 |archive-date=2 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200502063848/https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |url-status=live }}</ref> Nakon te prve pobjede na ATP Touru, tjedan kasnije izgubio je finale Challengera u [[Ostrava|Ostravi]] od [[Kamil Majchrzak|Kamila Majchrzaka]].<ref>{{cite web |title=Majchrzak Cruises Past Sinner To Clinch Ostrava Challenger Title |url=http://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |website=Tennis TourTalk |access-date=15 November 2020 |date=5 May 2019 |archive-date=16 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210116145940/https://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |url-status=live }}</ref> [[File:Jannik Sinner after winning NextGen ATP Finals in Milan, 2019.jpg|thumb|320px|Jannik Sinner s peharom pobjednika [[Next Gen ATP Finals|Next Gen ATP Finalsa]] [[2019.]] godine.]] U drugoj polovici [[2019.]] godine, Sinner je sve češće igrao na ATP razini.<ref name="atp-activity">{{cite web |title=Jannik Sinner Player Activity |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=1 September 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200901011505/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |url-status=live }}</ref> Prvu [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000]] pobjedu imao je na [[Italian Open]]u protiv [[Steve Johnson (teniser)|Stevea Johnsona]], a nakon sljedeće pobjede na [[Croatia Open Umag|Croatia Openu]] u [[Umag]]u, probio se u prvih 200.<ref name=atp-rankings/> Sljedećeg mjeseca osvojio je Challenger u [[Lexington, Kentucky|Lexingtonu]], postavši jedan od tek jedanaest sedamnaestogodišnjaka s više od jedne titule na Challengerima.<ref>{{cite web |title=Challenger Q&A: Sinner, 17, Joins Elite Company With Lexington Title |url=https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=21 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210121221201/https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |url-status=live }}</ref> Iste godine izborio je i svoj prvi [[Grand Slam]] nastup,<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|title=Sinner, Chung Lead US Open Qualifiers|date=24 August 2019|access-date=24 August 2019|website=ATP Tour|archive-date=18 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233916/https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|url-status=live}}</ref> ali je u prvom kolu [[US Open]]a ispao od [[Stan Wawrinka|Stana Wawrinke]].<ref name=atp-activity/> Uz to, imao je i vrlo snažan kraj sezone. Nakon što se nastupom na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, gdje je na putu do polufinala<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|title=Sinner In The Semis: #NextGenATP Italian Makes Breakthrough In Antwerp|date=18 October 2019|access-date=18 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=9 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201009120936/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|url-status=live}}</ref> izbacio i prvog nositelja turnira [[Gaël Monfils|Gaëla Monfilsa]],<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|title=18-Year-Old Shining: Sinner Shocks Monfils In Antwerp|date=17 October 2019|access-date=17 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=11 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201011165955/https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|url-status=live}}</ref> probio u prvih 100 tenisača svijeta,<ref name=atp-rankings/> dobio je pozivnicu za [[Next Gen ATP Finals]], gdje je bio najlošije rangirani tenisač.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|title=Kecmanovic, Humbert, Ymer, Sinner complete the 21-and-under field|date=25 October 2019|access-date=25 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=13 September 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200913000706/https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|url-status=live}}</ref> U grupnoj je fazi pobijedio [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] i [[Mikael Ymer|Mikaela Ymera]] te je, uz poraz od [[Ugo Humbert|Ugoa Humberta]], izborio polufinale. Tu je pobijedio [[Miomir Kecmanović|Miomira Kecmanovića]], nakon čega je u finalu iznenadio prvog nositelja i tada 18. igrača svijeta, [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|title=Sinner Stuns De Minaur For Milan Title|date=9 November 2019|access-date=9 November 2019|website=ATP Tour|archive-date=19 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210419162349/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|url-status=live}}</ref> Godinu je završio kao 78. tenisač svijeta, najmlađi u prvih 80 još od [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] [[2003.]] godine te je dobio nagradu za [[ATP Debitant godine|debitanta godine]]<ref name="newcomer">{{cite web |title=Sinner Honoured With Newcomer of the Year Award |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=19 December 2019 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233923/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |url-status=live }}</ref> i [[Gazzettine sportske nagrade|Gazzettinu sportsku nagradu]] za nastup godine na račun pobjede protiv de Minaura.<ref>{{Cite web |last=Colle |first=Lorenzo |date=19 December 2019 |title=Gazzetta Sports Awards 2019: premiati Berrettini e Sinner |url=https://www.ubitennis.com/blog/2019/12/19/gazzetta-sports-awards-2019-premiati-berrettini-e-sinner/ |access-date=11 July 2024 |website=Ubitennis |language=it-IT}}</ref> Početak sljedeće sezone obilježio je prvom pobjedom na [[Grand Slam]]u, pobijedivši [[Max Purcell|Maxa Purcella]] u prvom kolu [[Australian Open]]a, odnosno prvom Top 10 pobjedom, protiv [[David Goffin|Davida Goffina]] u [[Rotterdam Open|Rotterdamu]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|title=Sinner Shines For First Top 10 Win In Rotterdam|date=13 February 2020|access-date=13 February 2020|website=ATP Tour|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008011849/https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|url-status=live}}</ref> Nakon pauze zbog [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-a 19]] i poraza u prvom kolu [[US Open]]a od [[Karen Hačanov|Karena Hačanova]] imao je nekoliko solidnih nastupa u Europi,<ref>{{cite web |title=Dimitrov Impressed By Sinner: 'He Can Only Get Better' |url=https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=18 September 2020 |archive-date=8 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201008181214/https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Alex Zverev beats Jannik Sinner to keeps hopes of Cologne Double Alive |url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |website=Eurosport |access-date=15 November 2020 |date=25 October 2020 |archive-date=30 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201130133733/https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |url-status=live }}</ref> uključujući i četvrtfinale [[Roland-Garros]]a, gdje ga je pobijedio [[Rafael Nadal]].<ref>{{cite web |title=Sinner Eliminates Zverev To Reach Maiden Major Quarter-final |url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=4 October 2020 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233919/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Forget Tomorrow, Sinner is A Clear & Present Danger |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=12 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201012122854/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |url-status=live }}</ref> Sezonu je završio osvajanjem svoje prve ATP titule na [[Sofia Open]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Vasek Pospisil|Vaseka Pospisila]].<ref>{{cite web |title=One Year On, Sinner Earns Second De Minaur Victory |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=12 November 2020 |archive-date=24 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210124064833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |url-status=live }}</ref> Sinner je tako postao najmlađi Talijan s titulom od početka Open ere te najmlađi osvajač ATP titule od [[Kei Nishikori|Keija Nishikorija]] [[2008.]] godine.<ref>{{cite web |title=Sinner Makes Italian History In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=13 November 2020 |archive-date=19 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210419072654/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |url-status=live }}</ref><ref name="maiden-title">{{cite web |title=Sinner The Winner: Jannik Clinches Maiden ATP Tour Title In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 February 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210202031951/https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |url-status=live }}</ref> Godinu je završio na 37. mjestu.<ref name=atp-rankings/> === Ulazak u top 10 (2021. – 2022.) === Uspjeh s kraja prethodne sezone nastavljen je početkom [[2021.]] godine kada je osvojio [[Great Ocean Road Open]],<ref name="second-title">{{cite web |title=#NextGenATP Sinner Extends Streak, Wins Great Ocean Road Open Title |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=7 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163744/https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Sinner Saves M.P., Gains Khachanov Revenge At Great Ocean Road Open |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=6 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |url-status=live }}</ref> postavši tako najmlađi igrač s dvije uzastopne ATP titule još od Nadalovog niza iz [[2005.]] godine.<ref name=second-title/> Njegova serija od deset uzastopnih pobjeda prekinuta je u prvom kolu [[Australian Open]]a, kada ga je u pet setova pobijedio [[Denis Shapovalov]].<ref>{{cite web |last=Abulleil |first=Reem |title=Match of the Day: Shapovalov sinks Sinner in epic |url=https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |website=Australian Open |access-date=16 April 2021 |date=9 February 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091733/https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |url-status=live }}</ref> Veliki uspjeh postigao je na [[Miami Open]]u, gdje je došao do svog prvog Masters 1000 finala,<ref>{{cite web |last=Eichenholz |first=Andrew |title=How Sinner Is Storming Down His 'Long Road' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=2 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091730/https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|title=Sinner Strikes Late To Reach Maiden ATP Masters 1000 Final|url=https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|website=ATP Tour|access-date=16 April 2021|archive-date=16 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|url-status=live}}</ref> ali je izgubio od [[Hubert Hurkacz|Huberta Hurkacza]].<ref>{{cite web |last=Carayol |first=Tumaini |title=Hubert Hurkacz sees off Jannik Sinner to win Masters final in Miami |url=https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |website=The Guardian |access-date=16 April 2021 |date=4 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |url-status=live }}</ref> Na [[Roland-Garros]]u ga je ponovo izbacio Nadal,<ref>{{Cite web|url = https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|title = Rafael Nadal ousts Jannik Sinner to march into 15th French Open quarter-final|date = 8 June 2021|access-date = 8 June 2021|archive-date = 8 June 2021|archive-url = https://web.archive.org/web/20210608141537/https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|url-status = live}}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] ispao u prvom kolu. [[File:Sinner RG21 (59) (51376300983).jpg|thumb|220px|left|Jannik Sinner na [[Roland-Garros 2021.|Roland-Garrosu 2021.]] godine.]] U paru s [[Reilly Opelka|Reillyjem Opelkom]] osvojio je svoj prvi naslov u parovima na [[Atlanta Open]]u,<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|title=Reilly Opelka & Jannik Sinner Make Perfect Team Debut in Atlanta |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=5 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210805134851/https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|url-status=live}}</ref> a pobjedom protiv [[Mackenzie McDonald|Mackenzieja McDonalda]] osvojio je i [[Citi Open]] u [[Washington, D.C.|Washingtonu]], što mu je bio treći turnir ukupno i prvi ATP 500 naslov.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|title=Jannik Sinner Halts Jenson Brooksby in #NextGenATP Clash to Reach Washington Final |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=8 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210808130741/https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Postao je tako prvi Talijan s titulom na Citi Openu te najmlađi ATP 500 pobjednik, odnosno prvi tinejdžer s ATP 500 pobjedom od uspostave kategorije [[2009.]] godine.<ref>{{Cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| title=Sinner Shines In Washington, Beats McDonald For First ATP 500 Title| work=ATP Tour| date=8 August 2021| access-date=9 August 2021| archive-date=9 August 2021| archive-url=https://web.archive.org/web/20210809003039/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| url-status=live}}</ref> Ovime je [[9. kolovoza]] [[2001.]] godine ušao među 15 najboljih tenisača svijeta. Nakon ispadanja u četvrtom kolu [[US Open]]a, Sinner je uspješno obranio naslov u [[Sofija|Sofiji]]<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |title=Sinner Beats Monfils, Retains Sofia Title |publisher=atptour.com |date=3 October 2021 |access-date=3 October 2021 |last=Jacot |first=Sam |archive-date=4 October 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211004204825/https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |url-status=live }}</ref> te je nadovezao naslov na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, pobijedivši [[Diego Schwartzman|Diega Schwartzmana]] za svoj peti naslov u karijeri.<ref>{{Cite web|title=Jannik Sinner Marches Into Antwerp Final |url=https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|access-date=23 October 2021|website=ATP Tour|archive-date=23 October 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211023203551/https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Tako je postao najmlađi tenisač s pet ATP naslova još od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], koji je imao 19 kada je to uspio.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|title=Stat of the Day: 20-year-old Sinner becomes youngest man to win five ATP titles since 19-year-old Djokovic|access-date=17 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117002254/https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|url-status=live}}</ref> Nakon ulaska u polufinale [[Vienna Open]]a postao je prvi tenisač rođen u [[21. vijek|XXI. stoljeću]] koji je ušao među deset najboljih tenisača svijeta, što mu je donijelo status nositelja na [[Rolex Paris Masters]]u; tamo ga je porazio [[Carlos Alcaraz]], oduzevši mu tako priliku za direktan plasman na [[ATP Finals]]e.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |title=Carlos Alcaraz Stops Jannik Sinner's Nitto ATP Finals Tilt &#124; ATP Tour &#124; Tennis |work=ATP Tour |access-date=3 November 2021 |archive-date=3 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211103183139/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |url-status=live }}</ref> Ipak, Sinner je bio prva alternativa te je upao u turnir nakon što se njegov sunarodnjak [[Matteo Berrettini]] povukao nakon svog prvog meča zbog ozljede abdomena.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|title=Berrettini Withdraws From Nitto ATP Finals, Sinner Steps In|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001919/https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|url-status=live}}</ref> Sinner je pobijedio Hurkacza u drugom kolu te tako postao najmlađi pobjednik nekog meča na Finalsima još od [[Lleyton Hewitt|Lleytona Hewitta]] [[2000.]] godine te prva zamjena s pobjedom još od [[Janko Tipsarević|Janka Tipsarevića]] [[2011.]] godine.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|title=Jannik Sinner Rocks Turin Debut with Hubert Hurkacz Win|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001903/https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url = https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|title = ATP Finals 2021 – Jannik Sinner beats Hubert Hurkacz after replacing injured Matteo Berrettini|date = 16 November 2021|access-date = 16 November 2021|archive-date = 25 January 2022|archive-url = https://web.archive.org/web/20220125194300/https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|url-status = live}}</ref> Turnir je završio porazom od [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]], što mu je ipak bilo dovoljno da završi godinu kao 10. tenisač svijeta. U finalnom krugu [[Davis Cup]]a pobijedio je [[John Isner|Johna Isnera]] i [[Marin Čilić|Marina Čilića]], ali je Italija ispala u četvrtfinalu od Hrvatske.<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|title=Davis Cup – Draws & Results|access-date=27 November 2021|archive-date=25 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211125095003/https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|url-status=live}}</ref> Sljedeća sezona donijela je generalni napredak u smislu da je na velikim turnirima stizao sve dalje, ali bila je obilježena manjkom titula. Sinner je imao sasvim solidne nastupe na [[Australian Open]]u (četvrtfinale),<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|title=Sinner Stays Perfect, Downs De Minaur|work=ATP Tour |access-date=17 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920170445/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|url-status=live}}</ref> [[Miami Open]]u (predaja u četvrtfinalu),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | title=Jannik Sinner Erases 5 Match Points to Edge Pablo Carreño Busta | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503195747/https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | url-status=live }}</ref> [[Monte Carlo Masters]]u (četvrtfinale),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | title=Jannik Sinner Rallies Past Andrey Rublev, Reaches Second Straight ATP Masters 1000 QF | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200812/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | title=Alexander Zverev Wins Decisive Tie-break to Edge Jannik Sinner in Monte Carlo Classic | website=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200811/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | url-status=live }}</ref> [[Madrid Open]]u (treće kolo),<ref>{{cite web | url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | title=Jannik Sinner reacts to saving three MPS in stunning comeback win in Madrid | date=2 May 2022 | access-date=3 May 2022 | archive-date=2 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220502214932/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|title=Felix Flies Past Sinner, Sets Zverev Showdown|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]|date=5 May 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920173030/https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|url-status=live}}</ref> [[Roland-Garros]]u (četvrto kolo)<ref>{{cite news | url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | title=Rublev through to French Open last eight as Sinner retires injured | newspaper=Reuters | date=30 May 2022 | last=Pretot | first=Julien | access-date=5 September 2022 | archive-date=5 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220905035540/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | url-status=live }}</ref> i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] (četvrtfinale).<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | title=Jannik Sinner: Skiing Sensation to Tennis Star | website=ATP Tour | access-date=28 June 2022 | archive-date=28 June 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220628001133/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | title=Novak Djokovic Recovers Two-Set Deficit to Sink Jannik Sinner at Wimbledon | website=ATP Tour | access-date=31 July 2022 | archive-date=7 July 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220707223755/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | url-status=live }}</ref> U [[Madrid]]u je protiv [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] ostvario 100. pobjedu u karijeri, za što mu je trebalo samo 147 mečeva;<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | title=Jannik Sinner Captures 100th Win, Advances in Madrid | website=ATP Tour | access-date=4 May 2022 | archive-date=4 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220504224747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | url-status=live }}</ref> jedina dva tenisača koji su brže došli do 100. pobjeda bili su [[Rafael Nadal]] (nakon 137 mečeva) i [[Novak Đoković]] (nakon 143 meča).<ref>{{cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| title=Tsitsipas 100 wins tribute| work=ATP Tour| access-date=19 December 2022| archive-date=19 December 2022| archive-url=https://web.archive.org/web/20221219200152/https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| url-status=live}}</ref> Svoje jedino finale te sezone igrao je na [[Croatia Open Umag|turniru u Umagu]], gdje je pobijedio branitelja naslova [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]] i osvojio svoj prvi naslov na zemlji te jedini naslov u [[2022.]] godini.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | title=Jannik Sinner Rallies Past Alcaraz to Umag Crown | website=ATP Tour | access-date=2 August 2022 | archive-date=1 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220801072818/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja u trećem kolu i u [[National Bank Open|Montrealu]]<ref>{{cite web|url=https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|title=Montreal Masters: Carreno Busta reaches quarter-finals defeating Sinner, quarter finals are set|website=Tennis Majors|date=12 August 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920172438/https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|url-status=live}}</ref> i u [[Cincinnati Masters|Cincinnatiju]],<ref>{{Cite web |title=Félix Auger-Aliassime Saves 2 MPs, Stuns Jannik Sinner In Cincinnati |url=https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |access-date=20 August 2022 |website=ATP Tour |archive-date=30 August 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220830202751/https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |url-status=live }}</ref> uspio je doći do četvrtfinala [[US Open]]a,<ref>{{cite web | url= https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | title= Sinner earns late-night win against Nakashima at the 2022 US Open | access-date= 6 September 2022 | archive-date= 6 September 2022 | archive-url= https://web.archive.org/web/20220906041336/https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | url-status= live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | title=Sinner Survives Service Yips & Five-Set Scare | website=ATP Tour | access-date=6 September 2022 | archive-date=6 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220906043355/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | url-status=live }}</ref> gdje je ponovo igrao s Alcarazom. Alcaraz je pobijedio u pet setova nakon pet sati i petnaest minuta; meč je završio u 2:50 ujutro po lokalnom vremenu, što je rekord za najkasnije završeni meč u historiji turnira, te je postao drugi najduži meč u historiji US Opena.<ref>{{cite web | url=https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | title=Alcaraz tops Sinner at 2:50 a.m.; latest US Open finish ever | website=[[Associated Press]] | date=8 September 2022 | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912062839/https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | title=Carlos Alcaraz Saves MP, Outlasts Jannik Sinner in Historic US Open QF Thriller | website=ATP Tour | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912010205/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | url-status=live }}</ref> Kraj sezone bio je nešto lošiji. Iako je pomogao Italiji da dođe do posljednje faze [[Davis Cup]]a,<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|title=Italy beats Argentina to book place in Final 8|access-date=17 September 2022|archive-date=17 October 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221017040143/https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|url-status=dead}}</ref> zbog ozljede u [[Sofija|Sofiji]] izbivao je s terena gotovo mjesec dana.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday | title=Holger Rune Advances Past Jannik Sinner into Sofia Final | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=10 October 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221010220432/https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday/ | url-status=live }}</ref> Igrao je još četvrfinale [[Erste Bank Open]]a,<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | title=Daniil Medvedev Sinks Jannik Sinner in Vienna | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101004045/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | url-status=live }}</ref> dok je na [[Rolex Paris Masters]]u ispao u prvom kolu.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | title=Marc-Andrea Huesler Stuns Jannik Sinner in Paris Opener | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101002302/https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | url-status=live }}</ref> Sezonu je završio kao 15. tenisač svijeta. === Davis Cup, Grand Slam naslovi i afera s dopingom (2023. – 2024.) === Nakon ispadanja na [[Adelaide International 1]]<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |title=Red-hot Korda takes out Sinner to reach semi-finals |website=tennismajors.com |date=6 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |url-status=live }}</ref> i [[Australian Open]] turnirima,<ref>{{cite web |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |title=Stefanos Tsitsipas marches on in Australian Open despite Sinner's best efforts |work=The Guardian |date=22 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |url-status=live }}</ref> Sinner je u [[Montpellier]]u osvojio [[Open Sud de France]], svoj sedmi naslov u karijeri.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | title=Jannik Sinner Wins Montpellier Title | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=20 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230220030335/https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | url-status=live }}</ref> U [[ABN AMRO Open|Rotterdamu]] je uspio doći do finala,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |title=Sinner Scores Tsitsipas Revenge to Reach Rotterdam QFS |website=atptour.com |date=16 February 2023 |access-date= |archive-date=16 February 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230216233123/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | title=Sinner Sails Past Wawrinka to Rotterdam SFS | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218214450/https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | title=Sinner Serves Past Griekspoor, Sets Medvedev Final Clash in Rotterdam | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218223858/https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Danil Medvedev|Medvedeva]]. Nakon ispadanja u polufinalu [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u od [[Carlos Alcaraz|Alcaraza]],<ref>{{Cite web |date=19 March 2023 |title=Carlos Alcaraz eclipses Jannik Sinner to reach Indian Wells final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |access-date=26 March 2023 |website=The Independent |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033228/https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |url-status=live }}</ref> Sinner se uspio "osvetiti" u polufinalu [[Miami Open]]a,<ref>{{cite news |url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |title=Jannik Sinner Defeats Andrey Rublev in Miami |website=ATP Tour |date=28 March 2023 |access-date=28 March 2023 |archive-date=28 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230328173705/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |title=Sinner Overcomes Rain, Ruusuvuori to Reach Miami SFS |website=ATP Tour |date=29 March 2023 |access-date=29 March 2023 |archive-date=29 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230329224445/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |title=Sinner Storms Back to Beat Alcaraz in Miami SF, Ending Spaniard's No. 1 Reign |website=ATP Tour |date=30 March 2023 |access-date=1 April 2023 |archive-date=3 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230403133737/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |url-status=live }}</ref> čime je osujetio Alcarazove planove da se vrati na prvo mjesto;<ref>{{cite web | url=https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | title=Jannik Sinner wins the point of the year, then ends Carlos Alcaraz's hopes for a Sunshine Double | date=30 March 2023 | access-date=1 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402045713/https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | url-status=live }}</ref> u finalu je ponovo izgubio od Medvedeva, čime je omjer među njima došao do 0:6 u korist Rusa.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | title=Daniil Medvedev Wins Maiden Miami Title, Fourth Trophy of 2023 | website=ATP Tour | date=31 March 2023 | access-date=2 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402191105/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | url-status=live }}</ref> U [[Monte Carlo Masters|Monte Carlu]] je igrao svoje treće uzastopno Masters 1000 polufinale,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |title=Sinner Reaches Third Straight ATP Masters 1000 SF in Monte-Carlo |website=ATP Tour |date=14 April 2023 |access-date=14 April 2023 |archive-date=14 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230414210638/https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |url-status=live }}</ref> dok je na [[Roland-Garros]]u iznanađujuće izgubio od [[Daniel Altmaier|Daniela Altmaiera]] u drugom kolu;<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |title=Altmaier Saves 2 MPs To Stun Sinner At Roland Garros |website=ATP Tour |date=1 June 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=26 September 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230926193120/https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |url-status=live }}</ref> meč se igrao u pet setova i trajao je 5 sati i 26 minuta, čime je postao dotad najduži meč u Sinnerovoj karijeri<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |title=Sinner defeated by Altmaier in fifth longest match in Roland-Garros history |website=tennismajors.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718014218/https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |url-status=live }}</ref> te drugi najduži meč sezone.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |title=Daniel Altmaier outlasts Jannik Sinner in five-hour, 26-minute Roland Garros epic |website=tennis.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718013130/https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |url-status=live }}</ref> Na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] je došao do četvrtfinala,<ref>{{Cite news |last=Parkinson |first=Hannah Jane |date=9 July 2023 |title=Manic Sinner is no saint as he slips and slides into Wimbledon quarter-finals |work=The Guardian |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |access-date=12 July 2023 |issn=0261-3077 |archive-date=12 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230712011140/https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |title=Novak Djokovic Beats Jannik Sinner At Wimbledon {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |website=ATP Tour |date=14 July 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=16 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230716193727/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |url-status=live }}</ref> U kolovozu je u [[National Bank Open|Torontu]] osvojio svoj prvi Masters 1000 naslov, pobijedivši [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] u finalu.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |title=Jannik Sinner Earns First Masters 1000 Crown In Toronto |website=ATP Tour |date=13 August 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=13 August 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230813215835/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |url-status=live }}</ref> Na [[China Open]]u je u polufinalu ponovo pobijedio Alcaraza da bi u finalu svladao Medvedeva, prvi put u sedam međusobnih mečeva.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |title=Sinner Races Away From Alcaraz After Marathon Start In Beijing SFs |website=ATP Tour |date=3 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240105091402/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |url-status=live }}</ref> Tako je došao do četvrtog mjesta na ATP listi, postavši prvi Talijan u Top 5 još od vremena [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |title=Sinner Ends Medvedev Stranglehold, Clinches Beijing Crown |website=ATP Tour |date=4 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=12 October 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231012124338/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja od [[Ben Shelton|Sheltona]] u [[Rolex Shanghai Masters|Šangaju]],<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |title=Shelton Stuns Sinner In Shanghai |website=ATP Tour |date=10 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231104102711/https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |url-status=live }}</ref> Sinner je došao do finala turnira u [[Beč]]u, gdje je drugi put za redom pobijedio Medvedeva.<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |title=Sinner Claws Past Medvedev, Triumphs In Vienna |website=ATP Tour |date=29 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231205015106/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |url-status=live }}</ref> Dobri nastupi osigurali su mu debitantski direktni nastup na [[ATP Finals]]ima, gdje je u grupnoj fazi pobijedio sva tri meča, uključujući i onaj protiv Đokovića;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |title='Brave' Sinner Downs Djokovic, Nears Turin SFs |website=ATP Tour |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=22 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231122013222/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |title=Sinner digs deep to down Djokovic in ATP Finals cracker |website=reuters.com |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=15 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231115181741/https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |url-status=live }}</ref> ipak, u ponovnom susretu protiv Đokovića u finalu, Sinner je izgubio.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |title=Novak Djokovic wins record seventh ATP Finals title, beats Jannik Sinner in straight sets |website=Tennis.com |date=19 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=20 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231120044250/https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |url-status=live }}</ref> Nakon toga je nastupio za Italiju u završnoj fazi [[Davis Cup]]a, gdje je u četvrtfinalu pobijedio [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] i tako pomogao Italiji da prođe [[Davis Cup reprezentacija Nizozemske|Nizozemsku]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |title=Sinner Doubles Up To Lead Italy Into Davis Cup Semi-finals |website=ATP Tour |date=23 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125230353/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |url-status=live }}</ref> U polufinalu je uslijedio susret sa [[Davis Cup reprezentacija Srbije|Srbijom]], u sklopu kojeg je Sinner treći put u 12 dana igrao protiv Đokovića i pobijedio. Bio je to prvi Đokovićev poraz u singlu i Davis Cupu još od [[2011.]] godine kada ga je pobijedio [[Juan Martín del Potro]].<ref>{{Cite web |url=https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |title=Sinner enjoys double success over Djokovic to lead Italy into the Davis Cup final |website=apnews.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231204154642/https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |url-status=live }}</ref> Uz to, Sinner je u trećem setu spasio tri uzastopne meč lopte, postavši tek četvrti igrač u historiji koji je pobijedio Đokovića nakon spašavanja meč lopti te prvi koji je spasio čak tri uzastopne meč lopte;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |title=Sinner Saves 3 MPs To Beat Djokovic, Leads Italy To Davis Cup Final |website=atptour.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=26 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231126235627/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |title=Davis Cup: Italy's Jannik Sinner beats Novak Djokovic in both singles and doubles to secure a 2–1 victory over Serbia |website=skysports.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=9 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231209102132/https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |url-status=live }}</ref> također je postao tek treći tenisač, nakon [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] i [[Andy Murray|Andyja Murraya]] koji je dva puta pobijedio Đokovića u rasponu od 12 dana.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |title=Stat of the Day: Jannik Sinner defeats Novak Djokovic twice in 12 days, joins exclusive list |website=tennis.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=27 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231127014429/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |url-status=live }}</ref> Nakon toga je u paru s [[Lorenzo Sonego|Lorenzom Sonegom]] ponovo pobijedio Đokovića, koji je igrao u paru s [[Miomir Kecmanović|Kecmanovićem]], i osigurao Italiji ulazak u finale.<ref>{{Cite news |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |title=Italy into Davis Cup final after Sinner's stunning comeback sees off Djokovic |work=The Guardian |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=20 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231220231255/https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |url-status=live }}</ref> Tamo su Talijani pobijedili [[Davis Cup reprezentacija Australije|Australiju]] i osvojili svoj drugi naslov, prvi nakon [[1976.]] godine.<ref name=":0">{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |title=Scintillating Sinner Leads Italy To Davis Cup Title |website=ATP Tour |date=26 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=28 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231128151659/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |url-status=live }}</ref> Tijekom dodjele ATP-ovih nagrada, Sinner je dobio nagradu za igrača s najvećim napretkom i nagradu za miljenika publike,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Wins Most Improved Player Of The Year Award For 2023 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=17 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231217045747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Voted Fans' Favourite In 2023 ATP Awards |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=18 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231218143517/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |url-status=live }}</ref> dok su njegovi treneri [[Darren Cahill]] i [[Simone Vagnozzi]] podijelili nagradu za trenera godine.<ref>{{Cite web |title=2023 ATP Awards: Djokovic Joined By Sinner, Alcaraz, Auger-Aliassime, Fils Among Winners |url=http://www.atptour.com/en/news/atp-awards-2023-all-winners |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Na Supertennis Awardsima dobio je nagradu za najboljeg tenisača.<ref>{{Cite web |title=Sinner premiato come miglior giocatore dell'anno: il tennis italiano in festa |url=https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |access-date=11 July 2024 |website=Today |language=it |archive-date=11 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240711143727/https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |url-status=live }}</ref> Početak sezone [[2024.]] godine bio je vrlo jak. Sinner je na [[Australian Open]]u prilično lako došao do novog polufinala, gdje je iznenađujuće pobijedio Đokovića, koji je tada bio prvi tenisač svijeta i branitelj naslova;<ref>{{Cite web |date=26 January 2024 |title=Sinner ends Djokovic's reign in Australian Open semifinals |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128162430/https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |archive-date=28 January 2024 |access-date=28 January 2024 |website=ESPN.com|agency=Associated Press}}</ref> bio je to Đokovićev prvi poraz na Australian Openu od [[2018.]] godine.<ref name="auto">{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|title=Jannik Sinner defeats Novak Djokovic to reach 2024 Australian Open final |website=ATP Tour|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127210854/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|url-status=live}}</ref> U finalu je ponovo igrao protiv Medvedeva te je okrenuo 0:2 u setovima i tako došao do svog prvog [[Grand Slam]] naslova u karijeri; postao je prvi Talijan s osvojenim Australian Openom te tek treći Talijan ukupno, odnosno drugi u Open eri s nekim Grand Slam naslovom.<ref name="AO2024">{{Cite web |title=Sinner, winner: Italian takes first major at AO 2024 {{!}} AO |url=https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |access-date=28 January 2024 |website=ausopen.com |language=en |archive-date=28 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128231116/https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|title=Stat of the Day: Jannik Sinner becomes first Italian man to win a Grand Slam title in 48 years|access-date=28 January 2024|archive-date=28 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240128235718/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|url-status=live}}</ref> Također je postao tek drugi tenisač koji je osvojio Australian Open nakon što je gubio 0:2 u setovima, nakon Nadala [[2022.]] godine, koji je na taj način pobijedio upravo Medvedeva. U [[Rotterdam]]u je nakon predaje [[Miloš Raonić|Miloša Raonića]] u četvrtfinalu došao do svoje 200. pobjede u karijeri, postavši prvi igrač rođen u [[21. vijek|XXI. vijeku]] kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |author-mask=TennisTV |date=16 February 2024 |title=200 ATP Wins for Jannik Sinner |url=https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |access-date=15 April 2024 |website=X |archive-date=16 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240216224703/https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|title=Jannik Sinner struggling a little bit but reaches Rotterdam semi finals after Milos Raonic retires with injury|access-date=16 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216230138/https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|title=Sinner claims 200th win, reaches Rotterdam SF|access-date=17 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216222715/https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|url-status=live}}</ref> Nakon pobjeda nad Griekspoorom i de Minaurom, Sinner je osvojio turnir i tako došao do trećeg mjesta na ATP listi, čime je postao najbolje rangirani Talijan u historiji.<ref>{{Cite web |title=Sinner continues red-hot run, clinches Rotterdam crown |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |access-date=19 February 2024 |date=18 February 2024 |website=ATPTour |archive-date=18 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240218195132/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |url-status=live }}</ref> Tijekom [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u produžio je svoju seriju na 19 uzastopnih pobjeda (16 u [[2024.]]), čime je oborio talijanski rekord u Open eri, a koja je prekinuta polufinalnim porazom od Alcaraza.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner advances to Indian Wells semi-finals |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |access-date=15 March 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=15 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240315103200/https://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=17 March 2024 |title=Indian Wells: Carlos Alcaraz ends Jannik Sinner's winning run to set up Daniil Medvedev final |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |access-date=24 June 2024 |work=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=12 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240912002231/https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |url-status=live }}</ref> U [[Miami Open|Miamiju]] je u finalu pobijedio [[Grigor Dimitrov|Grigora Dimitrova]] i tako osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov, što mu je ujedno donijelo i skok na drugo mjesto ATP liste.<ref>{{Cite news |title=Jannik Sinner sweeps Grigor Dimitrov aside to win Miami Open |url=https://www.theguardian.com/sport/2024/mar/31/jannik-sinner-sweeps-grigor-dimitrov-aside-to-win-miami-open |access-date=31 March 2024 |work=The Guardian |date=31 March 2024 }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|title=Jannik Sinner clinches No. 2 ranking, a new career-high, after winning Miami Open title|date=31 March 2024|access-date=31 March 2024|archive-date=31 March 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240331220913/https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|url-status=live}}</ref> Nakon poraza u drugom kolu [[Monte Carlo Masters|Monte Carla]] od [[Stefanos Cicipas|Stefanosa Cicipasa]], Sinner se povukao s turnira u [[Madrid]]u<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Madrid |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=3 May 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240503051225/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |url-status=live }}</ref> i [[Rim]]u zbog ozljede kuka.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Rome |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-rome-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Nakon što se Đoković povukao s [[Roland-Garros]]a, Sinner je po završetku turnira, na kojem je ispao u polufinalu od Alcaraza,<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz defeats Jannik Sinner in five-set Roland Garros SF thriller {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=9 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240609061128/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |url-status=live }}</ref> prvi put u karijeri postao najbolji tenisač svijeta,<ref>{{Cite web |last=Zagoria |first=Adam |title=World No. 1 Novak Djokovic Withdraws From French Open, Jannik Sinner Becomes New No. 1 |url=https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |access-date=4 June 2024 |website=Forbes |language=en |archive-date=5 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240605235249/https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=4 June 2024 |title=Novak Djokovic injury: Defending champion withdraws from French Open |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |access-date=4 June 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604182542/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner assured of rise to world No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604163058/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |url-status=live }}</ref> ujedno i prvi Talijan u historiji koji je došao do te pozicije.<ref>{{Cite news |date=4 June 2024 |last=Pinto |first=Piergiuseppe |title=Quali tennisti italiani sono stati i numeri 1 al mondo? Sinner è il primo a riuscirci, il suo Roland Garros è su DAZN |url=https://www.dazn.com/it-IT/news/tennis/quali-tennisti-italiani-sono-stati-i-numeri-1-al-mondo/1ndmfp8cz0ele1htk700n5ixs8 |access-date=9 September 2024 |work=[[DAZN]] |language=it}}</ref> Na [[Halle Open]]u je postao tek osmi tenisač u historiji koji je osvojio svoj prvi turnir nakon prvog dolaska na prvo mjesto ATP liste,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner wins Halle title in first tournament as World No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-halle-2024-final |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Shannuu |date=24 June 2024 |title=Jannik Sinner joins elite company with historic win as world No. 1 |url=https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |access-date=24 June 2024 |website=Tennis Tonic – News, Predictions, H2H, Live Scores, stats |language=en-US |archive-date=24 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240624093253/https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |url-status=live }}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] prvi put u svojoj karijeri bio prvi nositelj na nekom [[Grand Slam]]u; na turniru je ispao od Medvedeva u četvrfinalu.<ref>{{Cite web |last=McLeman |first=Neil |date=9 July 2024 |title=Daniil Medvedev upsets Jannik Sinner to win epic Wimbledon quarter-final |url=https://www.express.co.uk/sport/tennis/1921020/Jannik-Sinner-Daniil-Medvedev-Wimbledon |access-date=10 July 2024 |website=Express.co.uk |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Ilic |first=Jovica |date=10 July 2024 |title=Daniil Medvedev edges ill Jannik Sinner, reaches Wimbledon semi-final |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/On_the_ATP_results_with/146418/daniil-medvedev-edges-ill-jannik-sinner-reaches-wimbledon-semifinal/ |access-date=10 July 2024 |website=Tennis World USA |language=en}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u nije nastupio zbog [[tonzilitis]]a.<ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Paris 2024: Jannik Sinner withdraws from tennis competition with injury, Salisbury to partner Watson in mixed doubles |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |access-date=24 July 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Tennis world No 1 Jannik Sinner forced to pull out of Olympics |url=https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |access-date=24 July 2024 |website=The Independent |language=en |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |url-status=live }}</ref> U [[Cincinnati Open|Cincinnatiju]] je osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov u godini i peti ukupno, pobijedivši [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] u finalu.<ref>{{cite web |last=Dietz |first=Matthew |title=World No. 1 Jannik Sinner defeats Tiafoe to win his first Cincinnati Open |date=20 August 2024 |url=https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |access-date=20 August 2024 |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820001948/https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |url-status=live }}</ref> Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine, nezavisni je sud objavio da je Sinner dva puta u ožujku imao pozitivan test na nedopuštenu supstancu [[klostebol]].<ref>{{Cite web |date=21 August 2024 |title=Why wasn't Jannik Sinner suspended after two positive steroid tests? What do other players think? |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |access-date=26 August 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=26 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240826034853/https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |url-status=live }}</ref> Sud je prihvatio Sinnerovo objašnjenje da je klostebol unesen u njegov organizam slučajno tijekom masaže, jer je njegov fizioterapeut ranije bio koristio sredstvo s klostebolom kako bi liječio vlastitu ozljedu. Krajem mjeseca, Sinner je objavio kako je dao otkaz svom kondicijskom treneru Umbertu Ferrari i fizioterapeutu Giacomu Naldiju.<ref>{{Cite news |title=US Open: Jannik Sinner confirms he has parted ways with fitness coach Umberto Ferrara and physio Giacomo Naldi over drug tests |url=https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-url=https://web.archive.org/web/20250216043239/https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-date=16 February 2025 |access-date=24 July 2025 |work=Sky Sports |language=en-GB |url-status=live }}</ref> Sud je odlučio da Sinner nije s namjerom uzimao doping te mu nije izrekao nikakvu suspenziju, ali je morao vratiti novac i bodove koje je zaradio na turniru u [[Indian Wells]]u,<ref>{{cite web | title=Jannik Sinner cleared of wrongdoing after failed drug tests, ITIA says | website=Reuters | date=20 August 2024 | url=https://www.reuters.com/sports/tennis/world-no-1-sinner-cleared-wrongdoing-after-failed-drug-tests-itia-says-2024-08-20/ | access-date=21 August 2024}}</ref><ref>{{cite news |date=20 August 2024 |title=Jannik Sinner receives anti-doping sanction after positive tests for banned substance clostebol |url=https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |access-date=20 August 2024 |website=[[The New York Times]] |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820175758/https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |date=20 August 2024 |title=Independent tribunal rules 'No Fault or Negligence' in case of Jannik Sinner |url=https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |access-date=20 August 2024 |website=ITIA |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820150912/https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> što je Sinner i učinio.<ref>{{cite news |url=https://www.cbc.ca/sports/tennis/jannik-sinner-positive-test-for-steroid-1.7299343 |title=Tennis star Jannik Sinner tested positive for a steroid twice but will not be suspended |work=CBC News |date=20 August 2024}}</ref> [[Svjetska antidopinška agencija]] žalila se na ovu odluku, a postupak je riješen nagodbom u veljači [[2025.]] godine, u sklopu koje je riješeno da je Sinner nenamjerno unio nedozvoljeno sredstvo u organizam te je prihvatio suspenziju u trajanju od tri mjeseca.<ref>{{Cite web |date=18 February 2025 |title=Jannik Sinner: Tennis world number one's case 'million miles away from doping', says Wada general counsel |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cdxexxl936vo |access-date=28 February 2025 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Proces je bio jedna od najvrućih tema u teniskom svijetu u to vrijeme.<ref>{{cite news |url=https://www.eurosport.com/tennis/mats-wilander-jannik-sinner-anti-doping-ruling-unfair_sto20030781/story.shtml |title=Mats Wilander on 'unfair' situation over Jannik Sinner's anti-doping ruling – 'The process is obviously terrible' |publisher=ESPN |date=21 August 2024 |first=Joel |last=Kulasingham}}</ref><ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/cn02xp9dw02o |title=Sinner parts with physio & fitness coach after investigation |work=BBC Sport |date=23 August 2024}}</ref><ref>{{Cite news |last1=Hansen |first1=James |last2=Eccleshare |first2=Charlie |date=12 November 2025 |title=Novak Djokovic's Piers Morgan interview: Sinner, Alcaraz, the tennis GOAT debate and his career |url=https://www.nytimes.com/athletic/6798363/2025/11/11/novak-djokovic-piers-morgan-interview/ |access-date=13 November 2025 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[File:2024 11 24 Copa Davis Tenis.jpg|thumb|320px|Sinner (drugi s lijeva) s [[Davis Cup reprezentacija Italije|reprezentativnim kolegama]] ispred trofeja pobjednika [[Davis Cup]]a [[2024.]] godine.]] Postupak nije omeo Sinnerovu igru, s obzirom na to da je na [[US Open]]u osvojio svoj drugi Grand Slam naslov u karijeri.<ref>{{cite web|url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/41153580/jannik-sinner-defeats-jack-draper-reach-2024-us-open-final|title=Jannik Sinner overcomes injury, Jack Draper to reach US Open final|website=ESPN|date=6 September 2024}}</ref> U četvrtfinalu je izbacio Medvedeva, u polufinalu [[Jack Draper|Jacka Drapera]], a u finalu [[Taylor Fritz|Taylora Fritza]] i tako postao tek četvrti tenisač koji je osvojio dva Grand Slam naslova u godini u kojoj je osvojio svoj prvi Grand Slam naslov. Pobjedu je posvetio svojoj teti.<ref>{{cite web| url=https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| website=News24| date=8 September 2024| title=Sinner wins US Open to become Italian saint of Flushing Meadows| access-date=9 September 2024| archive-date=7 September 2024| archive-url=https://web.archive.org/web/20240907065926/https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| url-status=live}}</ref> Na [[China Open]]u je također došao do finala, ali je izgubio od Alcaraza.<ref name=":9">{{Cite web |date=2 October 2024 |title=Alcaraz beats Sinner in dramatic China Open final |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20241002154343/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |archive-date=2 October 2024 |access-date=2 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> Nakon što je pobijedio [[Tomáš Machač|Tomáša Machača]] u polufinalu [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]], Sinner je osigurao prvo mjesto na kraju godine, postavši prvi Talijan kojemu je to uspjelo.<ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-passes-novak-djokovic-for-fourth-longest-first-stint-at-no-1-in-atp-rankings-history|title= Jannik Sinner passes Novak Djokovic for fourth-longest first stint at No. 1 in ATP rankings history|date=16 June 2025}}</ref><ref>{{Cite web |date=12 October 2024 |title=Sinner clinches year-end No. 1 in PIF ATP Rankings |url=https://www.atptour.com/en/news/jannik-sinner-clinches-year-end-no-1-2024 |access-date=12 October 2024 |website=ATP Tour}}</ref> U finalu je ponovo pobijedio Đokovića i osvojio svoj treći Masters 1000 naslov u godini, postavši najmlađi pobjednik u Šangaju u historiji; bio mu je to ukupno sedmi naslov te godine.<ref>{{Cite web |date=13 October 2024 |title=Sinner wins Shanghai Masters to extend Djokovic's wait for 100th title |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-wins-shanghai-masters-extend-djokovics-wait-100th-title-2024-10-13/ |access-date=15 October 2024 |website=Reuters}}</ref> Novu titulu dodao je na [[ATP Finals]]ima, gdje je u finalu pobijedio Fritza.<ref name=":10">{{Cite web |date=17 November 2024 |title=ATP Finals: World number one Jannik Sinner beats Taylor Fritz in Turin |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |access-date=17 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=17 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241117185706/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |url-status=live }}</ref> Bio je to prvi put od [[Ivan Lendl|Ivana Lendla]] [[1986.]] godine da je netko osvojio ATP Finalse bez izgubljenog seta, a Sinner je postao prvi Talijan koji je osvojio taj turnir.<ref name=":10"/><ref>{{cite web | url=https://www.thetennisgazette.com/news/jannik-sinner-breaks-38-year-record-after-defeating-taylor-fritz-to-win-the-atp-finals/ | title=Jannik Sinner breaks 38-year record after defeating Taylor Fritz to win the ATP Finals | date=17 November 2024 }}</ref> Godinu je završio obranom naslova na [[Davis Cup]]u.<ref>{{Cite news |last=Hansen |first=James |title=Italy retains Davis Cup after Jannik Sinner and Matteo Berrettini down the Netherlands |url=https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |access-date=24 November 2024 |work=The New York Times |date=24 November 2024 |language=en-US |issn=0362-4331 |archive-date=24 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241124185926/https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |url-status=live }}</ref> Sinner je [[2024.]] godinu završio bez ijednog poraza u kojem nije osvojio nijedan set, postavši tek drugi tenisač u historiji, nakon [[Roger Federer|Rogera Federera]] [[2005.]] godine, kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |date=24 November 2024 |title=Jannik Sinner: Italy's 'special one' completes stellar year at Davis Cup |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |access-date=28 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=25 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241125131721/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |url-status=live }}</ref> === Novi Grand Slam naslovi i suspenzija (2025.) === Kao branitelj naslova, Sinner je imao relativno jednostavan put do finala [[Australian Open]]a na početku [[2025.]] godine;<ref>{{cite news |title=Sinner ousts Giron to reach Aussie 4th round |url=https://www.espn.com.au/tennis/story/_/id/43462672/defending-australian-open-champ-jannik-sinner-back-4th-round |access-date=20 January 2025 |work=ESPN.com |date=18 January 2025 |language=en}}</ref><ref>{{cite news |title=Jannik Sinner survives Tristan Schoolkate in Melbourne |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-schoolkate-australian-open-2025-thursday |access-date=20 January 2025 |work=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{cite news |last1=McGowan |first1=Marc |title=Heartbreak for de Minaur as he exits Open after straight-sets loss to Sinner |url=https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |access-date=23 January 2025 |work=The Age |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=22 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250122151059/https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |url-status=live }}</ref><ref>{{cite news |last1=Futterman |first1=Matthew |title=Jannik Sinner beats Ben Shelton to reach second Australian Open final in a row |url=https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |access-date=24 January 2025 |work=The Athletic |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=24 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250124120831/https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |url-status=live |url-access=registration }}</ref> u finalu je s 3:0 u setovima pobijedio [[Alexander Zverev|Alexandera Zvereva]] i tako uspješno obranio naslov u [[Melbourne]]u.<ref>{{Cite web |date=26 January 2025 |title=Sinner rolls to 2nd straight Australian Open title |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/43569550/jannik-sinner-wins-australian-open-second-straight-year |access-date=26 January 2025 |website=ESPN.com |language=en}}</ref> U veljači je započela njegova tromjesečna suspenzija nakon nagodbe sa [[Svjetska antidopinška agencija|Svjetskom antidopinškom agencijom]],<ref>{{cite web|url=https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|title=WADA to appeal Jannik Sinner doping verdict, seeks suspension|date=28 September 2024|publisher=ESPN|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928144419/https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|title=Sinner 'surprised' as Wada launches doping appeal|date=28 September 2024|work=BBC Sport|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928145241/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|url-status=live}}</ref> koja je ponovo postala vruća tema u svijetu tenisa te je potakla velik broj aktualnih i bivših tenisača da komentiraju situaciju.<ref>{{cite news |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13311621/jannik-sinner-doping-case-novak-djokovic-says-majority-of-players-dont-feel-process-is-fair |title=Jannik Sinner doping case: Novak Djokovic says majority of players don't feel process is fair |work=Sky Sports |date=17 February 2024}}</ref><ref>{{cite news |last=Harris |first=Rob |title=Jannik Sinner: Lawyer for world tennis number one hits back at 'unfair' criticism of doping case settlement |url=https://news.sky.com/story/jannik-sinner-lawyer-for-world-tennis-number-one-hits-back-at-unfair-criticism-of-doping-case-settlement-13312159 |work=[[Sky News]] |date=18 February 2025}}</ref><ref>{{cite news |title=How Jannik Sinner's doping case and WADA agreement rocked the anti-doping world |url=https://www.nytimes.com/athletic/6149390/2025/02/24/jannik-sinner-wada-deal-doping-ban/ |work=The New York Times |date=24 February 2025}}</ref> Jedna od izraženijih kritika na račun Sinnera bio je izgledno vrlo pogodan trenutak njegove suspenzije, s obzirom da tromjesečni period nije obuhvatio nijedan [[Grand Slam]], odnosno samo nekoliko Masters 1000 turnira, s tim da je Sinner svejedno dobio priliku zaigrati na "pripremnim" turnirima za zemljani Grand Slam. Njegov povratnički turnir bio je [[Italian Open]] u [[Rim]]u, gdje je došao do finala, prvi Talijan kojemu je to uspjelo od [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]] [[1978.]] godine. Bio je to Sinnerov tek drugi finale na zemlji, prvi nakon srpnja [[2022.]] godine. U finalu je izgubio 0:2 od [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]].<ref>{{cite news |title=Alcaraz ends Sinner's streak to win Italian Open |date=18 May 2025 |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c5y6g49le80o |work=BBC Sport}}</ref> Na [[Roland-Garros]]u je imao iznimno uspješan turnir te je do finala došao bez izgubljenog seta, pri čemu je u polufinalu pobijedio [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros SF: Novak Djokovic vs Jannik Sinner Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250606-M-Roland_Garros-SF-Novak_Djokovic-Jannik_Sinner.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> U finalu ga je čekao novi ogled s Alcarazom. Sinner je počeo snažno i poveo 2:0 u setovima, ali Alcaraz se vratio i izjednačio na 2:2. U petom su setu ušli u treći tie-break, a Sinner je, iako je tijekom meča imao čak tri meč lopte, izgubio u super tie-breaku 2:10, čime je Alcaraz osvojio naslov. Meč je trajao ukupno 5 sati i 29 minuta te je postao najduži finalni meč u historiji [[Roland-Garros]]a.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz and Jannik Sinner played the match of the decade, and maybe the century, at Roland Garros |url=https://www.tennis.com/news/articles/carlos-alcaraz-jannik-sinner-french-open-final-match-of-the-decade |access-date=16 June 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros F: Jannik Sinner vs Carlos Alcaraz Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250608-M-Roland_Garros-F-Jannik_Sinner-Carlos_Alcaraz.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> Pet tjedana kasnije, njih su dvojica igrali novo [[Grand Slam]] finale, ovoga puta na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sinner je pobijedio na [[london]]skoj travi te je tako postao prvi Talijan u historiji s naslovom na Wimbledonu.<ref>{{Cite web|url=https://www.theguardian.com/sport/2025/jul/13/jannik-sinner-roars-carlos-alcaraz-first-wimbledon-final-win-tennis|title=Jannik Sinner roars back to beat Carlos Alcaraz for first Wimbledon final win|first=Tumaini|last=Carayol|work=The Guardian |date=13 July 2025}}</ref> Bio je ovo njihov ukupno drugi susret na tom turniru, nakon četvrtfinala [[2022.]] godine, te Sinnerova druga pobjeda. [[File:P20250907DT-0948 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|left|320px|Sinner tijekom finala [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine.]] Nakon što je zbog zgusnutog rasporeda otkazao [[Washington Open|Washington]] i [[National Bank Open|Toronto]],<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner, Novak Djokovic withdraw from Toronto {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-toronto-2025-withdrawal |access-date=1 October 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Sinner je došao do finala na [[Cincinnati Open]]u, gdje ga je ponovo čekao Alcaraz. Sinner je predao meč prije kraja prvog seta zbog bolesti pri rezultatu 0:5 za Alcaraza.<ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=18 August 2025 |title=Sinner illness gives Alcaraz Cincinnati Open title and Swiatek takes women's crown |url=https://www.theguardian.com/sport/2025/aug/18/carlos-alcaraz-wins-cincinnati-open-as-sinner-retires-from-final-with-illness |access-date=1 October 2025 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Alcaraz ga je ponovo pobijedio i to u finalu [[US Open]]a,<ref>{{Cite web |date=8 September 2025 |title=Carlos Alcaraz dethrones Jannik Sinner to underline undeniable truth in US Open final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-us-open-final-result-b2821925.html |access-date=1 October 2025 |website=The Independent |language=en}}</ref> što je bilo njihovo treće uzastopno finale na nekom [[Grand Slam]]u i Španjolčeva druga pobjeda; time su njih dvojica završili sezonu s po dva Grand Slama svaki. Sinner je također postao najmlađi te ukupno treći tenisač, uz [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića, koji je igrao sva četiri Grand Slam finala u jednoj godini.<ref name=":4">{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner has now reached the final at all four Grand Slams and the ATP Finals this year |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-youngest-man-ever-to-reach-final-of-all-four-grand-slams-and-atp-finals-in-same-season-federer-djokovic |access-date=14 December 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> Nakon što je u finalu [[China Open]]a pobijedio [[Learner Tien|Learnera Tiena]] i osvojio novi naslov,<ref>{{Cite web |date=1 October 2025 |title='Normal' Sinner thrashes Tien in Beijing for 21st title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20251001-sinner-thrashes-tien-to-win-china-open-for-21st-title |access-date=1 October 2025 |website=France 24 |language=en}}</ref> morao je predati meč trećeg kola u [[Shanghai Masters|Šangaju]] protiv [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] zbog snažnih grčeva, čime je završio njegov pohod ka obrani naslova.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-retires-with-cramps-at-shanghai-masters-against-tallon-griekspoor |title=Jannik Sinner retires with cramps at Shanghai Masters against Tallon Griekspoor |website=Tennis.com |date=5 October 2025 |access-date=6 October 2025}}</ref> U [[Vienna Open|Beču]] je osvojio svoj četvrti naslov u godini, pobijedivši Zvereva,<ref>{{Cite web |date=26 October 2025 |title=Zverev beaten, Sinner wins Vienna tournament |url=https://en.ilsole24ore.com/art/zverev-beats-sinner-to-win-vienna-tournament-AHH1dfMD |access-date=26 October 2025 |website=Il Sole 24 ORE |language=en}}</ref> a što je onda povezao i s naslovom u [[Rolex Paris Masters|Pariz]]u, gdje je pobijedio [[Felix Auger-Aliassime|Felixa Augera-Aliassimea]]. Sinner je osvojio turnir bez izgubljenog seta te je postao prvi Talijan s naslovom na pariškom Mastersu. Sinner je sezonu završio snažno obranom naslova na [[ATP Finals]]ima, gdje je pobijedio Alcaraza. Sinner je završio turnir bez izgubljenog seta drugu godinu za redom, a na cijelom je turniru protivniku prepustio samo jedan break. === Borba za prvo mjesto (2026. – ''danas'') === Godinu [[2026.]] započeo je na [[Australian Open]]u, gdje je došao kao dvostruki branitelj naslova. Imao je relativno jednostavan put do polufinala, gdje ga je u pet setova pobijedio [[Novak Đoković]].<ref name=":5">{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |date=2026-02-01 |title=Novak Djokovic stuns Jannik Sinner to reach Australian Open final against Carlos Alcaraz |url=https://www.nytimes.com/athletic/7008360/2026/01/30/jannik-sinner-novak-djokovic-australian-open-result-analysis/ |access-date=2026-02-03 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> Nakon toga je igrao na turniru u [[Qatar ExxonMobil Open|Dohi]], gdje je iznenađujuće ispao u četvrtfinalu od [[Jakub Menšík|Jakuba Menšíka]]. Međutim, Sinner se vratio pobjedničkom nizu u [[Indian Wells]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] i osvojio svoj prvi naslov na tom turniru.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-masters-1000-hard-court-titles|title=Sinner joins Federer & Djokovic in hard-court history books|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Na putu do naslova nije izgubio nijedan set, postavši tako prvi tenisač u historiji koji je osvojio dva uzastopna Masters 1000 naslova bez izgubljenog seta.<ref name="IW26">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-medvedev-indian-wells-2026-final|title=Sinner completes perfect run, wins Indian Wells|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Isti je pothvat ponovio i u [[Miami Open|Miamiju]], gdje je u finalu pobijedio [[Jiří Lehečka|Jiříja Lehečku]], postavši tako prvi tenisač koji je osvojio [[Sunshine Double]] bez ijednog izgubljenog seta,<ref>{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner becomes first tennis player ever to win Sunshine Double without losing a set |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-becomes-first-tennis-player-ever-to-win-sunshine-double-without-losing-a-set-indian-wells-miami |access-date=2026-03-30 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> odnosno prvi koji je osvojio tri uzastopna Masters 1000 turnira bez izgubljenog seta. Uspjeh je nastavio i na zemljanim Mastersima, osvojivši [[Monte Carlo Masters|Monte Carlo]] pobjedom nad [[Carlos Alcaraz|Carlosom Alcarazom]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monte-carlo-2026-return-to-world-no-1|title=Jannik Sinner to return to World No. 1 Monday|publisher=ATPTour|accessdate=12 April 2026}}</ref> Tom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste ispred Alcaraza, te je postao tek treći tenisač koji je osvojio četiri Masters 1000 turnira za redom (nakon [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića), odnosno prvi nakon Đokovića [[2015.]] godine koji je osvojio prva tri Masters 1000 turnira u kalendarskoj godini. == Rivalstva == === Carlos Alcaraz === {{main|Rivalstvo Alcaraza i Sinnera}} Jannik Sinner i [[Carlos Alcaraz]] dosad su međusobno igrali 17 puta na ATP Touru, pri čemu Alcaraz vodi u ukupnim pobjedama 7:10.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |title=Jannik Sinner VS Carlos Alcaraz {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |title=Closing Power: Alcaraz Fights off Sinner in Five for First French Open Final |date=7 June 2024 |access-date=7 June 2024 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023057/https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |url-status=live}}</ref> Komentatori su njihovo rivalstvo opisali kao "potencijalno definirajuće za cijelu jednu eru".<ref>{{cite web |last1=Klosok |first1=Aleks |title=Friendly rivals Jannik Sinner and Carlos Alcaraz look set to dominate men's tennis. Is it time to call them the 'Big Two?' |url=https://edition.cnn.com/2024/11/12/sport/jannik-sinner-carlos-alcaraz-atp-finals-spt-intl/index.html |website=CNN |access-date=6 September 2025 |language=en |date=12 November 2024}}</ref> Prije [[2025.]] godine, njih su dvojica već igrali nekoliko velikih mečeva, uključujući polufinale [[Roland-Garros]]a [[2024.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2022.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova) i polufinale [[Miami Open]]a [[2023.]] godine (pobjeda Sinnera). Tijekom [[2024.]] godine igrali su tri puta, pri čemu je Alcaraz pobijedio sva tri puta. Tijekom [[2025.]] godine, prvi su se put susreli na [[Italian Open]]u, gdje je Alcaraz slavio 2:0 u finalu. Nakon toga je uslijedila serija od tri uzastopna [[Grand Slam]] finala, pri čemu je Sinner slavio na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], a Alcaraz na [[Roland-Garros]]u i [[US Open]]u. Na [[ATP Finals]]ima, Sinner je pobijedio u dva seta i tako obranio naslov. Tijekom [[2026.]] godine, Sinner je slavio u finalu [[Monte Carlo Masters]]a, kojom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste. {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Alcaraz |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |2 |'''4''' |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''1''' |0 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |2 |'''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |1 |1 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Alcaraz">{{cite web |title=Carlos Alcaraz vs Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |access-date=4 June 2024 |publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> |7 |'''10''' |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Alcaraz |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] |{{flagicon|FRA}} [[Rolex Paris Masters]] |ATP 1000 |Tvrda (d) |Drugo kolo |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(1)|7|5|-}} |align=center| 2:08 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Osmina finala |'''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-|6|7|(8)|6|3|-}} |align=center| 3:35 |align=center| '''1''' |align=center| 1 |- |align=center| 3. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|HRV}} [[Croatia Open Umag]] |ATP 250 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(5)|6|1|-|6|1|-}} |align=center| 2:26 |align=center| '''2''' |align=center| 1 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Četvrtfinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(7)|6|7|(0)|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 5:15 |align=center| 2 |align=center| '''2''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:52 |align=center| 2 |align=center| '''3''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(4)|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 3:02 |align=center| '''3''' |align=center| 3 |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|1|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''4''' |align=center| 3 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|1|6|-|6|3|-|6|2|-}} |align=center| 2:05 |align=center| 4 |align=center| '''4''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|2|6|-|6|3|-|3|6|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 4:09 |align=center| 4 |align=center| '''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|7|(6)|6|4|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:21 |align=center| 4 |align=center| '''6''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[Internazionali BNL d'Italia]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|1|-|}} |align=center| 1:43 |align=center| 4 |align=center| '''7''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |[[Finale Roland-Garrosa 2025. – muški singlovi|Finale]] |'''Alcaraz''' |{{nowrap|4:6, 6:7{{sup|(4:7)}}, 6:4, 7:6{{sup|(7:3)}}, 7:6{{sup|(10:2)}}}} |align=center| '''5:29''' |align=center| 4 |align=center| '''8''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|4|6|-|6|4|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''5''' |align=center| 8 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[Cincinnati Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{nowrap|5:0 pred.}} |align=center| 0:23 |align=center| 5 |align=center| '''9''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 15. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|2|-|3|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:42 |align=center| 5 |align=center| '''10''' |-style="background:#ffc;" |align=center| 16. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] |ATP Finals |Tvrda (d) |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|7|5|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''6''' |align=center| 10 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 17. |align=center| [[2026.]] |{{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|3|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''7''' |align=center| 10 |} === Danil Medvedev === Jannik Sinner i [[Danil Medvedev]] dosad su se susreli 16 puta, pri čemu Sinner vodi u međusobnim susretima 9:7.<ref name="Medvedev">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-daniil-medvedev/s0ag/mm58 |title=Jannik Sinner VS Daniil Medvedev {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Izvorno je ovo rivalstvo bilo prilično jednostrano, s obzirom na to da je Medvedev pobijedio u prvih šest međusobnih ogleda. Sinner je prekinuo Medvedevljev niz [[2023.]] godine te je u konačnici uspio izjednačiti seriju na 7:7. Od [[2023.]] godine, Medvedev je pobijedio samo jednom. Među značajnijim mečevima koje su igrali su finale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u pet setova nakon što je Medvedev imao 2:0 u setovima), četvrtfinale [[Wimbledon (tenis)|Wimbledona]] [[2024.]] godine (pobjeda Medvedeva u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2024.]] (pobjeda Sinnera u četiri seta) i finale [[BNP Paribas Open|Indian Wells Mastersa]] [[2026.]] godine (pobjeda Sinnera).<ref>{{Cite web |last=Trollope |first=Matt |date=10 July 2024 |title=Medvedev the tactician snaps Sinner's streaks |url=https://ausopen.com/articles/news/medvedev-tactician-snaps-sinners-streaks |access-date=17 July 2024 |website=ausopen.com |language=en}}</ref> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Medvedev |-style="background:#f3e6d7;" |{{nowrap|[[Grand Slam]]}} |'''2''' |1 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''2''' |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |'''3''' |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |2 |2 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |'''2''' |- |'''Ukupno'''<ref name="Medvedev"/> |'''9''' |7 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Medvedev |- |align=center| 1. |align=center| [[2020.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Drugo kolo | '''Medvedev''' |{{tennis score|1|6|-|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:20 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- |align=center| 2. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|2|-|6|4|-}} |align=center| 1:15 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 3. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|0|-|6|7|(5)|7|6|(8)}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:31 |align=center| 0 |align=center| '''4''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|NIZ}} [[ABN AMRO Open|Rotterdam Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|5|7|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''5''' |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 1:35 |align=center| 0 |align=center| '''6''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|KIN}} [[China Open]] | ATP 500 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(2)|7|6|(2)}} |align=center| 2:02 |align=center| '''1''' |align=center| 6 |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 8. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|4|6|-|6|3|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''2''' |align=center| 6 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 9. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(4)|6|1|-}} |align=center| 2:29 |align=center| '''3''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|3|6|-|3|6|-|6|4|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 3:44 |align=center| '''4''' |align=center| 6 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:10 |align=center| '''5''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|7|(7)|6|4|-|7|6|(4)|2|6|-|6|3|-}} |align=center| '''4:00''' |align=center| 5 |align=center| '''7''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[US Open]] | Grand Slam | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|1|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:39 |align=center| '''6''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 1:25 |align=center| '''7''' |align=center| 7 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 15. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:14 |align=center| '''8''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 16. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(6)|7|6|(4)}} |align=center| 1:56 |align=center| '''9''' |align=center| 7 |} === Novak Đoković === Jannik Sinner i [[Novak Đoković]] do sada su igrali 11 puta, a Sinner vodi u međusobnim dvobojima 6:5.<ref name="Đoković">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-novak-djokovic/s0ag/d643 |title=Jannik Sinner VS Novak Djokovic {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Njihov prvi susret odigrao se na [[Monte Carlo Masters]]u [[2021.]] godine. Đoković je pobijedio u prva tri susreta prije nego je Sinner upisao prvu pobjedu na [[ATP Finals]]ima [[2023.]] godine. Njih su dvojica igrali nekoliko značajnih mečeva, među kojima su finale [[ATP Finals]]a [[2023.]] godine (pobjeda Đokovića),<ref>{{Cite web |date=19 November 2023 |title=ATP Finals 2023 results: Novak Djokovic beats Jannik Sinner to win title |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/67468494 |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> polufinale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u četiri seta)<ref>{{Cite web |last=Briggs |first=Simon |date=26 January 2024 |title=Novak Djokovic loses first Australian Open match since 2018 to brilliant Jannik Sinner |url=https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |access-date=16 October 2024 |website=The Telegraph |archive-date=23 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241123221016/https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |url-status=live }}</ref> te finale [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]] [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u dva seta).<ref>{{Cite web |last=Jurejko |first=Jonathan |date=13 October 2024 |title=Djokovic denied 100th title as Sinner wins in Shanghai |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport |archive-date=30 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241130075719/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |url-status=live }}</ref> Tijekom [[2025.]] godine igrali su dva uzastopna polufinala na [[Roland-Garros]]u i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], u oba koje je pobijedio Sinner.<ref>{{cite web |last1=Mathews |first1=Max |title=French Open men's semifinals — Recap |url=https://www.nytimes.com/athletic/live-blogs/french-open-2025-live-updates-semifinals-scores-results/JZNuvMaxmtWB/ |publisher=The Athletic |access-date=6 June 2025 |date=6 June 2025}}</ref> Početkom [[2026.]] godine, Đoković je pobijedio Sinnera u polufinalu [[Australian Open]]a.<ref name=":5" /> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Đoković |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |3 |3 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |1 |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |1 |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |0 |0 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |0 |- style="background:#ECF2FF;" |{{nowrap|[[Davis Cup]]}} |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Đoković"/> |'''6''' |5 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Đoković |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] | Masters 1000 | Zemlja | Drugo kolo | '''Đoković''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:34 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Đoković''' |{{tennis score|5|7|-|2|6|-|6|3|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 3:35 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 3. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-|7|6|(4)}} |align=center| 2:47 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 4. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|7|5|-|6|7|(5)|7|6|(2)}} |align=center| 3:09 |align=center| '''1''' |align=center| 3 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Finale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-}} |align=center| 1:43 |align=center| 1 |align=center| '''4''' |- style="background:#ECF2FF;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ŠPA}} [[Davis Cup]] | Davis Cup | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|2|6|-|7|5|-}} |align=center| 2:32 |align=center| '''2''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 7. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-|6|7|(6)|6|3|-}} |align=center| 3:22 |align=center| '''3''' |align=center| 4 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:37 |align=center| '''4''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] | Grand Slam | Zemlja | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|4|-|7|5|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:16 |align=center| '''5''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''6''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 11. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|3|6|-|6|3|-|4|6|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| '''4:09''' |align=center| 6 |align=center| '''5''' |} == Stil igre == [[File:P20250907DT-0873 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|320px|Sinnerov dvoručni bekend često se ističe kao njegovo najjače oružje.]] Sinner je agresivni igrač s osnovne crte te je jedan od najsnažnijih udarača na Touru. Njegov je najjači udarac dvoručni bekend, koji ima više topspina u odnosu na bilo kojeg drugog igrača na Touru, dosežući 1858 okretaja u minuti uz petu prosječnu brzinu, koja iznosi 111.2 km/h.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|title=Wrecking Ball: Sinner Has The Heaviest Backhand Of Them All|author=Craig O'Shannessy|date=30 April 2020|website=atptour.com|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20230417075737/https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|archive-date=17 April 2023}}</ref> Zbog mirnoće na terenu te sveobuhvatnog kretanja, Sinner je često uspoređivan s [[Roger Federer|Rogerom Federerom]].<ref name="times"/><ref name="forbes"/><ref name="roland-garros"/> Sam Federer pohvalio je balans u Sinnerovoj igri, ističući da mu se sviđa što Sinnerovi bekend i forhend imaju gotovo istu brznu.<ref name="tv6"/> Bivši najbolji junior svijete i trener [[Claudio Pistolesi]] pohvalio je Sinnerovo lateralno kretanje, pripisujući to njegovom iskustvu sa [[skijanje]]m.<ref name="piatti-feature">{{cite web |last=Buddell |first=James |title=Sinner: 'I Want That Feeling More And More' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=20 March 2020 |archive-date=10 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200610225211/https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |url-status=live }}</ref> U tom je kontekstu uspoređivan s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]], koji je također istaknuo kako je iskustvo koje ima u skijanju pomoglo u razvijanju njegovih teniskih vještina.<ref>{{cite web |last=Boyden |first=Alex |title=How skiing will benefit Jannik Sinner as it did for Djokovic. Hoping to reach Berrettini's heights… |url=https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |website=Tennis Tonic |access-date=15 November 2020 |date=4 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074121/https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |url-status=live }}</ref> Sinner igra s kontaktnim lećama te je izjavio da bez njih uopće ne bi mogao vidjeti lopticu.<ref name=":7">{{Cite web |title=Jannik Sinner defeats Grigor Dimitrov in Miami final |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |access-date=7 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=31 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240331215954/https://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |url-status=live }}</ref> == Treneri i stožer == Kada se Sinner s 13 godina posvetio tenisu trenirao ga je [[Riccardo Piatti]], koji je ranije surađivao s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]] i [[Miloš Raonić|Milošom Raonićem]].<ref name=roland-garros/> Istovremeno je počeo raditi i s Andreom Volpinijem i Massimom Sartorijem, potonji koji je bio dugogodišnji trener [[Andreas Seppi|Andreasa Seppija]].<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner: "I wanted to give a present for my coach's birthday" |url=https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |website=Ubi Tennis |access-date=15 November 2020 |date=9 November 2019 |archive-date=17 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201117024238/https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |url-status=live }}</ref> Kako je napredovao, Piatti mu je bio prvi trener, a Volpini mu je pomagao kao drugi trener. U njegovom su timu tada bili i fizioterapeut Claudio Zimaglia te kondicijski trener Dalibor Širola.<ref name=spotlight/> U veljači [[2022.]] godine završio je svoju dugogodišnju suradnju s Piattijem te je započeo raditi sa [[Simone Vagnozzi|Simoneom Vagnozzijem]], bivšim trenerom [[Marco Cecchinato|Marca Cecchinata]], novim kondicijskim trenerom Umbertom Ferrarom i novim fizioterapeutom.<ref name=":1"/><ref>{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |title=Jannik Sinner has been biding his time. Is that time now? |url=https://www.nytimes.com/athletic/5229590/2024/01/26/jannik-sinner-australian-open-final/ |access-date=27 June 2024 |work=The New York Times |date=28 January 2024 |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{cite web |title=Jannik Sinner Hires New Coach Simone Vagnozzi, Pays Tribute To Riccardo Piatti |url=http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |website=oncuesports.com |date=17 February 2022 |access-date=18 February 2022 |archive-date=18 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220218124108/http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |url-status=live }}</ref> U srpnju iste godine, trener [[Darren Cahill]] službeno se pridružio Sinnerovom timu.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|title=Darren Cahill Will Join Jannik Sinner's Team Full-Time|website=tennisnow.com|access-date=9 May 2023|archive-date=3 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221203052334/https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|url-status=live}}</ref> Za razliku od drugih profesionalnih tenisača, Sinner nema mentalnog trenera već koristi posebnu talijansku metodu za mentalni trening koja je razvijena za vozače [[Formula 1|Formule 1]].<ref>{{Cite web |last=Jhoty |first=Ben |date=29 January 2024 |title=How Jannik Sinner Rebuilt His Body To Get In Grand Slam Shape |url=https://menshealth.com.au/how-jannik-sinner-overhauled-his-mind-and-body-to-get-in-grand-slam-shape/ |access-date=27 June 2024 |website=Men's Health Magazine Australia |language=en-AU}}</ref> Početkom [[2023.]] godine Giacomo Naldi postao je njegov osobni fizioterapeut.<ref>{{Cite web |date=3 February 2023 |title=Lascia la Virtus e va a lavorare con Sinner, la scelta del fisioterapista Naldi |url=https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |access-date=4 July 2024 |website=la Repubblica |language=it |archive-date=13 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240913114118/https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |url-status=live }}</ref> U rujnu [[2024.]] godine, nakon afere s dopingom, otpustio je Ferraru i Naldija te doveo Đokovićevog bivšeg kondicijskog trenera Marca Panichija i fizioterapeuta Ulisesa Badija. Također surađuje i s [[osteopatija|osteopatom]] Andreom Cipollom.<ref>{{Cite web |date=16 September 2024 |title=US Open champion Jannik Sinner introduces 2 new trainers after firing staff members for doping case |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |access-date=19 September 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=19 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919113154/https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |url-status=live }}</ref> Dana [[23. srpnja]] [[2025.]] godine Sinner je objavio kako se Ferrara vratio u njegov tim kao kondicijski trener.<ref>{{Cite web |last=Gheorghe |first=Andreea |date=23 July 2025 |title=Jannik Sinner reappoints trainer he sacked amid doping row |url=https://www.cityam.com/jannik-sinner-reappoints-trainer-he-sacked-after-positive-doping-test/ |access-date=24 July 2025 |website=City AM |language=en-GB}}</ref> Sinnerov otac, koji je kuhar po struci, kuha za tim na velikim natjecanjima.<ref>{{Cite web |last=Ciotti |first=Lorenzo |date=12 April 2023 |title=Jannik Sinner: "My father joins the staff as a cook" |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |access-date=27 August 2024 |website=Tennis World USA |language=en |archive-date=27 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240827095214/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |url-status=live }}</ref> == Statistike == {{Main|Statistike i rekordi Jannika Sinnera}} Ovdje se nalazi skraćeni pregled osnovnih statističkih podataka karijere Carlosa Alcaraza, a preuzeti su sa službenih stranica [[ATP Tour]]a i [[ITF]]-a.<ref name="atp-profile">{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|accessdate=15 November 2020}}</ref> {{Statistike legenda}} {|class="wikitable nowrap" style=text-align:center;font-size:95% !Turnir ![[2019.]] ![[2020.]] ![[2021.]] ![[2022.]] ![[2023.]] ![[2024.]] ![[2025.]] ![[2026.]] !Omjer !Pob.–Por. !%Pob. |- |colspan="121" align="left" |'''[[Grand Slam]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Australian Open]] |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=efefef|2 / 7 |bgcolor=efefef|27–5 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=27|lost=5|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Roland-Garros]] |O |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|22–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=22|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Q1 |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|20–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=20|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[US Open]] |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 7 |bgcolor=efefef|23–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=23|lost=6|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |0–1 |5–3 |6–4 |15–4 |12–4 |23–2 |26–2 |5–1 |4 / 25 |92–21 |{{Tennis win percentage|won=92|lost=21|integer=yes}} <section end=singles-perf /> |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP Finals]]''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[ATP Finals]] |colspan=2 style=color:#767676|DNQ |bgcolor=afeeee|GF |style=color:#767676|DNQ |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|15–2 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=15|lost=2|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Reprezentativni nastupi''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |bgcolor=efefef|0 / 0 |bgcolor=efefef|0–0 |bgcolor=efefef|– |- |bgcolor=efefef align=left|[[Davis Cup]] |O |style=color:#767676| NO |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |O | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|12–1 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=12|lost=1|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP 1000 turniri]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Indian Wells Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K{{efn|name=IW22|Sinner se povukao prije četvrtog kola [[Indian Wells Masters]]a [[2022.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF{{efn|Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine objavljeno je kako je Sinner pao na doping testu zbog prisutnosti [[klostebol]]a te je kažnjen s oduzimanjem novčane nagrade i bodova dobivenih na turniru u Indian Wellsu u ožujku.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|17–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=17|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Miami Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=thistle|F |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|2 / 5 |bgcolor=efefef|25–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=25|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Monte-Carlo Masters]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|15–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=15|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Madrid Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |O |bgcolor=ffebcd|ČF{{efn|name=MO24|Sinner se povukao prije četvrtfinala [[Madrid Open]]a [[2024.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O | |bgcolor=efefef|0 / 3 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Italian Open]] |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |O |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|14–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=14|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Canadian Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=ffebcd|ČF |O | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|7–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=7|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Cincinnati Open]] |O |Q1 |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|12–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=12|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Shanghai Masters]] |O |colspan=3 style=color:#767676|Nije održan |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=afeeee|3K | |bgcolor=efefef|1 / 3 |bgcolor=efefef|9–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=9|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Paris Masters]] |O |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|3K{{efn|name=PA23|Sinner se povukao prije trećeg kola [[Rolex Paris Masters]]a [[2023.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |1–1 |2–1 |10–8 |16–7 |21–6 |28–3 |16–3 |17–0 |8 / 40 |111–29 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=111|lost=29|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Statistika karijere''' |-style=background:#efefef;font-weight:bold |||[[2019.]]||[[2020.]]||[[2021.]]||[[2022.]]||[[2023.]]||[[2024.]]||[[2025.]]||[[2026.]]|| colspan="3" |Karijera |-bgcolor=efefef |align=left|'''Turniri''' |10 |12 |25 |17 |21 |15 |12 |5 |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 116''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Naslovi''' |'''0''' |'''1''' |'''4''' |'''1''' |'''4''' |'''8''' |'''6''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 27''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Finala''' |'''0''' |'''1''' |'''5''' |'''1''' |'''7''' |'''9''' |'''10''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 36''' |-style=background:#efefef |align=left|Tvrda podloga pobjeda–poraza |8–5 |12–8 |39–14 |28–10 |48–9 |53–3 |39–3 |19–2 |23 / 77 |246–54 |{{tennis win percentage|won=246|lost=54|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Zemljana podloga pobjeda–poraza |3–4 |7–3 |10–6 |15–4 |8–3 |11–2 |11–2 |5–0 |2 / 28 |70–24 |{{tennis win percentage|won=70|lost=24|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Travnata podloga pobjeda–poraza |0–1 |0–0 |0–2 |4–2 |8–3 |9–1 |8–1 |0–0 |2 / 12 |29–10 |{{tennis win percentage|won=29|lost=10|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Ukupno pobjeda–poraza |11–10 |19–11 |49–22 |47–16 |64–15 |73–6 |58–6 |24–2 |27 / 117 |345–88 |{{Tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|'''Postotak pobjeda''' |'''{{tennis win percentage|won=11|lost=10|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=19|lost=11|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=49|lost=22|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=47|lost=16|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=64|lost=15|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=73|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=58|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=24|lost=2|integer=yes}}''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: {{tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}}''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Ranking na kraju godine''' |78. |37. |bgcolor=eee8aa|10. |15. |bgcolor=eee8aa|4. |bgcolor=lime|'''1.''' |bgcolor=thistle|2. | |colspan=3|{{Tooltip|'''$62,321,898'''|Career Prize Money – Singles & Doubles combined}} |} {{notelist}} === Finala === ==== Grand Slamovi ==== ==== ATP Finals ==== ==== Masters 1000 turniri ==== == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commons category}} * {{#invoke:Official website|main}} * {{ATP}} {{Top 10 tenisera i teniserki|atpsinglovi=y}} {{Broj jedan teniseri}} {{Pobjednici Australian Opena}} {{Pobjednici Wimbledona}} {{Pobjednici US Opena}} {{Pobjednici Davis Cupa}} {{Italijanski sportista godine}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2001||Sinner, Jannik}} [[Kategorija:Italijanski teniseri]] [[Kategorija:Pobjednici Australian Opena]] [[Kategorija:Pobjednici Wimbledona]] [[Kategorija:Pobjednici US Opena]] [[Kategorija:ATP brojevi 1]] mgvw2ppqziebqg45d6mcwjlw976yxhy 42586795 42586794 2026-05-02T12:28:24Z Edgar Allan Poe 29250 /* Statistike */ 42586795 wikitext text/x-wiki {{Infokutija teniser | ime = Jannik Sinner | slika = Jannik Sinner 2025 US Open.jpg | opis_slike = Jannik Sinner u finalu [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine | širina_slike = 220px | profesionalna karijera = [[2018.]] – ''danas'' <!-- Osobne informacije --> | država = {{flag|Italija}} | punoime = | datum rođenja = {{Datum rođenja i dob|hr=da|2001|8|16}} | mjesto rođenja = {{flagicon|ITA|1946}} [[Innichen]], [[Italija]] | datum smrti = <!-- možete koristiti {{death date and age|godina smti|mjesec smrti|dan smrti|godina rođenja|mjesec rođenja|dan rođenja}} --> | mjsto smrti = | prebivalište = {{flagicon|MNK|size=16px}} [[Monte Carlo]], [[Monako]] | nadimak = | visina = 1.91 m<ref name=ATP>{{cite web|title=Jannik Sinner {{!}} Overview |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|work=[[ATP Tour]]|access-date=21 April 2025|archive-date=29 March 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250329205650/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> | stil igre = dešnjak (dvoručni bekend) | zarada = {{nowrap|62,321,898$<ref>{{Cite web|url=https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf|title=ATP Prize Money Leaders|website=Protennslive.com|access-date=30 December 2024|archive-date=30 December 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20251230094617/https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|title=Jannik Sinner &#124; Overview &#124; ATP Tour &#124; Tennis|website=ATP Tour}}</ref> (6. u historiji)}} | trener = [[Simone Vagnozzi]]<br>[[Darren Cahill]] <!--Singlovi--> | pojedinačni_rekord = 346–88 | pojedinačnih_titula = 27 | najviši_pojedinačni_rang = '''[[Lista tenisera koji su bili prvi na ATP ljestvici|1.]]''' ([[10. lipnja]] [[2024.]]) | trenutni_pojedinačni_rang = 1. ([[13. travnja]] [[2026.]])<ref>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/rankings/singles | title = PIF ATP Rankings (Singles) | website = ATP Tour | access-date = 31 January 2026}}</ref> | Australian_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | Roland_Garros_rezultat = F ([[2025]]) | Wimbledon_rezultat = '''P''' ([[2025]]) | US_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]]) | ATP_Finals_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | WTA_Finals_rezultat = | Olimpijada_rezultat = <!--Parovi--> | parovi_rekord = 26–25 | parovi_titula = 1 | najviši_doubles_rang = 124. ([[27. rujna]] [[2021.]]) | trenutni_doubles_rang = | Australian_Open_parovi_rezultat = | Roland_Garros_parovi_rezultat = | Wimbledon_parovi_rezultat = | US_Open_parovi_rezultat = | ATP_Finals_parovi_rezultat = | WTA_Finals_parovi_rezultat = | Olimpijada_parovi_rezultat = <!--Mješoviti parovi--> | mješoviti_rekord = | mješoviti_titula = | Australian_Open_mješoviti_rezultat = | Roland_Garros_mješoviti_rezultat = | Wimbledon_mješoviti_rezultat = | US_Open_mješoviti_rezultat = | Olimpijada_mješoviti_rezultat = <!--Momčadski turniri--> | Davis_Cup = '''P''' ([[2023]], [[2024]]) | Fed_Cup = | Hopman_Cup = | svetsko ekipno prvenstvo = <!--Medalje--> | prikaži-medalje = <!--yes ili no--> | medalje = | medalje-naslov = <!-- Ažurirano i vanjske veze --> | ažurirano = [[5. travnja]] [[2026.]] | atp profil = | wta profil = | vebsajt = }} '''Jannik Sinner''' ({{IPA-de|ˈjanɪk ˈsɪnɐ|small=no}}, {{IPA-it|ˈjannik ˈsinner|small=no}}; [[Innichen]], [[16. kolovoza]] [[2001.]]), [[Italija|talijanski]] tenisač. Sinner je tijekom karijere bio najbolje rangirani tenisač na [[ATP ljestvica|ATP ljestvici]], a [[2024.]] godinu završio je kao prvi tenisač svijeta. Do sada je osvojio 26 titula u karijeri, uključujući četiri [[Grand Slam]]a, sedam [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000 turnira]] i dva [[ATP Finals]]a. Također je predvodio [[Davis Cup reprezentacija Italije|Italiju]] do uzastopnih naslova na [[Davis Cup]]u [[2023.]] i [[2024.]] godine. Iako kao junior nije imao previše uspjeha, Sinner se već sa 16 godina prebacio na profesionalne turnire te je bio jedan od rijetkih tenisača koju su već sa 17 godina osvajali [[ATP Challenger Tour]] turnire. Godine [[2019.]] osvojio je [[Next Generation ATP Finals]]e te je dobio nagradu za [[ATP nagrade|debitanta godine]], a dvije godine kasnije postao je prvi tenisač rođen u [[2000-e|2000-ima]] koji je ušao među deset najboljih tenisača na svijetu. Svoju prvu Masters 1000 titulu osvojio je na [[National Bank Open|Canadian Openu]] [[2023.]] godine, kada je ujedno bio i finalist na ATP Finals turniru. Na [[Australian Open]]u [[2024.]] pobijedio je tada prvog tenisača svijeta [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], a kasnije i [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] u finalu od pet setova i tako osvojio svoj prvi [[Grand Slam]] naslov. Iste godine osvojio je i [[US Open]] te [[ATP Finals]]e, završivši godinu na prvom mjestu; ujedno je tako postao i prvi talijanski tenisač u historiji koji je došao na prvo mjesto ATP ljestvice. Početkom [[2025.]] godine obranio je titulu u [[Melbourne]]u, nakon čega je odradio tromjesečnu suspenziju zbog slučajnog uzimanja [[klostebol]]a. Po povratku, igrao je finala sva tri preostala Grand Slama protiv [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]], pobijedivši na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sezonu je završio pobjednom protiv Alcaraza u [[ATP Finals]]ima. == Rani život i juniorska karijera == Jannik Sinner rođen je [[16. kolovoza]] [[2001.]] godine kao sin Hanspetera i Siglinde Sinner u [[Innichen]]u, u sjevernotalijanskoj provinciji [[Bolzano (provincija)|Južni Tirol]]. Njegov [[materinji jezik]] je [[njemački]].<ref>{{Cite web |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |date=4 April 2024 |access-date=12 September 2024 |publisher=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |author=Abby Aguirre |archive-date=11 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240911121802/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |title="It was difficult speaking Italian" – Jannik Sinner |date=24 June 2021 |access-date=1 February 2024 |archive-date=1 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240201080532/https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> Odrastao je u [[Sexten]]u u [[Dolomiti]]ma, gdje mu je otac radio kao kuhar, a majka kao konobarica u skijalištu.<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner, dallo sci al primo trionfo tennistico in Atp |trans-title=Jannik Sinner, from skiing to his first tennis triumph in the ATP |url=https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |website=Dove Sciare |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |language=it |archive-date=26 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210126200337/https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |url-status=live }}</ref> Ima starijeg posvojenog brata Marka, koji je rođen u [[Rusija|Rusiji]] [[1998.]] godine.<ref>{{Cite web |date=30 January 2024 |title=The Story of Jannik Sinner's Brother |url=https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |access-date=27 June 2024 |website=ilmessaggero.it |language=en |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627200155/https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |url-status=live }}</ref><ref name=atp-profile>{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|access-date=22 April 2019|archive-date=16 May 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210516020601/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> U dobi od tri godine počeo je skijati, a na prva je natjecanja išao već s osam godina. Tenis je počeo igrati u dobi od sedam godina.<ref name=":6">{{Cite book |last1=Anderloni |first1=Enzo |title=Diventare Sinner |last2=Dell'Edera |first2=Michelangelo |last3=Mastroluca |first3=Alessandro |date=5 July 2024 |publisher=Giunti Editore |isbn=978-8809921566 |edition=1st |location=Italy |publication-date=15 May 2024 |language=it |trans-title=Becoming Sinner}}</ref> Od sedme do dvanaeste godine bio je jedan od najboljih juniorskih skijaša u [[Italija|Italiji]] – godine [[2008.]], u dobi od sedam godina, pobijedio je u nacionalnom prvenstvu u [[veleslalom]]u, a [[2012.]] godine, u dobi od jedanaest godina, bio je nacionalni doprvak.<ref name=":2">{{Cite web|url=https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|title=Jannik Sinner Is Ready for Tennis Superstardom|first=Mekala|last=Rajagopal|date=1 May 2023|website=Interview Magazine|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127214759/https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|url-status=live}}</ref><ref name=times>{{Cite news|url=https://www.thetimes.com/sport/tennis/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|title=Jannik Sinner: the rising teenage star 'like a young Federer'|first=Stuart|last=Fraser|date=17 January 2020|access-date=17 January 2020|website=The Sunday Times|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008202405/https://www.thetimes.co.uk/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|url-status=live}}</ref><ref name=sinless>{{cite web |title=Il tennista senza peccato – Jannik Sinner |trans-title=The Sinless Tennis Player – Jannik Sinner |url=https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |website=Dagospia |access-date=15 November 2020 |language=it |date=24 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074119/https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |url-status=live }}</ref><ref name=tv6>{{cite web | url-status = dead | last=Stonham |first=Marcus |title=Much More Than A "Sinner": Jannik Sinner, The Young Italian Who Goes For Everything At Roland Garros |url=https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-url = https://web.archive.org/web/20201021151854/https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-date = 21 October 2020 |website=TV6 |access-date=15 November 2020 | date = 2 October 2020}}</ref> Dok je trenirao skijanje, Sinner je odustao od tenisa na jednu godinu prije nego ga je otac pogurao da se vrati tenisu.<ref name="forbes">{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Meet The Former Ski Champ Who Could Be The 'Next Roger Federer' |url=https://www.forbes.com/sites/daniellerossingh/2020/02/26/meet-the-former-ski--champ-who-could-be-the-next-roger-federer/?sh=56cbd0ef5181 |website=Forbes |access-date=15 November 2020 |date=26 February 2020 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074348/https://gum.criteo.com/syncframe?origin=publishertag&topUrl=forbes.com |url-status=live }}</ref> Kada je ponovo uzeo reket u ruke, njegov prvi redovni trener postao je Heribert Mayr.<ref>{{cite web |title=Heribert Mayr, uno dei primi coach di Sinner: "Se lo rimontavo al tie-break piangeva di rabbia" |trans-title=Heribert Mayr, one of Sinner's first coaches: "If I got him back at the tie-break he would cry with anger" |url=https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |website=Ubi Tennis |date=26 May 2020 |language=it |access-date=15 November 2020 |archive-date=11 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200611165614/https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |url-status=live }}</ref> Djed ga je vodio u Teniski kamp San Giorgio rano ujutro gdje je imao individualne sate s Mayrom zato što nije bilo djece njegove dobi koja su bila jednako dobra kao on.<ref name=":6"/> Međutim, tenis mu je u tom periodu bio tek treći prioritet, nakon skijanja i [[nogomet]]a.<ref name="five-things">{{cite web |title=Five Things To Know About Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=23 May 2020 |archive-date=19 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210119062000/https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |url-status=live }}</ref><ref name="spotlight">{{cite web |title=First-Time Winner Spotlight: Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210302174929/https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |url-status=live }}</ref> Tijekom jutra bi se natjecao u skijanju, a poslijepodne bi igrao nogomet za lokalni AFC Sexten.<ref name=":6"/> U dobi od 13 godina, Sinner je odustao od skijanja i nogometa te se odlučio posvetiti tenisu zbog fizičke konstitucije; bio je visok, mršav i imao samo 35 kilograma.<ref name=":6"/> Također mu se više sviđalo natjecati se u individualnom sportu jer je imao više utjecaja na ishod.<ref name="spotlight"/><ref name=":1">{{Cite web |last=Aguire |first=Abby |date=4 April 2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |access-date=27 June 2024 |website=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |language=en-US |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627191926/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref> Samostalno se preselio u [[Bordighera|Bordigheru]] kako bi trenirao u [[Teniski centar Piatti|Teniskom centru Piatti]] pod [[Riccardo Piatti|Riccardom Piattijem]] i Massimom Sartorijem, što su njegovi roditelji podržali.<ref name=atp-profile/><ref name=sinless/><ref name=forbes/> Tamo je isprva živio s obitelji svog trenera, Luke Cvjetkovića, a kasnije se preselio u stan zajedno s još dvojicom dječaka.<ref name=":6"/><ref name=roland-garros>{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Jannik Sinner: Ski champ to tennis star |url=https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |website=Roland Garros |access-date=15 November 2020 |date=29 September 2020 |archive-date=28 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128112701/https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |url-status=live }}</ref> Prije nego se potpuno posvetio treninzima s Piattijem, Sinner je bio igrao samo dva puta tjedno. Istovremeno je završio privatnu ekonomsku školu Institut Walther u [[Bolzano|Bolzanu]].<ref name=":6"/> Juniorsku karijeru započeo je u sklopu [[ITF Junior Circuit]]a. Iako nije imao značajnih uspjeha kao junior, već je na kraju [[2017.]] godine prešao na seniorsku razinu. Kao junior, nikada nije igrao u glavnom turniru nekog turnira prve razine niti je igrao na juniorskim [[Grand Slam]] turnirima. Jedini veći juniorski turnir na kojemu je igrao bio je [[Trofeo Bonfiglio]]. Nakon što je [[2017.]] godine ispao u prvom kolu jakog juniorskog turnira u matičnoj zemlji, sljedeće je godine došao do četvrtfinala i bio je to jedini juniorski turnir koji je odigrao te godine. Zbog činjenice da nije imao zapaženih rezultata kao junior, Sinnerov je najbolji plasman na juniorskoj listi bilo 133. mjesto.<ref name="itf-junior-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Juniors Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=25 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210125105300/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |url-status=live }}</ref> == Profesionalna karijera == === Debi, NextGen naslov i ulazak u top 50 (2018. – 2020.) === Sinner je [[2018.]] godine počeo igrati u sklopu [[ITF Men's Circuit]] toura, međutim zbog lošeg je rankinga imao direktan plasman samo na [[ITF Futures]] turnire. Ipak, u drugoj polovici godine počeo je dobivati pozivnice za [[ATP Challenger Tour]] turnire;<ref name="itf-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116165816/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |url-status=live }}</ref> godinu je završio sa samo jednim ITF naslovom i to u parovima<ref name="itf-doubles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Doubles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116200742/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |url-status=live }}</ref> te na 551. mjestu godišnje liste.<ref name="atp-rankings">{{cite web |title=Jannik Sinner Rankings History |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=14 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201014014927/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |url-status=live }}</ref> Prvi Challenger osvojio je [[2019.]] godine u [[Bergamo|Bergamu]] u dobi od 17 godina i 6 mjeseci, iako do tog turnira nije imao nijednu pobjedu na Challenger razini. Postao je prva osoba rođena [[2001.]] godine koja je došla do finala nekog Challengera te najmlađi Talijan s titulom; taj mu je turnir donio skok od 200 mjesta na rang listi te je došao do 324. mjesta.<ref>{{cite web|url=http://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|title=Sinner Sweeps Into Bergamo Challenger Final|date=23 February 2019|access-date=23 February 2019|website=Tennis TourTalk|archive-date=20 January 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210120013948/https://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|url-status=live}}</ref><ref name=bergamo>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | title = Sinner's Stunner: 17-Year-Old Reflects On Maiden Title | website = ATP Tour | date = 26 February 2019 | access-date = 26 February 2019 | last = Meiseles | first = Josh | archive-date = 27 July 2019 | archive-url = https://web.archive.org/web/20190727130402/https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | url-status = live }}</ref> Nakon dvije ITF Futures titule, Sinnerov prvi ATP nastup bio je u svojstvu ''lucky losera'' na [[Hungarian Open]]u [[2019.]] godine, gdje je pobijedio [[Máté Valkusz|Mátéa Valkusza]], domaćeg igrača s pozivnicom.<ref name="first-match-win">{{cite web |title=On This Day In 2019: Sinner Steps Into The Spotlight |url=https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=24 April 2020 |archive-date=2 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200502063848/https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |url-status=live }}</ref> Nakon te prve pobjede na ATP Touru, tjedan kasnije izgubio je finale Challengera u [[Ostrava|Ostravi]] od [[Kamil Majchrzak|Kamila Majchrzaka]].<ref>{{cite web |title=Majchrzak Cruises Past Sinner To Clinch Ostrava Challenger Title |url=http://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |website=Tennis TourTalk |access-date=15 November 2020 |date=5 May 2019 |archive-date=16 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210116145940/https://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |url-status=live }}</ref> [[File:Jannik Sinner after winning NextGen ATP Finals in Milan, 2019.jpg|thumb|320px|Jannik Sinner s peharom pobjednika [[Next Gen ATP Finals|Next Gen ATP Finalsa]] [[2019.]] godine.]] U drugoj polovici [[2019.]] godine, Sinner je sve češće igrao na ATP razini.<ref name="atp-activity">{{cite web |title=Jannik Sinner Player Activity |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=1 September 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200901011505/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |url-status=live }}</ref> Prvu [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000]] pobjedu imao je na [[Italian Open]]u protiv [[Steve Johnson (teniser)|Stevea Johnsona]], a nakon sljedeće pobjede na [[Croatia Open Umag|Croatia Openu]] u [[Umag]]u, probio se u prvih 200.<ref name=atp-rankings/> Sljedećeg mjeseca osvojio je Challenger u [[Lexington, Kentucky|Lexingtonu]], postavši jedan od tek jedanaest sedamnaestogodišnjaka s više od jedne titule na Challengerima.<ref>{{cite web |title=Challenger Q&A: Sinner, 17, Joins Elite Company With Lexington Title |url=https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=21 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210121221201/https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |url-status=live }}</ref> Iste godine izborio je i svoj prvi [[Grand Slam]] nastup,<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|title=Sinner, Chung Lead US Open Qualifiers|date=24 August 2019|access-date=24 August 2019|website=ATP Tour|archive-date=18 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233916/https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|url-status=live}}</ref> ali je u prvom kolu [[US Open]]a ispao od [[Stan Wawrinka|Stana Wawrinke]].<ref name=atp-activity/> Uz to, imao je i vrlo snažan kraj sezone. Nakon što se nastupom na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, gdje je na putu do polufinala<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|title=Sinner In The Semis: #NextGenATP Italian Makes Breakthrough In Antwerp|date=18 October 2019|access-date=18 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=9 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201009120936/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|url-status=live}}</ref> izbacio i prvog nositelja turnira [[Gaël Monfils|Gaëla Monfilsa]],<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|title=18-Year-Old Shining: Sinner Shocks Monfils In Antwerp|date=17 October 2019|access-date=17 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=11 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201011165955/https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|url-status=live}}</ref> probio u prvih 100 tenisača svijeta,<ref name=atp-rankings/> dobio je pozivnicu za [[Next Gen ATP Finals]], gdje je bio najlošije rangirani tenisač.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|title=Kecmanovic, Humbert, Ymer, Sinner complete the 21-and-under field|date=25 October 2019|access-date=25 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=13 September 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200913000706/https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|url-status=live}}</ref> U grupnoj je fazi pobijedio [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] i [[Mikael Ymer|Mikaela Ymera]] te je, uz poraz od [[Ugo Humbert|Ugoa Humberta]], izborio polufinale. Tu je pobijedio [[Miomir Kecmanović|Miomira Kecmanovića]], nakon čega je u finalu iznenadio prvog nositelja i tada 18. igrača svijeta, [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|title=Sinner Stuns De Minaur For Milan Title|date=9 November 2019|access-date=9 November 2019|website=ATP Tour|archive-date=19 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210419162349/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|url-status=live}}</ref> Godinu je završio kao 78. tenisač svijeta, najmlađi u prvih 80 još od [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] [[2003.]] godine te je dobio nagradu za [[ATP Debitant godine|debitanta godine]]<ref name="newcomer">{{cite web |title=Sinner Honoured With Newcomer of the Year Award |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=19 December 2019 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233923/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |url-status=live }}</ref> i [[Gazzettine sportske nagrade|Gazzettinu sportsku nagradu]] za nastup godine na račun pobjede protiv de Minaura.<ref>{{Cite web |last=Colle |first=Lorenzo |date=19 December 2019 |title=Gazzetta Sports Awards 2019: premiati Berrettini e Sinner |url=https://www.ubitennis.com/blog/2019/12/19/gazzetta-sports-awards-2019-premiati-berrettini-e-sinner/ |access-date=11 July 2024 |website=Ubitennis |language=it-IT}}</ref> Početak sljedeće sezone obilježio je prvom pobjedom na [[Grand Slam]]u, pobijedivši [[Max Purcell|Maxa Purcella]] u prvom kolu [[Australian Open]]a, odnosno prvom Top 10 pobjedom, protiv [[David Goffin|Davida Goffina]] u [[Rotterdam Open|Rotterdamu]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|title=Sinner Shines For First Top 10 Win In Rotterdam|date=13 February 2020|access-date=13 February 2020|website=ATP Tour|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008011849/https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|url-status=live}}</ref> Nakon pauze zbog [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-a 19]] i poraza u prvom kolu [[US Open]]a od [[Karen Hačanov|Karena Hačanova]] imao je nekoliko solidnih nastupa u Europi,<ref>{{cite web |title=Dimitrov Impressed By Sinner: 'He Can Only Get Better' |url=https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=18 September 2020 |archive-date=8 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201008181214/https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Alex Zverev beats Jannik Sinner to keeps hopes of Cologne Double Alive |url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |website=Eurosport |access-date=15 November 2020 |date=25 October 2020 |archive-date=30 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201130133733/https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |url-status=live }}</ref> uključujući i četvrtfinale [[Roland-Garros]]a, gdje ga je pobijedio [[Rafael Nadal]].<ref>{{cite web |title=Sinner Eliminates Zverev To Reach Maiden Major Quarter-final |url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=4 October 2020 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233919/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Forget Tomorrow, Sinner is A Clear & Present Danger |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=12 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201012122854/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |url-status=live }}</ref> Sezonu je završio osvajanjem svoje prve ATP titule na [[Sofia Open]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Vasek Pospisil|Vaseka Pospisila]].<ref>{{cite web |title=One Year On, Sinner Earns Second De Minaur Victory |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=12 November 2020 |archive-date=24 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210124064833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |url-status=live }}</ref> Sinner je tako postao najmlađi Talijan s titulom od početka Open ere te najmlađi osvajač ATP titule od [[Kei Nishikori|Keija Nishikorija]] [[2008.]] godine.<ref>{{cite web |title=Sinner Makes Italian History In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=13 November 2020 |archive-date=19 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210419072654/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |url-status=live }}</ref><ref name="maiden-title">{{cite web |title=Sinner The Winner: Jannik Clinches Maiden ATP Tour Title In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 February 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210202031951/https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |url-status=live }}</ref> Godinu je završio na 37. mjestu.<ref name=atp-rankings/> === Ulazak u top 10 (2021. – 2022.) === Uspjeh s kraja prethodne sezone nastavljen je početkom [[2021.]] godine kada je osvojio [[Great Ocean Road Open]],<ref name="second-title">{{cite web |title=#NextGenATP Sinner Extends Streak, Wins Great Ocean Road Open Title |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=7 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163744/https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Sinner Saves M.P., Gains Khachanov Revenge At Great Ocean Road Open |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=6 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |url-status=live }}</ref> postavši tako najmlađi igrač s dvije uzastopne ATP titule još od Nadalovog niza iz [[2005.]] godine.<ref name=second-title/> Njegova serija od deset uzastopnih pobjeda prekinuta je u prvom kolu [[Australian Open]]a, kada ga je u pet setova pobijedio [[Denis Shapovalov]].<ref>{{cite web |last=Abulleil |first=Reem |title=Match of the Day: Shapovalov sinks Sinner in epic |url=https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |website=Australian Open |access-date=16 April 2021 |date=9 February 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091733/https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |url-status=live }}</ref> Veliki uspjeh postigao je na [[Miami Open]]u, gdje je došao do svog prvog Masters 1000 finala,<ref>{{cite web |last=Eichenholz |first=Andrew |title=How Sinner Is Storming Down His 'Long Road' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=2 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091730/https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|title=Sinner Strikes Late To Reach Maiden ATP Masters 1000 Final|url=https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|website=ATP Tour|access-date=16 April 2021|archive-date=16 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|url-status=live}}</ref> ali je izgubio od [[Hubert Hurkacz|Huberta Hurkacza]].<ref>{{cite web |last=Carayol |first=Tumaini |title=Hubert Hurkacz sees off Jannik Sinner to win Masters final in Miami |url=https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |website=The Guardian |access-date=16 April 2021 |date=4 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |url-status=live }}</ref> Na [[Roland-Garros]]u ga je ponovo izbacio Nadal,<ref>{{Cite web|url = https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|title = Rafael Nadal ousts Jannik Sinner to march into 15th French Open quarter-final|date = 8 June 2021|access-date = 8 June 2021|archive-date = 8 June 2021|archive-url = https://web.archive.org/web/20210608141537/https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|url-status = live}}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] ispao u prvom kolu. [[File:Sinner RG21 (59) (51376300983).jpg|thumb|220px|left|Jannik Sinner na [[Roland-Garros 2021.|Roland-Garrosu 2021.]] godine.]] U paru s [[Reilly Opelka|Reillyjem Opelkom]] osvojio je svoj prvi naslov u parovima na [[Atlanta Open]]u,<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|title=Reilly Opelka & Jannik Sinner Make Perfect Team Debut in Atlanta |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=5 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210805134851/https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|url-status=live}}</ref> a pobjedom protiv [[Mackenzie McDonald|Mackenzieja McDonalda]] osvojio je i [[Citi Open]] u [[Washington, D.C.|Washingtonu]], što mu je bio treći turnir ukupno i prvi ATP 500 naslov.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|title=Jannik Sinner Halts Jenson Brooksby in #NextGenATP Clash to Reach Washington Final |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=8 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210808130741/https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Postao je tako prvi Talijan s titulom na Citi Openu te najmlađi ATP 500 pobjednik, odnosno prvi tinejdžer s ATP 500 pobjedom od uspostave kategorije [[2009.]] godine.<ref>{{Cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| title=Sinner Shines In Washington, Beats McDonald For First ATP 500 Title| work=ATP Tour| date=8 August 2021| access-date=9 August 2021| archive-date=9 August 2021| archive-url=https://web.archive.org/web/20210809003039/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| url-status=live}}</ref> Ovime je [[9. kolovoza]] [[2001.]] godine ušao među 15 najboljih tenisača svijeta. Nakon ispadanja u četvrtom kolu [[US Open]]a, Sinner je uspješno obranio naslov u [[Sofija|Sofiji]]<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |title=Sinner Beats Monfils, Retains Sofia Title |publisher=atptour.com |date=3 October 2021 |access-date=3 October 2021 |last=Jacot |first=Sam |archive-date=4 October 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211004204825/https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |url-status=live }}</ref> te je nadovezao naslov na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, pobijedivši [[Diego Schwartzman|Diega Schwartzmana]] za svoj peti naslov u karijeri.<ref>{{Cite web|title=Jannik Sinner Marches Into Antwerp Final |url=https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|access-date=23 October 2021|website=ATP Tour|archive-date=23 October 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211023203551/https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Tako je postao najmlađi tenisač s pet ATP naslova još od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], koji je imao 19 kada je to uspio.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|title=Stat of the Day: 20-year-old Sinner becomes youngest man to win five ATP titles since 19-year-old Djokovic|access-date=17 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117002254/https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|url-status=live}}</ref> Nakon ulaska u polufinale [[Vienna Open]]a postao je prvi tenisač rođen u [[21. vijek|XXI. stoljeću]] koji je ušao među deset najboljih tenisača svijeta, što mu je donijelo status nositelja na [[Rolex Paris Masters]]u; tamo ga je porazio [[Carlos Alcaraz]], oduzevši mu tako priliku za direktan plasman na [[ATP Finals]]e.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |title=Carlos Alcaraz Stops Jannik Sinner's Nitto ATP Finals Tilt &#124; ATP Tour &#124; Tennis |work=ATP Tour |access-date=3 November 2021 |archive-date=3 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211103183139/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |url-status=live }}</ref> Ipak, Sinner je bio prva alternativa te je upao u turnir nakon što se njegov sunarodnjak [[Matteo Berrettini]] povukao nakon svog prvog meča zbog ozljede abdomena.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|title=Berrettini Withdraws From Nitto ATP Finals, Sinner Steps In|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001919/https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|url-status=live}}</ref> Sinner je pobijedio Hurkacza u drugom kolu te tako postao najmlađi pobjednik nekog meča na Finalsima još od [[Lleyton Hewitt|Lleytona Hewitta]] [[2000.]] godine te prva zamjena s pobjedom još od [[Janko Tipsarević|Janka Tipsarevića]] [[2011.]] godine.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|title=Jannik Sinner Rocks Turin Debut with Hubert Hurkacz Win|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001903/https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url = https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|title = ATP Finals 2021 – Jannik Sinner beats Hubert Hurkacz after replacing injured Matteo Berrettini|date = 16 November 2021|access-date = 16 November 2021|archive-date = 25 January 2022|archive-url = https://web.archive.org/web/20220125194300/https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|url-status = live}}</ref> Turnir je završio porazom od [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]], što mu je ipak bilo dovoljno da završi godinu kao 10. tenisač svijeta. U finalnom krugu [[Davis Cup]]a pobijedio je [[John Isner|Johna Isnera]] i [[Marin Čilić|Marina Čilića]], ali je Italija ispala u četvrtfinalu od Hrvatske.<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|title=Davis Cup – Draws & Results|access-date=27 November 2021|archive-date=25 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211125095003/https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|url-status=live}}</ref> Sljedeća sezona donijela je generalni napredak u smislu da je na velikim turnirima stizao sve dalje, ali bila je obilježena manjkom titula. Sinner je imao sasvim solidne nastupe na [[Australian Open]]u (četvrtfinale),<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|title=Sinner Stays Perfect, Downs De Minaur|work=ATP Tour |access-date=17 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920170445/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|url-status=live}}</ref> [[Miami Open]]u (predaja u četvrtfinalu),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | title=Jannik Sinner Erases 5 Match Points to Edge Pablo Carreño Busta | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503195747/https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | url-status=live }}</ref> [[Monte Carlo Masters]]u (četvrtfinale),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | title=Jannik Sinner Rallies Past Andrey Rublev, Reaches Second Straight ATP Masters 1000 QF | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200812/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | title=Alexander Zverev Wins Decisive Tie-break to Edge Jannik Sinner in Monte Carlo Classic | website=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200811/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | url-status=live }}</ref> [[Madrid Open]]u (treće kolo),<ref>{{cite web | url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | title=Jannik Sinner reacts to saving three MPS in stunning comeback win in Madrid | date=2 May 2022 | access-date=3 May 2022 | archive-date=2 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220502214932/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|title=Felix Flies Past Sinner, Sets Zverev Showdown|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]|date=5 May 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920173030/https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|url-status=live}}</ref> [[Roland-Garros]]u (četvrto kolo)<ref>{{cite news | url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | title=Rublev through to French Open last eight as Sinner retires injured | newspaper=Reuters | date=30 May 2022 | last=Pretot | first=Julien | access-date=5 September 2022 | archive-date=5 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220905035540/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | url-status=live }}</ref> i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] (četvrtfinale).<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | title=Jannik Sinner: Skiing Sensation to Tennis Star | website=ATP Tour | access-date=28 June 2022 | archive-date=28 June 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220628001133/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | title=Novak Djokovic Recovers Two-Set Deficit to Sink Jannik Sinner at Wimbledon | website=ATP Tour | access-date=31 July 2022 | archive-date=7 July 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220707223755/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | url-status=live }}</ref> U [[Madrid]]u je protiv [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] ostvario 100. pobjedu u karijeri, za što mu je trebalo samo 147 mečeva;<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | title=Jannik Sinner Captures 100th Win, Advances in Madrid | website=ATP Tour | access-date=4 May 2022 | archive-date=4 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220504224747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | url-status=live }}</ref> jedina dva tenisača koji su brže došli do 100. pobjeda bili su [[Rafael Nadal]] (nakon 137 mečeva) i [[Novak Đoković]] (nakon 143 meča).<ref>{{cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| title=Tsitsipas 100 wins tribute| work=ATP Tour| access-date=19 December 2022| archive-date=19 December 2022| archive-url=https://web.archive.org/web/20221219200152/https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| url-status=live}}</ref> Svoje jedino finale te sezone igrao je na [[Croatia Open Umag|turniru u Umagu]], gdje je pobijedio branitelja naslova [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]] i osvojio svoj prvi naslov na zemlji te jedini naslov u [[2022.]] godini.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | title=Jannik Sinner Rallies Past Alcaraz to Umag Crown | website=ATP Tour | access-date=2 August 2022 | archive-date=1 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220801072818/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja u trećem kolu i u [[National Bank Open|Montrealu]]<ref>{{cite web|url=https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|title=Montreal Masters: Carreno Busta reaches quarter-finals defeating Sinner, quarter finals are set|website=Tennis Majors|date=12 August 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920172438/https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|url-status=live}}</ref> i u [[Cincinnati Masters|Cincinnatiju]],<ref>{{Cite web |title=Félix Auger-Aliassime Saves 2 MPs, Stuns Jannik Sinner In Cincinnati |url=https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |access-date=20 August 2022 |website=ATP Tour |archive-date=30 August 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220830202751/https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |url-status=live }}</ref> uspio je doći do četvrtfinala [[US Open]]a,<ref>{{cite web | url= https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | title= Sinner earns late-night win against Nakashima at the 2022 US Open | access-date= 6 September 2022 | archive-date= 6 September 2022 | archive-url= https://web.archive.org/web/20220906041336/https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | url-status= live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | title=Sinner Survives Service Yips & Five-Set Scare | website=ATP Tour | access-date=6 September 2022 | archive-date=6 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220906043355/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | url-status=live }}</ref> gdje je ponovo igrao s Alcarazom. Alcaraz je pobijedio u pet setova nakon pet sati i petnaest minuta; meč je završio u 2:50 ujutro po lokalnom vremenu, što je rekord za najkasnije završeni meč u historiji turnira, te je postao drugi najduži meč u historiji US Opena.<ref>{{cite web | url=https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | title=Alcaraz tops Sinner at 2:50 a.m.; latest US Open finish ever | website=[[Associated Press]] | date=8 September 2022 | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912062839/https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | title=Carlos Alcaraz Saves MP, Outlasts Jannik Sinner in Historic US Open QF Thriller | website=ATP Tour | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912010205/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | url-status=live }}</ref> Kraj sezone bio je nešto lošiji. Iako je pomogao Italiji da dođe do posljednje faze [[Davis Cup]]a,<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|title=Italy beats Argentina to book place in Final 8|access-date=17 September 2022|archive-date=17 October 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221017040143/https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|url-status=dead}}</ref> zbog ozljede u [[Sofija|Sofiji]] izbivao je s terena gotovo mjesec dana.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday | title=Holger Rune Advances Past Jannik Sinner into Sofia Final | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=10 October 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221010220432/https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday/ | url-status=live }}</ref> Igrao je još četvrfinale [[Erste Bank Open]]a,<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | title=Daniil Medvedev Sinks Jannik Sinner in Vienna | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101004045/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | url-status=live }}</ref> dok je na [[Rolex Paris Masters]]u ispao u prvom kolu.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | title=Marc-Andrea Huesler Stuns Jannik Sinner in Paris Opener | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101002302/https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | url-status=live }}</ref> Sezonu je završio kao 15. tenisač svijeta. === Davis Cup, Grand Slam naslovi i afera s dopingom (2023. – 2024.) === Nakon ispadanja na [[Adelaide International 1]]<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |title=Red-hot Korda takes out Sinner to reach semi-finals |website=tennismajors.com |date=6 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |url-status=live }}</ref> i [[Australian Open]] turnirima,<ref>{{cite web |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |title=Stefanos Tsitsipas marches on in Australian Open despite Sinner's best efforts |work=The Guardian |date=22 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |url-status=live }}</ref> Sinner je u [[Montpellier]]u osvojio [[Open Sud de France]], svoj sedmi naslov u karijeri.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | title=Jannik Sinner Wins Montpellier Title | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=20 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230220030335/https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | url-status=live }}</ref> U [[ABN AMRO Open|Rotterdamu]] je uspio doći do finala,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |title=Sinner Scores Tsitsipas Revenge to Reach Rotterdam QFS |website=atptour.com |date=16 February 2023 |access-date= |archive-date=16 February 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230216233123/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | title=Sinner Sails Past Wawrinka to Rotterdam SFS | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218214450/https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | title=Sinner Serves Past Griekspoor, Sets Medvedev Final Clash in Rotterdam | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218223858/https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Danil Medvedev|Medvedeva]]. Nakon ispadanja u polufinalu [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u od [[Carlos Alcaraz|Alcaraza]],<ref>{{Cite web |date=19 March 2023 |title=Carlos Alcaraz eclipses Jannik Sinner to reach Indian Wells final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |access-date=26 March 2023 |website=The Independent |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033228/https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |url-status=live }}</ref> Sinner se uspio "osvetiti" u polufinalu [[Miami Open]]a,<ref>{{cite news |url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |title=Jannik Sinner Defeats Andrey Rublev in Miami |website=ATP Tour |date=28 March 2023 |access-date=28 March 2023 |archive-date=28 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230328173705/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |title=Sinner Overcomes Rain, Ruusuvuori to Reach Miami SFS |website=ATP Tour |date=29 March 2023 |access-date=29 March 2023 |archive-date=29 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230329224445/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |title=Sinner Storms Back to Beat Alcaraz in Miami SF, Ending Spaniard's No. 1 Reign |website=ATP Tour |date=30 March 2023 |access-date=1 April 2023 |archive-date=3 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230403133737/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |url-status=live }}</ref> čime je osujetio Alcarazove planove da se vrati na prvo mjesto;<ref>{{cite web | url=https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | title=Jannik Sinner wins the point of the year, then ends Carlos Alcaraz's hopes for a Sunshine Double | date=30 March 2023 | access-date=1 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402045713/https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | url-status=live }}</ref> u finalu je ponovo izgubio od Medvedeva, čime je omjer među njima došao do 0:6 u korist Rusa.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | title=Daniil Medvedev Wins Maiden Miami Title, Fourth Trophy of 2023 | website=ATP Tour | date=31 March 2023 | access-date=2 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402191105/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | url-status=live }}</ref> U [[Monte Carlo Masters|Monte Carlu]] je igrao svoje treće uzastopno Masters 1000 polufinale,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |title=Sinner Reaches Third Straight ATP Masters 1000 SF in Monte-Carlo |website=ATP Tour |date=14 April 2023 |access-date=14 April 2023 |archive-date=14 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230414210638/https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |url-status=live }}</ref> dok je na [[Roland-Garros]]u iznanađujuće izgubio od [[Daniel Altmaier|Daniela Altmaiera]] u drugom kolu;<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |title=Altmaier Saves 2 MPs To Stun Sinner At Roland Garros |website=ATP Tour |date=1 June 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=26 September 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230926193120/https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |url-status=live }}</ref> meč se igrao u pet setova i trajao je 5 sati i 26 minuta, čime je postao dotad najduži meč u Sinnerovoj karijeri<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |title=Sinner defeated by Altmaier in fifth longest match in Roland-Garros history |website=tennismajors.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718014218/https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |url-status=live }}</ref> te drugi najduži meč sezone.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |title=Daniel Altmaier outlasts Jannik Sinner in five-hour, 26-minute Roland Garros epic |website=tennis.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718013130/https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |url-status=live }}</ref> Na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] je došao do četvrtfinala,<ref>{{Cite news |last=Parkinson |first=Hannah Jane |date=9 July 2023 |title=Manic Sinner is no saint as he slips and slides into Wimbledon quarter-finals |work=The Guardian |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |access-date=12 July 2023 |issn=0261-3077 |archive-date=12 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230712011140/https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |title=Novak Djokovic Beats Jannik Sinner At Wimbledon {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |website=ATP Tour |date=14 July 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=16 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230716193727/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |url-status=live }}</ref> U kolovozu je u [[National Bank Open|Torontu]] osvojio svoj prvi Masters 1000 naslov, pobijedivši [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] u finalu.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |title=Jannik Sinner Earns First Masters 1000 Crown In Toronto |website=ATP Tour |date=13 August 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=13 August 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230813215835/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |url-status=live }}</ref> Na [[China Open]]u je u polufinalu ponovo pobijedio Alcaraza da bi u finalu svladao Medvedeva, prvi put u sedam međusobnih mečeva.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |title=Sinner Races Away From Alcaraz After Marathon Start In Beijing SFs |website=ATP Tour |date=3 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240105091402/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |url-status=live }}</ref> Tako je došao do četvrtog mjesta na ATP listi, postavši prvi Talijan u Top 5 još od vremena [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |title=Sinner Ends Medvedev Stranglehold, Clinches Beijing Crown |website=ATP Tour |date=4 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=12 October 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231012124338/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja od [[Ben Shelton|Sheltona]] u [[Rolex Shanghai Masters|Šangaju]],<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |title=Shelton Stuns Sinner In Shanghai |website=ATP Tour |date=10 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231104102711/https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |url-status=live }}</ref> Sinner je došao do finala turnira u [[Beč]]u, gdje je drugi put za redom pobijedio Medvedeva.<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |title=Sinner Claws Past Medvedev, Triumphs In Vienna |website=ATP Tour |date=29 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231205015106/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |url-status=live }}</ref> Dobri nastupi osigurali su mu debitantski direktni nastup na [[ATP Finals]]ima, gdje je u grupnoj fazi pobijedio sva tri meča, uključujući i onaj protiv Đokovića;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |title='Brave' Sinner Downs Djokovic, Nears Turin SFs |website=ATP Tour |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=22 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231122013222/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |title=Sinner digs deep to down Djokovic in ATP Finals cracker |website=reuters.com |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=15 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231115181741/https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |url-status=live }}</ref> ipak, u ponovnom susretu protiv Đokovića u finalu, Sinner je izgubio.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |title=Novak Djokovic wins record seventh ATP Finals title, beats Jannik Sinner in straight sets |website=Tennis.com |date=19 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=20 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231120044250/https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |url-status=live }}</ref> Nakon toga je nastupio za Italiju u završnoj fazi [[Davis Cup]]a, gdje je u četvrtfinalu pobijedio [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] i tako pomogao Italiji da prođe [[Davis Cup reprezentacija Nizozemske|Nizozemsku]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |title=Sinner Doubles Up To Lead Italy Into Davis Cup Semi-finals |website=ATP Tour |date=23 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125230353/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |url-status=live }}</ref> U polufinalu je uslijedio susret sa [[Davis Cup reprezentacija Srbije|Srbijom]], u sklopu kojeg je Sinner treći put u 12 dana igrao protiv Đokovića i pobijedio. Bio je to prvi Đokovićev poraz u singlu i Davis Cupu još od [[2011.]] godine kada ga je pobijedio [[Juan Martín del Potro]].<ref>{{Cite web |url=https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |title=Sinner enjoys double success over Djokovic to lead Italy into the Davis Cup final |website=apnews.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231204154642/https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |url-status=live }}</ref> Uz to, Sinner je u trećem setu spasio tri uzastopne meč lopte, postavši tek četvrti igrač u historiji koji je pobijedio Đokovića nakon spašavanja meč lopti te prvi koji je spasio čak tri uzastopne meč lopte;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |title=Sinner Saves 3 MPs To Beat Djokovic, Leads Italy To Davis Cup Final |website=atptour.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=26 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231126235627/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |title=Davis Cup: Italy's Jannik Sinner beats Novak Djokovic in both singles and doubles to secure a 2–1 victory over Serbia |website=skysports.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=9 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231209102132/https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |url-status=live }}</ref> također je postao tek treći tenisač, nakon [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] i [[Andy Murray|Andyja Murraya]] koji je dva puta pobijedio Đokovića u rasponu od 12 dana.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |title=Stat of the Day: Jannik Sinner defeats Novak Djokovic twice in 12 days, joins exclusive list |website=tennis.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=27 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231127014429/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |url-status=live }}</ref> Nakon toga je u paru s [[Lorenzo Sonego|Lorenzom Sonegom]] ponovo pobijedio Đokovića, koji je igrao u paru s [[Miomir Kecmanović|Kecmanovićem]], i osigurao Italiji ulazak u finale.<ref>{{Cite news |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |title=Italy into Davis Cup final after Sinner's stunning comeback sees off Djokovic |work=The Guardian |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=20 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231220231255/https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |url-status=live }}</ref> Tamo su Talijani pobijedili [[Davis Cup reprezentacija Australije|Australiju]] i osvojili svoj drugi naslov, prvi nakon [[1976.]] godine.<ref name=":0">{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |title=Scintillating Sinner Leads Italy To Davis Cup Title |website=ATP Tour |date=26 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=28 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231128151659/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |url-status=live }}</ref> Tijekom dodjele ATP-ovih nagrada, Sinner je dobio nagradu za igrača s najvećim napretkom i nagradu za miljenika publike,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Wins Most Improved Player Of The Year Award For 2023 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=17 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231217045747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Voted Fans' Favourite In 2023 ATP Awards |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=18 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231218143517/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |url-status=live }}</ref> dok su njegovi treneri [[Darren Cahill]] i [[Simone Vagnozzi]] podijelili nagradu za trenera godine.<ref>{{Cite web |title=2023 ATP Awards: Djokovic Joined By Sinner, Alcaraz, Auger-Aliassime, Fils Among Winners |url=http://www.atptour.com/en/news/atp-awards-2023-all-winners |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Na Supertennis Awardsima dobio je nagradu za najboljeg tenisača.<ref>{{Cite web |title=Sinner premiato come miglior giocatore dell'anno: il tennis italiano in festa |url=https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |access-date=11 July 2024 |website=Today |language=it |archive-date=11 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240711143727/https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |url-status=live }}</ref> Početak sezone [[2024.]] godine bio je vrlo jak. Sinner je na [[Australian Open]]u prilično lako došao do novog polufinala, gdje je iznenađujuće pobijedio Đokovića, koji je tada bio prvi tenisač svijeta i branitelj naslova;<ref>{{Cite web |date=26 January 2024 |title=Sinner ends Djokovic's reign in Australian Open semifinals |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128162430/https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |archive-date=28 January 2024 |access-date=28 January 2024 |website=ESPN.com|agency=Associated Press}}</ref> bio je to Đokovićev prvi poraz na Australian Openu od [[2018.]] godine.<ref name="auto">{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|title=Jannik Sinner defeats Novak Djokovic to reach 2024 Australian Open final |website=ATP Tour|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127210854/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|url-status=live}}</ref> U finalu je ponovo igrao protiv Medvedeva te je okrenuo 0:2 u setovima i tako došao do svog prvog [[Grand Slam]] naslova u karijeri; postao je prvi Talijan s osvojenim Australian Openom te tek treći Talijan ukupno, odnosno drugi u Open eri s nekim Grand Slam naslovom.<ref name="AO2024">{{Cite web |title=Sinner, winner: Italian takes first major at AO 2024 {{!}} AO |url=https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |access-date=28 January 2024 |website=ausopen.com |language=en |archive-date=28 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128231116/https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|title=Stat of the Day: Jannik Sinner becomes first Italian man to win a Grand Slam title in 48 years|access-date=28 January 2024|archive-date=28 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240128235718/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|url-status=live}}</ref> Također je postao tek drugi tenisač koji je osvojio Australian Open nakon što je gubio 0:2 u setovima, nakon Nadala [[2022.]] godine, koji je na taj način pobijedio upravo Medvedeva. U [[Rotterdam]]u je nakon predaje [[Miloš Raonić|Miloša Raonića]] u četvrtfinalu došao do svoje 200. pobjede u karijeri, postavši prvi igrač rođen u [[21. vijek|XXI. vijeku]] kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |author-mask=TennisTV |date=16 February 2024 |title=200 ATP Wins for Jannik Sinner |url=https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |access-date=15 April 2024 |website=X |archive-date=16 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240216224703/https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|title=Jannik Sinner struggling a little bit but reaches Rotterdam semi finals after Milos Raonic retires with injury|access-date=16 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216230138/https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|title=Sinner claims 200th win, reaches Rotterdam SF|access-date=17 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216222715/https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|url-status=live}}</ref> Nakon pobjeda nad Griekspoorom i de Minaurom, Sinner je osvojio turnir i tako došao do trećeg mjesta na ATP listi, čime je postao najbolje rangirani Talijan u historiji.<ref>{{Cite web |title=Sinner continues red-hot run, clinches Rotterdam crown |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |access-date=19 February 2024 |date=18 February 2024 |website=ATPTour |archive-date=18 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240218195132/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |url-status=live }}</ref> Tijekom [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u produžio je svoju seriju na 19 uzastopnih pobjeda (16 u [[2024.]]), čime je oborio talijanski rekord u Open eri, a koja je prekinuta polufinalnim porazom od Alcaraza.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner advances to Indian Wells semi-finals |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |access-date=15 March 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=15 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240315103200/https://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=17 March 2024 |title=Indian Wells: Carlos Alcaraz ends Jannik Sinner's winning run to set up Daniil Medvedev final |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |access-date=24 June 2024 |work=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=12 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240912002231/https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |url-status=live }}</ref> U [[Miami Open|Miamiju]] je u finalu pobijedio [[Grigor Dimitrov|Grigora Dimitrova]] i tako osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov, što mu je ujedno donijelo i skok na drugo mjesto ATP liste.<ref>{{Cite news |title=Jannik Sinner sweeps Grigor Dimitrov aside to win Miami Open |url=https://www.theguardian.com/sport/2024/mar/31/jannik-sinner-sweeps-grigor-dimitrov-aside-to-win-miami-open |access-date=31 March 2024 |work=The Guardian |date=31 March 2024 }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|title=Jannik Sinner clinches No. 2 ranking, a new career-high, after winning Miami Open title|date=31 March 2024|access-date=31 March 2024|archive-date=31 March 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240331220913/https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|url-status=live}}</ref> Nakon poraza u drugom kolu [[Monte Carlo Masters|Monte Carla]] od [[Stefanos Cicipas|Stefanosa Cicipasa]], Sinner se povukao s turnira u [[Madrid]]u<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Madrid |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=3 May 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240503051225/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |url-status=live }}</ref> i [[Rim]]u zbog ozljede kuka.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Rome |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-rome-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Nakon što se Đoković povukao s [[Roland-Garros]]a, Sinner je po završetku turnira, na kojem je ispao u polufinalu od Alcaraza,<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz defeats Jannik Sinner in five-set Roland Garros SF thriller {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=9 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240609061128/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |url-status=live }}</ref> prvi put u karijeri postao najbolji tenisač svijeta,<ref>{{Cite web |last=Zagoria |first=Adam |title=World No. 1 Novak Djokovic Withdraws From French Open, Jannik Sinner Becomes New No. 1 |url=https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |access-date=4 June 2024 |website=Forbes |language=en |archive-date=5 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240605235249/https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=4 June 2024 |title=Novak Djokovic injury: Defending champion withdraws from French Open |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |access-date=4 June 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604182542/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner assured of rise to world No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604163058/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |url-status=live }}</ref> ujedno i prvi Talijan u historiji koji je došao do te pozicije.<ref>{{Cite news |date=4 June 2024 |last=Pinto |first=Piergiuseppe |title=Quali tennisti italiani sono stati i numeri 1 al mondo? Sinner è il primo a riuscirci, il suo Roland Garros è su DAZN |url=https://www.dazn.com/it-IT/news/tennis/quali-tennisti-italiani-sono-stati-i-numeri-1-al-mondo/1ndmfp8cz0ele1htk700n5ixs8 |access-date=9 September 2024 |work=[[DAZN]] |language=it}}</ref> Na [[Halle Open]]u je postao tek osmi tenisač u historiji koji je osvojio svoj prvi turnir nakon prvog dolaska na prvo mjesto ATP liste,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner wins Halle title in first tournament as World No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-halle-2024-final |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Shannuu |date=24 June 2024 |title=Jannik Sinner joins elite company with historic win as world No. 1 |url=https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |access-date=24 June 2024 |website=Tennis Tonic – News, Predictions, H2H, Live Scores, stats |language=en-US |archive-date=24 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240624093253/https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |url-status=live }}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] prvi put u svojoj karijeri bio prvi nositelj na nekom [[Grand Slam]]u; na turniru je ispao od Medvedeva u četvrfinalu.<ref>{{Cite web |last=McLeman |first=Neil |date=9 July 2024 |title=Daniil Medvedev upsets Jannik Sinner to win epic Wimbledon quarter-final |url=https://www.express.co.uk/sport/tennis/1921020/Jannik-Sinner-Daniil-Medvedev-Wimbledon |access-date=10 July 2024 |website=Express.co.uk |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Ilic |first=Jovica |date=10 July 2024 |title=Daniil Medvedev edges ill Jannik Sinner, reaches Wimbledon semi-final |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/On_the_ATP_results_with/146418/daniil-medvedev-edges-ill-jannik-sinner-reaches-wimbledon-semifinal/ |access-date=10 July 2024 |website=Tennis World USA |language=en}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u nije nastupio zbog [[tonzilitis]]a.<ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Paris 2024: Jannik Sinner withdraws from tennis competition with injury, Salisbury to partner Watson in mixed doubles |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |access-date=24 July 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Tennis world No 1 Jannik Sinner forced to pull out of Olympics |url=https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |access-date=24 July 2024 |website=The Independent |language=en |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |url-status=live }}</ref> U [[Cincinnati Open|Cincinnatiju]] je osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov u godini i peti ukupno, pobijedivši [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] u finalu.<ref>{{cite web |last=Dietz |first=Matthew |title=World No. 1 Jannik Sinner defeats Tiafoe to win his first Cincinnati Open |date=20 August 2024 |url=https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |access-date=20 August 2024 |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820001948/https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |url-status=live }}</ref> Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine, nezavisni je sud objavio da je Sinner dva puta u ožujku imao pozitivan test na nedopuštenu supstancu [[klostebol]].<ref>{{Cite web |date=21 August 2024 |title=Why wasn't Jannik Sinner suspended after two positive steroid tests? What do other players think? |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |access-date=26 August 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=26 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240826034853/https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |url-status=live }}</ref> Sud je prihvatio Sinnerovo objašnjenje da je klostebol unesen u njegov organizam slučajno tijekom masaže, jer je njegov fizioterapeut ranije bio koristio sredstvo s klostebolom kako bi liječio vlastitu ozljedu. Krajem mjeseca, Sinner je objavio kako je dao otkaz svom kondicijskom treneru Umbertu Ferrari i fizioterapeutu Giacomu Naldiju.<ref>{{Cite news |title=US Open: Jannik Sinner confirms he has parted ways with fitness coach Umberto Ferrara and physio Giacomo Naldi over drug tests |url=https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-url=https://web.archive.org/web/20250216043239/https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-date=16 February 2025 |access-date=24 July 2025 |work=Sky Sports |language=en-GB |url-status=live }}</ref> Sud je odlučio da Sinner nije s namjerom uzimao doping te mu nije izrekao nikakvu suspenziju, ali je morao vratiti novac i bodove koje je zaradio na turniru u [[Indian Wells]]u,<ref>{{cite web | title=Jannik Sinner cleared of wrongdoing after failed drug tests, ITIA says | website=Reuters | date=20 August 2024 | url=https://www.reuters.com/sports/tennis/world-no-1-sinner-cleared-wrongdoing-after-failed-drug-tests-itia-says-2024-08-20/ | access-date=21 August 2024}}</ref><ref>{{cite news |date=20 August 2024 |title=Jannik Sinner receives anti-doping sanction after positive tests for banned substance clostebol |url=https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |access-date=20 August 2024 |website=[[The New York Times]] |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820175758/https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |date=20 August 2024 |title=Independent tribunal rules 'No Fault or Negligence' in case of Jannik Sinner |url=https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |access-date=20 August 2024 |website=ITIA |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820150912/https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> što je Sinner i učinio.<ref>{{cite news |url=https://www.cbc.ca/sports/tennis/jannik-sinner-positive-test-for-steroid-1.7299343 |title=Tennis star Jannik Sinner tested positive for a steroid twice but will not be suspended |work=CBC News |date=20 August 2024}}</ref> [[Svjetska antidopinška agencija]] žalila se na ovu odluku, a postupak je riješen nagodbom u veljači [[2025.]] godine, u sklopu koje je riješeno da je Sinner nenamjerno unio nedozvoljeno sredstvo u organizam te je prihvatio suspenziju u trajanju od tri mjeseca.<ref>{{Cite web |date=18 February 2025 |title=Jannik Sinner: Tennis world number one's case 'million miles away from doping', says Wada general counsel |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cdxexxl936vo |access-date=28 February 2025 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Proces je bio jedna od najvrućih tema u teniskom svijetu u to vrijeme.<ref>{{cite news |url=https://www.eurosport.com/tennis/mats-wilander-jannik-sinner-anti-doping-ruling-unfair_sto20030781/story.shtml |title=Mats Wilander on 'unfair' situation over Jannik Sinner's anti-doping ruling – 'The process is obviously terrible' |publisher=ESPN |date=21 August 2024 |first=Joel |last=Kulasingham}}</ref><ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/cn02xp9dw02o |title=Sinner parts with physio & fitness coach after investigation |work=BBC Sport |date=23 August 2024}}</ref><ref>{{Cite news |last1=Hansen |first1=James |last2=Eccleshare |first2=Charlie |date=12 November 2025 |title=Novak Djokovic's Piers Morgan interview: Sinner, Alcaraz, the tennis GOAT debate and his career |url=https://www.nytimes.com/athletic/6798363/2025/11/11/novak-djokovic-piers-morgan-interview/ |access-date=13 November 2025 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[File:2024 11 24 Copa Davis Tenis.jpg|thumb|320px|Sinner (drugi s lijeva) s [[Davis Cup reprezentacija Italije|reprezentativnim kolegama]] ispred trofeja pobjednika [[Davis Cup]]a [[2024.]] godine.]] Postupak nije omeo Sinnerovu igru, s obzirom na to da je na [[US Open]]u osvojio svoj drugi Grand Slam naslov u karijeri.<ref>{{cite web|url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/41153580/jannik-sinner-defeats-jack-draper-reach-2024-us-open-final|title=Jannik Sinner overcomes injury, Jack Draper to reach US Open final|website=ESPN|date=6 September 2024}}</ref> U četvrtfinalu je izbacio Medvedeva, u polufinalu [[Jack Draper|Jacka Drapera]], a u finalu [[Taylor Fritz|Taylora Fritza]] i tako postao tek četvrti tenisač koji je osvojio dva Grand Slam naslova u godini u kojoj je osvojio svoj prvi Grand Slam naslov. Pobjedu je posvetio svojoj teti.<ref>{{cite web| url=https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| website=News24| date=8 September 2024| title=Sinner wins US Open to become Italian saint of Flushing Meadows| access-date=9 September 2024| archive-date=7 September 2024| archive-url=https://web.archive.org/web/20240907065926/https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| url-status=live}}</ref> Na [[China Open]]u je također došao do finala, ali je izgubio od Alcaraza.<ref name=":9">{{Cite web |date=2 October 2024 |title=Alcaraz beats Sinner in dramatic China Open final |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20241002154343/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |archive-date=2 October 2024 |access-date=2 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> Nakon što je pobijedio [[Tomáš Machač|Tomáša Machača]] u polufinalu [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]], Sinner je osigurao prvo mjesto na kraju godine, postavši prvi Talijan kojemu je to uspjelo.<ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-passes-novak-djokovic-for-fourth-longest-first-stint-at-no-1-in-atp-rankings-history|title= Jannik Sinner passes Novak Djokovic for fourth-longest first stint at No. 1 in ATP rankings history|date=16 June 2025}}</ref><ref>{{Cite web |date=12 October 2024 |title=Sinner clinches year-end No. 1 in PIF ATP Rankings |url=https://www.atptour.com/en/news/jannik-sinner-clinches-year-end-no-1-2024 |access-date=12 October 2024 |website=ATP Tour}}</ref> U finalu je ponovo pobijedio Đokovića i osvojio svoj treći Masters 1000 naslov u godini, postavši najmlađi pobjednik u Šangaju u historiji; bio mu je to ukupno sedmi naslov te godine.<ref>{{Cite web |date=13 October 2024 |title=Sinner wins Shanghai Masters to extend Djokovic's wait for 100th title |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-wins-shanghai-masters-extend-djokovics-wait-100th-title-2024-10-13/ |access-date=15 October 2024 |website=Reuters}}</ref> Novu titulu dodao je na [[ATP Finals]]ima, gdje je u finalu pobijedio Fritza.<ref name=":10">{{Cite web |date=17 November 2024 |title=ATP Finals: World number one Jannik Sinner beats Taylor Fritz in Turin |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |access-date=17 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=17 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241117185706/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |url-status=live }}</ref> Bio je to prvi put od [[Ivan Lendl|Ivana Lendla]] [[1986.]] godine da je netko osvojio ATP Finalse bez izgubljenog seta, a Sinner je postao prvi Talijan koji je osvojio taj turnir.<ref name=":10"/><ref>{{cite web | url=https://www.thetennisgazette.com/news/jannik-sinner-breaks-38-year-record-after-defeating-taylor-fritz-to-win-the-atp-finals/ | title=Jannik Sinner breaks 38-year record after defeating Taylor Fritz to win the ATP Finals | date=17 November 2024 }}</ref> Godinu je završio obranom naslova na [[Davis Cup]]u.<ref>{{Cite news |last=Hansen |first=James |title=Italy retains Davis Cup after Jannik Sinner and Matteo Berrettini down the Netherlands |url=https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |access-date=24 November 2024 |work=The New York Times |date=24 November 2024 |language=en-US |issn=0362-4331 |archive-date=24 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241124185926/https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |url-status=live }}</ref> Sinner je [[2024.]] godinu završio bez ijednog poraza u kojem nije osvojio nijedan set, postavši tek drugi tenisač u historiji, nakon [[Roger Federer|Rogera Federera]] [[2005.]] godine, kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |date=24 November 2024 |title=Jannik Sinner: Italy's 'special one' completes stellar year at Davis Cup |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |access-date=28 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=25 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241125131721/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |url-status=live }}</ref> === Novi Grand Slam naslovi i suspenzija (2025.) === Kao branitelj naslova, Sinner je imao relativno jednostavan put do finala [[Australian Open]]a na početku [[2025.]] godine;<ref>{{cite news |title=Sinner ousts Giron to reach Aussie 4th round |url=https://www.espn.com.au/tennis/story/_/id/43462672/defending-australian-open-champ-jannik-sinner-back-4th-round |access-date=20 January 2025 |work=ESPN.com |date=18 January 2025 |language=en}}</ref><ref>{{cite news |title=Jannik Sinner survives Tristan Schoolkate in Melbourne |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-schoolkate-australian-open-2025-thursday |access-date=20 January 2025 |work=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{cite news |last1=McGowan |first1=Marc |title=Heartbreak for de Minaur as he exits Open after straight-sets loss to Sinner |url=https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |access-date=23 January 2025 |work=The Age |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=22 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250122151059/https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |url-status=live }}</ref><ref>{{cite news |last1=Futterman |first1=Matthew |title=Jannik Sinner beats Ben Shelton to reach second Australian Open final in a row |url=https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |access-date=24 January 2025 |work=The Athletic |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=24 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250124120831/https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |url-status=live |url-access=registration }}</ref> u finalu je s 3:0 u setovima pobijedio [[Alexander Zverev|Alexandera Zvereva]] i tako uspješno obranio naslov u [[Melbourne]]u.<ref>{{Cite web |date=26 January 2025 |title=Sinner rolls to 2nd straight Australian Open title |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/43569550/jannik-sinner-wins-australian-open-second-straight-year |access-date=26 January 2025 |website=ESPN.com |language=en}}</ref> U veljači je započela njegova tromjesečna suspenzija nakon nagodbe sa [[Svjetska antidopinška agencija|Svjetskom antidopinškom agencijom]],<ref>{{cite web|url=https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|title=WADA to appeal Jannik Sinner doping verdict, seeks suspension|date=28 September 2024|publisher=ESPN|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928144419/https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|title=Sinner 'surprised' as Wada launches doping appeal|date=28 September 2024|work=BBC Sport|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928145241/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|url-status=live}}</ref> koja je ponovo postala vruća tema u svijetu tenisa te je potakla velik broj aktualnih i bivših tenisača da komentiraju situaciju.<ref>{{cite news |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13311621/jannik-sinner-doping-case-novak-djokovic-says-majority-of-players-dont-feel-process-is-fair |title=Jannik Sinner doping case: Novak Djokovic says majority of players don't feel process is fair |work=Sky Sports |date=17 February 2024}}</ref><ref>{{cite news |last=Harris |first=Rob |title=Jannik Sinner: Lawyer for world tennis number one hits back at 'unfair' criticism of doping case settlement |url=https://news.sky.com/story/jannik-sinner-lawyer-for-world-tennis-number-one-hits-back-at-unfair-criticism-of-doping-case-settlement-13312159 |work=[[Sky News]] |date=18 February 2025}}</ref><ref>{{cite news |title=How Jannik Sinner's doping case and WADA agreement rocked the anti-doping world |url=https://www.nytimes.com/athletic/6149390/2025/02/24/jannik-sinner-wada-deal-doping-ban/ |work=The New York Times |date=24 February 2025}}</ref> Jedna od izraženijih kritika na račun Sinnera bio je izgledno vrlo pogodan trenutak njegove suspenzije, s obzirom da tromjesečni period nije obuhvatio nijedan [[Grand Slam]], odnosno samo nekoliko Masters 1000 turnira, s tim da je Sinner svejedno dobio priliku zaigrati na "pripremnim" turnirima za zemljani Grand Slam. Njegov povratnički turnir bio je [[Italian Open]] u [[Rim]]u, gdje je došao do finala, prvi Talijan kojemu je to uspjelo od [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]] [[1978.]] godine. Bio je to Sinnerov tek drugi finale na zemlji, prvi nakon srpnja [[2022.]] godine. U finalu je izgubio 0:2 od [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]].<ref>{{cite news |title=Alcaraz ends Sinner's streak to win Italian Open |date=18 May 2025 |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c5y6g49le80o |work=BBC Sport}}</ref> Na [[Roland-Garros]]u je imao iznimno uspješan turnir te je do finala došao bez izgubljenog seta, pri čemu je u polufinalu pobijedio [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros SF: Novak Djokovic vs Jannik Sinner Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250606-M-Roland_Garros-SF-Novak_Djokovic-Jannik_Sinner.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> U finalu ga je čekao novi ogled s Alcarazom. Sinner je počeo snažno i poveo 2:0 u setovima, ali Alcaraz se vratio i izjednačio na 2:2. U petom su setu ušli u treći tie-break, a Sinner je, iako je tijekom meča imao čak tri meč lopte, izgubio u super tie-breaku 2:10, čime je Alcaraz osvojio naslov. Meč je trajao ukupno 5 sati i 29 minuta te je postao najduži finalni meč u historiji [[Roland-Garros]]a.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz and Jannik Sinner played the match of the decade, and maybe the century, at Roland Garros |url=https://www.tennis.com/news/articles/carlos-alcaraz-jannik-sinner-french-open-final-match-of-the-decade |access-date=16 June 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros F: Jannik Sinner vs Carlos Alcaraz Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250608-M-Roland_Garros-F-Jannik_Sinner-Carlos_Alcaraz.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> Pet tjedana kasnije, njih su dvojica igrali novo [[Grand Slam]] finale, ovoga puta na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sinner je pobijedio na [[london]]skoj travi te je tako postao prvi Talijan u historiji s naslovom na Wimbledonu.<ref>{{Cite web|url=https://www.theguardian.com/sport/2025/jul/13/jannik-sinner-roars-carlos-alcaraz-first-wimbledon-final-win-tennis|title=Jannik Sinner roars back to beat Carlos Alcaraz for first Wimbledon final win|first=Tumaini|last=Carayol|work=The Guardian |date=13 July 2025}}</ref> Bio je ovo njihov ukupno drugi susret na tom turniru, nakon četvrtfinala [[2022.]] godine, te Sinnerova druga pobjeda. [[File:P20250907DT-0948 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|left|320px|Sinner tijekom finala [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine.]] Nakon što je zbog zgusnutog rasporeda otkazao [[Washington Open|Washington]] i [[National Bank Open|Toronto]],<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner, Novak Djokovic withdraw from Toronto {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-toronto-2025-withdrawal |access-date=1 October 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Sinner je došao do finala na [[Cincinnati Open]]u, gdje ga je ponovo čekao Alcaraz. Sinner je predao meč prije kraja prvog seta zbog bolesti pri rezultatu 0:5 za Alcaraza.<ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=18 August 2025 |title=Sinner illness gives Alcaraz Cincinnati Open title and Swiatek takes women's crown |url=https://www.theguardian.com/sport/2025/aug/18/carlos-alcaraz-wins-cincinnati-open-as-sinner-retires-from-final-with-illness |access-date=1 October 2025 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Alcaraz ga je ponovo pobijedio i to u finalu [[US Open]]a,<ref>{{Cite web |date=8 September 2025 |title=Carlos Alcaraz dethrones Jannik Sinner to underline undeniable truth in US Open final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-us-open-final-result-b2821925.html |access-date=1 October 2025 |website=The Independent |language=en}}</ref> što je bilo njihovo treće uzastopno finale na nekom [[Grand Slam]]u i Španjolčeva druga pobjeda; time su njih dvojica završili sezonu s po dva Grand Slama svaki. Sinner je također postao najmlađi te ukupno treći tenisač, uz [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića, koji je igrao sva četiri Grand Slam finala u jednoj godini.<ref name=":4">{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner has now reached the final at all four Grand Slams and the ATP Finals this year |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-youngest-man-ever-to-reach-final-of-all-four-grand-slams-and-atp-finals-in-same-season-federer-djokovic |access-date=14 December 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> Nakon što je u finalu [[China Open]]a pobijedio [[Learner Tien|Learnera Tiena]] i osvojio novi naslov,<ref>{{Cite web |date=1 October 2025 |title='Normal' Sinner thrashes Tien in Beijing for 21st title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20251001-sinner-thrashes-tien-to-win-china-open-for-21st-title |access-date=1 October 2025 |website=France 24 |language=en}}</ref> morao je predati meč trećeg kola u [[Shanghai Masters|Šangaju]] protiv [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] zbog snažnih grčeva, čime je završio njegov pohod ka obrani naslova.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-retires-with-cramps-at-shanghai-masters-against-tallon-griekspoor |title=Jannik Sinner retires with cramps at Shanghai Masters against Tallon Griekspoor |website=Tennis.com |date=5 October 2025 |access-date=6 October 2025}}</ref> U [[Vienna Open|Beču]] je osvojio svoj četvrti naslov u godini, pobijedivši Zvereva,<ref>{{Cite web |date=26 October 2025 |title=Zverev beaten, Sinner wins Vienna tournament |url=https://en.ilsole24ore.com/art/zverev-beats-sinner-to-win-vienna-tournament-AHH1dfMD |access-date=26 October 2025 |website=Il Sole 24 ORE |language=en}}</ref> a što je onda povezao i s naslovom u [[Rolex Paris Masters|Pariz]]u, gdje je pobijedio [[Felix Auger-Aliassime|Felixa Augera-Aliassimea]]. Sinner je osvojio turnir bez izgubljenog seta te je postao prvi Talijan s naslovom na pariškom Mastersu. Sinner je sezonu završio snažno obranom naslova na [[ATP Finals]]ima, gdje je pobijedio Alcaraza. Sinner je završio turnir bez izgubljenog seta drugu godinu za redom, a na cijelom je turniru protivniku prepustio samo jedan break. === Borba za prvo mjesto (2026. – ''danas'') === Godinu [[2026.]] započeo je na [[Australian Open]]u, gdje je došao kao dvostruki branitelj naslova. Imao je relativno jednostavan put do polufinala, gdje ga je u pet setova pobijedio [[Novak Đoković]].<ref name=":5">{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |date=2026-02-01 |title=Novak Djokovic stuns Jannik Sinner to reach Australian Open final against Carlos Alcaraz |url=https://www.nytimes.com/athletic/7008360/2026/01/30/jannik-sinner-novak-djokovic-australian-open-result-analysis/ |access-date=2026-02-03 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> Nakon toga je igrao na turniru u [[Qatar ExxonMobil Open|Dohi]], gdje je iznenađujuće ispao u četvrtfinalu od [[Jakub Menšík|Jakuba Menšíka]]. Međutim, Sinner se vratio pobjedničkom nizu u [[Indian Wells]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] i osvojio svoj prvi naslov na tom turniru.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-masters-1000-hard-court-titles|title=Sinner joins Federer & Djokovic in hard-court history books|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Na putu do naslova nije izgubio nijedan set, postavši tako prvi tenisač u historiji koji je osvojio dva uzastopna Masters 1000 naslova bez izgubljenog seta.<ref name="IW26">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-medvedev-indian-wells-2026-final|title=Sinner completes perfect run, wins Indian Wells|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Isti je pothvat ponovio i u [[Miami Open|Miamiju]], gdje je u finalu pobijedio [[Jiří Lehečka|Jiříja Lehečku]], postavši tako prvi tenisač koji je osvojio [[Sunshine Double]] bez ijednog izgubljenog seta,<ref>{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner becomes first tennis player ever to win Sunshine Double without losing a set |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-becomes-first-tennis-player-ever-to-win-sunshine-double-without-losing-a-set-indian-wells-miami |access-date=2026-03-30 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> odnosno prvi koji je osvojio tri uzastopna Masters 1000 turnira bez izgubljenog seta. Uspjeh je nastavio i na zemljanim Mastersima, osvojivši [[Monte Carlo Masters|Monte Carlo]] pobjedom nad [[Carlos Alcaraz|Carlosom Alcarazom]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monte-carlo-2026-return-to-world-no-1|title=Jannik Sinner to return to World No. 1 Monday|publisher=ATPTour|accessdate=12 April 2026}}</ref> Tom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste ispred Alcaraza, te je postao tek treći tenisač koji je osvojio četiri Masters 1000 turnira za redom (nakon [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića), odnosno prvi nakon Đokovića [[2015.]] godine koji je osvojio prva tri Masters 1000 turnira u kalendarskoj godini. == Rivalstva == === Carlos Alcaraz === {{main|Rivalstvo Alcaraza i Sinnera}} Jannik Sinner i [[Carlos Alcaraz]] dosad su međusobno igrali 17 puta na ATP Touru, pri čemu Alcaraz vodi u ukupnim pobjedama 7:10.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |title=Jannik Sinner VS Carlos Alcaraz {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |title=Closing Power: Alcaraz Fights off Sinner in Five for First French Open Final |date=7 June 2024 |access-date=7 June 2024 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023057/https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |url-status=live}}</ref> Komentatori su njihovo rivalstvo opisali kao "potencijalno definirajuće za cijelu jednu eru".<ref>{{cite web |last1=Klosok |first1=Aleks |title=Friendly rivals Jannik Sinner and Carlos Alcaraz look set to dominate men's tennis. Is it time to call them the 'Big Two?' |url=https://edition.cnn.com/2024/11/12/sport/jannik-sinner-carlos-alcaraz-atp-finals-spt-intl/index.html |website=CNN |access-date=6 September 2025 |language=en |date=12 November 2024}}</ref> Prije [[2025.]] godine, njih su dvojica već igrali nekoliko velikih mečeva, uključujući polufinale [[Roland-Garros]]a [[2024.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2022.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova) i polufinale [[Miami Open]]a [[2023.]] godine (pobjeda Sinnera). Tijekom [[2024.]] godine igrali su tri puta, pri čemu je Alcaraz pobijedio sva tri puta. Tijekom [[2025.]] godine, prvi su se put susreli na [[Italian Open]]u, gdje je Alcaraz slavio 2:0 u finalu. Nakon toga je uslijedila serija od tri uzastopna [[Grand Slam]] finala, pri čemu je Sinner slavio na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], a Alcaraz na [[Roland-Garros]]u i [[US Open]]u. Na [[ATP Finals]]ima, Sinner je pobijedio u dva seta i tako obranio naslov. Tijekom [[2026.]] godine, Sinner je slavio u finalu [[Monte Carlo Masters]]a, kojom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste. {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Alcaraz |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |2 |'''4''' |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''1''' |0 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |2 |'''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |1 |1 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Alcaraz">{{cite web |title=Carlos Alcaraz vs Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |access-date=4 June 2024 |publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> |7 |'''10''' |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Alcaraz |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] |{{flagicon|FRA}} [[Rolex Paris Masters]] |ATP 1000 |Tvrda (d) |Drugo kolo |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(1)|7|5|-}} |align=center| 2:08 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Osmina finala |'''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-|6|7|(8)|6|3|-}} |align=center| 3:35 |align=center| '''1''' |align=center| 1 |- |align=center| 3. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|HRV}} [[Croatia Open Umag]] |ATP 250 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(5)|6|1|-|6|1|-}} |align=center| 2:26 |align=center| '''2''' |align=center| 1 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Četvrtfinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(7)|6|7|(0)|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 5:15 |align=center| 2 |align=center| '''2''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:52 |align=center| 2 |align=center| '''3''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(4)|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 3:02 |align=center| '''3''' |align=center| 3 |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|1|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''4''' |align=center| 3 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|1|6|-|6|3|-|6|2|-}} |align=center| 2:05 |align=center| 4 |align=center| '''4''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|2|6|-|6|3|-|3|6|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 4:09 |align=center| 4 |align=center| '''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|7|(6)|6|4|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:21 |align=center| 4 |align=center| '''6''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[Internazionali BNL d'Italia]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|1|-|}} |align=center| 1:43 |align=center| 4 |align=center| '''7''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |[[Finale Roland-Garrosa 2025. – muški singlovi|Finale]] |'''Alcaraz''' |{{nowrap|4:6, 6:7{{sup|(4:7)}}, 6:4, 7:6{{sup|(7:3)}}, 7:6{{sup|(10:2)}}}} |align=center| '''5:29''' |align=center| 4 |align=center| '''8''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|4|6|-|6|4|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''5''' |align=center| 8 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[Cincinnati Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{nowrap|5:0 pred.}} |align=center| 0:23 |align=center| 5 |align=center| '''9''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 15. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|2|-|3|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:42 |align=center| 5 |align=center| '''10''' |-style="background:#ffc;" |align=center| 16. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] |ATP Finals |Tvrda (d) |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|7|5|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''6''' |align=center| 10 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 17. |align=center| [[2026.]] |{{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|3|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''7''' |align=center| 10 |} === Danil Medvedev === Jannik Sinner i [[Danil Medvedev]] dosad su se susreli 16 puta, pri čemu Sinner vodi u međusobnim susretima 9:7.<ref name="Medvedev">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-daniil-medvedev/s0ag/mm58 |title=Jannik Sinner VS Daniil Medvedev {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Izvorno je ovo rivalstvo bilo prilično jednostrano, s obzirom na to da je Medvedev pobijedio u prvih šest međusobnih ogleda. Sinner je prekinuo Medvedevljev niz [[2023.]] godine te je u konačnici uspio izjednačiti seriju na 7:7. Od [[2023.]] godine, Medvedev je pobijedio samo jednom. Među značajnijim mečevima koje su igrali su finale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u pet setova nakon što je Medvedev imao 2:0 u setovima), četvrtfinale [[Wimbledon (tenis)|Wimbledona]] [[2024.]] godine (pobjeda Medvedeva u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2024.]] (pobjeda Sinnera u četiri seta) i finale [[BNP Paribas Open|Indian Wells Mastersa]] [[2026.]] godine (pobjeda Sinnera).<ref>{{Cite web |last=Trollope |first=Matt |date=10 July 2024 |title=Medvedev the tactician snaps Sinner's streaks |url=https://ausopen.com/articles/news/medvedev-tactician-snaps-sinners-streaks |access-date=17 July 2024 |website=ausopen.com |language=en}}</ref> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Medvedev |-style="background:#f3e6d7;" |{{nowrap|[[Grand Slam]]}} |'''2''' |1 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''2''' |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |'''3''' |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |2 |2 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |'''2''' |- |'''Ukupno'''<ref name="Medvedev"/> |'''9''' |7 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Medvedev |- |align=center| 1. |align=center| [[2020.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Drugo kolo | '''Medvedev''' |{{tennis score|1|6|-|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:20 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- |align=center| 2. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|2|-|6|4|-}} |align=center| 1:15 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 3. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|0|-|6|7|(5)|7|6|(8)}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:31 |align=center| 0 |align=center| '''4''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|NIZ}} [[ABN AMRO Open|Rotterdam Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|5|7|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''5''' |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 1:35 |align=center| 0 |align=center| '''6''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|KIN}} [[China Open]] | ATP 500 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(2)|7|6|(2)}} |align=center| 2:02 |align=center| '''1''' |align=center| 6 |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 8. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|4|6|-|6|3|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''2''' |align=center| 6 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 9. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(4)|6|1|-}} |align=center| 2:29 |align=center| '''3''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|3|6|-|3|6|-|6|4|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 3:44 |align=center| '''4''' |align=center| 6 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:10 |align=center| '''5''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|7|(7)|6|4|-|7|6|(4)|2|6|-|6|3|-}} |align=center| '''4:00''' |align=center| 5 |align=center| '''7''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[US Open]] | Grand Slam | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|1|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:39 |align=center| '''6''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 1:25 |align=center| '''7''' |align=center| 7 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 15. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:14 |align=center| '''8''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 16. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(6)|7|6|(4)}} |align=center| 1:56 |align=center| '''9''' |align=center| 7 |} === Novak Đoković === Jannik Sinner i [[Novak Đoković]] do sada su igrali 11 puta, a Sinner vodi u međusobnim dvobojima 6:5.<ref name="Đoković">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-novak-djokovic/s0ag/d643 |title=Jannik Sinner VS Novak Djokovic {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Njihov prvi susret odigrao se na [[Monte Carlo Masters]]u [[2021.]] godine. Đoković je pobijedio u prva tri susreta prije nego je Sinner upisao prvu pobjedu na [[ATP Finals]]ima [[2023.]] godine. Njih su dvojica igrali nekoliko značajnih mečeva, među kojima su finale [[ATP Finals]]a [[2023.]] godine (pobjeda Đokovića),<ref>{{Cite web |date=19 November 2023 |title=ATP Finals 2023 results: Novak Djokovic beats Jannik Sinner to win title |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/67468494 |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> polufinale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u četiri seta)<ref>{{Cite web |last=Briggs |first=Simon |date=26 January 2024 |title=Novak Djokovic loses first Australian Open match since 2018 to brilliant Jannik Sinner |url=https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |access-date=16 October 2024 |website=The Telegraph |archive-date=23 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241123221016/https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |url-status=live }}</ref> te finale [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]] [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u dva seta).<ref>{{Cite web |last=Jurejko |first=Jonathan |date=13 October 2024 |title=Djokovic denied 100th title as Sinner wins in Shanghai |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport |archive-date=30 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241130075719/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |url-status=live }}</ref> Tijekom [[2025.]] godine igrali su dva uzastopna polufinala na [[Roland-Garros]]u i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], u oba koje je pobijedio Sinner.<ref>{{cite web |last1=Mathews |first1=Max |title=French Open men's semifinals — Recap |url=https://www.nytimes.com/athletic/live-blogs/french-open-2025-live-updates-semifinals-scores-results/JZNuvMaxmtWB/ |publisher=The Athletic |access-date=6 June 2025 |date=6 June 2025}}</ref> Početkom [[2026.]] godine, Đoković je pobijedio Sinnera u polufinalu [[Australian Open]]a.<ref name=":5" /> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Đoković |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |3 |3 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |1 |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |1 |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |0 |0 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |0 |- style="background:#ECF2FF;" |{{nowrap|[[Davis Cup]]}} |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Đoković"/> |'''6''' |5 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Đoković |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] | Masters 1000 | Zemlja | Drugo kolo | '''Đoković''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:34 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Đoković''' |{{tennis score|5|7|-|2|6|-|6|3|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 3:35 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 3. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-|7|6|(4)}} |align=center| 2:47 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 4. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|7|5|-|6|7|(5)|7|6|(2)}} |align=center| 3:09 |align=center| '''1''' |align=center| 3 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Finale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-}} |align=center| 1:43 |align=center| 1 |align=center| '''4''' |- style="background:#ECF2FF;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ŠPA}} [[Davis Cup]] | Davis Cup | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|2|6|-|7|5|-}} |align=center| 2:32 |align=center| '''2''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 7. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-|6|7|(6)|6|3|-}} |align=center| 3:22 |align=center| '''3''' |align=center| 4 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:37 |align=center| '''4''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] | Grand Slam | Zemlja | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|4|-|7|5|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:16 |align=center| '''5''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''6''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 11. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|3|6|-|6|3|-|4|6|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| '''4:09''' |align=center| 6 |align=center| '''5''' |} == Stil igre == [[File:P20250907DT-0873 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|320px|Sinnerov dvoručni bekend često se ističe kao njegovo najjače oružje.]] Sinner je agresivni igrač s osnovne crte te je jedan od najsnažnijih udarača na Touru. Njegov je najjači udarac dvoručni bekend, koji ima više topspina u odnosu na bilo kojeg drugog igrača na Touru, dosežući 1858 okretaja u minuti uz petu prosječnu brzinu, koja iznosi 111.2 km/h.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|title=Wrecking Ball: Sinner Has The Heaviest Backhand Of Them All|author=Craig O'Shannessy|date=30 April 2020|website=atptour.com|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20230417075737/https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|archive-date=17 April 2023}}</ref> Zbog mirnoće na terenu te sveobuhvatnog kretanja, Sinner je često uspoređivan s [[Roger Federer|Rogerom Federerom]].<ref name="times"/><ref name="forbes"/><ref name="roland-garros"/> Sam Federer pohvalio je balans u Sinnerovoj igri, ističući da mu se sviđa što Sinnerovi bekend i forhend imaju gotovo istu brznu.<ref name="tv6"/> Bivši najbolji junior svijete i trener [[Claudio Pistolesi]] pohvalio je Sinnerovo lateralno kretanje, pripisujući to njegovom iskustvu sa [[skijanje]]m.<ref name="piatti-feature">{{cite web |last=Buddell |first=James |title=Sinner: 'I Want That Feeling More And More' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=20 March 2020 |archive-date=10 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200610225211/https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |url-status=live }}</ref> U tom je kontekstu uspoređivan s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]], koji je također istaknuo kako je iskustvo koje ima u skijanju pomoglo u razvijanju njegovih teniskih vještina.<ref>{{cite web |last=Boyden |first=Alex |title=How skiing will benefit Jannik Sinner as it did for Djokovic. Hoping to reach Berrettini's heights… |url=https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |website=Tennis Tonic |access-date=15 November 2020 |date=4 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074121/https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |url-status=live }}</ref> Sinner igra s kontaktnim lećama te je izjavio da bez njih uopće ne bi mogao vidjeti lopticu.<ref name=":7">{{Cite web |title=Jannik Sinner defeats Grigor Dimitrov in Miami final |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |access-date=7 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=31 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240331215954/https://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |url-status=live }}</ref> == Treneri i stožer == Kada se Sinner s 13 godina posvetio tenisu trenirao ga je [[Riccardo Piatti]], koji je ranije surađivao s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]] i [[Miloš Raonić|Milošom Raonićem]].<ref name=roland-garros/> Istovremeno je počeo raditi i s Andreom Volpinijem i Massimom Sartorijem, potonji koji je bio dugogodišnji trener [[Andreas Seppi|Andreasa Seppija]].<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner: "I wanted to give a present for my coach's birthday" |url=https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |website=Ubi Tennis |access-date=15 November 2020 |date=9 November 2019 |archive-date=17 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201117024238/https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |url-status=live }}</ref> Kako je napredovao, Piatti mu je bio prvi trener, a Volpini mu je pomagao kao drugi trener. U njegovom su timu tada bili i fizioterapeut Claudio Zimaglia te kondicijski trener Dalibor Širola.<ref name=spotlight/> U veljači [[2022.]] godine završio je svoju dugogodišnju suradnju s Piattijem te je započeo raditi sa [[Simone Vagnozzi|Simoneom Vagnozzijem]], bivšim trenerom [[Marco Cecchinato|Marca Cecchinata]], novim kondicijskim trenerom Umbertom Ferrarom i novim fizioterapeutom.<ref name=":1"/><ref>{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |title=Jannik Sinner has been biding his time. Is that time now? |url=https://www.nytimes.com/athletic/5229590/2024/01/26/jannik-sinner-australian-open-final/ |access-date=27 June 2024 |work=The New York Times |date=28 January 2024 |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{cite web |title=Jannik Sinner Hires New Coach Simone Vagnozzi, Pays Tribute To Riccardo Piatti |url=http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |website=oncuesports.com |date=17 February 2022 |access-date=18 February 2022 |archive-date=18 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220218124108/http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |url-status=live }}</ref> U srpnju iste godine, trener [[Darren Cahill]] službeno se pridružio Sinnerovom timu.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|title=Darren Cahill Will Join Jannik Sinner's Team Full-Time|website=tennisnow.com|access-date=9 May 2023|archive-date=3 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221203052334/https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|url-status=live}}</ref> Za razliku od drugih profesionalnih tenisača, Sinner nema mentalnog trenera već koristi posebnu talijansku metodu za mentalni trening koja je razvijena za vozače [[Formula 1|Formule 1]].<ref>{{Cite web |last=Jhoty |first=Ben |date=29 January 2024 |title=How Jannik Sinner Rebuilt His Body To Get In Grand Slam Shape |url=https://menshealth.com.au/how-jannik-sinner-overhauled-his-mind-and-body-to-get-in-grand-slam-shape/ |access-date=27 June 2024 |website=Men's Health Magazine Australia |language=en-AU}}</ref> Početkom [[2023.]] godine Giacomo Naldi postao je njegov osobni fizioterapeut.<ref>{{Cite web |date=3 February 2023 |title=Lascia la Virtus e va a lavorare con Sinner, la scelta del fisioterapista Naldi |url=https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |access-date=4 July 2024 |website=la Repubblica |language=it |archive-date=13 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240913114118/https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |url-status=live }}</ref> U rujnu [[2024.]] godine, nakon afere s dopingom, otpustio je Ferraru i Naldija te doveo Đokovićevog bivšeg kondicijskog trenera Marca Panichija i fizioterapeuta Ulisesa Badija. Također surađuje i s [[osteopatija|osteopatom]] Andreom Cipollom.<ref>{{Cite web |date=16 September 2024 |title=US Open champion Jannik Sinner introduces 2 new trainers after firing staff members for doping case |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |access-date=19 September 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=19 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919113154/https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |url-status=live }}</ref> Dana [[23. srpnja]] [[2025.]] godine Sinner je objavio kako se Ferrara vratio u njegov tim kao kondicijski trener.<ref>{{Cite web |last=Gheorghe |first=Andreea |date=23 July 2025 |title=Jannik Sinner reappoints trainer he sacked amid doping row |url=https://www.cityam.com/jannik-sinner-reappoints-trainer-he-sacked-after-positive-doping-test/ |access-date=24 July 2025 |website=City AM |language=en-GB}}</ref> Sinnerov otac, koji je kuhar po struci, kuha za tim na velikim natjecanjima.<ref>{{Cite web |last=Ciotti |first=Lorenzo |date=12 April 2023 |title=Jannik Sinner: "My father joins the staff as a cook" |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |access-date=27 August 2024 |website=Tennis World USA |language=en |archive-date=27 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240827095214/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |url-status=live }}</ref> == Statistike == {{Main|Statistike i rekordi Jannika Sinnera}} Ovdje se nalazi skraćeni pregled osnovnih statističkih podataka karijere Carlosa Alcaraza, a preuzeti su sa službenih stranica [[ATP Tour]]a i [[ITF]]-a.<ref name="atp-profile1">{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|accessdate=15 November 2020}}</ref> {{Statistike legenda}} {|class="wikitable nowrap" style=text-align:center;font-size:95% !Turnir ![[2019.]] ![[2020.]] ![[2021.]] ![[2022.]] ![[2023.]] ![[2024.]] ![[2025.]] ![[2026.]] !Omjer !Pob.–Por. !%Pob. |- |colspan="121" align="left" |'''[[Grand Slam]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Australian Open]] |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=efefef|2 / 7 |bgcolor=efefef|27–5 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=27|lost=5|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Roland-Garros]] |O |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|22–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=22|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Q1 |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|20–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=20|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[US Open]] |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 7 |bgcolor=efefef|23–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=23|lost=6|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |0–1 |5–3 |6–4 |15–4 |12–4 |23–2 |26–2 |5–1 |4 / 25 |92–21 |{{Tennis win percentage|won=92|lost=21|integer=yes}} <section end=singles-perf /> |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP Finals]]''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[ATP Finals]] |colspan=2 style=color:#767676|DNQ |bgcolor=afeeee|GF |style=color:#767676|DNQ |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|15–2 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=15|lost=2|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Reprezentativni nastupi''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |bgcolor=efefef|0 / 0 |bgcolor=efefef|0–0 |bgcolor=efefef|– |- |bgcolor=efefef align=left|[[Davis Cup]] |O |style=color:#767676| NO |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |O | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|12–1 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=12|lost=1|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP 1000 turniri]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Indian Wells Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K{{efn|name=IW22|Sinner se povukao prije četvrtog kola [[Indian Wells Masters]]a [[2022.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF{{efn|Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine objavljeno je kako je Sinner pao na doping testu zbog prisutnosti [[klostebol]]a te je kažnjen s oduzimanjem novčane nagrade i bodova dobivenih na turniru u Indian Wellsu u ožujku.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|17–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=17|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Miami Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=thistle|F |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|2 / 5 |bgcolor=efefef|25–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=25|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Monte-Carlo Masters]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|15–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=15|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Madrid Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |O |bgcolor=ffebcd|ČF{{efn|name=MO24|Sinner se povukao prije četvrtfinala [[Madrid Open]]a [[2024.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O | |bgcolor=efefef|0 / 3 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Italian Open]] |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |O |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|14–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=14|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Canadian Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=ffebcd|ČF |O | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|7–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=7|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Cincinnati Open]] |O |Q1 |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|12–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=12|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Shanghai Masters]] |O |colspan=3 style=color:#767676|Nije održan |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=afeeee|3K | |bgcolor=efefef|1 / 3 |bgcolor=efefef|9–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=9|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Paris Masters]] |O |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|3K{{efn|name=PA23|Sinner se povukao prije trećeg kola [[Rolex Paris Masters]]a [[2023.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |1–1 |2–1 |10–8 |16–7 |21–6 |28–3 |16–3 |17–0 |8 / 40 |111–29 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=111|lost=29|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Statistika karijere''' |-style=background:#efefef;font-weight:bold |||[[2019.]]||[[2020.]]||[[2021.]]||[[2022.]]||[[2023.]]||[[2024.]]||[[2025.]]||[[2026.]]|| colspan="3" |Karijera |-bgcolor=efefef |align=left|'''Turniri''' |10 |12 |25 |17 |21 |15 |12 |5 |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 116''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Naslovi''' |'''0''' |'''1''' |'''4''' |'''1''' |'''4''' |'''8''' |'''6''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 27''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Finala''' |'''0''' |'''1''' |'''5''' |'''1''' |'''7''' |'''9''' |'''10''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 36''' |-style=background:#efefef |align=left|Tvrda podloga pobjeda–poraza |8–5 |12–8 |39–14 |28–10 |48–9 |53–3 |39–3 |19–2 |23 / 77 |246–54 |{{tennis win percentage|won=246|lost=54|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Zemljana podloga pobjeda–poraza |3–4 |7–3 |10–6 |15–4 |8–3 |11–2 |11–2 |5–0 |2 / 28 |70–24 |{{tennis win percentage|won=70|lost=24|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Travnata podloga pobjeda–poraza |0–1 |0–0 |0–2 |4–2 |8–3 |9–1 |8–1 |0–0 |2 / 12 |29–10 |{{tennis win percentage|won=29|lost=10|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Ukupno pobjeda–poraza |11–10 |19–11 |49–22 |47–16 |64–15 |73–6 |58–6 |24–2 |27 / 117 |345–88 |{{Tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|'''Postotak pobjeda''' |'''{{tennis win percentage|won=11|lost=10|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=19|lost=11|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=49|lost=22|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=47|lost=16|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=64|lost=15|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=73|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=58|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=24|lost=2|integer=yes}}''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: {{tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}}''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Ranking na kraju godine''' |78. |37. |bgcolor=eee8aa|10. |15. |bgcolor=eee8aa|4. |bgcolor=lime|'''1.''' |bgcolor=thistle|2. | |colspan=3|{{Tooltip|'''$62,321,898'''|Career Prize Money – Singles & Doubles combined}} |} {{notelist}} === Finala === ==== Grand Slamovi ==== ==== ATP Finals ==== ==== Masters 1000 turniri ==== == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commons category}} * {{#invoke:Official website|main}} * {{ATP}} {{Top 10 tenisera i teniserki|atpsinglovi=y}} {{Broj jedan teniseri}} {{Pobjednici Australian Opena}} {{Pobjednici Wimbledona}} {{Pobjednici US Opena}} {{Pobjednici Davis Cupa}} {{Italijanski sportista godine}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2001||Sinner, Jannik}} [[Kategorija:Italijanski teniseri]] [[Kategorija:Pobjednici Australian Opena]] [[Kategorija:Pobjednici Wimbledona]] [[Kategorija:Pobjednici US Opena]] [[Kategorija:ATP brojevi 1]] nhzwktlpb7cqbff41zpkqqdqyombb86 42586797 42586795 2026-05-02T12:35:36Z Edgar Allan Poe 29250 /* Grand Slamovi */ 42586797 wikitext text/x-wiki {{Infokutija teniser | ime = Jannik Sinner | slika = Jannik Sinner 2025 US Open.jpg | opis_slike = Jannik Sinner u finalu [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine | širina_slike = 220px | profesionalna karijera = [[2018.]] – ''danas'' <!-- Osobne informacije --> | država = {{flag|Italija}} | punoime = | datum rođenja = {{Datum rođenja i dob|hr=da|2001|8|16}} | mjesto rođenja = {{flagicon|ITA|1946}} [[Innichen]], [[Italija]] | datum smrti = <!-- možete koristiti {{death date and age|godina smti|mjesec smrti|dan smrti|godina rođenja|mjesec rođenja|dan rođenja}} --> | mjsto smrti = | prebivalište = {{flagicon|MNK|size=16px}} [[Monte Carlo]], [[Monako]] | nadimak = | visina = 1.91 m<ref name=ATP>{{cite web|title=Jannik Sinner {{!}} Overview |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|work=[[ATP Tour]]|access-date=21 April 2025|archive-date=29 March 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250329205650/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> | stil igre = dešnjak (dvoručni bekend) | zarada = {{nowrap|62,321,898$<ref>{{Cite web|url=https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf|title=ATP Prize Money Leaders|website=Protennslive.com|access-date=30 December 2024|archive-date=30 December 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20251230094617/https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|title=Jannik Sinner &#124; Overview &#124; ATP Tour &#124; Tennis|website=ATP Tour}}</ref> (6. u historiji)}} | trener = [[Simone Vagnozzi]]<br>[[Darren Cahill]] <!--Singlovi--> | pojedinačni_rekord = 346–88 | pojedinačnih_titula = 27 | najviši_pojedinačni_rang = '''[[Lista tenisera koji su bili prvi na ATP ljestvici|1.]]''' ([[10. lipnja]] [[2024.]]) | trenutni_pojedinačni_rang = 1. ([[13. travnja]] [[2026.]])<ref>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/rankings/singles | title = PIF ATP Rankings (Singles) | website = ATP Tour | access-date = 31 January 2026}}</ref> | Australian_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | Roland_Garros_rezultat = F ([[2025]]) | Wimbledon_rezultat = '''P''' ([[2025]]) | US_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]]) | ATP_Finals_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | WTA_Finals_rezultat = | Olimpijada_rezultat = <!--Parovi--> | parovi_rekord = 26–25 | parovi_titula = 1 | najviši_doubles_rang = 124. ([[27. rujna]] [[2021.]]) | trenutni_doubles_rang = | Australian_Open_parovi_rezultat = | Roland_Garros_parovi_rezultat = | Wimbledon_parovi_rezultat = | US_Open_parovi_rezultat = | ATP_Finals_parovi_rezultat = | WTA_Finals_parovi_rezultat = | Olimpijada_parovi_rezultat = <!--Mješoviti parovi--> | mješoviti_rekord = | mješoviti_titula = | Australian_Open_mješoviti_rezultat = | Roland_Garros_mješoviti_rezultat = | Wimbledon_mješoviti_rezultat = | US_Open_mješoviti_rezultat = | Olimpijada_mješoviti_rezultat = <!--Momčadski turniri--> | Davis_Cup = '''P''' ([[2023]], [[2024]]) | Fed_Cup = | Hopman_Cup = | svetsko ekipno prvenstvo = <!--Medalje--> | prikaži-medalje = <!--yes ili no--> | medalje = | medalje-naslov = <!-- Ažurirano i vanjske veze --> | ažurirano = [[5. travnja]] [[2026.]] | atp profil = | wta profil = | vebsajt = }} '''Jannik Sinner''' ({{IPA-de|ˈjanɪk ˈsɪnɐ|small=no}}, {{IPA-it|ˈjannik ˈsinner|small=no}}; [[Innichen]], [[16. kolovoza]] [[2001.]]), [[Italija|talijanski]] tenisač. Sinner je tijekom karijere bio najbolje rangirani tenisač na [[ATP ljestvica|ATP ljestvici]], a [[2024.]] godinu završio je kao prvi tenisač svijeta. Do sada je osvojio 26 titula u karijeri, uključujući četiri [[Grand Slam]]a, sedam [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000 turnira]] i dva [[ATP Finals]]a. Također je predvodio [[Davis Cup reprezentacija Italije|Italiju]] do uzastopnih naslova na [[Davis Cup]]u [[2023.]] i [[2024.]] godine. Iako kao junior nije imao previše uspjeha, Sinner se već sa 16 godina prebacio na profesionalne turnire te je bio jedan od rijetkih tenisača koju su već sa 17 godina osvajali [[ATP Challenger Tour]] turnire. Godine [[2019.]] osvojio je [[Next Generation ATP Finals]]e te je dobio nagradu za [[ATP nagrade|debitanta godine]], a dvije godine kasnije postao je prvi tenisač rođen u [[2000-e|2000-ima]] koji je ušao među deset najboljih tenisača na svijetu. Svoju prvu Masters 1000 titulu osvojio je na [[National Bank Open|Canadian Openu]] [[2023.]] godine, kada je ujedno bio i finalist na ATP Finals turniru. Na [[Australian Open]]u [[2024.]] pobijedio je tada prvog tenisača svijeta [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], a kasnije i [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] u finalu od pet setova i tako osvojio svoj prvi [[Grand Slam]] naslov. Iste godine osvojio je i [[US Open]] te [[ATP Finals]]e, završivši godinu na prvom mjestu; ujedno je tako postao i prvi talijanski tenisač u historiji koji je došao na prvo mjesto ATP ljestvice. Početkom [[2025.]] godine obranio je titulu u [[Melbourne]]u, nakon čega je odradio tromjesečnu suspenziju zbog slučajnog uzimanja [[klostebol]]a. Po povratku, igrao je finala sva tri preostala Grand Slama protiv [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]], pobijedivši na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sezonu je završio pobjednom protiv Alcaraza u [[ATP Finals]]ima. == Rani život i juniorska karijera == Jannik Sinner rođen je [[16. kolovoza]] [[2001.]] godine kao sin Hanspetera i Siglinde Sinner u [[Innichen]]u, u sjevernotalijanskoj provinciji [[Bolzano (provincija)|Južni Tirol]]. Njegov [[materinji jezik]] je [[njemački]].<ref>{{Cite web |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |date=4 April 2024 |access-date=12 September 2024 |publisher=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |author=Abby Aguirre |archive-date=11 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240911121802/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |title="It was difficult speaking Italian" – Jannik Sinner |date=24 June 2021 |access-date=1 February 2024 |archive-date=1 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240201080532/https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> Odrastao je u [[Sexten]]u u [[Dolomiti]]ma, gdje mu je otac radio kao kuhar, a majka kao konobarica u skijalištu.<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner, dallo sci al primo trionfo tennistico in Atp |trans-title=Jannik Sinner, from skiing to his first tennis triumph in the ATP |url=https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |website=Dove Sciare |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |language=it |archive-date=26 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210126200337/https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |url-status=live }}</ref> Ima starijeg posvojenog brata Marka, koji je rođen u [[Rusija|Rusiji]] [[1998.]] godine.<ref>{{Cite web |date=30 January 2024 |title=The Story of Jannik Sinner's Brother |url=https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |access-date=27 June 2024 |website=ilmessaggero.it |language=en |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627200155/https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |url-status=live }}</ref><ref name=atp-profile>{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|access-date=22 April 2019|archive-date=16 May 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210516020601/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> U dobi od tri godine počeo je skijati, a na prva je natjecanja išao već s osam godina. Tenis je počeo igrati u dobi od sedam godina.<ref name=":6">{{Cite book |last1=Anderloni |first1=Enzo |title=Diventare Sinner |last2=Dell'Edera |first2=Michelangelo |last3=Mastroluca |first3=Alessandro |date=5 July 2024 |publisher=Giunti Editore |isbn=978-8809921566 |edition=1st |location=Italy |publication-date=15 May 2024 |language=it |trans-title=Becoming Sinner}}</ref> Od sedme do dvanaeste godine bio je jedan od najboljih juniorskih skijaša u [[Italija|Italiji]] – godine [[2008.]], u dobi od sedam godina, pobijedio je u nacionalnom prvenstvu u [[veleslalom]]u, a [[2012.]] godine, u dobi od jedanaest godina, bio je nacionalni doprvak.<ref name=":2">{{Cite web|url=https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|title=Jannik Sinner Is Ready for Tennis Superstardom|first=Mekala|last=Rajagopal|date=1 May 2023|website=Interview Magazine|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127214759/https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|url-status=live}}</ref><ref name=times>{{Cite news|url=https://www.thetimes.com/sport/tennis/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|title=Jannik Sinner: the rising teenage star 'like a young Federer'|first=Stuart|last=Fraser|date=17 January 2020|access-date=17 January 2020|website=The Sunday Times|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008202405/https://www.thetimes.co.uk/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|url-status=live}}</ref><ref name=sinless>{{cite web |title=Il tennista senza peccato – Jannik Sinner |trans-title=The Sinless Tennis Player – Jannik Sinner |url=https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |website=Dagospia |access-date=15 November 2020 |language=it |date=24 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074119/https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |url-status=live }}</ref><ref name=tv6>{{cite web | url-status = dead | last=Stonham |first=Marcus |title=Much More Than A "Sinner": Jannik Sinner, The Young Italian Who Goes For Everything At Roland Garros |url=https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-url = https://web.archive.org/web/20201021151854/https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-date = 21 October 2020 |website=TV6 |access-date=15 November 2020 | date = 2 October 2020}}</ref> Dok je trenirao skijanje, Sinner je odustao od tenisa na jednu godinu prije nego ga je otac pogurao da se vrati tenisu.<ref name="forbes">{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Meet The Former Ski Champ Who Could Be The 'Next Roger Federer' |url=https://www.forbes.com/sites/daniellerossingh/2020/02/26/meet-the-former-ski--champ-who-could-be-the-next-roger-federer/?sh=56cbd0ef5181 |website=Forbes |access-date=15 November 2020 |date=26 February 2020 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074348/https://gum.criteo.com/syncframe?origin=publishertag&topUrl=forbes.com |url-status=live }}</ref> Kada je ponovo uzeo reket u ruke, njegov prvi redovni trener postao je Heribert Mayr.<ref>{{cite web |title=Heribert Mayr, uno dei primi coach di Sinner: "Se lo rimontavo al tie-break piangeva di rabbia" |trans-title=Heribert Mayr, one of Sinner's first coaches: "If I got him back at the tie-break he would cry with anger" |url=https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |website=Ubi Tennis |date=26 May 2020 |language=it |access-date=15 November 2020 |archive-date=11 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200611165614/https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |url-status=live }}</ref> Djed ga je vodio u Teniski kamp San Giorgio rano ujutro gdje je imao individualne sate s Mayrom zato što nije bilo djece njegove dobi koja su bila jednako dobra kao on.<ref name=":6"/> Međutim, tenis mu je u tom periodu bio tek treći prioritet, nakon skijanja i [[nogomet]]a.<ref name="five-things">{{cite web |title=Five Things To Know About Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=23 May 2020 |archive-date=19 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210119062000/https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |url-status=live }}</ref><ref name="spotlight">{{cite web |title=First-Time Winner Spotlight: Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210302174929/https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |url-status=live }}</ref> Tijekom jutra bi se natjecao u skijanju, a poslijepodne bi igrao nogomet za lokalni AFC Sexten.<ref name=":6"/> U dobi od 13 godina, Sinner je odustao od skijanja i nogometa te se odlučio posvetiti tenisu zbog fizičke konstitucije; bio je visok, mršav i imao samo 35 kilograma.<ref name=":6"/> Također mu se više sviđalo natjecati se u individualnom sportu jer je imao više utjecaja na ishod.<ref name="spotlight"/><ref name=":1">{{Cite web |last=Aguire |first=Abby |date=4 April 2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |access-date=27 June 2024 |website=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |language=en-US |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627191926/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref> Samostalno se preselio u [[Bordighera|Bordigheru]] kako bi trenirao u [[Teniski centar Piatti|Teniskom centru Piatti]] pod [[Riccardo Piatti|Riccardom Piattijem]] i Massimom Sartorijem, što su njegovi roditelji podržali.<ref name=atp-profile/><ref name=sinless/><ref name=forbes/> Tamo je isprva živio s obitelji svog trenera, Luke Cvjetkovića, a kasnije se preselio u stan zajedno s još dvojicom dječaka.<ref name=":6"/><ref name=roland-garros>{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Jannik Sinner: Ski champ to tennis star |url=https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |website=Roland Garros |access-date=15 November 2020 |date=29 September 2020 |archive-date=28 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128112701/https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |url-status=live }}</ref> Prije nego se potpuno posvetio treninzima s Piattijem, Sinner je bio igrao samo dva puta tjedno. Istovremeno je završio privatnu ekonomsku školu Institut Walther u [[Bolzano|Bolzanu]].<ref name=":6"/> Juniorsku karijeru započeo je u sklopu [[ITF Junior Circuit]]a. Iako nije imao značajnih uspjeha kao junior, već je na kraju [[2017.]] godine prešao na seniorsku razinu. Kao junior, nikada nije igrao u glavnom turniru nekog turnira prve razine niti je igrao na juniorskim [[Grand Slam]] turnirima. Jedini veći juniorski turnir na kojemu je igrao bio je [[Trofeo Bonfiglio]]. Nakon što je [[2017.]] godine ispao u prvom kolu jakog juniorskog turnira u matičnoj zemlji, sljedeće je godine došao do četvrtfinala i bio je to jedini juniorski turnir koji je odigrao te godine. Zbog činjenice da nije imao zapaženih rezultata kao junior, Sinnerov je najbolji plasman na juniorskoj listi bilo 133. mjesto.<ref name="itf-junior-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Juniors Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=25 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210125105300/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |url-status=live }}</ref> == Profesionalna karijera == === Debi, NextGen naslov i ulazak u top 50 (2018. – 2020.) === Sinner je [[2018.]] godine počeo igrati u sklopu [[ITF Men's Circuit]] toura, međutim zbog lošeg je rankinga imao direktan plasman samo na [[ITF Futures]] turnire. Ipak, u drugoj polovici godine počeo je dobivati pozivnice za [[ATP Challenger Tour]] turnire;<ref name="itf-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116165816/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |url-status=live }}</ref> godinu je završio sa samo jednim ITF naslovom i to u parovima<ref name="itf-doubles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Doubles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116200742/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |url-status=live }}</ref> te na 551. mjestu godišnje liste.<ref name="atp-rankings">{{cite web |title=Jannik Sinner Rankings History |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=14 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201014014927/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |url-status=live }}</ref> Prvi Challenger osvojio je [[2019.]] godine u [[Bergamo|Bergamu]] u dobi od 17 godina i 6 mjeseci, iako do tog turnira nije imao nijednu pobjedu na Challenger razini. Postao je prva osoba rođena [[2001.]] godine koja je došla do finala nekog Challengera te najmlađi Talijan s titulom; taj mu je turnir donio skok od 200 mjesta na rang listi te je došao do 324. mjesta.<ref>{{cite web|url=http://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|title=Sinner Sweeps Into Bergamo Challenger Final|date=23 February 2019|access-date=23 February 2019|website=Tennis TourTalk|archive-date=20 January 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210120013948/https://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|url-status=live}}</ref><ref name=bergamo>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | title = Sinner's Stunner: 17-Year-Old Reflects On Maiden Title | website = ATP Tour | date = 26 February 2019 | access-date = 26 February 2019 | last = Meiseles | first = Josh | archive-date = 27 July 2019 | archive-url = https://web.archive.org/web/20190727130402/https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | url-status = live }}</ref> Nakon dvije ITF Futures titule, Sinnerov prvi ATP nastup bio je u svojstvu ''lucky losera'' na [[Hungarian Open]]u [[2019.]] godine, gdje je pobijedio [[Máté Valkusz|Mátéa Valkusza]], domaćeg igrača s pozivnicom.<ref name="first-match-win">{{cite web |title=On This Day In 2019: Sinner Steps Into The Spotlight |url=https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=24 April 2020 |archive-date=2 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200502063848/https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |url-status=live }}</ref> Nakon te prve pobjede na ATP Touru, tjedan kasnije izgubio je finale Challengera u [[Ostrava|Ostravi]] od [[Kamil Majchrzak|Kamila Majchrzaka]].<ref>{{cite web |title=Majchrzak Cruises Past Sinner To Clinch Ostrava Challenger Title |url=http://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |website=Tennis TourTalk |access-date=15 November 2020 |date=5 May 2019 |archive-date=16 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210116145940/https://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |url-status=live }}</ref> [[File:Jannik Sinner after winning NextGen ATP Finals in Milan, 2019.jpg|thumb|320px|Jannik Sinner s peharom pobjednika [[Next Gen ATP Finals|Next Gen ATP Finalsa]] [[2019.]] godine.]] U drugoj polovici [[2019.]] godine, Sinner je sve češće igrao na ATP razini.<ref name="atp-activity">{{cite web |title=Jannik Sinner Player Activity |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=1 September 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200901011505/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |url-status=live }}</ref> Prvu [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000]] pobjedu imao je na [[Italian Open]]u protiv [[Steve Johnson (teniser)|Stevea Johnsona]], a nakon sljedeće pobjede na [[Croatia Open Umag|Croatia Openu]] u [[Umag]]u, probio se u prvih 200.<ref name=atp-rankings/> Sljedećeg mjeseca osvojio je Challenger u [[Lexington, Kentucky|Lexingtonu]], postavši jedan od tek jedanaest sedamnaestogodišnjaka s više od jedne titule na Challengerima.<ref>{{cite web |title=Challenger Q&A: Sinner, 17, Joins Elite Company With Lexington Title |url=https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=21 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210121221201/https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |url-status=live }}</ref> Iste godine izborio je i svoj prvi [[Grand Slam]] nastup,<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|title=Sinner, Chung Lead US Open Qualifiers|date=24 August 2019|access-date=24 August 2019|website=ATP Tour|archive-date=18 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233916/https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|url-status=live}}</ref> ali je u prvom kolu [[US Open]]a ispao od [[Stan Wawrinka|Stana Wawrinke]].<ref name=atp-activity/> Uz to, imao je i vrlo snažan kraj sezone. Nakon što se nastupom na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, gdje je na putu do polufinala<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|title=Sinner In The Semis: #NextGenATP Italian Makes Breakthrough In Antwerp|date=18 October 2019|access-date=18 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=9 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201009120936/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|url-status=live}}</ref> izbacio i prvog nositelja turnira [[Gaël Monfils|Gaëla Monfilsa]],<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|title=18-Year-Old Shining: Sinner Shocks Monfils In Antwerp|date=17 October 2019|access-date=17 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=11 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201011165955/https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|url-status=live}}</ref> probio u prvih 100 tenisača svijeta,<ref name=atp-rankings/> dobio je pozivnicu za [[Next Gen ATP Finals]], gdje je bio najlošije rangirani tenisač.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|title=Kecmanovic, Humbert, Ymer, Sinner complete the 21-and-under field|date=25 October 2019|access-date=25 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=13 September 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200913000706/https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|url-status=live}}</ref> U grupnoj je fazi pobijedio [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] i [[Mikael Ymer|Mikaela Ymera]] te je, uz poraz od [[Ugo Humbert|Ugoa Humberta]], izborio polufinale. Tu je pobijedio [[Miomir Kecmanović|Miomira Kecmanovića]], nakon čega je u finalu iznenadio prvog nositelja i tada 18. igrača svijeta, [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|title=Sinner Stuns De Minaur For Milan Title|date=9 November 2019|access-date=9 November 2019|website=ATP Tour|archive-date=19 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210419162349/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|url-status=live}}</ref> Godinu je završio kao 78. tenisač svijeta, najmlađi u prvih 80 još od [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] [[2003.]] godine te je dobio nagradu za [[ATP Debitant godine|debitanta godine]]<ref name="newcomer">{{cite web |title=Sinner Honoured With Newcomer of the Year Award |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=19 December 2019 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233923/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |url-status=live }}</ref> i [[Gazzettine sportske nagrade|Gazzettinu sportsku nagradu]] za nastup godine na račun pobjede protiv de Minaura.<ref>{{Cite web |last=Colle |first=Lorenzo |date=19 December 2019 |title=Gazzetta Sports Awards 2019: premiati Berrettini e Sinner |url=https://www.ubitennis.com/blog/2019/12/19/gazzetta-sports-awards-2019-premiati-berrettini-e-sinner/ |access-date=11 July 2024 |website=Ubitennis |language=it-IT}}</ref> Početak sljedeće sezone obilježio je prvom pobjedom na [[Grand Slam]]u, pobijedivši [[Max Purcell|Maxa Purcella]] u prvom kolu [[Australian Open]]a, odnosno prvom Top 10 pobjedom, protiv [[David Goffin|Davida Goffina]] u [[Rotterdam Open|Rotterdamu]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|title=Sinner Shines For First Top 10 Win In Rotterdam|date=13 February 2020|access-date=13 February 2020|website=ATP Tour|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008011849/https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|url-status=live}}</ref> Nakon pauze zbog [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-a 19]] i poraza u prvom kolu [[US Open]]a od [[Karen Hačanov|Karena Hačanova]] imao je nekoliko solidnih nastupa u Europi,<ref>{{cite web |title=Dimitrov Impressed By Sinner: 'He Can Only Get Better' |url=https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=18 September 2020 |archive-date=8 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201008181214/https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Alex Zverev beats Jannik Sinner to keeps hopes of Cologne Double Alive |url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |website=Eurosport |access-date=15 November 2020 |date=25 October 2020 |archive-date=30 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201130133733/https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |url-status=live }}</ref> uključujući i četvrtfinale [[Roland-Garros]]a, gdje ga je pobijedio [[Rafael Nadal]].<ref>{{cite web |title=Sinner Eliminates Zverev To Reach Maiden Major Quarter-final |url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=4 October 2020 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233919/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Forget Tomorrow, Sinner is A Clear & Present Danger |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=12 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201012122854/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |url-status=live }}</ref> Sezonu je završio osvajanjem svoje prve ATP titule na [[Sofia Open]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Vasek Pospisil|Vaseka Pospisila]].<ref>{{cite web |title=One Year On, Sinner Earns Second De Minaur Victory |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=12 November 2020 |archive-date=24 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210124064833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |url-status=live }}</ref> Sinner je tako postao najmlađi Talijan s titulom od početka Open ere te najmlađi osvajač ATP titule od [[Kei Nishikori|Keija Nishikorija]] [[2008.]] godine.<ref>{{cite web |title=Sinner Makes Italian History In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=13 November 2020 |archive-date=19 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210419072654/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |url-status=live }}</ref><ref name="maiden-title">{{cite web |title=Sinner The Winner: Jannik Clinches Maiden ATP Tour Title In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 February 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210202031951/https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |url-status=live }}</ref> Godinu je završio na 37. mjestu.<ref name=atp-rankings/> === Ulazak u top 10 (2021. – 2022.) === Uspjeh s kraja prethodne sezone nastavljen je početkom [[2021.]] godine kada je osvojio [[Great Ocean Road Open]],<ref name="second-title">{{cite web |title=#NextGenATP Sinner Extends Streak, Wins Great Ocean Road Open Title |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=7 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163744/https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Sinner Saves M.P., Gains Khachanov Revenge At Great Ocean Road Open |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=6 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |url-status=live }}</ref> postavši tako najmlađi igrač s dvije uzastopne ATP titule još od Nadalovog niza iz [[2005.]] godine.<ref name=second-title/> Njegova serija od deset uzastopnih pobjeda prekinuta je u prvom kolu [[Australian Open]]a, kada ga je u pet setova pobijedio [[Denis Shapovalov]].<ref>{{cite web |last=Abulleil |first=Reem |title=Match of the Day: Shapovalov sinks Sinner in epic |url=https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |website=Australian Open |access-date=16 April 2021 |date=9 February 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091733/https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |url-status=live }}</ref> Veliki uspjeh postigao je na [[Miami Open]]u, gdje je došao do svog prvog Masters 1000 finala,<ref>{{cite web |last=Eichenholz |first=Andrew |title=How Sinner Is Storming Down His 'Long Road' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=2 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091730/https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|title=Sinner Strikes Late To Reach Maiden ATP Masters 1000 Final|url=https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|website=ATP Tour|access-date=16 April 2021|archive-date=16 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|url-status=live}}</ref> ali je izgubio od [[Hubert Hurkacz|Huberta Hurkacza]].<ref>{{cite web |last=Carayol |first=Tumaini |title=Hubert Hurkacz sees off Jannik Sinner to win Masters final in Miami |url=https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |website=The Guardian |access-date=16 April 2021 |date=4 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |url-status=live }}</ref> Na [[Roland-Garros]]u ga je ponovo izbacio Nadal,<ref>{{Cite web|url = https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|title = Rafael Nadal ousts Jannik Sinner to march into 15th French Open quarter-final|date = 8 June 2021|access-date = 8 June 2021|archive-date = 8 June 2021|archive-url = https://web.archive.org/web/20210608141537/https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|url-status = live}}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] ispao u prvom kolu. [[File:Sinner RG21 (59) (51376300983).jpg|thumb|220px|left|Jannik Sinner na [[Roland-Garros 2021.|Roland-Garrosu 2021.]] godine.]] U paru s [[Reilly Opelka|Reillyjem Opelkom]] osvojio je svoj prvi naslov u parovima na [[Atlanta Open]]u,<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|title=Reilly Opelka & Jannik Sinner Make Perfect Team Debut in Atlanta |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=5 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210805134851/https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|url-status=live}}</ref> a pobjedom protiv [[Mackenzie McDonald|Mackenzieja McDonalda]] osvojio je i [[Citi Open]] u [[Washington, D.C.|Washingtonu]], što mu je bio treći turnir ukupno i prvi ATP 500 naslov.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|title=Jannik Sinner Halts Jenson Brooksby in #NextGenATP Clash to Reach Washington Final |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=8 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210808130741/https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Postao je tako prvi Talijan s titulom na Citi Openu te najmlađi ATP 500 pobjednik, odnosno prvi tinejdžer s ATP 500 pobjedom od uspostave kategorije [[2009.]] godine.<ref>{{Cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| title=Sinner Shines In Washington, Beats McDonald For First ATP 500 Title| work=ATP Tour| date=8 August 2021| access-date=9 August 2021| archive-date=9 August 2021| archive-url=https://web.archive.org/web/20210809003039/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| url-status=live}}</ref> Ovime je [[9. kolovoza]] [[2001.]] godine ušao među 15 najboljih tenisača svijeta. Nakon ispadanja u četvrtom kolu [[US Open]]a, Sinner je uspješno obranio naslov u [[Sofija|Sofiji]]<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |title=Sinner Beats Monfils, Retains Sofia Title |publisher=atptour.com |date=3 October 2021 |access-date=3 October 2021 |last=Jacot |first=Sam |archive-date=4 October 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211004204825/https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |url-status=live }}</ref> te je nadovezao naslov na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, pobijedivši [[Diego Schwartzman|Diega Schwartzmana]] za svoj peti naslov u karijeri.<ref>{{Cite web|title=Jannik Sinner Marches Into Antwerp Final |url=https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|access-date=23 October 2021|website=ATP Tour|archive-date=23 October 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211023203551/https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Tako je postao najmlađi tenisač s pet ATP naslova još od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], koji je imao 19 kada je to uspio.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|title=Stat of the Day: 20-year-old Sinner becomes youngest man to win five ATP titles since 19-year-old Djokovic|access-date=17 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117002254/https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|url-status=live}}</ref> Nakon ulaska u polufinale [[Vienna Open]]a postao je prvi tenisač rođen u [[21. vijek|XXI. stoljeću]] koji je ušao među deset najboljih tenisača svijeta, što mu je donijelo status nositelja na [[Rolex Paris Masters]]u; tamo ga je porazio [[Carlos Alcaraz]], oduzevši mu tako priliku za direktan plasman na [[ATP Finals]]e.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |title=Carlos Alcaraz Stops Jannik Sinner's Nitto ATP Finals Tilt &#124; ATP Tour &#124; Tennis |work=ATP Tour |access-date=3 November 2021 |archive-date=3 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211103183139/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |url-status=live }}</ref> Ipak, Sinner je bio prva alternativa te je upao u turnir nakon što se njegov sunarodnjak [[Matteo Berrettini]] povukao nakon svog prvog meča zbog ozljede abdomena.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|title=Berrettini Withdraws From Nitto ATP Finals, Sinner Steps In|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001919/https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|url-status=live}}</ref> Sinner je pobijedio Hurkacza u drugom kolu te tako postao najmlađi pobjednik nekog meča na Finalsima još od [[Lleyton Hewitt|Lleytona Hewitta]] [[2000.]] godine te prva zamjena s pobjedom još od [[Janko Tipsarević|Janka Tipsarevića]] [[2011.]] godine.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|title=Jannik Sinner Rocks Turin Debut with Hubert Hurkacz Win|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001903/https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url = https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|title = ATP Finals 2021 – Jannik Sinner beats Hubert Hurkacz after replacing injured Matteo Berrettini|date = 16 November 2021|access-date = 16 November 2021|archive-date = 25 January 2022|archive-url = https://web.archive.org/web/20220125194300/https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|url-status = live}}</ref> Turnir je završio porazom od [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]], što mu je ipak bilo dovoljno da završi godinu kao 10. tenisač svijeta. U finalnom krugu [[Davis Cup]]a pobijedio je [[John Isner|Johna Isnera]] i [[Marin Čilić|Marina Čilića]], ali je Italija ispala u četvrtfinalu od Hrvatske.<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|title=Davis Cup – Draws & Results|access-date=27 November 2021|archive-date=25 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211125095003/https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|url-status=live}}</ref> Sljedeća sezona donijela je generalni napredak u smislu da je na velikim turnirima stizao sve dalje, ali bila je obilježena manjkom titula. Sinner je imao sasvim solidne nastupe na [[Australian Open]]u (četvrtfinale),<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|title=Sinner Stays Perfect, Downs De Minaur|work=ATP Tour |access-date=17 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920170445/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|url-status=live}}</ref> [[Miami Open]]u (predaja u četvrtfinalu),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | title=Jannik Sinner Erases 5 Match Points to Edge Pablo Carreño Busta | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503195747/https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | url-status=live }}</ref> [[Monte Carlo Masters]]u (četvrtfinale),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | title=Jannik Sinner Rallies Past Andrey Rublev, Reaches Second Straight ATP Masters 1000 QF | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200812/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | title=Alexander Zverev Wins Decisive Tie-break to Edge Jannik Sinner in Monte Carlo Classic | website=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200811/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | url-status=live }}</ref> [[Madrid Open]]u (treće kolo),<ref>{{cite web | url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | title=Jannik Sinner reacts to saving three MPS in stunning comeback win in Madrid | date=2 May 2022 | access-date=3 May 2022 | archive-date=2 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220502214932/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|title=Felix Flies Past Sinner, Sets Zverev Showdown|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]|date=5 May 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920173030/https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|url-status=live}}</ref> [[Roland-Garros]]u (četvrto kolo)<ref>{{cite news | url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | title=Rublev through to French Open last eight as Sinner retires injured | newspaper=Reuters | date=30 May 2022 | last=Pretot | first=Julien | access-date=5 September 2022 | archive-date=5 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220905035540/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | url-status=live }}</ref> i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] (četvrtfinale).<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | title=Jannik Sinner: Skiing Sensation to Tennis Star | website=ATP Tour | access-date=28 June 2022 | archive-date=28 June 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220628001133/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | title=Novak Djokovic Recovers Two-Set Deficit to Sink Jannik Sinner at Wimbledon | website=ATP Tour | access-date=31 July 2022 | archive-date=7 July 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220707223755/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | url-status=live }}</ref> U [[Madrid]]u je protiv [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] ostvario 100. pobjedu u karijeri, za što mu je trebalo samo 147 mečeva;<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | title=Jannik Sinner Captures 100th Win, Advances in Madrid | website=ATP Tour | access-date=4 May 2022 | archive-date=4 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220504224747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | url-status=live }}</ref> jedina dva tenisača koji su brže došli do 100. pobjeda bili su [[Rafael Nadal]] (nakon 137 mečeva) i [[Novak Đoković]] (nakon 143 meča).<ref>{{cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| title=Tsitsipas 100 wins tribute| work=ATP Tour| access-date=19 December 2022| archive-date=19 December 2022| archive-url=https://web.archive.org/web/20221219200152/https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| url-status=live}}</ref> Svoje jedino finale te sezone igrao je na [[Croatia Open Umag|turniru u Umagu]], gdje je pobijedio branitelja naslova [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]] i osvojio svoj prvi naslov na zemlji te jedini naslov u [[2022.]] godini.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | title=Jannik Sinner Rallies Past Alcaraz to Umag Crown | website=ATP Tour | access-date=2 August 2022 | archive-date=1 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220801072818/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja u trećem kolu i u [[National Bank Open|Montrealu]]<ref>{{cite web|url=https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|title=Montreal Masters: Carreno Busta reaches quarter-finals defeating Sinner, quarter finals are set|website=Tennis Majors|date=12 August 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920172438/https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|url-status=live}}</ref> i u [[Cincinnati Masters|Cincinnatiju]],<ref>{{Cite web |title=Félix Auger-Aliassime Saves 2 MPs, Stuns Jannik Sinner In Cincinnati |url=https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |access-date=20 August 2022 |website=ATP Tour |archive-date=30 August 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220830202751/https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |url-status=live }}</ref> uspio je doći do četvrtfinala [[US Open]]a,<ref>{{cite web | url= https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | title= Sinner earns late-night win against Nakashima at the 2022 US Open | access-date= 6 September 2022 | archive-date= 6 September 2022 | archive-url= https://web.archive.org/web/20220906041336/https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | url-status= live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | title=Sinner Survives Service Yips & Five-Set Scare | website=ATP Tour | access-date=6 September 2022 | archive-date=6 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220906043355/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | url-status=live }}</ref> gdje je ponovo igrao s Alcarazom. Alcaraz je pobijedio u pet setova nakon pet sati i petnaest minuta; meč je završio u 2:50 ujutro po lokalnom vremenu, što je rekord za najkasnije završeni meč u historiji turnira, te je postao drugi najduži meč u historiji US Opena.<ref>{{cite web | url=https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | title=Alcaraz tops Sinner at 2:50 a.m.; latest US Open finish ever | website=[[Associated Press]] | date=8 September 2022 | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912062839/https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | title=Carlos Alcaraz Saves MP, Outlasts Jannik Sinner in Historic US Open QF Thriller | website=ATP Tour | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912010205/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | url-status=live }}</ref> Kraj sezone bio je nešto lošiji. Iako je pomogao Italiji da dođe do posljednje faze [[Davis Cup]]a,<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|title=Italy beats Argentina to book place in Final 8|access-date=17 September 2022|archive-date=17 October 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221017040143/https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|url-status=dead}}</ref> zbog ozljede u [[Sofija|Sofiji]] izbivao je s terena gotovo mjesec dana.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday | title=Holger Rune Advances Past Jannik Sinner into Sofia Final | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=10 October 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221010220432/https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday/ | url-status=live }}</ref> Igrao je još četvrfinale [[Erste Bank Open]]a,<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | title=Daniil Medvedev Sinks Jannik Sinner in Vienna | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101004045/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | url-status=live }}</ref> dok je na [[Rolex Paris Masters]]u ispao u prvom kolu.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | title=Marc-Andrea Huesler Stuns Jannik Sinner in Paris Opener | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101002302/https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | url-status=live }}</ref> Sezonu je završio kao 15. tenisač svijeta. === Davis Cup, Grand Slam naslovi i afera s dopingom (2023. – 2024.) === Nakon ispadanja na [[Adelaide International 1]]<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |title=Red-hot Korda takes out Sinner to reach semi-finals |website=tennismajors.com |date=6 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |url-status=live }}</ref> i [[Australian Open]] turnirima,<ref>{{cite web |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |title=Stefanos Tsitsipas marches on in Australian Open despite Sinner's best efforts |work=The Guardian |date=22 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |url-status=live }}</ref> Sinner je u [[Montpellier]]u osvojio [[Open Sud de France]], svoj sedmi naslov u karijeri.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | title=Jannik Sinner Wins Montpellier Title | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=20 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230220030335/https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | url-status=live }}</ref> U [[ABN AMRO Open|Rotterdamu]] je uspio doći do finala,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |title=Sinner Scores Tsitsipas Revenge to Reach Rotterdam QFS |website=atptour.com |date=16 February 2023 |access-date= |archive-date=16 February 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230216233123/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | title=Sinner Sails Past Wawrinka to Rotterdam SFS | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218214450/https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | title=Sinner Serves Past Griekspoor, Sets Medvedev Final Clash in Rotterdam | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218223858/https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Danil Medvedev|Medvedeva]]. Nakon ispadanja u polufinalu [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u od [[Carlos Alcaraz|Alcaraza]],<ref>{{Cite web |date=19 March 2023 |title=Carlos Alcaraz eclipses Jannik Sinner to reach Indian Wells final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |access-date=26 March 2023 |website=The Independent |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033228/https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |url-status=live }}</ref> Sinner se uspio "osvetiti" u polufinalu [[Miami Open]]a,<ref>{{cite news |url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |title=Jannik Sinner Defeats Andrey Rublev in Miami |website=ATP Tour |date=28 March 2023 |access-date=28 March 2023 |archive-date=28 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230328173705/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |title=Sinner Overcomes Rain, Ruusuvuori to Reach Miami SFS |website=ATP Tour |date=29 March 2023 |access-date=29 March 2023 |archive-date=29 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230329224445/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |title=Sinner Storms Back to Beat Alcaraz in Miami SF, Ending Spaniard's No. 1 Reign |website=ATP Tour |date=30 March 2023 |access-date=1 April 2023 |archive-date=3 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230403133737/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |url-status=live }}</ref> čime je osujetio Alcarazove planove da se vrati na prvo mjesto;<ref>{{cite web | url=https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | title=Jannik Sinner wins the point of the year, then ends Carlos Alcaraz's hopes for a Sunshine Double | date=30 March 2023 | access-date=1 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402045713/https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | url-status=live }}</ref> u finalu je ponovo izgubio od Medvedeva, čime je omjer među njima došao do 0:6 u korist Rusa.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | title=Daniil Medvedev Wins Maiden Miami Title, Fourth Trophy of 2023 | website=ATP Tour | date=31 March 2023 | access-date=2 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402191105/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | url-status=live }}</ref> U [[Monte Carlo Masters|Monte Carlu]] je igrao svoje treće uzastopno Masters 1000 polufinale,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |title=Sinner Reaches Third Straight ATP Masters 1000 SF in Monte-Carlo |website=ATP Tour |date=14 April 2023 |access-date=14 April 2023 |archive-date=14 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230414210638/https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |url-status=live }}</ref> dok je na [[Roland-Garros]]u iznanađujuće izgubio od [[Daniel Altmaier|Daniela Altmaiera]] u drugom kolu;<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |title=Altmaier Saves 2 MPs To Stun Sinner At Roland Garros |website=ATP Tour |date=1 June 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=26 September 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230926193120/https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |url-status=live }}</ref> meč se igrao u pet setova i trajao je 5 sati i 26 minuta, čime je postao dotad najduži meč u Sinnerovoj karijeri<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |title=Sinner defeated by Altmaier in fifth longest match in Roland-Garros history |website=tennismajors.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718014218/https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |url-status=live }}</ref> te drugi najduži meč sezone.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |title=Daniel Altmaier outlasts Jannik Sinner in five-hour, 26-minute Roland Garros epic |website=tennis.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718013130/https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |url-status=live }}</ref> Na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] je došao do četvrtfinala,<ref>{{Cite news |last=Parkinson |first=Hannah Jane |date=9 July 2023 |title=Manic Sinner is no saint as he slips and slides into Wimbledon quarter-finals |work=The Guardian |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |access-date=12 July 2023 |issn=0261-3077 |archive-date=12 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230712011140/https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |title=Novak Djokovic Beats Jannik Sinner At Wimbledon {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |website=ATP Tour |date=14 July 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=16 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230716193727/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |url-status=live }}</ref> U kolovozu je u [[National Bank Open|Torontu]] osvojio svoj prvi Masters 1000 naslov, pobijedivši [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] u finalu.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |title=Jannik Sinner Earns First Masters 1000 Crown In Toronto |website=ATP Tour |date=13 August 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=13 August 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230813215835/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |url-status=live }}</ref> Na [[China Open]]u je u polufinalu ponovo pobijedio Alcaraza da bi u finalu svladao Medvedeva, prvi put u sedam međusobnih mečeva.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |title=Sinner Races Away From Alcaraz After Marathon Start In Beijing SFs |website=ATP Tour |date=3 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240105091402/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |url-status=live }}</ref> Tako je došao do četvrtog mjesta na ATP listi, postavši prvi Talijan u Top 5 još od vremena [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |title=Sinner Ends Medvedev Stranglehold, Clinches Beijing Crown |website=ATP Tour |date=4 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=12 October 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231012124338/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja od [[Ben Shelton|Sheltona]] u [[Rolex Shanghai Masters|Šangaju]],<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |title=Shelton Stuns Sinner In Shanghai |website=ATP Tour |date=10 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231104102711/https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |url-status=live }}</ref> Sinner je došao do finala turnira u [[Beč]]u, gdje je drugi put za redom pobijedio Medvedeva.<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |title=Sinner Claws Past Medvedev, Triumphs In Vienna |website=ATP Tour |date=29 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231205015106/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |url-status=live }}</ref> Dobri nastupi osigurali su mu debitantski direktni nastup na [[ATP Finals]]ima, gdje je u grupnoj fazi pobijedio sva tri meča, uključujući i onaj protiv Đokovića;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |title='Brave' Sinner Downs Djokovic, Nears Turin SFs |website=ATP Tour |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=22 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231122013222/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |title=Sinner digs deep to down Djokovic in ATP Finals cracker |website=reuters.com |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=15 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231115181741/https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |url-status=live }}</ref> ipak, u ponovnom susretu protiv Đokovića u finalu, Sinner je izgubio.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |title=Novak Djokovic wins record seventh ATP Finals title, beats Jannik Sinner in straight sets |website=Tennis.com |date=19 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=20 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231120044250/https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |url-status=live }}</ref> Nakon toga je nastupio za Italiju u završnoj fazi [[Davis Cup]]a, gdje je u četvrtfinalu pobijedio [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] i tako pomogao Italiji da prođe [[Davis Cup reprezentacija Nizozemske|Nizozemsku]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |title=Sinner Doubles Up To Lead Italy Into Davis Cup Semi-finals |website=ATP Tour |date=23 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125230353/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |url-status=live }}</ref> U polufinalu je uslijedio susret sa [[Davis Cup reprezentacija Srbije|Srbijom]], u sklopu kojeg je Sinner treći put u 12 dana igrao protiv Đokovića i pobijedio. Bio je to prvi Đokovićev poraz u singlu i Davis Cupu još od [[2011.]] godine kada ga je pobijedio [[Juan Martín del Potro]].<ref>{{Cite web |url=https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |title=Sinner enjoys double success over Djokovic to lead Italy into the Davis Cup final |website=apnews.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231204154642/https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |url-status=live }}</ref> Uz to, Sinner je u trećem setu spasio tri uzastopne meč lopte, postavši tek četvrti igrač u historiji koji je pobijedio Đokovića nakon spašavanja meč lopti te prvi koji je spasio čak tri uzastopne meč lopte;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |title=Sinner Saves 3 MPs To Beat Djokovic, Leads Italy To Davis Cup Final |website=atptour.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=26 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231126235627/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |title=Davis Cup: Italy's Jannik Sinner beats Novak Djokovic in both singles and doubles to secure a 2–1 victory over Serbia |website=skysports.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=9 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231209102132/https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |url-status=live }}</ref> također je postao tek treći tenisač, nakon [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] i [[Andy Murray|Andyja Murraya]] koji je dva puta pobijedio Đokovića u rasponu od 12 dana.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |title=Stat of the Day: Jannik Sinner defeats Novak Djokovic twice in 12 days, joins exclusive list |website=tennis.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=27 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231127014429/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |url-status=live }}</ref> Nakon toga je u paru s [[Lorenzo Sonego|Lorenzom Sonegom]] ponovo pobijedio Đokovića, koji je igrao u paru s [[Miomir Kecmanović|Kecmanovićem]], i osigurao Italiji ulazak u finale.<ref>{{Cite news |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |title=Italy into Davis Cup final after Sinner's stunning comeback sees off Djokovic |work=The Guardian |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=20 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231220231255/https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |url-status=live }}</ref> Tamo su Talijani pobijedili [[Davis Cup reprezentacija Australije|Australiju]] i osvojili svoj drugi naslov, prvi nakon [[1976.]] godine.<ref name=":0">{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |title=Scintillating Sinner Leads Italy To Davis Cup Title |website=ATP Tour |date=26 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=28 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231128151659/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |url-status=live }}</ref> Tijekom dodjele ATP-ovih nagrada, Sinner je dobio nagradu za igrača s najvećim napretkom i nagradu za miljenika publike,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Wins Most Improved Player Of The Year Award For 2023 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=17 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231217045747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Voted Fans' Favourite In 2023 ATP Awards |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=18 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231218143517/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |url-status=live }}</ref> dok su njegovi treneri [[Darren Cahill]] i [[Simone Vagnozzi]] podijelili nagradu za trenera godine.<ref>{{Cite web |title=2023 ATP Awards: Djokovic Joined By Sinner, Alcaraz, Auger-Aliassime, Fils Among Winners |url=http://www.atptour.com/en/news/atp-awards-2023-all-winners |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Na Supertennis Awardsima dobio je nagradu za najboljeg tenisača.<ref>{{Cite web |title=Sinner premiato come miglior giocatore dell'anno: il tennis italiano in festa |url=https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |access-date=11 July 2024 |website=Today |language=it |archive-date=11 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240711143727/https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |url-status=live }}</ref> Početak sezone [[2024.]] godine bio je vrlo jak. Sinner je na [[Australian Open]]u prilično lako došao do novog polufinala, gdje je iznenađujuće pobijedio Đokovića, koji je tada bio prvi tenisač svijeta i branitelj naslova;<ref>{{Cite web |date=26 January 2024 |title=Sinner ends Djokovic's reign in Australian Open semifinals |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128162430/https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |archive-date=28 January 2024 |access-date=28 January 2024 |website=ESPN.com|agency=Associated Press}}</ref> bio je to Đokovićev prvi poraz na Australian Openu od [[2018.]] godine.<ref name="auto">{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|title=Jannik Sinner defeats Novak Djokovic to reach 2024 Australian Open final |website=ATP Tour|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127210854/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|url-status=live}}</ref> U finalu je ponovo igrao protiv Medvedeva te je okrenuo 0:2 u setovima i tako došao do svog prvog [[Grand Slam]] naslova u karijeri; postao je prvi Talijan s osvojenim Australian Openom te tek treći Talijan ukupno, odnosno drugi u Open eri s nekim Grand Slam naslovom.<ref name="AO2024">{{Cite web |title=Sinner, winner: Italian takes first major at AO 2024 {{!}} AO |url=https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |access-date=28 January 2024 |website=ausopen.com |language=en |archive-date=28 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128231116/https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|title=Stat of the Day: Jannik Sinner becomes first Italian man to win a Grand Slam title in 48 years|access-date=28 January 2024|archive-date=28 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240128235718/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|url-status=live}}</ref> Također je postao tek drugi tenisač koji je osvojio Australian Open nakon što je gubio 0:2 u setovima, nakon Nadala [[2022.]] godine, koji je na taj način pobijedio upravo Medvedeva. U [[Rotterdam]]u je nakon predaje [[Miloš Raonić|Miloša Raonića]] u četvrtfinalu došao do svoje 200. pobjede u karijeri, postavši prvi igrač rođen u [[21. vijek|XXI. vijeku]] kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |author-mask=TennisTV |date=16 February 2024 |title=200 ATP Wins for Jannik Sinner |url=https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |access-date=15 April 2024 |website=X |archive-date=16 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240216224703/https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|title=Jannik Sinner struggling a little bit but reaches Rotterdam semi finals after Milos Raonic retires with injury|access-date=16 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216230138/https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|title=Sinner claims 200th win, reaches Rotterdam SF|access-date=17 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216222715/https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|url-status=live}}</ref> Nakon pobjeda nad Griekspoorom i de Minaurom, Sinner je osvojio turnir i tako došao do trećeg mjesta na ATP listi, čime je postao najbolje rangirani Talijan u historiji.<ref>{{Cite web |title=Sinner continues red-hot run, clinches Rotterdam crown |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |access-date=19 February 2024 |date=18 February 2024 |website=ATPTour |archive-date=18 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240218195132/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |url-status=live }}</ref> Tijekom [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u produžio je svoju seriju na 19 uzastopnih pobjeda (16 u [[2024.]]), čime je oborio talijanski rekord u Open eri, a koja je prekinuta polufinalnim porazom od Alcaraza.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner advances to Indian Wells semi-finals |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |access-date=15 March 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=15 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240315103200/https://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=17 March 2024 |title=Indian Wells: Carlos Alcaraz ends Jannik Sinner's winning run to set up Daniil Medvedev final |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |access-date=24 June 2024 |work=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=12 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240912002231/https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |url-status=live }}</ref> U [[Miami Open|Miamiju]] je u finalu pobijedio [[Grigor Dimitrov|Grigora Dimitrova]] i tako osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov, što mu je ujedno donijelo i skok na drugo mjesto ATP liste.<ref>{{Cite news |title=Jannik Sinner sweeps Grigor Dimitrov aside to win Miami Open |url=https://www.theguardian.com/sport/2024/mar/31/jannik-sinner-sweeps-grigor-dimitrov-aside-to-win-miami-open |access-date=31 March 2024 |work=The Guardian |date=31 March 2024 }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|title=Jannik Sinner clinches No. 2 ranking, a new career-high, after winning Miami Open title|date=31 March 2024|access-date=31 March 2024|archive-date=31 March 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240331220913/https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|url-status=live}}</ref> Nakon poraza u drugom kolu [[Monte Carlo Masters|Monte Carla]] od [[Stefanos Cicipas|Stefanosa Cicipasa]], Sinner se povukao s turnira u [[Madrid]]u<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Madrid |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=3 May 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240503051225/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |url-status=live }}</ref> i [[Rim]]u zbog ozljede kuka.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Rome |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-rome-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Nakon što se Đoković povukao s [[Roland-Garros]]a, Sinner je po završetku turnira, na kojem je ispao u polufinalu od Alcaraza,<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz defeats Jannik Sinner in five-set Roland Garros SF thriller {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=9 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240609061128/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |url-status=live }}</ref> prvi put u karijeri postao najbolji tenisač svijeta,<ref>{{Cite web |last=Zagoria |first=Adam |title=World No. 1 Novak Djokovic Withdraws From French Open, Jannik Sinner Becomes New No. 1 |url=https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |access-date=4 June 2024 |website=Forbes |language=en |archive-date=5 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240605235249/https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=4 June 2024 |title=Novak Djokovic injury: Defending champion withdraws from French Open |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |access-date=4 June 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604182542/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner assured of rise to world No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604163058/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |url-status=live }}</ref> ujedno i prvi Talijan u historiji koji je došao do te pozicije.<ref>{{Cite news |date=4 June 2024 |last=Pinto |first=Piergiuseppe |title=Quali tennisti italiani sono stati i numeri 1 al mondo? Sinner è il primo a riuscirci, il suo Roland Garros è su DAZN |url=https://www.dazn.com/it-IT/news/tennis/quali-tennisti-italiani-sono-stati-i-numeri-1-al-mondo/1ndmfp8cz0ele1htk700n5ixs8 |access-date=9 September 2024 |work=[[DAZN]] |language=it}}</ref> Na [[Halle Open]]u je postao tek osmi tenisač u historiji koji je osvojio svoj prvi turnir nakon prvog dolaska na prvo mjesto ATP liste,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner wins Halle title in first tournament as World No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-halle-2024-final |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Shannuu |date=24 June 2024 |title=Jannik Sinner joins elite company with historic win as world No. 1 |url=https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |access-date=24 June 2024 |website=Tennis Tonic – News, Predictions, H2H, Live Scores, stats |language=en-US |archive-date=24 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240624093253/https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |url-status=live }}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] prvi put u svojoj karijeri bio prvi nositelj na nekom [[Grand Slam]]u; na turniru je ispao od Medvedeva u četvrfinalu.<ref>{{Cite web |last=McLeman |first=Neil |date=9 July 2024 |title=Daniil Medvedev upsets Jannik Sinner to win epic Wimbledon quarter-final |url=https://www.express.co.uk/sport/tennis/1921020/Jannik-Sinner-Daniil-Medvedev-Wimbledon |access-date=10 July 2024 |website=Express.co.uk |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Ilic |first=Jovica |date=10 July 2024 |title=Daniil Medvedev edges ill Jannik Sinner, reaches Wimbledon semi-final |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/On_the_ATP_results_with/146418/daniil-medvedev-edges-ill-jannik-sinner-reaches-wimbledon-semifinal/ |access-date=10 July 2024 |website=Tennis World USA |language=en}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u nije nastupio zbog [[tonzilitis]]a.<ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Paris 2024: Jannik Sinner withdraws from tennis competition with injury, Salisbury to partner Watson in mixed doubles |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |access-date=24 July 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Tennis world No 1 Jannik Sinner forced to pull out of Olympics |url=https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |access-date=24 July 2024 |website=The Independent |language=en |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |url-status=live }}</ref> U [[Cincinnati Open|Cincinnatiju]] je osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov u godini i peti ukupno, pobijedivši [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] u finalu.<ref>{{cite web |last=Dietz |first=Matthew |title=World No. 1 Jannik Sinner defeats Tiafoe to win his first Cincinnati Open |date=20 August 2024 |url=https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |access-date=20 August 2024 |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820001948/https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |url-status=live }}</ref> Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine, nezavisni je sud objavio da je Sinner dva puta u ožujku imao pozitivan test na nedopuštenu supstancu [[klostebol]].<ref>{{Cite web |date=21 August 2024 |title=Why wasn't Jannik Sinner suspended after two positive steroid tests? What do other players think? |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |access-date=26 August 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=26 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240826034853/https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |url-status=live }}</ref> Sud je prihvatio Sinnerovo objašnjenje da je klostebol unesen u njegov organizam slučajno tijekom masaže, jer je njegov fizioterapeut ranije bio koristio sredstvo s klostebolom kako bi liječio vlastitu ozljedu. Krajem mjeseca, Sinner je objavio kako je dao otkaz svom kondicijskom treneru Umbertu Ferrari i fizioterapeutu Giacomu Naldiju.<ref>{{Cite news |title=US Open: Jannik Sinner confirms he has parted ways with fitness coach Umberto Ferrara and physio Giacomo Naldi over drug tests |url=https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-url=https://web.archive.org/web/20250216043239/https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-date=16 February 2025 |access-date=24 July 2025 |work=Sky Sports |language=en-GB |url-status=live }}</ref> Sud je odlučio da Sinner nije s namjerom uzimao doping te mu nije izrekao nikakvu suspenziju, ali je morao vratiti novac i bodove koje je zaradio na turniru u [[Indian Wells]]u,<ref>{{cite web | title=Jannik Sinner cleared of wrongdoing after failed drug tests, ITIA says | website=Reuters | date=20 August 2024 | url=https://www.reuters.com/sports/tennis/world-no-1-sinner-cleared-wrongdoing-after-failed-drug-tests-itia-says-2024-08-20/ | access-date=21 August 2024}}</ref><ref>{{cite news |date=20 August 2024 |title=Jannik Sinner receives anti-doping sanction after positive tests for banned substance clostebol |url=https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |access-date=20 August 2024 |website=[[The New York Times]] |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820175758/https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |date=20 August 2024 |title=Independent tribunal rules 'No Fault or Negligence' in case of Jannik Sinner |url=https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |access-date=20 August 2024 |website=ITIA |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820150912/https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> što je Sinner i učinio.<ref>{{cite news |url=https://www.cbc.ca/sports/tennis/jannik-sinner-positive-test-for-steroid-1.7299343 |title=Tennis star Jannik Sinner tested positive for a steroid twice but will not be suspended |work=CBC News |date=20 August 2024}}</ref> [[Svjetska antidopinška agencija]] žalila se na ovu odluku, a postupak je riješen nagodbom u veljači [[2025.]] godine, u sklopu koje je riješeno da je Sinner nenamjerno unio nedozvoljeno sredstvo u organizam te je prihvatio suspenziju u trajanju od tri mjeseca.<ref>{{Cite web |date=18 February 2025 |title=Jannik Sinner: Tennis world number one's case 'million miles away from doping', says Wada general counsel |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cdxexxl936vo |access-date=28 February 2025 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Proces je bio jedna od najvrućih tema u teniskom svijetu u to vrijeme.<ref>{{cite news |url=https://www.eurosport.com/tennis/mats-wilander-jannik-sinner-anti-doping-ruling-unfair_sto20030781/story.shtml |title=Mats Wilander on 'unfair' situation over Jannik Sinner's anti-doping ruling – 'The process is obviously terrible' |publisher=ESPN |date=21 August 2024 |first=Joel |last=Kulasingham}}</ref><ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/cn02xp9dw02o |title=Sinner parts with physio & fitness coach after investigation |work=BBC Sport |date=23 August 2024}}</ref><ref>{{Cite news |last1=Hansen |first1=James |last2=Eccleshare |first2=Charlie |date=12 November 2025 |title=Novak Djokovic's Piers Morgan interview: Sinner, Alcaraz, the tennis GOAT debate and his career |url=https://www.nytimes.com/athletic/6798363/2025/11/11/novak-djokovic-piers-morgan-interview/ |access-date=13 November 2025 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[File:2024 11 24 Copa Davis Tenis.jpg|thumb|320px|Sinner (drugi s lijeva) s [[Davis Cup reprezentacija Italije|reprezentativnim kolegama]] ispred trofeja pobjednika [[Davis Cup]]a [[2024.]] godine.]] Postupak nije omeo Sinnerovu igru, s obzirom na to da je na [[US Open]]u osvojio svoj drugi Grand Slam naslov u karijeri.<ref>{{cite web|url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/41153580/jannik-sinner-defeats-jack-draper-reach-2024-us-open-final|title=Jannik Sinner overcomes injury, Jack Draper to reach US Open final|website=ESPN|date=6 September 2024}}</ref> U četvrtfinalu je izbacio Medvedeva, u polufinalu [[Jack Draper|Jacka Drapera]], a u finalu [[Taylor Fritz|Taylora Fritza]] i tako postao tek četvrti tenisač koji je osvojio dva Grand Slam naslova u godini u kojoj je osvojio svoj prvi Grand Slam naslov. Pobjedu je posvetio svojoj teti.<ref>{{cite web| url=https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| website=News24| date=8 September 2024| title=Sinner wins US Open to become Italian saint of Flushing Meadows| access-date=9 September 2024| archive-date=7 September 2024| archive-url=https://web.archive.org/web/20240907065926/https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| url-status=live}}</ref> Na [[China Open]]u je također došao do finala, ali je izgubio od Alcaraza.<ref name=":9">{{Cite web |date=2 October 2024 |title=Alcaraz beats Sinner in dramatic China Open final |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20241002154343/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |archive-date=2 October 2024 |access-date=2 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> Nakon što je pobijedio [[Tomáš Machač|Tomáša Machača]] u polufinalu [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]], Sinner je osigurao prvo mjesto na kraju godine, postavši prvi Talijan kojemu je to uspjelo.<ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-passes-novak-djokovic-for-fourth-longest-first-stint-at-no-1-in-atp-rankings-history|title= Jannik Sinner passes Novak Djokovic for fourth-longest first stint at No. 1 in ATP rankings history|date=16 June 2025}}</ref><ref>{{Cite web |date=12 October 2024 |title=Sinner clinches year-end No. 1 in PIF ATP Rankings |url=https://www.atptour.com/en/news/jannik-sinner-clinches-year-end-no-1-2024 |access-date=12 October 2024 |website=ATP Tour}}</ref> U finalu je ponovo pobijedio Đokovića i osvojio svoj treći Masters 1000 naslov u godini, postavši najmlađi pobjednik u Šangaju u historiji; bio mu je to ukupno sedmi naslov te godine.<ref>{{Cite web |date=13 October 2024 |title=Sinner wins Shanghai Masters to extend Djokovic's wait for 100th title |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-wins-shanghai-masters-extend-djokovics-wait-100th-title-2024-10-13/ |access-date=15 October 2024 |website=Reuters}}</ref> Novu titulu dodao je na [[ATP Finals]]ima, gdje je u finalu pobijedio Fritza.<ref name=":10">{{Cite web |date=17 November 2024 |title=ATP Finals: World number one Jannik Sinner beats Taylor Fritz in Turin |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |access-date=17 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=17 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241117185706/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |url-status=live }}</ref> Bio je to prvi put od [[Ivan Lendl|Ivana Lendla]] [[1986.]] godine da je netko osvojio ATP Finalse bez izgubljenog seta, a Sinner je postao prvi Talijan koji je osvojio taj turnir.<ref name=":10"/><ref>{{cite web | url=https://www.thetennisgazette.com/news/jannik-sinner-breaks-38-year-record-after-defeating-taylor-fritz-to-win-the-atp-finals/ | title=Jannik Sinner breaks 38-year record after defeating Taylor Fritz to win the ATP Finals | date=17 November 2024 }}</ref> Godinu je završio obranom naslova na [[Davis Cup]]u.<ref>{{Cite news |last=Hansen |first=James |title=Italy retains Davis Cup after Jannik Sinner and Matteo Berrettini down the Netherlands |url=https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |access-date=24 November 2024 |work=The New York Times |date=24 November 2024 |language=en-US |issn=0362-4331 |archive-date=24 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241124185926/https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |url-status=live }}</ref> Sinner je [[2024.]] godinu završio bez ijednog poraza u kojem nije osvojio nijedan set, postavši tek drugi tenisač u historiji, nakon [[Roger Federer|Rogera Federera]] [[2005.]] godine, kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |date=24 November 2024 |title=Jannik Sinner: Italy's 'special one' completes stellar year at Davis Cup |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |access-date=28 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=25 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241125131721/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |url-status=live }}</ref> === Novi Grand Slam naslovi i suspenzija (2025.) === Kao branitelj naslova, Sinner je imao relativno jednostavan put do finala [[Australian Open]]a na početku [[2025.]] godine;<ref>{{cite news |title=Sinner ousts Giron to reach Aussie 4th round |url=https://www.espn.com.au/tennis/story/_/id/43462672/defending-australian-open-champ-jannik-sinner-back-4th-round |access-date=20 January 2025 |work=ESPN.com |date=18 January 2025 |language=en}}</ref><ref>{{cite news |title=Jannik Sinner survives Tristan Schoolkate in Melbourne |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-schoolkate-australian-open-2025-thursday |access-date=20 January 2025 |work=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{cite news |last1=McGowan |first1=Marc |title=Heartbreak for de Minaur as he exits Open after straight-sets loss to Sinner |url=https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |access-date=23 January 2025 |work=The Age |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=22 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250122151059/https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |url-status=live }}</ref><ref>{{cite news |last1=Futterman |first1=Matthew |title=Jannik Sinner beats Ben Shelton to reach second Australian Open final in a row |url=https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |access-date=24 January 2025 |work=The Athletic |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=24 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250124120831/https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |url-status=live |url-access=registration }}</ref> u finalu je s 3:0 u setovima pobijedio [[Alexander Zverev|Alexandera Zvereva]] i tako uspješno obranio naslov u [[Melbourne]]u.<ref>{{Cite web |date=26 January 2025 |title=Sinner rolls to 2nd straight Australian Open title |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/43569550/jannik-sinner-wins-australian-open-second-straight-year |access-date=26 January 2025 |website=ESPN.com |language=en}}</ref> U veljači je započela njegova tromjesečna suspenzija nakon nagodbe sa [[Svjetska antidopinška agencija|Svjetskom antidopinškom agencijom]],<ref>{{cite web|url=https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|title=WADA to appeal Jannik Sinner doping verdict, seeks suspension|date=28 September 2024|publisher=ESPN|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928144419/https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|title=Sinner 'surprised' as Wada launches doping appeal|date=28 September 2024|work=BBC Sport|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928145241/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|url-status=live}}</ref> koja je ponovo postala vruća tema u svijetu tenisa te je potakla velik broj aktualnih i bivših tenisača da komentiraju situaciju.<ref>{{cite news |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13311621/jannik-sinner-doping-case-novak-djokovic-says-majority-of-players-dont-feel-process-is-fair |title=Jannik Sinner doping case: Novak Djokovic says majority of players don't feel process is fair |work=Sky Sports |date=17 February 2024}}</ref><ref>{{cite news |last=Harris |first=Rob |title=Jannik Sinner: Lawyer for world tennis number one hits back at 'unfair' criticism of doping case settlement |url=https://news.sky.com/story/jannik-sinner-lawyer-for-world-tennis-number-one-hits-back-at-unfair-criticism-of-doping-case-settlement-13312159 |work=[[Sky News]] |date=18 February 2025}}</ref><ref>{{cite news |title=How Jannik Sinner's doping case and WADA agreement rocked the anti-doping world |url=https://www.nytimes.com/athletic/6149390/2025/02/24/jannik-sinner-wada-deal-doping-ban/ |work=The New York Times |date=24 February 2025}}</ref> Jedna od izraženijih kritika na račun Sinnera bio je izgledno vrlo pogodan trenutak njegove suspenzije, s obzirom da tromjesečni period nije obuhvatio nijedan [[Grand Slam]], odnosno samo nekoliko Masters 1000 turnira, s tim da je Sinner svejedno dobio priliku zaigrati na "pripremnim" turnirima za zemljani Grand Slam. Njegov povratnički turnir bio je [[Italian Open]] u [[Rim]]u, gdje je došao do finala, prvi Talijan kojemu je to uspjelo od [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]] [[1978.]] godine. Bio je to Sinnerov tek drugi finale na zemlji, prvi nakon srpnja [[2022.]] godine. U finalu je izgubio 0:2 od [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]].<ref>{{cite news |title=Alcaraz ends Sinner's streak to win Italian Open |date=18 May 2025 |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c5y6g49le80o |work=BBC Sport}}</ref> Na [[Roland-Garros]]u je imao iznimno uspješan turnir te je do finala došao bez izgubljenog seta, pri čemu je u polufinalu pobijedio [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros SF: Novak Djokovic vs Jannik Sinner Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250606-M-Roland_Garros-SF-Novak_Djokovic-Jannik_Sinner.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> U finalu ga je čekao novi ogled s Alcarazom. Sinner je počeo snažno i poveo 2:0 u setovima, ali Alcaraz se vratio i izjednačio na 2:2. U petom su setu ušli u treći tie-break, a Sinner je, iako je tijekom meča imao čak tri meč lopte, izgubio u super tie-breaku 2:10, čime je Alcaraz osvojio naslov. Meč je trajao ukupno 5 sati i 29 minuta te je postao najduži finalni meč u historiji [[Roland-Garros]]a.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz and Jannik Sinner played the match of the decade, and maybe the century, at Roland Garros |url=https://www.tennis.com/news/articles/carlos-alcaraz-jannik-sinner-french-open-final-match-of-the-decade |access-date=16 June 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros F: Jannik Sinner vs Carlos Alcaraz Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250608-M-Roland_Garros-F-Jannik_Sinner-Carlos_Alcaraz.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> Pet tjedana kasnije, njih su dvojica igrali novo [[Grand Slam]] finale, ovoga puta na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sinner je pobijedio na [[london]]skoj travi te je tako postao prvi Talijan u historiji s naslovom na Wimbledonu.<ref>{{Cite web|url=https://www.theguardian.com/sport/2025/jul/13/jannik-sinner-roars-carlos-alcaraz-first-wimbledon-final-win-tennis|title=Jannik Sinner roars back to beat Carlos Alcaraz for first Wimbledon final win|first=Tumaini|last=Carayol|work=The Guardian |date=13 July 2025}}</ref> Bio je ovo njihov ukupno drugi susret na tom turniru, nakon četvrtfinala [[2022.]] godine, te Sinnerova druga pobjeda. [[File:P20250907DT-0948 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|left|320px|Sinner tijekom finala [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine.]] Nakon što je zbog zgusnutog rasporeda otkazao [[Washington Open|Washington]] i [[National Bank Open|Toronto]],<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner, Novak Djokovic withdraw from Toronto {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-toronto-2025-withdrawal |access-date=1 October 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Sinner je došao do finala na [[Cincinnati Open]]u, gdje ga je ponovo čekao Alcaraz. Sinner je predao meč prije kraja prvog seta zbog bolesti pri rezultatu 0:5 za Alcaraza.<ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=18 August 2025 |title=Sinner illness gives Alcaraz Cincinnati Open title and Swiatek takes women's crown |url=https://www.theguardian.com/sport/2025/aug/18/carlos-alcaraz-wins-cincinnati-open-as-sinner-retires-from-final-with-illness |access-date=1 October 2025 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Alcaraz ga je ponovo pobijedio i to u finalu [[US Open]]a,<ref>{{Cite web |date=8 September 2025 |title=Carlos Alcaraz dethrones Jannik Sinner to underline undeniable truth in US Open final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-us-open-final-result-b2821925.html |access-date=1 October 2025 |website=The Independent |language=en}}</ref> što je bilo njihovo treće uzastopno finale na nekom [[Grand Slam]]u i Španjolčeva druga pobjeda; time su njih dvojica završili sezonu s po dva Grand Slama svaki. Sinner je također postao najmlađi te ukupno treći tenisač, uz [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića, koji je igrao sva četiri Grand Slam finala u jednoj godini.<ref name=":4">{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner has now reached the final at all four Grand Slams and the ATP Finals this year |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-youngest-man-ever-to-reach-final-of-all-four-grand-slams-and-atp-finals-in-same-season-federer-djokovic |access-date=14 December 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> Nakon što je u finalu [[China Open]]a pobijedio [[Learner Tien|Learnera Tiena]] i osvojio novi naslov,<ref>{{Cite web |date=1 October 2025 |title='Normal' Sinner thrashes Tien in Beijing for 21st title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20251001-sinner-thrashes-tien-to-win-china-open-for-21st-title |access-date=1 October 2025 |website=France 24 |language=en}}</ref> morao je predati meč trećeg kola u [[Shanghai Masters|Šangaju]] protiv [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] zbog snažnih grčeva, čime je završio njegov pohod ka obrani naslova.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-retires-with-cramps-at-shanghai-masters-against-tallon-griekspoor |title=Jannik Sinner retires with cramps at Shanghai Masters against Tallon Griekspoor |website=Tennis.com |date=5 October 2025 |access-date=6 October 2025}}</ref> U [[Vienna Open|Beču]] je osvojio svoj četvrti naslov u godini, pobijedivši Zvereva,<ref>{{Cite web |date=26 October 2025 |title=Zverev beaten, Sinner wins Vienna tournament |url=https://en.ilsole24ore.com/art/zverev-beats-sinner-to-win-vienna-tournament-AHH1dfMD |access-date=26 October 2025 |website=Il Sole 24 ORE |language=en}}</ref> a što je onda povezao i s naslovom u [[Rolex Paris Masters|Pariz]]u, gdje je pobijedio [[Felix Auger-Aliassime|Felixa Augera-Aliassimea]]. Sinner je osvojio turnir bez izgubljenog seta te je postao prvi Talijan s naslovom na pariškom Mastersu. Sinner je sezonu završio snažno obranom naslova na [[ATP Finals]]ima, gdje je pobijedio Alcaraza. Sinner je završio turnir bez izgubljenog seta drugu godinu za redom, a na cijelom je turniru protivniku prepustio samo jedan break. === Borba za prvo mjesto (2026. – ''danas'') === Godinu [[2026.]] započeo je na [[Australian Open]]u, gdje je došao kao dvostruki branitelj naslova. Imao je relativno jednostavan put do polufinala, gdje ga je u pet setova pobijedio [[Novak Đoković]].<ref name=":5">{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |date=2026-02-01 |title=Novak Djokovic stuns Jannik Sinner to reach Australian Open final against Carlos Alcaraz |url=https://www.nytimes.com/athletic/7008360/2026/01/30/jannik-sinner-novak-djokovic-australian-open-result-analysis/ |access-date=2026-02-03 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> Nakon toga je igrao na turniru u [[Qatar ExxonMobil Open|Dohi]], gdje je iznenađujuće ispao u četvrtfinalu od [[Jakub Menšík|Jakuba Menšíka]]. Međutim, Sinner se vratio pobjedničkom nizu u [[Indian Wells]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] i osvojio svoj prvi naslov na tom turniru.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-masters-1000-hard-court-titles|title=Sinner joins Federer & Djokovic in hard-court history books|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Na putu do naslova nije izgubio nijedan set, postavši tako prvi tenisač u historiji koji je osvojio dva uzastopna Masters 1000 naslova bez izgubljenog seta.<ref name="IW26">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-medvedev-indian-wells-2026-final|title=Sinner completes perfect run, wins Indian Wells|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Isti je pothvat ponovio i u [[Miami Open|Miamiju]], gdje je u finalu pobijedio [[Jiří Lehečka|Jiříja Lehečku]], postavši tako prvi tenisač koji je osvojio [[Sunshine Double]] bez ijednog izgubljenog seta,<ref>{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner becomes first tennis player ever to win Sunshine Double without losing a set |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-becomes-first-tennis-player-ever-to-win-sunshine-double-without-losing-a-set-indian-wells-miami |access-date=2026-03-30 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> odnosno prvi koji je osvojio tri uzastopna Masters 1000 turnira bez izgubljenog seta. Uspjeh je nastavio i na zemljanim Mastersima, osvojivši [[Monte Carlo Masters|Monte Carlo]] pobjedom nad [[Carlos Alcaraz|Carlosom Alcarazom]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monte-carlo-2026-return-to-world-no-1|title=Jannik Sinner to return to World No. 1 Monday|publisher=ATPTour|accessdate=12 April 2026}}</ref> Tom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste ispred Alcaraza, te je postao tek treći tenisač koji je osvojio četiri Masters 1000 turnira za redom (nakon [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića), odnosno prvi nakon Đokovića [[2015.]] godine koji je osvojio prva tri Masters 1000 turnira u kalendarskoj godini. == Rivalstva == === Carlos Alcaraz === {{main|Rivalstvo Alcaraza i Sinnera}} Jannik Sinner i [[Carlos Alcaraz]] dosad su međusobno igrali 17 puta na ATP Touru, pri čemu Alcaraz vodi u ukupnim pobjedama 7:10.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |title=Jannik Sinner VS Carlos Alcaraz {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |title=Closing Power: Alcaraz Fights off Sinner in Five for First French Open Final |date=7 June 2024 |access-date=7 June 2024 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023057/https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |url-status=live}}</ref> Komentatori su njihovo rivalstvo opisali kao "potencijalno definirajuće za cijelu jednu eru".<ref>{{cite web |last1=Klosok |first1=Aleks |title=Friendly rivals Jannik Sinner and Carlos Alcaraz look set to dominate men's tennis. Is it time to call them the 'Big Two?' |url=https://edition.cnn.com/2024/11/12/sport/jannik-sinner-carlos-alcaraz-atp-finals-spt-intl/index.html |website=CNN |access-date=6 September 2025 |language=en |date=12 November 2024}}</ref> Prije [[2025.]] godine, njih su dvojica već igrali nekoliko velikih mečeva, uključujući polufinale [[Roland-Garros]]a [[2024.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2022.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova) i polufinale [[Miami Open]]a [[2023.]] godine (pobjeda Sinnera). Tijekom [[2024.]] godine igrali su tri puta, pri čemu je Alcaraz pobijedio sva tri puta. Tijekom [[2025.]] godine, prvi su se put susreli na [[Italian Open]]u, gdje je Alcaraz slavio 2:0 u finalu. Nakon toga je uslijedila serija od tri uzastopna [[Grand Slam]] finala, pri čemu je Sinner slavio na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], a Alcaraz na [[Roland-Garros]]u i [[US Open]]u. Na [[ATP Finals]]ima, Sinner je pobijedio u dva seta i tako obranio naslov. Tijekom [[2026.]] godine, Sinner je slavio u finalu [[Monte Carlo Masters]]a, kojom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste. {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Alcaraz |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |2 |'''4''' |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''1''' |0 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |2 |'''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |1 |1 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Alcaraz">{{cite web |title=Carlos Alcaraz vs Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |access-date=4 June 2024 |publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> |7 |'''10''' |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Alcaraz |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] |{{flagicon|FRA}} [[Rolex Paris Masters]] |ATP 1000 |Tvrda (d) |Drugo kolo |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(1)|7|5|-}} |align=center| 2:08 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Osmina finala |'''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-|6|7|(8)|6|3|-}} |align=center| 3:35 |align=center| '''1''' |align=center| 1 |- |align=center| 3. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|HRV}} [[Croatia Open Umag]] |ATP 250 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(5)|6|1|-|6|1|-}} |align=center| 2:26 |align=center| '''2''' |align=center| 1 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Četvrtfinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(7)|6|7|(0)|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 5:15 |align=center| 2 |align=center| '''2''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:52 |align=center| 2 |align=center| '''3''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(4)|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 3:02 |align=center| '''3''' |align=center| 3 |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|1|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''4''' |align=center| 3 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|1|6|-|6|3|-|6|2|-}} |align=center| 2:05 |align=center| 4 |align=center| '''4''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|2|6|-|6|3|-|3|6|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 4:09 |align=center| 4 |align=center| '''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|7|(6)|6|4|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:21 |align=center| 4 |align=center| '''6''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[Internazionali BNL d'Italia]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|1|-|}} |align=center| 1:43 |align=center| 4 |align=center| '''7''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |[[Finale Roland-Garrosa 2025. – muški singlovi|Finale]] |'''Alcaraz''' |{{nowrap|4:6, 6:7{{sup|(4:7)}}, 6:4, 7:6{{sup|(7:3)}}, 7:6{{sup|(10:2)}}}} |align=center| '''5:29''' |align=center| 4 |align=center| '''8''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|4|6|-|6|4|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''5''' |align=center| 8 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[Cincinnati Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{nowrap|5:0 pred.}} |align=center| 0:23 |align=center| 5 |align=center| '''9''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 15. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|2|-|3|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:42 |align=center| 5 |align=center| '''10''' |-style="background:#ffc;" |align=center| 16. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] |ATP Finals |Tvrda (d) |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|7|5|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''6''' |align=center| 10 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 17. |align=center| [[2026.]] |{{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|3|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''7''' |align=center| 10 |} === Danil Medvedev === Jannik Sinner i [[Danil Medvedev]] dosad su se susreli 16 puta, pri čemu Sinner vodi u međusobnim susretima 9:7.<ref name="Medvedev">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-daniil-medvedev/s0ag/mm58 |title=Jannik Sinner VS Daniil Medvedev {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Izvorno je ovo rivalstvo bilo prilično jednostrano, s obzirom na to da je Medvedev pobijedio u prvih šest međusobnih ogleda. Sinner je prekinuo Medvedevljev niz [[2023.]] godine te je u konačnici uspio izjednačiti seriju na 7:7. Od [[2023.]] godine, Medvedev je pobijedio samo jednom. Među značajnijim mečevima koje su igrali su finale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u pet setova nakon što je Medvedev imao 2:0 u setovima), četvrtfinale [[Wimbledon (tenis)|Wimbledona]] [[2024.]] godine (pobjeda Medvedeva u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2024.]] (pobjeda Sinnera u četiri seta) i finale [[BNP Paribas Open|Indian Wells Mastersa]] [[2026.]] godine (pobjeda Sinnera).<ref>{{Cite web |last=Trollope |first=Matt |date=10 July 2024 |title=Medvedev the tactician snaps Sinner's streaks |url=https://ausopen.com/articles/news/medvedev-tactician-snaps-sinners-streaks |access-date=17 July 2024 |website=ausopen.com |language=en}}</ref> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Medvedev |-style="background:#f3e6d7;" |{{nowrap|[[Grand Slam]]}} |'''2''' |1 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''2''' |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |'''3''' |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |2 |2 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |'''2''' |- |'''Ukupno'''<ref name="Medvedev"/> |'''9''' |7 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Medvedev |- |align=center| 1. |align=center| [[2020.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Drugo kolo | '''Medvedev''' |{{tennis score|1|6|-|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:20 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- |align=center| 2. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|2|-|6|4|-}} |align=center| 1:15 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 3. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|0|-|6|7|(5)|7|6|(8)}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:31 |align=center| 0 |align=center| '''4''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|NIZ}} [[ABN AMRO Open|Rotterdam Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|5|7|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''5''' |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 1:35 |align=center| 0 |align=center| '''6''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|KIN}} [[China Open]] | ATP 500 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(2)|7|6|(2)}} |align=center| 2:02 |align=center| '''1''' |align=center| 6 |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 8. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|4|6|-|6|3|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''2''' |align=center| 6 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 9. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(4)|6|1|-}} |align=center| 2:29 |align=center| '''3''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|3|6|-|3|6|-|6|4|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 3:44 |align=center| '''4''' |align=center| 6 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:10 |align=center| '''5''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|7|(7)|6|4|-|7|6|(4)|2|6|-|6|3|-}} |align=center| '''4:00''' |align=center| 5 |align=center| '''7''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[US Open]] | Grand Slam | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|1|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:39 |align=center| '''6''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 1:25 |align=center| '''7''' |align=center| 7 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 15. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:14 |align=center| '''8''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 16. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(6)|7|6|(4)}} |align=center| 1:56 |align=center| '''9''' |align=center| 7 |} === Novak Đoković === Jannik Sinner i [[Novak Đoković]] do sada su igrali 11 puta, a Sinner vodi u međusobnim dvobojima 6:5.<ref name="Đoković">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-novak-djokovic/s0ag/d643 |title=Jannik Sinner VS Novak Djokovic {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Njihov prvi susret odigrao se na [[Monte Carlo Masters]]u [[2021.]] godine. Đoković je pobijedio u prva tri susreta prije nego je Sinner upisao prvu pobjedu na [[ATP Finals]]ima [[2023.]] godine. Njih su dvojica igrali nekoliko značajnih mečeva, među kojima su finale [[ATP Finals]]a [[2023.]] godine (pobjeda Đokovića),<ref>{{Cite web |date=19 November 2023 |title=ATP Finals 2023 results: Novak Djokovic beats Jannik Sinner to win title |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/67468494 |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> polufinale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u četiri seta)<ref>{{Cite web |last=Briggs |first=Simon |date=26 January 2024 |title=Novak Djokovic loses first Australian Open match since 2018 to brilliant Jannik Sinner |url=https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |access-date=16 October 2024 |website=The Telegraph |archive-date=23 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241123221016/https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |url-status=live }}</ref> te finale [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]] [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u dva seta).<ref>{{Cite web |last=Jurejko |first=Jonathan |date=13 October 2024 |title=Djokovic denied 100th title as Sinner wins in Shanghai |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport |archive-date=30 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241130075719/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |url-status=live }}</ref> Tijekom [[2025.]] godine igrali su dva uzastopna polufinala na [[Roland-Garros]]u i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], u oba koje je pobijedio Sinner.<ref>{{cite web |last1=Mathews |first1=Max |title=French Open men's semifinals — Recap |url=https://www.nytimes.com/athletic/live-blogs/french-open-2025-live-updates-semifinals-scores-results/JZNuvMaxmtWB/ |publisher=The Athletic |access-date=6 June 2025 |date=6 June 2025}}</ref> Početkom [[2026.]] godine, Đoković je pobijedio Sinnera u polufinalu [[Australian Open]]a.<ref name=":5" /> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Đoković |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |3 |3 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |1 |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |1 |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |0 |0 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |0 |- style="background:#ECF2FF;" |{{nowrap|[[Davis Cup]]}} |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Đoković"/> |'''6''' |5 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Đoković |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] | Masters 1000 | Zemlja | Drugo kolo | '''Đoković''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:34 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Đoković''' |{{tennis score|5|7|-|2|6|-|6|3|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 3:35 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 3. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-|7|6|(4)}} |align=center| 2:47 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 4. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|7|5|-|6|7|(5)|7|6|(2)}} |align=center| 3:09 |align=center| '''1''' |align=center| 3 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Finale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-}} |align=center| 1:43 |align=center| 1 |align=center| '''4''' |- style="background:#ECF2FF;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ŠPA}} [[Davis Cup]] | Davis Cup | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|2|6|-|7|5|-}} |align=center| 2:32 |align=center| '''2''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 7. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-|6|7|(6)|6|3|-}} |align=center| 3:22 |align=center| '''3''' |align=center| 4 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:37 |align=center| '''4''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] | Grand Slam | Zemlja | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|4|-|7|5|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:16 |align=center| '''5''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''6''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 11. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|3|6|-|6|3|-|4|6|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| '''4:09''' |align=center| 6 |align=center| '''5''' |} == Stil igre == [[File:P20250907DT-0873 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|320px|Sinnerov dvoručni bekend često se ističe kao njegovo najjače oružje.]] Sinner je agresivni igrač s osnovne crte te je jedan od najsnažnijih udarača na Touru. Njegov je najjači udarac dvoručni bekend, koji ima više topspina u odnosu na bilo kojeg drugog igrača na Touru, dosežući 1858 okretaja u minuti uz petu prosječnu brzinu, koja iznosi 111.2 km/h.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|title=Wrecking Ball: Sinner Has The Heaviest Backhand Of Them All|author=Craig O'Shannessy|date=30 April 2020|website=atptour.com|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20230417075737/https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|archive-date=17 April 2023}}</ref> Zbog mirnoće na terenu te sveobuhvatnog kretanja, Sinner je često uspoređivan s [[Roger Federer|Rogerom Federerom]].<ref name="times"/><ref name="forbes"/><ref name="roland-garros"/> Sam Federer pohvalio je balans u Sinnerovoj igri, ističući da mu se sviđa što Sinnerovi bekend i forhend imaju gotovo istu brznu.<ref name="tv6"/> Bivši najbolji junior svijete i trener [[Claudio Pistolesi]] pohvalio je Sinnerovo lateralno kretanje, pripisujući to njegovom iskustvu sa [[skijanje]]m.<ref name="piatti-feature">{{cite web |last=Buddell |first=James |title=Sinner: 'I Want That Feeling More And More' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=20 March 2020 |archive-date=10 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200610225211/https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |url-status=live }}</ref> U tom je kontekstu uspoređivan s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]], koji je također istaknuo kako je iskustvo koje ima u skijanju pomoglo u razvijanju njegovih teniskih vještina.<ref>{{cite web |last=Boyden |first=Alex |title=How skiing will benefit Jannik Sinner as it did for Djokovic. Hoping to reach Berrettini's heights… |url=https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |website=Tennis Tonic |access-date=15 November 2020 |date=4 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074121/https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |url-status=live }}</ref> Sinner igra s kontaktnim lećama te je izjavio da bez njih uopće ne bi mogao vidjeti lopticu.<ref name=":7">{{Cite web |title=Jannik Sinner defeats Grigor Dimitrov in Miami final |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |access-date=7 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=31 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240331215954/https://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |url-status=live }}</ref> == Treneri i stožer == Kada se Sinner s 13 godina posvetio tenisu trenirao ga je [[Riccardo Piatti]], koji je ranije surađivao s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]] i [[Miloš Raonić|Milošom Raonićem]].<ref name=roland-garros/> Istovremeno je počeo raditi i s Andreom Volpinijem i Massimom Sartorijem, potonji koji je bio dugogodišnji trener [[Andreas Seppi|Andreasa Seppija]].<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner: "I wanted to give a present for my coach's birthday" |url=https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |website=Ubi Tennis |access-date=15 November 2020 |date=9 November 2019 |archive-date=17 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201117024238/https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |url-status=live }}</ref> Kako je napredovao, Piatti mu je bio prvi trener, a Volpini mu je pomagao kao drugi trener. U njegovom su timu tada bili i fizioterapeut Claudio Zimaglia te kondicijski trener Dalibor Širola.<ref name=spotlight/> U veljači [[2022.]] godine završio je svoju dugogodišnju suradnju s Piattijem te je započeo raditi sa [[Simone Vagnozzi|Simoneom Vagnozzijem]], bivšim trenerom [[Marco Cecchinato|Marca Cecchinata]], novim kondicijskim trenerom Umbertom Ferrarom i novim fizioterapeutom.<ref name=":1"/><ref>{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |title=Jannik Sinner has been biding his time. Is that time now? |url=https://www.nytimes.com/athletic/5229590/2024/01/26/jannik-sinner-australian-open-final/ |access-date=27 June 2024 |work=The New York Times |date=28 January 2024 |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{cite web |title=Jannik Sinner Hires New Coach Simone Vagnozzi, Pays Tribute To Riccardo Piatti |url=http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |website=oncuesports.com |date=17 February 2022 |access-date=18 February 2022 |archive-date=18 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220218124108/http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |url-status=live }}</ref> U srpnju iste godine, trener [[Darren Cahill]] službeno se pridružio Sinnerovom timu.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|title=Darren Cahill Will Join Jannik Sinner's Team Full-Time|website=tennisnow.com|access-date=9 May 2023|archive-date=3 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221203052334/https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|url-status=live}}</ref> Za razliku od drugih profesionalnih tenisača, Sinner nema mentalnog trenera već koristi posebnu talijansku metodu za mentalni trening koja je razvijena za vozače [[Formula 1|Formule 1]].<ref>{{Cite web |last=Jhoty |first=Ben |date=29 January 2024 |title=How Jannik Sinner Rebuilt His Body To Get In Grand Slam Shape |url=https://menshealth.com.au/how-jannik-sinner-overhauled-his-mind-and-body-to-get-in-grand-slam-shape/ |access-date=27 June 2024 |website=Men's Health Magazine Australia |language=en-AU}}</ref> Početkom [[2023.]] godine Giacomo Naldi postao je njegov osobni fizioterapeut.<ref>{{Cite web |date=3 February 2023 |title=Lascia la Virtus e va a lavorare con Sinner, la scelta del fisioterapista Naldi |url=https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |access-date=4 July 2024 |website=la Repubblica |language=it |archive-date=13 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240913114118/https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |url-status=live }}</ref> U rujnu [[2024.]] godine, nakon afere s dopingom, otpustio je Ferraru i Naldija te doveo Đokovićevog bivšeg kondicijskog trenera Marca Panichija i fizioterapeuta Ulisesa Badija. Također surađuje i s [[osteopatija|osteopatom]] Andreom Cipollom.<ref>{{Cite web |date=16 September 2024 |title=US Open champion Jannik Sinner introduces 2 new trainers after firing staff members for doping case |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |access-date=19 September 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=19 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919113154/https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |url-status=live }}</ref> Dana [[23. srpnja]] [[2025.]] godine Sinner je objavio kako se Ferrara vratio u njegov tim kao kondicijski trener.<ref>{{Cite web |last=Gheorghe |first=Andreea |date=23 July 2025 |title=Jannik Sinner reappoints trainer he sacked amid doping row |url=https://www.cityam.com/jannik-sinner-reappoints-trainer-he-sacked-after-positive-doping-test/ |access-date=24 July 2025 |website=City AM |language=en-GB}}</ref> Sinnerov otac, koji je kuhar po struci, kuha za tim na velikim natjecanjima.<ref>{{Cite web |last=Ciotti |first=Lorenzo |date=12 April 2023 |title=Jannik Sinner: "My father joins the staff as a cook" |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |access-date=27 August 2024 |website=Tennis World USA |language=en |archive-date=27 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240827095214/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |url-status=live }}</ref> == Statistike == {{Main|Statistike i rekordi Jannika Sinnera}} Ovdje se nalazi skraćeni pregled osnovnih statističkih podataka karijere Carlosa Alcaraza, a preuzeti su sa službenih stranica [[ATP Tour]]a i [[ITF]]-a.<ref name="atp-profile1">{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|accessdate=15 November 2020}}</ref> {{Statistike legenda}} {|class="wikitable nowrap" style=text-align:center;font-size:95% !Turnir ![[2019.]] ![[2020.]] ![[2021.]] ![[2022.]] ![[2023.]] ![[2024.]] ![[2025.]] ![[2026.]] !Omjer !Pob.–Por. !%Pob. |- |colspan="121" align="left" |'''[[Grand Slam]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Australian Open]] |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=efefef|2 / 7 |bgcolor=efefef|27–5 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=27|lost=5|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Roland-Garros]] |O |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|22–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=22|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Q1 |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|20–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=20|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[US Open]] |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 7 |bgcolor=efefef|23–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=23|lost=6|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |0–1 |5–3 |6–4 |15–4 |12–4 |23–2 |26–2 |5–1 |4 / 25 |92–21 |{{Tennis win percentage|won=92|lost=21|integer=yes}} <section end=singles-perf /> |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP Finals]]''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[ATP Finals]] |colspan=2 style=color:#767676|DNQ |bgcolor=afeeee|GF |style=color:#767676|DNQ |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|15–2 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=15|lost=2|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Reprezentativni nastupi''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |bgcolor=efefef|0 / 0 |bgcolor=efefef|0–0 |bgcolor=efefef|– |- |bgcolor=efefef align=left|[[Davis Cup]] |O |style=color:#767676| NO |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |O | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|12–1 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=12|lost=1|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP 1000 turniri]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Indian Wells Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K{{efn|name=IW22|Sinner se povukao prije četvrtog kola [[Indian Wells Masters]]a [[2022.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF{{efn|Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine objavljeno je kako je Sinner pao na doping testu zbog prisutnosti [[klostebol]]a te je kažnjen s oduzimanjem novčane nagrade i bodova dobivenih na turniru u Indian Wellsu u ožujku.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|17–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=17|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Miami Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=thistle|F |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|2 / 5 |bgcolor=efefef|25–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=25|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Monte-Carlo Masters]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|15–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=15|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Madrid Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |O |bgcolor=ffebcd|ČF{{efn|name=MO24|Sinner se povukao prije četvrtfinala [[Madrid Open]]a [[2024.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O | |bgcolor=efefef|0 / 3 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Italian Open]] |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |O |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|14–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=14|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Canadian Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=ffebcd|ČF |O | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|7–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=7|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Cincinnati Open]] |O |Q1 |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|12–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=12|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Shanghai Masters]] |O |colspan=3 style=color:#767676|Nije održan |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=afeeee|3K | |bgcolor=efefef|1 / 3 |bgcolor=efefef|9–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=9|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Paris Masters]] |O |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|3K{{efn|name=PA23|Sinner se povukao prije trećeg kola [[Rolex Paris Masters]]a [[2023.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |1–1 |2–1 |10–8 |16–7 |21–6 |28–3 |16–3 |17–0 |8 / 40 |111–29 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=111|lost=29|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Statistika karijere''' |-style=background:#efefef;font-weight:bold |||[[2019.]]||[[2020.]]||[[2021.]]||[[2022.]]||[[2023.]]||[[2024.]]||[[2025.]]||[[2026.]]|| colspan="3" |Karijera |-bgcolor=efefef |align=left|'''Turniri''' |10 |12 |25 |17 |21 |15 |12 |5 |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 116''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Naslovi''' |'''0''' |'''1''' |'''4''' |'''1''' |'''4''' |'''8''' |'''6''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 27''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Finala''' |'''0''' |'''1''' |'''5''' |'''1''' |'''7''' |'''9''' |'''10''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 36''' |-style=background:#efefef |align=left|Tvrda podloga pobjeda–poraza |8–5 |12–8 |39–14 |28–10 |48–9 |53–3 |39–3 |19–2 |23 / 77 |246–54 |{{tennis win percentage|won=246|lost=54|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Zemljana podloga pobjeda–poraza |3–4 |7–3 |10–6 |15–4 |8–3 |11–2 |11–2 |5–0 |2 / 28 |70–24 |{{tennis win percentage|won=70|lost=24|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Travnata podloga pobjeda–poraza |0–1 |0–0 |0–2 |4–2 |8–3 |9–1 |8–1 |0–0 |2 / 12 |29–10 |{{tennis win percentage|won=29|lost=10|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Ukupno pobjeda–poraza |11–10 |19–11 |49–22 |47–16 |64–15 |73–6 |58–6 |24–2 |27 / 117 |345–88 |{{Tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|'''Postotak pobjeda''' |'''{{tennis win percentage|won=11|lost=10|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=19|lost=11|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=49|lost=22|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=47|lost=16|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=64|lost=15|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=73|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=58|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=24|lost=2|integer=yes}}''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: {{tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}}''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Ranking na kraju godine''' |78. |37. |bgcolor=eee8aa|10. |15. |bgcolor=eee8aa|4. |bgcolor=lime|'''1.''' |bgcolor=thistle|2. | |colspan=3|{{Tooltip|'''$62,321,898'''|Career Prize Money – Singles & Doubles combined}} |} {{notelist}} === Finala === ==== Grand Slamovi ==== {|class="sortable wikitable" width="55%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2024.]] |style=background:#ffc|[[Australian Open]] |Tvrda |{{flagicon|}} [[Danil Medvedev]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{teniski rezultat|3|6|-|3|6|-|6|4|-|6|4|-|6|3|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#ccf|[[US Open]] |Tvrda |{{flagicon|USA}} [[Taylor Fritz]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{teniski rezultat|6|3|-|6|4|-|7|5|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ffc|[[Australian Open]] |Tvrda |{{flagicon|GER}} [[Alexander Zverev]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|3|-|7|6|(4)|6|3|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ebc2af|[[Roland-Garros]] |Zemlja |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |6:4, 7:6^(7:4), 4:6, 6:7^(3:7), 6:7^(2:10) |- ![[2025.]] |style=background:#cfc|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Trava |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|4|6|-|6|4|-|6|4|-|6|4|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ccf|[[US Open]] |Tvrda |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|2|6|-|6|3|-|1|6|-|4|6|-}} |} ==== ATP Finals ==== ==== Masters 1000 turniri ==== == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commons category}} * {{#invoke:Official website|main}} * {{ATP}} {{Top 10 tenisera i teniserki|atpsinglovi=y}} {{Broj jedan teniseri}} {{Pobjednici Australian Opena}} {{Pobjednici Wimbledona}} {{Pobjednici US Opena}} {{Pobjednici Davis Cupa}} {{Italijanski sportista godine}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2001||Sinner, Jannik}} [[Kategorija:Italijanski teniseri]] [[Kategorija:Pobjednici Australian Opena]] [[Kategorija:Pobjednici Wimbledona]] [[Kategorija:Pobjednici US Opena]] [[Kategorija:ATP brojevi 1]] 1wobny0cjxnlaseshqspqnusm0db23q 42586799 42586797 2026-05-02T12:38:06Z Edgar Allan Poe 29250 /* ATP Finals */ 42586799 wikitext text/x-wiki {{Infokutija teniser | ime = Jannik Sinner | slika = Jannik Sinner 2025 US Open.jpg | opis_slike = Jannik Sinner u finalu [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine | širina_slike = 220px | profesionalna karijera = [[2018.]] – ''danas'' <!-- Osobne informacije --> | država = {{flag|Italija}} | punoime = | datum rođenja = {{Datum rođenja i dob|hr=da|2001|8|16}} | mjesto rođenja = {{flagicon|ITA|1946}} [[Innichen]], [[Italija]] | datum smrti = <!-- možete koristiti {{death date and age|godina smti|mjesec smrti|dan smrti|godina rođenja|mjesec rođenja|dan rođenja}} --> | mjsto smrti = | prebivalište = {{flagicon|MNK|size=16px}} [[Monte Carlo]], [[Monako]] | nadimak = | visina = 1.91 m<ref name=ATP>{{cite web|title=Jannik Sinner {{!}} Overview |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|work=[[ATP Tour]]|access-date=21 April 2025|archive-date=29 March 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250329205650/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> | stil igre = dešnjak (dvoručni bekend) | zarada = {{nowrap|62,321,898$<ref>{{Cite web|url=https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf|title=ATP Prize Money Leaders|website=Protennslive.com|access-date=30 December 2024|archive-date=30 December 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20251230094617/https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|title=Jannik Sinner &#124; Overview &#124; ATP Tour &#124; Tennis|website=ATP Tour}}</ref> (6. u historiji)}} | trener = [[Simone Vagnozzi]]<br>[[Darren Cahill]] <!--Singlovi--> | pojedinačni_rekord = 346–88 | pojedinačnih_titula = 27 | najviši_pojedinačni_rang = '''[[Lista tenisera koji su bili prvi na ATP ljestvici|1.]]''' ([[10. lipnja]] [[2024.]]) | trenutni_pojedinačni_rang = 1. ([[13. travnja]] [[2026.]])<ref>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/rankings/singles | title = PIF ATP Rankings (Singles) | website = ATP Tour | access-date = 31 January 2026}}</ref> | Australian_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | Roland_Garros_rezultat = F ([[2025]]) | Wimbledon_rezultat = '''P''' ([[2025]]) | US_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]]) | ATP_Finals_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | WTA_Finals_rezultat = | Olimpijada_rezultat = <!--Parovi--> | parovi_rekord = 26–25 | parovi_titula = 1 | najviši_doubles_rang = 124. ([[27. rujna]] [[2021.]]) | trenutni_doubles_rang = | Australian_Open_parovi_rezultat = | Roland_Garros_parovi_rezultat = | Wimbledon_parovi_rezultat = | US_Open_parovi_rezultat = | ATP_Finals_parovi_rezultat = | WTA_Finals_parovi_rezultat = | Olimpijada_parovi_rezultat = <!--Mješoviti parovi--> | mješoviti_rekord = | mješoviti_titula = | Australian_Open_mješoviti_rezultat = | Roland_Garros_mješoviti_rezultat = | Wimbledon_mješoviti_rezultat = | US_Open_mješoviti_rezultat = | Olimpijada_mješoviti_rezultat = <!--Momčadski turniri--> | Davis_Cup = '''P''' ([[2023]], [[2024]]) | Fed_Cup = | Hopman_Cup = | svetsko ekipno prvenstvo = <!--Medalje--> | prikaži-medalje = <!--yes ili no--> | medalje = | medalje-naslov = <!-- Ažurirano i vanjske veze --> | ažurirano = [[5. travnja]] [[2026.]] | atp profil = | wta profil = | vebsajt = }} '''Jannik Sinner''' ({{IPA-de|ˈjanɪk ˈsɪnɐ|small=no}}, {{IPA-it|ˈjannik ˈsinner|small=no}}; [[Innichen]], [[16. kolovoza]] [[2001.]]), [[Italija|talijanski]] tenisač. Sinner je tijekom karijere bio najbolje rangirani tenisač na [[ATP ljestvica|ATP ljestvici]], a [[2024.]] godinu završio je kao prvi tenisač svijeta. Do sada je osvojio 26 titula u karijeri, uključujući četiri [[Grand Slam]]a, sedam [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000 turnira]] i dva [[ATP Finals]]a. Također je predvodio [[Davis Cup reprezentacija Italije|Italiju]] do uzastopnih naslova na [[Davis Cup]]u [[2023.]] i [[2024.]] godine. Iako kao junior nije imao previše uspjeha, Sinner se već sa 16 godina prebacio na profesionalne turnire te je bio jedan od rijetkih tenisača koju su već sa 17 godina osvajali [[ATP Challenger Tour]] turnire. Godine [[2019.]] osvojio je [[Next Generation ATP Finals]]e te je dobio nagradu za [[ATP nagrade|debitanta godine]], a dvije godine kasnije postao je prvi tenisač rođen u [[2000-e|2000-ima]] koji je ušao među deset najboljih tenisača na svijetu. Svoju prvu Masters 1000 titulu osvojio je na [[National Bank Open|Canadian Openu]] [[2023.]] godine, kada je ujedno bio i finalist na ATP Finals turniru. Na [[Australian Open]]u [[2024.]] pobijedio je tada prvog tenisača svijeta [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], a kasnije i [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] u finalu od pet setova i tako osvojio svoj prvi [[Grand Slam]] naslov. Iste godine osvojio je i [[US Open]] te [[ATP Finals]]e, završivši godinu na prvom mjestu; ujedno je tako postao i prvi talijanski tenisač u historiji koji je došao na prvo mjesto ATP ljestvice. Početkom [[2025.]] godine obranio je titulu u [[Melbourne]]u, nakon čega je odradio tromjesečnu suspenziju zbog slučajnog uzimanja [[klostebol]]a. Po povratku, igrao je finala sva tri preostala Grand Slama protiv [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]], pobijedivši na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sezonu je završio pobjednom protiv Alcaraza u [[ATP Finals]]ima. == Rani život i juniorska karijera == Jannik Sinner rođen je [[16. kolovoza]] [[2001.]] godine kao sin Hanspetera i Siglinde Sinner u [[Innichen]]u, u sjevernotalijanskoj provinciji [[Bolzano (provincija)|Južni Tirol]]. Njegov [[materinji jezik]] je [[njemački]].<ref>{{Cite web |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |date=4 April 2024 |access-date=12 September 2024 |publisher=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |author=Abby Aguirre |archive-date=11 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240911121802/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |title="It was difficult speaking Italian" – Jannik Sinner |date=24 June 2021 |access-date=1 February 2024 |archive-date=1 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240201080532/https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> Odrastao je u [[Sexten]]u u [[Dolomiti]]ma, gdje mu je otac radio kao kuhar, a majka kao konobarica u skijalištu.<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner, dallo sci al primo trionfo tennistico in Atp |trans-title=Jannik Sinner, from skiing to his first tennis triumph in the ATP |url=https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |website=Dove Sciare |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |language=it |archive-date=26 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210126200337/https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |url-status=live }}</ref> Ima starijeg posvojenog brata Marka, koji je rođen u [[Rusija|Rusiji]] [[1998.]] godine.<ref>{{Cite web |date=30 January 2024 |title=The Story of Jannik Sinner's Brother |url=https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |access-date=27 June 2024 |website=ilmessaggero.it |language=en |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627200155/https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |url-status=live }}</ref><ref name=atp-profile>{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|access-date=22 April 2019|archive-date=16 May 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210516020601/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> U dobi od tri godine počeo je skijati, a na prva je natjecanja išao već s osam godina. Tenis je počeo igrati u dobi od sedam godina.<ref name=":6">{{Cite book |last1=Anderloni |first1=Enzo |title=Diventare Sinner |last2=Dell'Edera |first2=Michelangelo |last3=Mastroluca |first3=Alessandro |date=5 July 2024 |publisher=Giunti Editore |isbn=978-8809921566 |edition=1st |location=Italy |publication-date=15 May 2024 |language=it |trans-title=Becoming Sinner}}</ref> Od sedme do dvanaeste godine bio je jedan od najboljih juniorskih skijaša u [[Italija|Italiji]] – godine [[2008.]], u dobi od sedam godina, pobijedio je u nacionalnom prvenstvu u [[veleslalom]]u, a [[2012.]] godine, u dobi od jedanaest godina, bio je nacionalni doprvak.<ref name=":2">{{Cite web|url=https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|title=Jannik Sinner Is Ready for Tennis Superstardom|first=Mekala|last=Rajagopal|date=1 May 2023|website=Interview Magazine|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127214759/https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|url-status=live}}</ref><ref name=times>{{Cite news|url=https://www.thetimes.com/sport/tennis/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|title=Jannik Sinner: the rising teenage star 'like a young Federer'|first=Stuart|last=Fraser|date=17 January 2020|access-date=17 January 2020|website=The Sunday Times|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008202405/https://www.thetimes.co.uk/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|url-status=live}}</ref><ref name=sinless>{{cite web |title=Il tennista senza peccato – Jannik Sinner |trans-title=The Sinless Tennis Player – Jannik Sinner |url=https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |website=Dagospia |access-date=15 November 2020 |language=it |date=24 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074119/https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |url-status=live }}</ref><ref name=tv6>{{cite web | url-status = dead | last=Stonham |first=Marcus |title=Much More Than A "Sinner": Jannik Sinner, The Young Italian Who Goes For Everything At Roland Garros |url=https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-url = https://web.archive.org/web/20201021151854/https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-date = 21 October 2020 |website=TV6 |access-date=15 November 2020 | date = 2 October 2020}}</ref> Dok je trenirao skijanje, Sinner je odustao od tenisa na jednu godinu prije nego ga je otac pogurao da se vrati tenisu.<ref name="forbes">{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Meet The Former Ski Champ Who Could Be The 'Next Roger Federer' |url=https://www.forbes.com/sites/daniellerossingh/2020/02/26/meet-the-former-ski--champ-who-could-be-the-next-roger-federer/?sh=56cbd0ef5181 |website=Forbes |access-date=15 November 2020 |date=26 February 2020 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074348/https://gum.criteo.com/syncframe?origin=publishertag&topUrl=forbes.com |url-status=live }}</ref> Kada je ponovo uzeo reket u ruke, njegov prvi redovni trener postao je Heribert Mayr.<ref>{{cite web |title=Heribert Mayr, uno dei primi coach di Sinner: "Se lo rimontavo al tie-break piangeva di rabbia" |trans-title=Heribert Mayr, one of Sinner's first coaches: "If I got him back at the tie-break he would cry with anger" |url=https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |website=Ubi Tennis |date=26 May 2020 |language=it |access-date=15 November 2020 |archive-date=11 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200611165614/https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |url-status=live }}</ref> Djed ga je vodio u Teniski kamp San Giorgio rano ujutro gdje je imao individualne sate s Mayrom zato što nije bilo djece njegove dobi koja su bila jednako dobra kao on.<ref name=":6"/> Međutim, tenis mu je u tom periodu bio tek treći prioritet, nakon skijanja i [[nogomet]]a.<ref name="five-things">{{cite web |title=Five Things To Know About Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=23 May 2020 |archive-date=19 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210119062000/https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |url-status=live }}</ref><ref name="spotlight">{{cite web |title=First-Time Winner Spotlight: Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210302174929/https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |url-status=live }}</ref> Tijekom jutra bi se natjecao u skijanju, a poslijepodne bi igrao nogomet za lokalni AFC Sexten.<ref name=":6"/> U dobi od 13 godina, Sinner je odustao od skijanja i nogometa te se odlučio posvetiti tenisu zbog fizičke konstitucije; bio je visok, mršav i imao samo 35 kilograma.<ref name=":6"/> Također mu se više sviđalo natjecati se u individualnom sportu jer je imao više utjecaja na ishod.<ref name="spotlight"/><ref name=":1">{{Cite web |last=Aguire |first=Abby |date=4 April 2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |access-date=27 June 2024 |website=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |language=en-US |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627191926/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref> Samostalno se preselio u [[Bordighera|Bordigheru]] kako bi trenirao u [[Teniski centar Piatti|Teniskom centru Piatti]] pod [[Riccardo Piatti|Riccardom Piattijem]] i Massimom Sartorijem, što su njegovi roditelji podržali.<ref name=atp-profile/><ref name=sinless/><ref name=forbes/> Tamo je isprva živio s obitelji svog trenera, Luke Cvjetkovića, a kasnije se preselio u stan zajedno s još dvojicom dječaka.<ref name=":6"/><ref name=roland-garros>{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Jannik Sinner: Ski champ to tennis star |url=https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |website=Roland Garros |access-date=15 November 2020 |date=29 September 2020 |archive-date=28 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128112701/https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |url-status=live }}</ref> Prije nego se potpuno posvetio treninzima s Piattijem, Sinner je bio igrao samo dva puta tjedno. Istovremeno je završio privatnu ekonomsku školu Institut Walther u [[Bolzano|Bolzanu]].<ref name=":6"/> Juniorsku karijeru započeo je u sklopu [[ITF Junior Circuit]]a. Iako nije imao značajnih uspjeha kao junior, već je na kraju [[2017.]] godine prešao na seniorsku razinu. Kao junior, nikada nije igrao u glavnom turniru nekog turnira prve razine niti je igrao na juniorskim [[Grand Slam]] turnirima. Jedini veći juniorski turnir na kojemu je igrao bio je [[Trofeo Bonfiglio]]. Nakon što je [[2017.]] godine ispao u prvom kolu jakog juniorskog turnira u matičnoj zemlji, sljedeće je godine došao do četvrtfinala i bio je to jedini juniorski turnir koji je odigrao te godine. Zbog činjenice da nije imao zapaženih rezultata kao junior, Sinnerov je najbolji plasman na juniorskoj listi bilo 133. mjesto.<ref name="itf-junior-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Juniors Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=25 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210125105300/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |url-status=live }}</ref> == Profesionalna karijera == === Debi, NextGen naslov i ulazak u top 50 (2018. – 2020.) === Sinner je [[2018.]] godine počeo igrati u sklopu [[ITF Men's Circuit]] toura, međutim zbog lošeg je rankinga imao direktan plasman samo na [[ITF Futures]] turnire. Ipak, u drugoj polovici godine počeo je dobivati pozivnice za [[ATP Challenger Tour]] turnire;<ref name="itf-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116165816/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |url-status=live }}</ref> godinu je završio sa samo jednim ITF naslovom i to u parovima<ref name="itf-doubles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Doubles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116200742/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |url-status=live }}</ref> te na 551. mjestu godišnje liste.<ref name="atp-rankings">{{cite web |title=Jannik Sinner Rankings History |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=14 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201014014927/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |url-status=live }}</ref> Prvi Challenger osvojio je [[2019.]] godine u [[Bergamo|Bergamu]] u dobi od 17 godina i 6 mjeseci, iako do tog turnira nije imao nijednu pobjedu na Challenger razini. Postao je prva osoba rođena [[2001.]] godine koja je došla do finala nekog Challengera te najmlađi Talijan s titulom; taj mu je turnir donio skok od 200 mjesta na rang listi te je došao do 324. mjesta.<ref>{{cite web|url=http://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|title=Sinner Sweeps Into Bergamo Challenger Final|date=23 February 2019|access-date=23 February 2019|website=Tennis TourTalk|archive-date=20 January 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210120013948/https://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|url-status=live}}</ref><ref name=bergamo>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | title = Sinner's Stunner: 17-Year-Old Reflects On Maiden Title | website = ATP Tour | date = 26 February 2019 | access-date = 26 February 2019 | last = Meiseles | first = Josh | archive-date = 27 July 2019 | archive-url = https://web.archive.org/web/20190727130402/https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | url-status = live }}</ref> Nakon dvije ITF Futures titule, Sinnerov prvi ATP nastup bio je u svojstvu ''lucky losera'' na [[Hungarian Open]]u [[2019.]] godine, gdje je pobijedio [[Máté Valkusz|Mátéa Valkusza]], domaćeg igrača s pozivnicom.<ref name="first-match-win">{{cite web |title=On This Day In 2019: Sinner Steps Into The Spotlight |url=https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=24 April 2020 |archive-date=2 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200502063848/https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |url-status=live }}</ref> Nakon te prve pobjede na ATP Touru, tjedan kasnije izgubio je finale Challengera u [[Ostrava|Ostravi]] od [[Kamil Majchrzak|Kamila Majchrzaka]].<ref>{{cite web |title=Majchrzak Cruises Past Sinner To Clinch Ostrava Challenger Title |url=http://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |website=Tennis TourTalk |access-date=15 November 2020 |date=5 May 2019 |archive-date=16 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210116145940/https://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |url-status=live }}</ref> [[File:Jannik Sinner after winning NextGen ATP Finals in Milan, 2019.jpg|thumb|320px|Jannik Sinner s peharom pobjednika [[Next Gen ATP Finals|Next Gen ATP Finalsa]] [[2019.]] godine.]] U drugoj polovici [[2019.]] godine, Sinner je sve češće igrao na ATP razini.<ref name="atp-activity">{{cite web |title=Jannik Sinner Player Activity |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=1 September 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200901011505/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |url-status=live }}</ref> Prvu [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000]] pobjedu imao je na [[Italian Open]]u protiv [[Steve Johnson (teniser)|Stevea Johnsona]], a nakon sljedeće pobjede na [[Croatia Open Umag|Croatia Openu]] u [[Umag]]u, probio se u prvih 200.<ref name=atp-rankings/> Sljedećeg mjeseca osvojio je Challenger u [[Lexington, Kentucky|Lexingtonu]], postavši jedan od tek jedanaest sedamnaestogodišnjaka s više od jedne titule na Challengerima.<ref>{{cite web |title=Challenger Q&A: Sinner, 17, Joins Elite Company With Lexington Title |url=https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=21 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210121221201/https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |url-status=live }}</ref> Iste godine izborio je i svoj prvi [[Grand Slam]] nastup,<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|title=Sinner, Chung Lead US Open Qualifiers|date=24 August 2019|access-date=24 August 2019|website=ATP Tour|archive-date=18 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233916/https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|url-status=live}}</ref> ali je u prvom kolu [[US Open]]a ispao od [[Stan Wawrinka|Stana Wawrinke]].<ref name=atp-activity/> Uz to, imao je i vrlo snažan kraj sezone. Nakon što se nastupom na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, gdje je na putu do polufinala<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|title=Sinner In The Semis: #NextGenATP Italian Makes Breakthrough In Antwerp|date=18 October 2019|access-date=18 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=9 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201009120936/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|url-status=live}}</ref> izbacio i prvog nositelja turnira [[Gaël Monfils|Gaëla Monfilsa]],<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|title=18-Year-Old Shining: Sinner Shocks Monfils In Antwerp|date=17 October 2019|access-date=17 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=11 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201011165955/https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|url-status=live}}</ref> probio u prvih 100 tenisača svijeta,<ref name=atp-rankings/> dobio je pozivnicu za [[Next Gen ATP Finals]], gdje je bio najlošije rangirani tenisač.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|title=Kecmanovic, Humbert, Ymer, Sinner complete the 21-and-under field|date=25 October 2019|access-date=25 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=13 September 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200913000706/https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|url-status=live}}</ref> U grupnoj je fazi pobijedio [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] i [[Mikael Ymer|Mikaela Ymera]] te je, uz poraz od [[Ugo Humbert|Ugoa Humberta]], izborio polufinale. Tu je pobijedio [[Miomir Kecmanović|Miomira Kecmanovića]], nakon čega je u finalu iznenadio prvog nositelja i tada 18. igrača svijeta, [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|title=Sinner Stuns De Minaur For Milan Title|date=9 November 2019|access-date=9 November 2019|website=ATP Tour|archive-date=19 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210419162349/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|url-status=live}}</ref> Godinu je završio kao 78. tenisač svijeta, najmlađi u prvih 80 još od [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] [[2003.]] godine te je dobio nagradu za [[ATP Debitant godine|debitanta godine]]<ref name="newcomer">{{cite web |title=Sinner Honoured With Newcomer of the Year Award |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=19 December 2019 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233923/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |url-status=live }}</ref> i [[Gazzettine sportske nagrade|Gazzettinu sportsku nagradu]] za nastup godine na račun pobjede protiv de Minaura.<ref>{{Cite web |last=Colle |first=Lorenzo |date=19 December 2019 |title=Gazzetta Sports Awards 2019: premiati Berrettini e Sinner |url=https://www.ubitennis.com/blog/2019/12/19/gazzetta-sports-awards-2019-premiati-berrettini-e-sinner/ |access-date=11 July 2024 |website=Ubitennis |language=it-IT}}</ref> Početak sljedeće sezone obilježio je prvom pobjedom na [[Grand Slam]]u, pobijedivši [[Max Purcell|Maxa Purcella]] u prvom kolu [[Australian Open]]a, odnosno prvom Top 10 pobjedom, protiv [[David Goffin|Davida Goffina]] u [[Rotterdam Open|Rotterdamu]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|title=Sinner Shines For First Top 10 Win In Rotterdam|date=13 February 2020|access-date=13 February 2020|website=ATP Tour|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008011849/https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|url-status=live}}</ref> Nakon pauze zbog [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-a 19]] i poraza u prvom kolu [[US Open]]a od [[Karen Hačanov|Karena Hačanova]] imao je nekoliko solidnih nastupa u Europi,<ref>{{cite web |title=Dimitrov Impressed By Sinner: 'He Can Only Get Better' |url=https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=18 September 2020 |archive-date=8 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201008181214/https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Alex Zverev beats Jannik Sinner to keeps hopes of Cologne Double Alive |url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |website=Eurosport |access-date=15 November 2020 |date=25 October 2020 |archive-date=30 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201130133733/https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |url-status=live }}</ref> uključujući i četvrtfinale [[Roland-Garros]]a, gdje ga je pobijedio [[Rafael Nadal]].<ref>{{cite web |title=Sinner Eliminates Zverev To Reach Maiden Major Quarter-final |url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=4 October 2020 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233919/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Forget Tomorrow, Sinner is A Clear & Present Danger |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=12 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201012122854/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |url-status=live }}</ref> Sezonu je završio osvajanjem svoje prve ATP titule na [[Sofia Open]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Vasek Pospisil|Vaseka Pospisila]].<ref>{{cite web |title=One Year On, Sinner Earns Second De Minaur Victory |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=12 November 2020 |archive-date=24 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210124064833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |url-status=live }}</ref> Sinner je tako postao najmlađi Talijan s titulom od početka Open ere te najmlađi osvajač ATP titule od [[Kei Nishikori|Keija Nishikorija]] [[2008.]] godine.<ref>{{cite web |title=Sinner Makes Italian History In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=13 November 2020 |archive-date=19 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210419072654/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |url-status=live }}</ref><ref name="maiden-title">{{cite web |title=Sinner The Winner: Jannik Clinches Maiden ATP Tour Title In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 February 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210202031951/https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |url-status=live }}</ref> Godinu je završio na 37. mjestu.<ref name=atp-rankings/> === Ulazak u top 10 (2021. – 2022.) === Uspjeh s kraja prethodne sezone nastavljen je početkom [[2021.]] godine kada je osvojio [[Great Ocean Road Open]],<ref name="second-title">{{cite web |title=#NextGenATP Sinner Extends Streak, Wins Great Ocean Road Open Title |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=7 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163744/https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Sinner Saves M.P., Gains Khachanov Revenge At Great Ocean Road Open |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=6 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |url-status=live }}</ref> postavši tako najmlađi igrač s dvije uzastopne ATP titule još od Nadalovog niza iz [[2005.]] godine.<ref name=second-title/> Njegova serija od deset uzastopnih pobjeda prekinuta je u prvom kolu [[Australian Open]]a, kada ga je u pet setova pobijedio [[Denis Shapovalov]].<ref>{{cite web |last=Abulleil |first=Reem |title=Match of the Day: Shapovalov sinks Sinner in epic |url=https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |website=Australian Open |access-date=16 April 2021 |date=9 February 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091733/https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |url-status=live }}</ref> Veliki uspjeh postigao je na [[Miami Open]]u, gdje je došao do svog prvog Masters 1000 finala,<ref>{{cite web |last=Eichenholz |first=Andrew |title=How Sinner Is Storming Down His 'Long Road' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=2 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091730/https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|title=Sinner Strikes Late To Reach Maiden ATP Masters 1000 Final|url=https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|website=ATP Tour|access-date=16 April 2021|archive-date=16 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|url-status=live}}</ref> ali je izgubio od [[Hubert Hurkacz|Huberta Hurkacza]].<ref>{{cite web |last=Carayol |first=Tumaini |title=Hubert Hurkacz sees off Jannik Sinner to win Masters final in Miami |url=https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |website=The Guardian |access-date=16 April 2021 |date=4 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |url-status=live }}</ref> Na [[Roland-Garros]]u ga je ponovo izbacio Nadal,<ref>{{Cite web|url = https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|title = Rafael Nadal ousts Jannik Sinner to march into 15th French Open quarter-final|date = 8 June 2021|access-date = 8 June 2021|archive-date = 8 June 2021|archive-url = https://web.archive.org/web/20210608141537/https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|url-status = live}}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] ispao u prvom kolu. [[File:Sinner RG21 (59) (51376300983).jpg|thumb|220px|left|Jannik Sinner na [[Roland-Garros 2021.|Roland-Garrosu 2021.]] godine.]] U paru s [[Reilly Opelka|Reillyjem Opelkom]] osvojio je svoj prvi naslov u parovima na [[Atlanta Open]]u,<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|title=Reilly Opelka & Jannik Sinner Make Perfect Team Debut in Atlanta |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=5 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210805134851/https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|url-status=live}}</ref> a pobjedom protiv [[Mackenzie McDonald|Mackenzieja McDonalda]] osvojio je i [[Citi Open]] u [[Washington, D.C.|Washingtonu]], što mu je bio treći turnir ukupno i prvi ATP 500 naslov.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|title=Jannik Sinner Halts Jenson Brooksby in #NextGenATP Clash to Reach Washington Final |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=8 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210808130741/https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Postao je tako prvi Talijan s titulom na Citi Openu te najmlađi ATP 500 pobjednik, odnosno prvi tinejdžer s ATP 500 pobjedom od uspostave kategorije [[2009.]] godine.<ref>{{Cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| title=Sinner Shines In Washington, Beats McDonald For First ATP 500 Title| work=ATP Tour| date=8 August 2021| access-date=9 August 2021| archive-date=9 August 2021| archive-url=https://web.archive.org/web/20210809003039/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| url-status=live}}</ref> Ovime je [[9. kolovoza]] [[2001.]] godine ušao među 15 najboljih tenisača svijeta. Nakon ispadanja u četvrtom kolu [[US Open]]a, Sinner je uspješno obranio naslov u [[Sofija|Sofiji]]<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |title=Sinner Beats Monfils, Retains Sofia Title |publisher=atptour.com |date=3 October 2021 |access-date=3 October 2021 |last=Jacot |first=Sam |archive-date=4 October 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211004204825/https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |url-status=live }}</ref> te je nadovezao naslov na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, pobijedivši [[Diego Schwartzman|Diega Schwartzmana]] za svoj peti naslov u karijeri.<ref>{{Cite web|title=Jannik Sinner Marches Into Antwerp Final |url=https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|access-date=23 October 2021|website=ATP Tour|archive-date=23 October 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211023203551/https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Tako je postao najmlađi tenisač s pet ATP naslova još od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], koji je imao 19 kada je to uspio.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|title=Stat of the Day: 20-year-old Sinner becomes youngest man to win five ATP titles since 19-year-old Djokovic|access-date=17 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117002254/https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|url-status=live}}</ref> Nakon ulaska u polufinale [[Vienna Open]]a postao je prvi tenisač rođen u [[21. vijek|XXI. stoljeću]] koji je ušao među deset najboljih tenisača svijeta, što mu je donijelo status nositelja na [[Rolex Paris Masters]]u; tamo ga je porazio [[Carlos Alcaraz]], oduzevši mu tako priliku za direktan plasman na [[ATP Finals]]e.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |title=Carlos Alcaraz Stops Jannik Sinner's Nitto ATP Finals Tilt &#124; ATP Tour &#124; Tennis |work=ATP Tour |access-date=3 November 2021 |archive-date=3 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211103183139/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |url-status=live }}</ref> Ipak, Sinner je bio prva alternativa te je upao u turnir nakon što se njegov sunarodnjak [[Matteo Berrettini]] povukao nakon svog prvog meča zbog ozljede abdomena.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|title=Berrettini Withdraws From Nitto ATP Finals, Sinner Steps In|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001919/https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|url-status=live}}</ref> Sinner je pobijedio Hurkacza u drugom kolu te tako postao najmlađi pobjednik nekog meča na Finalsima još od [[Lleyton Hewitt|Lleytona Hewitta]] [[2000.]] godine te prva zamjena s pobjedom još od [[Janko Tipsarević|Janka Tipsarevića]] [[2011.]] godine.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|title=Jannik Sinner Rocks Turin Debut with Hubert Hurkacz Win|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001903/https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url = https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|title = ATP Finals 2021 – Jannik Sinner beats Hubert Hurkacz after replacing injured Matteo Berrettini|date = 16 November 2021|access-date = 16 November 2021|archive-date = 25 January 2022|archive-url = https://web.archive.org/web/20220125194300/https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|url-status = live}}</ref> Turnir je završio porazom od [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]], što mu je ipak bilo dovoljno da završi godinu kao 10. tenisač svijeta. U finalnom krugu [[Davis Cup]]a pobijedio je [[John Isner|Johna Isnera]] i [[Marin Čilić|Marina Čilića]], ali je Italija ispala u četvrtfinalu od Hrvatske.<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|title=Davis Cup – Draws & Results|access-date=27 November 2021|archive-date=25 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211125095003/https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|url-status=live}}</ref> Sljedeća sezona donijela je generalni napredak u smislu da je na velikim turnirima stizao sve dalje, ali bila je obilježena manjkom titula. Sinner je imao sasvim solidne nastupe na [[Australian Open]]u (četvrtfinale),<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|title=Sinner Stays Perfect, Downs De Minaur|work=ATP Tour |access-date=17 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920170445/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|url-status=live}}</ref> [[Miami Open]]u (predaja u četvrtfinalu),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | title=Jannik Sinner Erases 5 Match Points to Edge Pablo Carreño Busta | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503195747/https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | url-status=live }}</ref> [[Monte Carlo Masters]]u (četvrtfinale),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | title=Jannik Sinner Rallies Past Andrey Rublev, Reaches Second Straight ATP Masters 1000 QF | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200812/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | title=Alexander Zverev Wins Decisive Tie-break to Edge Jannik Sinner in Monte Carlo Classic | website=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200811/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | url-status=live }}</ref> [[Madrid Open]]u (treće kolo),<ref>{{cite web | url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | title=Jannik Sinner reacts to saving three MPS in stunning comeback win in Madrid | date=2 May 2022 | access-date=3 May 2022 | archive-date=2 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220502214932/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|title=Felix Flies Past Sinner, Sets Zverev Showdown|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]|date=5 May 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920173030/https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|url-status=live}}</ref> [[Roland-Garros]]u (četvrto kolo)<ref>{{cite news | url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | title=Rublev through to French Open last eight as Sinner retires injured | newspaper=Reuters | date=30 May 2022 | last=Pretot | first=Julien | access-date=5 September 2022 | archive-date=5 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220905035540/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | url-status=live }}</ref> i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] (četvrtfinale).<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | title=Jannik Sinner: Skiing Sensation to Tennis Star | website=ATP Tour | access-date=28 June 2022 | archive-date=28 June 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220628001133/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | title=Novak Djokovic Recovers Two-Set Deficit to Sink Jannik Sinner at Wimbledon | website=ATP Tour | access-date=31 July 2022 | archive-date=7 July 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220707223755/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | url-status=live }}</ref> U [[Madrid]]u je protiv [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] ostvario 100. pobjedu u karijeri, za što mu je trebalo samo 147 mečeva;<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | title=Jannik Sinner Captures 100th Win, Advances in Madrid | website=ATP Tour | access-date=4 May 2022 | archive-date=4 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220504224747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | url-status=live }}</ref> jedina dva tenisača koji su brže došli do 100. pobjeda bili su [[Rafael Nadal]] (nakon 137 mečeva) i [[Novak Đoković]] (nakon 143 meča).<ref>{{cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| title=Tsitsipas 100 wins tribute| work=ATP Tour| access-date=19 December 2022| archive-date=19 December 2022| archive-url=https://web.archive.org/web/20221219200152/https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| url-status=live}}</ref> Svoje jedino finale te sezone igrao je na [[Croatia Open Umag|turniru u Umagu]], gdje je pobijedio branitelja naslova [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]] i osvojio svoj prvi naslov na zemlji te jedini naslov u [[2022.]] godini.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | title=Jannik Sinner Rallies Past Alcaraz to Umag Crown | website=ATP Tour | access-date=2 August 2022 | archive-date=1 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220801072818/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja u trećem kolu i u [[National Bank Open|Montrealu]]<ref>{{cite web|url=https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|title=Montreal Masters: Carreno Busta reaches quarter-finals defeating Sinner, quarter finals are set|website=Tennis Majors|date=12 August 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920172438/https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|url-status=live}}</ref> i u [[Cincinnati Masters|Cincinnatiju]],<ref>{{Cite web |title=Félix Auger-Aliassime Saves 2 MPs, Stuns Jannik Sinner In Cincinnati |url=https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |access-date=20 August 2022 |website=ATP Tour |archive-date=30 August 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220830202751/https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |url-status=live }}</ref> uspio je doći do četvrtfinala [[US Open]]a,<ref>{{cite web | url= https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | title= Sinner earns late-night win against Nakashima at the 2022 US Open | access-date= 6 September 2022 | archive-date= 6 September 2022 | archive-url= https://web.archive.org/web/20220906041336/https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | url-status= live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | title=Sinner Survives Service Yips & Five-Set Scare | website=ATP Tour | access-date=6 September 2022 | archive-date=6 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220906043355/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | url-status=live }}</ref> gdje je ponovo igrao s Alcarazom. Alcaraz je pobijedio u pet setova nakon pet sati i petnaest minuta; meč je završio u 2:50 ujutro po lokalnom vremenu, što je rekord za najkasnije završeni meč u historiji turnira, te je postao drugi najduži meč u historiji US Opena.<ref>{{cite web | url=https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | title=Alcaraz tops Sinner at 2:50 a.m.; latest US Open finish ever | website=[[Associated Press]] | date=8 September 2022 | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912062839/https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | title=Carlos Alcaraz Saves MP, Outlasts Jannik Sinner in Historic US Open QF Thriller | website=ATP Tour | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912010205/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | url-status=live }}</ref> Kraj sezone bio je nešto lošiji. Iako je pomogao Italiji da dođe do posljednje faze [[Davis Cup]]a,<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|title=Italy beats Argentina to book place in Final 8|access-date=17 September 2022|archive-date=17 October 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221017040143/https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|url-status=dead}}</ref> zbog ozljede u [[Sofija|Sofiji]] izbivao je s terena gotovo mjesec dana.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday | title=Holger Rune Advances Past Jannik Sinner into Sofia Final | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=10 October 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221010220432/https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday/ | url-status=live }}</ref> Igrao je još četvrfinale [[Erste Bank Open]]a,<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | title=Daniil Medvedev Sinks Jannik Sinner in Vienna | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101004045/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | url-status=live }}</ref> dok je na [[Rolex Paris Masters]]u ispao u prvom kolu.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | title=Marc-Andrea Huesler Stuns Jannik Sinner in Paris Opener | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101002302/https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | url-status=live }}</ref> Sezonu je završio kao 15. tenisač svijeta. === Davis Cup, Grand Slam naslovi i afera s dopingom (2023. – 2024.) === Nakon ispadanja na [[Adelaide International 1]]<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |title=Red-hot Korda takes out Sinner to reach semi-finals |website=tennismajors.com |date=6 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |url-status=live }}</ref> i [[Australian Open]] turnirima,<ref>{{cite web |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |title=Stefanos Tsitsipas marches on in Australian Open despite Sinner's best efforts |work=The Guardian |date=22 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |url-status=live }}</ref> Sinner je u [[Montpellier]]u osvojio [[Open Sud de France]], svoj sedmi naslov u karijeri.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | title=Jannik Sinner Wins Montpellier Title | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=20 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230220030335/https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | url-status=live }}</ref> U [[ABN AMRO Open|Rotterdamu]] je uspio doći do finala,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |title=Sinner Scores Tsitsipas Revenge to Reach Rotterdam QFS |website=atptour.com |date=16 February 2023 |access-date= |archive-date=16 February 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230216233123/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | title=Sinner Sails Past Wawrinka to Rotterdam SFS | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218214450/https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | title=Sinner Serves Past Griekspoor, Sets Medvedev Final Clash in Rotterdam | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218223858/https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Danil Medvedev|Medvedeva]]. Nakon ispadanja u polufinalu [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u od [[Carlos Alcaraz|Alcaraza]],<ref>{{Cite web |date=19 March 2023 |title=Carlos Alcaraz eclipses Jannik Sinner to reach Indian Wells final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |access-date=26 March 2023 |website=The Independent |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033228/https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |url-status=live }}</ref> Sinner se uspio "osvetiti" u polufinalu [[Miami Open]]a,<ref>{{cite news |url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |title=Jannik Sinner Defeats Andrey Rublev in Miami |website=ATP Tour |date=28 March 2023 |access-date=28 March 2023 |archive-date=28 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230328173705/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |title=Sinner Overcomes Rain, Ruusuvuori to Reach Miami SFS |website=ATP Tour |date=29 March 2023 |access-date=29 March 2023 |archive-date=29 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230329224445/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |title=Sinner Storms Back to Beat Alcaraz in Miami SF, Ending Spaniard's No. 1 Reign |website=ATP Tour |date=30 March 2023 |access-date=1 April 2023 |archive-date=3 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230403133737/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |url-status=live }}</ref> čime je osujetio Alcarazove planove da se vrati na prvo mjesto;<ref>{{cite web | url=https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | title=Jannik Sinner wins the point of the year, then ends Carlos Alcaraz's hopes for a Sunshine Double | date=30 March 2023 | access-date=1 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402045713/https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | url-status=live }}</ref> u finalu je ponovo izgubio od Medvedeva, čime je omjer među njima došao do 0:6 u korist Rusa.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | title=Daniil Medvedev Wins Maiden Miami Title, Fourth Trophy of 2023 | website=ATP Tour | date=31 March 2023 | access-date=2 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402191105/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | url-status=live }}</ref> U [[Monte Carlo Masters|Monte Carlu]] je igrao svoje treće uzastopno Masters 1000 polufinale,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |title=Sinner Reaches Third Straight ATP Masters 1000 SF in Monte-Carlo |website=ATP Tour |date=14 April 2023 |access-date=14 April 2023 |archive-date=14 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230414210638/https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |url-status=live }}</ref> dok je na [[Roland-Garros]]u iznanađujuće izgubio od [[Daniel Altmaier|Daniela Altmaiera]] u drugom kolu;<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |title=Altmaier Saves 2 MPs To Stun Sinner At Roland Garros |website=ATP Tour |date=1 June 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=26 September 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230926193120/https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |url-status=live }}</ref> meč se igrao u pet setova i trajao je 5 sati i 26 minuta, čime je postao dotad najduži meč u Sinnerovoj karijeri<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |title=Sinner defeated by Altmaier in fifth longest match in Roland-Garros history |website=tennismajors.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718014218/https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |url-status=live }}</ref> te drugi najduži meč sezone.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |title=Daniel Altmaier outlasts Jannik Sinner in five-hour, 26-minute Roland Garros epic |website=tennis.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718013130/https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |url-status=live }}</ref> Na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] je došao do četvrtfinala,<ref>{{Cite news |last=Parkinson |first=Hannah Jane |date=9 July 2023 |title=Manic Sinner is no saint as he slips and slides into Wimbledon quarter-finals |work=The Guardian |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |access-date=12 July 2023 |issn=0261-3077 |archive-date=12 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230712011140/https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |title=Novak Djokovic Beats Jannik Sinner At Wimbledon {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |website=ATP Tour |date=14 July 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=16 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230716193727/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |url-status=live }}</ref> U kolovozu je u [[National Bank Open|Torontu]] osvojio svoj prvi Masters 1000 naslov, pobijedivši [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] u finalu.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |title=Jannik Sinner Earns First Masters 1000 Crown In Toronto |website=ATP Tour |date=13 August 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=13 August 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230813215835/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |url-status=live }}</ref> Na [[China Open]]u je u polufinalu ponovo pobijedio Alcaraza da bi u finalu svladao Medvedeva, prvi put u sedam međusobnih mečeva.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |title=Sinner Races Away From Alcaraz After Marathon Start In Beijing SFs |website=ATP Tour |date=3 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240105091402/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |url-status=live }}</ref> Tako je došao do četvrtog mjesta na ATP listi, postavši prvi Talijan u Top 5 još od vremena [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |title=Sinner Ends Medvedev Stranglehold, Clinches Beijing Crown |website=ATP Tour |date=4 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=12 October 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231012124338/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja od [[Ben Shelton|Sheltona]] u [[Rolex Shanghai Masters|Šangaju]],<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |title=Shelton Stuns Sinner In Shanghai |website=ATP Tour |date=10 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231104102711/https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |url-status=live }}</ref> Sinner je došao do finala turnira u [[Beč]]u, gdje je drugi put za redom pobijedio Medvedeva.<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |title=Sinner Claws Past Medvedev, Triumphs In Vienna |website=ATP Tour |date=29 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231205015106/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |url-status=live }}</ref> Dobri nastupi osigurali su mu debitantski direktni nastup na [[ATP Finals]]ima, gdje je u grupnoj fazi pobijedio sva tri meča, uključujući i onaj protiv Đokovića;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |title='Brave' Sinner Downs Djokovic, Nears Turin SFs |website=ATP Tour |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=22 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231122013222/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |title=Sinner digs deep to down Djokovic in ATP Finals cracker |website=reuters.com |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=15 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231115181741/https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |url-status=live }}</ref> ipak, u ponovnom susretu protiv Đokovića u finalu, Sinner je izgubio.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |title=Novak Djokovic wins record seventh ATP Finals title, beats Jannik Sinner in straight sets |website=Tennis.com |date=19 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=20 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231120044250/https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |url-status=live }}</ref> Nakon toga je nastupio za Italiju u završnoj fazi [[Davis Cup]]a, gdje je u četvrtfinalu pobijedio [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] i tako pomogao Italiji da prođe [[Davis Cup reprezentacija Nizozemske|Nizozemsku]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |title=Sinner Doubles Up To Lead Italy Into Davis Cup Semi-finals |website=ATP Tour |date=23 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125230353/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |url-status=live }}</ref> U polufinalu je uslijedio susret sa [[Davis Cup reprezentacija Srbije|Srbijom]], u sklopu kojeg je Sinner treći put u 12 dana igrao protiv Đokovića i pobijedio. Bio je to prvi Đokovićev poraz u singlu i Davis Cupu još od [[2011.]] godine kada ga je pobijedio [[Juan Martín del Potro]].<ref>{{Cite web |url=https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |title=Sinner enjoys double success over Djokovic to lead Italy into the Davis Cup final |website=apnews.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231204154642/https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |url-status=live }}</ref> Uz to, Sinner je u trećem setu spasio tri uzastopne meč lopte, postavši tek četvrti igrač u historiji koji je pobijedio Đokovića nakon spašavanja meč lopti te prvi koji je spasio čak tri uzastopne meč lopte;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |title=Sinner Saves 3 MPs To Beat Djokovic, Leads Italy To Davis Cup Final |website=atptour.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=26 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231126235627/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |title=Davis Cup: Italy's Jannik Sinner beats Novak Djokovic in both singles and doubles to secure a 2–1 victory over Serbia |website=skysports.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=9 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231209102132/https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |url-status=live }}</ref> također je postao tek treći tenisač, nakon [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] i [[Andy Murray|Andyja Murraya]] koji je dva puta pobijedio Đokovića u rasponu od 12 dana.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |title=Stat of the Day: Jannik Sinner defeats Novak Djokovic twice in 12 days, joins exclusive list |website=tennis.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=27 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231127014429/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |url-status=live }}</ref> Nakon toga je u paru s [[Lorenzo Sonego|Lorenzom Sonegom]] ponovo pobijedio Đokovića, koji je igrao u paru s [[Miomir Kecmanović|Kecmanovićem]], i osigurao Italiji ulazak u finale.<ref>{{Cite news |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |title=Italy into Davis Cup final after Sinner's stunning comeback sees off Djokovic |work=The Guardian |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=20 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231220231255/https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |url-status=live }}</ref> Tamo su Talijani pobijedili [[Davis Cup reprezentacija Australije|Australiju]] i osvojili svoj drugi naslov, prvi nakon [[1976.]] godine.<ref name=":0">{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |title=Scintillating Sinner Leads Italy To Davis Cup Title |website=ATP Tour |date=26 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=28 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231128151659/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |url-status=live }}</ref> Tijekom dodjele ATP-ovih nagrada, Sinner je dobio nagradu za igrača s najvećim napretkom i nagradu za miljenika publike,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Wins Most Improved Player Of The Year Award For 2023 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=17 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231217045747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Voted Fans' Favourite In 2023 ATP Awards |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=18 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231218143517/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |url-status=live }}</ref> dok su njegovi treneri [[Darren Cahill]] i [[Simone Vagnozzi]] podijelili nagradu za trenera godine.<ref>{{Cite web |title=2023 ATP Awards: Djokovic Joined By Sinner, Alcaraz, Auger-Aliassime, Fils Among Winners |url=http://www.atptour.com/en/news/atp-awards-2023-all-winners |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Na Supertennis Awardsima dobio je nagradu za najboljeg tenisača.<ref>{{Cite web |title=Sinner premiato come miglior giocatore dell'anno: il tennis italiano in festa |url=https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |access-date=11 July 2024 |website=Today |language=it |archive-date=11 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240711143727/https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |url-status=live }}</ref> Početak sezone [[2024.]] godine bio je vrlo jak. Sinner je na [[Australian Open]]u prilično lako došao do novog polufinala, gdje je iznenađujuće pobijedio Đokovića, koji je tada bio prvi tenisač svijeta i branitelj naslova;<ref>{{Cite web |date=26 January 2024 |title=Sinner ends Djokovic's reign in Australian Open semifinals |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128162430/https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |archive-date=28 January 2024 |access-date=28 January 2024 |website=ESPN.com|agency=Associated Press}}</ref> bio je to Đokovićev prvi poraz na Australian Openu od [[2018.]] godine.<ref name="auto">{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|title=Jannik Sinner defeats Novak Djokovic to reach 2024 Australian Open final |website=ATP Tour|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127210854/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|url-status=live}}</ref> U finalu je ponovo igrao protiv Medvedeva te je okrenuo 0:2 u setovima i tako došao do svog prvog [[Grand Slam]] naslova u karijeri; postao je prvi Talijan s osvojenim Australian Openom te tek treći Talijan ukupno, odnosno drugi u Open eri s nekim Grand Slam naslovom.<ref name="AO2024">{{Cite web |title=Sinner, winner: Italian takes first major at AO 2024 {{!}} AO |url=https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |access-date=28 January 2024 |website=ausopen.com |language=en |archive-date=28 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128231116/https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|title=Stat of the Day: Jannik Sinner becomes first Italian man to win a Grand Slam title in 48 years|access-date=28 January 2024|archive-date=28 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240128235718/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|url-status=live}}</ref> Također je postao tek drugi tenisač koji je osvojio Australian Open nakon što je gubio 0:2 u setovima, nakon Nadala [[2022.]] godine, koji je na taj način pobijedio upravo Medvedeva. U [[Rotterdam]]u je nakon predaje [[Miloš Raonić|Miloša Raonića]] u četvrtfinalu došao do svoje 200. pobjede u karijeri, postavši prvi igrač rođen u [[21. vijek|XXI. vijeku]] kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |author-mask=TennisTV |date=16 February 2024 |title=200 ATP Wins for Jannik Sinner |url=https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |access-date=15 April 2024 |website=X |archive-date=16 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240216224703/https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|title=Jannik Sinner struggling a little bit but reaches Rotterdam semi finals after Milos Raonic retires with injury|access-date=16 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216230138/https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|title=Sinner claims 200th win, reaches Rotterdam SF|access-date=17 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216222715/https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|url-status=live}}</ref> Nakon pobjeda nad Griekspoorom i de Minaurom, Sinner je osvojio turnir i tako došao do trećeg mjesta na ATP listi, čime je postao najbolje rangirani Talijan u historiji.<ref>{{Cite web |title=Sinner continues red-hot run, clinches Rotterdam crown |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |access-date=19 February 2024 |date=18 February 2024 |website=ATPTour |archive-date=18 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240218195132/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |url-status=live }}</ref> Tijekom [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u produžio je svoju seriju na 19 uzastopnih pobjeda (16 u [[2024.]]), čime je oborio talijanski rekord u Open eri, a koja je prekinuta polufinalnim porazom od Alcaraza.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner advances to Indian Wells semi-finals |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |access-date=15 March 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=15 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240315103200/https://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=17 March 2024 |title=Indian Wells: Carlos Alcaraz ends Jannik Sinner's winning run to set up Daniil Medvedev final |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |access-date=24 June 2024 |work=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=12 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240912002231/https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |url-status=live }}</ref> U [[Miami Open|Miamiju]] je u finalu pobijedio [[Grigor Dimitrov|Grigora Dimitrova]] i tako osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov, što mu je ujedno donijelo i skok na drugo mjesto ATP liste.<ref>{{Cite news |title=Jannik Sinner sweeps Grigor Dimitrov aside to win Miami Open |url=https://www.theguardian.com/sport/2024/mar/31/jannik-sinner-sweeps-grigor-dimitrov-aside-to-win-miami-open |access-date=31 March 2024 |work=The Guardian |date=31 March 2024 }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|title=Jannik Sinner clinches No. 2 ranking, a new career-high, after winning Miami Open title|date=31 March 2024|access-date=31 March 2024|archive-date=31 March 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240331220913/https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|url-status=live}}</ref> Nakon poraza u drugom kolu [[Monte Carlo Masters|Monte Carla]] od [[Stefanos Cicipas|Stefanosa Cicipasa]], Sinner se povukao s turnira u [[Madrid]]u<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Madrid |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=3 May 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240503051225/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |url-status=live }}</ref> i [[Rim]]u zbog ozljede kuka.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Rome |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-rome-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Nakon što se Đoković povukao s [[Roland-Garros]]a, Sinner je po završetku turnira, na kojem je ispao u polufinalu od Alcaraza,<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz defeats Jannik Sinner in five-set Roland Garros SF thriller {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=9 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240609061128/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |url-status=live }}</ref> prvi put u karijeri postao najbolji tenisač svijeta,<ref>{{Cite web |last=Zagoria |first=Adam |title=World No. 1 Novak Djokovic Withdraws From French Open, Jannik Sinner Becomes New No. 1 |url=https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |access-date=4 June 2024 |website=Forbes |language=en |archive-date=5 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240605235249/https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=4 June 2024 |title=Novak Djokovic injury: Defending champion withdraws from French Open |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |access-date=4 June 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604182542/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner assured of rise to world No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604163058/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |url-status=live }}</ref> ujedno i prvi Talijan u historiji koji je došao do te pozicije.<ref>{{Cite news |date=4 June 2024 |last=Pinto |first=Piergiuseppe |title=Quali tennisti italiani sono stati i numeri 1 al mondo? Sinner è il primo a riuscirci, il suo Roland Garros è su DAZN |url=https://www.dazn.com/it-IT/news/tennis/quali-tennisti-italiani-sono-stati-i-numeri-1-al-mondo/1ndmfp8cz0ele1htk700n5ixs8 |access-date=9 September 2024 |work=[[DAZN]] |language=it}}</ref> Na [[Halle Open]]u je postao tek osmi tenisač u historiji koji je osvojio svoj prvi turnir nakon prvog dolaska na prvo mjesto ATP liste,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner wins Halle title in first tournament as World No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-halle-2024-final |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Shannuu |date=24 June 2024 |title=Jannik Sinner joins elite company with historic win as world No. 1 |url=https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |access-date=24 June 2024 |website=Tennis Tonic – News, Predictions, H2H, Live Scores, stats |language=en-US |archive-date=24 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240624093253/https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |url-status=live }}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] prvi put u svojoj karijeri bio prvi nositelj na nekom [[Grand Slam]]u; na turniru je ispao od Medvedeva u četvrfinalu.<ref>{{Cite web |last=McLeman |first=Neil |date=9 July 2024 |title=Daniil Medvedev upsets Jannik Sinner to win epic Wimbledon quarter-final |url=https://www.express.co.uk/sport/tennis/1921020/Jannik-Sinner-Daniil-Medvedev-Wimbledon |access-date=10 July 2024 |website=Express.co.uk |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Ilic |first=Jovica |date=10 July 2024 |title=Daniil Medvedev edges ill Jannik Sinner, reaches Wimbledon semi-final |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/On_the_ATP_results_with/146418/daniil-medvedev-edges-ill-jannik-sinner-reaches-wimbledon-semifinal/ |access-date=10 July 2024 |website=Tennis World USA |language=en}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u nije nastupio zbog [[tonzilitis]]a.<ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Paris 2024: Jannik Sinner withdraws from tennis competition with injury, Salisbury to partner Watson in mixed doubles |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |access-date=24 July 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Tennis world No 1 Jannik Sinner forced to pull out of Olympics |url=https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |access-date=24 July 2024 |website=The Independent |language=en |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |url-status=live }}</ref> U [[Cincinnati Open|Cincinnatiju]] je osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov u godini i peti ukupno, pobijedivši [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] u finalu.<ref>{{cite web |last=Dietz |first=Matthew |title=World No. 1 Jannik Sinner defeats Tiafoe to win his first Cincinnati Open |date=20 August 2024 |url=https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |access-date=20 August 2024 |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820001948/https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |url-status=live }}</ref> Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine, nezavisni je sud objavio da je Sinner dva puta u ožujku imao pozitivan test na nedopuštenu supstancu [[klostebol]].<ref>{{Cite web |date=21 August 2024 |title=Why wasn't Jannik Sinner suspended after two positive steroid tests? What do other players think? |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |access-date=26 August 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=26 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240826034853/https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |url-status=live }}</ref> Sud je prihvatio Sinnerovo objašnjenje da je klostebol unesen u njegov organizam slučajno tijekom masaže, jer je njegov fizioterapeut ranije bio koristio sredstvo s klostebolom kako bi liječio vlastitu ozljedu. Krajem mjeseca, Sinner je objavio kako je dao otkaz svom kondicijskom treneru Umbertu Ferrari i fizioterapeutu Giacomu Naldiju.<ref>{{Cite news |title=US Open: Jannik Sinner confirms he has parted ways with fitness coach Umberto Ferrara and physio Giacomo Naldi over drug tests |url=https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-url=https://web.archive.org/web/20250216043239/https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-date=16 February 2025 |access-date=24 July 2025 |work=Sky Sports |language=en-GB |url-status=live }}</ref> Sud je odlučio da Sinner nije s namjerom uzimao doping te mu nije izrekao nikakvu suspenziju, ali je morao vratiti novac i bodove koje je zaradio na turniru u [[Indian Wells]]u,<ref>{{cite web | title=Jannik Sinner cleared of wrongdoing after failed drug tests, ITIA says | website=Reuters | date=20 August 2024 | url=https://www.reuters.com/sports/tennis/world-no-1-sinner-cleared-wrongdoing-after-failed-drug-tests-itia-says-2024-08-20/ | access-date=21 August 2024}}</ref><ref>{{cite news |date=20 August 2024 |title=Jannik Sinner receives anti-doping sanction after positive tests for banned substance clostebol |url=https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |access-date=20 August 2024 |website=[[The New York Times]] |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820175758/https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |date=20 August 2024 |title=Independent tribunal rules 'No Fault or Negligence' in case of Jannik Sinner |url=https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |access-date=20 August 2024 |website=ITIA |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820150912/https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> što je Sinner i učinio.<ref>{{cite news |url=https://www.cbc.ca/sports/tennis/jannik-sinner-positive-test-for-steroid-1.7299343 |title=Tennis star Jannik Sinner tested positive for a steroid twice but will not be suspended |work=CBC News |date=20 August 2024}}</ref> [[Svjetska antidopinška agencija]] žalila se na ovu odluku, a postupak je riješen nagodbom u veljači [[2025.]] godine, u sklopu koje je riješeno da je Sinner nenamjerno unio nedozvoljeno sredstvo u organizam te je prihvatio suspenziju u trajanju od tri mjeseca.<ref>{{Cite web |date=18 February 2025 |title=Jannik Sinner: Tennis world number one's case 'million miles away from doping', says Wada general counsel |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cdxexxl936vo |access-date=28 February 2025 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Proces je bio jedna od najvrućih tema u teniskom svijetu u to vrijeme.<ref>{{cite news |url=https://www.eurosport.com/tennis/mats-wilander-jannik-sinner-anti-doping-ruling-unfair_sto20030781/story.shtml |title=Mats Wilander on 'unfair' situation over Jannik Sinner's anti-doping ruling – 'The process is obviously terrible' |publisher=ESPN |date=21 August 2024 |first=Joel |last=Kulasingham}}</ref><ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/cn02xp9dw02o |title=Sinner parts with physio & fitness coach after investigation |work=BBC Sport |date=23 August 2024}}</ref><ref>{{Cite news |last1=Hansen |first1=James |last2=Eccleshare |first2=Charlie |date=12 November 2025 |title=Novak Djokovic's Piers Morgan interview: Sinner, Alcaraz, the tennis GOAT debate and his career |url=https://www.nytimes.com/athletic/6798363/2025/11/11/novak-djokovic-piers-morgan-interview/ |access-date=13 November 2025 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[File:2024 11 24 Copa Davis Tenis.jpg|thumb|320px|Sinner (drugi s lijeva) s [[Davis Cup reprezentacija Italije|reprezentativnim kolegama]] ispred trofeja pobjednika [[Davis Cup]]a [[2024.]] godine.]] Postupak nije omeo Sinnerovu igru, s obzirom na to da je na [[US Open]]u osvojio svoj drugi Grand Slam naslov u karijeri.<ref>{{cite web|url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/41153580/jannik-sinner-defeats-jack-draper-reach-2024-us-open-final|title=Jannik Sinner overcomes injury, Jack Draper to reach US Open final|website=ESPN|date=6 September 2024}}</ref> U četvrtfinalu je izbacio Medvedeva, u polufinalu [[Jack Draper|Jacka Drapera]], a u finalu [[Taylor Fritz|Taylora Fritza]] i tako postao tek četvrti tenisač koji je osvojio dva Grand Slam naslova u godini u kojoj je osvojio svoj prvi Grand Slam naslov. Pobjedu je posvetio svojoj teti.<ref>{{cite web| url=https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| website=News24| date=8 September 2024| title=Sinner wins US Open to become Italian saint of Flushing Meadows| access-date=9 September 2024| archive-date=7 September 2024| archive-url=https://web.archive.org/web/20240907065926/https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| url-status=live}}</ref> Na [[China Open]]u je također došao do finala, ali je izgubio od Alcaraza.<ref name=":9">{{Cite web |date=2 October 2024 |title=Alcaraz beats Sinner in dramatic China Open final |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20241002154343/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |archive-date=2 October 2024 |access-date=2 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> Nakon što je pobijedio [[Tomáš Machač|Tomáša Machača]] u polufinalu [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]], Sinner je osigurao prvo mjesto na kraju godine, postavši prvi Talijan kojemu je to uspjelo.<ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-passes-novak-djokovic-for-fourth-longest-first-stint-at-no-1-in-atp-rankings-history|title= Jannik Sinner passes Novak Djokovic for fourth-longest first stint at No. 1 in ATP rankings history|date=16 June 2025}}</ref><ref>{{Cite web |date=12 October 2024 |title=Sinner clinches year-end No. 1 in PIF ATP Rankings |url=https://www.atptour.com/en/news/jannik-sinner-clinches-year-end-no-1-2024 |access-date=12 October 2024 |website=ATP Tour}}</ref> U finalu je ponovo pobijedio Đokovića i osvojio svoj treći Masters 1000 naslov u godini, postavši najmlađi pobjednik u Šangaju u historiji; bio mu je to ukupno sedmi naslov te godine.<ref>{{Cite web |date=13 October 2024 |title=Sinner wins Shanghai Masters to extend Djokovic's wait for 100th title |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-wins-shanghai-masters-extend-djokovics-wait-100th-title-2024-10-13/ |access-date=15 October 2024 |website=Reuters}}</ref> Novu titulu dodao je na [[ATP Finals]]ima, gdje je u finalu pobijedio Fritza.<ref name=":10">{{Cite web |date=17 November 2024 |title=ATP Finals: World number one Jannik Sinner beats Taylor Fritz in Turin |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |access-date=17 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=17 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241117185706/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |url-status=live }}</ref> Bio je to prvi put od [[Ivan Lendl|Ivana Lendla]] [[1986.]] godine da je netko osvojio ATP Finalse bez izgubljenog seta, a Sinner je postao prvi Talijan koji je osvojio taj turnir.<ref name=":10"/><ref>{{cite web | url=https://www.thetennisgazette.com/news/jannik-sinner-breaks-38-year-record-after-defeating-taylor-fritz-to-win-the-atp-finals/ | title=Jannik Sinner breaks 38-year record after defeating Taylor Fritz to win the ATP Finals | date=17 November 2024 }}</ref> Godinu je završio obranom naslova na [[Davis Cup]]u.<ref>{{Cite news |last=Hansen |first=James |title=Italy retains Davis Cup after Jannik Sinner and Matteo Berrettini down the Netherlands |url=https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |access-date=24 November 2024 |work=The New York Times |date=24 November 2024 |language=en-US |issn=0362-4331 |archive-date=24 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241124185926/https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |url-status=live }}</ref> Sinner je [[2024.]] godinu završio bez ijednog poraza u kojem nije osvojio nijedan set, postavši tek drugi tenisač u historiji, nakon [[Roger Federer|Rogera Federera]] [[2005.]] godine, kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |date=24 November 2024 |title=Jannik Sinner: Italy's 'special one' completes stellar year at Davis Cup |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |access-date=28 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=25 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241125131721/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |url-status=live }}</ref> === Novi Grand Slam naslovi i suspenzija (2025.) === Kao branitelj naslova, Sinner je imao relativno jednostavan put do finala [[Australian Open]]a na početku [[2025.]] godine;<ref>{{cite news |title=Sinner ousts Giron to reach Aussie 4th round |url=https://www.espn.com.au/tennis/story/_/id/43462672/defending-australian-open-champ-jannik-sinner-back-4th-round |access-date=20 January 2025 |work=ESPN.com |date=18 January 2025 |language=en}}</ref><ref>{{cite news |title=Jannik Sinner survives Tristan Schoolkate in Melbourne |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-schoolkate-australian-open-2025-thursday |access-date=20 January 2025 |work=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{cite news |last1=McGowan |first1=Marc |title=Heartbreak for de Minaur as he exits Open after straight-sets loss to Sinner |url=https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |access-date=23 January 2025 |work=The Age |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=22 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250122151059/https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |url-status=live }}</ref><ref>{{cite news |last1=Futterman |first1=Matthew |title=Jannik Sinner beats Ben Shelton to reach second Australian Open final in a row |url=https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |access-date=24 January 2025 |work=The Athletic |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=24 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250124120831/https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |url-status=live |url-access=registration }}</ref> u finalu je s 3:0 u setovima pobijedio [[Alexander Zverev|Alexandera Zvereva]] i tako uspješno obranio naslov u [[Melbourne]]u.<ref>{{Cite web |date=26 January 2025 |title=Sinner rolls to 2nd straight Australian Open title |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/43569550/jannik-sinner-wins-australian-open-second-straight-year |access-date=26 January 2025 |website=ESPN.com |language=en}}</ref> U veljači je započela njegova tromjesečna suspenzija nakon nagodbe sa [[Svjetska antidopinška agencija|Svjetskom antidopinškom agencijom]],<ref>{{cite web|url=https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|title=WADA to appeal Jannik Sinner doping verdict, seeks suspension|date=28 September 2024|publisher=ESPN|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928144419/https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|title=Sinner 'surprised' as Wada launches doping appeal|date=28 September 2024|work=BBC Sport|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928145241/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|url-status=live}}</ref> koja je ponovo postala vruća tema u svijetu tenisa te je potakla velik broj aktualnih i bivših tenisača da komentiraju situaciju.<ref>{{cite news |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13311621/jannik-sinner-doping-case-novak-djokovic-says-majority-of-players-dont-feel-process-is-fair |title=Jannik Sinner doping case: Novak Djokovic says majority of players don't feel process is fair |work=Sky Sports |date=17 February 2024}}</ref><ref>{{cite news |last=Harris |first=Rob |title=Jannik Sinner: Lawyer for world tennis number one hits back at 'unfair' criticism of doping case settlement |url=https://news.sky.com/story/jannik-sinner-lawyer-for-world-tennis-number-one-hits-back-at-unfair-criticism-of-doping-case-settlement-13312159 |work=[[Sky News]] |date=18 February 2025}}</ref><ref>{{cite news |title=How Jannik Sinner's doping case and WADA agreement rocked the anti-doping world |url=https://www.nytimes.com/athletic/6149390/2025/02/24/jannik-sinner-wada-deal-doping-ban/ |work=The New York Times |date=24 February 2025}}</ref> Jedna od izraženijih kritika na račun Sinnera bio je izgledno vrlo pogodan trenutak njegove suspenzije, s obzirom da tromjesečni period nije obuhvatio nijedan [[Grand Slam]], odnosno samo nekoliko Masters 1000 turnira, s tim da je Sinner svejedno dobio priliku zaigrati na "pripremnim" turnirima za zemljani Grand Slam. Njegov povratnički turnir bio je [[Italian Open]] u [[Rim]]u, gdje je došao do finala, prvi Talijan kojemu je to uspjelo od [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]] [[1978.]] godine. Bio je to Sinnerov tek drugi finale na zemlji, prvi nakon srpnja [[2022.]] godine. U finalu je izgubio 0:2 od [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]].<ref>{{cite news |title=Alcaraz ends Sinner's streak to win Italian Open |date=18 May 2025 |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c5y6g49le80o |work=BBC Sport}}</ref> Na [[Roland-Garros]]u je imao iznimno uspješan turnir te je do finala došao bez izgubljenog seta, pri čemu je u polufinalu pobijedio [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros SF: Novak Djokovic vs Jannik Sinner Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250606-M-Roland_Garros-SF-Novak_Djokovic-Jannik_Sinner.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> U finalu ga je čekao novi ogled s Alcarazom. Sinner je počeo snažno i poveo 2:0 u setovima, ali Alcaraz se vratio i izjednačio na 2:2. U petom su setu ušli u treći tie-break, a Sinner je, iako je tijekom meča imao čak tri meč lopte, izgubio u super tie-breaku 2:10, čime je Alcaraz osvojio naslov. Meč je trajao ukupno 5 sati i 29 minuta te je postao najduži finalni meč u historiji [[Roland-Garros]]a.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz and Jannik Sinner played the match of the decade, and maybe the century, at Roland Garros |url=https://www.tennis.com/news/articles/carlos-alcaraz-jannik-sinner-french-open-final-match-of-the-decade |access-date=16 June 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros F: Jannik Sinner vs Carlos Alcaraz Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250608-M-Roland_Garros-F-Jannik_Sinner-Carlos_Alcaraz.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> Pet tjedana kasnije, njih su dvojica igrali novo [[Grand Slam]] finale, ovoga puta na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sinner je pobijedio na [[london]]skoj travi te je tako postao prvi Talijan u historiji s naslovom na Wimbledonu.<ref>{{Cite web|url=https://www.theguardian.com/sport/2025/jul/13/jannik-sinner-roars-carlos-alcaraz-first-wimbledon-final-win-tennis|title=Jannik Sinner roars back to beat Carlos Alcaraz for first Wimbledon final win|first=Tumaini|last=Carayol|work=The Guardian |date=13 July 2025}}</ref> Bio je ovo njihov ukupno drugi susret na tom turniru, nakon četvrtfinala [[2022.]] godine, te Sinnerova druga pobjeda. [[File:P20250907DT-0948 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|left|320px|Sinner tijekom finala [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine.]] Nakon što je zbog zgusnutog rasporeda otkazao [[Washington Open|Washington]] i [[National Bank Open|Toronto]],<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner, Novak Djokovic withdraw from Toronto {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-toronto-2025-withdrawal |access-date=1 October 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Sinner je došao do finala na [[Cincinnati Open]]u, gdje ga je ponovo čekao Alcaraz. Sinner je predao meč prije kraja prvog seta zbog bolesti pri rezultatu 0:5 za Alcaraza.<ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=18 August 2025 |title=Sinner illness gives Alcaraz Cincinnati Open title and Swiatek takes women's crown |url=https://www.theguardian.com/sport/2025/aug/18/carlos-alcaraz-wins-cincinnati-open-as-sinner-retires-from-final-with-illness |access-date=1 October 2025 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Alcaraz ga je ponovo pobijedio i to u finalu [[US Open]]a,<ref>{{Cite web |date=8 September 2025 |title=Carlos Alcaraz dethrones Jannik Sinner to underline undeniable truth in US Open final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-us-open-final-result-b2821925.html |access-date=1 October 2025 |website=The Independent |language=en}}</ref> što je bilo njihovo treće uzastopno finale na nekom [[Grand Slam]]u i Španjolčeva druga pobjeda; time su njih dvojica završili sezonu s po dva Grand Slama svaki. Sinner je također postao najmlađi te ukupno treći tenisač, uz [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića, koji je igrao sva četiri Grand Slam finala u jednoj godini.<ref name=":4">{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner has now reached the final at all four Grand Slams and the ATP Finals this year |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-youngest-man-ever-to-reach-final-of-all-four-grand-slams-and-atp-finals-in-same-season-federer-djokovic |access-date=14 December 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> Nakon što je u finalu [[China Open]]a pobijedio [[Learner Tien|Learnera Tiena]] i osvojio novi naslov,<ref>{{Cite web |date=1 October 2025 |title='Normal' Sinner thrashes Tien in Beijing for 21st title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20251001-sinner-thrashes-tien-to-win-china-open-for-21st-title |access-date=1 October 2025 |website=France 24 |language=en}}</ref> morao je predati meč trećeg kola u [[Shanghai Masters|Šangaju]] protiv [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] zbog snažnih grčeva, čime je završio njegov pohod ka obrani naslova.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-retires-with-cramps-at-shanghai-masters-against-tallon-griekspoor |title=Jannik Sinner retires with cramps at Shanghai Masters against Tallon Griekspoor |website=Tennis.com |date=5 October 2025 |access-date=6 October 2025}}</ref> U [[Vienna Open|Beču]] je osvojio svoj četvrti naslov u godini, pobijedivši Zvereva,<ref>{{Cite web |date=26 October 2025 |title=Zverev beaten, Sinner wins Vienna tournament |url=https://en.ilsole24ore.com/art/zverev-beats-sinner-to-win-vienna-tournament-AHH1dfMD |access-date=26 October 2025 |website=Il Sole 24 ORE |language=en}}</ref> a što je onda povezao i s naslovom u [[Rolex Paris Masters|Pariz]]u, gdje je pobijedio [[Felix Auger-Aliassime|Felixa Augera-Aliassimea]]. Sinner je osvojio turnir bez izgubljenog seta te je postao prvi Talijan s naslovom na pariškom Mastersu. Sinner je sezonu završio snažno obranom naslova na [[ATP Finals]]ima, gdje je pobijedio Alcaraza. Sinner je završio turnir bez izgubljenog seta drugu godinu za redom, a na cijelom je turniru protivniku prepustio samo jedan break. === Borba za prvo mjesto (2026. – ''danas'') === Godinu [[2026.]] započeo je na [[Australian Open]]u, gdje je došao kao dvostruki branitelj naslova. Imao je relativno jednostavan put do polufinala, gdje ga je u pet setova pobijedio [[Novak Đoković]].<ref name=":5">{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |date=2026-02-01 |title=Novak Djokovic stuns Jannik Sinner to reach Australian Open final against Carlos Alcaraz |url=https://www.nytimes.com/athletic/7008360/2026/01/30/jannik-sinner-novak-djokovic-australian-open-result-analysis/ |access-date=2026-02-03 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> Nakon toga je igrao na turniru u [[Qatar ExxonMobil Open|Dohi]], gdje je iznenađujuće ispao u četvrtfinalu od [[Jakub Menšík|Jakuba Menšíka]]. Međutim, Sinner se vratio pobjedničkom nizu u [[Indian Wells]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] i osvojio svoj prvi naslov na tom turniru.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-masters-1000-hard-court-titles|title=Sinner joins Federer & Djokovic in hard-court history books|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Na putu do naslova nije izgubio nijedan set, postavši tako prvi tenisač u historiji koji je osvojio dva uzastopna Masters 1000 naslova bez izgubljenog seta.<ref name="IW26">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-medvedev-indian-wells-2026-final|title=Sinner completes perfect run, wins Indian Wells|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Isti je pothvat ponovio i u [[Miami Open|Miamiju]], gdje je u finalu pobijedio [[Jiří Lehečka|Jiříja Lehečku]], postavši tako prvi tenisač koji je osvojio [[Sunshine Double]] bez ijednog izgubljenog seta,<ref>{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner becomes first tennis player ever to win Sunshine Double without losing a set |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-becomes-first-tennis-player-ever-to-win-sunshine-double-without-losing-a-set-indian-wells-miami |access-date=2026-03-30 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> odnosno prvi koji je osvojio tri uzastopna Masters 1000 turnira bez izgubljenog seta. Uspjeh je nastavio i na zemljanim Mastersima, osvojivši [[Monte Carlo Masters|Monte Carlo]] pobjedom nad [[Carlos Alcaraz|Carlosom Alcarazom]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monte-carlo-2026-return-to-world-no-1|title=Jannik Sinner to return to World No. 1 Monday|publisher=ATPTour|accessdate=12 April 2026}}</ref> Tom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste ispred Alcaraza, te je postao tek treći tenisač koji je osvojio četiri Masters 1000 turnira za redom (nakon [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića), odnosno prvi nakon Đokovića [[2015.]] godine koji je osvojio prva tri Masters 1000 turnira u kalendarskoj godini. == Rivalstva == === Carlos Alcaraz === {{main|Rivalstvo Alcaraza i Sinnera}} Jannik Sinner i [[Carlos Alcaraz]] dosad su međusobno igrali 17 puta na ATP Touru, pri čemu Alcaraz vodi u ukupnim pobjedama 7:10.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |title=Jannik Sinner VS Carlos Alcaraz {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |title=Closing Power: Alcaraz Fights off Sinner in Five for First French Open Final |date=7 June 2024 |access-date=7 June 2024 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023057/https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |url-status=live}}</ref> Komentatori su njihovo rivalstvo opisali kao "potencijalno definirajuće za cijelu jednu eru".<ref>{{cite web |last1=Klosok |first1=Aleks |title=Friendly rivals Jannik Sinner and Carlos Alcaraz look set to dominate men's tennis. Is it time to call them the 'Big Two?' |url=https://edition.cnn.com/2024/11/12/sport/jannik-sinner-carlos-alcaraz-atp-finals-spt-intl/index.html |website=CNN |access-date=6 September 2025 |language=en |date=12 November 2024}}</ref> Prije [[2025.]] godine, njih su dvojica već igrali nekoliko velikih mečeva, uključujući polufinale [[Roland-Garros]]a [[2024.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2022.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova) i polufinale [[Miami Open]]a [[2023.]] godine (pobjeda Sinnera). Tijekom [[2024.]] godine igrali su tri puta, pri čemu je Alcaraz pobijedio sva tri puta. Tijekom [[2025.]] godine, prvi su se put susreli na [[Italian Open]]u, gdje je Alcaraz slavio 2:0 u finalu. Nakon toga je uslijedila serija od tri uzastopna [[Grand Slam]] finala, pri čemu je Sinner slavio na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], a Alcaraz na [[Roland-Garros]]u i [[US Open]]u. Na [[ATP Finals]]ima, Sinner je pobijedio u dva seta i tako obranio naslov. Tijekom [[2026.]] godine, Sinner je slavio u finalu [[Monte Carlo Masters]]a, kojom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste. {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Alcaraz |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |2 |'''4''' |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''1''' |0 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |2 |'''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |1 |1 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Alcaraz">{{cite web |title=Carlos Alcaraz vs Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |access-date=4 June 2024 |publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> |7 |'''10''' |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Alcaraz |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] |{{flagicon|FRA}} [[Rolex Paris Masters]] |ATP 1000 |Tvrda (d) |Drugo kolo |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(1)|7|5|-}} |align=center| 2:08 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Osmina finala |'''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-|6|7|(8)|6|3|-}} |align=center| 3:35 |align=center| '''1''' |align=center| 1 |- |align=center| 3. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|HRV}} [[Croatia Open Umag]] |ATP 250 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(5)|6|1|-|6|1|-}} |align=center| 2:26 |align=center| '''2''' |align=center| 1 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Četvrtfinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(7)|6|7|(0)|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 5:15 |align=center| 2 |align=center| '''2''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:52 |align=center| 2 |align=center| '''3''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(4)|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 3:02 |align=center| '''3''' |align=center| 3 |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|1|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''4''' |align=center| 3 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|1|6|-|6|3|-|6|2|-}} |align=center| 2:05 |align=center| 4 |align=center| '''4''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|2|6|-|6|3|-|3|6|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 4:09 |align=center| 4 |align=center| '''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|7|(6)|6|4|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:21 |align=center| 4 |align=center| '''6''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[Internazionali BNL d'Italia]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|1|-|}} |align=center| 1:43 |align=center| 4 |align=center| '''7''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |[[Finale Roland-Garrosa 2025. – muški singlovi|Finale]] |'''Alcaraz''' |{{nowrap|4:6, 6:7{{sup|(4:7)}}, 6:4, 7:6{{sup|(7:3)}}, 7:6{{sup|(10:2)}}}} |align=center| '''5:29''' |align=center| 4 |align=center| '''8''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|4|6|-|6|4|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''5''' |align=center| 8 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[Cincinnati Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{nowrap|5:0 pred.}} |align=center| 0:23 |align=center| 5 |align=center| '''9''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 15. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|2|-|3|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:42 |align=center| 5 |align=center| '''10''' |-style="background:#ffc;" |align=center| 16. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] |ATP Finals |Tvrda (d) |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|7|5|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''6''' |align=center| 10 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 17. |align=center| [[2026.]] |{{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|3|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''7''' |align=center| 10 |} === Danil Medvedev === Jannik Sinner i [[Danil Medvedev]] dosad su se susreli 16 puta, pri čemu Sinner vodi u međusobnim susretima 9:7.<ref name="Medvedev">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-daniil-medvedev/s0ag/mm58 |title=Jannik Sinner VS Daniil Medvedev {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Izvorno je ovo rivalstvo bilo prilično jednostrano, s obzirom na to da je Medvedev pobijedio u prvih šest međusobnih ogleda. Sinner je prekinuo Medvedevljev niz [[2023.]] godine te je u konačnici uspio izjednačiti seriju na 7:7. Od [[2023.]] godine, Medvedev je pobijedio samo jednom. Među značajnijim mečevima koje su igrali su finale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u pet setova nakon što je Medvedev imao 2:0 u setovima), četvrtfinale [[Wimbledon (tenis)|Wimbledona]] [[2024.]] godine (pobjeda Medvedeva u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2024.]] (pobjeda Sinnera u četiri seta) i finale [[BNP Paribas Open|Indian Wells Mastersa]] [[2026.]] godine (pobjeda Sinnera).<ref>{{Cite web |last=Trollope |first=Matt |date=10 July 2024 |title=Medvedev the tactician snaps Sinner's streaks |url=https://ausopen.com/articles/news/medvedev-tactician-snaps-sinners-streaks |access-date=17 July 2024 |website=ausopen.com |language=en}}</ref> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Medvedev |-style="background:#f3e6d7;" |{{nowrap|[[Grand Slam]]}} |'''2''' |1 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''2''' |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |'''3''' |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |2 |2 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |'''2''' |- |'''Ukupno'''<ref name="Medvedev"/> |'''9''' |7 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Medvedev |- |align=center| 1. |align=center| [[2020.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Drugo kolo | '''Medvedev''' |{{tennis score|1|6|-|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:20 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- |align=center| 2. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|2|-|6|4|-}} |align=center| 1:15 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 3. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|0|-|6|7|(5)|7|6|(8)}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:31 |align=center| 0 |align=center| '''4''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|NIZ}} [[ABN AMRO Open|Rotterdam Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|5|7|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''5''' |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 1:35 |align=center| 0 |align=center| '''6''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|KIN}} [[China Open]] | ATP 500 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(2)|7|6|(2)}} |align=center| 2:02 |align=center| '''1''' |align=center| 6 |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 8. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|4|6|-|6|3|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''2''' |align=center| 6 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 9. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(4)|6|1|-}} |align=center| 2:29 |align=center| '''3''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|3|6|-|3|6|-|6|4|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 3:44 |align=center| '''4''' |align=center| 6 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:10 |align=center| '''5''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|7|(7)|6|4|-|7|6|(4)|2|6|-|6|3|-}} |align=center| '''4:00''' |align=center| 5 |align=center| '''7''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[US Open]] | Grand Slam | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|1|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:39 |align=center| '''6''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 1:25 |align=center| '''7''' |align=center| 7 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 15. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:14 |align=center| '''8''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 16. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(6)|7|6|(4)}} |align=center| 1:56 |align=center| '''9''' |align=center| 7 |} === Novak Đoković === Jannik Sinner i [[Novak Đoković]] do sada su igrali 11 puta, a Sinner vodi u međusobnim dvobojima 6:5.<ref name="Đoković">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-novak-djokovic/s0ag/d643 |title=Jannik Sinner VS Novak Djokovic {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Njihov prvi susret odigrao se na [[Monte Carlo Masters]]u [[2021.]] godine. Đoković je pobijedio u prva tri susreta prije nego je Sinner upisao prvu pobjedu na [[ATP Finals]]ima [[2023.]] godine. Njih su dvojica igrali nekoliko značajnih mečeva, među kojima su finale [[ATP Finals]]a [[2023.]] godine (pobjeda Đokovića),<ref>{{Cite web |date=19 November 2023 |title=ATP Finals 2023 results: Novak Djokovic beats Jannik Sinner to win title |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/67468494 |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> polufinale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u četiri seta)<ref>{{Cite web |last=Briggs |first=Simon |date=26 January 2024 |title=Novak Djokovic loses first Australian Open match since 2018 to brilliant Jannik Sinner |url=https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |access-date=16 October 2024 |website=The Telegraph |archive-date=23 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241123221016/https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |url-status=live }}</ref> te finale [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]] [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u dva seta).<ref>{{Cite web |last=Jurejko |first=Jonathan |date=13 October 2024 |title=Djokovic denied 100th title as Sinner wins in Shanghai |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport |archive-date=30 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241130075719/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |url-status=live }}</ref> Tijekom [[2025.]] godine igrali su dva uzastopna polufinala na [[Roland-Garros]]u i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], u oba koje je pobijedio Sinner.<ref>{{cite web |last1=Mathews |first1=Max |title=French Open men's semifinals — Recap |url=https://www.nytimes.com/athletic/live-blogs/french-open-2025-live-updates-semifinals-scores-results/JZNuvMaxmtWB/ |publisher=The Athletic |access-date=6 June 2025 |date=6 June 2025}}</ref> Početkom [[2026.]] godine, Đoković je pobijedio Sinnera u polufinalu [[Australian Open]]a.<ref name=":5" /> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Đoković |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |3 |3 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |1 |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |1 |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |0 |0 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |0 |- style="background:#ECF2FF;" |{{nowrap|[[Davis Cup]]}} |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Đoković"/> |'''6''' |5 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Đoković |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] | Masters 1000 | Zemlja | Drugo kolo | '''Đoković''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:34 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Đoković''' |{{tennis score|5|7|-|2|6|-|6|3|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 3:35 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 3. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-|7|6|(4)}} |align=center| 2:47 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 4. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|7|5|-|6|7|(5)|7|6|(2)}} |align=center| 3:09 |align=center| '''1''' |align=center| 3 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Finale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-}} |align=center| 1:43 |align=center| 1 |align=center| '''4''' |- style="background:#ECF2FF;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ŠPA}} [[Davis Cup]] | Davis Cup | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|2|6|-|7|5|-}} |align=center| 2:32 |align=center| '''2''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 7. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-|6|7|(6)|6|3|-}} |align=center| 3:22 |align=center| '''3''' |align=center| 4 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:37 |align=center| '''4''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] | Grand Slam | Zemlja | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|4|-|7|5|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:16 |align=center| '''5''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''6''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 11. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|3|6|-|6|3|-|4|6|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| '''4:09''' |align=center| 6 |align=center| '''5''' |} == Stil igre == [[File:P20250907DT-0873 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|320px|Sinnerov dvoručni bekend često se ističe kao njegovo najjače oružje.]] Sinner je agresivni igrač s osnovne crte te je jedan od najsnažnijih udarača na Touru. Njegov je najjači udarac dvoručni bekend, koji ima više topspina u odnosu na bilo kojeg drugog igrača na Touru, dosežući 1858 okretaja u minuti uz petu prosječnu brzinu, koja iznosi 111.2 km/h.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|title=Wrecking Ball: Sinner Has The Heaviest Backhand Of Them All|author=Craig O'Shannessy|date=30 April 2020|website=atptour.com|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20230417075737/https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|archive-date=17 April 2023}}</ref> Zbog mirnoće na terenu te sveobuhvatnog kretanja, Sinner je često uspoređivan s [[Roger Federer|Rogerom Federerom]].<ref name="times"/><ref name="forbes"/><ref name="roland-garros"/> Sam Federer pohvalio je balans u Sinnerovoj igri, ističući da mu se sviđa što Sinnerovi bekend i forhend imaju gotovo istu brznu.<ref name="tv6"/> Bivši najbolji junior svijete i trener [[Claudio Pistolesi]] pohvalio je Sinnerovo lateralno kretanje, pripisujući to njegovom iskustvu sa [[skijanje]]m.<ref name="piatti-feature">{{cite web |last=Buddell |first=James |title=Sinner: 'I Want That Feeling More And More' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=20 March 2020 |archive-date=10 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200610225211/https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |url-status=live }}</ref> U tom je kontekstu uspoređivan s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]], koji je također istaknuo kako je iskustvo koje ima u skijanju pomoglo u razvijanju njegovih teniskih vještina.<ref>{{cite web |last=Boyden |first=Alex |title=How skiing will benefit Jannik Sinner as it did for Djokovic. Hoping to reach Berrettini's heights… |url=https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |website=Tennis Tonic |access-date=15 November 2020 |date=4 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074121/https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |url-status=live }}</ref> Sinner igra s kontaktnim lećama te je izjavio da bez njih uopće ne bi mogao vidjeti lopticu.<ref name=":7">{{Cite web |title=Jannik Sinner defeats Grigor Dimitrov in Miami final |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |access-date=7 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=31 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240331215954/https://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |url-status=live }}</ref> == Treneri i stožer == Kada se Sinner s 13 godina posvetio tenisu trenirao ga je [[Riccardo Piatti]], koji je ranije surađivao s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]] i [[Miloš Raonić|Milošom Raonićem]].<ref name=roland-garros/> Istovremeno je počeo raditi i s Andreom Volpinijem i Massimom Sartorijem, potonji koji je bio dugogodišnji trener [[Andreas Seppi|Andreasa Seppija]].<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner: "I wanted to give a present for my coach's birthday" |url=https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |website=Ubi Tennis |access-date=15 November 2020 |date=9 November 2019 |archive-date=17 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201117024238/https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |url-status=live }}</ref> Kako je napredovao, Piatti mu je bio prvi trener, a Volpini mu je pomagao kao drugi trener. U njegovom su timu tada bili i fizioterapeut Claudio Zimaglia te kondicijski trener Dalibor Širola.<ref name=spotlight/> U veljači [[2022.]] godine završio je svoju dugogodišnju suradnju s Piattijem te je započeo raditi sa [[Simone Vagnozzi|Simoneom Vagnozzijem]], bivšim trenerom [[Marco Cecchinato|Marca Cecchinata]], novim kondicijskim trenerom Umbertom Ferrarom i novim fizioterapeutom.<ref name=":1"/><ref>{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |title=Jannik Sinner has been biding his time. Is that time now? |url=https://www.nytimes.com/athletic/5229590/2024/01/26/jannik-sinner-australian-open-final/ |access-date=27 June 2024 |work=The New York Times |date=28 January 2024 |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{cite web |title=Jannik Sinner Hires New Coach Simone Vagnozzi, Pays Tribute To Riccardo Piatti |url=http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |website=oncuesports.com |date=17 February 2022 |access-date=18 February 2022 |archive-date=18 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220218124108/http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |url-status=live }}</ref> U srpnju iste godine, trener [[Darren Cahill]] službeno se pridružio Sinnerovom timu.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|title=Darren Cahill Will Join Jannik Sinner's Team Full-Time|website=tennisnow.com|access-date=9 May 2023|archive-date=3 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221203052334/https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|url-status=live}}</ref> Za razliku od drugih profesionalnih tenisača, Sinner nema mentalnog trenera već koristi posebnu talijansku metodu za mentalni trening koja je razvijena za vozače [[Formula 1|Formule 1]].<ref>{{Cite web |last=Jhoty |first=Ben |date=29 January 2024 |title=How Jannik Sinner Rebuilt His Body To Get In Grand Slam Shape |url=https://menshealth.com.au/how-jannik-sinner-overhauled-his-mind-and-body-to-get-in-grand-slam-shape/ |access-date=27 June 2024 |website=Men's Health Magazine Australia |language=en-AU}}</ref> Početkom [[2023.]] godine Giacomo Naldi postao je njegov osobni fizioterapeut.<ref>{{Cite web |date=3 February 2023 |title=Lascia la Virtus e va a lavorare con Sinner, la scelta del fisioterapista Naldi |url=https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |access-date=4 July 2024 |website=la Repubblica |language=it |archive-date=13 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240913114118/https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |url-status=live }}</ref> U rujnu [[2024.]] godine, nakon afere s dopingom, otpustio je Ferraru i Naldija te doveo Đokovićevog bivšeg kondicijskog trenera Marca Panichija i fizioterapeuta Ulisesa Badija. Također surađuje i s [[osteopatija|osteopatom]] Andreom Cipollom.<ref>{{Cite web |date=16 September 2024 |title=US Open champion Jannik Sinner introduces 2 new trainers after firing staff members for doping case |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |access-date=19 September 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=19 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919113154/https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |url-status=live }}</ref> Dana [[23. srpnja]] [[2025.]] godine Sinner je objavio kako se Ferrara vratio u njegov tim kao kondicijski trener.<ref>{{Cite web |last=Gheorghe |first=Andreea |date=23 July 2025 |title=Jannik Sinner reappoints trainer he sacked amid doping row |url=https://www.cityam.com/jannik-sinner-reappoints-trainer-he-sacked-after-positive-doping-test/ |access-date=24 July 2025 |website=City AM |language=en-GB}}</ref> Sinnerov otac, koji je kuhar po struci, kuha za tim na velikim natjecanjima.<ref>{{Cite web |last=Ciotti |first=Lorenzo |date=12 April 2023 |title=Jannik Sinner: "My father joins the staff as a cook" |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |access-date=27 August 2024 |website=Tennis World USA |language=en |archive-date=27 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240827095214/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |url-status=live }}</ref> == Statistike == {{Main|Statistike i rekordi Jannika Sinnera}} Ovdje se nalazi skraćeni pregled osnovnih statističkih podataka karijere Carlosa Alcaraza, a preuzeti su sa službenih stranica [[ATP Tour]]a i [[ITF]]-a.<ref name="atp-profile1">{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|accessdate=15 November 2020}}</ref> {{Statistike legenda}} {|class="wikitable nowrap" style=text-align:center;font-size:95% !Turnir ![[2019.]] ![[2020.]] ![[2021.]] ![[2022.]] ![[2023.]] ![[2024.]] ![[2025.]] ![[2026.]] !Omjer !Pob.–Por. !%Pob. |- |colspan="121" align="left" |'''[[Grand Slam]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Australian Open]] |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=efefef|2 / 7 |bgcolor=efefef|27–5 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=27|lost=5|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Roland-Garros]] |O |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|22–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=22|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Q1 |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|20–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=20|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[US Open]] |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 7 |bgcolor=efefef|23–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=23|lost=6|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |0–1 |5–3 |6–4 |15–4 |12–4 |23–2 |26–2 |5–1 |4 / 25 |92–21 |{{Tennis win percentage|won=92|lost=21|integer=yes}} <section end=singles-perf /> |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP Finals]]''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[ATP Finals]] |colspan=2 style=color:#767676|DNQ |bgcolor=afeeee|GF |style=color:#767676|DNQ |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|15–2 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=15|lost=2|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Reprezentativni nastupi''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |bgcolor=efefef|0 / 0 |bgcolor=efefef|0–0 |bgcolor=efefef|– |- |bgcolor=efefef align=left|[[Davis Cup]] |O |style=color:#767676| NO |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |O | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|12–1 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=12|lost=1|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP 1000 turniri]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Indian Wells Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K{{efn|name=IW22|Sinner se povukao prije četvrtog kola [[Indian Wells Masters]]a [[2022.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF{{efn|Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine objavljeno je kako je Sinner pao na doping testu zbog prisutnosti [[klostebol]]a te je kažnjen s oduzimanjem novčane nagrade i bodova dobivenih na turniru u Indian Wellsu u ožujku.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|17–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=17|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Miami Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=thistle|F |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|2 / 5 |bgcolor=efefef|25–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=25|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Monte-Carlo Masters]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|15–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=15|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Madrid Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |O |bgcolor=ffebcd|ČF{{efn|name=MO24|Sinner se povukao prije četvrtfinala [[Madrid Open]]a [[2024.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O | |bgcolor=efefef|0 / 3 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Italian Open]] |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |O |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|14–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=14|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Canadian Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=ffebcd|ČF |O | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|7–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=7|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Cincinnati Open]] |O |Q1 |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|12–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=12|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Shanghai Masters]] |O |colspan=3 style=color:#767676|Nije održan |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=afeeee|3K | |bgcolor=efefef|1 / 3 |bgcolor=efefef|9–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=9|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Paris Masters]] |O |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|3K{{efn|name=PA23|Sinner se povukao prije trećeg kola [[Rolex Paris Masters]]a [[2023.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |1–1 |2–1 |10–8 |16–7 |21–6 |28–3 |16–3 |17–0 |8 / 40 |111–29 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=111|lost=29|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Statistika karijere''' |-style=background:#efefef;font-weight:bold |||[[2019.]]||[[2020.]]||[[2021.]]||[[2022.]]||[[2023.]]||[[2024.]]||[[2025.]]||[[2026.]]|| colspan="3" |Karijera |-bgcolor=efefef |align=left|'''Turniri''' |10 |12 |25 |17 |21 |15 |12 |5 |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 116''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Naslovi''' |'''0''' |'''1''' |'''4''' |'''1''' |'''4''' |'''8''' |'''6''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 27''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Finala''' |'''0''' |'''1''' |'''5''' |'''1''' |'''7''' |'''9''' |'''10''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 36''' |-style=background:#efefef |align=left|Tvrda podloga pobjeda–poraza |8–5 |12–8 |39–14 |28–10 |48–9 |53–3 |39–3 |19–2 |23 / 77 |246–54 |{{tennis win percentage|won=246|lost=54|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Zemljana podloga pobjeda–poraza |3–4 |7–3 |10–6 |15–4 |8–3 |11–2 |11–2 |5–0 |2 / 28 |70–24 |{{tennis win percentage|won=70|lost=24|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Travnata podloga pobjeda–poraza |0–1 |0–0 |0–2 |4–2 |8–3 |9–1 |8–1 |0–0 |2 / 12 |29–10 |{{tennis win percentage|won=29|lost=10|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Ukupno pobjeda–poraza |11–10 |19–11 |49–22 |47–16 |64–15 |73–6 |58–6 |24–2 |27 / 117 |345–88 |{{Tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|'''Postotak pobjeda''' |'''{{tennis win percentage|won=11|lost=10|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=19|lost=11|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=49|lost=22|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=47|lost=16|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=64|lost=15|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=73|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=58|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=24|lost=2|integer=yes}}''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: {{tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}}''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Ranking na kraju godine''' |78. |37. |bgcolor=eee8aa|10. |15. |bgcolor=eee8aa|4. |bgcolor=lime|'''1.''' |bgcolor=thistle|2. | |colspan=3|{{Tooltip|'''$62,321,898'''|Career Prize Money – Singles & Doubles combined}} |} {{notelist}} === Finala === ==== Grand Slamovi ==== {|class="sortable wikitable" width="55%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2024.]] |style=background:#ffc|[[Australian Open]] |Tvrda |{{flagicon|}} [[Danil Medvedev]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{teniski rezultat|3|6|-|3|6|-|6|4|-|6|4|-|6|3|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#ccf|[[US Open]] |Tvrda |{{flagicon|USA}} [[Taylor Fritz]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{teniski rezultat|6|3|-|6|4|-|7|5|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ffc|[[Australian Open]] |Tvrda |{{flagicon|GER}} [[Alexander Zverev]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|3|-|7|6|(4)|6|3|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ebc2af|[[Roland-Garros]] |Zemlja |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |6:4, 7:6^(7:4), 4:6, 6:7^(3:7), 6:7^(2:10) |- ![[2025.]] |style=background:#cfc|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Trava |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|4|6|-|6|4|-|6|4|-|6|4|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ccf|[[US Open]] |Tvrda |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|2|6|-|6|3|-|1|6|-|4|6|-}} |} ==== ATP Finals ==== {|class="sortable wikitable" width="55%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2023.]] |style=background:#ffffcc|[[ATP Finals]] |Tvrda (d) |{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|3|6|-|3|6|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#ffffcc|[[ATP Finals]] |Tvrda (d) |{{flagicon|USA}} [[Taylor Fritz]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|4|-|6|4|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ffffcc|[[ATP Finals]] |Tvrda (d) |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|7|6|(4)|7|5}} |} ==== Masters 1000 turniri ==== == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commons category}} * {{#invoke:Official website|main}} * {{ATP}} {{Top 10 tenisera i teniserki|atpsinglovi=y}} {{Broj jedan teniseri}} {{Pobjednici Australian Opena}} {{Pobjednici Wimbledona}} {{Pobjednici US Opena}} {{Pobjednici Davis Cupa}} {{Italijanski sportista godine}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2001||Sinner, Jannik}} [[Kategorija:Italijanski teniseri]] [[Kategorija:Pobjednici Australian Opena]] [[Kategorija:Pobjednici Wimbledona]] [[Kategorija:Pobjednici US Opena]] [[Kategorija:ATP brojevi 1]] 0oqhqnqc1tto7atl50wexzy06ibczu4 42586804 42586799 2026-05-02T12:49:00Z Edgar Allan Poe 29250 /* Masters 1000 turniri */ 42586804 wikitext text/x-wiki {{Infokutija teniser | ime = Jannik Sinner | slika = Jannik Sinner 2025 US Open.jpg | opis_slike = Jannik Sinner u finalu [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine | širina_slike = 220px | profesionalna karijera = [[2018.]] – ''danas'' <!-- Osobne informacije --> | država = {{flag|Italija}} | punoime = | datum rođenja = {{Datum rođenja i dob|hr=da|2001|8|16}} | mjesto rođenja = {{flagicon|ITA|1946}} [[Innichen]], [[Italija]] | datum smrti = <!-- možete koristiti {{death date and age|godina smti|mjesec smrti|dan smrti|godina rođenja|mjesec rođenja|dan rođenja}} --> | mjsto smrti = | prebivalište = {{flagicon|MNK|size=16px}} [[Monte Carlo]], [[Monako]] | nadimak = | visina = 1.91 m<ref name=ATP>{{cite web|title=Jannik Sinner {{!}} Overview |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|work=[[ATP Tour]]|access-date=21 April 2025|archive-date=29 March 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20250329205650/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> | stil igre = dešnjak (dvoručni bekend) | zarada = {{nowrap|62,321,898$<ref>{{Cite web|url=https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf|title=ATP Prize Money Leaders|website=Protennslive.com|access-date=30 December 2024|archive-date=30 December 2025|archive-url=https://web.archive.org/web/20251230094617/https://www.protennislive.com/posting/ramr/career_prize.pdf |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|title=Jannik Sinner &#124; Overview &#124; ATP Tour &#124; Tennis|website=ATP Tour}}</ref> (6. u historiji)}} | trener = [[Simone Vagnozzi]]<br>[[Darren Cahill]] <!--Singlovi--> | pojedinačni_rekord = 346–88 | pojedinačnih_titula = 27 | najviši_pojedinačni_rang = '''[[Lista tenisera koji su bili prvi na ATP ljestvici|1.]]''' ([[10. lipnja]] [[2024.]]) | trenutni_pojedinačni_rang = 1. ([[13. travnja]] [[2026.]])<ref>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/rankings/singles | title = PIF ATP Rankings (Singles) | website = ATP Tour | access-date = 31 January 2026}}</ref> | Australian_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | Roland_Garros_rezultat = F ([[2025]]) | Wimbledon_rezultat = '''P''' ([[2025]]) | US_Open_rezultat = '''P''' ([[2024]]) | ATP_Finals_rezultat = '''P''' ([[2024]], [[2025]]) | WTA_Finals_rezultat = | Olimpijada_rezultat = <!--Parovi--> | parovi_rekord = 26–25 | parovi_titula = 1 | najviši_doubles_rang = 124. ([[27. rujna]] [[2021.]]) | trenutni_doubles_rang = | Australian_Open_parovi_rezultat = | Roland_Garros_parovi_rezultat = | Wimbledon_parovi_rezultat = | US_Open_parovi_rezultat = | ATP_Finals_parovi_rezultat = | WTA_Finals_parovi_rezultat = | Olimpijada_parovi_rezultat = <!--Mješoviti parovi--> | mješoviti_rekord = | mješoviti_titula = | Australian_Open_mješoviti_rezultat = | Roland_Garros_mješoviti_rezultat = | Wimbledon_mješoviti_rezultat = | US_Open_mješoviti_rezultat = | Olimpijada_mješoviti_rezultat = <!--Momčadski turniri--> | Davis_Cup = '''P''' ([[2023]], [[2024]]) | Fed_Cup = | Hopman_Cup = | svetsko ekipno prvenstvo = <!--Medalje--> | prikaži-medalje = <!--yes ili no--> | medalje = | medalje-naslov = <!-- Ažurirano i vanjske veze --> | ažurirano = [[5. travnja]] [[2026.]] | atp profil = | wta profil = | vebsajt = }} '''Jannik Sinner''' ({{IPA-de|ˈjanɪk ˈsɪnɐ|small=no}}, {{IPA-it|ˈjannik ˈsinner|small=no}}; [[Innichen]], [[16. kolovoza]] [[2001.]]), [[Italija|talijanski]] tenisač. Sinner je tijekom karijere bio najbolje rangirani tenisač na [[ATP ljestvica|ATP ljestvici]], a [[2024.]] godinu završio je kao prvi tenisač svijeta. Do sada je osvojio 26 titula u karijeri, uključujući četiri [[Grand Slam]]a, sedam [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000 turnira]] i dva [[ATP Finals]]a. Također je predvodio [[Davis Cup reprezentacija Italije|Italiju]] do uzastopnih naslova na [[Davis Cup]]u [[2023.]] i [[2024.]] godine. Iako kao junior nije imao previše uspjeha, Sinner se već sa 16 godina prebacio na profesionalne turnire te je bio jedan od rijetkih tenisača koju su već sa 17 godina osvajali [[ATP Challenger Tour]] turnire. Godine [[2019.]] osvojio je [[Next Generation ATP Finals]]e te je dobio nagradu za [[ATP nagrade|debitanta godine]], a dvije godine kasnije postao je prvi tenisač rođen u [[2000-e|2000-ima]] koji je ušao među deset najboljih tenisača na svijetu. Svoju prvu Masters 1000 titulu osvojio je na [[National Bank Open|Canadian Openu]] [[2023.]] godine, kada je ujedno bio i finalist na ATP Finals turniru. Na [[Australian Open]]u [[2024.]] pobijedio je tada prvog tenisača svijeta [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], a kasnije i [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] u finalu od pet setova i tako osvojio svoj prvi [[Grand Slam]] naslov. Iste godine osvojio je i [[US Open]] te [[ATP Finals]]e, završivši godinu na prvom mjestu; ujedno je tako postao i prvi talijanski tenisač u historiji koji je došao na prvo mjesto ATP ljestvice. Početkom [[2025.]] godine obranio je titulu u [[Melbourne]]u, nakon čega je odradio tromjesečnu suspenziju zbog slučajnog uzimanja [[klostebol]]a. Po povratku, igrao je finala sva tri preostala Grand Slama protiv [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]], pobijedivši na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sezonu je završio pobjednom protiv Alcaraza u [[ATP Finals]]ima. == Rani život i juniorska karijera == Jannik Sinner rođen je [[16. kolovoza]] [[2001.]] godine kao sin Hanspetera i Siglinde Sinner u [[Innichen]]u, u sjevernotalijanskoj provinciji [[Bolzano (provincija)|Južni Tirol]]. Njegov [[materinji jezik]] je [[njemački]].<ref>{{Cite web |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |date=4 April 2024 |access-date=12 September 2024 |publisher=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |author=Abby Aguirre |archive-date=11 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240911121802/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |title="It was difficult speaking Italian" – Jannik Sinner |date=24 June 2021 |access-date=1 February 2024 |archive-date=1 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240201080532/https://tennistonic.com/tennis-news/302051/it-was-difficult-speaking-italian-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> Odrastao je u [[Sexten]]u u [[Dolomiti]]ma, gdje mu je otac radio kao kuhar, a majka kao konobarica u skijalištu.<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner, dallo sci al primo trionfo tennistico in Atp |trans-title=Jannik Sinner, from skiing to his first tennis triumph in the ATP |url=https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |website=Dove Sciare |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |language=it |archive-date=26 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210126200337/https://www.dovesciare.it/news/2020-11-14/jannik-sinner-dallo-sci-al-primo-trionfo-tennistico-atp |url-status=live }}</ref> Ima starijeg posvojenog brata Marka, koji je rođen u [[Rusija|Rusiji]] [[1998.]] godine.<ref>{{Cite web |date=30 January 2024 |title=The Story of Jannik Sinner's Brother |url=https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |access-date=27 June 2024 |website=ilmessaggero.it |language=en |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627200155/https://www.ilmessaggero.it/en/the_story_of_jannik_sinner_s_brother-7904038.html |url-status=live }}</ref><ref name=atp-profile>{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|access-date=22 April 2019|archive-date=16 May 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210516020601/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|url-status=live}}</ref> U dobi od tri godine počeo je skijati, a na prva je natjecanja išao već s osam godina. Tenis je počeo igrati u dobi od sedam godina.<ref name=":6">{{Cite book |last1=Anderloni |first1=Enzo |title=Diventare Sinner |last2=Dell'Edera |first2=Michelangelo |last3=Mastroluca |first3=Alessandro |date=5 July 2024 |publisher=Giunti Editore |isbn=978-8809921566 |edition=1st |location=Italy |publication-date=15 May 2024 |language=it |trans-title=Becoming Sinner}}</ref> Od sedme do dvanaeste godine bio je jedan od najboljih juniorskih skijaša u [[Italija|Italiji]] – godine [[2008.]], u dobi od sedam godina, pobijedio je u nacionalnom prvenstvu u [[veleslalom]]u, a [[2012.]] godine, u dobi od jedanaest godina, bio je nacionalni doprvak.<ref name=":2">{{Cite web|url=https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|title=Jannik Sinner Is Ready for Tennis Superstardom|first=Mekala|last=Rajagopal|date=1 May 2023|website=Interview Magazine|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127214759/https://www.interviewmagazine.com/culture/jannik-sinner-is-ready-for-tennis-superstardom|url-status=live}}</ref><ref name=times>{{Cite news|url=https://www.thetimes.com/sport/tennis/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|title=Jannik Sinner: the rising teenage star 'like a young Federer'|first=Stuart|last=Fraser|date=17 January 2020|access-date=17 January 2020|website=The Sunday Times|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008202405/https://www.thetimes.co.uk/article/jannik-sinner-the-rising-teenage-star-like-a-young-federer-b6wzt37qb|url-status=live}}</ref><ref name=sinless>{{cite web |title=Il tennista senza peccato – Jannik Sinner |trans-title=The Sinless Tennis Player – Jannik Sinner |url=https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |website=Dagospia |access-date=15 November 2020 |language=it |date=24 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074119/https://m.dagospia.com/jannik-sinner-a-otto-anni-era-uno-sciatore-provetto-poi-arrivo-secondo-e-decise-di-219940 |url-status=live }}</ref><ref name=tv6>{{cite web | url-status = dead | last=Stonham |first=Marcus |title=Much More Than A "Sinner": Jannik Sinner, The Young Italian Who Goes For Everything At Roland Garros |url=https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-url = https://web.archive.org/web/20201021151854/https://tv6.news/much-more-than-a-sinner-jannik-sinner-the-young-italian-who-goes-for-everything-at-roland-garros/ | archive-date = 21 October 2020 |website=TV6 |access-date=15 November 2020 | date = 2 October 2020}}</ref> Dok je trenirao skijanje, Sinner je odustao od tenisa na jednu godinu prije nego ga je otac pogurao da se vrati tenisu.<ref name="forbes">{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Meet The Former Ski Champ Who Could Be The 'Next Roger Federer' |url=https://www.forbes.com/sites/daniellerossingh/2020/02/26/meet-the-former-ski--champ-who-could-be-the-next-roger-federer/?sh=56cbd0ef5181 |website=Forbes |access-date=15 November 2020 |date=26 February 2020 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074348/https://gum.criteo.com/syncframe?origin=publishertag&topUrl=forbes.com |url-status=live }}</ref> Kada je ponovo uzeo reket u ruke, njegov prvi redovni trener postao je Heribert Mayr.<ref>{{cite web |title=Heribert Mayr, uno dei primi coach di Sinner: "Se lo rimontavo al tie-break piangeva di rabbia" |trans-title=Heribert Mayr, one of Sinner's first coaches: "If I got him back at the tie-break he would cry with anger" |url=https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |website=Ubi Tennis |date=26 May 2020 |language=it |access-date=15 November 2020 |archive-date=11 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200611165614/https://www.ubitennis.com/blog/2020/05/26/heribert-mayr-uno-dei-primi-coach-di-sinner-se-lo-rimontavo-al-tie-break-piangeva-di-rabbia/ |url-status=live }}</ref> Djed ga je vodio u Teniski kamp San Giorgio rano ujutro gdje je imao individualne sate s Mayrom zato što nije bilo djece njegove dobi koja su bila jednako dobra kao on.<ref name=":6"/> Međutim, tenis mu je u tom periodu bio tek treći prioritet, nakon skijanja i [[nogomet]]a.<ref name="five-things">{{cite web |title=Five Things To Know About Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=23 May 2020 |archive-date=19 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210119062000/https://www.atptour.com/en/news/five-things-to-know-jannik-sinner |url-status=live }}</ref><ref name="spotlight">{{cite web |title=First-Time Winner Spotlight: Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210302174929/https://www.atptour.com/en/news/sinner-first-time-winner-spotlight-sofia-2020 |url-status=live }}</ref> Tijekom jutra bi se natjecao u skijanju, a poslijepodne bi igrao nogomet za lokalni AFC Sexten.<ref name=":6"/> U dobi od 13 godina, Sinner je odustao od skijanja i nogometa te se odlučio posvetiti tenisu zbog fizičke konstitucije; bio je visok, mršav i imao samo 35 kilograma.<ref name=":6"/> Također mu se više sviđalo natjecati se u individualnom sportu jer je imao više utjecaja na ishod.<ref name="spotlight"/><ref name=":1">{{Cite web |last=Aguire |first=Abby |date=4 April 2024 |title=The Stunning Rise of Tennis's Jannik Sinner |url=https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |access-date=27 June 2024 |website=[[Vogue (magazine)|Vogue]] |language=en-US |archive-date=27 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240627191926/https://www.vogue.com/article/profile-jannik-sinner-june-2024 |url-status=live }}</ref> Samostalno se preselio u [[Bordighera|Bordigheru]] kako bi trenirao u [[Teniski centar Piatti|Teniskom centru Piatti]] pod [[Riccardo Piatti|Riccardom Piattijem]] i Massimom Sartorijem, što su njegovi roditelji podržali.<ref name=atp-profile/><ref name=sinless/><ref name=forbes/> Tamo je isprva živio s obitelji svog trenera, Luke Cvjetkovića, a kasnije se preselio u stan zajedno s još dvojicom dječaka.<ref name=":6"/><ref name=roland-garros>{{cite web |last=Rossingh |first=Danielle |title=Jannik Sinner: Ski champ to tennis star |url=https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |website=Roland Garros |access-date=15 November 2020 |date=29 September 2020 |archive-date=28 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201128112701/https://www.rolandgarros.com/en-us/article/jannik-sinner-interview-rg2020-ski-champ-tennis-star |url-status=live }}</ref> Prije nego se potpuno posvetio treninzima s Piattijem, Sinner je bio igrao samo dva puta tjedno. Istovremeno je završio privatnu ekonomsku školu Institut Walther u [[Bolzano|Bolzanu]].<ref name=":6"/> Juniorsku karijeru započeo je u sklopu [[ITF Junior Circuit]]a. Iako nije imao značajnih uspjeha kao junior, već je na kraju [[2017.]] godine prešao na seniorsku razinu. Kao junior, nikada nije igrao u glavnom turniru nekog turnira prve razine niti je igrao na juniorskim [[Grand Slam]] turnirima. Jedini veći juniorski turnir na kojemu je igrao bio je [[Trofeo Bonfiglio]]. Nakon što je [[2017.]] godine ispao u prvom kolu jakog juniorskog turnira u matičnoj zemlji, sljedeće je godine došao do četvrtfinala i bio je to jedini juniorski turnir koji je odigrao te godine. Zbog činjenice da nije imao zapaženih rezultata kao junior, Sinnerov je najbolji plasman na juniorskoj listi bilo 133. mjesto.<ref name="itf-junior-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Juniors Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=25 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210125105300/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/jt/s/activity/#pprofile-info-tabs |url-status=live }}</ref> == Profesionalna karijera == === Debi, NextGen naslov i ulazak u top 50 (2018. – 2020.) === Sinner je [[2018.]] godine počeo igrati u sklopu [[ITF Men's Circuit]] toura, međutim zbog lošeg je rankinga imao direktan plasman samo na [[ITF Futures]] turnire. Ipak, u drugoj polovici godine počeo je dobivati pozivnice za [[ATP Challenger Tour]] turnire;<ref name="itf-singles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Singles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116165816/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/s/activity/ |url-status=live }}</ref> godinu je završio sa samo jednim ITF naslovom i to u parovima<ref name="itf-doubles">{{cite web |title=Jannik Sinner Men's Doubles Activity |url=https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |website=ITF Tennis |access-date=15 November 2020 |archive-date=16 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201116200742/https://www.itftennis.com/en/players/jannik-sinner/800405198/ita/mt/d/activity/ |url-status=live }}</ref> te na 551. mjestu godišnje liste.<ref name="atp-rankings">{{cite web |title=Jannik Sinner Rankings History |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=14 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201014014927/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/rankings-history |url-status=live }}</ref> Prvi Challenger osvojio je [[2019.]] godine u [[Bergamo|Bergamu]] u dobi od 17 godina i 6 mjeseci, iako do tog turnira nije imao nijednu pobjedu na Challenger razini. Postao je prva osoba rođena [[2001.]] godine koja je došla do finala nekog Challengera te najmlađi Talijan s titulom; taj mu je turnir donio skok od 200 mjesta na rang listi te je došao do 324. mjesta.<ref>{{cite web|url=http://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|title=Sinner Sweeps Into Bergamo Challenger Final|date=23 February 2019|access-date=23 February 2019|website=Tennis TourTalk|archive-date=20 January 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210120013948/https://www.tennis-tourtalk.com/40599/sinner-sweeps-into-bergamo-challenger-final|url-status=live}}</ref><ref name=bergamo>{{cite web | url = https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | title = Sinner's Stunner: 17-Year-Old Reflects On Maiden Title | website = ATP Tour | date = 26 February 2019 | access-date = 26 February 2019 | last = Meiseles | first = Josh | archive-date = 27 July 2019 | archive-url = https://web.archive.org/web/20190727130402/https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner | url-status = live }}</ref> Nakon dvije ITF Futures titule, Sinnerov prvi ATP nastup bio je u svojstvu ''lucky losera'' na [[Hungarian Open]]u [[2019.]] godine, gdje je pobijedio [[Máté Valkusz|Mátéa Valkusza]], domaćeg igrača s pozivnicom.<ref name="first-match-win">{{cite web |title=On This Day In 2019: Sinner Steps Into The Spotlight |url=https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=24 April 2020 |archive-date=2 May 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200502063848/https://www.atptour.com/en/news/on-this-day-sinner-budapest-2019-first-atp-win |url-status=live }}</ref> Nakon te prve pobjede na ATP Touru, tjedan kasnije izgubio je finale Challengera u [[Ostrava|Ostravi]] od [[Kamil Majchrzak|Kamila Majchrzaka]].<ref>{{cite web |title=Majchrzak Cruises Past Sinner To Clinch Ostrava Challenger Title |url=http://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |website=Tennis TourTalk |access-date=15 November 2020 |date=5 May 2019 |archive-date=16 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210116145940/https://www.tennis-tourtalk.com/43465/majchrzak-cruises-past-sinner-to-clinch-ostrava-challenger-title |url-status=live }}</ref> [[File:Jannik Sinner after winning NextGen ATP Finals in Milan, 2019.jpg|thumb|320px|Jannik Sinner s peharom pobjednika [[Next Gen ATP Finals|Next Gen ATP Finalsa]] [[2019.]] godine.]] U drugoj polovici [[2019.]] godine, Sinner je sve češće igrao na ATP razini.<ref name="atp-activity">{{cite web |title=Jannik Sinner Player Activity |url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=1 September 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200901011505/https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/player-activity |url-status=live }}</ref> Prvu [[ATP Masters 1000 turniri|Masters 1000]] pobjedu imao je na [[Italian Open]]u protiv [[Steve Johnson (teniser)|Stevea Johnsona]], a nakon sljedeće pobjede na [[Croatia Open Umag|Croatia Openu]] u [[Umag]]u, probio se u prvih 200.<ref name=atp-rankings/> Sljedećeg mjeseca osvojio je Challenger u [[Lexington, Kentucky|Lexingtonu]], postavši jedan od tek jedanaest sedamnaestogodišnjaka s više od jedne titule na Challengerima.<ref>{{cite web |title=Challenger Q&A: Sinner, 17, Joins Elite Company With Lexington Title |url=https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=21 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210121221201/https://www.atptour.com/en/news/lexington-challenger-2019-sinner |url-status=live }}</ref> Iste godine izborio je i svoj prvi [[Grand Slam]] nastup,<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|title=Sinner, Chung Lead US Open Qualifiers|date=24 August 2019|access-date=24 August 2019|website=ATP Tour|archive-date=18 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233916/https://www.atptour.com/en/news/us-open-qualifying-2019-day-4-sinner-chung|url-status=live}}</ref> ali je u prvom kolu [[US Open]]a ispao od [[Stan Wawrinka|Stana Wawrinke]].<ref name=atp-activity/> Uz to, imao je i vrlo snažan kraj sezone. Nakon što se nastupom na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, gdje je na putu do polufinala<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|title=Sinner In The Semis: #NextGenATP Italian Makes Breakthrough In Antwerp|date=18 October 2019|access-date=18 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=9 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201009120936/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tiafoe-antwerp-2019-friday|url-status=live}}</ref> izbacio i prvog nositelja turnira [[Gaël Monfils|Gaëla Monfilsa]],<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|title=18-Year-Old Shining: Sinner Shocks Monfils In Antwerp|date=17 October 2019|access-date=17 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=11 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201011165955/https://www.atptour.com/en/news/monfils-sinner-antwerp-2019-thursday|url-status=live}}</ref> probio u prvih 100 tenisača svijeta,<ref name=atp-rankings/> dobio je pozivnicu za [[Next Gen ATP Finals]], gdje je bio najlošije rangirani tenisač.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|title=Kecmanovic, Humbert, Ymer, Sinner complete the 21-and-under field|date=25 October 2019|access-date=25 October 2019|website=ATP Tour|archive-date=13 September 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20200913000706/https://www.atptour.com/en/news/field-is-set-next-gen-atp-finals-2019|url-status=live}}</ref> U grupnoj je fazi pobijedio [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] i [[Mikael Ymer|Mikaela Ymera]] te je, uz poraz od [[Ugo Humbert|Ugoa Humberta]], izborio polufinale. Tu je pobijedio [[Miomir Kecmanović|Miomira Kecmanovića]], nakon čega je u finalu iznenadio prvog nositelja i tada 18. igrača svijeta, [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|title=Sinner Stuns De Minaur For Milan Title|date=9 November 2019|access-date=9 November 2019|website=ATP Tour|archive-date=19 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210419162349/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-milan-2019-saturday|url-status=live}}</ref> Godinu je završio kao 78. tenisač svijeta, najmlađi u prvih 80 još od [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] [[2003.]] godine te je dobio nagradu za [[ATP Debitant godine|debitanta godine]]<ref name="newcomer">{{cite web |title=Sinner Honoured With Newcomer of the Year Award |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=19 December 2019 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233923/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2019-newcomer-of-the-year |url-status=live }}</ref> i [[Gazzettine sportske nagrade|Gazzettinu sportsku nagradu]] za nastup godine na račun pobjede protiv de Minaura.<ref>{{Cite web |last=Colle |first=Lorenzo |date=19 December 2019 |title=Gazzetta Sports Awards 2019: premiati Berrettini e Sinner |url=https://www.ubitennis.com/blog/2019/12/19/gazzetta-sports-awards-2019-premiati-berrettini-e-sinner/ |access-date=11 July 2024 |website=Ubitennis |language=it-IT}}</ref> Početak sljedeće sezone obilježio je prvom pobjedom na [[Grand Slam]]u, pobijedivši [[Max Purcell|Maxa Purcella]] u prvom kolu [[Australian Open]]a, odnosno prvom Top 10 pobjedom, protiv [[David Goffin|Davida Goffina]] u [[Rotterdam Open|Rotterdamu]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|title=Sinner Shines For First Top 10 Win In Rotterdam|date=13 February 2020|access-date=13 February 2020|website=ATP Tour|archive-date=8 October 2020|archive-url=https://web.archive.org/web/20201008011849/https://www.atptour.com/en/news/sinner-goffin-rotterdam-2020-thursday|url-status=live}}</ref> Nakon pauze zbog [[Pandemija COVID-a 19|pandemije COVID-a 19]] i poraza u prvom kolu [[US Open]]a od [[Karen Hačanov|Karena Hačanova]] imao je nekoliko solidnih nastupa u Europi,<ref>{{cite web |title=Dimitrov Impressed By Sinner: 'He Can Only Get Better' |url=https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=18 September 2020 |archive-date=8 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201008181214/https://www.atptour.com/en/news/dimitrov-sinner-reaction-rome-2020 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Alex Zverev beats Jannik Sinner to keeps hopes of Cologne Double Alive |url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |website=Eurosport |access-date=15 November 2020 |date=25 October 2020 |archive-date=30 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201130133733/https://www.eurosport.com/tennis/atp-cologne-1/2020/alex-zverev-beats-jannik-sinner-to-keeps-hopes-of-cologne-double-alive_sto7966175/story.shtml |url-status=live }}</ref> uključujući i četvrtfinale [[Roland-Garros]]a, gdje ga je pobijedio [[Rafael Nadal]].<ref>{{cite web |title=Sinner Eliminates Zverev To Reach Maiden Major Quarter-final |url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=4 October 2020 |archive-date=18 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210418233919/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-roland-garros-2020-day-8 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Forget Tomorrow, Sinner is A Clear & Present Danger |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |archive-date=12 October 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201012122854/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2020-qf-reaction |url-status=live }}</ref> Sezonu je završio osvajanjem svoje prve ATP titule na [[Sofia Open]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Vasek Pospisil|Vaseka Pospisila]].<ref>{{cite web |title=One Year On, Sinner Earns Second De Minaur Victory |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=12 November 2020 |archive-date=24 January 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210124064833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-sofia-2020-thursday |url-status=live }}</ref> Sinner je tako postao najmlađi Talijan s titulom od početka Open ere te najmlađi osvajač ATP titule od [[Kei Nishikori|Keija Nishikorija]] [[2008.]] godine.<ref>{{cite web |title=Sinner Makes Italian History In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=13 November 2020 |archive-date=19 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210419072654/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mannarino-sofia-2020-friday#:~:text=Jannik%20Sinner%20became%20the%20youngest,reach%20the%20Sofia%20Open%20final. |url-status=live }}</ref><ref name="maiden-title">{{cite web |title=Sinner The Winner: Jannik Clinches Maiden ATP Tour Title In Sofia |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=14 November 2020 |archive-date=2 February 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210202031951/https://www.atptour.com/en/news/sinner-pospisil-sofia-2020-saturday-final |url-status=live }}</ref> Godinu je završio na 37. mjestu.<ref name=atp-rankings/> === Ulazak u top 10 (2021. – 2022.) === Uspjeh s kraja prethodne sezone nastavljen je početkom [[2021.]] godine kada je osvojio [[Great Ocean Road Open]],<ref name="second-title">{{cite web |title=#NextGenATP Sinner Extends Streak, Wins Great Ocean Road Open Title |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=7 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163744/https://www.atptour.com/en/news/sinner-travaglia-great-ocean-road-open-2021-sunday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |title=Sinner Saves M.P., Gains Khachanov Revenge At Great Ocean Road Open |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=6 February 2021 |archive-date=1 March 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210301163833/https://www.atptour.com/en/news/sinner-khachanov-travaglia-great-ocean-road-open-2021-saturday |url-status=live }}</ref> postavši tako najmlađi igrač s dvije uzastopne ATP titule još od Nadalovog niza iz [[2005.]] godine.<ref name=second-title/> Njegova serija od deset uzastopnih pobjeda prekinuta je u prvom kolu [[Australian Open]]a, kada ga je u pet setova pobijedio [[Denis Shapovalov]].<ref>{{cite web |last=Abulleil |first=Reem |title=Match of the Day: Shapovalov sinks Sinner in epic |url=https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |website=Australian Open |access-date=16 April 2021 |date=9 February 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091733/https://ausopen.com/articles/news/match-day-shapovalov-sinks-sinner-epic |url-status=live }}</ref> Veliki uspjeh postigao je na [[Miami Open]]u, gdje je došao do svog prvog Masters 1000 finala,<ref>{{cite web |last=Eichenholz |first=Andrew |title=How Sinner Is Storming Down His 'Long Road' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |website=ATP Tour |access-date=16 April 2021 |date=2 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091730/https://www.atptour.com/en/news/sinner-miami-2021-sf-reaction |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|title=Sinner Strikes Late To Reach Maiden ATP Masters 1000 Final|url=https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|website=ATP Tour|access-date=16 April 2021|archive-date=16 April 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.atptour.com/en/news/bautista-agut-sinner-miami-2021-day-10|url-status=live}}</ref> ali je izgubio od [[Hubert Hurkacz|Huberta Hurkacza]].<ref>{{cite web |last=Carayol |first=Tumaini |title=Hubert Hurkacz sees off Jannik Sinner to win Masters final in Miami |url=https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |website=The Guardian |access-date=16 April 2021 |date=4 April 2021 |archive-date=16 April 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210416091731/https://www.theguardian.com/sport/2021/apr/04/hubert-hurkacz-sees-off-jannik-sinner-to-win-masters-final-in-miami |url-status=live }}</ref> Na [[Roland-Garros]]u ga je ponovo izbacio Nadal,<ref>{{Cite web|url = https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|title = Rafael Nadal ousts Jannik Sinner to march into 15th French Open quarter-final|date = 8 June 2021|access-date = 8 June 2021|archive-date = 8 June 2021|archive-url = https://web.archive.org/web/20210608141537/https://indianexpress.com/article/sports/tennis/french-open-2021-nadal-vs-sinner-fourth-round-result-7348612/|url-status = live}}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] ispao u prvom kolu. [[File:Sinner RG21 (59) (51376300983).jpg|thumb|220px|left|Jannik Sinner na [[Roland-Garros 2021.|Roland-Garrosu 2021.]] godine.]] U paru s [[Reilly Opelka|Reillyjem Opelkom]] osvojio je svoj prvi naslov u parovima na [[Atlanta Open]]u,<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|title=Reilly Opelka & Jannik Sinner Make Perfect Team Debut in Atlanta |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=5 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210805134851/https://www.atptour.com/en/news/atlanta-2021-doubles-final|url-status=live}}</ref> a pobjedom protiv [[Mackenzie McDonald|Mackenzieja McDonalda]] osvojio je i [[Citi Open]] u [[Washington, D.C.|Washingtonu]], što mu je bio treći turnir ukupno i prvi ATP 500 naslov.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|title=Jannik Sinner Halts Jenson Brooksby in #NextGenATP Clash to Reach Washington Final |work=ATP Tour |access-date=9 August 2021|archive-date=8 August 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20210808130741/https://www.atptour.com/en/news/sinner-brooksby-washington-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Postao je tako prvi Talijan s titulom na Citi Openu te najmlađi ATP 500 pobjednik, odnosno prvi tinejdžer s ATP 500 pobjedom od uspostave kategorije [[2009.]] godine.<ref>{{Cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| title=Sinner Shines In Washington, Beats McDonald For First ATP 500 Title| work=ATP Tour| date=8 August 2021| access-date=9 August 2021| archive-date=9 August 2021| archive-url=https://web.archive.org/web/20210809003039/https://www.atptour.com/en/news/sinner-mcdonald-washington-2021-final| url-status=live}}</ref> Ovime je [[9. kolovoza]] [[2001.]] godine ušao među 15 najboljih tenisača svijeta. Nakon ispadanja u četvrtom kolu [[US Open]]a, Sinner je uspješno obranio naslov u [[Sofija|Sofiji]]<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |title=Sinner Beats Monfils, Retains Sofia Title |publisher=atptour.com |date=3 October 2021 |access-date=3 October 2021 |last=Jacot |first=Sam |archive-date=4 October 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211004204825/https://www.atptour.com/en/news/sinner-monfils-sofia-final-2021-sunday |url-status=live }}</ref> te je nadovezao naslov na [[European Open]]u u [[Antwerpen]]u, pobijedivši [[Diego Schwartzman|Diega Schwartzmana]] za svoj peti naslov u karijeri.<ref>{{Cite web|title=Jannik Sinner Marches Into Antwerp Final |url=https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|access-date=23 October 2021|website=ATP Tour|archive-date=23 October 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211023203551/https://www.atptour.com/en/news/www.atptour.com/en/news/sinner-harris-antwerp-2021-saturday|url-status=live}}</ref> Tako je postao najmlađi tenisač s pet ATP naslova još od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]], koji je imao 19 kada je to uspio.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|title=Stat of the Day: 20-year-old Sinner becomes youngest man to win five ATP titles since 19-year-old Djokovic|access-date=17 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117002254/https://www.tennis.com/baseline/articles/stat-of-the-day-sinner-youngest-man-to-win-five-atp-titles-since-djokovic|url-status=live}}</ref> Nakon ulaska u polufinale [[Vienna Open]]a postao je prvi tenisač rođen u [[21. vijek|XXI. stoljeću]] koji je ušao među deset najboljih tenisača svijeta, što mu je donijelo status nositelja na [[Rolex Paris Masters]]u; tamo ga je porazio [[Carlos Alcaraz]], oduzevši mu tako priliku za direktan plasman na [[ATP Finals]]e.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |title=Carlos Alcaraz Stops Jannik Sinner's Nitto ATP Finals Tilt &#124; ATP Tour &#124; Tennis |work=ATP Tour |access-date=3 November 2021 |archive-date=3 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211103183139/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-paris-2021-wednesday |url-status=live }}</ref> Ipak, Sinner je bio prva alternativa te je upao u turnir nakon što se njegov sunarodnjak [[Matteo Berrettini]] povukao nakon svog prvog meča zbog ozljede abdomena.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|title=Berrettini Withdraws From Nitto ATP Finals, Sinner Steps In|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001919/https://www.atptour.com/en/news/berrettini-nitto-atp-finals-2021-withdrawal|url-status=live}}</ref> Sinner je pobijedio Hurkacza u drugom kolu te tako postao najmlađi pobjednik nekog meča na Finalsima još od [[Lleyton Hewitt|Lleytona Hewitta]] [[2000.]] godine te prva zamjena s pobjedom još od [[Janko Tipsarević|Janka Tipsarevića]] [[2011.]] godine.<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|title=Jannik Sinner Rocks Turin Debut with Hubert Hurkacz Win|website=ATP Tour|access-date=16 November 2021|archive-date=17 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211117001903/https://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-turin-2021-tuesday|url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web|url = https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|title = ATP Finals 2021 – Jannik Sinner beats Hubert Hurkacz after replacing injured Matteo Berrettini|date = 16 November 2021|access-date = 16 November 2021|archive-date = 25 January 2022|archive-url = https://web.archive.org/web/20220125194300/https://www.eurosport.com/tennis/atp-finals/2021/jannik-sinner-v-hubert-hurkacz-atp-finals-live_sto8629938/story.shtml|url-status = live}}</ref> Turnir je završio porazom od [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]], što mu je ipak bilo dovoljno da završi godinu kao 10. tenisač svijeta. U finalnom krugu [[Davis Cup]]a pobijedio je [[John Isner|Johna Isnera]] i [[Marin Čilić|Marina Čilića]], ali je Italija ispala u četvrtfinalu od Hrvatske.<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|title=Davis Cup – Draws & Results|access-date=27 November 2021|archive-date=25 November 2021|archive-url=https://web.archive.org/web/20211125095003/https://www.daviscup.com/en/draws-results/tie.aspx?id=M-DC-2021-FLS-E-M-USA-ITA-01|url-status=live}}</ref> Sljedeća sezona donijela je generalni napredak u smislu da je na velikim turnirima stizao sve dalje, ali bila je obilježena manjkom titula. Sinner je imao sasvim solidne nastupe na [[Australian Open]]u (četvrtfinale),<ref>{{Cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|title=Sinner Stays Perfect, Downs De Minaur|work=ATP Tour |access-date=17 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920170445/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-australian-open-2022-monday|url-status=live}}</ref> [[Miami Open]]u (predaja u četvrtfinalu),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | title=Jannik Sinner Erases 5 Match Points to Edge Pablo Carreño Busta | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503195747/https://www.atptour.com/en/news/carreno-busta-sinner-miami-2022-sunday | url-status=live }}</ref> [[Monte Carlo Masters]]u (četvrtfinale),<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | title=Jannik Sinner Rallies Past Andrey Rublev, Reaches Second Straight ATP Masters 1000 QF | work=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200812/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-monte-carlo-2022-thursday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | title=Alexander Zverev Wins Decisive Tie-break to Edge Jannik Sinner in Monte Carlo Classic | website=ATP Tour | access-date=3 May 2022 | archive-date=3 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220503200811/https://www.atptour.com/en/news/zverev-sinner-monte-carlo-2022-qf | url-status=live }}</ref> [[Madrid Open]]u (treće kolo),<ref>{{cite web | url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | title=Jannik Sinner reacts to saving three MPS in stunning comeback win in Madrid | date=2 May 2022 | access-date=3 May 2022 | archive-date=2 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220502214932/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/113285/jannik-sinner-reacts-to-saving-three-mps-in-stunning-comeback-win-in-madrid/ | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|title=Felix Flies Past Sinner, Sets Zverev Showdown|publisher=[[Association of Tennis Professionals]]|date=5 May 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920173030/https://www.atptour.com/en/news/felix-sinner-zverev-musetti-madrid-2022-thursday|url-status=live}}</ref> [[Roland-Garros]]u (četvrto kolo)<ref>{{cite news | url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | title=Rublev through to French Open last eight as Sinner retires injured | newspaper=Reuters | date=30 May 2022 | last=Pretot | first=Julien | access-date=5 September 2022 | archive-date=5 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220905035540/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/rublev-through-french-open-last-eight-sinner-retires-injured-2022-05-30/ | url-status=live }}</ref> i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] (četvrtfinale).<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | title=Jannik Sinner: Skiing Sensation to Tennis Star | website=ATP Tour | access-date=28 June 2022 | archive-date=28 June 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220628001133/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ski-feature-june-2022 | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | title=Novak Djokovic Recovers Two-Set Deficit to Sink Jannik Sinner at Wimbledon | website=ATP Tour | access-date=31 July 2022 | archive-date=7 July 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220707223755/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2022-tuesday | url-status=live }}</ref> U [[Madrid]]u je protiv [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] ostvario 100. pobjedu u karijeri, za što mu je trebalo samo 147 mečeva;<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | title=Jannik Sinner Captures 100th Win, Advances in Madrid | website=ATP Tour | access-date=4 May 2022 | archive-date=4 May 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220504224747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2022-wednesday | url-status=live }}</ref> jedina dva tenisača koji su brže došli do 100. pobjeda bili su [[Rafael Nadal]] (nakon 137 mečeva) i [[Novak Đoković]] (nakon 143 meča).<ref>{{cite web| url=https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| title=Tsitsipas 100 wins tribute| work=ATP Tour| access-date=19 December 2022| archive-date=19 December 2022| archive-url=https://web.archive.org/web/20221219200152/https://www.atptour.com/en/news/tsitsipas-100-wins-tribute| url-status=live}}</ref> Svoje jedino finale te sezone igrao je na [[Croatia Open Umag|turniru u Umagu]], gdje je pobijedio branitelja naslova [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]] i osvojio svoj prvi naslov na zemlji te jedini naslov u [[2022.]] godini.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | title=Jannik Sinner Rallies Past Alcaraz to Umag Crown | website=ATP Tour | access-date=2 August 2022 | archive-date=1 August 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220801072818/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-umag-2022-sunday-final | url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja u trećem kolu i u [[National Bank Open|Montrealu]]<ref>{{cite web|url=https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|title=Montreal Masters: Carreno Busta reaches quarter-finals defeating Sinner, quarter finals are set|website=Tennis Majors|date=12 August 2022|access-date=20 September 2022|archive-date=20 September 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20220920172438/https://www.tennismajors.com/atp/montreal-masters-carreno-busta-reaches-quarter-finals-617509.html|url-status=live}}</ref> i u [[Cincinnati Masters|Cincinnatiju]],<ref>{{Cite web |title=Félix Auger-Aliassime Saves 2 MPs, Stuns Jannik Sinner In Cincinnati |url=https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |access-date=20 August 2022 |website=ATP Tour |archive-date=30 August 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220830202751/https://www.atptour.com/en/news/auger-aliassime-sinner-cincinnati-2022-thursday |url-status=live }}</ref> uspio je doći do četvrtfinala [[US Open]]a,<ref>{{cite web | url= https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | title= Sinner earns late-night win against Nakashima at the 2022 US Open | access-date= 6 September 2022 | archive-date= 6 September 2022 | archive-url= https://web.archive.org/web/20220906041336/https://www.usopen.org/en_US/news/articles/2022-09-04/sinner_earns_latenight_win_against_nakashima_at_the_2022_us_open.html | url-status= live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | title=Sinner Survives Service Yips & Five-Set Scare | website=ATP Tour | access-date=6 September 2022 | archive-date=6 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220906043355/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ivashka-us-open-2022-monday | url-status=live }}</ref> gdje je ponovo igrao s Alcarazom. Alcaraz je pobijedio u pet setova nakon pet sati i petnaest minuta; meč je završio u 2:50 ujutro po lokalnom vremenu, što je rekord za najkasnije završeni meč u historiji turnira, te je postao drugi najduži meč u historiji US Opena.<ref>{{cite web | url=https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | title=Alcaraz tops Sinner at 2:50 a.m.; latest US Open finish ever | website=[[Associated Press]] | date=8 September 2022 | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912062839/https://apnews.com/article/us-open-tennis-championships-sports-new-york-jannik-sinner-49a9b96ec94a29b6deaae56dc2b54c4e | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | title=Carlos Alcaraz Saves MP, Outlasts Jannik Sinner in Historic US Open QF Thriller | website=ATP Tour | access-date=14 September 2022 | archive-date=12 September 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20220912010205/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-us-open-2022-qf | url-status=live }}</ref> Kraj sezone bio je nešto lošiji. Iako je pomogao Italiji da dođe do posljednje faze [[Davis Cup]]a,<ref>{{Cite web|url=https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|title=Italy beats Argentina to book place in Final 8|access-date=17 September 2022|archive-date=17 October 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221017040143/https://www.daviscupfinals.com/news/group-a-italy-v-argentina|url-status=dead}}</ref> zbog ozljede u [[Sofija|Sofiji]] izbivao je s terena gotovo mjesec dana.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday | title=Holger Rune Advances Past Jannik Sinner into Sofia Final | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=10 October 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221010220432/https://www.atptour.com/en/news/sinner-rune-huesler-musetti-sofia-2022-saturday/ | url-status=live }}</ref> Igrao je još četvrfinale [[Erste Bank Open]]a,<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | title=Daniil Medvedev Sinks Jannik Sinner in Vienna | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101004045/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2022-friday | url-status=live }}</ref> dok je na [[Rolex Paris Masters]]u ispao u prvom kolu.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | title=Marc-Andrea Huesler Stuns Jannik Sinner in Paris Opener | website=ATP Tour | access-date=1 November 2022 | archive-date=1 November 2022 | archive-url=https://web.archive.org/web/20221101002302/https://www.atptour.com/en/news/huesler-sinner-paris-2022-monday | url-status=live }}</ref> Sezonu je završio kao 15. tenisač svijeta. === Davis Cup, Grand Slam naslovi i afera s dopingom (2023. – 2024.) === Nakon ispadanja na [[Adelaide International 1]]<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |title=Red-hot Korda takes out Sinner to reach semi-finals |website=tennismajors.com |date=6 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.tennismajors.com/atp/adelaide-international-1-korda-makes-semi-finals-651723.html |url-status=live }}</ref> i [[Australian Open]] turnirima,<ref>{{cite web |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |title=Stefanos Tsitsipas marches on in Australian Open despite Sinner's best efforts |work=The Guardian |date=22 January 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125225910/https://www.theguardian.com/sport/2023/jan/22/tsitsipas-into-last-eight-of-australian-open-despite-sinners-best-efforts |url-status=live }}</ref> Sinner je u [[Montpellier]]u osvojio [[Open Sud de France]], svoj sedmi naslov u karijeri.<ref>{{cite news | url=https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | title=Jannik Sinner Wins Montpellier Title | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=20 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230220030335/https://www.atptour.com/en/news/cressy-sinner-montpellier-2023-sunday | url-status=live }}</ref> U [[ABN AMRO Open|Rotterdamu]] je uspio doći do finala,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |title=Sinner Scores Tsitsipas Revenge to Reach Rotterdam QFS |website=atptour.com |date=16 February 2023 |access-date= |archive-date=16 February 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230216233123/https://www.atptour.com/en/news/sinner-tsitsipas-rotterdam-2023-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | title=Sinner Sails Past Wawrinka to Rotterdam SFS | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218214450/https://www.atptour.com/en/news/sinner-wawrinka-rotterdam-2023-friday | url-status=live }}</ref><ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | title=Sinner Serves Past Griekspoor, Sets Medvedev Final Clash in Rotterdam | website=ATP Tour | access-date=18 February 2023 | archive-date=18 February 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230218223858/https://www.atptour.com/en/news/sinner-griekspoor-rotterdam-2023-saturday | url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Danil Medvedev|Medvedeva]]. Nakon ispadanja u polufinalu [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u od [[Carlos Alcaraz|Alcaraza]],<ref>{{Cite web |date=19 March 2023 |title=Carlos Alcaraz eclipses Jannik Sinner to reach Indian Wells final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |access-date=26 March 2023 |website=The Independent |archive-date=26 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230326033228/https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-britain-neal-skupski-daniil-medvedev-b2303742.html |url-status=live }}</ref> Sinner se uspio "osvetiti" u polufinalu [[Miami Open]]a,<ref>{{cite news |url=https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |title=Jannik Sinner Defeats Andrey Rublev in Miami |website=ATP Tour |date=28 March 2023 |access-date=28 March 2023 |archive-date=28 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230328173705/https://www.atptour.com/en/news/rublev-sinner-miami-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |title=Sinner Overcomes Rain, Ruusuvuori to Reach Miami SFS |website=ATP Tour |date=29 March 2023 |access-date=29 March 2023 |archive-date=29 March 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230329224445/https://www.atptour.com/en/news/sinner-ruusuvuori-miami-2023-wednesday |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |title=Sinner Storms Back to Beat Alcaraz in Miami SF, Ending Spaniard's No. 1 Reign |website=ATP Tour |date=30 March 2023 |access-date=1 April 2023 |archive-date=3 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230403133737/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-miami-2023-sf |url-status=live }}</ref> čime je osujetio Alcarazove planove da se vrati na prvo mjesto;<ref>{{cite web | url=https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | title=Jannik Sinner wins the point of the year, then ends Carlos Alcaraz's hopes for a Sunshine Double | date=30 March 2023 | access-date=1 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402045713/https://www.tennis.com/news/articles/the-point-of-the-year-by-jannik-sinner-and-carlos-alcaraz | url-status=live }}</ref> u finalu je ponovo izgubio od Medvedeva, čime je omjer među njima došao do 0:6 u korist Rusa.<ref>{{cite web | url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | title=Daniil Medvedev Wins Maiden Miami Title, Fourth Trophy of 2023 | website=ATP Tour | date=31 March 2023 | access-date=2 April 2023 | archive-date=2 April 2023 | archive-url=https://web.archive.org/web/20230402191105/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-miami-2023-final | url-status=live }}</ref> U [[Monte Carlo Masters|Monte Carlu]] je igrao svoje treće uzastopno Masters 1000 polufinale,<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |title=Sinner Reaches Third Straight ATP Masters 1000 SF in Monte-Carlo |website=ATP Tour |date=14 April 2023 |access-date=14 April 2023 |archive-date=14 April 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230414210638/https://www.atptour.com/en/news/sinner-musetti-monte-carlo-2023-qf |url-status=live }}</ref> dok je na [[Roland-Garros]]u iznanađujuće izgubio od [[Daniel Altmaier|Daniela Altmaiera]] u drugom kolu;<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |title=Altmaier Saves 2 MPs To Stun Sinner At Roland Garros |website=ATP Tour |date=1 June 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=26 September 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230926193120/https://www.atptour.com/en/news/sinner-altmaier-roland-garros-2023-thursday |url-status=live }}</ref> meč se igrao u pet setova i trajao je 5 sati i 26 minuta, čime je postao dotad najduži meč u Sinnerovoj karijeri<ref>{{cite web |url=https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |title=Sinner defeated by Altmaier in fifth longest match in Roland-Garros history |website=tennismajors.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718014218/https://www.tennismajors.com/roland-garros-news/roland-garros-altmaier-moves-into-third-round-685280.html |url-status=live }}</ref> te drugi najduži meč sezone.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |title=Daniel Altmaier outlasts Jannik Sinner in five-hour, 26-minute Roland Garros epic |website=tennis.com |date=1 June 2023 |access-date=10 July 2023 |archive-date=18 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230718013130/https://www.tennis.com/news/articles/daniel-altmaier-outlasts-jannik-sinner-in-five-hour-26-minute-roland-garros-epic |url-status=live }}</ref> Na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] je došao do četvrtfinala,<ref>{{Cite news |last=Parkinson |first=Hannah Jane |date=9 July 2023 |title=Manic Sinner is no saint as he slips and slides into Wimbledon quarter-finals |work=The Guardian |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |access-date=12 July 2023 |issn=0261-3077 |archive-date=12 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230712011140/https://www.theguardian.com/sport/2023/jul/09/livewire-jannik-sinner-beats-daniel-elahi-galan-to-progress-to-quarter-finals |url-status=live }}</ref> gdje je izgubio od [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |title=Novak Djokovic Beats Jannik Sinner At Wimbledon {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |website=ATP Tour |date=14 July 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=16 July 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230716193727/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-wimbledon-2023-friday |url-status=live }}</ref> U kolovozu je u [[National Bank Open|Torontu]] osvojio svoj prvi Masters 1000 naslov, pobijedivši [[Alex de Minaur|Alexa de Minaura]] u finalu.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |title=Jannik Sinner Earns First Masters 1000 Crown In Toronto |website=ATP Tour |date=13 August 2023 |access-date=13 August 2023 |archive-date=13 August 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230813215835/https://www.atptour.com/en/news/de-minaur-sinner-toronto-2023-sunday-final |url-status=live }}</ref> Na [[China Open]]u je u polufinalu ponovo pobijedio Alcaraza da bi u finalu svladao Medvedeva, prvi put u sedam međusobnih mečeva.<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |title=Sinner Races Away From Alcaraz After Marathon Start In Beijing SFs |website=ATP Tour |date=3 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240105091402/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-beijing-2023-sf |url-status=live }}</ref> Tako je došao do četvrtog mjesta na ATP listi, postavši prvi Talijan u Top 5 još od vremena [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |title=Sinner Ends Medvedev Stranglehold, Clinches Beijing Crown |website=ATP Tour |date=4 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=12 October 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231012124338/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-beijing-2023-final |url-status=live }}</ref> Nakon ispadanja od [[Ben Shelton|Sheltona]] u [[Rolex Shanghai Masters|Šangaju]],<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |title=Shelton Stuns Sinner In Shanghai |website=ATP Tour |date=10 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231104102711/https://www.atptour.com/en/news/sinner-shelton-shanghai-2023-tuesday |url-status=live }}</ref> Sinner je došao do finala turnira u [[Beč]]u, gdje je drugi put za redom pobijedio Medvedeva.<ref>{{cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |title=Sinner Claws Past Medvedev, Triumphs In Vienna |website=ATP Tour |date=29 October 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=5 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231205015106/https://www.atptour.com/en/news/medvedev-sinner-vienna-2023-singles-final |url-status=live }}</ref> Dobri nastupi osigurali su mu debitantski direktni nastup na [[ATP Finals]]ima, gdje je u grupnoj fazi pobijedio sva tri meča, uključujući i onaj protiv Đokovića;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |title='Brave' Sinner Downs Djokovic, Nears Turin SFs |website=ATP Tour |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=22 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231122013222/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-turin-2023-tuesday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |title=Sinner digs deep to down Djokovic in ATP Finals cracker |website=reuters.com |date=14 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=15 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231115181741/https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-beats-djokovic-atp-finals-cracker-2023-11-14/ |url-status=live }}</ref> ipak, u ponovnom susretu protiv Đokovića u finalu, Sinner je izgubio.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |title=Novak Djokovic wins record seventh ATP Finals title, beats Jannik Sinner in straight sets |website=Tennis.com |date=19 November 2023 |access-date=20 November 2023 |archive-date=20 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231120044250/https://www.tennis.com/news/articles/imperious-djokovic-wins-record-7th-atp-finals-title-by-beating-sinner-in-straight-sets |url-status=live }}</ref> Nakon toga je nastupio za Italiju u završnoj fazi [[Davis Cup]]a, gdje je u četvrtfinalu pobijedio [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] i tako pomogao Italiji da prođe [[Davis Cup reprezentacija Nizozemske|Nizozemsku]].<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |title=Sinner Doubles Up To Lead Italy Into Davis Cup Semi-finals |website=ATP Tour |date=23 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=25 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231125230353/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-8-2023-thursday |url-status=live }}</ref> U polufinalu je uslijedio susret sa [[Davis Cup reprezentacija Srbije|Srbijom]], u sklopu kojeg je Sinner treći put u 12 dana igrao protiv Đokovića i pobijedio. Bio je to prvi Đokovićev poraz u singlu i Davis Cupu još od [[2011.]] godine kada ga je pobijedio [[Juan Martín del Potro]].<ref>{{Cite web |url=https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |title=Sinner enjoys double success over Djokovic to lead Italy into the Davis Cup final |website=apnews.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=4 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231204154642/https://apnews.com/article/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-8d38c33f25774ff5e7dcefe47e52e4c0 |url-status=live }}</ref> Uz to, Sinner je u trećem setu spasio tri uzastopne meč lopte, postavši tek četvrti igrač u historiji koji je pobijedio Đokovića nakon spašavanja meč lopti te prvi koji je spasio čak tri uzastopne meč lopte;<ref>{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |title=Sinner Saves 3 MPs To Beat Djokovic, Leads Italy To Davis Cup Final |website=atptour.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=26 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231126235627/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-serbia-italy-davis-cup-2023-sf |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |title=Davis Cup: Italy's Jannik Sinner beats Novak Djokovic in both singles and doubles to secure a 2–1 victory over Serbia |website=skysports.com |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=9 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231209102132/https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13016292/davis-cup-italys-jannik-sinner-beats-novak-djokovic-in-both-singles-and-doubles-to-secure-a-2-1-victory-over-serbia |url-status=live }}</ref> također je postao tek treći tenisač, nakon [[Rafael Nadal|Rafaela Nadala]] i [[Andy Murray|Andyja Murraya]] koji je dva puta pobijedio Đokovića u rasponu od 12 dana.<ref>{{Cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |title=Stat of the Day: Jannik Sinner defeats Novak Djokovic twice in 12 days, joins exclusive list |website=tennis.com |date=25 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=27 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231127014429/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-defeats-novak-djokovic-twice-in-12-days-nadal-murray |url-status=live }}</ref> Nakon toga je u paru s [[Lorenzo Sonego|Lorenzom Sonegom]] ponovo pobijedio Đokovića, koji je igrao u paru s [[Miomir Kecmanović|Kecmanovićem]], i osigurao Italiji ulazak u finale.<ref>{{Cite news |url=https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |title=Italy into Davis Cup final after Sinner's stunning comeback sees off Djokovic |work=The Guardian |date=25 November 2023 |access-date=25 November 2023 |archive-date=20 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231220231255/https://www.theguardian.com/sport/2023/nov/25/italy-into-davis-cup-final-after-sinners-stunning-comeback-sees-off-djokovic |url-status=live }}</ref> Tamo su Talijani pobijedili [[Davis Cup reprezentacija Australije|Australiju]] i osvojili svoj drugi naslov, prvi nakon [[1976.]] godine.<ref name=":0">{{Cite web |url=https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |title=Scintillating Sinner Leads Italy To Davis Cup Title |website=ATP Tour |date=26 November 2023 |access-date=27 November 2023 |archive-date=28 November 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231128151659/https://www.atptour.com/en/news/davis-cup-final-2023-italy-australia |url-status=live }}</ref> Tijekom dodjele ATP-ovih nagrada, Sinner je dobio nagradu za igrača s najvećim napretkom i nagradu za miljenika publike,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Wins Most Improved Player Of The Year Award For 2023 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=17 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231217045747/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-most-improved-player-of-the-year |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner Voted Fans' Favourite In 2023 ATP Awards |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=18 December 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231218143517/https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-awards-2023-fans-favourite-singles |url-status=live }}</ref> dok su njegovi treneri [[Darren Cahill]] i [[Simone Vagnozzi]] podijelili nagradu za trenera godine.<ref>{{Cite web |title=2023 ATP Awards: Djokovic Joined By Sinner, Alcaraz, Auger-Aliassime, Fils Among Winners |url=http://www.atptour.com/en/news/atp-awards-2023-all-winners |access-date=2 July 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Na Supertennis Awardsima dobio je nagradu za najboljeg tenisača.<ref>{{Cite web |title=Sinner premiato come miglior giocatore dell'anno: il tennis italiano in festa |url=https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |access-date=11 July 2024 |website=Today |language=it |archive-date=11 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240711143727/https://www.today.it/sport/tennis/premi-migliori-supertennis-2023.html |url-status=live }}</ref> Početak sezone [[2024.]] godine bio je vrlo jak. Sinner je na [[Australian Open]]u prilično lako došao do novog polufinala, gdje je iznenađujuće pobijedio Đokovića, koji je tada bio prvi tenisač svijeta i branitelj naslova;<ref>{{Cite web |date=26 January 2024 |title=Sinner ends Djokovic's reign in Australian Open semifinals |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128162430/https://www.espn.com/tennis/story/_/id/39391142/jannik-sinner-ends-novak-djokovic-australian-open-reign-semifinals |archive-date=28 January 2024 |access-date=28 January 2024 |website=ESPN.com|agency=Associated Press}}</ref> bio je to Đokovićev prvi poraz na Australian Openu od [[2018.]] godine.<ref name="auto">{{Cite web|url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|title=Jannik Sinner defeats Novak Djokovic to reach 2024 Australian Open final |website=ATP Tour|access-date=27 January 2024|archive-date=27 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240127210854/https://www.atptour.com/en/news/djokovic-sinner-australian-open-2024-sf|url-status=live}}</ref> U finalu je ponovo igrao protiv Medvedeva te je okrenuo 0:2 u setovima i tako došao do svog prvog [[Grand Slam]] naslova u karijeri; postao je prvi Talijan s osvojenim Australian Openom te tek treći Talijan ukupno, odnosno drugi u Open eri s nekim Grand Slam naslovom.<ref name="AO2024">{{Cite web |title=Sinner, winner: Italian takes first major at AO 2024 {{!}} AO |url=https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |access-date=28 January 2024 |website=ausopen.com |language=en |archive-date=28 January 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240128231116/https://ausopen.com/articles/news/sinner-winner-italian-takes-first-major-ao-2024 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|title=Stat of the Day: Jannik Sinner becomes first Italian man to win a Grand Slam title in 48 years|access-date=28 January 2024|archive-date=28 January 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240128235718/https://www.tennis.com/news/articles/stat-of-the-day-jannik-sinner-becomes-first-italian-man-to-win-a-grand-slam-title-in-48-years|url-status=live}}</ref> Također je postao tek drugi tenisač koji je osvojio Australian Open nakon što je gubio 0:2 u setovima, nakon Nadala [[2022.]] godine, koji je na taj način pobijedio upravo Medvedeva. U [[Rotterdam]]u je nakon predaje [[Miloš Raonić|Miloša Raonića]] u četvrtfinalu došao do svoje 200. pobjede u karijeri, postavši prvi igrač rođen u [[21. vijek|XXI. vijeku]] kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |author-mask=TennisTV |date=16 February 2024 |title=200 ATP Wins for Jannik Sinner |url=https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |access-date=15 April 2024 |website=X |archive-date=16 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240216224703/https://twitter.com/TennisTV/status/1758613115032293858 |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|title=Jannik Sinner struggling a little bit but reaches Rotterdam semi finals after Milos Raonic retires with injury|access-date=16 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216230138/https://www.eurosport.com/tennis/atp-rotterdam/2024/jannik-sinner-struggling-a-little-bit-but-reaches-rotterdam-semi-finals-after-milos-raonic-retires-w_sto10025927/story.shtml|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|title=Sinner claims 200th win, reaches Rotterdam SF|access-date=17 February 2024|archive-date=16 February 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240216222715/https://www.atptour.com/en/news/sinner-raonic-rotterdam-2024-friday|url-status=live}}</ref> Nakon pobjeda nad Griekspoorom i de Minaurom, Sinner je osvojio turnir i tako došao do trećeg mjesta na ATP listi, čime je postao najbolje rangirani Talijan u historiji.<ref>{{Cite web |title=Sinner continues red-hot run, clinches Rotterdam crown |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |access-date=19 February 2024 |date=18 February 2024 |website=ATPTour |archive-date=18 February 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240218195132/https://www.atptour.com/en/news/sinner-de-minaur-rotterdam-2024-final |url-status=live }}</ref> Tijekom [[BNP Paribas Open]]a u [[Indian Wells]]u produžio je svoju seriju na 19 uzastopnih pobjeda (16 u [[2024.]]), čime je oborio talijanski rekord u Open eri, a koja je prekinuta polufinalnim porazom od Alcaraza.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner advances to Indian Wells semi-finals |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |access-date=15 March 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=15 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240315103200/https://www.atptour.com/en/news/sinner-lehecka-indian-wells-2024-thursday |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite news |date=17 March 2024 |title=Indian Wells: Carlos Alcaraz ends Jannik Sinner's winning run to set up Daniil Medvedev final |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |access-date=24 June 2024 |work=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=12 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240912002231/https://www.bbc.com/sport/tennis/68583254 |url-status=live }}</ref> U [[Miami Open|Miamiju]] je u finalu pobijedio [[Grigor Dimitrov|Grigora Dimitrova]] i tako osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov, što mu je ujedno donijelo i skok na drugo mjesto ATP liste.<ref>{{Cite news |title=Jannik Sinner sweeps Grigor Dimitrov aside to win Miami Open |url=https://www.theguardian.com/sport/2024/mar/31/jannik-sinner-sweeps-grigor-dimitrov-aside-to-win-miami-open |access-date=31 March 2024 |work=The Guardian |date=31 March 2024 }}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|title=Jannik Sinner clinches No. 2 ranking, a new career-high, after winning Miami Open title|date=31 March 2024|access-date=31 March 2024|archive-date=31 March 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240331220913/https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-clinches-no-2-ranking-a-new-career-high-after-winning-miami-open-title|url-status=live}}</ref> Nakon poraza u drugom kolu [[Monte Carlo Masters|Monte Carla]] od [[Stefanos Cicipas|Stefanosa Cicipasa]], Sinner se povukao s turnira u [[Madrid]]u<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Madrid |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=3 May 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240503051225/https://www.atptour.com/en/news/sinner-madrid-2024-withdrawal |url-status=live }}</ref> i [[Rim]]u zbog ozljede kuka.<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner withdraws from Rome |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-rome-2024-withdrawal |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Nakon što se Đoković povukao s [[Roland-Garros]]a, Sinner je po završetku turnira, na kojem je ispao u polufinalu od Alcaraza,<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz defeats Jannik Sinner in five-set Roland Garros SF thriller {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=9 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240609061128/https://www.atptour.com/en/news/alcaraz-sinner-roland-garros-2024-friday |url-status=live }}</ref> prvi put u karijeri postao najbolji tenisač svijeta,<ref>{{Cite web |last=Zagoria |first=Adam |title=World No. 1 Novak Djokovic Withdraws From French Open, Jannik Sinner Becomes New No. 1 |url=https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |access-date=4 June 2024 |website=Forbes |language=en |archive-date=5 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240605235249/https://www.forbes.com/sites/adamzagoria/2024/06/04/world-no-1-novak-djokovic-withdraws-from-french-open-jannik-sinner-becomes-new-no-1/ |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=4 June 2024 |title=Novak Djokovic injury: Defending champion withdraws from French Open |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |access-date=4 June 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604182542/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c7221343y0lo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner assured of rise to world No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |access-date=4 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=4 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240604163058/https://www.atptour.com/en/news/sinner-roland-garros-2024-world-no-1-guaranteed |url-status=live }}</ref> ujedno i prvi Talijan u historiji koji je došao do te pozicije.<ref>{{Cite news |date=4 June 2024 |last=Pinto |first=Piergiuseppe |title=Quali tennisti italiani sono stati i numeri 1 al mondo? Sinner è il primo a riuscirci, il suo Roland Garros è su DAZN |url=https://www.dazn.com/it-IT/news/tennis/quali-tennisti-italiani-sono-stati-i-numeri-1-al-mondo/1ndmfp8cz0ele1htk700n5ixs8 |access-date=9 September 2024 |work=[[DAZN]] |language=it}}</ref> Na [[Halle Open]]u je postao tek osmi tenisač u historiji koji je osvojio svoj prvi turnir nakon prvog dolaska na prvo mjesto ATP liste,<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner wins Halle title in first tournament as World No. 1 |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-hurkacz-halle-2024-final |access-date=24 June 2024 |website=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Shannuu |date=24 June 2024 |title=Jannik Sinner joins elite company with historic win as world No. 1 |url=https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |access-date=24 June 2024 |website=Tennis Tonic – News, Predictions, H2H, Live Scores, stats |language=en-US |archive-date=24 June 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240624093253/https://tennistonic.com/tennis-news/728448/jannik-sinner-joins-elite-company-with-historic-win-as-world-no-1/ |url-status=live }}</ref> dok je na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]] prvi put u svojoj karijeri bio prvi nositelj na nekom [[Grand Slam]]u; na turniru je ispao od Medvedeva u četvrfinalu.<ref>{{Cite web |last=McLeman |first=Neil |date=9 July 2024 |title=Daniil Medvedev upsets Jannik Sinner to win epic Wimbledon quarter-final |url=https://www.express.co.uk/sport/tennis/1921020/Jannik-Sinner-Daniil-Medvedev-Wimbledon |access-date=10 July 2024 |website=Express.co.uk |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |last=Ilic |first=Jovica |date=10 July 2024 |title=Daniil Medvedev edges ill Jannik Sinner, reaches Wimbledon semi-final |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/On_the_ATP_results_with/146418/daniil-medvedev-edges-ill-jannik-sinner-reaches-wimbledon-semifinal/ |access-date=10 July 2024 |website=Tennis World USA |language=en}}</ref> Na [[Ljetne olimpijske igre 2024.|Olimpijskim igrama]] u [[Pariz]]u nije nastupio zbog [[tonzilitis]]a.<ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Paris 2024: Jannik Sinner withdraws from tennis competition with injury, Salisbury to partner Watson in mixed doubles |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |access-date=24 July 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c3ge21gx2wdo |url-status=live }}</ref><ref>{{Cite web |date=24 July 2024 |title=Tennis world No 1 Jannik Sinner forced to pull out of Olympics |url=https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |access-date=24 July 2024 |website=The Independent |language=en |archive-date=24 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240724164408/https://www.independent.co.uk/sport/olympics/jannik-sinner-olympics-withdraw-injury-tonsilitis-b2585245.html |url-status=live }}</ref> U [[Cincinnati Open|Cincinnatiju]] je osvojio svoj drugi Masters 1000 naslov u godini i peti ukupno, pobijedivši [[Frances Tiafoe|Francesa Tiafoea]] u finalu.<ref>{{cite web |last=Dietz |first=Matthew |title=World No. 1 Jannik Sinner defeats Tiafoe to win his first Cincinnati Open |date=20 August 2024 |url=https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |access-date=20 August 2024 |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820001948/https://www.wlwt.com/article/jannik-sinner-cincinnati-open-tennis-tiafoe-championship/61918680 |url-status=live }}</ref> Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine, nezavisni je sud objavio da je Sinner dva puta u ožujku imao pozitivan test na nedopuštenu supstancu [[klostebol]].<ref>{{Cite web |date=21 August 2024 |title=Why wasn't Jannik Sinner suspended after two positive steroid tests? What do other players think? |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |access-date=26 August 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=26 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240826034853/https://apnews.com/article/jannik-sinner-doping-steroid-test-clostebol-fa89853c0de2969fc4aa1b4195f2a91f |url-status=live }}</ref> Sud je prihvatio Sinnerovo objašnjenje da je klostebol unesen u njegov organizam slučajno tijekom masaže, jer je njegov fizioterapeut ranije bio koristio sredstvo s klostebolom kako bi liječio vlastitu ozljedu. Krajem mjeseca, Sinner je objavio kako je dao otkaz svom kondicijskom treneru Umbertu Ferrari i fizioterapeutu Giacomu Naldiju.<ref>{{Cite news |title=US Open: Jannik Sinner confirms he has parted ways with fitness coach Umberto Ferrara and physio Giacomo Naldi over drug tests |url=https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-url=https://web.archive.org/web/20250216043239/https://www.skysports.com/tennis/news/32833/13201809/us-open-jannik-sinner-confirms-he-has-parted-ways-with-fitness-coach-umberto-ferrara-and-physio-giacomo-naldi-over-drug-tests |archive-date=16 February 2025 |access-date=24 July 2025 |work=Sky Sports |language=en-GB |url-status=live }}</ref> Sud je odlučio da Sinner nije s namjerom uzimao doping te mu nije izrekao nikakvu suspenziju, ali je morao vratiti novac i bodove koje je zaradio na turniru u [[Indian Wells]]u,<ref>{{cite web | title=Jannik Sinner cleared of wrongdoing after failed drug tests, ITIA says | website=Reuters | date=20 August 2024 | url=https://www.reuters.com/sports/tennis/world-no-1-sinner-cleared-wrongdoing-after-failed-drug-tests-itia-says-2024-08-20/ | access-date=21 August 2024}}</ref><ref>{{cite news |date=20 August 2024 |title=Jannik Sinner receives anti-doping sanction after positive tests for banned substance clostebol |url=https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |access-date=20 August 2024 |website=[[The New York Times]] |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820175758/https://www.nytimes.com/athletic/5710847/2024/08/20/jannik-sinner-doping-positive-tennis-clostebol/ |url-status=live }}</ref><ref>{{cite web |date=20 August 2024 |title=Independent tribunal rules 'No Fault or Negligence' in case of Jannik Sinner |url=https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |access-date=20 August 2024 |website=ITIA |archive-date=20 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240820150912/https://www.itia.tennis/news/sanctions/independent-tribunal-rules-no-fault-or-negligence-in-case-of-italian-player-jannik-sinner/ |url-status=live }}</ref> što je Sinner i učinio.<ref>{{cite news |url=https://www.cbc.ca/sports/tennis/jannik-sinner-positive-test-for-steroid-1.7299343 |title=Tennis star Jannik Sinner tested positive for a steroid twice but will not be suspended |work=CBC News |date=20 August 2024}}</ref> [[Svjetska antidopinška agencija]] žalila se na ovu odluku, a postupak je riješen nagodbom u veljači [[2025.]] godine, u sklopu koje je riješeno da je Sinner nenamjerno unio nedozvoljeno sredstvo u organizam te je prihvatio suspenziju u trajanju od tri mjeseca.<ref>{{Cite web |date=18 February 2025 |title=Jannik Sinner: Tennis world number one's case 'million miles away from doping', says Wada general counsel |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cdxexxl936vo |access-date=28 February 2025 |website=BBC Sport |language=en-GB}}</ref> Proces je bio jedna od najvrućih tema u teniskom svijetu u to vrijeme.<ref>{{cite news |url=https://www.eurosport.com/tennis/mats-wilander-jannik-sinner-anti-doping-ruling-unfair_sto20030781/story.shtml |title=Mats Wilander on 'unfair' situation over Jannik Sinner's anti-doping ruling – 'The process is obviously terrible' |publisher=ESPN |date=21 August 2024 |first=Joel |last=Kulasingham}}</ref><ref>{{cite news |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/cn02xp9dw02o |title=Sinner parts with physio & fitness coach after investigation |work=BBC Sport |date=23 August 2024}}</ref><ref>{{Cite news |last1=Hansen |first1=James |last2=Eccleshare |first2=Charlie |date=12 November 2025 |title=Novak Djokovic's Piers Morgan interview: Sinner, Alcaraz, the tennis GOAT debate and his career |url=https://www.nytimes.com/athletic/6798363/2025/11/11/novak-djokovic-piers-morgan-interview/ |access-date=13 November 2025 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> [[File:2024 11 24 Copa Davis Tenis.jpg|thumb|320px|Sinner (drugi s lijeva) s [[Davis Cup reprezentacija Italije|reprezentativnim kolegama]] ispred trofeja pobjednika [[Davis Cup]]a [[2024.]] godine.]] Postupak nije omeo Sinnerovu igru, s obzirom na to da je na [[US Open]]u osvojio svoj drugi Grand Slam naslov u karijeri.<ref>{{cite web|url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/41153580/jannik-sinner-defeats-jack-draper-reach-2024-us-open-final|title=Jannik Sinner overcomes injury, Jack Draper to reach US Open final|website=ESPN|date=6 September 2024}}</ref> U četvrtfinalu je izbacio Medvedeva, u polufinalu [[Jack Draper|Jacka Drapera]], a u finalu [[Taylor Fritz|Taylora Fritza]] i tako postao tek četvrti tenisač koji je osvojio dva Grand Slam naslova u godini u kojoj je osvojio svoj prvi Grand Slam naslov. Pobjedu je posvetio svojoj teti.<ref>{{cite web| url=https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| website=News24| date=8 September 2024| title=Sinner wins US Open to become Italian saint of Flushing Meadows| access-date=9 September 2024| archive-date=7 September 2024| archive-url=https://web.archive.org/web/20240907065926/https://www.news24.com/sport/tennis/live-us-open-defending-champs-djokovic-gauff-headline-day-1-20240826| url-status=live}}</ref> Na [[China Open]]u je također došao do finala, ali je izgubio od Alcaraza.<ref name=":9">{{Cite web |date=2 October 2024 |title=Alcaraz beats Sinner in dramatic China Open final |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20241002154343/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/ce8v6560lnro |archive-date=2 October 2024 |access-date=2 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> Nakon što je pobijedio [[Tomáš Machač|Tomáša Machača]] u polufinalu [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]], Sinner je osigurao prvo mjesto na kraju godine, postavši prvi Talijan kojemu je to uspjelo.<ref>{{cite web|url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-passes-novak-djokovic-for-fourth-longest-first-stint-at-no-1-in-atp-rankings-history|title= Jannik Sinner passes Novak Djokovic for fourth-longest first stint at No. 1 in ATP rankings history|date=16 June 2025}}</ref><ref>{{Cite web |date=12 October 2024 |title=Sinner clinches year-end No. 1 in PIF ATP Rankings |url=https://www.atptour.com/en/news/jannik-sinner-clinches-year-end-no-1-2024 |access-date=12 October 2024 |website=ATP Tour}}</ref> U finalu je ponovo pobijedio Đokovića i osvojio svoj treći Masters 1000 naslov u godini, postavši najmlađi pobjednik u Šangaju u historiji; bio mu je to ukupno sedmi naslov te godine.<ref>{{Cite web |date=13 October 2024 |title=Sinner wins Shanghai Masters to extend Djokovic's wait for 100th title |url=https://www.reuters.com/sports/tennis/sinner-wins-shanghai-masters-extend-djokovics-wait-100th-title-2024-10-13/ |access-date=15 October 2024 |website=Reuters}}</ref> Novu titulu dodao je na [[ATP Finals]]ima, gdje je u finalu pobijedio Fritza.<ref name=":10">{{Cite web |date=17 November 2024 |title=ATP Finals: World number one Jannik Sinner beats Taylor Fritz in Turin |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |access-date=17 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=17 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241117185706/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/cly01ee9dklo |url-status=live }}</ref> Bio je to prvi put od [[Ivan Lendl|Ivana Lendla]] [[1986.]] godine da je netko osvojio ATP Finalse bez izgubljenog seta, a Sinner je postao prvi Talijan koji je osvojio taj turnir.<ref name=":10"/><ref>{{cite web | url=https://www.thetennisgazette.com/news/jannik-sinner-breaks-38-year-record-after-defeating-taylor-fritz-to-win-the-atp-finals/ | title=Jannik Sinner breaks 38-year record after defeating Taylor Fritz to win the ATP Finals | date=17 November 2024 }}</ref> Godinu je završio obranom naslova na [[Davis Cup]]u.<ref>{{Cite news |last=Hansen |first=James |title=Italy retains Davis Cup after Jannik Sinner and Matteo Berrettini down the Netherlands |url=https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |access-date=24 November 2024 |work=The New York Times |date=24 November 2024 |language=en-US |issn=0362-4331 |archive-date=24 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241124185926/https://www.nytimes.com/athletic/5944011/2024/11/24/italy-davis-cup-win-netherlands/ |url-status=live }}</ref> Sinner je [[2024.]] godinu završio bez ijednog poraza u kojem nije osvojio nijedan set, postavši tek drugi tenisač u historiji, nakon [[Roger Federer|Rogera Federera]] [[2005.]] godine, kojemu je to uspjelo.<ref>{{Cite web |date=24 November 2024 |title=Jannik Sinner: Italy's 'special one' completes stellar year at Davis Cup |url=https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |access-date=28 November 2024 |website=BBC Sport |language=en-GB |archive-date=25 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241125131721/https://www.bbc.com/sport/tennis/articles/c4gpyv3z8wno |url-status=live }}</ref> === Novi Grand Slam naslovi i suspenzija (2025.) === Kao branitelj naslova, Sinner je imao relativno jednostavan put do finala [[Australian Open]]a na početku [[2025.]] godine;<ref>{{cite news |title=Sinner ousts Giron to reach Aussie 4th round |url=https://www.espn.com.au/tennis/story/_/id/43462672/defending-australian-open-champ-jannik-sinner-back-4th-round |access-date=20 January 2025 |work=ESPN.com |date=18 January 2025 |language=en}}</ref><ref>{{cite news |title=Jannik Sinner survives Tristan Schoolkate in Melbourne |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-schoolkate-australian-open-2025-thursday |access-date=20 January 2025 |work=ATP Tour |language=en}}</ref><ref>{{cite news |last1=McGowan |first1=Marc |title=Heartbreak for de Minaur as he exits Open after straight-sets loss to Sinner |url=https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |access-date=23 January 2025 |work=The Age |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=22 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250122151059/https://www.theage.com.au/sport/tennis/heartbreak-for-de-minaur-as-he-exits-open-after-straight-set-loss-to-sinner-20250120-p5l5sk.html |url-status=live }}</ref><ref>{{cite news |last1=Futterman |first1=Matthew |title=Jannik Sinner beats Ben Shelton to reach second Australian Open final in a row |url=https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |access-date=24 January 2025 |work=The Athletic |date=22 January 2025 |language=en |archive-date=24 January 2025 |archive-url=https://web.archive.org/web/20250124120831/https://www.nytimes.com/athletic/6085718/2025/01/24/jannik-sinner-australian-open-semifinal-result-analysis-ben-shelton/ |url-status=live |url-access=registration }}</ref> u finalu je s 3:0 u setovima pobijedio [[Alexander Zverev|Alexandera Zvereva]] i tako uspješno obranio naslov u [[Melbourne]]u.<ref>{{Cite web |date=26 January 2025 |title=Sinner rolls to 2nd straight Australian Open title |url=https://www.espn.com/tennis/story/_/id/43569550/jannik-sinner-wins-australian-open-second-straight-year |access-date=26 January 2025 |website=ESPN.com |language=en}}</ref> U veljači je započela njegova tromjesečna suspenzija nakon nagodbe sa [[Svjetska antidopinška agencija|Svjetskom antidopinškom agencijom]],<ref>{{cite web|url=https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|title=WADA to appeal Jannik Sinner doping verdict, seeks suspension|date=28 September 2024|publisher=ESPN|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928144419/https://www.espn.co.uk/tennis/story/_/id/41487305/wada-appeal-jannik-sinner-doping-verdict-seek-suspension|url-status=live}}</ref><ref>{{cite web|url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|title=Sinner 'surprised' as Wada launches doping appeal|date=28 September 2024|work=BBC Sport|access-date=28 September 2024|archive-date=28 September 2024|archive-url=https://web.archive.org/web/20240928145241/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c4gr8433527o|url-status=live}}</ref> koja je ponovo postala vruća tema u svijetu tenisa te je potakla velik broj aktualnih i bivših tenisača da komentiraju situaciju.<ref>{{cite news |url=https://www.skysports.com/tennis/news/12110/13311621/jannik-sinner-doping-case-novak-djokovic-says-majority-of-players-dont-feel-process-is-fair |title=Jannik Sinner doping case: Novak Djokovic says majority of players don't feel process is fair |work=Sky Sports |date=17 February 2024}}</ref><ref>{{cite news |last=Harris |first=Rob |title=Jannik Sinner: Lawyer for world tennis number one hits back at 'unfair' criticism of doping case settlement |url=https://news.sky.com/story/jannik-sinner-lawyer-for-world-tennis-number-one-hits-back-at-unfair-criticism-of-doping-case-settlement-13312159 |work=[[Sky News]] |date=18 February 2025}}</ref><ref>{{cite news |title=How Jannik Sinner's doping case and WADA agreement rocked the anti-doping world |url=https://www.nytimes.com/athletic/6149390/2025/02/24/jannik-sinner-wada-deal-doping-ban/ |work=The New York Times |date=24 February 2025}}</ref> Jedna od izraženijih kritika na račun Sinnera bio je izgledno vrlo pogodan trenutak njegove suspenzije, s obzirom da tromjesečni period nije obuhvatio nijedan [[Grand Slam]], odnosno samo nekoliko Masters 1000 turnira, s tim da je Sinner svejedno dobio priliku zaigrati na "pripremnim" turnirima za zemljani Grand Slam. Njegov povratnički turnir bio je [[Italian Open]] u [[Rim]]u, gdje je došao do finala, prvi Talijan kojemu je to uspjelo od [[Adriano Panatta|Adriana Panatte]] [[1978.]] godine. Bio je to Sinnerov tek drugi finale na zemlji, prvi nakon srpnja [[2022.]] godine. U finalu je izgubio 0:2 od [[Carlos Alcaraz|Carlosa Alcaraza]].<ref>{{cite news |title=Alcaraz ends Sinner's streak to win Italian Open |date=18 May 2025 |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c5y6g49le80o |work=BBC Sport}}</ref> Na [[Roland-Garros]]u je imao iznimno uspješan turnir te je do finala došao bez izgubljenog seta, pri čemu je u polufinalu pobijedio [[Novak Đoković|Novaka Đokovića]].<ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros SF: Novak Djokovic vs Jannik Sinner Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250606-M-Roland_Garros-SF-Novak_Djokovic-Jannik_Sinner.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> U finalu ga je čekao novi ogled s Alcarazom. Sinner je počeo snažno i poveo 2:0 u setovima, ali Alcaraz se vratio i izjednačio na 2:2. U petom su setu ušli u treći tie-break, a Sinner je, iako je tijekom meča imao čak tri meč lopte, izgubio u super tie-breaku 2:10, čime je Alcaraz osvojio naslov. Meč je trajao ukupno 5 sati i 29 minuta te je postao najduži finalni meč u historiji [[Roland-Garros]]a.<ref>{{Cite web |title=Carlos Alcaraz and Jannik Sinner played the match of the decade, and maybe the century, at Roland Garros |url=https://www.tennis.com/news/articles/carlos-alcaraz-jannik-sinner-french-open-final-match-of-the-decade |access-date=16 June 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref><ref>{{Cite web |title=2025 Roland Garros F: Jannik Sinner vs Carlos Alcaraz Detailed Stats |url=https://www.tennisabstract.com/charting/20250608-M-Roland_Garros-F-Jannik_Sinner-Carlos_Alcaraz.html |access-date=16 June 2025 |website=www.tennisabstract.com}}</ref> Pet tjedana kasnije, njih su dvojica igrali novo [[Grand Slam]] finale, ovoga puta na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]]. Sinner je pobijedio na [[london]]skoj travi te je tako postao prvi Talijan u historiji s naslovom na Wimbledonu.<ref>{{Cite web|url=https://www.theguardian.com/sport/2025/jul/13/jannik-sinner-roars-carlos-alcaraz-first-wimbledon-final-win-tennis|title=Jannik Sinner roars back to beat Carlos Alcaraz for first Wimbledon final win|first=Tumaini|last=Carayol|work=The Guardian |date=13 July 2025}}</ref> Bio je ovo njihov ukupno drugi susret na tom turniru, nakon četvrtfinala [[2022.]] godine, te Sinnerova druga pobjeda. [[File:P20250907DT-0948 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|left|320px|Sinner tijekom finala [[US Open 2025.|US Opena 2025.]] godine.]] Nakon što je zbog zgusnutog rasporeda otkazao [[Washington Open|Washington]] i [[National Bank Open|Toronto]],<ref>{{Cite web |title=Jannik Sinner, Novak Djokovic withdraw from Toronto {{!}} ATP Tour {{!}} Tennis |url=http://www.atptour.com/en/news/djokovic-toronto-2025-withdrawal |access-date=1 October 2025 |website=ATP Tour |language=en}}</ref> Sinner je došao do finala na [[Cincinnati Open]]u, gdje ga je ponovo čekao Alcaraz. Sinner je predao meč prije kraja prvog seta zbog bolesti pri rezultatu 0:5 za Alcaraza.<ref>{{Cite news |last=Carayol |first=Tumaini |date=18 August 2025 |title=Sinner illness gives Alcaraz Cincinnati Open title and Swiatek takes women's crown |url=https://www.theguardian.com/sport/2025/aug/18/carlos-alcaraz-wins-cincinnati-open-as-sinner-retires-from-final-with-illness |access-date=1 October 2025 |work=The Guardian |language=en-GB |issn=0261-3077}}</ref> Alcaraz ga je ponovo pobijedio i to u finalu [[US Open]]a,<ref>{{Cite web |date=8 September 2025 |title=Carlos Alcaraz dethrones Jannik Sinner to underline undeniable truth in US Open final |url=https://www.independent.co.uk/sport/tennis/carlos-alcaraz-jannik-sinner-us-open-final-result-b2821925.html |access-date=1 October 2025 |website=The Independent |language=en}}</ref> što je bilo njihovo treće uzastopno finale na nekom [[Grand Slam]]u i Španjolčeva druga pobjeda; time su njih dvojica završili sezonu s po dva Grand Slama svaki. Sinner je također postao najmlađi te ukupno treći tenisač, uz [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića, koji je igrao sva četiri Grand Slam finala u jednoj godini.<ref name=":4">{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner has now reached the final at all four Grand Slams and the ATP Finals this year |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-youngest-man-ever-to-reach-final-of-all-four-grand-slams-and-atp-finals-in-same-season-federer-djokovic |access-date=14 December 2025 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> Nakon što je u finalu [[China Open]]a pobijedio [[Learner Tien|Learnera Tiena]] i osvojio novi naslov,<ref>{{Cite web |date=1 October 2025 |title='Normal' Sinner thrashes Tien in Beijing for 21st title |url=https://www.france24.com/en/live-news/20251001-sinner-thrashes-tien-to-win-china-open-for-21st-title |access-date=1 October 2025 |website=France 24 |language=en}}</ref> morao je predati meč trećeg kola u [[Shanghai Masters|Šangaju]] protiv [[Tallon Griekspoor|Tallona Griekspoora]] zbog snažnih grčeva, čime je završio njegov pohod ka obrani naslova.<ref>{{cite web |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-retires-with-cramps-at-shanghai-masters-against-tallon-griekspoor |title=Jannik Sinner retires with cramps at Shanghai Masters against Tallon Griekspoor |website=Tennis.com |date=5 October 2025 |access-date=6 October 2025}}</ref> U [[Vienna Open|Beču]] je osvojio svoj četvrti naslov u godini, pobijedivši Zvereva,<ref>{{Cite web |date=26 October 2025 |title=Zverev beaten, Sinner wins Vienna tournament |url=https://en.ilsole24ore.com/art/zverev-beats-sinner-to-win-vienna-tournament-AHH1dfMD |access-date=26 October 2025 |website=Il Sole 24 ORE |language=en}}</ref> a što je onda povezao i s naslovom u [[Rolex Paris Masters|Pariz]]u, gdje je pobijedio [[Felix Auger-Aliassime|Felixa Augera-Aliassimea]]. Sinner je osvojio turnir bez izgubljenog seta te je postao prvi Talijan s naslovom na pariškom Mastersu. Sinner je sezonu završio snažno obranom naslova na [[ATP Finals]]ima, gdje je pobijedio Alcaraza. Sinner je završio turnir bez izgubljenog seta drugu godinu za redom, a na cijelom je turniru protivniku prepustio samo jedan break. === Borba za prvo mjesto (2026. – ''danas'') === Godinu [[2026.]] započeo je na [[Australian Open]]u, gdje je došao kao dvostruki branitelj naslova. Imao je relativno jednostavan put do polufinala, gdje ga je u pet setova pobijedio [[Novak Đoković]].<ref name=":5">{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |date=2026-02-01 |title=Novak Djokovic stuns Jannik Sinner to reach Australian Open final against Carlos Alcaraz |url=https://www.nytimes.com/athletic/7008360/2026/01/30/jannik-sinner-novak-djokovic-australian-open-result-analysis/ |access-date=2026-02-03 |work=The New York Times |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref> Nakon toga je igrao na turniru u [[Qatar ExxonMobil Open|Dohi]], gdje je iznenađujuće ispao u četvrtfinalu od [[Jakub Menšík|Jakuba Menšíka]]. Međutim, Sinner se vratio pobjedničkom nizu u [[Indian Wells]]u, gdje je u finalu pobijedio [[Danil Medvedev|Danila Medvedeva]] i osvojio svoj prvi naslov na tom turniru.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-atp-masters-1000-hard-court-titles|title=Sinner joins Federer & Djokovic in hard-court history books|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Na putu do naslova nije izgubio nijedan set, postavši tako prvi tenisač u historiji koji je osvojio dva uzastopna Masters 1000 naslova bez izgubljenog seta.<ref name="IW26">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-medvedev-indian-wells-2026-final|title=Sinner completes perfect run, wins Indian Wells|publisher=ATPTour|accessdate=14 March 2026}}</ref> Isti je pothvat ponovio i u [[Miami Open|Miamiju]], gdje je u finalu pobijedio [[Jiří Lehečka|Jiříja Lehečku]], postavši tako prvi tenisač koji je osvojio [[Sunshine Double]] bez ijednog izgubljenog seta,<ref>{{Cite web |last=Tennis.com |title=Jannik Sinner becomes first tennis player ever to win Sunshine Double without losing a set |url=https://www.tennis.com/news/articles/jannik-sinner-becomes-first-tennis-player-ever-to-win-sunshine-double-without-losing-a-set-indian-wells-miami |access-date=2026-03-30 |website=Tennis.com |language=en}}</ref> odnosno prvi koji je osvojio tri uzastopna Masters 1000 turnira bez izgubljenog seta. Uspjeh je nastavio i na zemljanim Mastersima, osvojivši [[Monte Carlo Masters|Monte Carlo]] pobjedom nad [[Carlos Alcaraz|Carlosom Alcarazom]].<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-monte-carlo-2026-return-to-world-no-1|title=Jannik Sinner to return to World No. 1 Monday|publisher=ATPTour|accessdate=12 April 2026}}</ref> Tom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste ispred Alcaraza, te je postao tek treći tenisač koji je osvojio četiri Masters 1000 turnira za redom (nakon [[Roger Federer|Federera]] i Đokovića), odnosno prvi nakon Đokovića [[2015.]] godine koji je osvojio prva tri Masters 1000 turnira u kalendarskoj godini. == Rivalstva == === Carlos Alcaraz === {{main|Rivalstvo Alcaraza i Sinnera}} Jannik Sinner i [[Carlos Alcaraz]] dosad su međusobno igrali 17 puta na ATP Touru, pri čemu Alcaraz vodi u ukupnim pobjedama 7:10.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |title=Jannik Sinner VS Carlos Alcaraz {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref><ref>{{cite web |url=https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |title=Closing Power: Alcaraz Fights off Sinner in Five for First French Open Final |date=7 June 2024 |access-date=7 June 2024 |archive-date=19 July 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240719023057/https://www.tennisnow.com/News/2024/June/Closing-Power-Alcaraz-Fights-off-Sinner-in-Five-f.aspx |url-status=live}}</ref> Komentatori su njihovo rivalstvo opisali kao "potencijalno definirajuće za cijelu jednu eru".<ref>{{cite web |last1=Klosok |first1=Aleks |title=Friendly rivals Jannik Sinner and Carlos Alcaraz look set to dominate men's tennis. Is it time to call them the 'Big Two?' |url=https://edition.cnn.com/2024/11/12/sport/jannik-sinner-carlos-alcaraz-atp-finals-spt-intl/index.html |website=CNN |access-date=6 September 2025 |language=en |date=12 November 2024}}</ref> Prije [[2025.]] godine, njih su dvojica već igrali nekoliko velikih mečeva, uključujući polufinale [[Roland-Garros]]a [[2024.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2022.]] godine (pobjeda Alcaraza u pet setova) i polufinale [[Miami Open]]a [[2023.]] godine (pobjeda Sinnera). Tijekom [[2024.]] godine igrali su tri puta, pri čemu je Alcaraz pobijedio sva tri puta. Tijekom [[2025.]] godine, prvi su se put susreli na [[Italian Open]]u, gdje je Alcaraz slavio 2:0 u finalu. Nakon toga je uslijedila serija od tri uzastopna [[Grand Slam]] finala, pri čemu je Sinner slavio na [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], a Alcaraz na [[Roland-Garros]]u i [[US Open]]u. Na [[ATP Finals]]ima, Sinner je pobijedio u dva seta i tako obranio naslov. Tijekom [[2026.]] godine, Sinner je slavio u finalu [[Monte Carlo Masters]]a, kojom se pobjedom vratio na prvo mjesto ATP liste. {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Alcaraz |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |2 |'''4''' |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''1''' |0 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |2 |'''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |1 |1 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Alcaraz">{{cite web |title=Carlos Alcaraz vs Jannik Sinner |url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/carlos-alcaraz-vs-jannik-sinner/a0e2/s0ag |access-date=4 June 2024 |publisher=[[Association of Tennis Professionals]]}}</ref> |7 |'''10''' |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Alcaraz |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] |{{flagicon|FRA}} [[Rolex Paris Masters]] |ATP 1000 |Tvrda (d) |Drugo kolo |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(1)|7|5|-}} |align=center| 2:08 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Osmina finala |'''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-|6|7|(8)|6|3|-}} |align=center| 3:35 |align=center| '''1''' |align=center| 1 |- |align=center| 3. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|HRV}} [[Croatia Open Umag]] |ATP 250 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(5)|6|1|-|6|1|-}} |align=center| 2:26 |align=center| '''2''' |align=center| 1 |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Četvrtfinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(7)|6|7|(0)|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 5:15 |align=center| 2 |align=center| '''2''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:52 |align=center| 2 |align=center| '''3''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|6|7|(4)|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 3:02 |align=center| '''3''' |align=center| 3 |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Polufinale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|1|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''4''' |align=center| 3 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|1|6|-|6|3|-|6|2|-}} |align=center| 2:05 |align=center| 4 |align=center| '''4''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |Polufinale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|2|6|-|6|3|-|3|6|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 4:09 |align=center| 4 |align=center| '''5''' |-style="background:#d4f1c5;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] |{{flagicon|KIN}} [[China Open]] |ATP 500 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|7|(6)|6|4|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:21 |align=center| 4 |align=center| '''6''' |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[Internazionali BNL d'Italia]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|1|-|}} |align=center| 1:43 |align=center| 4 |align=center| '''7''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] |Grand Slam |Zemlja |[[Finale Roland-Garrosa 2025. – muški singlovi|Finale]] |'''Alcaraz''' |{{nowrap|4:6, 6:7{{sup|(4:7)}}, 6:4, 7:6{{sup|(7:3)}}, 7:6{{sup|(10:2)}}}} |align=center| '''5:29''' |align=center| 4 |align=center| '''8''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Grand Slam |Trava |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|4|6|-|6|4|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''5''' |align=center| 8 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[Cincinnati Open]] |ATP 1000 |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{nowrap|5:0 pred.}} |align=center| 0:23 |align=center| 5 |align=center| '''9''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 15. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|SAD}} [[US Open]] |Grand Slam |Tvrda |Finale |'''Alcaraz''' |{{tennis score|6|2|-|3|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:42 |align=center| 5 |align=center| '''10''' |-style="background:#ffc;" |align=center| 16. |align=center| [[2025.]] |{{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] |ATP Finals |Tvrda (d) |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|7|5|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''6''' |align=center| 10 |-style="background:#e9e9e9;" |align=center| 17. |align=center| [[2026.]] |{{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] |ATP 1000 |Zemlja |Finale |'''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(5)|6|3|-}} |align=center| 2:15 |align=center| '''7''' |align=center| 10 |} === Danil Medvedev === Jannik Sinner i [[Danil Medvedev]] dosad su se susreli 16 puta, pri čemu Sinner vodi u međusobnim susretima 9:7.<ref name="Medvedev">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-daniil-medvedev/s0ag/mm58 |title=Jannik Sinner VS Daniil Medvedev {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Izvorno je ovo rivalstvo bilo prilično jednostrano, s obzirom na to da je Medvedev pobijedio u prvih šest međusobnih ogleda. Sinner je prekinuo Medvedevljev niz [[2023.]] godine te je u konačnici uspio izjednačiti seriju na 7:7. Od [[2023.]] godine, Medvedev je pobijedio samo jednom. Među značajnijim mečevima koje su igrali su finale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u pet setova nakon što je Medvedev imao 2:0 u setovima), četvrtfinale [[Wimbledon (tenis)|Wimbledona]] [[2024.]] godine (pobjeda Medvedeva u pet setova), četvrtfinale [[US Open]]a [[2024.]] (pobjeda Sinnera u četiri seta) i finale [[BNP Paribas Open|Indian Wells Mastersa]] [[2026.]] godine (pobjeda Sinnera).<ref>{{Cite web |last=Trollope |first=Matt |date=10 July 2024 |title=Medvedev the tactician snaps Sinner's streaks |url=https://ausopen.com/articles/news/medvedev-tactician-snaps-sinners-streaks |access-date=17 July 2024 |website=ausopen.com |language=en}}</ref> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Medvedev |-style="background:#f3e6d7;" |{{nowrap|[[Grand Slam]]}} |'''2''' |1 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |'''2''' |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |'''3''' |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |2 |2 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |'''2''' |- |'''Ukupno'''<ref name="Medvedev"/> |'''9''' |7 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Medvedev |- |align=center| 1. |align=center| [[2020.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Drugo kolo | '''Medvedev''' |{{tennis score|1|6|-|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:20 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- |align=center| 2. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|FRA}} [[Open 13|Marseille Open]] | ATP 250 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|2|-|6|4|-}} |align=center| 1:15 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 3. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|0|-|6|7|(5)|7|6|(8)}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 4. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:31 |align=center| 0 |align=center| '''4''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|NIZ}} [[ABN AMRO Open|Rotterdam Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|5|7|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 2:29 |align=center| 0 |align=center| '''5''' |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Medvedev''' |{{tennis score|7|5|-|6|3|-}} |align=center| 1:35 |align=center| 0 |align=center| '''6''' |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 7. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|KIN}} [[China Open]] | ATP 500 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(2)|7|6|(2)}} |align=center| 2:02 |align=center| '''1''' |align=center| 6 |- style="background:#d4f1c5;" |align=center| 8. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|AUT}} [[Vienna Open]] | ATP 500 | Tvrda (d) | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|4|6|-|6|3|-}} |align=center| 3:04 |align=center| '''2''' |align=center| 6 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 9. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|7|(4)|6|1|-}} |align=center| 2:29 |align=center| '''3''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|3|6|-|3|6|-|6|4|-|6|4|-|6|3|-}} |align=center| 3:44 |align=center| '''4''' |align=center| 6 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 11. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[Miami Open]] | Masters 1000 | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-}} |align=center| 1:10 |align=center| '''5''' |align=center| 6 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 12. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Medvedev''' |{{tennis score|6|7|(7)|6|4|-|7|6|(4)|2|6|-|6|3|-}} |align=center| '''4:00''' |align=center| 5 |align=center| '''7''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 13. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|SAD}} [[US Open]] | Grand Slam | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|1|6|-|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 2:39 |align=center| '''6''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 14. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Četvrtfinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|4|-}} |align=center| 1:25 |align=center| '''7''' |align=center| 7 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 15. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:14 |align=center| '''8''' |align=center| 7 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 16. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|SAD}} [[BNP Paribas Open|Indian Wells Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(6)|7|6|(4)}} |align=center| 1:56 |align=center| '''9''' |align=center| 7 |} === Novak Đoković === Jannik Sinner i [[Novak Đoković]] do sada su igrali 11 puta, a Sinner vodi u međusobnim dvobojima 6:5.<ref name="Đoković">{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/players/atp-head-2-head/jannik-sinner-vs-novak-djokovic/s0ag/d643 |title=Jannik Sinner VS Novak Djokovic {{!}} Head 2 Head |website=ATP Tour |access-date=6 June 2025 }}</ref> Njihov prvi susret odigrao se na [[Monte Carlo Masters]]u [[2021.]] godine. Đoković je pobijedio u prva tri susreta prije nego je Sinner upisao prvu pobjedu na [[ATP Finals]]ima [[2023.]] godine. Njih su dvojica igrali nekoliko značajnih mečeva, među kojima su finale [[ATP Finals]]a [[2023.]] godine (pobjeda Đokovića),<ref>{{Cite web |date=19 November 2023 |title=ATP Finals 2023 results: Novak Djokovic beats Jannik Sinner to win title |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/67468494 |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport}}</ref> polufinale [[Australian Open]]a [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u četiri seta)<ref>{{Cite web |last=Briggs |first=Simon |date=26 January 2024 |title=Novak Djokovic loses first Australian Open match since 2018 to brilliant Jannik Sinner |url=https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |access-date=16 October 2024 |website=The Telegraph |archive-date=23 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241123221016/https://www.telegraph.co.uk/tennis/2024/01/26/novak-djokovic-australian-open-win-jannik-sinner-final/ |url-status=live }}</ref> te finale [[Rolex Shanghai Masters|Šangaja]] [[2024.]] godine (pobjeda Sinnera u dva seta).<ref>{{Cite web |last=Jurejko |first=Jonathan |date=13 October 2024 |title=Djokovic denied 100th title as Sinner wins in Shanghai |url=https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |access-date=16 October 2024 |website=BBC Sport |archive-date=30 November 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20241130075719/https://www.bbc.co.uk/sport/tennis/articles/c8j72gx3kp1o |url-status=live }}</ref> Tijekom [[2025.]] godine igrali su dva uzastopna polufinala na [[Roland-Garros]]u i [[Wimbledon (tenis)|Wimbledonu]], u oba koje je pobijedio Sinner.<ref>{{cite web |last1=Mathews |first1=Max |title=French Open men's semifinals — Recap |url=https://www.nytimes.com/athletic/live-blogs/french-open-2025-live-updates-semifinals-scores-results/JZNuvMaxmtWB/ |publisher=The Athletic |access-date=6 June 2025 |date=6 June 2025}}</ref> Početkom [[2026.]] godine, Đoković je pobijedio Sinnera u polufinalu [[Australian Open]]a.<ref name=":5" /> {| class="wikitable" align="right" style="text-align:center; width: 15em;" !Kategorija !Sinner !Đoković |-style="background:#f3e6d7;" |[[Grand Slam]] |3 |3 |-style="background:#ffffcc;" |[[ATP Finals]] |1 |1 |-style="background:#e9e9e9;" |[[ATP Masters 1000 turniri|ATP 1000]] |1 |1 |-style="background:#d4f1c5;" |[[ATP 500 turniri|ATP 500]] |0 |0 |- |[[ATP 250 turniri|ATP 250]] |0 |0 |- style="background:#ECF2FF;" |{{nowrap|[[Davis Cup]]}} |'''1''' |0 |- |'''Ukupno'''<ref name="Đoković"/> |'''6''' |5 |} ;Pregled međusobnih mečeva {|class="sortable wikitable" style="font-size:90%;" !Br. !Godina !Turnir !Kategorija !Podloga !Faza !Pobjednik !class="unsortable"|Rezultat !Trajanje !class="unsortable"|Sinner !class="unsortable"|Đoković |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 1. |align=center| [[2021.]] | {{flagicon|MNK}} [[Monte Carlo Masters]] | Masters 1000 | Zemlja | Drugo kolo | '''Đoković''' |{{tennis score|6|4|-|6|2|-}} |align=center| 1:34 |align=center| 0 |align=center| '''1''' |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 2. |align=center| [[2022.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Četvrtfinale | '''Đoković''' |{{tennis score|5|7|-|2|6|-|6|3|-|6|2|-|6|2|-}} |align=center| 3:35 |align=center| 0 |align=center| '''2''' |-style="background:#f3e6d7;" |align=center| 3. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|4|-|7|6|(4)}} |align=center| 2:47 |align=center| 0 |align=center| '''3''' |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 4. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Grupna faza | '''Sinner''' |{{tennis score|7|5|-|6|7|(5)|7|6|(2)}} |align=center| 3:09 |align=center| '''1''' |align=center| 3 |- style="background:#ffffcc;" |align=center| 5. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ITA}} [[ATP Finals]] | ATP Finals | Tvrda (d) | Finale | '''Đoković''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-}} |align=center| 1:43 |align=center| 1 |align=center| '''4''' |- style="background:#ECF2FF;" |align=center| 6. |align=center| [[2023.]] | {{flagicon|ŠPA}} [[Davis Cup]] | Davis Cup | Tvrda (d) | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|2|-|2|6|-|7|5|-}} |align=center| 2:32 |align=center| '''2''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 7. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|1|-|6|2|-|6|7|(6)|6|3|-}} |align=center| 3:22 |align=center| '''3''' |align=center| 4 |- style="background:#e9e9e9;" |align=center| 8. |align=center| [[2024.]] | {{flagicon|KIN}} [[Shanghai Masters]] | Masters 1000 | Tvrda | Finale | '''Sinner''' |{{tennis score|7|6|(4)|6|3|-}} |align=center| 1:37 |align=center| '''4''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 9. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|FRA}} [[Roland-Garros]] | Grand Slam | Zemlja | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|4|-|7|5|-|7|6|(3)}} |align=center| 3:16 |align=center| '''5''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 10. |align=center| [[2025.]] | {{flagicon|UK}} [[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] | Grand Slam | Trava | Polufinale | '''Sinner''' |{{tennis score|6|3|-|6|3|-|6|4|-}} |align=center| 1:55 |align=center| '''6''' |align=center| 4 |- style="background:#f3e6d7;" |align=center| 11. |align=center| [[2026.]] | {{flagicon|AUS}} [[Australian Open]] | Grand Slam | Tvrda | Polufinale | '''Đoković''' |{{tennis score|3|6|-|6|3|-|4|6|-|6|4|-|6|4|-}} |align=center| '''4:09''' |align=center| 6 |align=center| '''5''' |} == Stil igre == [[File:P20250907DT-0873 President Donald Trump attends the U.S. Open Men’s Championship.jpg|thumb|320px|Sinnerov dvoručni bekend često se ističe kao njegovo najjače oružje.]] Sinner je agresivni igrač s osnovne crte te je jedan od najsnažnijih udarača na Touru. Njegov je najjači udarac dvoručni bekend, koji ima više topspina u odnosu na bilo kojeg drugog igrača na Touru, dosežući 1858 okretaja u minuti uz petu prosječnu brzinu, koja iznosi 111.2 km/h.<ref>{{cite web|url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|title=Wrecking Ball: Sinner Has The Heaviest Backhand Of Them All|author=Craig O'Shannessy|date=30 April 2020|website=atptour.com|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20230417075737/https://www.atptour.com/en/news/sinner-infosys-beyond-the-numbers-april-2020|archive-date=17 April 2023}}</ref> Zbog mirnoće na terenu te sveobuhvatnog kretanja, Sinner je često uspoređivan s [[Roger Federer|Rogerom Federerom]].<ref name="times"/><ref name="forbes"/><ref name="roland-garros"/> Sam Federer pohvalio je balans u Sinnerovoj igri, ističući da mu se sviđa što Sinnerovi bekend i forhend imaju gotovo istu brznu.<ref name="tv6"/> Bivši najbolji junior svijete i trener [[Claudio Pistolesi]] pohvalio je Sinnerovo lateralno kretanje, pripisujući to njegovom iskustvu sa [[skijanje]]m.<ref name="piatti-feature">{{cite web |last=Buddell |first=James |title=Sinner: 'I Want That Feeling More And More' |url=https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |website=ATP Tour |access-date=15 November 2020 |date=20 March 2020 |archive-date=10 June 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20200610225211/https://www.atptour.com/en/news/sinner-piatti-feature-2020 |url-status=live }}</ref> U tom je kontekstu uspoređivan s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]], koji je također istaknuo kako je iskustvo koje ima u skijanju pomoglo u razvijanju njegovih teniskih vještina.<ref>{{cite web |last=Boyden |first=Alex |title=How skiing will benefit Jannik Sinner as it did for Djokovic. Hoping to reach Berrettini's heights… |url=https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |website=Tennis Tonic |access-date=15 November 2020 |date=4 November 2019 |archive-date=7 November 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20211107074121/https://tennistonic.com/tennis-news/129194/how-skiing-will-benefit-jannik-sinner-as-it-did-for-djokovic-hoping-to-reach-berrettinis-heights/ |url-status=live }}</ref> Sinner igra s kontaktnim lećama te je izjavio da bez njih uopće ne bi mogao vidjeti lopticu.<ref name=":7">{{Cite web |title=Jannik Sinner defeats Grigor Dimitrov in Miami final |url=http://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |access-date=7 June 2024 |website=ATP Tour |language=en |archive-date=31 March 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240331215954/https://www.atptour.com/en/news/sinner-dimitrov-miami-2024-final |url-status=live }}</ref> == Treneri i stožer == Kada se Sinner s 13 godina posvetio tenisu trenirao ga je [[Riccardo Piatti]], koji je ranije surađivao s [[Novak Đoković|Novakom Đokovićem]] i [[Miloš Raonić|Milošom Raonićem]].<ref name=roland-garros/> Istovremeno je počeo raditi i s Andreom Volpinijem i Massimom Sartorijem, potonji koji je bio dugogodišnji trener [[Andreas Seppi|Andreasa Seppija]].<ref>{{cite web |title=Jannik Sinner: "I wanted to give a present for my coach's birthday" |url=https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |website=Ubi Tennis |access-date=15 November 2020 |date=9 November 2019 |archive-date=17 November 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201117024238/https://www.ubitennis.net/2019/11/jannik-sinner-wanted-give-present-coachs-birthday/ |url-status=live }}</ref> Kako je napredovao, Piatti mu je bio prvi trener, a Volpini mu je pomagao kao drugi trener. U njegovom su timu tada bili i fizioterapeut Claudio Zimaglia te kondicijski trener Dalibor Širola.<ref name=spotlight/> U veljači [[2022.]] godine završio je svoju dugogodišnju suradnju s Piattijem te je započeo raditi sa [[Simone Vagnozzi|Simoneom Vagnozzijem]], bivšim trenerom [[Marco Cecchinato|Marca Cecchinata]], novim kondicijskim trenerom Umbertom Ferrarom i novim fizioterapeutom.<ref name=":1"/><ref>{{Cite news |last=Futterman |first=Matthew |title=Jannik Sinner has been biding his time. Is that time now? |url=https://www.nytimes.com/athletic/5229590/2024/01/26/jannik-sinner-australian-open-final/ |access-date=27 June 2024 |work=The New York Times |date=28 January 2024 |language=en-US |issn=0362-4331}}</ref><ref>{{cite web |title=Jannik Sinner Hires New Coach Simone Vagnozzi, Pays Tribute To Riccardo Piatti |url=http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |website=oncuesports.com |date=17 February 2022 |access-date=18 February 2022 |archive-date=18 February 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220218124108/http://oncuesports.com/2022/02/17/jannik-sinner-hires-new-coach-simone-vagnozzi-pays-tribute-to-riccardo-piatti/ |url-status=live }}</ref> U srpnju iste godine, trener [[Darren Cahill]] službeno se pridružio Sinnerovom timu.<ref>{{Cite web|url=https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|title=Darren Cahill Will Join Jannik Sinner's Team Full-Time|website=tennisnow.com|access-date=9 May 2023|archive-date=3 December 2022|archive-url=https://web.archive.org/web/20221203052334/https://www.tennisnow.com/Blogs/NET-POSTS/July-2022/Darren-Cahill-Will-Join-Jannik-Sinner-s-Team-Full.aspx|url-status=live}}</ref> Za razliku od drugih profesionalnih tenisača, Sinner nema mentalnog trenera već koristi posebnu talijansku metodu za mentalni trening koja je razvijena za vozače [[Formula 1|Formule 1]].<ref>{{Cite web |last=Jhoty |first=Ben |date=29 January 2024 |title=How Jannik Sinner Rebuilt His Body To Get In Grand Slam Shape |url=https://menshealth.com.au/how-jannik-sinner-overhauled-his-mind-and-body-to-get-in-grand-slam-shape/ |access-date=27 June 2024 |website=Men's Health Magazine Australia |language=en-AU}}</ref> Početkom [[2023.]] godine Giacomo Naldi postao je njegov osobni fizioterapeut.<ref>{{Cite web |date=3 February 2023 |title=Lascia la Virtus e va a lavorare con Sinner, la scelta del fisioterapista Naldi |url=https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |access-date=4 July 2024 |website=la Repubblica |language=it |archive-date=13 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240913114118/https://bologna.repubblica.it/sport/2023/02/03/news/ladcia_la_virtus_e_va_a_lavorare_con_sinner_la_scelta_del_fisioterapista_naldi-386236177/ |url-status=live }}</ref> U rujnu [[2024.]] godine, nakon afere s dopingom, otpustio je Ferraru i Naldija te doveo Đokovićevog bivšeg kondicijskog trenera Marca Panichija i fizioterapeuta Ulisesa Badija. Također surađuje i s [[osteopatija|osteopatom]] Andreom Cipollom.<ref>{{Cite web |date=16 September 2024 |title=US Open champion Jannik Sinner introduces 2 new trainers after firing staff members for doping case |url=https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |access-date=19 September 2024 |website=AP News |language=en |archive-date=19 September 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240919113154/https://apnews.com/article/jannik-sinner-trainers-doping-4c0cd3247a9cc209e6a794ca67ec0c57 |url-status=live }}</ref> Dana [[23. srpnja]] [[2025.]] godine Sinner je objavio kako se Ferrara vratio u njegov tim kao kondicijski trener.<ref>{{Cite web |last=Gheorghe |first=Andreea |date=23 July 2025 |title=Jannik Sinner reappoints trainer he sacked amid doping row |url=https://www.cityam.com/jannik-sinner-reappoints-trainer-he-sacked-after-positive-doping-test/ |access-date=24 July 2025 |website=City AM |language=en-GB}}</ref> Sinnerov otac, koji je kuhar po struci, kuha za tim na velikim natjecanjima.<ref>{{Cite web |last=Ciotti |first=Lorenzo |date=12 April 2023 |title=Jannik Sinner: "My father joins the staff as a cook" |url=https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |access-date=27 August 2024 |website=Tennis World USA |language=en |archive-date=27 August 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240827095214/https://www.tennisworldusa.org/tennis/news/Tennis_Interviews/131008/jannik-sinner-my-father-joins-the-staff-as-a-cook-/ |url-status=live }}</ref> == Statistike == {{Main|Statistike i rekordi Jannika Sinnera}} Ovdje se nalazi skraćeni pregled osnovnih statističkih podataka karijere Carlosa Alcaraza, a preuzeti su sa službenih stranica [[ATP Tour]]a i [[ITF]]-a.<ref name="atp-profile1">{{cite web|title=Jannik Sinner|url=https://www.atptour.com/en/players/jannik-sinner/s0ag/overview|website=ATP Tour|accessdate=15 November 2020}}</ref> {{Statistike legenda}} {|class="wikitable nowrap" style=text-align:center;font-size:95% !Turnir ![[2019.]] ![[2020.]] ![[2021.]] ![[2022.]] ![[2023.]] ![[2024.]] ![[2025.]] ![[2026.]] !Omjer !Pob.–Por. !%Pob. |- |colspan="121" align="left" |'''[[Grand Slam]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Australian Open]] |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=efefef|2 / 7 |bgcolor=efefef|27–5 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=27|lost=5|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Roland-Garros]] |O |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|22–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=22|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Q1 |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|20–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=20|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[US Open]] |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 7 |bgcolor=efefef|23–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=23|lost=6|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |0–1 |5–3 |6–4 |15–4 |12–4 |23–2 |26–2 |5–1 |4 / 25 |92–21 |{{Tennis win percentage|won=92|lost=21|integer=yes}} <section end=singles-perf /> |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP Finals]]''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[ATP Finals]] |colspan=2 style=color:#767676|DNQ |bgcolor=afeeee|GF |style=color:#767676|DNQ |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|15–2 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=15|lost=2|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Reprezentativni nastupi''' |- |bgcolor=efefef align=left|[[Tenis na Ljetnim olimpijskim igrama|Olimpijske igre]] |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |O |colspan=2 style=color:#767676|Nisu održane |bgcolor=efefef|0 / 0 |bgcolor=efefef|0–0 |bgcolor=efefef|– |- |bgcolor=efefef align=left|[[Davis Cup]] |O |style=color:#767676| NO |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=lime|'''P''' |O | |bgcolor=efefef|2 / 4 |bgcolor=efefef|12–1 |bgcolor=efefef|{{tennis win percentage|won=12|lost=1|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''[[ATP 1000 turniri]]''' |- |align=left bgcolor=efefef|[[Indian Wells Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=afeeee|4K{{efn|name=IW22|Sinner se povukao prije četvrtog kola [[Indian Wells Masters]]a [[2022.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF{{efn|Dana [[20. kolovoza]] [[2024.]] godine objavljeno je kako je Sinner pao na doping testu zbog prisutnosti [[klostebol]]a te je kažnjen s oduzimanjem novčane nagrade i bodova dobivenih na turniru u Indian Wellsu u ožujku.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|17–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=17|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Miami Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=thistle|F |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=thistle|F |bgcolor=lime|'''P''' |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|2 / 5 |bgcolor=efefef|25–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=25|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Monte-Carlo Masters]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=yellow|PF |bgcolor=yellow|PF |O |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|15–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=15|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Madrid Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |O |bgcolor=ffebcd|ČF{{efn|name=MO24|Sinner se povukao prije četvrtfinala [[Madrid Open]]a [[2024.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O | |bgcolor=efefef|0 / 3 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Italian Open]] |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=ffebcd|ČF |bgcolor=afeeee|4K |O |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|0 / 6 |bgcolor=efefef|14–6 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=14|lost=6|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Canadian Open]] |O |style=color:#767676|NO |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=ffebcd|ČF |O | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|7–3 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=7|lost=3|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Cincinnati Open]] |O |Q1 |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|3K |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=thistle|F | |bgcolor=efefef|1 / 5 |bgcolor=efefef|12–4 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=12|lost=4|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Shanghai Masters]] |O |colspan=3 style=color:#767676|Nije održan |bgcolor=afeeee|4K |bgcolor=lime|'''P''' |bgcolor=afeeee|3K | |bgcolor=efefef|1 / 3 |bgcolor=efefef|9–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=9|lost=2|integer=yes}} |- |align=left bgcolor=efefef|[[Paris Masters]] |O |O |bgcolor=afeeee|2K |bgcolor=afeeee|1K |bgcolor=afeeee|3K{{efn|name=PA23|Sinner se povukao prije trećeg kola [[Rolex Paris Masters]]a [[2023.]] godine, što se službeno ne smatra porazom.}} |O |bgcolor=lime|'''P''' | |bgcolor=efefef|1 / 4 |bgcolor=efefef|6–2 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=6|lost=2|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Pobjeda–poraza |1–1 |2–1 |10–8 |16–7 |21–6 |28–3 |16–3 |17–0 |8 / 40 |111–29 |bgcolor=efefef|{{Tennis win percentage|won=111|lost=29|integer=yes}} |- | colspan="12" align="left" |'''Statistika karijere''' |-style=background:#efefef;font-weight:bold |||[[2019.]]||[[2020.]]||[[2021.]]||[[2022.]]||[[2023.]]||[[2024.]]||[[2025.]]||[[2026.]]|| colspan="3" |Karijera |-bgcolor=efefef |align=left|'''Turniri''' |10 |12 |25 |17 |21 |15 |12 |5 |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 116''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Naslovi''' |'''0''' |'''1''' |'''4''' |'''1''' |'''4''' |'''8''' |'''6''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 27''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Finala''' |'''0''' |'''1''' |'''5''' |'''1''' |'''7''' |'''9''' |'''10''' |'''3''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: 36''' |-style=background:#efefef |align=left|Tvrda podloga pobjeda–poraza |8–5 |12–8 |39–14 |28–10 |48–9 |53–3 |39–3 |19–2 |23 / 77 |246–54 |{{tennis win percentage|won=246|lost=54|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Zemljana podloga pobjeda–poraza |3–4 |7–3 |10–6 |15–4 |8–3 |11–2 |11–2 |5–0 |2 / 28 |70–24 |{{tennis win percentage|won=70|lost=24|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|Travnata podloga pobjeda–poraza |0–1 |0–0 |0–2 |4–2 |8–3 |9–1 |8–1 |0–0 |2 / 12 |29–10 |{{tennis win percentage|won=29|lost=10|integer=yes}} |-style=font-weight:bold;background:#efefef |align=left|Ukupno pobjeda–poraza |11–10 |19–11 |49–22 |47–16 |64–15 |73–6 |58–6 |24–2 |27 / 117 |345–88 |{{Tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}} |-style=background:#efefef |align=left|'''Postotak pobjeda''' |'''{{tennis win percentage|won=11|lost=10|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=19|lost=11|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=49|lost=22|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=47|lost=16|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=64|lost=15|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=73|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=58|lost=6|integer=yes}}''' |'''{{tennis win percentage|won=24|lost=2|integer=yes}}''' |colspan=3|'''Ukupno u karijeri: {{tennis win percentage|won=345|lost=88|integer=yes}}''' |-style=background:#efefef |align=left|'''Ranking na kraju godine''' |78. |37. |bgcolor=eee8aa|10. |15. |bgcolor=eee8aa|4. |bgcolor=lime|'''1.''' |bgcolor=thistle|2. | |colspan=3|{{Tooltip|'''$62,321,898'''|Career Prize Money – Singles & Doubles combined}} |} {{notelist}} === Finala === ==== Grand Slamovi ==== {|class="sortable wikitable" width="55%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2024.]] |style=background:#ffc|[[Australian Open]] |Tvrda |{{flagicon|}} [[Danil Medvedev]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{teniski rezultat|3|6|-|3|6|-|6|4|-|6|4|-|6|3|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#ccf|[[US Open]] |Tvrda |{{flagicon|USA}} [[Taylor Fritz]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{teniski rezultat|6|3|-|6|4|-|7|5|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ffc|[[Australian Open]] |Tvrda |{{flagicon|GER}} [[Alexander Zverev]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|3|-|7|6|(4)|6|3|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ebc2af|[[Roland-Garros]] |Zemlja |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |6:4, 7:6^(7:4), 4:6, 6:7^(3:7), 6:7^(2:10) |- ![[2025.]] |style=background:#cfc|[[Wimbledon (tenis)|Wimbledon]] |Trava |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |style=background:#98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|4|6|-|6|4|-|6|4|-|6|4|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ccf|[[US Open]] |Tvrda |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|2|6|-|6|3|-|1|6|-|4|6|-}} |} ==== ATP Finals ==== {|class="sortable wikitable" width="55%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2023.]] |style=background:#ffffcc|[[ATP Finals]] |Tvrda (d) |{{flagicon|SRB}} [[Novak Đoković]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|3|6|-|3|6|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#ffffcc|[[ATP Finals]] |Tvrda (d) |{{flagicon|USA}} [[Taylor Fritz]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|4|-|6|4|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#ffffcc|[[ATP Finals]] |Tvrda (d) |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|7|6|(4)|7|5}} |} ==== Masters 1000 turniri ==== {|class="sortable wikitable" width="55%" |- ! Godina ! Turnir ! Podloga ! Protivnik ! Ishod ! class="unsortable" | Rezultat |- ![[2021.]] |style=background:#e9e9e9|[[Miami Open]] |Tvrda |{{flagicon|POL}} [[Hubert Hurkacz]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|6|7|(4)|4|6|-}} |- ![[2023.]] |style=background:#e9e9e9|[[Miami Open]] |Tvrda |{{flagicon|}} [[Danil Medvedev]] |bgcolor=ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|5|7|-|3|6|-}} |- ![[2023.]] |style=background:#e9e9e9|[[Canadian Open]] |Tvrda |{{flagicon|AUS}} [[Alex de Minaur]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|4|-|6|1|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#e9e9e9|[[Miami Open]] |Tvrda |{{flagicon|BUL}} [[Grigor Dimitrov]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|3|-|6|1|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#e9e9e9|[[Cincinnati Open]] |Tvrda |{{flagicon|USA}} [[Frances Tiafoe]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|7|6|(4)|6|2|-}} |- ![[2024.]] |style=background:#e9e9e9|[[Shanghai Masters]] |Tvrda |{{flagicon|SRB}} [[Novak Djokovic]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|7|6|(4)|6|3|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#e9e9e9|[[Italian Open]] |Zemlja |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |style=background:#ffa07a|Poraz |{{Teniski rezultat|6|7|(7)|1|6|-}} |- ![[2025.]] |style=background:#e9e9e9|[[Cincinnati Open]] |Tvrda |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |style=background:#ffa07a|Poraz |0:5 pred. |- ![[2025.]] |style=background:#e9e9e9|[[Paris Rolex Masters]] |Tvrda (d) |{{flagicon|CAN}} [[Félix Auger-Aliassime]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|4|-|7|6|(4)}} |- ![[2026.]] |style=background:#e9e9e9|[[Indian Wells Open]] |Tvrda |{{flagicon|}} [[Danil Medvedev]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|7|6|(6)|7|6|(4)}} |- ![[2026.]] |style=background:#e9e9e9|[[Miami Open]] |Tvrda |{{flagicon|CZE}} [[Jiří Lehečka]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|6|4|-|6|4|-}} |- ![[2026.]] |style=background:#e9e9e9|[[Monte-Carlo Masters]] |Zemlja |{{flagicon|ESP}} [[Carlos Alcaraz]] |bgcolor=98fb98|Pobjeda |{{Teniski rezultat|7|6|(5)|6|3|-}} |- ![[2026.]] |style=background:#e9e9e9|[[Madrid Open]] |Zemlja |{{flagicon|GER}} [[Alexander Zverev]] |bgcolor=yellow|TBD | |} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commons category}} * {{#invoke:Official website|main}} * {{ATP}} {{Top 10 tenisera i teniserki|atpsinglovi=y}} {{Broj jedan teniseri}} {{Pobjednici Australian Opena}} {{Pobjednici Wimbledona}} {{Pobjednici US Opena}} {{Pobjednici Davis Cupa}} {{Italijanski sportista godine}} {{Authority control}} {{Životni vijek|2001||Sinner, Jannik}} [[Kategorija:Italijanski teniseri]] [[Kategorija:Pobjednici Australian Opena]] [[Kategorija:Pobjednici Wimbledona]] [[Kategorija:Pobjednici US Opena]] [[Kategorija:ATP brojevi 1]] 8shxk40e9io2isfsj9z8nahdtufsn6k 0 4721104 42586893 42579416 2026-05-03T01:21:03Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586893 wikitext text/x-wiki [[File:Nekropola Podgradinje (15).jpg|mini|desno|Crkva svetog Nikole u Gornjem Hrasnu (zidine), kapela, konak, groblje i nekropola stećaka na lokalitetu Podgradinje]] '''Crkva svetog Nikole u Gornjem Hrasnu''' u opštini [[Neum]], [[Bosna i Hercegovina]], je crkva [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] i pripada [[Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska|Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj]]. Naselje Gornje Hrasno se nalazi u blizini puta [[Stolac]] - Neum.<ref name="GPS">{{Cite web |url= https://stecakmap.info/nekropola/podgradinje/ |title= Nekropola Podgradinje, Neum |work= Interaktivna mapa stećaka - stecakmap.info |access-date= 7. april 2026.}}</ref> Prva crkva na ovom mjestu, manjih dimenzija, izgrađena je u 17. stoljeću. Na temeljima ove manje crkve izgrađena je 1849. godine današnja crkva, posvećena rođenju svetog Jovana Krstitelja. Iznad ulaznih vrata na zidu nalazila se godina izgradnje i natpis: ''Ovu crkvu izgradili su Srbi iz Gornjeg Hrasna, posebno Mihajlo Brstina.'' Crkva je jednobrodna. [[Oltar]] je bio ukrašen [[ikona]]ma i [[ikonostas]]om. Imala je tri zvona do 1917. godine kada su vojne vlasti skinule dva i pretopila za ratne potrebe. Prvobitno je crkva pripadala parohiji [[Manastir Zavala|manastira Zavala]], ali zbog udaljenosti, 1897. godine pokrenuto je osnivanje samostalne parohije Gornje Hrasno. U nju su ušla naselja: Orašje, Čavaš, Rujevi Do, Gaj, Grahovište, Elezovići, Pobrđe, Vlaka, Burmazi, Svitava, Kolojanj, Ćetoljub i Cerovica. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], hram opslužuju sveštenici [[Čapljina|čapljinske]] parohije.<ref name="Čapljina parohija">{{Cite web |url= https://spcocapljina.rs/hram-rodjenja-svetog-jovana-krstitelja/ |title= Hram rođenja svetog Jovana Krstitelja u Gornjem Hrasnu |work= Srpska pravoslavna crkvena opština Čapljina - spcocapljina.rs, 2017. |access-date= 7. april 2026. |archive-date= 2025-04-24 |archive-url= https://web.archive.org/web/20250424040234/https://spcocapljina.rs/hram-rodjenja-svetog-jovana-krstitelja/ |url-status= dead }}</ref> U posljednjem [[Rat u Bosni i Hercegovini|ratu u Bosni i Hercegovini]], dva puta je minirana, zajedno sa [[Nekropola stećaka Podgradinje|srednjovjekovnim spomenicima]]<ref name="Bešlagić3">{{Cite web |url= https://www.fmks.gov.ba/download/zzs/1959-II/6.pdf |title=Šefik Bešlagić: STEĆCI U GORNJEM HRASNU |work= Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. |access-date= 7. april 2026}}</ref> i grobnicom stradalih tokom Drugog svjetskog rata. Prvi put je oštećena 1992. godine, a drugi put nakon potpisivanja [[Dejtonski mirovni sporazum|Daytonskog mirovnog sporazuma]] 1995. godine.<ref name="Crkva svetogJ">{{Cite web |url= https://slobodnahercegovina.com/crkva-sv-jovana-krstitelja-u-gornjem-hrasnu/ |title= Crkva svetog Jovana u Gornjem Hrasnu. |work= Slobodna Hercegovina - slobodnahercegovina.com, 2017. |access-date= 7. april 2026.}}</ref> == Obnova == Mještani su, otkako se rat završio, nastavili da se ovdje okupljaju, a bogosluženja su obavljana ispred hrama. Pored crkve izgrađena je kapelicu u kojoj su ponovo sahranjeni ostaci 66 stanovnika ovog sela, ubijenih 1941. godine. I stara austrougarsku škola pored crkve je renovirana i adaptirana u parohijski dom. Godine 2024. počela je obnova razrušenog objekta crkve sredstvima nekadašnjih stanovnika Gornjeg Hrasna. Do sada je urađena armirano-betonska konstrukcija i 12 stubova. Zadržana su tri reda kamena iznad temelja kao podsjetnik na nekadašnju izvedbu. == Vanjske veze == * Obnova crkve u Gornjem Hrasnu<ref name="Obnova">{{Cite web |url= https://www.nezavisne.com/novosti/drustvo/Srbi-obnavljaju-staru-seosku-crkvu-u-Gornjem-Hrasnom/829016 |title= Srbi obnavljaju staru seosku crkvu u Gornjem Hrasnom |work= Nezavisne novine - www.nezavisne.com, 2024 |access-date= 7. april 2026.}}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} [[Kategorija:Neum]] [[Kategorija:Crkve Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske|P ]] soplqqaotvpq0nwu4yrkcww1vurv0rw 0 4721728 42586849 42586507 2026-05-02T20:01:29Z InternetArchiveBot 155863 Rescuing 1 sources and tagging 0 as dead.) #IABot (v2.0.9.5 42586849 wikitext text/x-wiki [[File:Nacionalni park Kozara 13.jpg|mini|desno|Cicvara na manifestaciji "Zlatne ruke Potkozarja u Prijedoru"]] '''Cicvara''' je jedno od najstarijih tradicionalnih jela, nastalo nakon prenosa [[kukuruz]]a u [[Evropa|Evropu]]. Snažno je povezana s načinom života [[Stočarstvo|stočara]] i stanovnika [[Planina|planinskih]] područja u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Srbija|Srbiji]] i [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Nastala je iz potrebe i dostupnih namirnica. Stanovnici [[planina]] raspolagali su ograničenim izborom hrane, ali su imali dovoljno mliječnih proizvoda ([[Mlijeko|mlijeka]], domaćeg [[sir]]a, [[Sirac|sirca]], [[Basa|base]], [[kajmak]]a) i [[kukuruz]]nog brašna. Kombinacijom tih sastojaka dobijalo se jelo koje je bilo lako za pripremu, a istovremeno zasitno i energetski bogato. Danas se rijetko priprema.<ref name="cicvara">{{Cite web |url= https://avaz.ba/lifestyle/recepti/1036089/znate-li-sta-je-cicvara-tradicionalno-jelo-koje-je-othranilo-generacije#google_vignette |title= Znate li šta je cicvara? Tradicionalno jelo koje je othranilo generacije |work= Dnevni avaz - avaz.ba - 17. april 2026. |accessdate= 17. april 2026}}</ref> [[File:Priprema cicvare.JPG|mini|lijevo|Priprema cicvare]] == Sastojci i priprema == Najstarije recepture su zapisane u [[manastir]]skim knjigama po kojima se cicvara pripremala od brašna tada korištenih žitarica: [[Pšenica|pšenice]], [[raž]]i, [[Ječam|ječma]], [[Ovas|ovsa]]… Kada je kukuruz prenešen iz [[Amerika|Amerike]] počeo se masovno sijati i preuzeo vodeću ulogu glavnog sastojka u ishrani.<ref name="cicva">{{Cite web |url= https://www.bastabalkana.com/2014/03/cicvara-recept-kako-se-pravi-starinska-cicvara/ |title= Cicvara – recept kako se pravi starinska cicvara |work= www.bastabalkana.com - 2014. |accessdate= 27. april 2026.}}</ref> Da bi se napravila dobra cicvara treba koristiti kvalitetan mliječni proizvod i dobro kukuruzno integralno brašno. Standardna varijanta jela pravi se od: * voda, 4 dl * mliječni proizvodi (sve vrste sireva, kajmak, basa), pojedinačno ili kombinovani, 300-400 g. * kukuruzno brašno, 8 kašika Prilikom spremanja cicvare, prema želji, koristi se i: * mlijeko, umjesto jednog dijela vode. * [[mast]] nerastopljena (ako se koristi kajmak ne treba), 1 kašika * [[so]], 1 kašičica<ref name="božićCi">{{Cite web |url= https://www.bastabalkana.com/2015/10/recept-za-cicvaru-cicvara-na-kajmaku/#google_vignette |title= Recept za Cicvaru – cicvara na kajmaku Stevo Karapandža |work= www.bastabalkana.com |accessdate= 17. april 2026}}</ref> Starinska cicvara se nije lako spremala iako je recept za cicvaru jednostavan, ali je trebalo truda i snage da se dobra cicvara skuva. Mlijeko, voda i mast se pomiješaju i zagrijavaju do ključanja. Dodaju se mliječni proizvodi, kukuruzno brašno i so i miješa bez prestanka, da se ne bi stvorile grudvice.<ref name="kulinarka">{{Cite web |url= https://www.coolinarika.com/recept/cicvara-d32ea552-6383-11eb-9cfb-0242ac12004b |title= Cicvara |work= www.coolinarika.com - 2015. |accessdate= 17. april 2026}}</ref> == Običaji == Za cicvaru se vež neki od narodnih običaja: Simbol je [[Božić]]a. Postoji običaj da se božićni post prekine upravo cicvarom, na božićno jutro i to tako da se uzmu tri mala zalogaja repom od kašike. Uz cicvaru se na sto postavljaju i stara [[šljivovica]], suve [[Smokva|smokve]] i mlada pšenica, koja predstavlja simbol plodnosti i sreće u novoj godini. Jedan od običaja vezan za ovo jelo kaže, ako se cicvara okrene tri puta oko varjače kojom se miješa, kuću u kojoj se pravi, cijele godine pratiće sreća i blagostanje. Tajna uspešnog pripremljanja cicvare je da se miješa uvijek u istom smeru, kao što je poželjno da i život ide u smjeru napretka.<ref name="božić">{{Cite web |url= https://lifepressmagazin.com/kulinarstvo-2/dorucak-2/tajna-prave-bozicne-cicvare/ |title= Tajna prave božićne cicvare |work= web.archive.org - 2015. |accessdate= 17. april 2026 |archive-date= 2022-01-21 |archive-url= https://web.archive.org/web/20220121125252/https://lifepressmagazin.com/kulinarstvo-2/dorucak-2/tajna-prave-bozicne-cicvare/ |url-status= bot: unknown }}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} {{Commonscat|Cicvara}} [[Kategorija:Hrana]] [[Kategorija:Tradicionalna jela u Bosanskom Petrovcu]] [[Kategorija:Bosanskohercegovačka kuhinja]] [[Kategorija:Hrvatska kuhinja]] [[Kategorija:Crnogorska kuhinja]] [[Kategorija:Srpska kuhinja]] jlwfop48c07p7lyt0yjkq35dh1t0mtn 6 4721778 42586811 2026-05-02T13:32:06Z Edgar Allan Poe 29250 {{Infoslika |Opis= Logo SP u nogometu 2026. |Izvor= {{enwiki}} |Datum=2. svibnja 2026. (postavljeno na sh.wiki) |Autor= Autorsko pravo: FIFA |Objašnjenje= Ova slika podliježe zaštiti autorskih prava, ali može se koristiti pod uvjetima poštene upotrebe u skladu sa zakonom SAD-a o poštenoj upotrebi zato što: # se radi o slici logotipa u niskoj rezoluciji; # slika ne ograničava prava autora odnosno vlasnika autorskih prava da prodaje promotivne materijale; # slika se ne može koristiti za proiz... 42586811 wikitext text/x-wiki == Sažetak == {{Infoslika |Opis= Logo SP u nogometu 2026. |Izvor= {{enwiki}} |Datum=2. svibnja 2026. (postavljeno na sh.wiki) |Autor= Autorsko pravo: FIFA |Objašnjenje= Ova slika podliježe zaštiti autorskih prava, ali može se koristiti pod uvjetima poštene upotrebe u skladu sa zakonom SAD-a o poštenoj upotrebi zato što: # se radi o slici logotipa u niskoj rezoluciji; # slika ne ograničava prava autora odnosno vlasnika autorskih prava da prodaje promotivne materijale; # slika se ne može koristiti za proizvodnju ilegalnih kopija; # slika ilustrira temu članaka [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.]]; # ne postoji zamjenska slika koja se može slobodno koristiti; # korištenje slike u članku doprinosi kvaliteti jer ilustrira članak o natjecanju; }} == Licenciranje == {{Logo}} 8o9h9f5vdket977bvchn36jbq0r2wlz 14 4721779 42586812 2026-05-02T13:34:45Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{Catmore|Fudbal u Kanadi}} {{Commonscat|Association football in Canada}} [[Kategorija:Sport u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal po državama|Kanada]] 42586812 wikitext text/x-wiki {{Catmore|Fudbal u Kanadi}} {{Commonscat|Association football in Canada}} [[Kategorija:Sport u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal po državama|Kanada]] 7isznhzna2wsnoku4xtrn9gvahnnjdw 14 4721780 42586814 2026-05-02T13:35:58Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{Catmore|Fudbal u Meksiku}} {{Commonscat|Association football in Mexico}} [[Kategorija:Sport u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal po državama|Meksiko]] 42586814 wikitext text/x-wiki {{Catmore|Fudbal u Meksiku}} {{Commonscat|Association football in Mexico}} [[Kategorija:Sport u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal po državama|Meksiko]] 06c7at32prrzzahxko4l71vlhx40i78 0 4721781 42586818 2026-05-02T13:51:31Z Edgar Allan Poe 29250 Nova stranica: {{Aktualni sportski događaj}} {{Infokutija međunarodno fudbalsko takmičenje | Name = FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. | izvorni naziv = {{ubl|FIFA World Cup 26|Copa Mundial de la FIFA 2026|Coupe du Monde de la FIFA 2026}} | Logo = 2026_FIFA_World_Cup_emblem.svg | Size = 220px | Optional caption = | Zemlja domaćin = {{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Američke Države}}}}... 42586818 wikitext text/x-wiki {{Aktualni sportski događaj}} {{Infokutija međunarodno fudbalsko takmičenje | Name = FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. | izvorni naziv = {{ubl|FIFA World Cup 26|Copa Mundial de la FIFA 2026|Coupe du Monde de la FIFA 2026}} | Logo = 2026_FIFA_World_Cup_emblem.svg | Size = 220px | Optional caption = | Zemlja domaćin = {{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Američke Države}}}} | datum = [[11. lipnja]] – [[19. srpnja]] [[2026.]] | Broj reprezentacija = 48 | stadioni = 16 | gradovi = 16 | Prvaci = | drugi = | treći = | četvrti = | Broj utakmica = 104 | Broj golova = | gledanost = | Najbolji strijelac = | Najbolji igrač = | ažurirano = [[2. svibnja]] [[2026]] }} '''FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.''' ([[engleski]]: ''FIFA World Cup 26''; [[španjolski]]: ''Copa Mundial de la FIFA 2026''; [[francuski]]: ''Coupe du Monde de la FIFA 2026'') bit će 23. izdanje [[FIFA Svjetsko prvenstvo|FIFA Svjetskog prvenstva]] koje će se od [[11. lipnja]] do [[19. srpnja]] [[2026.]] godine održati u [[Kanada|Kanadi]], [[Meksiko|Meksiku]] i [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Bit će to prvo prvenstvo nakon [[1994.]] godine koje će se održati na tlu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]; [[Kanada]] će prvi put biti domaćin, dok su [[Meksiko]] (dva puta, [[1970.]] i [[1986.]]) i [[SAD|Sjedinjene Države]] (jednom, [[1994.]]) ranije već ugostili Svjetsko prvenstvo. Turnir će se igrati u ukupno 16 gradova na 16 stadiona – 11 u Sjedinjenim Državana, tri u Meksiku i dva u Kanadi. Bit će to prvi put u historiji turnira da će tri zemlje zajednički organizirati prvenstvo te prvi put da će na njemu sudjelovati 48 reprezentacija. Sjevernoamerička kandidatura za turnir [[2026.]] godine pobijedila je [[Maroko|marokansku]] kandidaturu na glasovanju u [[Moskva|Moskvi]]. Bit će to prvi turnir nakon [[2002.]] godine s više od jednog domaćina. Uz to, Meksiko će postati prva zemlja u historiji koja je čak tri puta bila domaćin ovog natjecanja. Nakon promjene termina za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodno prvenstvo]], koje se igralo tijekom zime, termin je za ovaj turnir vraćen na tradicionalni ljetni termin. Proširenje s 32 na 48 reprezentacija dovelo je do velikog broja debitanata, tako da će svoje prve nastupa na ovom natjecanju imati [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]], [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]] i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]]. Istovremeno, sva tri domaćina imali su direktan plasman na turnir. Branitelj naslova je [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]], koja je četiri godine ranije u finalu pobijedila [[Fudbalska reprezentacija Francuske|Francusku]]. == Vanjske veze == {{Commonscat|FIFA World Cup 2026|2026 FIFA World Cup}} *[https://www.fifa.com/worldcup/fifaworldcup2026/ FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.], FIFA.com {{Svjetski kup FIFA}} {{Authority control}} [[Kategorija:2026.]] [[Kategorija:FIFA Svjetsko prvenstvo|2026M]] [[Kategorija:Fudbal u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal u Sjedinjenim Američkim Državama]] q40e2aopox1r9k1o5pyxas45ozq4tf5 42586821 42586818 2026-05-02T14:05:14Z Edgar Allan Poe 29250 42586821 wikitext text/x-wiki {{Aktualni sportski događaj}} {{Infokutija međunarodno fudbalsko takmičenje | Name = FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. | izvorni naziv = {{ubl|FIFA World Cup 26|Copa Mundial de la FIFA 2026|Coupe du Monde de la FIFA 2026}} | Logo = 2026_FIFA_World_Cup_emblem.svg | Size = 220px | Optional caption = | Zemlja domaćin = {{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Američke Države}}}} | datum = [[11. lipnja]] – [[19. srpnja]] [[2026.]] | Broj reprezentacija = 48 | stadioni = 16 | gradovi = 16 | Prvaci = | drugi = | treći = | četvrti = | Broj utakmica = 104 | Broj golova = | gledanost = | Najbolji strijelac = | Najbolji igrač = | ažurirano = [[2. svibnja]] [[2026]] }} '''FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.''' ([[engleski]]: ''FIFA World Cup 26''; [[španjolski]]: ''Copa Mundial de la FIFA 2026''; [[francuski]]: ''Coupe du Monde de la FIFA 2026'') bit će 23. izdanje [[FIFA Svjetsko prvenstvo|FIFA Svjetskog prvenstva]] koje će se od [[11. lipnja]] do [[19. srpnja]] [[2026.]] godine održati u [[Kanada|Kanadi]], [[Meksiko|Meksiku]] i [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Bit će to prvo prvenstvo nakon [[1994.]] godine koje će se održati na tlu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]; [[Kanada]] će prvi put biti domaćin, dok su [[Meksiko]] (dva puta, [[1970.]] i [[1986.]]) i [[SAD|Sjedinjene Države]] (jednom, [[1994.]]) ranije već ugostili Svjetsko prvenstvo. Turnir će se igrati u ukupno 16 gradova na 16 stadiona – 11 u Sjedinjenim Državana, tri u Meksiku i dva u Kanadi. Bit će to prvi put u historiji turnira da će tri zemlje zajednički organizirati prvenstvo te prvi put da će na njemu sudjelovati 48 reprezentacija. Sjevernoamerička kandidatura za turnir [[2026.]] godine pobijedila je [[Maroko|marokansku]] kandidaturu na glasovanju u [[Moskva|Moskvi]]. Bit će to prvi turnir nakon [[2002.]] godine s više od jednog domaćina. Uz to, Meksiko će postati prva zemlja u historiji koja je čak tri puta bila domaćin ovog natjecanja. Nakon promjene termina za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodno prvenstvo]], koje se igralo tijekom zime, termin je za ovaj turnir vraćen na tradicionalni ljetni termin. Proširenje s 32 na 48 reprezentacija dovelo je do velikog broja debitanata, tako da će svoje prve nastupa na ovom natjecanju imati [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]], [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]] i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]]. Istovremeno, sva tri domaćina imali su direktan plasman na turnir. Branitelj naslova je [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]], koja je četiri godine ranije u finalu pobijedila [[Fudbalska reprezentacija Francuske|Francusku]]. == Izbor domaćina == == Proširenje i promjena formata == == Kvalifikacije == == Gradovi domaćini == == Finalni ždrijeb == == Suci == == Grupna faza == == Faza na izbacivanje == == Statistike i nagrade == == Konačni poredak == == Marketing == == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|FIFA World Cup 2026|2026 FIFA World Cup}} *[https://www.fifa.com/worldcup/fifaworldcup2026/ FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.], FIFA.com {{Svjetski kup FIFA}} {{Authority control}} [[Kategorija:2026.]] [[Kategorija:FIFA Svjetsko prvenstvo|2026M]] [[Kategorija:Fudbal u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal u Sjedinjenim Američkim Državama]] 1eqqzobnwzlc5kv5b64d0zzhsqp7ubq 42586826 42586821 2026-05-02T14:46:27Z Edgar Allan Poe 29250 /* Izbor domaćina */ 42586826 wikitext text/x-wiki {{Aktualni sportski događaj}} {{Infokutija međunarodno fudbalsko takmičenje | Name = FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. | izvorni naziv = {{ubl|FIFA World Cup 26|Copa Mundial de la FIFA 2026|Coupe du Monde de la FIFA 2026}} | Logo = 2026_FIFA_World_Cup_emblem.svg | Size = 220px | Optional caption = | Zemlja domaćin = {{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Američke Države}}}} | datum = [[11. lipnja]] – [[19. srpnja]] [[2026.]] | Broj reprezentacija = 48 | stadioni = 16 | gradovi = 16 | Prvaci = | drugi = | treći = | četvrti = | Broj utakmica = 104 | Broj golova = | gledanost = | Najbolji strijelac = | Najbolji igrač = | ažurirano = [[2. svibnja]] [[2026]] }} '''FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.''' ([[engleski]]: ''FIFA World Cup 26''; [[španjolski]]: ''Copa Mundial de la FIFA 2026''; [[francuski]]: ''Coupe du Monde de la FIFA 2026'') bit će 23. izdanje [[FIFA Svjetsko prvenstvo|FIFA Svjetskog prvenstva]] koje će se od [[11. lipnja]] do [[19. srpnja]] [[2026.]] godine održati u [[Kanada|Kanadi]], [[Meksiko|Meksiku]] i [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Bit će to prvo prvenstvo nakon [[1994.]] godine koje će se održati na tlu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]; [[Kanada]] će prvi put biti domaćin, dok su [[Meksiko]] (dva puta, [[1970.]] i [[1986.]]) i [[SAD|Sjedinjene Države]] (jednom, [[1994.]]) ranije već ugostili Svjetsko prvenstvo. Turnir će se igrati u ukupno 16 gradova na 16 stadiona – 11 u Sjedinjenim Državana, tri u Meksiku i dva u Kanadi. Bit će to prvi put u historiji turnira da će tri zemlje zajednički organizirati prvenstvo te prvi put da će na njemu sudjelovati 48 reprezentacija. Sjevernoamerička kandidatura za turnir [[2026.]] godine pobijedila je [[Maroko|marokansku]] kandidaturu na glasovanju u [[Moskva|Moskvi]]. Bit će to prvi turnir nakon [[2002.]] godine s više od jednog domaćina. Uz to, Meksiko će postati prva zemlja u historiji koja je čak tri puta bila domaćin ovog natjecanja. Nakon promjene termina za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodno prvenstvo]], koje se igralo tijekom zime, termin je za ovaj turnir vraćen na tradicionalni ljetni termin. Proširenje s 32 na 48 reprezentacija dovelo je do velikog broja debitanata, tako da će svoje prve nastupa na ovom natjecanju imati [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]], [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]] i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]]. Istovremeno, sva tri domaćina imali su direktan plasman na turnir. Branitelj naslova je [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]], koja je četiri godine ranije u finalu pobijedila [[Fudbalska reprezentacija Francuske|Francusku]]. == Izbor domaćina == [[File:2026 world cup bid election.png|thumb|500px|upright=1.6|{{center|'''Rezultati glasovanja'''}} {| |- !Mogli su glasovati !! Nisu mogli glasovati |- |{{legend|#867650|Glasovali za sjevernoameričku kandidaturu}}||{{legend|#FFBD41|Kanada–Meksiko–Sjedinjene Države}} |- |{{legend|#2770AB|Glasovali za marokansku kandidaturu}}||{{legend|#55208D|Maroko}} |- |{{legend|#008E2A|Nisu glasovali ni za jednu kandidaturu}}||{{legend|#000000|Pod suspenzijom FIFA-e}} |- |{{legend|#B32A2F|Nisu glasovali}}||{{legend|#C1C1C1|Nije članica FIFA-e}} |}]] [[Vijeće FIFA-e]] je u periodu od [[2013.]] do [[2017.]] godine intenzivno raspravljalo o ograničenjima u kontekstu rotacije domaćina prema kontinentalnom ključu. Inicijalno je pravilo glasilo da se za domaćinstvo mogla kandidirati samo država iz konfederacije koja nije bila domaćin prethodna dva turnira. Privremeno je ograničenje suženo na samo prethodni turnir,<ref>{{Cite news |date=May 30, 2015 |title=Current allocation of FIFA World Cup confederation slots maintained |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/worldcup/news/y=2015/m=5/news=current-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150530211217/http://www.fifa.com/worldcup/news/y%3D2015/m%3D5/news%3Dcurrent-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |archive-date=May 30, 2015}}</ref> nakon čega je opet prošireno na prethodna dva. Dogovorena je i iznimka za domaćine pretposljednjeg prethodnog turnira u slučaju da nijedna pristigla kandidatura ne ispunjava stroge tehničke i financijske kriterije.<ref name="fifacouncil">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA Council discusses vision for the future of football |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2016/m=10/news=fifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161017181207/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y%3D2016/m%3D10/news%3Dfifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |archive-date=October 17, 2016}}</ref><ref name="ap-cbc">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA blocks Europe from hosting 2026 World Cup, lifting Canada's chances |publisher=[[Canadian Broadcasting Corporation]] |agency=Associated Press |url=http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161014191406/http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |archive-date=October 14, 2016}}</ref> U ožujku [[2017.]] godine, predsjednik [[FIFA]]-e [[Gianni Infantino]] potvrdio je da se europske i azijske zemlje, zbog [[Rusija|ruskog]] i [[katar]]skog domaćinstva [[2018.]], odnosno [[2022.]] godine, neće moći kandidirati za domaćinstvo prvenstva [[2026.]] godine, što je značilo da se za prvenstvo mogu kandidirati zemlje iz [[CONCACAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[1994.]] godine), [[CAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2010.]] godine), [[CONMEBOL]]a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2014.]] godine) ili [[OFC]]-a (nikada nisu bili domaćini), odnosno potencijalno iz [[UEFA]]-e ako nijedna ponuda iz ove četiri konfederacije ne bi zadovoljila uvjete.<ref name="guardian">{{Cite news |last=Hill |first=Tim |date=March 9, 2017 |title=Trump travel ban could prevent United States hosting World Cup |url=https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211114173744/https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |archive-date=November 14, 2021 |access-date=March 24, 2017 |work=The Guardian}}</ref> Sudomaćinstvo, koje je [[FIFA]] bila zabranila nakon [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2002.|prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji]], odobreno je za prvenstvo [[2026.]] godine, ali bez ograničenja u broju domaćina, što bi se procjenjivalo od slučaja do slučaja. U konačnici su pred FIFA-u stigle dvije kandidatura – ona [[Maroko|Maroka]] i ujedinjena kandidatura triju sjevernoameričkih država. [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]] su, svaka posebno, razmatrale samostalne kandidature, s tim da je [[10. travnja]] [[2017.]] godine objavljeno kako će poslati zajedničku kandidaturu.<ref>{{cite magazine |url=https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid |title=USA, Mexico, Canada announce bid to host '26 WC |date=April 10, 2017|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411054626/https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid|archive-date=April 11, 2017 |magazine=Sports Illustrated}}</ref><ref name=":3">{{cite web |url=http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup |first=Jeff |last=Carlise |date=April 10, 2017 |title=U.S., Mexico and Canada officially launch bid to co-host 2026 World Cup|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411140749/http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup|archive-date=April 11, 2017 |work=ESPN}}</ref> Glasovanje o kandidatima održano je [[13. lipnja]] [[2018.]] godine na 68. kongresu FIFA-e u [[Moskva|Moskvi]]. U glasovanju su mogla sudjelovati 203 saveza,<ref>{{Cite web |last=Graham |first=Bryan Armen |date=June 13, 2018 |title=North America to host 2026 World Cup after winning vote over Morocco – as it happened |url=https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |website=The Guardian |access-date=July 12, 2018 |archive-date=July 18, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180718045428/https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |url-status=live}}</ref> pri čemu je [[Gana]] bila pod suspenzijom FIFA-e zbog korupcijskog skandala pa nije mogla glasovati. Sjevernoamerička kandidatura uvjerljivo je pobijedila sa 134 glasa, dok je marokanska kandidatura dobila 65 glasova;<ref>{{cite news |date=June 13, 2018 |title=World Cup 2026: Canada, US & Mexico joint bid wins right to host tournament |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44464913|url-status=live|access-date=June 13, 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20210114150230/https://www.bbc.com/sport/football/44464913|archive-date=January 14, 2021}}</ref><ref name=":3" /> tri zemlje ([[Kuba]], [[Slovenija]] i [[Španjolska]]) nisu glasovale, dok [[Iran]] nije glasovao ni za jednu od kandidatura.<ref>{{cite news |last1=Gyamera-Antwi |first1=Evans |title=Ghana & Kosovo excluded from Fifa Congress ahead of 2026 World Cup vote |url=http://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |access-date=June 13, 2018 |work=Goal.com |date=June 12, 2018 |archive-date=October 21, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231021220157/https://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=June 7, 2018 |title=Breaking News: President Akufo-Addo dissolves GFA |url=https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180612162226/https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |archive-date=June 12, 2018 |access-date=June 14, 2018 |work=myjoyonline.com}}</ref><ref>{{cite news |title=Fifa bans Ghana football head Kwesi Nyantakyi over 'cash gift' |url=https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |access-date=June 14, 2018 |work=BBC News |date=June 8, 2018 |archive-date=June 9, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180609011624/https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web |date=May 15, 2017 |title=FIFA Congress confirms next steps of the bidding process for the 2026 FIFA World Cup - FIFA.com |url=http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |access-date=April 16, 2024 |archive-date=May 15, 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170515003503/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead}}</ref><ref>{{Cite news |date=June 10, 2015 |title=Scandal-plagued FIFA postpones 2026 World Cup bidding |url=https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |access-date=April 16, 2024 |work=ABC News |language=en-AU |archive-date=April 16, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240416202847/https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |url-status=live}}</ref> Rezultati su izgledali ovako: {| class="wikitable" style="margin: 0 auto;text-align: center" |+ Rezultati glasovanja |- !Kandidature !1. krug<br>{{small|(glasovi)}} |- style="background:#90ee90" |align=left|'''{{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Države}}}}''' |'''134''' |- |align=left|{{flag|Maroko}} |65 |- |align=left|Nijedna kandidatura |1 |- |align=left|Nisu glasovali |3 |} == Proširenje i promjena formata == == Kvalifikacije == == Gradovi domaćini == == Finalni ždrijeb == == Suci == == Grupna faza == == Faza na izbacivanje == == Statistike i nagrade == == Konačni poredak == == Marketing == == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|FIFA World Cup 2026|2026 FIFA World Cup}} *[https://www.fifa.com/worldcup/fifaworldcup2026/ FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.], FIFA.com {{Svjetski kup FIFA}} {{Authority control}} [[Kategorija:2026.]] [[Kategorija:FIFA Svjetsko prvenstvo|2026M]] [[Kategorija:Fudbal u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal u Sjedinjenim Američkim Državama]] sznnrxlmw8qsojahouabn48pomwl4rv 42586831 42586826 2026-05-02T15:37:35Z Edgar Allan Poe 29250 /* Proširenje i promjena formata */ 42586831 wikitext text/x-wiki {{Aktualni sportski događaj}} {{Infokutija međunarodno fudbalsko takmičenje | Name = FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. | izvorni naziv = {{ubl|FIFA World Cup 26|Copa Mundial de la FIFA 2026|Coupe du Monde de la FIFA 2026}} | Logo = 2026_FIFA_World_Cup_emblem.svg | Size = 220px | Optional caption = | Zemlja domaćin = {{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Američke Države}}}} | datum = [[11. lipnja]] – [[19. srpnja]] [[2026.]] | Broj reprezentacija = 48 | stadioni = 16 | gradovi = 16 | Prvaci = | drugi = | treći = | četvrti = | Broj utakmica = 104 | Broj golova = | gledanost = | Najbolji strijelac = | Najbolji igrač = | ažurirano = [[2. svibnja]] [[2026]] }} '''FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.''' ([[engleski]]: ''FIFA World Cup 26''; [[španjolski]]: ''Copa Mundial de la FIFA 2026''; [[francuski]]: ''Coupe du Monde de la FIFA 2026'') bit će 23. izdanje [[FIFA Svjetsko prvenstvo|FIFA Svjetskog prvenstva]] koje će se od [[11. lipnja]] do [[19. srpnja]] [[2026.]] godine održati u [[Kanada|Kanadi]], [[Meksiko|Meksiku]] i [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Bit će to prvo prvenstvo nakon [[1994.]] godine koje će se održati na tlu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]; [[Kanada]] će prvi put biti domaćin, dok su [[Meksiko]] (dva puta, [[1970.]] i [[1986.]]) i [[SAD|Sjedinjene Države]] (jednom, [[1994.]]) ranije već ugostili Svjetsko prvenstvo. Turnir će se igrati u ukupno 16 gradova na 16 stadiona – 11 u Sjedinjenim Državana, tri u Meksiku i dva u Kanadi. Bit će to prvi put u historiji turnira da će tri zemlje zajednički organizirati prvenstvo te prvi put da će na njemu sudjelovati 48 reprezentacija. Sjevernoamerička kandidatura za turnir [[2026.]] godine pobijedila je [[Maroko|marokansku]] kandidaturu na glasovanju u [[Moskva|Moskvi]]. Bit će to prvi turnir nakon [[2002.]] godine s više od jednog domaćina. Uz to, Meksiko će postati prva zemlja u historiji koja je čak tri puta bila domaćin ovog natjecanja. Nakon promjene termina za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodno prvenstvo]], koje se igralo tijekom zime, termin je za ovaj turnir vraćen na tradicionalni ljetni termin. Proširenje s 32 na 48 reprezentacija dovelo je do velikog broja debitanata, tako da će svoje prve nastupa na ovom natjecanju imati [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]], [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]] i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]]. Istovremeno, sva tri domaćina imali su direktan plasman na turnir. Branitelj naslova je [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]], koja je četiri godine ranije u finalu pobijedila [[Fudbalska reprezentacija Francuske|Francusku]]. == Izbor domaćina == [[File:2026 world cup bid election.png|thumb|500px|upright=1.6|{{center|'''Rezultati glasovanja'''}} {| |- !Mogli su glasovati !! Nisu mogli glasovati |- |{{legend|#867650|Glasovali za sjevernoameričku kandidaturu}}||{{legend|#FFBD41|Kanada–Meksiko–Sjedinjene Države}} |- |{{legend|#2770AB|Glasovali za marokansku kandidaturu}}||{{legend|#55208D|Maroko}} |- |{{legend|#008E2A|Nisu glasovali ni za jednu kandidaturu}}||{{legend|#000000|Pod suspenzijom FIFA-e}} |- |{{legend|#B32A2F|Nisu glasovali}}||{{legend|#C1C1C1|Nije članica FIFA-e}} |}]] [[Vijeće FIFA-e]] je u periodu od [[2013.]] do [[2017.]] godine intenzivno raspravljalo o ograničenjima u kontekstu rotacije domaćina prema kontinentalnom ključu. Inicijalno je pravilo glasilo da se za domaćinstvo mogla kandidirati samo država iz konfederacije koja nije bila domaćin prethodna dva turnira. Privremeno je ograničenje suženo na samo prethodni turnir,<ref>{{Cite news |date=May 30, 2015 |title=Current allocation of FIFA World Cup confederation slots maintained |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/worldcup/news/y=2015/m=5/news=current-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150530211217/http://www.fifa.com/worldcup/news/y%3D2015/m%3D5/news%3Dcurrent-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |archive-date=May 30, 2015}}</ref> nakon čega je opet prošireno na prethodna dva. Dogovorena je i iznimka za domaćine pretposljednjeg prethodnog turnira u slučaju da nijedna pristigla kandidatura ne ispunjava stroge tehničke i financijske kriterije.<ref name="fifacouncil">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA Council discusses vision for the future of football |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2016/m=10/news=fifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161017181207/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y%3D2016/m%3D10/news%3Dfifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |archive-date=October 17, 2016}}</ref><ref name="ap-cbc">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA blocks Europe from hosting 2026 World Cup, lifting Canada's chances |publisher=[[Canadian Broadcasting Corporation]] |agency=Associated Press |url=http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161014191406/http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |archive-date=October 14, 2016}}</ref> U ožujku [[2017.]] godine, predsjednik [[FIFA]]-e [[Gianni Infantino]] potvrdio je da se europske i azijske zemlje, zbog [[Rusija|ruskog]] i [[katar]]skog domaćinstva [[2018.]], odnosno [[2022.]] godine, neće moći kandidirati za domaćinstvo prvenstva [[2026.]] godine, što je značilo da se za prvenstvo mogu kandidirati zemlje iz [[CONCACAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[1994.]] godine), [[CAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2010.]] godine), [[CONMEBOL]]a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2014.]] godine) ili [[OFC]]-a (nikada nisu bili domaćini), odnosno potencijalno iz [[UEFA]]-e ako nijedna ponuda iz ove četiri konfederacije ne bi zadovoljila uvjete.<ref name="guardian">{{Cite news |last=Hill |first=Tim |date=March 9, 2017 |title=Trump travel ban could prevent United States hosting World Cup |url=https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211114173744/https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |archive-date=November 14, 2021 |access-date=March 24, 2017 |work=The Guardian}}</ref> Sudomaćinstvo, koje je [[FIFA]] bila zabranila nakon [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2002.|prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji]], odobreno je za prvenstvo [[2026.]] godine, ali bez ograničenja u broju domaćina, što bi se procjenjivalo od slučaja do slučaja. U konačnici su pred FIFA-u stigle dvije kandidatura – ona [[Maroko|Maroka]] i ujedinjena kandidatura triju sjevernoameričkih država. [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]] su, svaka posebno, razmatrale samostalne kandidature, s tim da je [[10. travnja]] [[2017.]] godine objavljeno kako će poslati zajedničku kandidaturu.<ref>{{cite magazine |url=https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid |title=USA, Mexico, Canada announce bid to host '26 WC |date=April 10, 2017|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411054626/https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid|archive-date=April 11, 2017 |magazine=Sports Illustrated}}</ref><ref name=":3">{{cite web |url=http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup |first=Jeff |last=Carlise |date=April 10, 2017 |title=U.S., Mexico and Canada officially launch bid to co-host 2026 World Cup|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411140749/http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup|archive-date=April 11, 2017 |work=ESPN}}</ref> Glasovanje o kandidatima održano je [[13. lipnja]] [[2018.]] godine na 68. kongresu FIFA-e u [[Moskva|Moskvi]]. U glasovanju su mogla sudjelovati 203 saveza,<ref>{{Cite web |last=Graham |first=Bryan Armen |date=June 13, 2018 |title=North America to host 2026 World Cup after winning vote over Morocco – as it happened |url=https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |website=The Guardian |access-date=July 12, 2018 |archive-date=July 18, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180718045428/https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |url-status=live}}</ref> pri čemu je [[Gana]] bila pod suspenzijom FIFA-e zbog korupcijskog skandala pa nije mogla glasovati. Sjevernoamerička kandidatura uvjerljivo je pobijedila sa 134 glasa, dok je marokanska kandidatura dobila 65 glasova;<ref>{{cite news |date=June 13, 2018 |title=World Cup 2026: Canada, US & Mexico joint bid wins right to host tournament |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44464913|url-status=live|access-date=June 13, 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20210114150230/https://www.bbc.com/sport/football/44464913|archive-date=January 14, 2021}}</ref><ref name=":3" /> tri zemlje ([[Kuba]], [[Slovenija]] i [[Španjolska]]) nisu glasovale, dok [[Iran]] nije glasovao ni za jednu od kandidatura.<ref>{{cite news |last1=Gyamera-Antwi |first1=Evans |title=Ghana & Kosovo excluded from Fifa Congress ahead of 2026 World Cup vote |url=http://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |access-date=June 13, 2018 |work=Goal.com |date=June 12, 2018 |archive-date=October 21, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231021220157/https://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=June 7, 2018 |title=Breaking News: President Akufo-Addo dissolves GFA |url=https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180612162226/https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |archive-date=June 12, 2018 |access-date=June 14, 2018 |work=myjoyonline.com}}</ref><ref>{{cite news |title=Fifa bans Ghana football head Kwesi Nyantakyi over 'cash gift' |url=https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |access-date=June 14, 2018 |work=BBC News |date=June 8, 2018 |archive-date=June 9, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180609011624/https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web |date=May 15, 2017 |title=FIFA Congress confirms next steps of the bidding process for the 2026 FIFA World Cup - FIFA.com |url=http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |access-date=April 16, 2024 |archive-date=May 15, 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170515003503/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead}}</ref><ref>{{Cite news |date=June 10, 2015 |title=Scandal-plagued FIFA postpones 2026 World Cup bidding |url=https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |access-date=April 16, 2024 |work=ABC News |language=en-AU |archive-date=April 16, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240416202847/https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |url-status=live}}</ref> Rezultati su izgledali ovako: {| class="wikitable" style="margin: 0 auto;text-align: center" |+ Rezultati glasovanja |- !Kandidature !1. krug<br>{{small|(glasovi)}} |- style="background:#90ee90" |align=left|'''{{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Države}}}}''' |'''134''' |- |align=left|{{flag|Maroko}} |65 |- |align=left|Nijedna kandidatura |1 |- |align=left|Nisu glasovali |3 |} == Proširenje i promjena formata == Ideja o proširenju prvenstva, odnosno povećanju broja reprezentacija, pojavila se još [[2013.]] godine kada je to predložio tadašnji predsjednik [[UEFA]]-e [[Michel Platini]],<ref>{{Cite news |date=October 28, 2013 |title=Michel Platini calls for 40-team World Cup starting with Russia 2018 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |access-date=January 24, 2015 |archive-date=September 15, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180915093947/https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=October 29, 2013 |title=Michel Platini's World Cup expansion plan unlikely – Fifa |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/24735765 |url-status=live |access-date=January 24, 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140421001646/http://www.bbc.co.uk/sport/0/football/24735765 |archive-date=April 21, 2014}}</ref> a ponovio ju je i [[FIFA]]-in predsjednik [[Gianni Infantino]] [[2016.]] godine.<ref>{{Cite news |date=March 30, 2016 |title=Infantino suggests 40-team World Cup finals |work=Independent Online |publisher=[[Independent Online (South Africa)|IOL]] |agency=Reuters |location=South Africa |url=http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161230230628/http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |archive-date=December 30, 2016}}</ref> Protivnici prijedloga tvrdili su da je već sada broj utakmica pretjerano velik,<ref name="auto2">{{Cite news |last=Macguire |first=Eoghan |date=December 15, 2016 |title=World Cup: Europe's top clubs oppose FIFA's expansion plans |url=https://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161224164833/http://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |archive-date=December 24, 2016 |publisher=CNN}}</ref> da bi proširenje smanjilo kvalitetu utakmica<ref name="auto">{{Cite news |date=October 2, 2016 |title=Low confirms opposition to 40-team World Cup |publisher=sbs.com.au |agency=[[Australian Associated Press]] |url=http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161005031826/http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |archive-date=October 5, 2016}}</ref><ref name="auto1">{{Cite news |last=Martín |first=Idafe |date=January 10, 2017 |title=Mundial de 48 equipos: durísimas críticas en Europa |url=https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170112153909/https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |archive-date=January 12, 2017 |work=[[Clarín (Argentine newspaper)|Clarín]] |language=es}}</ref> te da je odluka motivirana političkim, a ne sportskim razlozima, optužujući Infantina da koristi ideju u svrhu samopromocije pred izbore za predsjednika.<ref>{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Críticas a decisión de la FIFA de jugar el Mundial 2026 con 48 selecciones |language=es |work=[[El Universo]] |agency=[[Agence France-Presse]] |url=http://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170111180321/https://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |archive-date=January 11, 2017}}</ref> Unatoč kritikama, FIFA je [[10. siječnja]] [[2017.]] godine odobrila proširenje s 32 na 48 reprezentacija,<ref name="48teams">{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Unanimous decision expands FIFA World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110231324/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |publisher=FIFA}}</ref> što je 16 više u odnosu na prethodnih sedam turnira.<ref name="48teams" /><ref>{{Cite web |last=Conn |first=David |date=January 10, 2017 |title=Fifa approves Infantino's plan to expand World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110104617/https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |website=The Guardian}}</ref> Izvorno je promijenjeni format trebao imati 16 grupa po tri reprezentacije uz 80 odigranih utakmica, pri čemu bi prve dvije reprezentacije iz svake grupe išle dalje u fazu na izbacivanje. Prema tom formatu, broj utakmica svake momčadi i dalje bi bio maksimalno sedam, pri čemu bi svaka reprezentacija igrala jednu utakmicu manje u grupu, a turnir bi se i dalje mogao završiti unutar standardna 32 dana.<ref>{{Cite web |date=January 10, 2017 |title=World Cup: Gianni Infantino defends tournament expansion to 48 teams |url=https://www.bbc.com/sport/football/38577001 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170331171815/http://www.bbc.com/sport/football/38577001 |archive-date=March 31, 2017 |publisher=BBC Sport}}</ref> Kritičari ovog formata isticali su da bi ovo moglo dovesti do koluzije među reprezentacijama,<ref name="guyon">{{Cite journal |last=Guyon |first=Julien |date=April 30, 2020 |title=Risk of Collusion: Will Groups of 3 Ruin the FIFA World Cup? |journal=Journal of Sports Analytics |volume=6 |issue=4 |pages=259–279 |doi=10.3233/JSA-200414 |doi-access=free}}{{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240803091047/https://doi.org/10.3233/JSA-200414|date=August 3, 2024}}</ref> na što je FIFA predložila izvođenje penala s ciljem izbjegavanja remija u grupnoj fazi,<ref>{{cite news |date=January 18, 2017 |title=Penalty shootouts may be used to settle drawn World Cup matches |work=World Soccer |url=http://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |access-date=November 12, 2020 |archive-date=October 28, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201028040619/https://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |url-status=live}}</ref> međutim ni to nije potpuno ukinulo postojeći rizik,<ref name="guyon"/> što je FIFA-u potaklo na alternativna rješenja.<ref>{{cite news |first=Martyn |last=Ziegler |title=Format for 2026 World Cup could be revamped amid 'collusion' fears, says Fifa vice-president |url=https://www.thetimes.com/sport/football/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |work=[[The Times]] |location=London |date=April 1, 2022 |access-date=November 5, 2022 |archive-date=November 13, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221113124725/https://www.thetimes.co.uk/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |url-status=live}}</ref> U konačnici je format promijenjen [[14. ožujka]] [[2023.]] godine i to na način da će reprezentacije biti raspoređene u 12 grupa po četiri reprezentacije, pri čemu prve dvije iz svake grupe prolaze dalje, zajedno s osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija iz svih grupa.<ref name="IMC">{{cite web |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |title=FIFA Council approves international match calendars |publisher=[[FIFA]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314155521/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |url-status=live}}</ref> Prema novom formatu, igrat će se ukupno 104 umjesto 64 utakmice, a turnir će trajati 39 dana, duže nego prije;<ref>{{cite news |last=Ingle |first=Sean |url=https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |title=World Cup 2026: four-team groups and 104 game-tournament confirmed by Fifa |work=[[The Guardian]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411173501/https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last=Bushnell |first=Henry |url=https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |title=FIFA scraps ill-fated 2026 World Cup format, but new plan presents other pros and cons |work=[[Yahoo! Sports]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411012544/https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |url-status=live}}</ref> iako će svaka reprezentacija i dalje igrati po tri utakmice u grupnoj fazi, broj utakmica u fazi na izbacivanje povećan je sa sedam na osam zbog uvođenja šesnaestine finala.<ref>{{cite news |last=Ziegler |first=Martyn |url=https://www.thetimes.com/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |title=World Cup will be a week longer — but Fifa scraps three-team group plan |work=[[The Times]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314110957/https://www.thetimes.co.uk/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last1=Slater |first1=Matt |last2=Ornstein |first2=David |url=https://www.nytimes.com/athletic/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |title=World Cup 2026 format expands again with four-team groups and 104 matches |work=[[The Athletic]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314103434/https://theathletic.com/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |url-status=live}}</ref> == Kvalifikacije == == Gradovi domaćini == == Finalni ždrijeb == == Suci == == Grupna faza == == Faza na izbacivanje == == Statistike i nagrade == == Konačni poredak == == Marketing == == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|FIFA World Cup 2026|2026 FIFA World Cup}} *[https://www.fifa.com/worldcup/fifaworldcup2026/ FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.], FIFA.com {{Svjetski kup FIFA}} {{Authority control}} [[Kategorija:2026.]] [[Kategorija:FIFA Svjetsko prvenstvo|2026M]] [[Kategorija:Fudbal u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal u Sjedinjenim Američkim Državama]] 271uwnfa64019l6cjowacf503zs5v6s 42586833 42586831 2026-05-02T15:43:17Z Edgar Allan Poe 29250 /* Kvalifikacije */ 42586833 wikitext text/x-wiki {{Aktualni sportski događaj}} {{Infokutija međunarodno fudbalsko takmičenje | Name = FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. | izvorni naziv = {{ubl|FIFA World Cup 26|Copa Mundial de la FIFA 2026|Coupe du Monde de la FIFA 2026}} | Logo = 2026_FIFA_World_Cup_emblem.svg | Size = 220px | Optional caption = | Zemlja domaćin = {{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Američke Države}}}} | datum = [[11. lipnja]] – [[19. srpnja]] [[2026.]] | Broj reprezentacija = 48 | stadioni = 16 | gradovi = 16 | Prvaci = | drugi = | treći = | četvrti = | Broj utakmica = 104 | Broj golova = | gledanost = | Najbolji strijelac = | Najbolji igrač = | ažurirano = [[2. svibnja]] [[2026]] }} '''FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.''' ([[engleski]]: ''FIFA World Cup 26''; [[španjolski]]: ''Copa Mundial de la FIFA 2026''; [[francuski]]: ''Coupe du Monde de la FIFA 2026'') bit će 23. izdanje [[FIFA Svjetsko prvenstvo|FIFA Svjetskog prvenstva]] koje će se od [[11. lipnja]] do [[19. srpnja]] [[2026.]] godine održati u [[Kanada|Kanadi]], [[Meksiko|Meksiku]] i [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Bit će to prvo prvenstvo nakon [[1994.]] godine koje će se održati na tlu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]; [[Kanada]] će prvi put biti domaćin, dok su [[Meksiko]] (dva puta, [[1970.]] i [[1986.]]) i [[SAD|Sjedinjene Države]] (jednom, [[1994.]]) ranije već ugostili Svjetsko prvenstvo. Turnir će se igrati u ukupno 16 gradova na 16 stadiona – 11 u Sjedinjenim Državana, tri u Meksiku i dva u Kanadi. Bit će to prvi put u historiji turnira da će tri zemlje zajednički organizirati prvenstvo te prvi put da će na njemu sudjelovati 48 reprezentacija. Sjevernoamerička kandidatura za turnir [[2026.]] godine pobijedila je [[Maroko|marokansku]] kandidaturu na glasovanju u [[Moskva|Moskvi]]. Bit će to prvi turnir nakon [[2002.]] godine s više od jednog domaćina. Uz to, Meksiko će postati prva zemlja u historiji koja je čak tri puta bila domaćin ovog natjecanja. Nakon promjene termina za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodno prvenstvo]], koje se igralo tijekom zime, termin je za ovaj turnir vraćen na tradicionalni ljetni termin. Proširenje s 32 na 48 reprezentacija dovelo je do velikog broja debitanata, tako da će svoje prve nastupa na ovom natjecanju imati [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]], [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]] i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]]. Istovremeno, sva tri domaćina imali su direktan plasman na turnir. Branitelj naslova je [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]], koja je četiri godine ranije u finalu pobijedila [[Fudbalska reprezentacija Francuske|Francusku]]. == Izbor domaćina == [[File:2026 world cup bid election.png|thumb|500px|upright=1.6|{{center|'''Rezultati glasovanja'''}} {| |- !Mogli su glasovati !! Nisu mogli glasovati |- |{{legend|#867650|Glasovali za sjevernoameričku kandidaturu}}||{{legend|#FFBD41|Kanada–Meksiko–Sjedinjene Države}} |- |{{legend|#2770AB|Glasovali za marokansku kandidaturu}}||{{legend|#55208D|Maroko}} |- |{{legend|#008E2A|Nisu glasovali ni za jednu kandidaturu}}||{{legend|#000000|Pod suspenzijom FIFA-e}} |- |{{legend|#B32A2F|Nisu glasovali}}||{{legend|#C1C1C1|Nije članica FIFA-e}} |}]] [[Vijeće FIFA-e]] je u periodu od [[2013.]] do [[2017.]] godine intenzivno raspravljalo o ograničenjima u kontekstu rotacije domaćina prema kontinentalnom ključu. Inicijalno je pravilo glasilo da se za domaćinstvo mogla kandidirati samo država iz konfederacije koja nije bila domaćin prethodna dva turnira. Privremeno je ograničenje suženo na samo prethodni turnir,<ref>{{Cite news |date=May 30, 2015 |title=Current allocation of FIFA World Cup confederation slots maintained |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/worldcup/news/y=2015/m=5/news=current-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150530211217/http://www.fifa.com/worldcup/news/y%3D2015/m%3D5/news%3Dcurrent-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |archive-date=May 30, 2015}}</ref> nakon čega je opet prošireno na prethodna dva. Dogovorena je i iznimka za domaćine pretposljednjeg prethodnog turnira u slučaju da nijedna pristigla kandidatura ne ispunjava stroge tehničke i financijske kriterije.<ref name="fifacouncil">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA Council discusses vision for the future of football |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2016/m=10/news=fifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161017181207/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y%3D2016/m%3D10/news%3Dfifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |archive-date=October 17, 2016}}</ref><ref name="ap-cbc">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA blocks Europe from hosting 2026 World Cup, lifting Canada's chances |publisher=[[Canadian Broadcasting Corporation]] |agency=Associated Press |url=http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161014191406/http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |archive-date=October 14, 2016}}</ref> U ožujku [[2017.]] godine, predsjednik [[FIFA]]-e [[Gianni Infantino]] potvrdio je da se europske i azijske zemlje, zbog [[Rusija|ruskog]] i [[katar]]skog domaćinstva [[2018.]], odnosno [[2022.]] godine, neće moći kandidirati za domaćinstvo prvenstva [[2026.]] godine, što je značilo da se za prvenstvo mogu kandidirati zemlje iz [[CONCACAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[1994.]] godine), [[CAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2010.]] godine), [[CONMEBOL]]a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2014.]] godine) ili [[OFC]]-a (nikada nisu bili domaćini), odnosno potencijalno iz [[UEFA]]-e ako nijedna ponuda iz ove četiri konfederacije ne bi zadovoljila uvjete.<ref name="guardian">{{Cite news |last=Hill |first=Tim |date=March 9, 2017 |title=Trump travel ban could prevent United States hosting World Cup |url=https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211114173744/https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |archive-date=November 14, 2021 |access-date=March 24, 2017 |work=The Guardian}}</ref> Sudomaćinstvo, koje je [[FIFA]] bila zabranila nakon [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2002.|prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji]], odobreno je za prvenstvo [[2026.]] godine, ali bez ograničenja u broju domaćina, što bi se procjenjivalo od slučaja do slučaja. U konačnici su pred FIFA-u stigle dvije kandidatura – ona [[Maroko|Maroka]] i ujedinjena kandidatura triju sjevernoameričkih država. [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]] su, svaka posebno, razmatrale samostalne kandidature, s tim da je [[10. travnja]] [[2017.]] godine objavljeno kako će poslati zajedničku kandidaturu.<ref>{{cite magazine |url=https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid |title=USA, Mexico, Canada announce bid to host '26 WC |date=April 10, 2017|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411054626/https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid|archive-date=April 11, 2017 |magazine=Sports Illustrated}}</ref><ref name=":3">{{cite web |url=http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup |first=Jeff |last=Carlise |date=April 10, 2017 |title=U.S., Mexico and Canada officially launch bid to co-host 2026 World Cup|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411140749/http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup|archive-date=April 11, 2017 |work=ESPN}}</ref> Glasovanje o kandidatima održano je [[13. lipnja]] [[2018.]] godine na 68. kongresu FIFA-e u [[Moskva|Moskvi]]. U glasovanju su mogla sudjelovati 203 saveza,<ref>{{Cite web |last=Graham |first=Bryan Armen |date=June 13, 2018 |title=North America to host 2026 World Cup after winning vote over Morocco – as it happened |url=https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |website=The Guardian |access-date=July 12, 2018 |archive-date=July 18, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180718045428/https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |url-status=live}}</ref> pri čemu je [[Gana]] bila pod suspenzijom FIFA-e zbog korupcijskog skandala pa nije mogla glasovati. Sjevernoamerička kandidatura uvjerljivo je pobijedila sa 134 glasa, dok je marokanska kandidatura dobila 65 glasova;<ref>{{cite news |date=June 13, 2018 |title=World Cup 2026: Canada, US & Mexico joint bid wins right to host tournament |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44464913|url-status=live|access-date=June 13, 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20210114150230/https://www.bbc.com/sport/football/44464913|archive-date=January 14, 2021}}</ref><ref name=":3" /> tri zemlje ([[Kuba]], [[Slovenija]] i [[Španjolska]]) nisu glasovale, dok [[Iran]] nije glasovao ni za jednu od kandidatura.<ref>{{cite news |last1=Gyamera-Antwi |first1=Evans |title=Ghana & Kosovo excluded from Fifa Congress ahead of 2026 World Cup vote |url=http://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |access-date=June 13, 2018 |work=Goal.com |date=June 12, 2018 |archive-date=October 21, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231021220157/https://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=June 7, 2018 |title=Breaking News: President Akufo-Addo dissolves GFA |url=https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180612162226/https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |archive-date=June 12, 2018 |access-date=June 14, 2018 |work=myjoyonline.com}}</ref><ref>{{cite news |title=Fifa bans Ghana football head Kwesi Nyantakyi over 'cash gift' |url=https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |access-date=June 14, 2018 |work=BBC News |date=June 8, 2018 |archive-date=June 9, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180609011624/https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web |date=May 15, 2017 |title=FIFA Congress confirms next steps of the bidding process for the 2026 FIFA World Cup - FIFA.com |url=http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |access-date=April 16, 2024 |archive-date=May 15, 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170515003503/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead}}</ref><ref>{{Cite news |date=June 10, 2015 |title=Scandal-plagued FIFA postpones 2026 World Cup bidding |url=https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |access-date=April 16, 2024 |work=ABC News |language=en-AU |archive-date=April 16, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240416202847/https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |url-status=live}}</ref> Rezultati su izgledali ovako: {| class="wikitable" style="margin: 0 auto;text-align: center" |+ Rezultati glasovanja |- !Kandidature !1. krug<br>{{small|(glasovi)}} |- style="background:#90ee90" |align=left|'''{{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Države}}}}''' |'''134''' |- |align=left|{{flag|Maroko}} |65 |- |align=left|Nijedna kandidatura |1 |- |align=left|Nisu glasovali |3 |} == Proširenje i promjena formata == Ideja o proširenju prvenstva, odnosno povećanju broja reprezentacija, pojavila se još [[2013.]] godine kada je to predložio tadašnji predsjednik [[UEFA]]-e [[Michel Platini]],<ref>{{Cite news |date=October 28, 2013 |title=Michel Platini calls for 40-team World Cup starting with Russia 2018 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |access-date=January 24, 2015 |archive-date=September 15, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180915093947/https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=October 29, 2013 |title=Michel Platini's World Cup expansion plan unlikely – Fifa |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/24735765 |url-status=live |access-date=January 24, 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140421001646/http://www.bbc.co.uk/sport/0/football/24735765 |archive-date=April 21, 2014}}</ref> a ponovio ju je i [[FIFA]]-in predsjednik [[Gianni Infantino]] [[2016.]] godine.<ref>{{Cite news |date=March 30, 2016 |title=Infantino suggests 40-team World Cup finals |work=Independent Online |publisher=[[Independent Online (South Africa)|IOL]] |agency=Reuters |location=South Africa |url=http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161230230628/http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |archive-date=December 30, 2016}}</ref> Protivnici prijedloga tvrdili su da je već sada broj utakmica pretjerano velik,<ref name="auto2">{{Cite news |last=Macguire |first=Eoghan |date=December 15, 2016 |title=World Cup: Europe's top clubs oppose FIFA's expansion plans |url=https://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161224164833/http://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |archive-date=December 24, 2016 |publisher=CNN}}</ref> da bi proširenje smanjilo kvalitetu utakmica<ref name="auto">{{Cite news |date=October 2, 2016 |title=Low confirms opposition to 40-team World Cup |publisher=sbs.com.au |agency=[[Australian Associated Press]] |url=http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161005031826/http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |archive-date=October 5, 2016}}</ref><ref name="auto1">{{Cite news |last=Martín |first=Idafe |date=January 10, 2017 |title=Mundial de 48 equipos: durísimas críticas en Europa |url=https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170112153909/https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |archive-date=January 12, 2017 |work=[[Clarín (Argentine newspaper)|Clarín]] |language=es}}</ref> te da je odluka motivirana političkim, a ne sportskim razlozima, optužujući Infantina da koristi ideju u svrhu samopromocije pred izbore za predsjednika.<ref>{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Críticas a decisión de la FIFA de jugar el Mundial 2026 con 48 selecciones |language=es |work=[[El Universo]] |agency=[[Agence France-Presse]] |url=http://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170111180321/https://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |archive-date=January 11, 2017}}</ref> Unatoč kritikama, FIFA je [[10. siječnja]] [[2017.]] godine odobrila proširenje s 32 na 48 reprezentacija,<ref name="48teams">{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Unanimous decision expands FIFA World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110231324/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |publisher=FIFA}}</ref> što je 16 više u odnosu na prethodnih sedam turnira.<ref name="48teams" /><ref>{{Cite web |last=Conn |first=David |date=January 10, 2017 |title=Fifa approves Infantino's plan to expand World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110104617/https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |website=The Guardian}}</ref> Izvorno je promijenjeni format trebao imati 16 grupa po tri reprezentacije uz 80 odigranih utakmica, pri čemu bi prve dvije reprezentacije iz svake grupe išle dalje u fazu na izbacivanje. Prema tom formatu, broj utakmica svake momčadi i dalje bi bio maksimalno sedam, pri čemu bi svaka reprezentacija igrala jednu utakmicu manje u grupu, a turnir bi se i dalje mogao završiti unutar standardna 32 dana.<ref>{{Cite web |date=January 10, 2017 |title=World Cup: Gianni Infantino defends tournament expansion to 48 teams |url=https://www.bbc.com/sport/football/38577001 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170331171815/http://www.bbc.com/sport/football/38577001 |archive-date=March 31, 2017 |publisher=BBC Sport}}</ref> Kritičari ovog formata isticali su da bi ovo moglo dovesti do koluzije među reprezentacijama,<ref name="guyon">{{Cite journal |last=Guyon |first=Julien |date=April 30, 2020 |title=Risk of Collusion: Will Groups of 3 Ruin the FIFA World Cup? |journal=Journal of Sports Analytics |volume=6 |issue=4 |pages=259–279 |doi=10.3233/JSA-200414 |doi-access=free}}{{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240803091047/https://doi.org/10.3233/JSA-200414|date=August 3, 2024}}</ref> na što je FIFA predložila izvođenje penala s ciljem izbjegavanja remija u grupnoj fazi,<ref>{{cite news |date=January 18, 2017 |title=Penalty shootouts may be used to settle drawn World Cup matches |work=World Soccer |url=http://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |access-date=November 12, 2020 |archive-date=October 28, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201028040619/https://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |url-status=live}}</ref> međutim ni to nije potpuno ukinulo postojeći rizik,<ref name="guyon"/> što je FIFA-u potaklo na alternativna rješenja.<ref>{{cite news |first=Martyn |last=Ziegler |title=Format for 2026 World Cup could be revamped amid 'collusion' fears, says Fifa vice-president |url=https://www.thetimes.com/sport/football/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |work=[[The Times]] |location=London |date=April 1, 2022 |access-date=November 5, 2022 |archive-date=November 13, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221113124725/https://www.thetimes.co.uk/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |url-status=live}}</ref> U konačnici je format promijenjen [[14. ožujka]] [[2023.]] godine i to na način da će reprezentacije biti raspoređene u 12 grupa po četiri reprezentacije, pri čemu prve dvije iz svake grupe prolaze dalje, zajedno s osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija iz svih grupa.<ref name="IMC">{{cite web |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |title=FIFA Council approves international match calendars |publisher=[[FIFA]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314155521/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |url-status=live}}</ref> Prema novom formatu, igrat će se ukupno 104 umjesto 64 utakmice, a turnir će trajati 39 dana, duže nego prije;<ref>{{cite news |last=Ingle |first=Sean |url=https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |title=World Cup 2026: four-team groups and 104 game-tournament confirmed by Fifa |work=[[The Guardian]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411173501/https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last=Bushnell |first=Henry |url=https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |title=FIFA scraps ill-fated 2026 World Cup format, but new plan presents other pros and cons |work=[[Yahoo! Sports]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411012544/https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |url-status=live}}</ref> iako će svaka reprezentacija i dalje igrati po tri utakmice u grupnoj fazi, broj utakmica u fazi na izbacivanje povećan je sa sedam na osam zbog uvođenja šesnaestine finala.<ref>{{cite news |last=Ziegler |first=Martyn |url=https://www.thetimes.com/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |title=World Cup will be a week longer — but Fifa scraps three-team group plan |work=[[The Times]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314110957/https://www.thetimes.co.uk/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last1=Slater |first1=Matt |last2=Ornstein |first2=David |url=https://www.nytimes.com/athletic/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |title=World Cup 2026 format expands again with four-team groups and 104 matches |work=[[The Athletic]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314103434/https://theathletic.com/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |url-status=live}}</ref> == Kvalifikacije == {{main|Kvalifikacije za FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.}} === Kvalificirane momčadi === == Gradovi domaćini == == Finalni ždrijeb == == Suci == == Grupna faza == == Faza na izbacivanje == == Statistike i nagrade == == Konačni poredak == == Marketing == == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|FIFA World Cup 2026|2026 FIFA World Cup}} *[https://www.fifa.com/worldcup/fifaworldcup2026/ FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.], FIFA.com {{Svjetski kup FIFA}} {{Authority control}} [[Kategorija:2026.]] [[Kategorija:FIFA Svjetsko prvenstvo|2026M]] [[Kategorija:Fudbal u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal u Sjedinjenim Američkim Državama]] 1dd028kpwxfnu71g5cnttn9rrznj4oz 42586836 42586833 2026-05-02T15:54:51Z Edgar Allan Poe 29250 /* Kvalifikacije */ 42586836 wikitext text/x-wiki {{Aktualni sportski događaj}} {{Infokutija međunarodno fudbalsko takmičenje | Name = FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. | izvorni naziv = {{ubl|FIFA World Cup 26|Copa Mundial de la FIFA 2026|Coupe du Monde de la FIFA 2026}} | Logo = 2026_FIFA_World_Cup_emblem.svg | Size = 220px | Optional caption = | Zemlja domaćin = {{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Američke Države}}}} | datum = [[11. lipnja]] – [[19. srpnja]] [[2026.]] | Broj reprezentacija = 48 | stadioni = 16 | gradovi = 16 | Prvaci = | drugi = | treći = | četvrti = | Broj utakmica = 104 | Broj golova = | gledanost = | Najbolji strijelac = | Najbolji igrač = | ažurirano = [[2. svibnja]] [[2026]] }} '''FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.''' ([[engleski]]: ''FIFA World Cup 26''; [[španjolski]]: ''Copa Mundial de la FIFA 2026''; [[francuski]]: ''Coupe du Monde de la FIFA 2026'') bit će 23. izdanje [[FIFA Svjetsko prvenstvo|FIFA Svjetskog prvenstva]] koje će se od [[11. lipnja]] do [[19. srpnja]] [[2026.]] godine održati u [[Kanada|Kanadi]], [[Meksiko|Meksiku]] i [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Bit će to prvo prvenstvo nakon [[1994.]] godine koje će se održati na tlu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]; [[Kanada]] će prvi put biti domaćin, dok su [[Meksiko]] (dva puta, [[1970.]] i [[1986.]]) i [[SAD|Sjedinjene Države]] (jednom, [[1994.]]) ranije već ugostili Svjetsko prvenstvo. Turnir će se igrati u ukupno 16 gradova na 16 stadiona – 11 u Sjedinjenim Državana, tri u Meksiku i dva u Kanadi. Bit će to prvi put u historiji turnira da će tri zemlje zajednički organizirati prvenstvo te prvi put da će na njemu sudjelovati 48 reprezentacija. Sjevernoamerička kandidatura za turnir [[2026.]] godine pobijedila je [[Maroko|marokansku]] kandidaturu na glasovanju u [[Moskva|Moskvi]]. Bit će to prvi turnir nakon [[2002.]] godine s više od jednog domaćina. Uz to, Meksiko će postati prva zemlja u historiji koja je čak tri puta bila domaćin ovog natjecanja. Nakon promjene termina za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodno prvenstvo]], koje se igralo tijekom zime, termin je za ovaj turnir vraćen na tradicionalni ljetni termin. Proširenje s 32 na 48 reprezentacija dovelo je do velikog broja debitanata, tako da će svoje prve nastupa na ovom natjecanju imati [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]], [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]] i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]]. Istovremeno, sva tri domaćina imali su direktan plasman na turnir. Branitelj naslova je [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]], koja je četiri godine ranije u finalu pobijedila [[Fudbalska reprezentacija Francuske|Francusku]]. == Izbor domaćina == [[File:2026 world cup bid election.png|thumb|500px|upright=1.6|{{center|'''Rezultati glasovanja'''}} {| |- !Mogli su glasovati !! Nisu mogli glasovati |- |{{legend|#867650|Glasovali za sjevernoameričku kandidaturu}}||{{legend|#FFBD41|Kanada–Meksiko–Sjedinjene Države}} |- |{{legend|#2770AB|Glasovali za marokansku kandidaturu}}||{{legend|#55208D|Maroko}} |- |{{legend|#008E2A|Nisu glasovali ni za jednu kandidaturu}}||{{legend|#000000|Pod suspenzijom FIFA-e}} |- |{{legend|#B32A2F|Nisu glasovali}}||{{legend|#C1C1C1|Nije članica FIFA-e}} |}]] [[Vijeće FIFA-e]] je u periodu od [[2013.]] do [[2017.]] godine intenzivno raspravljalo o ograničenjima u kontekstu rotacije domaćina prema kontinentalnom ključu. Inicijalno je pravilo glasilo da se za domaćinstvo mogla kandidirati samo država iz konfederacije koja nije bila domaćin prethodna dva turnira. Privremeno je ograničenje suženo na samo prethodni turnir,<ref>{{Cite news |date=May 30, 2015 |title=Current allocation of FIFA World Cup confederation slots maintained |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/worldcup/news/y=2015/m=5/news=current-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150530211217/http://www.fifa.com/worldcup/news/y%3D2015/m%3D5/news%3Dcurrent-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |archive-date=May 30, 2015}}</ref> nakon čega je opet prošireno na prethodna dva. Dogovorena je i iznimka za domaćine pretposljednjeg prethodnog turnira u slučaju da nijedna pristigla kandidatura ne ispunjava stroge tehničke i financijske kriterije.<ref name="fifacouncil">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA Council discusses vision for the future of football |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2016/m=10/news=fifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161017181207/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y%3D2016/m%3D10/news%3Dfifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |archive-date=October 17, 2016}}</ref><ref name="ap-cbc">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA blocks Europe from hosting 2026 World Cup, lifting Canada's chances |publisher=[[Canadian Broadcasting Corporation]] |agency=Associated Press |url=http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161014191406/http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |archive-date=October 14, 2016}}</ref> U ožujku [[2017.]] godine, predsjednik [[FIFA]]-e [[Gianni Infantino]] potvrdio je da se europske i azijske zemlje, zbog [[Rusija|ruskog]] i [[katar]]skog domaćinstva [[2018.]], odnosno [[2022.]] godine, neće moći kandidirati za domaćinstvo prvenstva [[2026.]] godine, što je značilo da se za prvenstvo mogu kandidirati zemlje iz [[CONCACAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[1994.]] godine), [[CAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2010.]] godine), [[CONMEBOL]]a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2014.]] godine) ili [[OFC]]-a (nikada nisu bili domaćini), odnosno potencijalno iz [[UEFA]]-e ako nijedna ponuda iz ove četiri konfederacije ne bi zadovoljila uvjete.<ref name="guardian">{{Cite news |last=Hill |first=Tim |date=March 9, 2017 |title=Trump travel ban could prevent United States hosting World Cup |url=https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211114173744/https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |archive-date=November 14, 2021 |access-date=March 24, 2017 |work=The Guardian}}</ref> Sudomaćinstvo, koje je [[FIFA]] bila zabranila nakon [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2002.|prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji]], odobreno je za prvenstvo [[2026.]] godine, ali bez ograničenja u broju domaćina, što bi se procjenjivalo od slučaja do slučaja. U konačnici su pred FIFA-u stigle dvije kandidatura – ona [[Maroko|Maroka]] i ujedinjena kandidatura triju sjevernoameričkih država. [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]] su, svaka posebno, razmatrale samostalne kandidature, s tim da je [[10. travnja]] [[2017.]] godine objavljeno kako će poslati zajedničku kandidaturu.<ref>{{cite magazine |url=https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid |title=USA, Mexico, Canada announce bid to host '26 WC |date=April 10, 2017|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411054626/https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid|archive-date=April 11, 2017 |magazine=Sports Illustrated}}</ref><ref name=":3">{{cite web |url=http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup |first=Jeff |last=Carlise |date=April 10, 2017 |title=U.S., Mexico and Canada officially launch bid to co-host 2026 World Cup|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411140749/http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup|archive-date=April 11, 2017 |work=ESPN}}</ref> Glasovanje o kandidatima održano je [[13. lipnja]] [[2018.]] godine na 68. kongresu FIFA-e u [[Moskva|Moskvi]]. U glasovanju su mogla sudjelovati 203 saveza,<ref>{{Cite web |last=Graham |first=Bryan Armen |date=June 13, 2018 |title=North America to host 2026 World Cup after winning vote over Morocco – as it happened |url=https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |website=The Guardian |access-date=July 12, 2018 |archive-date=July 18, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180718045428/https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |url-status=live}}</ref> pri čemu je [[Gana]] bila pod suspenzijom FIFA-e zbog korupcijskog skandala pa nije mogla glasovati. Sjevernoamerička kandidatura uvjerljivo je pobijedila sa 134 glasa, dok je marokanska kandidatura dobila 65 glasova;<ref>{{cite news |date=June 13, 2018 |title=World Cup 2026: Canada, US & Mexico joint bid wins right to host tournament |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44464913|url-status=live|access-date=June 13, 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20210114150230/https://www.bbc.com/sport/football/44464913|archive-date=January 14, 2021}}</ref><ref name=":3" /> tri zemlje ([[Kuba]], [[Slovenija]] i [[Španjolska]]) nisu glasovale, dok [[Iran]] nije glasovao ni za jednu od kandidatura.<ref>{{cite news |last1=Gyamera-Antwi |first1=Evans |title=Ghana & Kosovo excluded from Fifa Congress ahead of 2026 World Cup vote |url=http://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |access-date=June 13, 2018 |work=Goal.com |date=June 12, 2018 |archive-date=October 21, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231021220157/https://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=June 7, 2018 |title=Breaking News: President Akufo-Addo dissolves GFA |url=https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180612162226/https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |archive-date=June 12, 2018 |access-date=June 14, 2018 |work=myjoyonline.com}}</ref><ref>{{cite news |title=Fifa bans Ghana football head Kwesi Nyantakyi over 'cash gift' |url=https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |access-date=June 14, 2018 |work=BBC News |date=June 8, 2018 |archive-date=June 9, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180609011624/https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web |date=May 15, 2017 |title=FIFA Congress confirms next steps of the bidding process for the 2026 FIFA World Cup - FIFA.com |url=http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |access-date=April 16, 2024 |archive-date=May 15, 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170515003503/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead}}</ref><ref>{{Cite news |date=June 10, 2015 |title=Scandal-plagued FIFA postpones 2026 World Cup bidding |url=https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |access-date=April 16, 2024 |work=ABC News |language=en-AU |archive-date=April 16, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240416202847/https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |url-status=live}}</ref> Rezultati su izgledali ovako: {| class="wikitable" style="margin: 0 auto;text-align: center" |+ Rezultati glasovanja |- !Kandidature !1. krug<br>{{small|(glasovi)}} |- style="background:#90ee90" |align=left|'''{{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Države}}}}''' |'''134''' |- |align=left|{{flag|Maroko}} |65 |- |align=left|Nijedna kandidatura |1 |- |align=left|Nisu glasovali |3 |} == Proširenje i promjena formata == Ideja o proširenju prvenstva, odnosno povećanju broja reprezentacija, pojavila se još [[2013.]] godine kada je to predložio tadašnji predsjednik [[UEFA]]-e [[Michel Platini]],<ref>{{Cite news |date=October 28, 2013 |title=Michel Platini calls for 40-team World Cup starting with Russia 2018 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |access-date=January 24, 2015 |archive-date=September 15, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180915093947/https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=October 29, 2013 |title=Michel Platini's World Cup expansion plan unlikely – Fifa |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/24735765 |url-status=live |access-date=January 24, 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140421001646/http://www.bbc.co.uk/sport/0/football/24735765 |archive-date=April 21, 2014}}</ref> a ponovio ju je i [[FIFA]]-in predsjednik [[Gianni Infantino]] [[2016.]] godine.<ref>{{Cite news |date=March 30, 2016 |title=Infantino suggests 40-team World Cup finals |work=Independent Online |publisher=[[Independent Online (South Africa)|IOL]] |agency=Reuters |location=South Africa |url=http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161230230628/http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |archive-date=December 30, 2016}}</ref> Protivnici prijedloga tvrdili su da je već sada broj utakmica pretjerano velik,<ref name="auto2">{{Cite news |last=Macguire |first=Eoghan |date=December 15, 2016 |title=World Cup: Europe's top clubs oppose FIFA's expansion plans |url=https://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161224164833/http://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |archive-date=December 24, 2016 |publisher=CNN}}</ref> da bi proširenje smanjilo kvalitetu utakmica<ref name="auto">{{Cite news |date=October 2, 2016 |title=Low confirms opposition to 40-team World Cup |publisher=sbs.com.au |agency=[[Australian Associated Press]] |url=http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161005031826/http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |archive-date=October 5, 2016}}</ref><ref name="auto1">{{Cite news |last=Martín |first=Idafe |date=January 10, 2017 |title=Mundial de 48 equipos: durísimas críticas en Europa |url=https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170112153909/https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |archive-date=January 12, 2017 |work=[[Clarín (Argentine newspaper)|Clarín]] |language=es}}</ref> te da je odluka motivirana političkim, a ne sportskim razlozima, optužujući Infantina da koristi ideju u svrhu samopromocije pred izbore za predsjednika.<ref>{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Críticas a decisión de la FIFA de jugar el Mundial 2026 con 48 selecciones |language=es |work=[[El Universo]] |agency=[[Agence France-Presse]] |url=http://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170111180321/https://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |archive-date=January 11, 2017}}</ref> Unatoč kritikama, FIFA je [[10. siječnja]] [[2017.]] godine odobrila proširenje s 32 na 48 reprezentacija,<ref name="48teams">{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Unanimous decision expands FIFA World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110231324/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |publisher=FIFA}}</ref> što je 16 više u odnosu na prethodnih sedam turnira.<ref name="48teams" /><ref>{{Cite web |last=Conn |first=David |date=January 10, 2017 |title=Fifa approves Infantino's plan to expand World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110104617/https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |website=The Guardian}}</ref> Izvorno je promijenjeni format trebao imati 16 grupa po tri reprezentacije uz 80 odigranih utakmica, pri čemu bi prve dvije reprezentacije iz svake grupe išle dalje u fazu na izbacivanje. Prema tom formatu, broj utakmica svake momčadi i dalje bi bio maksimalno sedam, pri čemu bi svaka reprezentacija igrala jednu utakmicu manje u grupu, a turnir bi se i dalje mogao završiti unutar standardna 32 dana.<ref>{{Cite web |date=January 10, 2017 |title=World Cup: Gianni Infantino defends tournament expansion to 48 teams |url=https://www.bbc.com/sport/football/38577001 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170331171815/http://www.bbc.com/sport/football/38577001 |archive-date=March 31, 2017 |publisher=BBC Sport}}</ref> Kritičari ovog formata isticali su da bi ovo moglo dovesti do koluzije među reprezentacijama,<ref name="guyon">{{Cite journal |last=Guyon |first=Julien |date=April 30, 2020 |title=Risk of Collusion: Will Groups of 3 Ruin the FIFA World Cup? |journal=Journal of Sports Analytics |volume=6 |issue=4 |pages=259–279 |doi=10.3233/JSA-200414 |doi-access=free}}{{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240803091047/https://doi.org/10.3233/JSA-200414|date=August 3, 2024}}</ref> na što je FIFA predložila izvođenje penala s ciljem izbjegavanja remija u grupnoj fazi,<ref>{{cite news |date=January 18, 2017 |title=Penalty shootouts may be used to settle drawn World Cup matches |work=World Soccer |url=http://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |access-date=November 12, 2020 |archive-date=October 28, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201028040619/https://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |url-status=live}}</ref> međutim ni to nije potpuno ukinulo postojeći rizik,<ref name="guyon"/> što je FIFA-u potaklo na alternativna rješenja.<ref>{{cite news |first=Martyn |last=Ziegler |title=Format for 2026 World Cup could be revamped amid 'collusion' fears, says Fifa vice-president |url=https://www.thetimes.com/sport/football/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |work=[[The Times]] |location=London |date=April 1, 2022 |access-date=November 5, 2022 |archive-date=November 13, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221113124725/https://www.thetimes.co.uk/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |url-status=live}}</ref> U konačnici je format promijenjen [[14. ožujka]] [[2023.]] godine i to na način da će reprezentacije biti raspoređene u 12 grupa po četiri reprezentacije, pri čemu prve dvije iz svake grupe prolaze dalje, zajedno s osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija iz svih grupa.<ref name="IMC">{{cite web |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |title=FIFA Council approves international match calendars |publisher=[[FIFA]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314155521/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |url-status=live}}</ref> Prema novom formatu, igrat će se ukupno 104 umjesto 64 utakmice, a turnir će trajati 39 dana, duže nego prije;<ref>{{cite news |last=Ingle |first=Sean |url=https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |title=World Cup 2026: four-team groups and 104 game-tournament confirmed by Fifa |work=[[The Guardian]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411173501/https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last=Bushnell |first=Henry |url=https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |title=FIFA scraps ill-fated 2026 World Cup format, but new plan presents other pros and cons |work=[[Yahoo! Sports]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411012544/https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |url-status=live}}</ref> iako će svaka reprezentacija i dalje igrati po tri utakmice u grupnoj fazi, broj utakmica u fazi na izbacivanje povećan je sa sedam na osam zbog uvođenja šesnaestine finala.<ref>{{cite news |last=Ziegler |first=Martyn |url=https://www.thetimes.com/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |title=World Cup will be a week longer — but Fifa scraps three-team group plan |work=[[The Times]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314110957/https://www.thetimes.co.uk/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last1=Slater |first1=Matt |last2=Ornstein |first2=David |url=https://www.nytimes.com/athletic/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |title=World Cup 2026 format expands again with four-team groups and 104 matches |work=[[The Athletic]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314103434/https://theathletic.com/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |url-status=live}}</ref> == Kvalifikacije == {{main|Kvalifikacije za FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.}} Zbog proširenja broja reprezentacija na 48, došlo je i do promjene formata kvalifikacija te povećanja broja kontinentalnih pozicija za svaku konfederaciju. Što se tiče domaćina, podnositelji kandidature računali su na to da će sve tri reprezentacije imati direktan plasman kao domaćini,<ref name="bid_cities">{{Cite web |title=United 2026 bid book |url=https://digitalhub.fifa.com/m/3c077448dcd5c0ab/original/w3yjeu7dadt5erw26wmu-pdf.pdf |publisher=united2026.com |access-date=April 30, 2018 |archive-date=September 15, 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210915131958/https://digitalhub.fifa.com/m/3c077448dcd5c0ab/original/w3yjeu7dadt5erw26wmu-pdf.pdf |url-status=live}}</ref> što je prvo potvrdio Infantino, navodeći da će [[CONCACAF]] dobiti šest mjesta, tri od koja će ići domaćinima,<ref>{{cite web |url=https://espndeportes.espn.com/futbol/guatemala/nota/_/id/10856065/presidente-fifa-gianni-infantino-plazas-concacaf-mundial-2026 |title=Presidente de la FIFA confirma cantidad de plazas de Concacaf para el Mundial de 2026 |language=es |website=ESPN Deportes |date=August 31, 2022 |access-date=October 18, 2022 |archive-date=September 22, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220922004259/https://espndeportes.espn.com/futbol/guatemala/nota/_/id/10856065/presidente-fifa-gianni-infantino-plazas-concacaf-mundial-2026 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |last=Vargas |first=Dinia |date=August 31, 2022 |title=Infantino anuncia cuántos cupos tendrá la Concacaf para el Mundial de 2026 |url=https://www.crhoy.com/deportes/infantino-anuncia-cuantos-cupos-tendra-la-concacaf-para-el-mundial-de-2026/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220831205624/https://www.crhoy.com/deportes/infantino-anuncia-cuantos-cupos-tendra-la-concacaf-para-el-mundial-de-2026/ |archive-date=August 31, 2022 |access-date=October 18, 2022 |website=CRHoy.com |language=es}}</ref> a onda i [[Vijeće FIFA-e]] na sjednici u veljači [[2023.]] godine.<ref>{{cite news |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-highlights-record-breaking-revenue-in-football |title=FIFA Council highlights record breaking revenue in football |publisher=[[FIFA]] |date=February 14, 2023 |access-date=February 14, 2023 |archive-date=February 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230214163245/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-highlights-record-breaking-revenue-in-football |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/fifa-confirms-us-mexico-canada-automatically-26-world-cup-2023-02-15/ |title=FIFA confirms U.S., Mexico, Canada automatically in '26 World Cup |publisher=[[Reuters]] |date=February 14, 2023|access-date=February 14, 2023|archive-date=February 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230215070258/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/fifa-confirms-us-mexico-canada-automatically-26-world-cup-2023-02-15/|url-status=live}}</ref> Ostala kontinentalna mjesta potvrđena su na sastanku u [[Manama|Manami]] prije 67. kongresa FIFA-e,<ref name="slot">{{cite web |date=March 30, 2017 |title=Bureau of the Council recommends slot allocation for the 2026 FIFA World Cup |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/media-releases/bureau-of-the-council-recommends-slot-allocation-for-the-2026-fifa-wor-2878254 |access-date=August 5, 2022 |publisher=FIFA |archive-date=June 19, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220619161123/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/media-releases/bureau-of-the-council-recommends-slot-allocation-for-the-2026-fifa-wor-2878254 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |date=March 30, 2017 |title=World Cup 2026: Fifa reveals allocation for 48-team tournament |url=https://www.bbc.com/sport/football/39448474 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170330224520/http://www.bbc.com/sport/football/39448474 |archive-date=March 30, 2017 |publisher=BBC}}</ref> gdje je potvrđeno i uvođenje interkontinentalnog kvalifikacijskog turnira na koje bi se šest reprezentacija borilo za posljednja dva mjesta na završnom turniru.<ref name="fifa_council">{{Cite web |date=May 9, 2017 |title=FIFA Council prepares Congress, takes key decisions for the future of the FIFA World Cup |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-council-prepares-congress-takes-key-decisions-for-the-future-of-t-2883353.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20170618072825/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y%3D2017/m%3D5/news%3Dfifa-council-prepares-congress-takes-key-decisions-for-the-future-of-t-2883353.html |archive-date=June 18, 2017 |publisher=FIFA}}</ref> Ostatak kvalifikacija provodio se po konfederacijama kao i ranije, a branitelj naslova [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]] također je sudjelovala u kvalifikacijama. === Kvalificirane momčadi === == Gradovi domaćini == == Finalni ždrijeb == == Suci == == Grupna faza == == Faza na izbacivanje == == Statistike i nagrade == == Konačni poredak == == Marketing == == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|FIFA World Cup 2026|2026 FIFA World Cup}} *[https://www.fifa.com/worldcup/fifaworldcup2026/ FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.], FIFA.com {{Svjetski kup FIFA}} {{Authority control}} [[Kategorija:2026.]] [[Kategorija:FIFA Svjetsko prvenstvo|2026M]] [[Kategorija:Fudbal u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal u Sjedinjenim Američkim Državama]] rk9qukeoezz62pfq04vaccuc50wsyi3 42586839 42586836 2026-05-02T16:35:39Z Edgar Allan Poe 29250 /* Kvalificirane momčadi */ 42586839 wikitext text/x-wiki {{Aktualni sportski događaj}} {{Infokutija međunarodno fudbalsko takmičenje | Name = FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. | izvorni naziv = {{ubl|FIFA World Cup 26|Copa Mundial de la FIFA 2026|Coupe du Monde de la FIFA 2026}} | Logo = 2026_FIFA_World_Cup_emblem.svg | Size = 220px | Optional caption = | Zemlja domaćin = {{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Američke Države}}}} | datum = [[11. lipnja]] – [[19. srpnja]] [[2026.]] | Broj reprezentacija = 48 | stadioni = 16 | gradovi = 16 | Prvaci = | drugi = | treći = | četvrti = | Broj utakmica = 104 | Broj golova = | gledanost = | Najbolji strijelac = | Najbolji igrač = | ažurirano = [[2. svibnja]] [[2026]] }} '''FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.''' ([[engleski]]: ''FIFA World Cup 26''; [[španjolski]]: ''Copa Mundial de la FIFA 2026''; [[francuski]]: ''Coupe du Monde de la FIFA 2026'') bit će 23. izdanje [[FIFA Svjetsko prvenstvo|FIFA Svjetskog prvenstva]] koje će se od [[11. lipnja]] do [[19. srpnja]] [[2026.]] godine održati u [[Kanada|Kanadi]], [[Meksiko|Meksiku]] i [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Bit će to prvo prvenstvo nakon [[1994.]] godine koje će se održati na tlu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]; [[Kanada]] će prvi put biti domaćin, dok su [[Meksiko]] (dva puta, [[1970.]] i [[1986.]]) i [[SAD|Sjedinjene Države]] (jednom, [[1994.]]) ranije već ugostili Svjetsko prvenstvo. Turnir će se igrati u ukupno 16 gradova na 16 stadiona – 11 u Sjedinjenim Državana, tri u Meksiku i dva u Kanadi. Bit će to prvi put u historiji turnira da će tri zemlje zajednički organizirati prvenstvo te prvi put da će na njemu sudjelovati 48 reprezentacija. Sjevernoamerička kandidatura za turnir [[2026.]] godine pobijedila je [[Maroko|marokansku]] kandidaturu na glasovanju u [[Moskva|Moskvi]]. Bit će to prvi turnir nakon [[2002.]] godine s više od jednog domaćina. Uz to, Meksiko će postati prva zemlja u historiji koja je čak tri puta bila domaćin ovog natjecanja. Nakon promjene termina za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodno prvenstvo]], koje se igralo tijekom zime, termin je za ovaj turnir vraćen na tradicionalni ljetni termin. Proširenje s 32 na 48 reprezentacija dovelo je do velikog broja debitanata, tako da će svoje prve nastupa na ovom natjecanju imati [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]], [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]] i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]]. Istovremeno, sva tri domaćina imali su direktan plasman na turnir. Branitelj naslova je [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]], koja je četiri godine ranije u finalu pobijedila [[Fudbalska reprezentacija Francuske|Francusku]]. == Izbor domaćina == [[File:2026 world cup bid election.png|thumb|500px|upright=1.6|{{center|'''Rezultati glasovanja'''}} {| |- !Mogli su glasovati !! Nisu mogli glasovati |- |{{legend|#867650|Glasovali za sjevernoameričku kandidaturu}}||{{legend|#FFBD41|Kanada–Meksiko–Sjedinjene Države}} |- |{{legend|#2770AB|Glasovali za marokansku kandidaturu}}||{{legend|#55208D|Maroko}} |- |{{legend|#008E2A|Nisu glasovali ni za jednu kandidaturu}}||{{legend|#000000|Pod suspenzijom FIFA-e}} |- |{{legend|#B32A2F|Nisu glasovali}}||{{legend|#C1C1C1|Nije članica FIFA-e}} |}]] [[Vijeće FIFA-e]] je u periodu od [[2013.]] do [[2017.]] godine intenzivno raspravljalo o ograničenjima u kontekstu rotacije domaćina prema kontinentalnom ključu. Inicijalno je pravilo glasilo da se za domaćinstvo mogla kandidirati samo država iz konfederacije koja nije bila domaćin prethodna dva turnira. Privremeno je ograničenje suženo na samo prethodni turnir,<ref>{{Cite news |date=May 30, 2015 |title=Current allocation of FIFA World Cup confederation slots maintained |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/worldcup/news/y=2015/m=5/news=current-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150530211217/http://www.fifa.com/worldcup/news/y%3D2015/m%3D5/news%3Dcurrent-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |archive-date=May 30, 2015}}</ref> nakon čega je opet prošireno na prethodna dva. Dogovorena je i iznimka za domaćine pretposljednjeg prethodnog turnira u slučaju da nijedna pristigla kandidatura ne ispunjava stroge tehničke i financijske kriterije.<ref name="fifacouncil">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA Council discusses vision for the future of football |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2016/m=10/news=fifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161017181207/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y%3D2016/m%3D10/news%3Dfifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |archive-date=October 17, 2016}}</ref><ref name="ap-cbc">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA blocks Europe from hosting 2026 World Cup, lifting Canada's chances |publisher=[[Canadian Broadcasting Corporation]] |agency=Associated Press |url=http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161014191406/http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |archive-date=October 14, 2016}}</ref> U ožujku [[2017.]] godine, predsjednik [[FIFA]]-e [[Gianni Infantino]] potvrdio je da se europske i azijske zemlje, zbog [[Rusija|ruskog]] i [[katar]]skog domaćinstva [[2018.]], odnosno [[2022.]] godine, neće moći kandidirati za domaćinstvo prvenstva [[2026.]] godine, što je značilo da se za prvenstvo mogu kandidirati zemlje iz [[CONCACAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[1994.]] godine), [[CAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2010.]] godine), [[CONMEBOL]]a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2014.]] godine) ili [[OFC]]-a (nikada nisu bili domaćini), odnosno potencijalno iz [[UEFA]]-e ako nijedna ponuda iz ove četiri konfederacije ne bi zadovoljila uvjete.<ref name="guardian">{{Cite news |last=Hill |first=Tim |date=March 9, 2017 |title=Trump travel ban could prevent United States hosting World Cup |url=https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211114173744/https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |archive-date=November 14, 2021 |access-date=March 24, 2017 |work=The Guardian}}</ref> Sudomaćinstvo, koje je [[FIFA]] bila zabranila nakon [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2002.|prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji]], odobreno je za prvenstvo [[2026.]] godine, ali bez ograničenja u broju domaćina, što bi se procjenjivalo od slučaja do slučaja. U konačnici su pred FIFA-u stigle dvije kandidatura – ona [[Maroko|Maroka]] i ujedinjena kandidatura triju sjevernoameričkih država. [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]] su, svaka posebno, razmatrale samostalne kandidature, s tim da je [[10. travnja]] [[2017.]] godine objavljeno kako će poslati zajedničku kandidaturu.<ref>{{cite magazine |url=https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid |title=USA, Mexico, Canada announce bid to host '26 WC |date=April 10, 2017|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411054626/https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid|archive-date=April 11, 2017 |magazine=Sports Illustrated}}</ref><ref name=":3">{{cite web |url=http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup |first=Jeff |last=Carlise |date=April 10, 2017 |title=U.S., Mexico and Canada officially launch bid to co-host 2026 World Cup|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411140749/http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup|archive-date=April 11, 2017 |work=ESPN}}</ref> Glasovanje o kandidatima održano je [[13. lipnja]] [[2018.]] godine na 68. kongresu FIFA-e u [[Moskva|Moskvi]]. U glasovanju su mogla sudjelovati 203 saveza,<ref>{{Cite web |last=Graham |first=Bryan Armen |date=June 13, 2018 |title=North America to host 2026 World Cup after winning vote over Morocco – as it happened |url=https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |website=The Guardian |access-date=July 12, 2018 |archive-date=July 18, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180718045428/https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |url-status=live}}</ref> pri čemu je [[Gana]] bila pod suspenzijom FIFA-e zbog korupcijskog skandala pa nije mogla glasovati. Sjevernoamerička kandidatura uvjerljivo je pobijedila sa 134 glasa, dok je marokanska kandidatura dobila 65 glasova;<ref>{{cite news |date=June 13, 2018 |title=World Cup 2026: Canada, US & Mexico joint bid wins right to host tournament |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44464913|url-status=live|access-date=June 13, 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20210114150230/https://www.bbc.com/sport/football/44464913|archive-date=January 14, 2021}}</ref><ref name=":3" /> tri zemlje ([[Kuba]], [[Slovenija]] i [[Španjolska]]) nisu glasovale, dok [[Iran]] nije glasovao ni za jednu od kandidatura.<ref>{{cite news |last1=Gyamera-Antwi |first1=Evans |title=Ghana & Kosovo excluded from Fifa Congress ahead of 2026 World Cup vote |url=http://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |access-date=June 13, 2018 |work=Goal.com |date=June 12, 2018 |archive-date=October 21, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231021220157/https://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=June 7, 2018 |title=Breaking News: President Akufo-Addo dissolves GFA |url=https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180612162226/https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |archive-date=June 12, 2018 |access-date=June 14, 2018 |work=myjoyonline.com}}</ref><ref>{{cite news |title=Fifa bans Ghana football head Kwesi Nyantakyi over 'cash gift' |url=https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |access-date=June 14, 2018 |work=BBC News |date=June 8, 2018 |archive-date=June 9, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180609011624/https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web |date=May 15, 2017 |title=FIFA Congress confirms next steps of the bidding process for the 2026 FIFA World Cup - FIFA.com |url=http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |access-date=April 16, 2024 |archive-date=May 15, 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170515003503/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead}}</ref><ref>{{Cite news |date=June 10, 2015 |title=Scandal-plagued FIFA postpones 2026 World Cup bidding |url=https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |access-date=April 16, 2024 |work=ABC News |language=en-AU |archive-date=April 16, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240416202847/https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |url-status=live}}</ref> Rezultati su izgledali ovako: {| class="wikitable" style="margin: 0 auto;text-align: center" |+ Rezultati glasovanja |- !Kandidature !1. krug<br>{{small|(glasovi)}} |- style="background:#90ee90" |align=left|'''{{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Države}}}}''' |'''134''' |- |align=left|{{flag|Maroko}} |65 |- |align=left|Nijedna kandidatura |1 |- |align=left|Nisu glasovali |3 |} == Proširenje i promjena formata == Ideja o proširenju prvenstva, odnosno povećanju broja reprezentacija, pojavila se još [[2013.]] godine kada je to predložio tadašnji predsjednik [[UEFA]]-e [[Michel Platini]],<ref>{{Cite news |date=October 28, 2013 |title=Michel Platini calls for 40-team World Cup starting with Russia 2018 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |access-date=January 24, 2015 |archive-date=September 15, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180915093947/https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=October 29, 2013 |title=Michel Platini's World Cup expansion plan unlikely – Fifa |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/24735765 |url-status=live |access-date=January 24, 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140421001646/http://www.bbc.co.uk/sport/0/football/24735765 |archive-date=April 21, 2014}}</ref> a ponovio ju je i [[FIFA]]-in predsjednik [[Gianni Infantino]] [[2016.]] godine.<ref>{{Cite news |date=March 30, 2016 |title=Infantino suggests 40-team World Cup finals |work=Independent Online |publisher=[[Independent Online (South Africa)|IOL]] |agency=Reuters |location=South Africa |url=http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161230230628/http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |archive-date=December 30, 2016}}</ref> Protivnici prijedloga tvrdili su da je već sada broj utakmica pretjerano velik,<ref name="auto2">{{Cite news |last=Macguire |first=Eoghan |date=December 15, 2016 |title=World Cup: Europe's top clubs oppose FIFA's expansion plans |url=https://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161224164833/http://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |archive-date=December 24, 2016 |publisher=CNN}}</ref> da bi proširenje smanjilo kvalitetu utakmica<ref name="auto">{{Cite news |date=October 2, 2016 |title=Low confirms opposition to 40-team World Cup |publisher=sbs.com.au |agency=[[Australian Associated Press]] |url=http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161005031826/http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |archive-date=October 5, 2016}}</ref><ref name="auto1">{{Cite news |last=Martín |first=Idafe |date=January 10, 2017 |title=Mundial de 48 equipos: durísimas críticas en Europa |url=https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170112153909/https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |archive-date=January 12, 2017 |work=[[Clarín (Argentine newspaper)|Clarín]] |language=es}}</ref> te da je odluka motivirana političkim, a ne sportskim razlozima, optužujući Infantina da koristi ideju u svrhu samopromocije pred izbore za predsjednika.<ref>{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Críticas a decisión de la FIFA de jugar el Mundial 2026 con 48 selecciones |language=es |work=[[El Universo]] |agency=[[Agence France-Presse]] |url=http://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170111180321/https://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |archive-date=January 11, 2017}}</ref> Unatoč kritikama, FIFA je [[10. siječnja]] [[2017.]] godine odobrila proširenje s 32 na 48 reprezentacija,<ref name="48teams">{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Unanimous decision expands FIFA World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110231324/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |publisher=FIFA}}</ref> što je 16 više u odnosu na prethodnih sedam turnira.<ref name="48teams" /><ref>{{Cite web |last=Conn |first=David |date=January 10, 2017 |title=Fifa approves Infantino's plan to expand World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110104617/https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |website=The Guardian}}</ref> Izvorno je promijenjeni format trebao imati 16 grupa po tri reprezentacije uz 80 odigranih utakmica, pri čemu bi prve dvije reprezentacije iz svake grupe išle dalje u fazu na izbacivanje. Prema tom formatu, broj utakmica svake momčadi i dalje bi bio maksimalno sedam, pri čemu bi svaka reprezentacija igrala jednu utakmicu manje u grupu, a turnir bi se i dalje mogao završiti unutar standardna 32 dana.<ref>{{Cite web |date=January 10, 2017 |title=World Cup: Gianni Infantino defends tournament expansion to 48 teams |url=https://www.bbc.com/sport/football/38577001 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170331171815/http://www.bbc.com/sport/football/38577001 |archive-date=March 31, 2017 |publisher=BBC Sport}}</ref> Kritičari ovog formata isticali su da bi ovo moglo dovesti do koluzije među reprezentacijama,<ref name="guyon">{{Cite journal |last=Guyon |first=Julien |date=April 30, 2020 |title=Risk of Collusion: Will Groups of 3 Ruin the FIFA World Cup? |journal=Journal of Sports Analytics |volume=6 |issue=4 |pages=259–279 |doi=10.3233/JSA-200414 |doi-access=free}}{{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240803091047/https://doi.org/10.3233/JSA-200414|date=August 3, 2024}}</ref> na što je FIFA predložila izvođenje penala s ciljem izbjegavanja remija u grupnoj fazi,<ref>{{cite news |date=January 18, 2017 |title=Penalty shootouts may be used to settle drawn World Cup matches |work=World Soccer |url=http://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |access-date=November 12, 2020 |archive-date=October 28, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201028040619/https://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |url-status=live}}</ref> međutim ni to nije potpuno ukinulo postojeći rizik,<ref name="guyon"/> što je FIFA-u potaklo na alternativna rješenja.<ref>{{cite news |first=Martyn |last=Ziegler |title=Format for 2026 World Cup could be revamped amid 'collusion' fears, says Fifa vice-president |url=https://www.thetimes.com/sport/football/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |work=[[The Times]] |location=London |date=April 1, 2022 |access-date=November 5, 2022 |archive-date=November 13, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221113124725/https://www.thetimes.co.uk/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |url-status=live}}</ref> U konačnici je format promijenjen [[14. ožujka]] [[2023.]] godine i to na način da će reprezentacije biti raspoređene u 12 grupa po četiri reprezentacije, pri čemu prve dvije iz svake grupe prolaze dalje, zajedno s osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija iz svih grupa.<ref name="IMC">{{cite web |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |title=FIFA Council approves international match calendars |publisher=[[FIFA]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314155521/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |url-status=live}}</ref> Prema novom formatu, igrat će se ukupno 104 umjesto 64 utakmice, a turnir će trajati 39 dana, duže nego prije;<ref>{{cite news |last=Ingle |first=Sean |url=https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |title=World Cup 2026: four-team groups and 104 game-tournament confirmed by Fifa |work=[[The Guardian]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411173501/https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last=Bushnell |first=Henry |url=https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |title=FIFA scraps ill-fated 2026 World Cup format, but new plan presents other pros and cons |work=[[Yahoo! Sports]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411012544/https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |url-status=live}}</ref> iako će svaka reprezentacija i dalje igrati po tri utakmice u grupnoj fazi, broj utakmica u fazi na izbacivanje povećan je sa sedam na osam zbog uvođenja šesnaestine finala.<ref>{{cite news |last=Ziegler |first=Martyn |url=https://www.thetimes.com/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |title=World Cup will be a week longer — but Fifa scraps three-team group plan |work=[[The Times]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314110957/https://www.thetimes.co.uk/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last1=Slater |first1=Matt |last2=Ornstein |first2=David |url=https://www.nytimes.com/athletic/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |title=World Cup 2026 format expands again with four-team groups and 104 matches |work=[[The Athletic]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314103434/https://theathletic.com/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |url-status=live}}</ref> == Kvalifikacije == {{main|Kvalifikacije za FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.}} Zbog proširenja broja reprezentacija na 48, došlo je i do promjene formata kvalifikacija te povećanja broja kontinentalnih pozicija za svaku konfederaciju. Što se tiče domaćina, podnositelji kandidature računali su na to da će sve tri reprezentacije imati direktan plasman kao domaćini,<ref name="bid_cities">{{Cite web |title=United 2026 bid book |url=https://digitalhub.fifa.com/m/3c077448dcd5c0ab/original/w3yjeu7dadt5erw26wmu-pdf.pdf |publisher=united2026.com |access-date=April 30, 2018 |archive-date=September 15, 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210915131958/https://digitalhub.fifa.com/m/3c077448dcd5c0ab/original/w3yjeu7dadt5erw26wmu-pdf.pdf |url-status=live}}</ref> što je prvo potvrdio Infantino, navodeći da će [[CONCACAF]] dobiti šest mjesta, tri od koja će ići domaćinima,<ref>{{cite web |url=https://espndeportes.espn.com/futbol/guatemala/nota/_/id/10856065/presidente-fifa-gianni-infantino-plazas-concacaf-mundial-2026 |title=Presidente de la FIFA confirma cantidad de plazas de Concacaf para el Mundial de 2026 |language=es |website=ESPN Deportes |date=August 31, 2022 |access-date=October 18, 2022 |archive-date=September 22, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220922004259/https://espndeportes.espn.com/futbol/guatemala/nota/_/id/10856065/presidente-fifa-gianni-infantino-plazas-concacaf-mundial-2026 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |last=Vargas |first=Dinia |date=August 31, 2022 |title=Infantino anuncia cuántos cupos tendrá la Concacaf para el Mundial de 2026 |url=https://www.crhoy.com/deportes/infantino-anuncia-cuantos-cupos-tendra-la-concacaf-para-el-mundial-de-2026/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220831205624/https://www.crhoy.com/deportes/infantino-anuncia-cuantos-cupos-tendra-la-concacaf-para-el-mundial-de-2026/ |archive-date=August 31, 2022 |access-date=October 18, 2022 |website=CRHoy.com |language=es}}</ref> a onda i [[Vijeće FIFA-e]] na sjednici u veljači [[2023.]] godine.<ref>{{cite news |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-highlights-record-breaking-revenue-in-football |title=FIFA Council highlights record breaking revenue in football |publisher=[[FIFA]] |date=February 14, 2023 |access-date=February 14, 2023 |archive-date=February 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230214163245/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-highlights-record-breaking-revenue-in-football |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/fifa-confirms-us-mexico-canada-automatically-26-world-cup-2023-02-15/ |title=FIFA confirms U.S., Mexico, Canada automatically in '26 World Cup |publisher=[[Reuters]] |date=February 14, 2023|access-date=February 14, 2023|archive-date=February 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230215070258/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/fifa-confirms-us-mexico-canada-automatically-26-world-cup-2023-02-15/|url-status=live}}</ref> Ostala kontinentalna mjesta potvrđena su na sastanku u [[Manama|Manami]] prije 67. kongresa FIFA-e,<ref name="slot">{{cite web |date=March 30, 2017 |title=Bureau of the Council recommends slot allocation for the 2026 FIFA World Cup |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/media-releases/bureau-of-the-council-recommends-slot-allocation-for-the-2026-fifa-wor-2878254 |access-date=August 5, 2022 |publisher=FIFA |archive-date=June 19, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220619161123/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/media-releases/bureau-of-the-council-recommends-slot-allocation-for-the-2026-fifa-wor-2878254 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |date=March 30, 2017 |title=World Cup 2026: Fifa reveals allocation for 48-team tournament |url=https://www.bbc.com/sport/football/39448474 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170330224520/http://www.bbc.com/sport/football/39448474 |archive-date=March 30, 2017 |publisher=BBC}}</ref> gdje je potvrđeno i uvođenje interkontinentalnog kvalifikacijskog turnira na koje bi se šest reprezentacija borilo za posljednja dva mjesta na završnom turniru.<ref name="fifa_council">{{Cite web |date=May 9, 2017 |title=FIFA Council prepares Congress, takes key decisions for the future of the FIFA World Cup |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-council-prepares-congress-takes-key-decisions-for-the-future-of-t-2883353.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20170618072825/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y%3D2017/m%3D5/news%3Dfifa-council-prepares-congress-takes-key-decisions-for-the-future-of-t-2883353.html |archive-date=June 18, 2017 |publisher=FIFA}}</ref> Ostatak kvalifikacija provodio se po konfederacijama kao i ranije, a branitelj naslova [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]] također je sudjelovala u kvalifikacijama. === Kvalificirane momčadi === [[File:2026 world cup qualification map.svg|thumb|400x400px|{{legend|#0000ff|Kvalificirani na Svjetsko prvenstvo}} {{legend|#ffbf00|Nisu se uspjeli kvalificirati}} {{legend|#000000|Diskvalificirani ili se povukli iz kvalifikacija}} {{legend|#cccccc|Nisu članice FIFA-e}}]] Od ukupno 48 reprezentacija na turniru, njih je 26 sudjelovalo i na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodnom turniru]]. Zbog povećanja broja reprezentacija došlo je i do povećanja broja debitanata, tako da su čak četiri reprezentacije izborile debitantski nastup, a to su [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]],<ref name=":2">{{cite news |last=Wilson |first=Jonathan |title=Curaçao complete fairytale with battling draw in Jamaica to qualify for World Cup |url=https://www.theguardian.com/football/2025/nov/19/curacao-complete-fairytale-with-battling-draw-in-jamaica-to-qualify-for-world-cup |access-date=November 19, 2025 |work=The Guardian}}</ref> [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]]<ref>{{Cite news |last=Millar |first=Colin |date=June 5, 2025 |title=Uzbekistan, Jordan qualify for World Cup for first time |url=https://www.nytimes.com/athletic/6229851/2025/06/05/uzbekistan-world-cup-qualification-2026/ |access-date=November 19, 2025 |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref> i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]].<ref>{{cite web |date=October 13, 2025 |title=Cabo Verde seal historic World Cup qualification |url=https://www.fifa.com/en/tournaments/mens/worldcup/canadamexicousa2026/articles/cabo-verde-qualify |access-date=October 14, 2025 |publisher=FIFA}}</ref> [[Fudbalska reprezentacija Katara|Katar]], koji se na prethodno izdanje kvalificirao automatski zbog domaćinstva, prvi je put izborio nastup na završnici kroz kvalifikacije.<ref>{{cite web |date=October 14, 2025 |title=Qatar and Saudi Arabia qualify for 2026 World Cup |url=https://global.espn.com/football/story/_/id/46597037/qatar-saudi-arabia-qualify-2026-fifa-world-cup|access-date=October 15, 2025 |website=ESPN |agency=Associated Press}}</ref> Velik broj reprezentacija vratio se nakon značajnijih perioda izbivanja, a to su [[Fudbalska reprezentacija Demokratske Republike Konga|DR Kongo]] i [[Fudbalska reprezentacija Haitija|Haiti]] (posljednji nastup bio im je [[1974.]] godine),<ref name=":2" /><ref>{{cite web |last=Williams |first=Ian |url=https://www.bbc.com/sport/football/articles/cn43qqy9z8xo |title=Tuanzebe sends DR Congo back to World Cup after 52 years |date=March 31, 2026 |access-date=March 31, 2026 |website=BBC Sport}}</ref> [[Fudbalska reprezentacija Iraka|Irak]] (posljednji nastup bio je [[1986.]] godine)<ref>{{cite web |last=Luckings |first=Steve |url=https://www.thenationalnews.com/sport/2026/04/01/iraq-beat-bolivia-to-qualify-for-2026-fifa-world-cup/ |title=Iraq beat Bolivia to qualify for 2026 Fifa World Cup |date=March 31, 2026 |access-date=March 31, 2026 |website=The National News}}</ref> te [[Fudbalska reprezentacija Austrije|Austrija]], [[Fudbalska reprezentacija Norveške|Norveška]]<ref>{{Cite news |date=November 16, 2025 |title=Norway Qualifies for 2026 World Cup and Sends Italy To Dreaded Playoff |url=https://www.foxsports.com/stories/soccer/norway-qualifies-2026-world-cup-sends-italy-dreaded-playoff |access-date=November 16, 2025 |work=Fox Sports}}</ref> i [[Fudbalska reprezentacija Škotske|Škotska]] (posljednji nastup bio im je [[1998.]] godine).<ref>{{cite web |url=https://www.fifa.com/en/tournaments/mens/worldcup/canadamexicousa2026/articles/uefa-qualifiers-review-matchday-10-november-18 |title=Austria, Belgium, Scotland, Spain and Swiss reach World Cup |publisher=FIFA|access-date=November 19, 2025}}</ref> Što se tiče značajnijih izbivanja, četverostruki svjetski prvak [[Fudbalska reprezentacija Italije|Italija]] nije se uspjela kvalificirati na svoje treće uzastopno Svjetsko prvenstvo, što je neslavni rekord postavljen nakon novog poraza u play-offu.<ref>{{cite web |last=Bandini |first=Nicky |url=https://www.theguardian.com/football/2026/mar/31/bosnia-herzegovina-italy-world-cup-2026-qualifying-playoff-match-report |title=Italy miss out on World Cup again after Bosnia and Herzegovina's shootout triumph |date=March 31, 2026 |access-date=April 3, 2026 |website=The Guardian}}</ref> Talijani su ujedno i jedini bivši prvaci koji se nisu kvalificirali na tri uzastopna prvenstva te najbolje rangirana momčad na FIFA-inoj ljestvici koja nije ostvarila plasman. Reprezentacije koje su igrale na prethodnom turniru, a nisu se kvalificirale za ovaj su [[Fudbalska reprezentacija Danske|Danska]], [[Fudbalska reprezentacija Kameruna|Kamerun]], [[Fudbalska reprezentacija Kostarike|Kostarika]], [[Fudbalska reprezentacija Poljske|Poljska]], [[Fudbalska reprezentacija Srbije|Srbija]] i [[Fudbalska reprezentacija Walesa|Wales]]. Kvalificirane momčadi su sljedeće: {{col-begin}} {{col-4}} '''[[AFC]]''' (9) * {{NogRep|AUS}} * {{NogRep|IRK}} * {{NogRep|IRN}} * {{NogRep|JAP}} * {{NogRep|JOR}} (debi) * {{NogRep|JKO}} * {{NogRep|KAT}} * {{NogRep|SAU}} * {{NogRep|UZB}} (debi) '''[[CAF]]''' (10) * {{NogRep|ALŽ}} * {{NogRep|COD}} * {{NogRep|EGI}} * {{NogRep|GAN}} * {{NogRep|JAR}} * {{NogRep|MAR}} * {{NogRep|CIV}} * {{NogRep|SEN}} * {{NogRep|TUN}} * {{NogRep|ZEL}} (debi) {{col-4}} '''[[CONCACAF]]''' (6) * {{NogRep|CUW}} (debi) * {{NogRep|HAI}} * {{NogRep|KAN}} (domaćin) * {{NogRep|MEX}} (domaćin) * {{NogRep|PAN}} * {{NogRep|SAD}} (domaćin) '''[[CONMEBOL]]''' (6) * {{NogRep|ARG}} * {{NogRep|BRA}} * {{NogRep|EKV}} * {{NogRep|KOL}} * {{NogRep|PAR}} * {{NogRep|URU}} '''[[OFC]]''' (1) * {{NogRep|NZL}} {{col-4}} '''[[UEFA]]''' (16) * {{NogRep|AUT}} * {{NogRep|BEL}} * {{NogRep|BIH}} * {{NogRep|ČEŠ}} * {{NogRep|ENG}} * {{NogRep|FRA}} * {{NogRep|HRV}} * {{NogRep|NIZ}} * {{NogRep|NOR}} * {{NogRep|NJE}} * {{NogRep|POR}} * {{NogRep|ŠKO}} * {{flagicon|ŠPA}} [[Fudbalska reprezentacija Španije|Španjolska]] * {{NogRep|ŠVE}} * {{NogRep|ŠVI}} * {{NogRep|TUR}} {{col-end}} == Gradovi domaćini == == Finalni ždrijeb == == Suci == == Grupna faza == == Faza na izbacivanje == == Statistike i nagrade == == Konačni poredak == == Marketing == == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|FIFA World Cup 2026|2026 FIFA World Cup}} *[https://www.fifa.com/worldcup/fifaworldcup2026/ FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.], FIFA.com {{Svjetski kup FIFA}} {{Authority control}} [[Kategorija:2026.]] [[Kategorija:FIFA Svjetsko prvenstvo|2026M]] [[Kategorija:Fudbal u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal u Sjedinjenim Američkim Državama]] 0qkljpu7uzlt4mgtzfniamcdkcfybme 42586887 42586839 2026-05-02T23:08:18Z Edgar Allan Poe 29250 /* Kvalifikacije */ 42586887 wikitext text/x-wiki {{Aktualni sportski događaj}} {{Infokutija međunarodno fudbalsko takmičenje | Name = FIFA Svjetsko prvenstvo 2026. | izvorni naziv = {{ubl|FIFA World Cup 26|Copa Mundial de la FIFA 2026|Coupe du Monde de la FIFA 2026}} | Logo = 2026_FIFA_World_Cup_emblem.svg | Size = 220px | Optional caption = | Zemlja domaćin = {{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Američke Države}}}} | datum = [[11. lipnja]] – [[19. srpnja]] [[2026.]] | Broj reprezentacija = 48 | stadioni = 16 | gradovi = 16 | Prvaci = | drugi = | treći = | četvrti = | Broj utakmica = 104 | Broj golova = | gledanost = | Najbolji strijelac = | Najbolji igrač = | ažurirano = [[2. svibnja]] [[2026]] }} '''FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.''' ([[engleski]]: ''FIFA World Cup 26''; [[španjolski]]: ''Copa Mundial de la FIFA 2026''; [[francuski]]: ''Coupe du Monde de la FIFA 2026'') bit će 23. izdanje [[FIFA Svjetsko prvenstvo|FIFA Svjetskog prvenstva]] koje će se od [[11. lipnja]] do [[19. srpnja]] [[2026.]] godine održati u [[Kanada|Kanadi]], [[Meksiko|Meksiku]] i [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Bit će to prvo prvenstvo nakon [[1994.]] godine koje će se održati na tlu [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]; [[Kanada]] će prvi put biti domaćin, dok su [[Meksiko]] (dva puta, [[1970.]] i [[1986.]]) i [[SAD|Sjedinjene Države]] (jednom, [[1994.]]) ranije već ugostili Svjetsko prvenstvo. Turnir će se igrati u ukupno 16 gradova na 16 stadiona – 11 u Sjedinjenim Državana, tri u Meksiku i dva u Kanadi. Bit će to prvi put u historiji turnira da će tri zemlje zajednički organizirati prvenstvo te prvi put da će na njemu sudjelovati 48 reprezentacija. Sjevernoamerička kandidatura za turnir [[2026.]] godine pobijedila je [[Maroko|marokansku]] kandidaturu na glasovanju u [[Moskva|Moskvi]]. Bit će to prvi turnir nakon [[2002.]] godine s više od jednog domaćina. Uz to, Meksiko će postati prva zemlja u historiji koja je čak tri puta bila domaćin ovog natjecanja. Nakon promjene termina za [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodno prvenstvo]], koje se igralo tijekom zime, termin je za ovaj turnir vraćen na tradicionalni ljetni termin. Proširenje s 32 na 48 reprezentacija dovelo je do velikog broja debitanata, tako da će svoje prve nastupa na ovom natjecanju imati [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]], [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]] i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]]. Istovremeno, sva tri domaćina imali su direktan plasman na turnir. Branitelj naslova je [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]], koja je četiri godine ranije u finalu pobijedila [[Fudbalska reprezentacija Francuske|Francusku]]. == Izbor domaćina == [[File:2026 world cup bid election.png|thumb|500px|upright=1.6|{{center|'''Rezultati glasovanja'''}} {| |- !Mogli su glasovati !! Nisu mogli glasovati |- |{{legend|#867650|Glasovali za sjevernoameričku kandidaturu}}||{{legend|#FFBD41|Kanada–Meksiko–Sjedinjene Države}} |- |{{legend|#2770AB|Glasovali za marokansku kandidaturu}}||{{legend|#55208D|Maroko}} |- |{{legend|#008E2A|Nisu glasovali ni za jednu kandidaturu}}||{{legend|#000000|Pod suspenzijom FIFA-e}} |- |{{legend|#B32A2F|Nisu glasovali}}||{{legend|#C1C1C1|Nije članica FIFA-e}} |}]] [[Vijeće FIFA-e]] je u periodu od [[2013.]] do [[2017.]] godine intenzivno raspravljalo o ograničenjima u kontekstu rotacije domaćina prema kontinentalnom ključu. Inicijalno je pravilo glasilo da se za domaćinstvo mogla kandidirati samo država iz konfederacije koja nije bila domaćin prethodna dva turnira. Privremeno je ograničenje suženo na samo prethodni turnir,<ref>{{Cite news |date=May 30, 2015 |title=Current allocation of FIFA World Cup confederation slots maintained |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/worldcup/news/y=2015/m=5/news=current-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20150530211217/http://www.fifa.com/worldcup/news/y%3D2015/m%3D5/news%3Dcurrent-allocation-of-fifa-world-cuptm-confederation-slots-maintained-2610611.html |archive-date=May 30, 2015}}</ref> nakon čega je opet prošireno na prethodna dva. Dogovorena je i iznimka za domaćine pretposljednjeg prethodnog turnira u slučaju da nijedna pristigla kandidatura ne ispunjava stroge tehničke i financijske kriterije.<ref name="fifacouncil">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA Council discusses vision for the future of football |publisher=FIFA |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2016/m=10/news=fifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161017181207/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y%3D2016/m%3D10/news%3Dfifa-council-discusses-vision-for-the-future-of-football-2843681.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |archive-date=October 17, 2016}}</ref><ref name="ap-cbc">{{Cite news |date=October 14, 2016 |title=FIFA blocks Europe from hosting 2026 World Cup, lifting Canada's chances |publisher=[[Canadian Broadcasting Corporation]] |agency=Associated Press |url=http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161014191406/http://www.cbc.ca/sports/soccer/world-cup-expanded-1.3804717 |archive-date=October 14, 2016}}</ref> U ožujku [[2017.]] godine, predsjednik [[FIFA]]-e [[Gianni Infantino]] potvrdio je da se europske i azijske zemlje, zbog [[Rusija|ruskog]] i [[katar]]skog domaćinstva [[2018.]], odnosno [[2022.]] godine, neće moći kandidirati za domaćinstvo prvenstva [[2026.]] godine, što je značilo da se za prvenstvo mogu kandidirati zemlje iz [[CONCACAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[1994.]] godine), [[CAF]]-a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2010.]] godine), [[CONMEBOL]]a (posljednje domaćinstvo bilo je [[2014.]] godine) ili [[OFC]]-a (nikada nisu bili domaćini), odnosno potencijalno iz [[UEFA]]-e ako nijedna ponuda iz ove četiri konfederacije ne bi zadovoljila uvjete.<ref name="guardian">{{Cite news |last=Hill |first=Tim |date=March 9, 2017 |title=Trump travel ban could prevent United States hosting World Cup |url=https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20211114173744/https://www.theguardian.com/football/2017/mar/09/donald-trump-travel-ban-could-prevent-united-states-hosting-football-world-cup |archive-date=November 14, 2021 |access-date=March 24, 2017 |work=The Guardian}}</ref> Sudomaćinstvo, koje je [[FIFA]] bila zabranila nakon [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2002.|prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji]], odobreno je za prvenstvo [[2026.]] godine, ali bez ograničenja u broju domaćina, što bi se procjenjivalo od slučaja do slučaja. U konačnici su pred FIFA-u stigle dvije kandidatura – ona [[Maroko|Maroka]] i ujedinjena kandidatura triju sjevernoameričkih država. [[Kanada]], [[Meksiko]] i [[Sjedinjene Američke Države]] su, svaka posebno, razmatrale samostalne kandidature, s tim da je [[10. travnja]] [[2017.]] godine objavljeno kako će poslati zajedničku kandidaturu.<ref>{{cite magazine |url=https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid |title=USA, Mexico, Canada announce bid to host '26 WC |date=April 10, 2017|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411054626/https://www.si.com/planet-futbol/2017/04/10/2026-world-cup-usa-mexico-canada-host-bid|archive-date=April 11, 2017 |magazine=Sports Illustrated}}</ref><ref name=":3">{{cite web |url=http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup |first=Jeff |last=Carlise |date=April 10, 2017 |title=U.S., Mexico and Canada officially launch bid to co-host 2026 World Cup|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20170411140749/http://www.espn.co.uk/football/fifa-world-cup/story/3100808/usmexico-and-canada-officially-launch-bid-to-co-host-2026-world-cup|archive-date=April 11, 2017 |work=ESPN}}</ref> Glasovanje o kandidatima održano je [[13. lipnja]] [[2018.]] godine na 68. kongresu FIFA-e u [[Moskva|Moskvi]]. U glasovanju su mogla sudjelovati 203 saveza,<ref>{{Cite web |last=Graham |first=Bryan Armen |date=June 13, 2018 |title=North America to host 2026 World Cup after winning vote over Morocco – as it happened |url=https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |website=The Guardian |access-date=July 12, 2018 |archive-date=July 18, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180718045428/https://www.theguardian.com/football/live/2018/jun/13/world-cup-2026-vote-fifa-nations-choose-between-north-america-and-morocco-live |url-status=live}}</ref> pri čemu je [[Gana]] bila pod suspenzijom FIFA-e zbog korupcijskog skandala pa nije mogla glasovati. Sjevernoamerička kandidatura uvjerljivo je pobijedila sa 134 glasa, dok je marokanska kandidatura dobila 65 glasova;<ref>{{cite news |date=June 13, 2018 |title=World Cup 2026: Canada, US & Mexico joint bid wins right to host tournament |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/44464913|url-status=live|access-date=June 13, 2018|archive-url=https://web.archive.org/web/20210114150230/https://www.bbc.com/sport/football/44464913|archive-date=January 14, 2021}}</ref><ref name=":3" /> tri zemlje ([[Kuba]], [[Slovenija]] i [[Španjolska]]) nisu glasovale, dok [[Iran]] nije glasovao ni za jednu od kandidatura.<ref>{{cite news |last1=Gyamera-Antwi |first1=Evans |title=Ghana & Kosovo excluded from Fifa Congress ahead of 2026 World Cup vote |url=http://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |access-date=June 13, 2018 |work=Goal.com |date=June 12, 2018 |archive-date=October 21, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20231021220157/https://www.goal.com/en-gh/news/ghana-kosovo-excluded-from-fifa-congress-ahead-of-2026-world-cup-/zhbmtfxdo6fe1i4r07wrr39b9 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=June 7, 2018 |title=Breaking News: President Akufo-Addo dissolves GFA |url=https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20180612162226/https://www.myjoyonline.com/news/2018/June-7th/breaking-news-president-akufo-addo-dissolves-gfa.php |archive-date=June 12, 2018 |access-date=June 14, 2018 |work=myjoyonline.com}}</ref><ref>{{cite news |title=Fifa bans Ghana football head Kwesi Nyantakyi over 'cash gift' |url=https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |access-date=June 14, 2018 |work=BBC News |date=June 8, 2018 |archive-date=June 9, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180609011624/https://www.bbc.com/news/world-africa-44414780 |url-status=live}}</ref><ref>{{Cite web |date=May 15, 2017 |title=FIFA Congress confirms next steps of the bidding process for the 2026 FIFA World Cup - FIFA.com |url=http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |access-date=April 16, 2024 |archive-date=May 15, 2017 |archive-url=https://web.archive.org/web/20170515003503/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-congress-confirms-next-steps-of-the-bidding-process-for-the-2026--2883665.html?intcmp=fifacom_hp_module_news_top |url-status=dead}}</ref><ref>{{Cite news |date=June 10, 2015 |title=Scandal-plagued FIFA postpones 2026 World Cup bidding |url=https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |access-date=April 16, 2024 |work=ABC News |language=en-AU |archive-date=April 16, 2024 |archive-url=https://web.archive.org/web/20240416202847/https://www.abc.net.au/news/2015-06-10/fifa-world-cup-2026-bidding-postponed/6536834 |url-status=live}}</ref> Rezultati su izgledali ovako: {| class="wikitable" style="margin: 0 auto;text-align: center" |+ Rezultati glasovanja |- !Kandidature !1. krug<br>{{small|(glasovi)}} |- style="background:#90ee90" |align=left|'''{{ubl|{{flag|Kanada}}|{{flag|Meksiko}}|{{flag|Sjedinjene Države}}}}''' |'''134''' |- |align=left|{{flag|Maroko}} |65 |- |align=left|Nijedna kandidatura |1 |- |align=left|Nisu glasovali |3 |} == Proširenje i promjena formata == Ideja o proširenju prvenstva, odnosno povećanju broja reprezentacija, pojavila se još [[2013.]] godine kada je to predložio tadašnji predsjednik [[UEFA]]-e [[Michel Platini]],<ref>{{Cite news |date=October 28, 2013 |title=Michel Platini calls for 40-team World Cup starting with Russia 2018 |work=[[The Guardian]] |url=https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |access-date=January 24, 2015 |archive-date=September 15, 2018 |archive-url=https://web.archive.org/web/20180915093947/https://www.theguardian.com/football/2013/oct/28/michel-platini-40-team-world-cup-russia |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |date=October 29, 2013 |title=Michel Platini's World Cup expansion plan unlikely – Fifa |work=BBC Sport |url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/24735765 |url-status=live |access-date=January 24, 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20140421001646/http://www.bbc.co.uk/sport/0/football/24735765 |archive-date=April 21, 2014}}</ref> a ponovio ju je i [[FIFA]]-in predsjednik [[Gianni Infantino]] [[2016.]] godine.<ref>{{Cite news |date=March 30, 2016 |title=Infantino suggests 40-team World Cup finals |work=Independent Online |publisher=[[Independent Online (South Africa)|IOL]] |agency=Reuters |location=South Africa |url=http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161230230628/http://www.iol.co.za/sport/fifa/infantino-suggests-40-team-world-cup-finals-2002682 |archive-date=December 30, 2016}}</ref> Protivnici prijedloga tvrdili su da je već sada broj utakmica pretjerano velik,<ref name="auto2">{{Cite news |last=Macguire |first=Eoghan |date=December 15, 2016 |title=World Cup: Europe's top clubs oppose FIFA's expansion plans |url=https://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20161224164833/http://edition.cnn.com/2016/12/15/football/eca-world-cup-fifa-expansion-plan/ |archive-date=December 24, 2016 |publisher=CNN}}</ref> da bi proširenje smanjilo kvalitetu utakmica<ref name="auto">{{Cite news |date=October 2, 2016 |title=Low confirms opposition to 40-team World Cup |publisher=sbs.com.au |agency=[[Australian Associated Press]] |url=http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20161005031826/http://theworldgame.sbs.com.au/article/2016/10/02/low-confirms-opposition-40-team-world-cup |archive-date=October 5, 2016}}</ref><ref name="auto1">{{Cite news |last=Martín |first=Idafe |date=January 10, 2017 |title=Mundial de 48 equipos: durísimas críticas en Europa |url=https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170112153909/https://www.clarin.com/deportes/futbol-internacional/mundial-48-equipos-durisimas-criticas-europa_0_BktHNPGUe.html |archive-date=January 12, 2017 |work=[[Clarín (Argentine newspaper)|Clarín]] |language=es}}</ref> te da je odluka motivirana političkim, a ne sportskim razlozima, optužujući Infantina da koristi ideju u svrhu samopromocije pred izbore za predsjednika.<ref>{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Críticas a decisión de la FIFA de jugar el Mundial 2026 con 48 selecciones |language=es |work=[[El Universo]] |agency=[[Agence France-Presse]] |url=http://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170111180321/https://www.eluniverso.com/deportes/2017/01/10/nota/5990365/critican-decision-fifa-jugar-mundial-2026-48-selecciones |archive-date=January 11, 2017}}</ref> Unatoč kritikama, FIFA je [[10. siječnja]] [[2017.]] godine odobrila proširenje s 32 na 48 reprezentacija,<ref name="48teams">{{Cite news |date=January 10, 2017 |title=Unanimous decision expands FIFA World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110231324/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=1/news=fifa-council-unanimously-decides-on-expansion-of-the-fifa-world-cuptm--2863100.html |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |publisher=FIFA}}</ref> što je 16 više u odnosu na prethodnih sedam turnira.<ref name="48teams" /><ref>{{Cite web |last=Conn |first=David |date=January 10, 2017 |title=Fifa approves Infantino's plan to expand World Cup to 48 teams from 2026 |url=https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170110104617/https://www.theguardian.com/football/2017/jan/10/fifa-vote-expand-world-cup-48-teams-from-2026 |archive-date=January 10, 2017 |access-date=January 10, 2017 |website=The Guardian}}</ref> Izvorno je promijenjeni format trebao imati 16 grupa po tri reprezentacije uz 80 odigranih utakmica, pri čemu bi prve dvije reprezentacije iz svake grupe išle dalje u fazu na izbacivanje. Prema tom formatu, broj utakmica svake momčadi i dalje bi bio maksimalno sedam, pri čemu bi svaka reprezentacija igrala jednu utakmicu manje u grupu, a turnir bi se i dalje mogao završiti unutar standardna 32 dana.<ref>{{Cite web |date=January 10, 2017 |title=World Cup: Gianni Infantino defends tournament expansion to 48 teams |url=https://www.bbc.com/sport/football/38577001 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170331171815/http://www.bbc.com/sport/football/38577001 |archive-date=March 31, 2017 |publisher=BBC Sport}}</ref> Kritičari ovog formata isticali su da bi ovo moglo dovesti do koluzije među reprezentacijama,<ref name="guyon">{{Cite journal |last=Guyon |first=Julien |date=April 30, 2020 |title=Risk of Collusion: Will Groups of 3 Ruin the FIFA World Cup? |journal=Journal of Sports Analytics |volume=6 |issue=4 |pages=259–279 |doi=10.3233/JSA-200414 |doi-access=free}}{{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20240803091047/https://doi.org/10.3233/JSA-200414|date=August 3, 2024}}</ref> na što je FIFA predložila izvođenje penala s ciljem izbjegavanja remija u grupnoj fazi,<ref>{{cite news |date=January 18, 2017 |title=Penalty shootouts may be used to settle drawn World Cup matches |work=World Soccer |url=http://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |access-date=November 12, 2020 |archive-date=October 28, 2020 |archive-url=https://web.archive.org/web/20201028040619/https://www.worldsoccer.com/news/penalty-shootouts-may-be-used-to-settle-drawn-world-cup-matches-394315 |url-status=live}}</ref> međutim ni to nije potpuno ukinulo postojeći rizik,<ref name="guyon"/> što je FIFA-u potaklo na alternativna rješenja.<ref>{{cite news |first=Martyn |last=Ziegler |title=Format for 2026 World Cup could be revamped amid 'collusion' fears, says Fifa vice-president |url=https://www.thetimes.com/sport/football/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |work=[[The Times]] |location=London |date=April 1, 2022 |access-date=November 5, 2022 |archive-date=November 13, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20221113124725/https://www.thetimes.co.uk/article/format-for-2026-world-cup-could-be-revamped-amid-collusion-fears-says-fifa-vice-president-n5kh6l6tg |url-status=live}}</ref> U konačnici je format promijenjen [[14. ožujka]] [[2023.]] godine i to na način da će reprezentacije biti raspoređene u 12 grupa po četiri reprezentacije, pri čemu prve dvije iz svake grupe prolaze dalje, zajedno s osam najboljih trećeplasiranih reprezentacija iz svih grupa.<ref name="IMC">{{cite web |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |title=FIFA Council approves international match calendars |publisher=[[FIFA]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314155521/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-approves-international-match-calendars |url-status=live}}</ref> Prema novom formatu, igrat će se ukupno 104 umjesto 64 utakmice, a turnir će trajati 39 dana, duže nego prije;<ref>{{cite news |last=Ingle |first=Sean |url=https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |title=World Cup 2026: four-team groups and 104 game-tournament confirmed by Fifa |work=[[The Guardian]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411173501/https://www.theguardian.com/football/2023/mar/14/world-cup-2026-four-team-groups-104-game-tournament-approval-fifa |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last=Bushnell |first=Henry |url=https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |title=FIFA scraps ill-fated 2026 World Cup format, but new plan presents other pros and cons |work=[[Yahoo! Sports]] |date=March 14, 2023 |access-date=April 11, 2023 |archive-date=April 11, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230411012544/https://sports.yahoo.com/world-cup-format-2026-fifa-135958106.html |url-status=live}}</ref> iako će svaka reprezentacija i dalje igrati po tri utakmice u grupnoj fazi, broj utakmica u fazi na izbacivanje povećan je sa sedam na osam zbog uvođenja šesnaestine finala.<ref>{{cite news |last=Ziegler |first=Martyn |url=https://www.thetimes.com/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |title=World Cup will be a week longer — but Fifa scraps three-team group plan |work=[[The Times]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314110957/https://www.thetimes.co.uk/article/7d38da2c-c24b-11ed-8e20-0f5794810aad |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |last1=Slater |first1=Matt |last2=Ornstein |first2=David |url=https://www.nytimes.com/athletic/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |title=World Cup 2026 format expands again with four-team groups and 104 matches |work=[[The Athletic]] |date=March 14, 2023 |access-date=March 14, 2023 |archive-date=March 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230314103434/https://theathletic.com/4307230/2023/03/14/world-cup-2026-format-usa/ |url-status=live}}</ref> == Kvalifikacije == {{main|Kvalifikacije za FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.}} [[File:2026 world cup qualification map.svg|thumb|400x400px|{{legend|#0000ff|Kvalificirani na Svjetsko prvenstvo}} {{legend|#ffbf00|Nisu se uspjeli kvalificirati}} {{legend|#000000|Diskvalificirani ili se povukli iz kvalifikacija}} {{legend|#cccccc|Nisu članice FIFA-e}}]] Zbog proširenja broja reprezentacija na 48, došlo je i do promjene formata kvalifikacija te povećanja broja kontinentalnih pozicija za svaku konfederaciju. Što se tiče domaćina, podnositelji kandidature računali su na to da će sve tri reprezentacije imati direktan plasman kao domaćini,<ref name="bid_cities">{{Cite web |title=United 2026 bid book |url=https://digitalhub.fifa.com/m/3c077448dcd5c0ab/original/w3yjeu7dadt5erw26wmu-pdf.pdf |publisher=united2026.com |access-date=April 30, 2018 |archive-date=September 15, 2021 |archive-url=https://web.archive.org/web/20210915131958/https://digitalhub.fifa.com/m/3c077448dcd5c0ab/original/w3yjeu7dadt5erw26wmu-pdf.pdf |url-status=live}}</ref> što je prvo potvrdio Infantino, navodeći da će [[CONCACAF]] dobiti šest mjesta, tri od koja će ići domaćinima,<ref>{{cite web |url=https://espndeportes.espn.com/futbol/guatemala/nota/_/id/10856065/presidente-fifa-gianni-infantino-plazas-concacaf-mundial-2026 |title=Presidente de la FIFA confirma cantidad de plazas de Concacaf para el Mundial de 2026 |language=es |website=ESPN Deportes |date=August 31, 2022 |access-date=October 18, 2022 |archive-date=September 22, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220922004259/https://espndeportes.espn.com/futbol/guatemala/nota/_/id/10856065/presidente-fifa-gianni-infantino-plazas-concacaf-mundial-2026 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |last=Vargas |first=Dinia |date=August 31, 2022 |title=Infantino anuncia cuántos cupos tendrá la Concacaf para el Mundial de 2026 |url=https://www.crhoy.com/deportes/infantino-anuncia-cuantos-cupos-tendra-la-concacaf-para-el-mundial-de-2026/ |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20220831205624/https://www.crhoy.com/deportes/infantino-anuncia-cuantos-cupos-tendra-la-concacaf-para-el-mundial-de-2026/ |archive-date=August 31, 2022 |access-date=October 18, 2022 |website=CRHoy.com |language=es}}</ref> a onda i [[Vijeće FIFA-e]] na sjednici u veljači [[2023.]] godine.<ref>{{cite news |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-highlights-record-breaking-revenue-in-football |title=FIFA Council highlights record breaking revenue in football |publisher=[[FIFA]] |date=February 14, 2023 |access-date=February 14, 2023 |archive-date=February 14, 2023 |archive-url=https://web.archive.org/web/20230214163245/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/fifa-council/media-releases/fifa-council-highlights-record-breaking-revenue-in-football |url-status=live}}</ref><ref>{{cite news |url=https://www.reuters.com/lifestyle/sports/fifa-confirms-us-mexico-canada-automatically-26-world-cup-2023-02-15/ |title=FIFA confirms U.S., Mexico, Canada automatically in '26 World Cup |publisher=[[Reuters]] |date=February 14, 2023|access-date=February 14, 2023|archive-date=February 15, 2023|archive-url=https://web.archive.org/web/20230215070258/https://www.reuters.com/lifestyle/sports/fifa-confirms-us-mexico-canada-automatically-26-world-cup-2023-02-15/|url-status=live}}</ref> Ostala kontinentalna mjesta potvrđena su na sastanku u [[Manama|Manami]] prije 67. kongresa FIFA-e,<ref name="slot">{{cite web |date=March 30, 2017 |title=Bureau of the Council recommends slot allocation for the 2026 FIFA World Cup |url=https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/media-releases/bureau-of-the-council-recommends-slot-allocation-for-the-2026-fifa-wor-2878254 |access-date=August 5, 2022 |publisher=FIFA |archive-date=June 19, 2022 |archive-url=https://web.archive.org/web/20220619161123/https://www.fifa.com/about-fifa/organisation/media-releases/bureau-of-the-council-recommends-slot-allocation-for-the-2026-fifa-wor-2878254 |url-status=live}}</ref><ref>{{cite web |date=March 30, 2017 |title=World Cup 2026: Fifa reveals allocation for 48-team tournament |url=https://www.bbc.com/sport/football/39448474 |url-status=live |archive-url=https://web.archive.org/web/20170330224520/http://www.bbc.com/sport/football/39448474 |archive-date=March 30, 2017 |publisher=BBC}}</ref> gdje je potvrđeno i uvođenje interkontinentalnog kvalifikacijskog turnira na koje bi se šest reprezentacija borilo za posljednja dva mjesta na završnom turniru.<ref name="fifa_council">{{Cite web |date=May 9, 2017 |title=FIFA Council prepares Congress, takes key decisions for the future of the FIFA World Cup |url=https://www.fifa.com/about-fifa/news/y=2017/m=5/news=fifa-council-prepares-congress-takes-key-decisions-for-the-future-of-t-2883353.html |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20170618072825/http://www.fifa.com/about-fifa/news/y%3D2017/m%3D5/news%3Dfifa-council-prepares-congress-takes-key-decisions-for-the-future-of-t-2883353.html |archive-date=June 18, 2017 |publisher=FIFA}}</ref> Ostatak kvalifikacija provodio se po konfederacijama kao i ranije, a branitelj naslova [[Fudbalska reprezentacija Argentine|Argentina]] također je sudjelovala u kvalifikacijama. === Kvalificirane momčadi === Od ukupno 48 reprezentacija na turniru, njih je 26 sudjelovalo i na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2022.|prethodnom turniru]]. Zbog povećanja broja reprezentacija došlo je i do povećanja broja debitanata, tako da su čak četiri reprezentacije izborile debitantski nastup, a to su [[Fudbalska reprezentacija Curaçaa|Curaçao]],<ref name=":2">{{cite news |last=Wilson |first=Jonathan |title=Curaçao complete fairytale with battling draw in Jamaica to qualify for World Cup |url=https://www.theguardian.com/football/2025/nov/19/curacao-complete-fairytale-with-battling-draw-in-jamaica-to-qualify-for-world-cup |access-date=November 19, 2025 |work=The Guardian}}</ref> [[Fudbalska reprezentacija Jordana|Jordan]], [[Fudbalska reprezentacija Uzbekistana|Uzbekistan]]<ref>{{Cite news |last=Millar |first=Colin |date=June 5, 2025 |title=Uzbekistan, Jordan qualify for World Cup for first time |url=https://www.nytimes.com/athletic/6229851/2025/06/05/uzbekistan-world-cup-qualification-2026/ |access-date=November 19, 2025 |work=The New York Times |issn=0362-4331}}</ref> i [[Fudbalska reprezentacija Zelenortske Republike|Zelenortska Republika]].<ref>{{cite web |date=October 13, 2025 |title=Cabo Verde seal historic World Cup qualification |url=https://www.fifa.com/en/tournaments/mens/worldcup/canadamexicousa2026/articles/cabo-verde-qualify |access-date=October 14, 2025 |publisher=FIFA}}</ref> [[Fudbalska reprezentacija Katara|Katar]], koji se na prethodno izdanje kvalificirao automatski zbog domaćinstva, prvi je put izborio nastup na završnici kroz kvalifikacije.<ref>{{cite web |date=October 14, 2025 |title=Qatar and Saudi Arabia qualify for 2026 World Cup |url=https://global.espn.com/football/story/_/id/46597037/qatar-saudi-arabia-qualify-2026-fifa-world-cup|access-date=October 15, 2025 |website=ESPN |agency=Associated Press}}</ref> Velik broj reprezentacija vratio se nakon značajnijih perioda izbivanja, a to su [[Fudbalska reprezentacija Demokratske Republike Konga|DR Kongo]] i [[Fudbalska reprezentacija Haitija|Haiti]] (posljednji nastup bio im je [[1974.]] godine),<ref name=":2" /><ref>{{cite web |last=Williams |first=Ian |url=https://www.bbc.com/sport/football/articles/cn43qqy9z8xo |title=Tuanzebe sends DR Congo back to World Cup after 52 years |date=March 31, 2026 |access-date=March 31, 2026 |website=BBC Sport}}</ref> [[Fudbalska reprezentacija Iraka|Irak]] (posljednji nastup bio je [[1986.]] godine)<ref>{{cite web |last=Luckings |first=Steve |url=https://www.thenationalnews.com/sport/2026/04/01/iraq-beat-bolivia-to-qualify-for-2026-fifa-world-cup/ |title=Iraq beat Bolivia to qualify for 2026 Fifa World Cup |date=March 31, 2026 |access-date=March 31, 2026 |website=The National News}}</ref> te [[Fudbalska reprezentacija Austrije|Austrija]], [[Fudbalska reprezentacija Norveške|Norveška]]<ref>{{Cite news |date=November 16, 2025 |title=Norway Qualifies for 2026 World Cup and Sends Italy To Dreaded Playoff |url=https://www.foxsports.com/stories/soccer/norway-qualifies-2026-world-cup-sends-italy-dreaded-playoff |access-date=November 16, 2025 |work=Fox Sports}}</ref> i [[Fudbalska reprezentacija Škotske|Škotska]] (posljednji nastup bio im je [[1998.]] godine).<ref>{{cite web |url=https://www.fifa.com/en/tournaments/mens/worldcup/canadamexicousa2026/articles/uefa-qualifiers-review-matchday-10-november-18 |title=Austria, Belgium, Scotland, Spain and Swiss reach World Cup |publisher=FIFA|access-date=November 19, 2025}}</ref> Što se tiče značajnijih izbivanja, četverostruki svjetski prvak [[Fudbalska reprezentacija Italije|Italija]] nije se uspjela kvalificirati na svoje treće uzastopno Svjetsko prvenstvo, što je neslavni rekord postavljen nakon novog poraza u play-offu.<ref>{{cite web |last=Bandini |first=Nicky |url=https://www.theguardian.com/football/2026/mar/31/bosnia-herzegovina-italy-world-cup-2026-qualifying-playoff-match-report |title=Italy miss out on World Cup again after Bosnia and Herzegovina's shootout triumph |date=March 31, 2026 |access-date=April 3, 2026 |website=The Guardian}}</ref> Talijani su ujedno i jedini bivši prvaci koji se nisu kvalificirali na tri uzastopna prvenstva te najbolje rangirana momčad na FIFA-inoj ljestvici koja nije ostvarila plasman. Reprezentacije koje su igrale na prethodnom turniru, a nisu se kvalificirale za ovaj su [[Fudbalska reprezentacija Danske|Danska]], [[Fudbalska reprezentacija Kameruna|Kamerun]], [[Fudbalska reprezentacija Kostarike|Kostarika]], [[Fudbalska reprezentacija Poljske|Poljska]], [[Fudbalska reprezentacija Srbije|Srbija]] i [[Fudbalska reprezentacija Walesa|Wales]]. Kvalificirane momčadi su sljedeće: {{col-begin}} {{col-4}} '''[[AFC]]''' (9) * {{NogRep|AUS}} * {{NogRep|IRK}} * {{NogRep|IRN}} * {{NogRep|JAP}} * {{NogRep|JOR}} (debi) * {{NogRep|JKO}} * {{NogRep|KAT}} * {{NogRep|SAU}} * {{NogRep|UZB}} (debi) '''[[CAF]]''' (10) * {{NogRep|ALŽ}} * {{NogRep|COD}} * {{NogRep|EGI}} * {{NogRep|GAN}} * {{NogRep|JAR}} * {{NogRep|MAR}} * {{NogRep|CIV}} * {{NogRep|SEN}} * {{NogRep|TUN}} * {{NogRep|ZEL}} (debi) {{col-4}} '''[[CONCACAF]]''' (6) * {{NogRep|CUW}} (debi) * {{NogRep|HAI}} * {{NogRep|KAN}} (domaćin) * {{NogRep|MEX}} (domaćin) * {{NogRep|PAN}} * {{NogRep|SAD}} (domaćin) '''[[CONMEBOL]]''' (6) * {{NogRep|ARG}} * {{NogRep|BRA}} * {{NogRep|EKV}} * {{NogRep|KOL}} * {{NogRep|PAR}} * {{NogRep|URU}} '''[[OFC]]''' (1) * {{NogRep|NZL}} {{col-4}} '''[[UEFA]]''' (16) * {{NogRep|AUT}} * {{NogRep|BEL}} * {{NogRep|BIH}} * {{NogRep|ČEŠ}} * {{NogRep|ENG}} * {{NogRep|FRA}} * {{NogRep|HRV}} * {{NogRep|NIZ}} * {{NogRep|NOR}} * {{NogRep|NJE}} * {{NogRep|POR}} * {{NogRep|ŠKO}} * {{flagicon|ŠPA}} [[Fudbalska reprezentacija Španije|Španjolska]] * {{NogRep|ŠVE}} * {{NogRep|ŠVI}} * {{NogRep|TUR}} {{col-end}} == Gradovi domaćini == == Finalni ždrijeb == == Suci == == Grupna faza == == Faza na izbacivanje == == Statistike i nagrade == == Konačni poredak == == Marketing == == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|FIFA World Cup 2026|2026 FIFA World Cup}} *[https://www.fifa.com/worldcup/fifaworldcup2026/ FIFA Svjetsko prvenstvo 2026.], FIFA.com {{Svjetski kup FIFA}} {{Authority control}} [[Kategorija:2026.]] [[Kategorija:FIFA Svjetsko prvenstvo|2026M]] [[Kategorija:Fudbal u Kanadi]] [[Kategorija:Fudbal u Meksiku]] [[Kategorija:Fudbal u Sjedinjenim Američkim Državama]] o8kz5cns957e6ke3wuixkcb8i8h9uh0 0 4721782 42586823 2026-05-02T14:27:33Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Suradnja četnika sa Nezavisnom Državom Hrvatskom]] na [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]]: [[WP:2:1]] 42586823 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Saradnja četnika s Nezavisnom Državom Hrvatskom]] 2bvwariyuqx76dwubt0vodhjlp7nukh 0 4721784 42586861 2026-05-02T22:21:30Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Razina mora]] na [[Nivo mora]] preko preusmjerenja: [[WP:2:1]] 42586861 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Nivo mora]] ky2axtsulm0tj037t8rgip3b2d2rogo 0 4721785 42586863 2026-05-02T22:24:04Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Vlak]] na [[Voz]] preko preusmjerenja: [[WP:2:1]] 42586863 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Voz]] ga80cnmsdan8n9s084bk6ly23rmc38a 0 4721787 42586867 2026-05-02T22:28:28Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Kazališni festivali u Hrvatskoj]] na [[Teatarski festivali u Hrvatskoj]]: Standardizacija 42586867 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Teatarski festivali u Hrvatskoj]] 6jw8brjv607c06dxrb67t6y25cnh8hf 0 4721788 42586870 2026-05-02T22:38:01Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Hladnjak]] na [[Frižider]]: [[WP:2:1]] 42586870 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Frižider]] 37jxfle2bmjrl6lgc3ymqgamp6bohqb 0 4721789 42586874 2026-05-02T23:00:45Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Lista sveučilišta u Hrvatskoj]] na [[Lista univerziteta u Hrvatskoj]]: Standardizacija 42586874 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Lista univerziteta u Hrvatskoj]] 6rzi165su18rfayjpifq5ja7doljakb 0 4721790 42586876 2026-05-02T23:01:38Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Dubrovniku]] na [[Univerzitet u Dubrovniku]]: Prema raspravi na Pijaci 42586876 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet u Dubrovniku]] jmvg5o3qn125g4l830ghrjxfzts4naj 0 4721791 42586878 2026-05-02T23:02:29Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Hrvatsko katoličko sveučilište]] na [[Hrvatski katolički univerzitet]] 42586878 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Hrvatski katolički univerzitet]] 4g9bmyzr7b5rho4xntonidaj5mj3a99 0 4721793 42586883 2026-05-02T23:04:04Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]] na [[Univerzitet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]]: Prema raspravi na Pijaci 42586883 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku]] 0blecvc3wmulf14surxwmvhvogjoi7z 0 4721794 42586885 2026-05-02T23:04:35Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište Jurja Dobrile u Puli]] na [[Univerzitet Jurja Dobrile u Puli]] 42586885 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet Jurja Dobrile u Puli]] 4tpv90ab258y93kiogfwxlsto4k9l5i 0 4721795 42586937 2026-05-03T08:52:26Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Radničko sveučilište Moša Pijade, Zagreb]] na [[Radnički univerzitet Moša Pijade Zagreb]]: Standardizacija: Prema raspravi na Pijaci 42586937 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Radnički univerzitet Moša Pijade Zagreb]] 2ibrgx4vv3qpv7t86gld6ln5ehc4ymn 0 4721796 42586939 2026-05-03T08:55:00Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Rijeci]] na [[Univerzitet u Rijeci]]: Prema raspravi na Pijaci 42586939 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet u Rijeci]] q30o6y72mqfzxza02ewax4xim12cutr 0 4721798 42586943 2026-05-03T08:56:05Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Splitu]] na [[Univerzitet u Splitu]]: Prema raspravi na Pijaci 42586943 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet u Splitu]] 69ran6woyx9e33zq3kco0lh38wvj78g 0 4721800 42586947 2026-05-03T08:57:02Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Zadru]] na [[Univerzitet u Zadru]] preko preusmjerenja: Prema raspravi na Pijaci 42586947 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet u Zadru]] 57yj3l33euooztod3zjz0skkndi3edy 0 4721801 42586949 2026-05-03T09:01:45Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište svetog Ištvana u Gödöllu]] na [[Mađarski univerzitet za poljoprivredu i životne nauke]]: [[WP:PROMJENANAZIVA|Promjena naziva]] 42586949 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Mađarski univerzitet za poljoprivredu i životne nauke]] 0ruja8fs78yi7i49dxrp9079y6enykx 0 4721802 42586951 2026-05-03T09:03:17Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Sveučilište u Montani]] na [[Univerzitet u Montani]]: Standardizacija: [[WP:2:1]] 42586951 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Univerzitet u Montani]] sd3hj1737hyxff5rdtpnrxe4rbdqzcu 0 4721803 42586954 2026-05-03T09:07:09Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Državno sveučilište Oregona]] na [[Državni univerzitet Oregona]]: Standardizacija: [[WP:2:1]] 42586954 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Državni univerzitet Oregona]] n95a4giiki6hj0837m4kepw198lba0u 0 4721804 42586977 2026-05-03T09:25:33Z Aca 108187 Aca premješta stranicu [[Uslovni model]] na [[Kauzalni model]]: [[WP:PREPOZNATLJIVOST|Prepoznatljivije]]: Netačan prijevod; ovo je kauzalni ili uzročni model 42586977 wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Kauzalni model]] cm4895zc38dtpsje9r6ede91ngczzb3 0 4721806 42586991 2026-05-03T11:17:52Z Zavičajac 76707 Nova stranica: [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Smješten je uz put Jajce - [[Bihać]], 7 km. od [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]], [[Bosna i Hercegovina]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a), sa geografskim koordinatama: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znac... 42586991 wikitext text/x-wiki [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Smješten je uz put Jajce - [[Bihać]], 7 km. od [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]], [[Bosna i Hercegovina]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a), sa geografskim koordinatama: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> == Istorija == Kada su [[Saveznici|savezničke snage]] septembra 1943. preuzele kontrolu južnog dijela [[Italija|Italije]], [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske snage u Jugoslaviji]] dobile su mogućnost povezivanja pomorskim i vazdušnim putem. [[Vrhovni štab NOVJ]] formirao je 16. septembra 1943. godine prvo avijacijsko odjeljenje, a 14. oktobra 1943. godine, osnovana je i Prva avijacijska baza, sa zadatkom okupljanja, organiziranje kadrovske baze i pripreme infrastrukture za prihvat avijacijske tehnike iz pomoći od Saveznika. Do februara 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu [[Medeno Polje|Medenog Polja]] osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan [[Aerodrom Medeno Polje]]. Aerodrom je bio prilično gruba izvedba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre. Primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Istovremeno, aerodrom je bio je i važna platforma za dopremanje humanitarne i vojne pomoći borcima širom okupirane [[SFRJ|Jugoslavije]]. Jedna od prvih velikih misija opskrbe izvedena je 23. februara 1944, nazvana je "Operacija Manhole", kada su C-47 iz [[Bari]]ja u [[Italija|Italiji]], praćeni lovcima 64. eskadrile, uspješno isporučili padobranima više od 4.500 kg vojne opreme. Sa opremom je stiglo i 30 [[Velika Britanija|britanskih]] i [[Sovjetski Savez|ruskih]] vojnih savjetnika putem [[jedrilica]]. Iako tačan ukupni obim ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, zna se da je tokom rata više od 2.000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u maju 1944. godine, 60. operativna grupa [[SAD]]-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, ''Balkan Air Terminal Service (BATS)'' stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje aerodroma iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista. Ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene avione oborene tokom napada 1944. na [[nafta|naftna]] polja [[Ploieşti]] u [[Rumunija|Rumuniji]]. Od svog osnivanja, aerodrom je radio gotovo svake noći do 25. maja 1944. Tog dana partizani su protjerani nadolazećom [[Njemačka|njemačkom]] ofanzivom nazvanom '''Operacija Rösselsprung''', koja je imala za cilj [[Desant na Drvar|napasti Drvar]] radi zarobljavanja ili eliminacije [[Josip Broz Tito|Tita]]. == Opis == Glavni element memorijalnog konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tokom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz [[Niš]]a, [[Srbija]], još u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd, okrenut prema aerodromu, bio je otvoren za javnost, za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od [[beton]]skih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom.<ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio [[Milan Kovačević]]. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava [[Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine|Dana ustanka u Bosni i Hercegovini]]. Režiser [[Hajrudin Krvavac]] snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] spomenik je počeo da se urušava i ne održava. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a dijelovi prodati kao odpad. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovnim posjetiocima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji.<ref name="AeNebriga">{{Cite web |url= https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/foto-propadaju-simboli-antifasizma-svjedoci-jednog-vremena-u-raljama-nacionalista-1077290/ |title= Propadaju simboli antifašizma |work= www.oslobodjenje.ba - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini] e91c92crvxiezigryc13ds03geoc7s0 42586992 42586991 2026-05-03T11:18:49Z Zavičajac 76707 42586992 wikitext text/x-wiki [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Smješten je uz put Jajce - [[Bihać]], 7 km. od [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]], [[Bosna i Hercegovina]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a), sa geografskim koordinatama: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> == Istorija == Kada su [[Saveznici|savezničke snage]] septembra 1943. preuzele kontrolu južnog dijela [[Italija|Italije]], [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske snage u Jugoslaviji]] dobile su mogućnost povezivanja pomorskim i vazdušnim putem. [[Vrhovni štab NOVJ]] formirao je 16. septembra 1943. godine prvo avijacijsko odjeljenje, a 14. oktobra 1943. godine, osnovana je i Prva avijacijska baza, sa zadatkom okupljanja, organiziranje kadrovske baze i pripreme infrastrukture za prihvat avijacijske tehnike iz pomoći od Saveznika. Do februara 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu [[Medeno Polje|Medenog Polja]] osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan [[Aerodrom Medeno Polje]]. Aerodrom je bio prilično gruba izvedba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre. Primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Istovremeno, aerodrom je bio je i važna platforma za dopremanje humanitarne i vojne pomoći borcima širom okupirane [[SFRJ|Jugoslavije]]. Jedna od prvih velikih misija opskrbe izvedena je 23. februara 1944, nazvana je "Operacija Manhole", kada su C-47 iz [[Bari]]ja u [[Italija|Italiji]], praćeni lovcima 64. eskadrile, uspješno isporučili padobranima više od 4.500 kg vojne opreme. Sa opremom je stiglo i 30 [[Velika Britanija|britanskih]] i [[Sovjetski Savez|ruskih]] vojnih savjetnika putem [[jedrilica]]. Iako tačan ukupni obim ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, zna se da je tokom rata više od 2.000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u maju 1944. godine, 60. operativna grupa [[SAD]]-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, ''Balkan Air Terminal Service (BATS)'' stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje aerodroma iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista. Ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene avione oborene tokom napada 1944. na [[nafta|naftna]] polja [[Ploieşti]] u [[Rumunija|Rumuniji]]. Od svog osnivanja, aerodrom je radio gotovo svake noći do 25. maja 1944. Tog dana partizani su protjerani nadolazećom [[Njemačka|njemačkom]] ofanzivom nazvanom '''Operacija Rösselsprung''', koja je imala za cilj [[Desant na Drvar|napasti Drvar]] radi zarobljavanja ili eliminacije [[Josip Broz Tito|Tita]]. == Opis == Glavni element memorijalnog konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tokom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz [[Niš]]a, [[Srbija]], još u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd, okrenut prema aerodromu, bio je otvoren za javnost, za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od [[beton]]skih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom.<ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio [[Milan Kovačević]]. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava [[Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine|Dana ustanka u Bosni i Hercegovini]]. Režiser [[Hajrudin Krvavac]] snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] spomenik je počeo da se urušava i ne održava. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a dijelovi prodati kao odpad. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovnim posjetiocima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji.<ref name="AeNebriga">{{Cite web |url= https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/foto-propadaju-simboli-antifasizma-svjedoci-jednog-vremena-u-raljama-nacionalista-1077290/ |title= Propadaju simboli antifašizma |work= www.oslobodjenje.ba - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini]] bz6izu9g7v5covk5p35g827jrc4v4ey 42586993 42586992 2026-05-03T11:20:11Z Zavičajac 76707 42586993 wikitext text/x-wiki [[File:Spomenik Medeno Polje.jpg|mini|desno|Spomenik u Medenom Polju]] '''Spomenik u Medenom Polju ''' podignut je u znak sjećanja i odavanja počasti ratnim naporima tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Smješten je uz put Jajce - [[Bihać]], 7 km. od [[Bosanski Petrovac|Bosanskog Petrovca]], [[Bosna i Hercegovina]] (izvorno nazvan Put [[AVNOJ]]-a), sa geografskim koordinatama: 44°34'18.5"N 16°17'23.1"E.<ref name="Aerodrom">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Slavko Ševo: Na partizanskom aerodromu |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref> == Istorija == Kada su [[Saveznici|savezničke snage]] septembra 1943. preuzele kontrolu južnog dijela [[Italija|Italije]], [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanske snage u Jugoslaviji]] dobile su mogućnost povezivanja pomorskim i vazdušnim putem. [[Vrhovni štab NOVJ]] formirao je 16. septembra 1943. godine prvo avijacijsko odjeljenje, a 14. oktobra 1943. godine, osnovana je i Prva avijacijska baza, sa zadatkom okupljanja, organiziranje kadrovske baze i pripreme infrastrukture za prihvat avijacijske tehnike iz pomoći od Saveznika. Do februara 1944. godine na otvorenim pašnjacima na rubu [[Medeno Polje|Medenog Polja]] osnovan je prvi aerodrom koji je nazvan [[Aerodrom Medeno Polje]]. Aerodrom je bio prilično gruba izvedba, s pistama prekrivenim travom koje su osvjetljavale plinske baklje i logorske vatre. Primarna funkcija ovog aerodroma bila je evakuacija bolesnih i ranjenih vojnika i civila. Istovremeno, aerodrom je bio je i važna platforma za dopremanje humanitarne i vojne pomoći borcima širom okupirane [[SFRJ|Jugoslavije]]. Jedna od prvih velikih misija opskrbe izvedena je 23. februara 1944, nazvana je "Operacija Manhole", kada su C-47 iz [[Bari]]ja u [[Italija|Italiji]], praćeni lovcima 64. eskadrile, uspješno isporučili padobranima više od 4.500 kg vojne opreme. Sa opremom je stiglo i 30 [[Velika Britanija|britanskih]] i [[Sovjetski Savez|ruskih]] vojnih savjetnika putem [[jedrilica]]. Iako tačan ukupni obim ratne pomoći isporučene ovom aerodromu nije poznat, zna se da je tokom rata više od 2.000 ranjenih vojnika i civila evakuirano na sigurno s ovog mjesta u novooslobođene savezničke gradove u Italiji. Samo u maju 1944. godine, 60. operativna grupa [[SAD]]-a evakuirala je više od 1.000 ljudi s aerodroma Medeno Polje, uključujući više od 700 ranjenih partizanskih boraca. Također tijekom tog mjeseca, ''Balkan Air Terminal Service (BATS)'' stigao je u Medeno Polje. BATS je bio ogranak novoosnovanog Balkanskog ratnog zrakoplovstva zadužen za poboljšanje aerodroma iza neprijateljskih linija, koji su nakon dolaska izgradili više od desetak dodatnih zračnih pista. Ovo je uzletište bilo i strateška lokacija na kojoj su započete spasilačke misije za oborene avione oborene tokom napada 1944. na [[nafta|naftna]] polja [[Ploieşti]] u [[Rumunija|Rumuniji]]. Od svog osnivanja, aerodrom je radio gotovo svake noći do 25. maja 1944. Tog dana partizani su protjerani nadolazećom [[Njemačka|njemačkom]] ofanzivom nazvanom '''Operacija Rösselsprung''', koja je imala za cilj [[Desant na Drvar|napasti Drvar]] radi zarobljavanja ili eliminacije [[Josip Broz Tito|Tita]]. == Opis == Glavni element memorijalnog konpleksa je apstraktna skulptura sastavljena od dva široka betonska luka spojena zajedno u obliku slova "U", usmjerena prema gore, visoka oko 8 m. Jedan krak ove skulpture dijeli se na dva dijela na svom kraju. Cijeli ovaj raspored stoji na širokom betonskom postolju, unutar kojeg se izvorno nalazila kripta s posmrtnim ostacima lokalnih partizanskih boraca i stanovnika koji su poginuli tokom Drugog svjetskog rata. Na betonskoj kripti postavljeno je nekoliko poliranih spomen-ploča od crnog kamena sa imenima poginulih tokom rata. Nisu poznate informacija o tačnim okolnostima pod kojima je ovaj spomenik podignut, niti ime njegovog autora. Zna se da je spomenik otkriveno u julu 1974. godine.<ref name="cspomenik">{{Cite web |url= https://www.spomenikdatabase.org/medeno-polje |title= Spomenik partizanskom aerodromu u Medenom Polju |work= www.spomenikdatabase.org |accessdate= 30. april 2026.}}</ref> [[File:Bihac 1984 Partisan plane.jpg|mini|lijevo|DC-3, kao dio spomenika]] [[File:Bihac Partisan Monument 1982.jpeg|mini|lijevo|Natpisna ploča kod aviona]] === Drugi dio spomenika === Nekoliko godina kasnije, 1980. godine, uz navedeni spomenik postavljen je vojni transportni avion Douglas C-47 Skytrain (DC-3), koji je tokom Drugog svjetskog rata koristilo partizansko vazduhoplovstvo. Avion je doletieo iz [[Niš]]a, [[Srbija]], još u julu 1971. godine. Za njega je izgrađen i svečani postament. Avion, smješten na padini brda Samograd, okrenut prema aerodromu, bio je otvoren za javnost, za istraživanje, proučavanje i obilazak. Na jednoj od [[beton]]skih platformi za sletni trap aviona, izvorno je postavljena ugravirana metalna ploča sa natpisom.<ref name="Petrovac u Nob">{{Cite web |url= https://www.znaci.org/00003/687.htm |title= Dimitrije Kovijanić: NA AERODROMU KOD BOSANSKOG PETROVCA |work= Opštinski odbor SUBNOR, 1974 -PETROVAC U NOB, knjiga 7 |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> === Kasnije === Tokom perioda Jugoslavije, ovaj spomenik avionu i istoriji vazduhoplpvstva na lokalitetu Medeno Polje smatrani su toliko značajnima da je lokalitet prikazan u epizodi poznate jugoslavenske putopisne emisije "Karavan" iz 1972. godine, koju je vodio [[Milan Kovačević]]. Svake godine, 27-og jula, na aerodromu se odvijala proslava [[Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine|Dana ustanka u Bosni i Hercegovini]]. Režiser [[Hajrudin Krvavac]] snimio je 1979. godine film "Partizanska eskadrila" inspirisan događajima na aerodromu Medeno Polje tokom Drugog svjetskog rata.<ref name="Aerod">{{Cite web |url= https://historija.info/medeno-polje-spomenik-partizanskoj-eskadrili/ |title= MEDENO POLJE – spomenik partizanskoj eskadrili |work= historija.info - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026}}</ref> Poslije [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] spomenik je počeo da se urušava i ne održava. Godine 1996. avion je uništen eksplozivom, a dijelovi prodati kao odpad. Uskoro je uništen i ostatak memorijalnog kompleksa. Ugravirana metalna ploča s natpisom je ukradena. Nema dokaza o redovnim posjetiocima niti ikakvih naznaka da se ovdje još održavaju bilo kakvi komemorativni ili memorijalni događaji.<ref name="AeNebriga">{{Cite web |url= https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/teme/foto-propadaju-simboli-antifasizma-svjedoci-jednog-vremena-u-raljama-nacionalista-1077290/ |title= Propadaju simboli antifašizma |work= www.oslobodjenje.ba - 21.avgust 2023. |accessdate= 9. april 2026.}}</ref> == Izvori == {{Reflista|2}} [[Kategorija:Bosanski Petrovac u Narodnooslobodilačkoj borbi]] [[Kategorija:Spomenici Narodnooslobodilačke borbe u Bosni i Hercegovini]] 5mvhm94euaosk6zasunismx5zl6sl6b