Samuilo
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Samuilo (958. - 6. oktobar 1014.) je bio makedonski car koji je vladao od 976 do 1014) godine.
Samuilo je sin brsjačkog kneza Nikole. Njegova braća, po očevoj tituli komes (comes – knez) zvani komitopuli su David, Aron i Mojsije. Braća su 976. digla pobunu protiv bizantske vlasti u Makedoniji. U pobuni su poginuli David i Mojisje, dok su Aron i Samuilo uspjeli da protjeraju Bizantince. Aron je bio spreman na dogovor sa bizantskim carem Vasilijem II, pa ga je Samuilo ubio. Tako je Samuilo postao vladar na području Makedonije. Daljnje slabljenje Bizanta Samuilo je iskoristio da proširi vlast na cijelu Makedoniju, Epir, Tesaliju, Albaniju, Duklju, Travuniju, Rašku, Srijem, Podunavsku Bugarsku i Bosnu.
Samuilova prijestonica bila je u Prespi, a kasnije u Ohridu. On je Ohridsku arhiepiskopiju podigao na rang patrijaršije, a sebe je proglasio carem.
Bizant je pokušao vojno da osujeti Samuila, ali je doživio poraz kod Soluna 996. Ratom 1001-1004 Vasilije II ipak je uspio da oduzme Samuilu skoro polovinu teritorije.
U bitki na planini Belasici 1014. bizantska vojska cara Vasilija II nanijela je težak poraz Makedoncima. Prema nekim kazivanjima ta je bitka dokrajčila i samog Samuila. Da bi zastrašio Makednoce Vasilije II je zarobljenike, njih 14.000 osljepio i, ostavivši svakom stotom po jedno oko da vode ostale u koloni, uputio njihovom caru Samuilu. Kaže se da je pred tim prizorom Samuilo umro od srčane kapi. Zbog svirepog obračunavanja sa Makedoncima (koje je Bizant poistovjećivao sa Bugarima) Vasilije II je prozvan Bugaroubica. Poslije poraza na Belasici u Makedoniji se odvijaju dinastičke borbe do 1018,, kada Makedonija u cjelini priznaje bizanstsku vlast.

