Sarajevo
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Sarajevo |
||
|---|---|---|
| Sarajevo zimi | ||
|
|
||
|
Nadimak: "Olimpijski grad" |
||
| Mapa Bosne i Hercegovine (Sarajevo) | ||
| Koordinate: | ||
|
|
||
| Entitet: | Federacija BiH | |
| Georegija: | Vrhbosna | |
| Kanton: | Sarajevski | |
| Geografski podaci | ||
| Broj stanovnika (2006) | 402,000 | |
| Površina | 142 km² (u cjelini) | |
| Nadmorska visina | 500 m. | |
| Administracija | ||
| Gradonačelnik | Semiha Borovac | |
| Šef vijeća | Marin Ivanišević | |
| Web stranica: | sarajevo.ba | |
Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjedište Sarajevskog kantona, koje prema procjenama ima 429,672 stanovnika. Kroz grad protiče rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada je i izvorište rijeke Bosne, sa popularnim izletištem Sarajlija, Vrelom Bosne. Oko grada su i Olimpijske planine: Jahorina, Bjelašnica, Igman, Treskavica, te brdo Trebević, koji su posebno tokom zimskih mjeseci omiljena destinacija ne samo Sarajlija, nego i njihovih gostiju iz cijeloga svijeta.
Grad Sarajevo sjedište je najveće visokoškolske ustanove u zemlji, Univerziteta Sarajevo, te niza drugih visokoškolskih ustanova, čime se svrstava u red najvećih univerzitetskih centara u cijeloj regiji Jugoistočne Evrope. Uz nekoliko nacionalnih i gradskih teatarskih kuća, muzeja i kulturnih institucija Sarajevo je i važno mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela evropskog kontinenta. Svake je godine grad na rijeci Miljacki domaćin niza kulturnih festivala internacionalnog karaktera, među kojima su najznačajniji: Sarajevski filmski festival (SFF), Sarajevski jazz festival, ljetni kulturni festival "Baščaršijske noći", teatarski festival novih produkcija "MESS", "Sarajevska zima" i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike.
Urbanu sliku grada karakteriziraju brojni sakralni objekti, jedinstvene džamije iz bogatog osmanskog perioda, katoličke i pravoslavne crkve, sinagoga i drugi brojni tragovi multietničkog življenja u samom srcu grada.
Sarajevo je grad burne historije, koja je nerijetko imala utjecaja i na globalna dešavanja. Tako je 1914. godine u Sarajevu ubijen austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand, čime je otpočeo Prvi svjetski rat, a sedamdeset godina kasnije, 1984. godine u gradu se održavaju neviđene igre mira i prijateljstva, 14. Zimske olimpijske igre. Tokom ranih 1990-ih godina ime grada Sarajeva ne silazi s naslovnica dnevnih novina u cijelome svijetu, jer se tu, u srcu Evrope, vodi jedan od najkrvavijih ratova u novijoj evropskoj i svjetskoj historiji. Grad je 1.425 dana bio pod stalnom opsadom srpskih snaga, koje su nemilice pucali i granatirali sa okolnih planina. U napadima je 10.615 ljudi izgubilo život, od toga 1.601 djece, a skoro 50.000 Sarajlija bilo je povrijeđeno.
Sliku Sarajeva u novom mileniju obilježava polagana, ali sigurna obnova civilnog života i opća normalizacija jedne od najperspektivnijih mladih metropola nove Evrope.
Sadržaj |
[uredi] Geografija
Sarajevo se nalazi u samom geografskom središtu Bosne i Hercegovine i zaprema površinu od 142 km². Smješten je u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini koja se pruža od istoka prema zapadu, u plodnom Sarajevskom polju. I dok su centralni dijelovi grada uglavnom smješteni u nizini Sarajevskog polja, najvažnija gradska predgrađa nalaze se na padinama okolnih brijegova i brda. Kroz grad od istoka prema zapadu protiče rijeka Miljacka, koja nastaje od nekoliko vrela u podnožju planina Romanije i Jahorine. U zapadnom dijelu Sarajevskog polja, na području prigradskog naselja Ilidža, nastaje i jedna od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini, rijeka Bosna, koja nastaje od tridesetak manjih izvora u podnožju planine Igman, stvarajući jedinstven park prirode - Vrelo Bosne, omiljeno izletište Sarajlija.
Centar grada Sarajeva leži na nadmorskoj visini od 511 metara iznad površine mora, dok viši dijelovi grada i prigradska naselja na padinama okolnih planina leže na prosječnoj nadmorskoj visini od 900 metara nad morem. Grad okružuju olimpijske planine jedinstvene ljepote koje dosežu i 2000 metara visine: Bjelašnica, Jahorina, Igman, Treskavica i Trebević.
[uredi] Historija
Početkom 15. vijeka na raskrsnici rimskih puteva udareni su temelji grada Sarajeva. Osnivačem Sarajeva smatra se Isa-beg Ishaković, koji je prvi sagradio džamiju, dvor, most i nekoliko javnih ustanova. Ali, grad su ustvari izgradili starosjedioci ovih prostora - Bošnjaci od kojih su mnogi već tada primili Islam, vjeru koja je stigla s osmanskom vojskom i njenom upravom.
Intenzivni razvoj zanatstva i trgovine brzo su od Sarajeva stvorili bogat grad, raskrsnicu religija i kultura, trgovačkih puteva i putnika. U 16. vijeku to je bio jedan od najbogatijih gradova u ovom dijelu Evrope, kada su izgrađene i neke kapitalne građevine koje i danas predstavljaju bisere arhitekture i civilizacije tog doba. Tada je u Sarajevu, kao zadužbina Gazi Husrev-bega otvorena i Visoka škola, koja je gotovo u svemu podsjećala na univerzitete u drugim velikim gradovima Evrope.
U grad se doseljavaju Jevreji poslije izgona iz Španije, grade svoje sinagoge, a istovremeno nastaju i pravoslavne i katoličke crkve odnosno katedrale. Kao nijedan grad u Evropi, Sarajevo je na tako malom prostoru našlo mjesta za sve četiri velike svjetske religije, kulture i civilizacije, koje oni nose. Dugotrajni suživot je stvorio nove vrijednosti, jednu posebnu kulturnu i multinacionalnu civilizaciju, koja je izdržala mnogo historijskih izazova.
1878. dolaskom Austro-Ugarske uprave na ove prostore Sarajevo pored svog orijentalnog lica dobiva i drugo, evropsko lice. Time Sarajevo još jednom dokazuje da Evropi ne pripada samo prostorno i vremenski, nego i na civilizacijsko-kulturni način. Austro-ugarski period je vrijeme snažnog prodiranja srednjoevropske kulture, načina privređivanja, običaja i drugih civilizacijskih vrijednosti. Grad dobiva savremena industrijska postrojenja, fabrike, a brojne škole zapadnog tipa i kulturne institucije obogaćuju glavni grad Bosne i Hercegovine civilizacijsko-kulturnim vrijednostima za sva vremena. U ovo se vrijeme otvara i Zemaljski muzej, jedna od najznačajnijih institucija takve vrste u ovom dijelu Evrope.
Poslije Prvog svjetskog rata, koji je otpočeo atentatom na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu, grad ulazi u sastav jugoslavenskih državnih zajednica: Kraljevine SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Sarajevo je izloženo snažnim uticajima Beograda, pa ipak ostaje uglavnom na margini interesa tadašnjeg režima i dinastije Karađorđevića. Arhitektonska slika grada ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, društvena nezadovoljstva radnika rastu, tako da se može reći da Sarajevo kao grad između dva svjetska rata uglavnom stagnira i nazaduje. Iza Drugog svjetskog rata Sarajevo polako prosperira i postaje upravni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine, jedne od ukupno šest republika socijalističke Jugoslavije. U gradu se razvija industrija, ekonomija, a školstvo i kultura čine ga metropolom i glavnim gradom u ovom dijelu zemlje. U taj period spada i osnivanje Univerziteta, Akademije nauka i umjetnosti, brojnih muzeja i galerija, naučnih instituticija, radio-televizije. Broj stanovnika grada raste na više od 500.000. Takvom kosmopolitskom i modernom gradu svijet povjerava organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su sa velikim uspjehom i održane 1984.
Društvene i političke promjene u ovom dijelu tadašnje Jugoslavije dovele su 1992. do stvaranja nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine. To je bio neodoljiv izazov za nacionalističke i velikodržavne projekte susjednih zemalja koje su, svaka na svoj način, pokušale da prisvoje dio teritorija Bosne i Hercegovine. Uslijedila je neviđena vojna agresija na cijelu zemlju, a posebno na njen glavni grad, Sarajevo. Vojna agresija JNA i srpskih vojnih formacija imala je za cilj uništavanje visokih civilizacijskih vrijednosti i tekovina multikulturalnog društva, koje su na ovom prostoru stvarane vijekovima, te istrjebljenje svih onih naroda koji nisu odgovarali u mononacionalnu kompoziciju velikodržavnih projekata Srbije ili Hrvatske. Sam grad Sarajevo, koji je pod fizičkom blokadom gotovo 3,5 godine, neprestanim vojnim akcijama agresora je pretrpio ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. U snajperskoj i artiljerijskog kampanji velikosrpskih snaga ubijeno je 10.615 ljudi, među kojima je bilo 1.601 djece, a skoro 50.000 Sarajlija bilo je ranjeno. Spaljena je gradska Vijećnica, a gotovo svi kulturno-historijski i stambeni objekti u gradu su oštećeni, među kojima i brojni vjerski i sakralni objekti.
Ipak, i pored miliona granata bačenih na grad-heroj, agresor nije postigao svoj cilj: Sarajevo je sačuvalo one civilizacijske vrijednosti koje su ga činile jedinstvenim kosmopolitskim centrom u samome srcu Evrope.
[uredi] Politika
Grad Sarajevo se sastoji od četiri gradske općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, a zajedno sa susjednim općinama čini Kanton Sarajevo, koji je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.
Grad Sarajevo prije agresije na Bosnu i Hercegovinu činilo je deset općina: Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Stari Grad, Trnovo i Vogošća.
Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i reintengracije pojedinih naselja, nastaje Kanton Sarajevo, unutar kog se formira Grad Sarajevo od četiri općine.
Sa druge strane općina Pale i Trnovo, te neka naselja koja su ostala u Republici Srpskoj kao Kasindo, Lukavica, Hreša itd. čine grad Istočno Sarajevo. Istočno Sarajevo se do odluke Ustavnog suda o neustavnosti naziva zvalo Srpsko Sarajevo. Zvanično Istočno Sarajevo čine: Istočni Stari Grad, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo RS, Sokolac i Rogatica. Banjaluka je glavni grad Republike Srpske.
[uredi] Stanovništvo
Broj stanovnika u Sarajevu se vidljivo povećava; 1910. godine Sarajevo je imalo 57040 stanovnika, 1931. godine 78180, a 1961. 143120 stanovnika, naprema 401118 stanovnika u decembru 2002. godine. [1]
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, Grad Sarajevo (područje svih deset općina) imalo je 527.049 stanovnika.(Bošnjaci - 259.470 (49,23%), Srbi - 157.143 (29,81%), Hrvati - 34.873 (6,61%), Jugoslaveni - 56.470 (10,71%) i ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 19.093 (3,62%))-
Naseljeno mjesto Sarajevo, imalo je po istom popisu 416.497 stanovnika. Ostalih 110.552 stanovnika živjelo je u 335 naseljenih mjesta, u 10 općina.
[uredi] Religija
Konfesionalna slika Sarajeva je jedinstvena u Europi, a zbog njene raznolikosti grad se nerijetko poredi sa Jerusalemom i New Yorkom. Sarajevo je sjedište Reisu-l-uleme, poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini, sjedište dabrobosanske Mitropolije pravoslavne crkve te sjedište Vrhbosanske nadbiskupije Rimokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini.
Urbanu sliku grada krase sakralni objekti četiri najvažnije svjetske konfesije. Brojne džamije, crkve, katedrala, sinagoga, te ostali značajni vjerski objekti nalaze se u samom centru grada Sarajeva, smještene tek stotinjak metara jedne od drugih.
[uredi] Ekonomija
Nakon decenija komunizma i godina rata, ekonomija Sarajeva je postala predmet rekonstrukcije i rehabilitacije.[2] Među brojnim ekonomskim znakovima, Centralna banka Bosne i Hercegovine je otvorena u Sarajevu u 1997. godini i Sarajevska berza je počela sa radom u 2002. Velika gradska baza proizvodnje, administracije i turizma, kombinirana sa velikim informalnim tržištem,[3] čini grad najvećim ekonomskim regionom Bosne i Hercegovine.
Iako je Sarajevo imalo veliku industriju tokom perioda komunizma, samo je par postojećih poslova učinilo tranziciju na kapitalističku ekonomiju uspješnom. Sarajevska industrija sada uključuje industriju duhanskih proizvoda, namještaja, automobila, i komunikacijsku opremu. Kompanije smještene u Sarajevu su B&H Airlines (prijašni Air Bosna), BH Telecom, Bosmalov gradski centar, Bosnalijek, Energopetrol, Fabrika Duhana Sarajevo, i Sarajevska Pivara.
Sarajevo ima jaku turističku industriju i Lonely Planet je gradu dao 43. mjesto na listi najboljih gradova u svijetu u 2006. godini.[4] Sportski turizam koristi postrojenja od olimpijskih igara iz 1984, posebno skijaška sredstva na obližnim planinama Bjelašnice, Igmana, Jahorine, Trebevića i Treskavice. 600 godina historije Sarajeva, uz djelovanje zapadnih i istočnih carstava, je također velika turistička atrakcija. Sarajevo je usluživalo putnike tokom vijekova, jer je predstavljalo važan tržni centar tokom Osmanskog carstva i perioda Austro-Ugarske. Primjeri popularnih destinacija u Sarajevu su Vrelo Bosne, sarajevska katedrala i Gazi-Husrev begova džamija.
[uredi] Komunikacije i mediji
Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je najveći centar medija u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tokom rata, ali rekonstrukcija koju je vodio visoki predstavnik Bosne i Hercegovine je pomogla modernizaciji industrije.[5] Npr, Internet je postao dostupan u gradu 1995.[6]
"Oslobođenje", osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživile rat. Ipak, ove novine su iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995, i Jutarnjih novina. [7] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska Riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i sedmične novine "Slobodna Bosna" i "BH Dani".
Bosanskohercegovačka televizija je sarajevska javna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Druge stanice u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Mnoge manje nezavisne radio stanice postoje, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija i radija 202. Radio Slobodna Evropa, kao i par američkih i zapadno-evropskih stanica su također dostupne u gradu.
[uredi] Prijevoz
Položaj Sarajeva u dolini između planina ga čini kompaktnim. Uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski saobraćaj ali dozvoljavaju bolju pješačku i biciklističku pokretnost. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaj od Bosne. Evropski autoput, koridor 5C, prolazi kroz Sarajevo povezivajući ga sa Budimpeštom na sjeveru i sa Pločama na jugu. [8]
Električni tramvaji, koji su u službi od 1885, su najstarija vrsta javnog prijevoza u gradu. [9] Postoji sedam tramvajskih linija i četiri trolejbuske linije i mnogo buseva. Glavna željeznička stanica u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada.
Međunarodni Aerodrom Sarajevo (SJJ) je smješten samo par kilometara jugozapadno od grada. Tokom rata aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Dejtonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za komercionalne letove u koje spadaju B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Aero Flight, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines, i drugi. U 2004, 397,000 putnika je putovalo kroz sarajevski aerodrom, za razliku od samo 25,000 iz 1996. godine. [10]
[uredi] Kultura
Sarajevo je bilo dom mnogih različitih religija i etničkih skupina vijekovima, dajući gradu brojne kulture. Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji, i Slovenci su dijelili gard. Današnje stanovništvo grada većinom predstavljaju Bošnjaci, ali u prošlih par godina vidljivo je povećanje doseljenika iz istočne Azije.
Grad je bogat muzejima, uključujući muzej Sarajeva, Ars Aevi muzej umjetnosti, Zemaljski muzej (otvoren 1888 i dom sarajevske Hagade), historijskog muzeja Bosne i Hercegovine i muzeja literature i teatralne umjetnosti Bosne i Hercegovine. U gradu je također smješteno narodno pozorište, osnovano 1919, kao i sarajevski ratni teatar. Druge kulturne institucije uključuju sarajevski kulturni centar, sarajevsku biblioteku, umjetničku galeriju BiH i Bošnjački institut.
Uništavanja povezana sa ratom, [11]kao i rekonstrukcija, brojne uništene institucije i kulturni i vjerski simboli uključujući Gazi Husrev-begovu bilbioteku, nacionalnu bilbioteku, sarajevski orijentalni institut, i muzej posvećen olimpijskim igrama 1984. Posljedice su različiti nivoi vlade koji su utemeljili jake zakone za zaštitu kultura i institucija.
Historijski, Sarajevo je bilo dom brojnih poznatih bosanskih pjesnika i mislioca tokom Osmanskog carstva. Dobitnik Nobelove nagrade Vladimir Prelog je iz grada, kao i oskarovac Danis Tanović. Dobitnik Nobelove nagrade Ivo Andrić je većinu svog života proveo u Sarajevu.
Sarajevo Film Festival, pokrenut 1995, je postao premijerni filmski festival na Balkanu. Sarajevska Zima, sarajevski jazz festival su jako poznati, kao i Baščaršijske noći, mjesečni kulturni, muzički i plesni događaj.
Sarajevska škola pop rocka se razvila u gradu između 1961 i 1991. Ova vrsta muzike je počela sa bendovima poput Indexa, Bijelog dugmeta i pjevača/tekstopisca Kemala Montena. Nastavila je u 1980im, sa Plavim orkestrom, Zabranjenim pušenjem i Crvenom jabukom, završavajući ratom u 1992. Nakon rata, Irski rock band U2 je bio prvi band koji je svirao nakon rata u gradu.
[uredi] Sport
Kao i u ostatku države najpopularniji sportovi su nogomet, košarka i rukomet. Sportski život se prvenstveno odvija kroz dva sportska društa; SD Željezničar i SD Bosna. Oba sportska društva imaju sportske sekcije u više sportskih grana.
Među velikim brojem sportskih kolektiva u gradu se ističu nogometni klubovi Željezničar i Sarajevo, rukometni klubovi Željezničar i Bosna, muški košarkaški klub Bosna i ženski rukometni klub Željezničar.
Grad je bio domaćin zimskih olimpijskih igara u 1984. godini.
[uredi] Znamenitosti grada
Sarajevo se može pohvaliti dobro očuvanim starim trgovačkim dijelom grada, popularnom Baščaršijom, koja je nastala za perioda osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ovaj dio grada obiluje jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture, među kojima su brojne potkupolne džamije, te tradicionalne forme orijentalne arhitekture poput: konaka, hanova i bezistana. Nakon barbarskih razaranja tokom proteklog rata Baščaršija je ponovo obnovljena na opću radost Sarajlija i njihovih gostiju.
[uredi] Gradovi partneri
- Tirana (Albanija)
- Tlemcen (Alžir)
- Baku, (Azerbejdžan)
- Zagreb (Hrvatska)
- Tianjin (Kina)
- Friedrichshafen, Magdeburg i Wolfsburg (Njemačka)
- Dayton (SAD)
- Serre-Chevalier (Francuska)
- Coventry (Velika Britanija)
- Ferrara, Napulj, Prato i Venecija (Italija)
- Calgary (Kanada)
- Kuvajt-City (Kuvajt)
- Tripolis (Libija)
- Innsbruck (Austrija)
- Stockholm (Švedska)
- Barcelona (Španija)
- Ankara, Bursa i Istanbul (Turska)
- Budimpešta (Mađarska)
[uredi] Note i reference
- ↑ Po neformalnom popisu stanovništva glavni grad Bosne i Hercegovine broji 765 000 stanovnika. Vrlo je moguće da će Sarajevo do sljedećeg popisa stanovništva 2010. godine imati preko milion stanovnika. Podaci o broju stanovnika
- ↑ Evropska komisija i Svjetska banka. Program Evropske zajednice za Sarajevo
- ↑ CIA (2006). Bosna i Hercegovina - CIA
- ↑ Lonely Planet (Mart 2006). Put kroz najbolje gradove u Evropi
- ↑ Evropski žurnalistički centar (novembar 2002). Krajolik bosanskohercegovačkih medija
- ↑ Jelenka Vockić-Avdagić. Internet i javnost Bosne i Hercegovine
- ↑ Radenko Udovičić (05.03.2002). Šta se događa sa najstarijim bosanskohercegovačkim novinama: Oslobođenje se prodaje za 4.7 miliona KM
- ↑ Bosmal. Koridor 5C
- ↑ O tramvajima na virtualnom Sarajevu
- ↑ Zahid Krkić, Statatistički podaci za sarajevski aerodrom
- ↑ Jane Perlez (12. august 1996). Ostaci sarajevske biblioteke su simbol uništene kulture
[uredi] Također pogledajte
[uredi] Vanjski linkovi
- Sarajevo, moj grad! - Gradski info servis ((bs))
- Mojgrad, Gradski infotop ((bs))
- Turizam u Sarajevu i BiH ((bs))
- Turističke informacije o Sarajevu ((bs))
- Sarajevski aerodrom ((bs/en))
- Lista ambasada u Sarajevu ((bs))
- Sarajevo-X portal ((bs))
- Interaktivna mapa Sarajeva ((bs))
| Sarajevska naselja |
|---|
| Alifakovac | Alipašino Polje | Baščaršija | Bendbaša | Bistrik | Buća Potok | Buljakov Potok | Centar | Ciglane | Crni Vrh | Dobrinja | Džeka | Gorica | Grbavica | Hrasno | Koševo | Koševsko Brdo | Marijin Dvor | Mojmilo | Neđarići | Obala | Otoka | Pofalići | Saraj Polje | Sedrenik | Skenderija | Stup | Sunce | Švrakino Selo | Vrace | Velešići | Vratnik |
| Glavni gradovi evropskih država |
|---|
| Amsterdam | Andora la Vella | Ankara | Atena | Baku | Beč | Beograd | Berlin | Bern | Bratislava | Brisel | Budimpešta | Bukurešt | Den Haag | Dublin | Erevan | Helsinki | Kijev | Kišinjev | Kopenhagen | Lisabon | London | Luxembourg | Ljubljana | Madrid | Minsk | Monako | Moskva | Nikozija | Nuuk | Oslo | Pariz | Podgorica | Prag | Reykjavik | Riga | Rim | San Marino | Sarajevo | Skopje | Sofija | Štokholm | Talin | Taškent | Tbilisi | Tirana | Vaduz | Valletta | Varšava | Vatikan | Vilnius | Zagreb |

