Станко Лазендић

Из пројекта Википедија

За брисање

Овај чланак је предложен за брисање. Сарадници Википедије у наредном кратком периоду могу да износе своја мишљења о овоме.

Уколико се не слажете са брисањем овог чланка, молимо укратко појасните на страници за гласање (детаљна разјашњења можете оставити и објаснити на страници за разговор ове одреднице). Саму ову поруку обришите једино ако намеравате да чланак преправите, или након што се до одлуке да се чланак задржи дође на страници Википедија:Чланци за брисање.

Администратори - Не заборавите да проверите да ли је нешто повезано овде и историју странице пре брисања.

Kad sotona umeša prste U zemlji u kojoj se, iz iskljucivo politickih razloga, neko olako optuži za saucesništvo u ubistvu i zbog toga bude prinuden na pet meseci egzila, ponajmanje se može pricati o pravnom sistemu i pravdi Naprotiv, sve cešce citamo i slušamo o surovim svedocanstvima anarhije u kojoj se i sud i pravda prepoznaju samo u politickoj volji onih koji moc grade na marginama onoga sto se u normalnim zemljama naziva pravnom državom. Stanko Lazendic i Miloš Gagic do 14. aprila ove godine bili su samo aktivisti Otpora, studenti Novosadskog univerziteta i prepoznatljivi likovi ovog grada, urezani u pamcenje onih revolucionarnih protestnih setnji 1996. i 1997. Ali... - Zapravo ni sam nisam siguran kako je sve pocelo - kaže Stanko Lazendic. Pocetkom aprila pocele su da mi stižu "dobronamerne" sugestije da Miloš Gagic i ja napustimo zemlju, jer postoje vrlo ozbiljne pretnje, a da bi sacuvali živu glavu preporucen nam je odlazak u inostranstvo. U pocetku mi naravno ništa nije bilo jasno, tim pre sto sam bio spreman na sve vrste politickih pritisaka obzirom na moj angažman, medutim... Ovog puta sve je nekako bilo konfuzno. Prvo, sto su "dobronamernici" koji su nam iz dana u dan servirali razne verzije razloga zbog kojih nam je glava u torbi, bili poprilicno nedefinisani. Rec je o ljudima vrlo sumnjive prošlosti, koji po nekim naznakama imaju kontakte i sa visokim funkcionerima vladajuceg establišmenta. Dok su sa jedne strane celu pricu pokušavali da povežu sa razlozima koji bi na prvi pogled bili zanimljivi iskljucivo policiji, sa druge u Backoj Palanci u isto vreme moj roden i brat Milan ostaje bez posla u Televiziji "BAP" uz obrazloženje da sam ja aktivista Otpora, što ukazuje na iskljucivo politicke razloge. "DOBRONAMERNI" SAVETI Pretnje ubistvom. Pominjanje otmica. Direktne pretnje clanovima porodica. Sve je postalo deo nocne more koja se tesko mogla podnositi pod pritiskom moralne dileme - "šta uraditi?". Nažalost, dileme nisu samo moralne. Niz je pitanja koja su u tom trenutku ostajala bez odgovora. Ko su likovi koji su nenajavljeno ulazili u živote prodica Lazendic i Gagic, a koji vec samim nadimcima (jedan se predstavio kao Ðavo) nisu slutili ništa dobro, iako je u kontaktu sa Stankom Lazendicem tvrdio da mu je prijatelj i da mu najdobornamernije sugeriše da napusti zemlju. Deo pretnji bio je adresiran direktno porodicama. O tome Mira Gagic, majka Miloševa, kaže: - Možete zamisliti kako se oseca majka kada joj sina pominju u sinonimnom vezivanju za najcrnje slutnje. Jedne veceri posetili su me neki sumnjivi tipovi koji su mi prvo pretili kako ce mi Miloša isporuciti u crnoj vreci, drugi put su mi rekli da ce ga kidnapovati, zatvoriti u neki podrum i platiti Rumune koji ce ga silovati celu noc. Rekla sam mu: "Sine ne znam ko si i ne zanima me (naravno da sam u meduvremenu uspela da saznam njihove identitete), ali ti jedno kazem: ne znam da li si svestan šta jedna majka može da uradi za svoje dete? Desi li se mom Mišku nešto, ti i ja cemo zajedno Bogu na ispovest, s tim sto ja imam sa cim da izadem pred njega, a da li si razmišljao sa cime ces." Uz konsultacije sa bliskim prijateljima Stanko Lazendic i Miloš Gagic odlucili su da odu nakratko kod Stankove rodbine u Republiku Srpsku. Tog 14. aprila, njihovi prijatelji iz novosadskog Otpora ulazili su žuljevitim korakom u Beograd, nakon jos jednog marša iz Novog Sada, slicnog onom koji su Lazendic i Gagic predvodili u vreme studentskih protesta 1996; ovog puta cilj je bio veliki miting opozicije na kojem je govorio njihov prijatelj Vladimir Pavlov. Dolazak u Republiku Srpsku, nije a priori znacio i spokoj za dvojicu momaka nenaviknutih da njihov "revolucionarni" temperament bude sputan neprirodnim ambijentom sredine u koju su pristigli. Nervozu je pojacalo i upozorenje da se ni u Republici Srpskoj ne opuštaju suviše i da budu na oprezu. Prvih dana njihovog boravka stigla je i ponuda oca Vasilija da im obezbedi utocište na Hilandaru. U išcekivanju skorog povratka u Novi Sad ljubazno su odbili ovo gostoprimstvo. Shvatajuci da mlade i usijane glave ne razmišljaju ozbiljno o opasnostima koje su pretile, o njihovoj bezbednosti brigu su preuzeli bivša predsednica RS Biljana Plavšic i premijer Milorad Dodik. Nakon mesec dana provedenih u RS odlucili su da se ipak vrate u Novi Sad. Cak je i preciziran termin, 15. maj. Ali... DAN (NE)BEZBEDNOSTI Na Dan bezbednosti, 13. maja, tacno u podne, aktivisti novosadskog Otpora bili su pred zgradom SUP-a u Novom Sadu da bi predali cvece i otvoreno pismo nadležnima u policiji, uz upozorenje da represija prema otporašima nije primerena demokratskim društvima. Pored njih su furiozno protrcali inspektori i pripadnici specijalnih jedinica, da bi jedan od njih doviknuo: Sklanjajte se bre deco, upravo nam je javljeno da je ubijen Boško Peroševic!. - Gledajuci program RTRS-a, 13. maja, saznali smo da je ubijen Boško Peroševic, kaže Stanko Lazendic. - Odmah smo stupili u kontakt sa našim drugarima iz Otpora u Novom Sadu i oni su nam potvrdili da se naša imena pominju u kontekstu atentata. Za atentatora Milivoja Gutovica nikada nisam cuo pre toga, niti sam ga poznavao. Kada smo u novinama procitali da su i zvanicno raspisane poternice za nama dvojicom, znali smo da je davo odneo šalu. U danima kada je Lazendicu i Gagicu bila potrebna svaka moralna podrška dešavala su se i razocarenja koja su bolela ništa manje od poternice bez osnova. Drugi dan nakon optužbe za saucesništvo Lazendic je telefonom pozvao potpredsednika Skupštine grada Milana Ðukica, ne bi li se i sa njim konsultovao šta da radi. Uspeo je samo da izgovori: "Halo Ðuka, ovde Stanko...". Veza se prekinula, a na svaki naredni poziv dobijao je odgovor da je pretplatnik nedostupan. Za razliku od stranackih kolega iz SPO koje su imale pravo na licni strah u danima opšteg ludila izazvanog ubistvom visokog funkcionera SPS-a, Otpor je angažovao tim advokata clanova Odbora za zaštitu prava coveka pri Advokatskoj komori Vojvodine, na cijem celu je bio jedan od najboljih krivicara, Vladimir Horovic, koji je odmah konstatovao da po zakonu poternice može da raspisuje samo nadležni sud, a ne policija. Lazendicu i Gagicu je najteže bilo da nemocno slušaju o masovnim hapšenjima i maltretiranjima drugova u Vojvodini. Advokati su za to vreme u Novom Sadu strategiju odbrane gradili na potvrdama nadležnih sudova u Backoj Palanci i Novom Sadu da se protiv njih ne vodi bilo kakav krivicni postupak. U normalnijim okolnostima ovaj dokument bi ih oslobodio svih sumnji, pa i besmislenih optužnica koje su, umesto u sudu, srocene u kabinetu Gorana Matica, saveznog ministra za informisanje, koji je ocito u politickom smislu profitirao povezujuci Otpor sa atentatom sa jedne strane, i optužujuci vladu Milorada Dodika da pruža utocište svima koji se u Srbiji terete za neko krivicno delo, sa druge. U atmosferi totalnog besmisla raspisani su i izbori, upravo ono za šta su se i Lazendic i Gagic, kao aktivisti Otpora zalagali. Bilo je jasno da ih više ništa nece zadržati u RS i da ce po svaku cenu hteti da se vrate u Novi Sad. HAPŠENJE NA RAČI U cetvrtak, 13. septembra seli su na vecernji autobus koji je iz Banja Luke kretao za Novi Sad, spremni na sve, pa i na hapšenje istog trenutka kada predu granicu na Sremskoj Raci. U 3,30 casova stigli su na granicni prelaz koji u tom trenutku nije delio samo Srbiju od Republike Srpske nego, cini se, za Lazendica i Gagica i jasno razgranicenje dotadašnje izvesne sigurnosti i totalne nesigurnosti u koju su ulazili. Srbija je bila pred njima, nažalost, ista onakva kakvu su je ostavili i pet meseci pre. - Nakon što je jedan policajac nasumice pokupio nekoliko isprava za kontrolu, vratio se u autobus u pratnji svog kolege koji je ušao na zadnja vrata. Pitali su ko je Lazendic. Javio sam se. Uspeo sam pogledom da potražim Gagica i da mu ocima dam znak da miruje... Video sam da se podiže sa sedišta... Policajac koji mi je prišao sa leda rekao mi je da krenem ka vratima bez naglih pokreta. Osetio sam po glasu kao da je bio uplašen i kroz glavu mi je samo proletela misao kako ne smem napraviti ni jednu glupost kojom bih isprovocirao njihovu reakciju, jer po svemu sudeci, bili su ubedeni da je pred njima zaista neki terorista. Cim smo izašli, prislonili su me uz autobus, naredili da raširim noge, pretresli, i odmah stavili lisice zavrnuvši mi ruke iza leda. Dok su me hapsili moj brat Milan je video da su policajci izvukli repetirane pištolje... Uveli su me potom u prijavnicu. Ukucali su moje ime na kompjuteru... Iako sam znao da postoji poternica, tada sam je prvi put video. Na monitoru se pojavila moja fotografija i kompletna poternica na kojoj je stajalo: "Odmah uhapsiti. Prilikom hapšenja biti oprezan, moguce da pruža otpor!" Na granicnom prelazu Stanko Lazendic je zadržan do 9,00 casova, kada je u pratnji osam policajaca odveden u SUP Sremska Mitrovica. Dežurni inspektor ga je odveo u jednu sobu, gde ga je vezao za radijator objašnjavajuci mu kako oni sa njim nemaju nikakve veze, osim što imaju obavezu da ga isporuce novosadskoj policiji. U Novi Sad, u zgradu SUP-a u ulici Kraljevica Marka stigao je u 12,30 casova. Odmah su mu oduzeli licne stvari, kaiš, pertle i smestili ga u celiju sa rešetkama i drvenim klupama. U njoj je boravio do 15,15 casova, kada biva odveden u bivšu zgradu pokrajinskog SUP-a u ulicu Pap Pavla, gde su ga ispitivali inspektori razlicitih odeljenja, a na kraju, dobrovoljno je pristao i na detektor laži, u nadi da ce se košmar napokon završiti i da ce dokazati svoju nevinost. Tog dana Otpor je oštro osudio hapšenje njihovog aktiviste Stanka Lazendica i pozvao gradane da se okupe ispred SUP-a i sacekaju njegovo oslobadanje. Nemir u celu pricu unela je cinjenica da je Stankov otac u novosadskom SUP-u na pitanje gde se nalazi njegov sin i kada ce biti pušten, dobio odgovor da oni ne znaju, jer navodno tog dana kod njih nije privoden. Ta neizvesnost je trajala do 19 casova, kada su po savetu advokata roditelji ušli u SUP i prijavili nestanak sina. Nastala je prava pometnja i nedoumica šta sa prijavom o kidnapovanju od strane naoružanih lica u uniformama policije, kako su Lazendici definisali Stankov "nestanak". Ubrzo im je receno da je tu i da ce biti pušten nakon dvadesetak minuta. Stanko Lazendic je iz novosadskog SUP-a izašao u 20,15 casova. Medu okupljenima nije bilo nikog iz SPO-a, pa ni ocekivanog gradonacelnika dr Vrbaškog koji je istog dana osudio hapšenje svog clana. Dva dana kasnije, u pratnji advokata novosadskoj policiji se prijavljuje i Miloš Gagic gde je zadržan 11 casova na ispitivanju. Najmanje pitanja je bilo o ubistvu Boška Peroševica. Uostalom, verovatno nema ništa logicnije nego u Odeljenju za krvne delikte u novosadskom SUP-u odgovarati na pitanja o novom svetskom poretku i ulozi Rusije u daljoj pomoci Srbiji. Da je drugacije, ova deca verovatno nikada ne bi ni bila optužena za nešto što nisu uradila.