Romanizacija japanskog jezika

Из пројекта Википедија

Romanizacija japanskog je upotreba latiničnog alfabeta ( rōmaji, ローマ字¹) za pisanje japanskog jezika, koji se inače piše logografskim karakterima pozajmljenim iz kineskog (kanji) i silabičkim (slogovnim) znacima (kana). Ovo se radi u bilo kom kontekstu kada je japanski tekst namenjen onima koji ne poznaju ovaj jezik: na primer, za imena ulica, pasoše, kao i u rečnicima za strance koji uče japanski. Reč "rōmaji" se ponekad pogrešno prevodi kao romanji ili rōmanji (sa "n" ispred "j").

Postoji veliki broj različitih sistema romanizacije. Tri glavna sistema su Hepburn romanizacija, Kunrei-shiki Rōmaji (ISO 3602) i Nihon-shiki Rōmaji (ISO 3602 Strict). Najkorišćeniji i najrasprostranjeniji je Hepburn.

Svi japanci koji su išli u osnovnu školu nakon II svetskog rata učili su da čitaju romanizovani japanski. Romanizacija je takođe uobičajeni način da se japanski unese u procesore za tekst i računare. Dalje, gotovo svi Japanci su u mogućnosti da čitaju i pišu koristeći rōmaji. Primarna upotreba rōmajija je na računarima i drugim elektronskim napravama koje iz nekog razloga ne podržavaju prikaz ili unos japanskog pisma, pri učenju japanskog za strance, kao i u tekstovima koji se bave lingvistikom i književnošću.

[уреди] Spoljašnje veze

Japanese writing Japansko pismo

Kanji 漢字

Kana 仮名

  • Hiragana 平仮名
  • Katakana 片仮名
  • Hentaigana 変体仮名
  • Man'yōgana 万葉仮名

Za pomoć pri čitanju

  • Furigana 振り仮名
  • Okurigana 送り仮名

Rōmaji ローマ字