Разговор:Бановић Страхиња
Из пројекта Википедија
Sve same vrline krase epskog junaka Banovic Strahinju - čast, neustrašivost, pa čak i znanje stranih jezika. „Ja s Turcima mogu progovorit', Mogu Turski, i mogu Manovski, I Arapski jezik razumijem, I na krpat sitno Arnautski;" I dok je na početku pesme okružen junacima i gospodom, u drugom delu pesme on je usamljeni junak koji se bori za lični interes u nadmoćnom turskom okruženju, ali i usamljenik u kolektivnom moralu i svesti gde se odupire surovoj kani koja sleduje njegovoj ženi. Ona je i preljubnica i braniteljka krvnika, ali samo žena koja strahuje od surove odmazde koju bi trebalo da joj donese njen zakoniti muž. I Srahinja se okreće protiv svoje tazbine koja se u dobru njime podičila, a u zlu mu se nije našla. „Na koga ste nože potrgnuli? Kad ste, braćo, vi taki junaci,Kamo noži, kamo vaše sablje, Te ne biste sa mnom na Kosovu. Da činite s Turcima junaštvo, Desite se mene u nevolji?"Na svoju ljubu on ne podiže ruku, već okreće leđa svetu kome ne može da pripada- ni svojim junaštvom, ni svojom širinom. On je sam i ne može biti ponovo ostavljen. A sa nekim rujno vino treba piti, pa neka to bude i neverna ljuba. Oprostio je Strahinić i starcu dervišu, opraštanje je njegova snaga.Zato nas i ne čudi stalno divljenje narodnog pevača koje provejava od samog početka pesme „Netko biješe Strahiniću Bane Biješe Bane iz malene Banjske Iz malene Banjske kraj Kosova Da takvoga ne ima sokola!" Slično se pesma i završava: „Pomalo je takijeh junaka Ko što biješe Strahiniću Bane". Sam protiv svih izborio se ovaj epski heroj za svoju posebnu ikonu među srpskim, ali i drugim gordim i najčešće sujetnim epskim likovima (Gilgameš, Ahilej, Odisej, Marko Kraljević...)i to kao simbol praštanja,"„čojstva i junaštva".

