Википедија:МЗЧКВНМ/O radu Rudolfa Mosingera u Crnoj Gori
Из пројекта Википедија
Lainović Periše
Pejović Srđana, samostalnog savjetnik I, u Državnom Arhivu Crne Gore, rukovodilac centra za naučno istraživačku djelatnost
O radu Rudolfa Mosingera u Crnoj Gori
Abstrakt:
Osnovna namjera autora je da u ovom radu pruže jasan i koncizan pregled radova koje je obavio Rudolf Mosinger prilikom svog bavljenja na Cetinju, kao i onih radova koje je tada ugovorio, a kasnije obavio po povratku u Zagreb. Ova potreba je evidentna jer u Crnoj Gori nije utvrđen u potpunosti njegov cjelovit opus, niti postoji jasna predstava o svim njegovim radovima i aktivnostima. Što je još važnije, nerijetko, o nekim njegovim poduhvatima postoje i oprečna mišljenja. Kada se radi o ocjenama nekih njegovih radova obično se to čini uzgredno i bez neke ozbiljnije kritike koja bi uživala naučnu plauzibilnost. Na kraju njegov ukupan rad i projekti koje je radio u Crnoj Gori i za Crnu Goru nijesu potpuno poznati niti je njihov značaj jasnije određen. Iako je njegovo mjesto i uloga u istoriji Hrvatske umjetnosti i kulture jasno određena nijesmo se ustručavali da ponovimo niz ocjena, kako bi obogatili svoj rad i omogućili da se jedna inventivna i svestrana umjetnička ličnost, koju su pokretala raznorodna interesovanja, predstavi u pravom svijetlu.
Ključne riječi: fotografija, svjetlotisak, svjetlotiskarski zavod, album, Odbor za proslavu jubileja, Muzej za obrt i umjetnost
I¸
Rudolf Mosinger pripada plejadi umjetničkih stvaralaca koji su ostavili značajan trag u Crnoj Gori radeći na raznim projektima.
Uloga i mjesto Rudolfa Mosingera kao i rezultati njegovog rada i interesovanja u Crnoj Gori nije potpuno određen do sada, osim što se uzgredno tretirao njegov umjetnički opus. Sa druge strane njegov značaj je potpunije određen u njegovoj domovini i njegov rad i inventivnost dobijaju laskave ocjene. U tom kontekstu najilustrativnija je ocjena da je: Malo je fotografa u povijesti hrvatske fotografije koji su tako hrabro kročili novim prostorima i propitivali granice svojih osobnih i profesionalnih mogućnosti i mogućnosti sredine u kojoj su djelovali kao što je to svojedobno činio varaždinski i zagrebački fotograf i svjetlotiskar Rudolf Mosinger.[1]
Prije nego što pređemo na stvaralački opus Rudolfa Mosingera koji je nastao u Crnoj Gori ili je njoj posvećen vrijedi spomenuti i osnovne biografske podatke o ovom umjetniku i stvaraocu.
Rudolf Mosinger je rođen 1865. godine u Varaždinu. U periodu od 1885 do 1887.godine kod dr.Josefa Szekelyja, jednoga od ondašnjih najuglednijih bečkih fotograf, stekao je značajno fotografsko obrazovanje.
Po završetku obrazovanja, 1889.godine, vraća se u Varaždin gdje otvara fotografski atelje, u Kolodvorskoj ulici (Bahnhofstrasse), a ubrzo potom i podružnicu u Rogaškoj Slatini. Za relativno kratko vrijeme stekao je određenu popularnost pa ga ondašnja štampa predstavlja kao jednoga od najboljih fotografa u svojoj zemlji.[2] Njegovoj tadašnjoj popularnosti značajno je doprinio rad na fotografisanju nadvojvode Josifa i njegove pratnje prilikom vojne vježbe koja je održana 1892.godine u Pečuju.[3] Mosinger je od samog nadvojvode dobio pohvale za svoj rad, a fotografije koje je izradio bile su izložene u njegovom ateljeu.[4]
Poslije 5 godina rada u Varaždinu, Rudolf Mosinger se seli u Zagreb, gdje 17.10.1894.godine počinje sa radom u ateljeu u Ilici br. 8.[5] pored ovog ateljea koji su projektovali arhitekte Honigsberg i Deutsch[6], zadržava i već postojeća dva. Uskoro mu se, poslije mjesec dana, kao suvlasnik pridržuje fotograf Lavoslav Breyer, koji je do tada vodio samostalni fotografski atelje u ulici Marije Valerije br.8., i u Ilici br.10.[7] Firmu pod imenom Mosinger i Breyer zajednički vode do 1898.godine. Rudolf Mosinger osniva 16.12.1898.godine Prvi hrvatski fotografski artistički zavod.[8] U ovom zavodu Mosinger organizuje posao na neuobičajen način za tadašnju praksu i zapošljava velik broj pomoćnog osoblja i saradnika. Nakon razlaza sa Mosingerom njegov partner Lavoslav Breyer nastavlja da radi u Zagrebu bez stalnog ateljea sve do 1904.godine kada napušta profesiju.[9]
Fotografije koje je radio sa još četvoricom fotografa po zaduženju Zemaljske Vlade tokom 1895.godine izložene su 1896.godine na Milenijumskoj izložbi u Budimpešti u grupi Umjetnost i vještine, sekcija Fotografija. Tom je prilikom nagrađen s dvije medalje koje se čuvaju u Muzeju za umjetnost i obrt.[10]
Na fotografijama su snimljeni pejzaži, stare gradine i dvorci počevši od Velikog Tabora, Varaždina, Krapine, Cesar grada, Kostelja itd.[11] Jednu od tih fotografija koja prikazuje Mahično kod Karlovca, Maja Alilović izdvaja kao primjer moderne kompozicije i teme koji su uhvaćeni spretnim okom koje je osjetljivo na fotografski zahvalnu temu i u nezahvalnu okruženju .[12]
Rudolf Mosinger je, po prirodi sklon novinama, svoju pažnju usmjerio i na kinematografiju pa je njegovo ime vezano i za pojavu Hrvatske kinematografije.[13] Svega deset mjeseci poslije projekcije filmova braće Lumiere, u Zagrebu je, 1896.godine, u dvorani Kola, organizovana prva javna projekcija živućih fotografija zašto su zaslužni Mosinger i Breyer što ih svrstava među pionire Hrvatske filmske industrije.[14] Nakon Zagreba filmovi su i istoj organizaciji prikazivani u Karlovcu i Varaždinu.Vlasnik aparature i filmova koji su prikazivani bio je Samuel Hoffmann.[15]
Mosingerovo zanimanje za film nije demonstrirano samo u ovoj prilici. Prateći novitete on osniva preduzeće na ime supruge Amalije pod nazivom Monopol film R.Mosinger - Mosinger film. Ovo preduzeće osnovano je 1917.godine i vodili su ga njegovi sinovi Lujo i Vilim, a bavilo se uvozom i distribucijom najnovijih filmskih ostvarenja. Sljedeće godine u tom preduzeću osnovan je studio za izradu filmskih natpisa.[16]
Mosinger formalno napušta fotografski obrt 31.12.1889, nakon razlaza sa Lavoslavom Breyerom i odmah osniva Svjetlotiskarski zavod 1900.godine. U tom zavodu četri godine kasnije osniva i odjeljenje za litografiju.[17] Fotografski atelje u Ilici br.8 vodi njegova supruga Amalija sve do 06.05.1926.godine.[18]
Mosingerova gotovo opsesivna sklonost ka novitetima manifestovana je i kroz rad njegovog Svjetlotiskarskog zavoda. Tako da je pokušaj promocije hrvatskih umjetnika doveo u finasijske neprilike pa je na kraju došlo i do likvidacije Svjetlotiskarkog zavoda.[19] Ovu situaciju pokušao je riješiti tako što je svoje preduzeće pretvorio u dioničarsko društvo, ali je 1912 objavio njegovu likvidaciju. U ovom slučaju finasijske teškoće uzrokovane su njegovim poduhvatom na presnimavanju cjelokupnog fundusa Strossmayerove galerije. Osim fotografija Mosinger je uradio i cjelokupnu opremu, dizajn i uvodni tekst.[20] Fotografije su pripremljene za štampu i izdate 1909.godine u formi prodajnog kataloga koji je rađen po uzoru na albume koje su izrađivale inostrane muzejske i galerijske institucije. Reprodukcije za ovaj katalog su izvedene u do tada najsavršenijoj tehnici - faksimil gravuri.[21] I ako je ovaj posao tehnički obavio vrlo uspješno, loša prodaja kataloga dovela ga je do pomenutih teškoća.
Ipak bez obzira na sve teškoće Mosingerov rad i preduzetni duh obezbijedili su mu naklonost i prijateljstvo onovremenog najznačajnijeg umjetničkog autoriteta Isidora Kršnjavoga, na čiji nagovor je i uradio pomenuti prodajni katalog.[22]
Ako ništa drugo Mosinger je često bio predmet pohvalnih osvrta kojima je Kršnjavi isticao njegov rad i svestranu zainteresovanost.[23]
Mosinger se oprobao i u dizajnu i izrađuje plakat za Zagrebački zbor koji je postao međunarodna manifestacija. Potreba da se ova manifestacija dostojno prezentuje rezultirala je pojavom plakata koji je uradio Mosinger, 1910.godine, ali on još uvijek održava pučki karakter sajmova s Markova trga.[24]
Agilan kao fotograf pratio je standarde vremena u korištenju fotografskih tehnika, a ostao je dosljedan i svojoj izlagačkoj djelatnosti. Radi mahom albumske, platinotipijske ili kromofotografije.[25] Koristio je tehnike plemenite štampe i poznato je da je na izložbi koja je održana 1911.godine u Salonu Ullrich izlagao fotografiju dobijene tim postupcima.[26] Pored toga na izložbi su bile zastupljene i svjetlotiskarske reprodukcije umjetnina.[27]
U izlagačkoj djelatnosti zabilježen je i kao učesnik Međunarodne fotografijske izložbe Hrvatskog društva umjetnosti koja je održana 1913.godine u prostorijama Muzeja za umjetnost i obrt , gdje je izlagalo 59 učesnika iz tadašnje Austro- ugarske, Njemačke, Italije, Engleske i Rusije.[28]
Rudolf Mosinger umire 1918. godine u bečkom sanatorijumu.
II
Stvaralački potencijal, bogata imaginacija, spretnost oka i plemenitost duha koje je Mosinger posjedovao i demonstrirao u svom radu, uz izuzetne reference koje je njegov Zagrebački atelje posjedovao bili su sami za sebe najbolja preporuka za angažovanje Mosingera u Crnoj Gori, povodom proslave jubileja 50-te godišnjice vladavine Kralja Nikole i proglašenja Crne Gore Kraljevinom.
Ako tome pridamo i mogućnosti koje je njegov Svjetlotiskarski zavod imao na raspolaganju kao i bogato iskustvo koje je posjedovao u fotografisanju, kako portreta tako i pejzaža, onda je sasvim jasno da je poziv kojim mu je uputio crnogorski suveren sasvim prirodan slijed pažljivog izbora najpogodnije ličnosti koja bi bila u stanju da zadovolji potrebe naručioca u pogledu obilježavanja značajnog jubileja.
Iako je prilikom boravka u Crnoj Gori Rudolf Mosinger dogovorio više poslova za svoju firmu koja je, kako rekosmo, već bila zapala u određene finasijske nevolje, teško je odrediti koliko su svi ovi poslovi imali uticaja na poboljšanje ili pogoršanje materijalnih prilika, pa se mi ovdje nećemo time ni baviti već ćemo izložiti sve te poslove koje je Mosinger uradio u Crnoj Gori.
Rudolf Mosinger se obreo na Cetinju krajem aprila 1910.godine.[29] Od strane Odbora za proslavu jubileja bio je, pored drugih umjetnika, angažovan na realizaciji proslave.
Ipak i pored raznorodnih angažmana i interesovanja njegov glavni zadatak i cilj bio je usmjeren na portretisanje članova vladalačke kuće Petrović- Njegoš. Portrete koje je snimio izdaje u svom svjetlotisarskom zavodu u sedam luksuzno opremljenih albuma (za 7 kćeri Knjaza Nikole) pod nazivom Vladalačka kuća Petrović- Njegoš.[30]
Kada se radi o albumu Vladalačka kuća Petrović-Njegoš vrijedi spomenuti da je ovaj album izdanje Odbora za proslavu 50 godišnjice vladanja njegovog kraljevskog visočanstva Knjaza Nikole I.
Distribucija cjelokupnog tiraža odvijala se preko trgovačke radnje Nikole Kneževića sa Cetinja koji je bio depozitar.[31] Na osnovu sačuvanih podataka znamo da su postojale dvije vrste albuma.[32]
Albumi su bili identične sadržine a razlikovali su se u opremi. Jedna vrsta albuma imala je utisnut državni grb na koricama a naslov je bio ispisan u pozadini. Njegova cijena u prodaji bila je 5 perpera.[33] Drugi album bio je luksuznije opremljen u kožnom povezu sa emajliranim ispupčanim državnim grbom urađenim u srebru i njegova prodajna cijena bila je 50 perpera.[34]
Luksuzno izdanje poklanjano je najznačajnijim gostima, krunisanim glavama, od strane gospodara.[35]
U postojećoj literaturi se ne podudaraju podaci o tiražu albuma, odnosno o tiražu jedne ili druge varijante, ali pouzdano se može utvrditi da je album rađen istovremeno u Svjetlotiskarskom zavodu Rudolfa Mosingera. U stvari, teško je naići na precizne podatke o tiražima ovog albuma , ali za nas je bitno da se i u najiscrpnijoj studiji o temi jubileja govori o određenom broju vantiražnih primjeraka.[36]
Za vrijeme svog bavljenja u Crnoj Gori Mosinger je snimio niz pejzaža, naselja i kulturnih spomenika. Za ovaj posao bio je angažovan od strane Centralnog odbora koji je tim povodom izdao zvanično saopštenje u kome stoji: Centralni odbor riješio je da povodom jubileja, pored ostalog, priredi jedan album slika pojedinih varoši i znatnijih građevina iz Crne Gore, te je za tu svrhu dobavio naročitog vještaka u tome poslu g. R.Mosingera iz Zagreba, s kojim je u pogodbu stupio, i odmah na put kreće. Odbor je odredio đakona Kosta Lučića, koji će s njim cijelo vrijeme biti.[37] Izbor od 32 fotografije štampao je u knjizi Slike iz Crne Gore, koju je izdao njegov Svjetlotiskarski zavod.
Ovom prilikom demonstrirao je umijeće i iskustvo koje je stekao slikajući pejzaže i gradine po zaduženju zemaljske vlade još 1895, a za što je bio nagrađen na Milenijumskoj izložbi u Budimpešti 1896.godine. Vrijedi istaći panoramu Skadarskog jezera koja je snimljena sa Pavlove strane, koju je i sam Mosinger koristio za naslovnu stranu. On je ovom prilikom uradio veliki broj fotografija od kojih je u Crnoj Gori sačuvano 175.[38]
U ovim radovima , kao i kod većine Mosingerovih, reflektuje se duh savremenih tendencija u tehnici izrade, kao i u opštem umjetničkom utisku, uz pečat osobenosti samog autora. Koristio je svoje tehničko umijeće i u ovim slučajevima pa je radio manipulirane fotografije. Uz pomoć hemijskih izbjeljivača i tehnikom retuša uspio je stvoriti fotografije koje su u općem dojmu slikarske.[39]
Koristeći fotografije i motive koje je snimio za album Slike iz Crne Gore Rudolf Mosinger je za potrebe Odbora za proslavu jubileja uradio i seriju od 25 razglednica sa motivima Ulcinja, Bara, Duklje, Rijeke Crnojević, Cetinja, Podgorice, Kolašina, Manastira Ostroga, Plavnice, Virpazara, manastira Morače - vodopad Svetigora, mosta kod Bioča i na kraju Nikšića. I ove razglednice štampane su u njegovom Svjetlotiskarskom zavodu.
Sem kod par autora malo je poznat angažman Rudolfa Mosingera na izradi jedne posebne serije poštanskih maraka koje su bile predviđene povodom jubileja.[40] Naime, na predlog mitropolita Mitrofana Bana, Mosinger je dobio odobrenje za štampanje serije crnogorskih maraka sa motivima koje je odobrila posebna komisija koja je bila zadužena da izabere nacrte maraka.[41] Izabrani su motivi: Mačevanje Paje Jovanovića, Ranjeni Crnogorac Jaroslava Čermaka, Kralj Nikola na konju, Kralj Nikola, poprsje i Luka Bar sa Italijanskom flotom.[42] Bilo je predviđeno da se marke izrade u svjetlotisku u dvije boje, okvir u jednoj a marka u drugoj boji. Ovaj plan nije ostvaren iz razloga koji nijesu poznati.[43] Ipak postoje otisci ovih maraka koji su urađeni u finom svjetlotisku, što je za ono vrijeme bila rijetkost, u jednoj ili dvije boje, rezani i zupčani.[44] Ove su marke bile izložene 1920.godine i vrlo su rijetke.[45]
Ono što je danas slabo poznato a doprinosi boljem upoznavanju opusa Rudolfa Mosingera tiče se još jedne njegove aktivnosti u Crnoj Gori. Naime njegov Svjetlotiskarski zavod je štampao i akcije za Narodnu banku Kraljevine Crne Gore.[46] Ovo je jedina serija akcija koju je emitovala Narodna banka Kraljevine Crne Gore u Baru.[47]Akcija, koja je nominalne vrijednosti 100 perpera u zlatu, je više bojna sa motivima Barske luke i starog Bara i njena vrijednost danas među kolekcionarima i skripofilima je izuzetna. Ukupna emisija ovih akcija bila je nominalne vrijednosti od 5.000.000 perpera. Međutim otkupljeno je bilo nešto oko 1.500.000 perpera.
Mosinger je u Crnoj Gori sklopio i neke poslove za fotografski atelje Mosinger. Radi se o izradi vinjeta (12.000 kom.) za upravu dvora kao i o izradi pečata za Ministarstvo inostranih djela i Upravu dvora.[49]
Po računu od 23.12.1910. godine koji je ispostavljen Upravi dvora, vidimo da je izrađeno i 300. komada posjetnica za NJ.V. Kralja.[50]
Kao što vidimo Mosinger se nije ustručavao da prima i sitnije ili manje interesantnije porudžbine. Možda odgovor treba tražiti u teškoj finasijskoj situaciji u koju je već bila zapala njegova firma. Početkom 1911. godine on ustupa svoja potraživanja Hrvatskoj vjeresijskoj banci d.d. u Zagrebu o čemu izvještava Maršalat dvora Nj.V.Kralja na Cetinju.[51]
Za rad na albumu Vladalačka kuća Petrović Njegoš nagrađen je i titulom Kraljevskog Crnogorskog dvorskog fotografa, što od tada redovno ističe na poleđinama kartona kojima podljepljuje fotografije.[52]
Na kraju vrijedi istaći da je Rudolf Mosinger, koji je u Crnu Goru došao kao već formirana i zapažena stvaralačka i umjetnička osoba, iza koje je stojao značajan rad i priznanja, ostavio dubok trag i u Crnoj Gori u veoma značajnom momentu za njenu istoriju, kulturu i umjetnost.
[1] Maja Alilović: Rudolf Mosinger; Židovi fotografi - katalog, autor Marija Tonković; Zagreb 2004, str.47.
[2] Isto: Vidi u fotografije XIX stoljeća u Hrvatskoj; Nada Grčević, Zagreb 1981, str.116
[3] Maja Alilović: Rudolf Mosinger; Židovi fotografi- katalog, autor Marija Tonković; Zagreb 2004, str.47.
[4] Isto
[5] Naga Grčević: Fotografije XIX stoljeća u Hrvatskoj; Zagreb 1981., str.116
[6] Isto
[7] Maja Alilović: Rudolf Mosinger; Židovi fotografi - katalog autor Marija Tonković; Zagreb 2004, str.47
[8] Isto
[9] Isto
[10] Isto
[11] Nada Grčević: Fotografija 19 stoljeća u Hrvatskoj; Zagreb 1981, str.118
[12] Maja Alilović: Rudolf Mosinger; u katalogu Židovi fotografi: autor Marija Tonković Zagreb 2004 str.50
[13] Isto
[14] Isto
[15] Isto
[16] Isto
[17] Isto
[18] Nada Grčević: Fotografija XIX stoljeća u Hrvatskoj; Zagreb 1981, str.116.
[19] Maja Alilović: Rudolf Mosinger, u katalogu židovi fotografi; autor Marija Tonković, Zagreb 2004, str.52
[20] Isto
[21] Isto
[22] Isto
[23] Isto
[24] Isto, vidi u : L. Kavurić, Hrvatski plakat do 1940, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 1999. god.
[25] Isto
[26] Isto
[27] Isto
[28] Isto
[29] Glas Crnogorca, 1. maj 1910.godine, br.20
[30] Maja Alilović: Rudolf Mosinger; u katalogu Židovi fotografi, autor Marija Tonković, Zagreb 2004 str.52.
Napomena: Često se zadnjih par godina u štampi nagađalo o tiražu albuma vladalačke kuće Petrović-Njegoš. Ovom prilikom namjerno smo citirali ovaj dio iz teksta Maje Alilović koji upućuje na određen broj van tiražnih primjeraka. Smatramo uputnim da u ovom radu pokušamo da u svijetlu provjerljivih činjenica pokušamo da razaberemo nešto više o ovom segmentu koji se tiče pomenutog albuma, tim prije što je i kooautor ovog rada, kao vlasnik jednog primjerka albuma, Periša Lainović, na određeni način involviran u ovu priču. Činjenica je, na temelju onoga što je putem štampe predočeno javnosti, da ne postoji saglasnost oko ukupnog tiraža, niti oko tiraža luksuznih niti pak običnih primjeraka. Naprotiv stiče se utisak da se prilično proizvoljno pominju određeni tiraži, što pomalo liči na svojevrsno licitiranje i određivanje vrijednosti određenih primjeraka.No mi se nećemo baviti time već će mo pokušati da odredimo značaj i vrijednost koju ima ovaj album tako što ćemo principom uzročnosti sagledati sve one bitne elemente koji su nam dostupni na temelju sačuvane građe.
[31] DACG: Uprava Dvora; f: 98, br:1175. 1910, godina
[32] Glas Crnogorca: 11.12.1910, br.55
[33] Isto
[34] Isto
Ovdje zapažamo da postoje dvije vrste albuma koji se razlikuju u opremi i cijeni. Kada sa ovim uporedimo i citiranu tvrdnju Maje Alilović ispada da je za ovu priliku urađeno 3 vrste ovog albuma, a sve identične sadržine sa razlikama u opremi. Ključno pitanje je koliko se eventualni vantiražni primjerci razlikuju od luksuznih i u kojim detaljima. Od postojeća 4 primjerka koja su poznata autorima ovog rada, nesumnjivo je da sva 4 pripadaju luksuznim izdanjima Odbora. Međutim ono što izdvaja primjerak koji posjeduje Periša Lainović je činjenica da je aplikovani, emajlirani, srebrni državni grb na koricama i pozlaćen na određenim djelovima. Ovaj detalj može da uputi na vantiražnost ovog primjerka, a ujedno i da potvrdi tvrdnju gospođe Maje Alilović. Moramo pomenuti da je, od pomenuta četiri primjerka , primjerak vlasnika Zorana Popovića iz Podgorice, identičan sa Lainovićevim i u boji korica ( crvenkasta) što ih razlikuje od preostala dva koji su u posjedu Narodnog muzeja Crne Gore i CNB Đurđe Crnojević. Ovdje moramo istaći i jednu bitnu činjenicu a to je da je, skoro po pravilu, u ovakvim prilikama rađen jedan broj vantiražnih primjeraka- obično 3, 5 do 7 primjeraka. Svemu ovome treba dodati i jednu napomenu a tiče se takozvanih divot izdanja, koji se često poistovjećuju sa van tiražnim primjercima. To nije tačno,jer je divot izdanje naknadno, posebno ukoričen primjerak standardnog izdanja.
[35] DACG: Uprava Dvora; f.98, br.1175; 22.avgust 1910.godine.
[36] Anđa Kapičić-Dragićević: Jubilej 1910; Cetinje1996, str.37.
[37] Velimir Vujačić: Poštanska služba i poštanske marke u Crnoj Gori; Cetinje 1998, str.149
[38] NMCG: DKN; Zbirka fotografija
[39] Maja Alilović: Rudolf Mosinger, u katalogu Židovi fotografi; autor, Marija Tonković, Zagreb 2004,str.54
[40] Velimir Vujačić poštanska služba i poštanske marke u Crnoj Gori; Cetinje 1998, str.49
Vidi u: Anđe Kapičić - Dragićević: Jubilej 1910, str.37
[41] Isto
[42] Isto
[43] Isto
[44] Isto, vidi u : Vladimir Flek: priručnik maraka Jugoslovenskih zemalja - Crna Gora ; Zagreb 1954
[45] Isto
[46] Katalog akcija: str.22 i 28, izdavač Srpsko numizmatičko društvo, Beograd 2001.godine
[47] Narodna banka Kraljevine Crne Gore osnovana je 1909.godine u Baru. Promjenom pravila ona je 1912.godine prešla sa sjedištem na Cetinju. Ova banka nije kako bi se po nazivu mogla zaključiti emisiona banka države Crne Gore već komercijalna banka konstituisana kao akcionarsko društvo. Njen pravni sljedbenik po okončanju I svjetskog rata je Trgovačka banka sa Cetinja.
[48] DACG: Likvidirane banke, f. Zapisnik o kontroli trgovačke banke, 1923 godina.
[49] NMCG-ABO: fond Nikola I; F. 1910, br.125.
[50] NMCG-ABO: fond Nikola I; f. 1910
[51] DACG: Uprava Dvora; f. 104, br. 335- računi, 1911. godina
[52] Maja Alilović: Rudolf Mosinger, katalog židovi fotografi; autor Marija Tonković, Zagreb 2004, str.52
Isto u Nada Grečević: fotografija XIX stoljeća u Hrvatskoj, Zagreb 1981
Napomena: Rudi Jelić, Predsjednik Odbora za društvene djelatnosti Vijeća Općina u Sabora SR Hrvatske, koji je , sredinom sedamdesetih godina, bio posrednik u uručivanju poklona jubilarnog albuma, Narodnom Muzeju SR Crne Gore, u svojem dopisu tvrdi da je Mosinger odlikovan Danilovim krstom IV stepena. On navodi i broj dokumenta Ministarstva inostranih djela - 1392 iz maja 1911. godine. Nijesmo pronašli pomenuti ukaz, ali smo pod navedenim brojem 1392, koji je zaveden kod MID.a u fascikli br.191, DACG, pronašli reverse koje su potpisali odlikovani: Rudolf Neuberger, Stefan Shwartz i Friedrich Shamattinger. Sam dopis Rudija Jelića ima još nepreciznosti . Naime on Rudolfa Mosingera spominje kao autora prvih crnogorskih maraka, što je netačno, zatim tvrdi da je album koji uručuje poklon Mosingerove unuke, iako na koricama stoji potpis Mila Popović Mosinger. Mila Mosinger je bila snaha Rudolfa Mosingera i vlasnik ovog albuma, koji je poklonjen Narodnom Muzeju na Cetinju.
Kontak:
Periša Lainović: plainovic@cg.yu ; p_lainovic@yahoo.com
Srđan Pejović: darcg@cg.yu

