II Simfonija (Brukner)

Из пројекта Википедија

SIMFONIJA broj 2. c - moll, WAB 102, Antona Bruknera


[уреди] Opšte karakteristike

Nastala je između 1869. i 1872, a premijerno izvedena pod dirigentskom palicom kompozitora, za vreme Svetske izložbe u Lincu 1873.godine. Usledile su dve prerade: 1878. godine i konačno 1890. kada se pojavila konačna verzija ove Simfonije. Naziv dela, Simfonija sa pauzama, nije se održao kao naziv dela, a potiče otuda što u Bruknerovo vreme nije postojalo mnogo razumevanja za često korišćenje ovog muzičkog izražajnog sredstva. Delo je koncipirano u četiri stava i ukupno traje 52 minuta.


[уреди] Analiza dela

Prva tema prvog stava je posle one iz Sedme Simfonje, najduža u Bruknerovom simfonijskom stvaralaštvu. Donose je violončela praćena tremolom violina. I druga tema je poverena violončelima, uz pratnju drugih violina. Treća tema počinje u oboi, a zatim je preuzimaju ostali drveni duvači. Podseća na Vagnerovu mladalačku operu Rienci. Ovaj materijal se u tipičnom Bruknerovom arhitektonskom stilu razrađuje i prelazi u reprizu i moćnu završnu kodu.

Drugi stav je Adagio, sa oznakom Svečano i ponešto uzbuđeno. Prvu temu donose violine sa karakterističnim skokovima u noni, dok drugu temu donose rogovi, praćeni picikatima gudača. Ovaj tematski materijal vodi ka veličanstvenom vrhuncu, iza koga će se začuti tema In nomine Domini iz Bruknerove Mise u f-molu. Po Bruknerovom objašnjenju, to je njegova zahvalnica Bogu na inspiraciji koju mu je dao. U reprizi, prva tema u volinama će se začuti u obrtaju melodijskog materijala, a zatim se pridružuju flauta i klarinet, dok pozadinu stvaraju picikati prigušenih gudača. To dovodi do završetka stava.

Treći stav je Skerco, čiji bočni delovi donose melodiju austrijske muzike za igru, dok je središnji trio jedan lendler. I finalni četvrti stav, neuobičajeno za Bruknera, nastavlja ambijent austrijske seoske igre, a tokom njegovog izlaganja, do nastupa završne moćne kode celog orkestra, susrećemo se sa citatima, što iz stvaralaštva jednog Mendelsona, što iz Bruknerove Mise u f-molu (upravo stav Kyrie eleison).


[уреди] Izvođači

Simfonijski Orkestar Bavarskog Radija, dirigent: Eugen Johum

Simfonijski Orkestar Ruskog Ministarstva kulture, dirigent: Genadij Roždestvenski.