Zvončići
Из пројекта Википедија
Zvončići predstavljaju muzički instrument koji se ranije zvao metalna harmonika (naziv harmonika nekada je označavao instrument koji se sastojao od niza kristalnih čaša koje su sticale određene visine prema količini vode nalivene u njih). Stari modeli su se sastojali od niza zvona ili polulopti od bronze, koje je izvođač dovodio u stanje vibracije udarima dveju maljica. Zvončići, kasnije zamjenjeni metalnim pločicama čija dužina i debljina srazmjerno opada, su postavljeni na žicama ili slamnim pletenicama koje služe kao izolator.
Savremeni zvončići se sastoji iz niza pločica od čelika, veoma zvučnih i postavljenih u pokretnoj kutiji. Usklađene su hronološki. Pločice se udaraju maljicama sa glavom od bronze ili ebonita. Ovaj se model najviše koristi u orkestru. Postoji i jedan model sa klavijaturom; konstruirao ga je Mistel. Pločice od ovog modela postavljene su na postolju i u njih se udara maljicama kojima upravljaju tipke klavijature.
Opseg zvončića sa maljicama iznosi dvije i po oktave, od g1 do c4 (muzika za zvončiće se komponuje u g-ključu). Opseg zvončića sa klavijaturom iznosi tri oktave i tercu preko toga: od c do e. Handel se prvi poslužio zvončićima i to u oratoriju Saul (1738. god); kasnije su ovaj instrument koristili Mocart (Čarobna frula), Vagner (Valkira), Delib (Lakme), Šarpentje (Louise) itd.

