Породице Гундулић
Из пројекта Википедија
Gundulić su srpska plemićka porodica iz Dubrovnika. Oni od davnina spadaju u najuglednije porodice dubrovačkog srpskog plemstva. Ova porodica se već od 13. vijeka sastoji od tri loze, koje su se vjekovima održavale i dalje granale, a već u 13. vijeku imala je vodeću ulogu u javnom životu Dubrovnika. U 16. vijeku rod Gundulića se sastojao od tri glavne grane. Najznačajnija ličnost poro-dice je svakako Ivan Gundulić (Xivo Frane), pjesnik (1589-1638). Školovao se u Dubrovniku. Bio je 1615. i 1619. godine knez u Konavlima, od 1621. obavlja različite službe, ponajviše upravne, a 1634. postaje član Vijeća umoljenih (senator), da bi pred kraj 1638. godine bio izabran u Malo vijeće, ali je umro prije nego što je ušao u to najviše tijelo Republike. Bez svake sumnje, najbolji tragovi srpstva u dubrovačkoj književnosti nalaze se u "OSMANU" Xive Gundulića. On je obimno zahvatao jezičke ljepote i motive iz srpske prošlosti. Gundulićev "OSMAN" ima preko 11.000 stihova, od kojih su skoro 1.100 posvećeni Srbima, Srbiji, Bosni i Hercegovini. Cijelo VIII pjevanje ispunjeno je Gundulićevim srpstvom. U stihovima "OSMANA" zastupljeni su mnogi Nemanjići, "Nemanjići kuća cara", Sv. Sava, Miloš, Marko itd. I za Gundulića Aleksandar Makedonski je kralj Srba. Tu su kosovski heroj Lazar, pa despot Đurađ i ostali Brankovići i njihovi velmože. Osmo pjevanje "OSMANA" je bolna epopeja, ali i apoteoza srpstva. Pjesnik ne tuguje samo za iščezlom veličinom, već je u nju upleo i sav onaj idealan život Srba kroz vesela prela i kroz njihova kola i pjesme, kroz priče o vilama, o čemu pričaju i pjevaju "raške kćeri rajske ljepote". Gundulić posebno uzdiže svoje najbliže komšije (susjede) Bosance i Hercegovce. On zna za Varnu, Vitošu, Staru planinu, Nikopolje, Moravu, dok mu je Smederevo poseban izvor osjećaja i misli. Hrvatima je Gundulić posvetio svega nekoliko stihova. Hrvati su pohrvatili Gundulića. Oni su pohrvaćivali sve što je srpsko. To je ponajviše vršila katolička crkva, a kasnije Ilirci i strana zabludjela inteligencija. Jedan od rijetkih poznava-laca Gundulića, Luko Zore (prof. zadarske Gimnazije), još 1869. godine skretao je pažnju javnosti na neobuzdano pohrvaćivanje svega što je srpsko: "Stara bolest kod jednog dijela naše braće da krste isključivo svojim imenom i naš grad Dubrovnik i naše sve od reda velike književnike, učenjake"... Tako su skoro pohrvaćivali slavnog Ruđera Boškovića i Baltazara Bogišića, a danas našega velikog pjesnika Xiva Gundulića". U istoriji srpske književnosti savršena je i utvrđena stvar da je Ivan Gundulić najveći srpski pjesnik perioda koji se naziva dubrovačko-dalma-tinski. Možemo slobodno zaključiti da je Gundulić bio vrstan sin srpskog naroda, i da mu je pored ostalih uzvišenih zamisli pred očima lebdjela slavna srpska prošlost. Gundu-lići kao istaknuta plemićka srpska porodica su dali mnogo znamenitih ličnosti i poslije Ivana Gundulića. Dovoljno je spomenuti samo jednog, i to poslednjeg člana ove porodice, baruna Frana Gundulića (1833 -1899), inače viteza malteškog reda i od 1889. godine do smrti načelnika Dubrovnika. Frano je neoženjen preminuo u Dubrovniku 3.7.1899. godine, a sahranjen je u groblju Sv. Mihajla (porodična grobnica) u Lapodu (župa Gruž). Austrijska vlada mu je 1845 (Sisko Gundulic). godine dodjelila barunsku titulu.
| Овај незавршени чланак Породице Гундулић, је везан за књижевнике. Користећи правила Википедије, допринесите допунивши га. |

