Finansijsko poslovanje

Из пројекта Википедија

Finansijsko poslovanje predstavlja jedan od nastavnih predmeta u specijalnim oglednim odeljenjim, odeljenjima finansijskih administratora, koje je finansirala nemačka organizacija GTZ, i koja se nalaze u brojnim ekonomskim školama u Srbiji. Ovaj predmet se sastoji iz nekoliko celina:

1.Osnovi finansija

2.Platni promet

3.Upravljanje poslovnim finansijama


Садржај

[уреди] Osnovi finansija

[уреди] Finansije kao naučna disciplina

Finansije kao naučna disciplina pripadaju području ekonomske nauke. Finansije su istorijska kategorija, jer su nastale na određenom stupnju razvoja kada je došlo do pojave robnog oblika proizvodnje, delovanja zakona vrednosti i nastanka novca. Na tržištu se roba razmenjuje za novac i novac za robu. Početak i kraj procesa reprodukcije je novčani oblik vrednosti.

N - R - P - R1 - N1

U savremenoj ekonomskoj teoriji i praksi finansije obuhvataju sve novčane odnose u privredi jednog društva. Finansije kao jedna od disciplina ekonomije zasnivaju svoje izučavanje na opštim ekonomskim principima, ali ih prilagođavaju svojim specifičnostima. Osnovni princip finansija je javni ili društveni interes. Pored ovog principa finansije se zasnivaju i na drugim principima: racionalnosti, efikasnosti, solidarnosti, privrednoj i socijalnoj stabilnosti. Finansije imaju svoju teoriju i politiku. Finansijska politikika je deo društvene i ekonomske politike svake zemlje. Nju sačinjavaju institucije, instrumenti, i mere, a da bi se ostvarila, prvo se definiše stanje u jednoj zemlji a zatim ciljevi.

[уреди] Pojam i značaj finansija

Termin finansije potiče iz srednjevekovnog latinskog jezika i označavale su plaćanje. Krajem 19. i početkom 20. veka upotrebljava se termin državne finansije, a termin nauka o finansijama prvi put je upotrebljen 1830. godine, kako bi se finansije izdvojile iz političke ekomomije. Sadržaj nauke o finansijama čine sva novčana primanja i izdvanja koja se zasnivaju na: finansijskim odnosimna, finsnaijskim tokovima i finansijskim institucijama. Finansije se bave svim pitanjima u vezi sa problemima novca, sa njegovim stvaranjem, poništavanjem i složenim delovanjem u privredi, tokovima dohotka (njegovom raspodelom, preraspodelom, instrumentima i subjektima koji ga troše). Finansije proučavaju novčane odnose u vezi sa prikupljanjem, raspoređivanjem i trošenjem (upotrebom) novčanih sredstava a posevbno pribavljanje novčanih sredstava koje služi za zadovoljavanje opštedruštvenih, zajedničkih i ličnih potreba u okviru rada:

1. Državnih organa - državna uprava, sudstvo, policija, narodna odbrana

2. Društvene delatrnosti - obrazovanje, kultura, zdravstvo, socijalno osiguranje i životni standard

Kao sastavni deo privrednog sistema finansije imaju čitav niz funkcija a najvažnije su:


1. Alokativna funkcija - podrazumeva razmeštaj proizvodnih faktora.

2. Redistributivna funkcija - obuhvata preraspodelu nacionalnog dohotka radi zadovoljavanja društvenih potreba.

3. Stabilizaciona funkcija - obuhvata upotrbu mera i instrumenata finansijske politike radi ostvarivanja stabilnog nivoa cena, zaposlenosti i uravnoteženja platnog bilansa.

4. Razvojna funkcija - odnosi se na podsticanje i davanje sredstava za razvoj.

Nauka o finansijama je usko povezana sa drugim ekonomskim disciplinama kao što su: makroekonomija, ekonomska politika, međunarodna ekonomija i privredno pravo.



[уреди] Predmet i zadaci finansija i njihovog izučavanja

Nauka o finansijama ima zadatak da proučava novčane odnose u vezi sa prikupljanjem (mobilizacijom), koncentracijom, raspoređivanjem, i trošenjem novčanih sredstava za zadovoljavanje brojnih potreba privrede i društva. To je istovremeno i predmet izučavanja finansija. Finansije treba blagovremeno da pribave novčana sredstva, a nivo novčanih sredstava zavisi od tempa rasta proizvodnje, visine nacionalnog dohotka i od društvene produktivnosti rada. To znači da se finansijska sredstva u jednoj zemlji formiraju u zavisnosti od materijalnih mogućnosti privrede i društva. Prema savremenoj literaturi, finansije treba da proučavaju:

1. Javnu privredu

2. Privređivanje

3. Novac, novčani sistem i novčanu politiku

4. Međunarodnu privredu


[уреди] Javna privreda

Država je odlučujući faktor u regulisanju javne privrede. Da bi obavljala određene funkcije potrebna su joj novčana sredstva. Aktivnost savremene države, organizovanu na prikupljanju, raspodeli i trošenju finansijskih sredstava, a u cilju zadovoljavanja određenih potreba, nazivamo javnim finansijama. Osnovni subjekt javnih finansija je država, društveni organi i ostale ustanove, koje obavljaju javne ili društvene funkcije. Javna privreda do potrebnih sredstava za ostvarivanje javnih funkcija, uglavnom dolazi kroz sistem raspodele i preraspodele nacionalnog dohotka. Trošenje prikupljenih sredstava u javnoj privredi vezano je za obavljanje određenih javnih funkcija (obrazovanje, zdravstvo, socijalno, sudstvo, vojska). U okviru finansijskog sistema, značajno mesto u praćenju javne privrede ima budžetski sistem. On predstavlja skup finansijskih instrumenata, mera i funkcija o prihodima i rashodima jedne države. Donosi se za period od godinu dana i vezan je za ciljeve koje država planira da ostvari u tom periodu.


[уреди] Privređivanje

Finansije čiji je predmet privređivanje imaju zadatak da proučavaju:

1. Sistem novčanih tokova u društvenoj reprodukciji.

2. Kružno kretanje novčanih sredstava u sferi proizvodnje, raspodele, razmene i potrošnje.

3. Finansijske odnose između preduzeća i ostalih ekonomskih subjekata.

4. Finansijske odnose unutar preduzeća, odnosno između organizacionih jedinica preduzeća.


[уреди] Novac, novčani sistem i novčana politika

Novčani aspekt finansija je osnovno podrucje ekonomske i socijalne politike savremene drzave. Posebno je značajno izučavanje prirode, oblika i razvoja novca, kao i delovanje novca na nacionalni dohodak, platni bilans, nivo zaposlenosti i cene. U okviru finansijskog sistema, posebno je značajan kreditno-monetarni sistem, bankarski, devizni, sistem osiguranja i drugi podsitstemi. Ovi podsistemi su u vezi sa budžetskim sistemom (koji ima podsistem javnih rashoda i javnih prihoda).


[уреди] Međunarodna privreda

Predmet istraživanja ovih finansija je paralelno izučavanje uporednih finansijskih sistema i finansijske politike. Problemi koje izučavaju finansije u međunardonoj privredi su:

1. Međunardono finansiranje i kretanje kapitala

2. Problemi kreditnih odnosa u pojedinim zemljama

3. Akumulacija

4. Međunarodne finansijske organizacije i institucije

5. Tržište kapitala U izučavanju međunarodne privrede značajno mesto zauzima platni promet sa inostranstvom, devizno poslovanje, valutni odnosi, platni bilans itd.

[уреди] Podela finansija

Nauka o finansijama sadrži dve oblasti:

1. Makrofinasnije, tj. finansije u širem smislu, koje se bave problemima finansiranja društva u celini, i obuhvataju sve poslove koji se zasnivaju na novčanim odnosima.

2. Mikrofinansije, tj. finansije u užem smislu, koje se bave izučavanjem finansijskih problema, institucija, preduzeća i drugih i obuhvataju poslove koji se odnose na određeni deo prikupljanja i trošenja novčanih sredstava.

U pogledu finansijske aktivnosti, finansije se mogu podeliti na:

1. Javne finansije

2. Monetarne finansije

3. Poslovne finansije

4. Međunarodne finansije

5. Ostale finansije (u njih spadaju osiguranje i bankarstvo)

[уреди] Javne finansije

Izučavaju sva pitanja u vezi sa formiranjem i zadovoljavanjem javnih potreba. Njihovi osnovni subjekti su država i njeni organi, koji obavljaju javne i društvene funkcije. Izvršavanje ovih funkcija zahteva finansijska sredstva. nekada je uloga države u ovim poslovima bila neutralna, dok danas država učestvuje u stvaranju nacionalnog dohotka i obavlja razne proizvodne i druge aktivnosti, i u potpunosti je podredila centralnu banku, pa kažemo da se razvio državni intervencionizam.


[уреди] Monetarne finansije

Predmet izučavanja monetarnih finansija čini monetarni sistem i monetarna politika. Monetarni sistem je skup načela, metoda, mera, instrumenata i institucija kojima se stvara i povlači novac i regulišu monetarni tokovi u društvenoj reprodukciji. Monetarna politika je skup pravila, propisa i mera kojima se u monetarnoj sferi reguliše nivo, struktura i dinamika novčane mase.


[уреди] Poslovne finasije(Finansijski menadžment)(Finansije preduzeća)

Ove finansije proučavaju:


1. Kružno kretanje novčanih sredstava u sferi proizvodnje, raspodele, razmene i potrošnje.

2. Finansijske odnose između preduzeća i finansijske odnose unutar preduzeća.

3. Prikupljanje, čuvanje, raspoedelu i upotrebu novčanih sredstava.

4. Finansiranje tekućih i razvojnih potreba preduzeća

[уреди] Međunarodne finansije

Treba ih definisati kao ukupnost međunarodnih ekonomskih transakcija, koje se sastoje od novčanih kretanja. Predmet istraživanja međunarodnih finansija su finansijski odnosi sa inostranstvom, devizni kursevi, međunardoni platni promet,platni bilans i međunarodno kretanje kapitala. Postoji podela međunarodnih finansija na:

1. Međunarodna plaćanja

2. Međunarodna finansiranja

[уреди] Ostale finansije

[уреди] Osiguranje

To je udruživanje sredstava fizičkih i pravnih lica radi zajedničkog snošenja rizika, sprečavanja nastanka štete, kao i osiguranje imovine i života. Osiguranjem imovine i lica, obrazuju se sredstva i rezerve iz premija osiguranika. Osiguranje ima dve funkcije:

1. Zaštita imovine

2. Mobilizacija novčanih sredstava, čime se izražava finansijska uloga osiguranja.

Takođe, osiguranje ima i socijalnu ulogu, koja je izražena u poboljšanju uslova za život.




[уреди] Bankarstvo

Kao finansijska disciplina, nauka o bankarstvu obuhvata:

1.Kreditno, depozitno i drugo poslovanje banaka

2.Načela poslovne politike banaka

3.Snabdevanje procesa reprodukcije potrbnom količinom novca i kredita

4.Mobilizaciju i koncentraciju slobodnih kratkoročnih i dugoročnih sredstava

5.Davanje kratkoročnih, dugoročnih i potrošačkih kredita

6.Organizaciju platnog prometa u zemlji i inostranstvu

7.Sprovođenje kreditno-monetarne i devizne politike