Dve Romanse za violinu i orkestar (Betoven)

Из пројекта Википедија

ROMANSA ZA VIOLINU I ORKESTAR broj 1. G - Dur, opus 40.

ROMANSA ZA VIOLINU I ORKESTAR broj 2. F - Dur, opus 50.'


[уреди] Opšte karakteristike

Pored kolosalnog Violinskog Koncerta, Betoven je u vreme dok je na njemu radio, 1804. i 1805. godine, komponovao i dve jednostavačne ROMANSE ZA VIOLINU I ORKESTAR. To su dve kraće kompozicije zabavnog karaktera, gde je orkestar manjeg, kamernog sastava, dok violina kao u pravom koncertnom stavu, koncertira kao solo - instrument.


[уреди] Forma i analiza

Dve Betovenove Romanse za violinu i orkestar su : ROMANSA broj 1. G-Dur, opus 40. nastala 1804. godine, sa veoma efektnom, skokovitom i blistavom glavnom temom i ukupno traje 8 minuta, zatim i ROMANSA broj 2. F-Dur, opus 50. nastala 1805. godine, lirskija i pevljivija od prve, posebno u svojoj drugoj temi, a ukupnog je trajanja 9 minuta. Betovenove dve violinske Romanse se na koncertima po pravilu izvode na bis (jedna po izboru, dok se obe češće izvode u središnjem koncertantnom bloku simfonijskog koncerta) i to iza Violinskog Koncerta (retko ispred, zbog velike razlike u dimenzijama ovih muzičkih dela), ako bi se našao na programu.

[уреди] Izvođači

Jan Čerkov-violina i orkestar Slovenske Filharmonije. Dirigent: Alberto Licio

Salvatore Akardo, solista i dirigent, sa Rimskim Filharmonijskim Orkestrom

Igor Ozim-violina i Zagrebačka Filharmonija, dirigent: Milan Horvat

Stefan Milenković-violina i Simfonijski Orkestar iz Sankt Petersburga. Dirigent: Roman Leontijev