Golfska struja

Из пројекта Википедија

Morska voda se može kretati na tri osnovna načina - vetrovi izazivaju talase, privlačna sila Meseca izaziva plimu i oseku, dok možda najsloženiji oblik kretanja predstavljaju morske struje. Morske struje su horizontalna kretanja morske vode, a osim sila koje ih generišu, na svojstva horizontalnog strujanja u morima utiče i relaksirajuća sila trenja, kako na rubovima mora tako i unutar mora između samih čestica vode. Usred ovih, ali i Koriolisove sile koja je uzrokovana rotacijom sistema vodenih masa. Pod silama koje ih generišu, obično se misli na mešanja tople i hladne vode, vode različitih saliniteta i tlaka. Mogu biti tople i hladne, ali svima je zajedničko da mogu bitno uticati na klimu određenih područja.

Najsnažnija morska struja na svetu je Kromvelova struja, otkrivena 1952. godine u Tihom okeanu i nazvana je po svom pronalazaču. Nalazi se stotinak metara ispod morske površine, široka je 400 kilometara, a teče od zapada prema istoku dužinom od oko 6600 kilometara duž polutara. Zovu je još i "reka ispod Pacifika", a svojim snažnim kretanjima meša vode više okeana i mora. Ipak, iako struja ima mnogo, najpoznatija je Golfska struja, koja već decenijma utiče na život i rad mnogo ljudi, drastično menjajući klimu mnogih zemalja.

Golfska struja, zajedno sa svojim severnom "granom" ka Evropi je snažna, topla i brza struja Atlantskog okeana, koja nastaje u Meksičkom zalivu, prolazi kroz Floridski moreuz, prati istočni obalski pojas SAD-a i Njufaundlenda, a onda izlazi na Atlantski okean. Svoje ime je dobilo od engleske reči “gulf”, što znači “zaliv”. Na oko 30° zapadne i 40° severne geografske širine račva se na dva dela- jedan već pomenuti, severni, koji ide ka Evropi i drugi, južni tok koji ide kružno oko severozapadne Afrike.

Širina ove struje varira od 80- 150 km, dok je dubina od 800 – 1200 m, a kreće se brzinom od oko 2 m/s (brzina je veća pri površini). Ova struja je izuzetno moćna, noseći oko 1.4 petavati (peta = 105 ) toplotne snage, što je isto kao jedan milion električnih centrala ili, opet, oko 100 puta više energije nego što su svetske potrebe! Protok vode je oko 30 miliona kubnih metara vode u sekundi u Floridskom moreuzu, a ova brojka dosiže cifru i do 80 miliona m3/s vode na pojedinim mestima! A ipak to nije najveći svetski protok- Antarktička cirkumpolarna struja ima veći protok.



Ono što ovu struju čini toliko poznatom i ”popularnom” je njen uticaj na klimu. S obzirom na to da se radi o toploj vodi i da ona zapljuskuje obale hladnijih, severnih delova Evrope, nije teško zaključiti o njenom pozitivnom uticaju na klimu priobalnih delova Francuske, Velike Britanije, Irske I još nekih zemalja. U stvari, severni tok Golfske struje je taj koji značajno menja klimu. Upravo on je “krivac” što pomenute uemlje imaju prosečno oko 7° C veću temperaturu od ostalih delova zemlje. Zapravo, u Komonveltu I jugozapadnim priobalnim delovima Irske i Velike Britanije njen uticaj je toliki da tu uspevaju neke vrste biljaka koje se vezuju samo za tropska područja, kao na primer, razne vrste palmi. Čuvena Logan Botanička Bašta svoje postojanje može da zahvali isključivo toploj Golfskoj struji. Što se krećemo severnije, uticaj kao da ne slabi. Iako su vremenski uslovi dosta “oštriji”, topla voda kao da je prpitomila ovaj kraj. Čak ni u Rostu i Veroju (Lofoten, Norveška), koji se nalaze u arktičkom krugu, temperatura se nikad ne spušta ispod nule, sto predstavlja najveću pozitivnu toplotnu anomaliju po geografskoj širini na celoj zemaljskoj kugli.


Dok je uticaj ove struje na Evropu evidentan, naročito na oblaske i severne njene delove, to se baš i ne može reći za obale Amerike. Iako preovladava mišljenje da je ova struja glavni razlog temeperaturnih raloga između (po geografsko jširini) sličnih mesta u starom i novom kontinentu, ono je pogrešno. Razlika u temperaturi postoji, ali ona je mnogo više prouzrokovana vetrovima koji duvaju istočnim delom Severne Amerike i Kanade neg ostrujanjem tople vode. Temperatura evropskih gradova (koji su zahvaćeni Golfskom strujom) je slična temperaturi gradova na zadanoj obali Amerike- Plimut (Engleska) je samo 3° C topliji od Vankuvera (Kanada), dok je temperatura u Bordou (Francuska) gotovo identična onoj u Portlandu (SAD). Kako upoređujemo temperature severniji hgradova, tako njihova razlika raste, pa na 63 - 71° g. š. imamo razliku od čak 10 - 15° C (toliko su gradovi Evrope topliji od Aljaske).