Multipla skleroza

Из пројекта Википедија

Овај чланак по стилу писања и/или садржају не одговара енциклопедијском стилу. Уколико се не среди у року од 3 месеца, чланак ће бити обрисан. Чланак је означен овим шаблоном од 16.03.2007.
Када завршите са сређивањем чланка уклоните овај шаблон

Multipla skleroza

Multipla skleroza (MS) - je degenerativno oboljenje koje prvenstveno zahvata belu masu centralnog nervnog sistema. Nakon saobraćajnih nesreća predstavlja najčešći uzok onesposobljenosti kod mladih osoba. Od multiple skleroze u svetskoj populaciji boluje oko 1 milion ljudi i to uglavnom u razvijenim zemljama. Unutar mozga i kičmene moždine multipla skleroza zahvata aksone, dugačke produžetke nervne ćelije koji povezuju različite delove nervnog sistema, prenoseći informacije između mozga i organa. Aksoni variraju u svojoj dužini od nekoliko centimetara do nekoliko desetina centimetara, a okruženi su zaštitnim, izolirajućim omotačem, koji se naziva mijelin. Taj omotač je sivkasto-bele boje i građen je od tkiva koje sadrži masnoće i belančevine, a omogućava brzo, ravnomerno i efikasno prenošenje nervnih impulsa duž aksona . U multiploj sklerozi pojedini delovi mijelinskog omotača upalno reaguju i propadaju, te se zbog toga ona smatra upalnom, demijelinizacijskom bolešću.Kad je određeni deo mijelinskog omotača upaljen i oštećen, prenošenje impulsa kroz akson je poremećeno, usporeno, isprekidano zbog čega poruke iz mozga dolaze na cilj sa zakašnjenjem, pogrešno ili ih uopšte nema.

Smatra se da u osnovi ovog oboljenja leži interakcija između genetskih faktora i faktora okoline, međutim ni jedni ni drugi nisu jasno definisani. Mnogi istraživači veruju da je multipla skleroza autoimuno oboljenje u kojem organizam, preko imunološkog sistema, stvara odbrambene mehanizme protiv vlastitog tkiva. U slučaju multiple skleroze to je mijelin, a "okidački" faktor iz okoline mogao bi biti virus. Kod većine obolelih od multiple skleroze prvi simptomi se javljaju između dvadesete i četrdeset pete godine života, bolest se retko otkrije u uzrastu pre petnaeste godine, a njeno pojavljivanje nakon pedeset pete godine je izuzetno retko. Žene obolevaju dvaputa češće od muškaraca. Učestalost bolesti varira u različitim krajevima sveta, pa čak i unutar jedne zemlje. Multipla skleroza je pet puta više zastupljena u klimatskim uslovima koji se nalaze u severnim djelovima Sjedinjenih Američkih Država, Kanadi i Evropi nego u tropskim regijama.i na Dalekom istoku.Neke studije pokazuju da osoba, koja se preselila iz područja visokog rizika u područje niskog rizika tj. tropsko, pre 15-te godine smanjuje rizik da oboli od multiple skleroze, i obrnuto. Ovo otkriće pokazuje veliku ulogu činioca okoline na razvoj multiple sklerpze. Druge studije upućuju na to da nepoznati geografski ili klimatski faktori mogu zapravo biti stvar genetske predispozicije i reflektuju rasne i etničke faktore osetljivosti. Iako MS nije nasledna bolest (ne prenosi se s jedne generacije na drugu), postoji određena nasledna sklonost ka razvijanju bolesti. Nasledna sklonost za multiplu sklerozu se povećava za pojedinca ako u porodici ima bolesnog člana. Ako osoba ima u porodici među najbližim srodnicima nekoga obolelog od ove bolesti, ima 1-3% verovatnoće za dobijanje bolesti. Kod jednojajčanih blizanaca, verovatnoća da drugi dobije multiplu sklerozu ako je prvi oboleo je oko 30%. Kod dvojajčanih blizanaca ta verovatnoća je oko 4%. Činjenica da jednojajčani blizanci ne obojevaju u 100% slučajeva, dokazuje da bolest nije isključivo genetski uslovljena. Početni smptomi multiple skleroze često su dupli vid, mešanje crvene i zelene boje ili čak slepoća na jedno oko. Neobjašnjivi vidni problemi obično se poboljšavaju u višim stadijumima bolesti. Većina pacijenata sa multiplom sklerozom ima iskustvo sa slabošću mišića u ekstremitetima i teškoću sa koordinacijom i ravnotežom u toku bolesti. Umor može biti izazvan fizičkom iscrpljenošću a popravlja se odmorom, ili može poprimiti formu stalnog umora. Mnogi bolesnici imaju simptome kao što su neosetljivost, svrbež kože, trnci; neuobičajeno neki mogu osećati bolove. Teškoće govora, tremor i vrtoglavica su česte pritužbe. Oko polovice ljudi sa multiplom sklerozom ima kognitivne teškoće poput: koncentracije, pažnje, pamćenja, teškoće prosuđivanja ali takvi simptomi su često blagi i obično se previđaju (zanemaruju). Depresija koja je povezana sa kognitivnim problemima drugo je zajedničko obeležje obolelih od multiple skleroze. Oko 10% pacijenata pati od težih psiholoških poremećaja. Kod 60% obolelih toplina može uzrokovati privremeno pogoršanje mnogih simptoma multiple skleroze. U tim slučajevima smanjenje topline eliminiše probleme. Zbog toga plivanje može biti dobro za ljude s multiplom sklerozom. Simptomi multiple skleroze zavise od mesta zahvaćanja i jačini upale mijelinske ovojnice aksona. To je razlog zbog čega su simptomi multiple skleroze toliko različiti i zašto ih je teško predvideti. Budući da mozak i kičmena moždina imaju velik rezervni kapacitet, mnoga područja upale mijelinskog omotača neće dati nikakvih simptoma. Na mestima nestanka mijelinskog omotača nastaju ožiljci koji se nazivaju skleroza, plak ili lezija. Tok bolesti je raznolik i nepredvidiv. Karakterišu ga izmene egzacerbacije (faza pogoršanja) i remisije (faza smirenja) bolesti. U početku remisije mogu trajati mesecima i godinama, čak i više od 10 god. Kod bolesnika koji imaju česte napade bolesti, pogotovo ako bolest počne u srednjim godinama, tok može biti izrazito ubrzan i u kratkom roku dovesti do razvoja invalidnosti. Oštećenja u mozgu i kičmenoj moždini mogu se videti na CT (kompjuterska tomografija) snimkama s kontrastom, a najosetljivija dijagnostička pretraga na kojoj se mogu vidjeti plakovi demijelinizacije je MRI (magnetska rezonanca).


Tipovi multiple skleroze

Postoje tri tipa multipla skleroze, i to:

1. Benigna multipla skleroza karakteriše se malom nesposobnošću mnogo godina posle dijagnoze ili vrlo sporom akumulacijom nesposobnosti kroz vreme; 2. Relapsirajuće - remitujuća multipla skleroza (pogoršanje – poboljšanje)-kod ovog tipa multiple skleroze ljudi pokazuju simptome bolesti, ali izgleda da se oporavljaju. Posle nekog vremena, simptomi se ponovo javljaju. Ciklus od sipmptoma do-oporavka se nastavlja tokom vremena. Ovo je najuobičajeniji tip multiple skleroze. 3. Hronično progresivna multipla skleroza, kod koje postoji kontinuirana progresija bolesti s kratkim razdobljima poboljšanja ili stabilizacije.


Za sada nema leka za multiplu sklerozu. Mnogi pacijenti mogu živeti i bez terapije, zavisno od toka bolesti. Neki lekovi imaju loše popratne pojave i rizike (prvenstveno kortikosteroidi). Prirodno pojavljivanje spontanih remisija (povlačenja simptoma) otežava utvrđivanje terapeutskih efekata eksperimentalnih tretmana; ipak uz pomoć magnetne rezonance moguće je zabeležiti razvoj lezija što naučnicima omogućava određivanje terapije. Donedavno većina lekara koristila je u tretiranju multiple skleroze steroide koji poseduju protiv-upalna svojstva. Momentalno terapija koja najviše deluje je beta interferon. Ova terapija deluje tako što smanjuje broj relapsa (pogoršanja) i time usporava progresiju bolesti. Ako se relaps ipak pojavi, on je kraći i slabiji. Osim toga, magnetna rezonanca pokazuje da beta interferon smanjuje broj lezija. Konstantno se ispituju novi lekovi za lečenje multiple skleroze.