Sirijski jezik
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Sirijski jezik leššānā Suryāyā ܠܫܢܐ ܣܘܪܝܝܐ |
|
| Države govorenja: |
Armenija, Azerbejdžan, Gruzija, Iran, Irak, Libanon, Palestina, Izrael, Sirija, Turska, Kerala, Indija |
| Regije govorenja: |
Bliski istok |
| Broj govornika: | oko 1 500 000 |
| Rang: | nije u prvih 100 |
| Jezična porodica: | Semitski Zapadno semitski |
| Službeni status | |
| Služben u: | Irak(u područjima sa Asirskom većinom) |
| Regulatori: | --- |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | --- |
| ISO 639-2: | {{{iso2}}} |
| SIL | {{{sil}}} |
| Vidi također: Jezik | Spisak jezika | |
Sirijski jezik je istočni aramejski jezik koji se nekad govorio širom istorijskog Bliskog Istoka, uključujući stari Egipat, Levant i Mesopotamiju. U širem smislu, pod sirijskim se podrazumijevaju svi istočno aramejski jezici, koji se govore ili koriste u bogoslužju raznih hrišćanskih skupina. U užem smislu, odnosi se na klasični jezik Edese, koji je postao liturgijski jezik sirijskih hrišćana.

