Kijanit
Izvor: Wikipedija
| Kijanit | |
|---|---|
| Opće značajke | |
| Kategorija | Mineral |
| Grupa | nezosilikati |
| Kemijska formula | Al2SiO5 (aluminijev silikat) |
| Identifikacija | |
| Boja | Plava; također i zelena, bijela, siva i crna |
| Habitus | stupićast; vlaknast |
| Kristalni sustav | Triklinski |
| Kalavost | [100] savršena, [010] nesavršena |
| Lom | |
| Tvrdoća | 4.5-5 paralelno jednoj osi 6.5-7 okomito na tu os |
| Sjaj | Staklast; biseran |
| Indeks loma svjetlosti | 1.71 - 1.75 |
| Pleokroizam | trikroizam, bezbojan-svijetloplavi-plavi |
| Ogreb | Bijeli |
| Specifična težina | 3.56 - 3.67 |
| Talište | |
| Topivost | |
| Prozirnost | proziran do poluproziran |
| Polimorfi | |
| Andaluzit | |
| Sillimanit | |
Kijanit, čije ime dolazi od grčke riječi kyanos, što znači plav, tipičan je plavi silikatni mineral, često nađen u aluminijem bogatim metamorfnim pegmatitima i/ili sedimentnim stijenama. Kijanit je tipični mineral metamorfnih facijesa plavih škriljavaca.
On je član alumosilikatne serije koja uključuje polimorfe andaluzit i silimanit. Kijanit je jako anizotropan te zbog toga njegova tvrdoća varira ovisno o kristalografskom smjeru. Iako je to obilježje gotovo svih minerala, kod kijanita se ovo svojstvo može uzeti kao tipično i kao identificirajuća karakteristika.
Sadržaj |
[uredi] Uporaba
Primarno se koristi kao vatrostalni materijal te u keramičkoj industriji, za pravljenje razne porculanske robe, uključujući i posuđa. Koristi se i kao električni izolator te kao abraziv. Kijanit je važan i u rudarstvu. Koristi se i kao dragi kamen, iako je takva upotreba ograničena njegovim anizotropizmom i savršenom kalavošću. Konačno, kijanit je i cijenjeni mineral među kolekcionarima.
[uredi] Minerali uz koje dolazi
Obično dolazi u asocijaciji s:
- andaluzitom, Al2SiO5
- sillimanitom, Al2SiO5
- kvarcom, SiO2
- staurolitom, Fe2Al9Si4O22(OH)2
- tinjcima, AB2-3(X, Si)4O10(O,F,OH)2
- granatima, A3B2(SiO4)3
[uredi] Veća ležišta
Kijanit u većim količinama nalazimo u Brazilu; Sjevernoj Karolini, SAD; Švicarskoj, Rusiji, Srbiji, Indiji i Keniji.
Prvi put je nađen u Pizzo Fornu, u Tessinu, Švicarska.
[uredi] Drugi nazivi
Kijanit ima nekoliko alternativnih imena, uključujući disten i munkrudit. Bijelo-sivi kijanit još zovemo i reticit.
[uredi] Identifikacija
Kijanitovi izduženi, stupićasti kristali jesu obično prvo što nam ukazuje na prepoznavanje minerala, baš kao i njegova boja (kada je uzorak plav). Minerali s kojima dolazi također su korisni pri identifikaciji, pogotovo ako su u blizini njegovi polimorfi ili staurolit, koji se vrlo često pojavljuje s kijanitom. No, najkorisnija karakteristika pri determiniranju kijanita je njegova anizotropija. Kijanit ima dvije potpuno različite tvrdoće na okomitim osima i to ga vrlo lako razlikuje od drugih minerala.
[uredi] Polimorfi
[uredi] Alteracije
Pri izuzetno visokim temperaturama i kijanit i oba njegova polimorfa mogu prijeći u mulit, Al6Si2O13.

