Georgij Maksimilijanovič Maljenkov
Izvor: Wikipedija
| Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst iz članka Georgij Malenkov.(Rasprava) |
|
|
|
|---|---|
| U službi ožujak – 7. rujna, 1953. |
|
| Prethodnik | Josif Staljin |
| Nasljendik | Nikita Hruščov |
|
|
|
| U službi 6. ožujka, 1953. – 8. veljače, 1955. |
|
| Prethodnik | Josif Staljin |
| Nasljednik | Nikolaj Bulganjin |
|
|
|
| Rođenje | 13. siječnja, 1902. Orenburg, Rusija |
| Smrt | 14. siječnja, 1988. Kazahstan |
| Politička stranka | KP SSSR |
Georgij Maksimilijanovič Maljenkov (rus. Гео́ргий Максимилиа́нович Маленко́в, 8. siječnja 1902. - 14. siječnja 1988.) je bio ruski političar, predsjednik SSSR-a. Bio je predsjednik s najkraćim mandatom u SSSR-u (ožujak-rujan 1953.) nakon Staljinove smrti. Također je bio premijer od 1953. do 1955. Smrt je doživio 1988., ignoriran od sovjetskih službenika.
Maljenkov je rođen u ruskom mjestu Orenburg u časničkoj obitelji makedonskog porijekla. Crvenoj Armiji pridružio se 1919., a KP-u u travnju 1920. Za vrijeme vojnog roka, postao je politički inspektor. Nakon napuštanja Crvene Amrjie otišao je u Moskvu na Tehnički institut i tu diplomirao 1925. Nakon diplomiranja, počeo je raditi za KP i postao jedan od Staljinovih povjerenika. Zajedno sa Lavrentijom Berijem, Maljenkov je njegovao Staljina za vrijeme 1930ih. Postao je Berijijn rival.
Imenovan kandidatom za Politbiro, član je postao 1946. Maljenkov je Staljnovu simatpiju izgubio od dvojice rivala, Ždanova i Berije, no zadobio ju je natrag, pogotovo nakon Ždanovljeva pada. Berija i Maljenkov su se eventualno udružili i gledali kako svi Žanovljevi suradnici idu u gulage. Maljenkov 1952. postaje član Sekretarijata. Staljinova smrt 1953. postavila je Maljenkova na najvišu moguću poziciju. Uz Berijijnu podršku, Maljenkov 1953. postaje Premijer Sovjetskog Saveza, no iz Sekretarijata je istupio 13. ožujka i mjesto Glavnog tajnika prepustio je Nikiti Hruščovu. Maljenkov je Staljinovom smrću dobio i poziciju vođe SSSR-a. No na toj pozicji ostao je samo 6 mjeseci tako postavši osoba s najkraćim mandatom vođe SSSR-a.
Maljenkov je Premijersku poziciju zadržao još 2 godine. U te dvije godine, glasno se protivio opoziciji koja je bila za nuklearno naoružanje, rekavši:
Također je refokusirao ekonomiju na proizvodnju hranjiih dobara, odvojvši je od teške industrije, nešto što je njegov nasljednik Nikita Hruščov eskalirao.
Maljenkov je 1953. prisiljen da da ostavku, zbog njegove bliskosti sa Berijom (koji je u prosincu 1953. smaknut kao izdajica) i zbog sporih reformi, a pogotovo kad je u pitanju rehabilitacija političkih zatvorenika. Maljenkov je ostao u Politbiroovom nasljedniku, Presidiju. No, 1957. opet je bio prisiljen na ostavku zbog sudjelovanja, zajedno sa Bulganjinom, Molotovom i Kaganovičom (tzv. Anti-partijskom grupom) u neuspjelom pokušaju da svrgnu Hruščova. Za razliku od Staljina, Hruščov ih je poštedio od smrtne kazne, ali je znatno umanjio njihov utjecaj u sovjetskoj politici. Godine 1961., Maljenkov je izbačen iz KP-a i protjeran unutar Sovjetskog Saveza. Postao je menađer hidroelektrane u Kazahstanu. Posljednje godine prije smrti proveo je kao pjevač u jednoj moskovskoj katedrali. Njegovu smrt 1988. ignorirali su sovjetski časnici.
| Prethodnik: | Vođa Sovjetskog Saveza 1953 - 1955 | Nasljednik: |
| Josif Staljin | Nikita Hruščov |
| Prethodnik: | Premijer Sovjetskog Saveza 1953 - 1955 | Nasljednik: |
| Josif Staljin | Nikolaj Bulganjin |

