Razgovor sa suradnikom:193.198.131.140
Izvor: Wikipedija
Poštovani, tekst sam skratio zato što iznesene tvrdnje jednostavno nisu istinite. Pođimo redom:
1. Izbacio sam sintagmu "povjesne knjige" (što je i pravopisno krivo), jer među deuterokanonske knjige ne spadaju samo povijesne, već i dijelovi proročkih, te neke mudrosne knjige.
2. Katolička crkva nije "uvrstila", nego prihvatila određene knjige u kanon, a isto je učinila i Pravoslavna crkva. U tome valja poznavati malo povijesti i metodu kojom je nastajao biblijski kanon.
3. Da su deuterokanonske knjige, po židovskom učenju, "djelo odmetnutih svećenika", to sad prvi put čujem, a studiram Bibliju i živim u Izraelu. Židovi su se na svome skupu u Jamniji oko 135. godine poslije Krista vodili nekolicinom kriterija prilikom određivanja svoga konačnog kanona. Najvažniji kriteriji bili su ti da je spis morao postojati na hebrejskom jeziku i da se u njemu morao spominjati Bog (zbog toga je Pjesma nad pjesmama jedva ušla u njihov kanon, no i o tome treba poznavati malo povijesti). Osim toga, deuterokanonske knjige i spisi nisu prihvaćeni u nekim židovskim sektama u prvom stoljeću nakon Krista, kao što si to naknadno dopisao, nego su ih Židovi i pisali i prihvaćali kao svete spise u 1. st. pr. Kr., a neke još i ranije. Do 135. poslije Krista sasvim je anakrono govoriti o židovskom kanonu, jer ga nije niti bilo. Kršćani su prihvatili te svete spise i načinili svoj kanon još prije Židova, a kasnije su protestantske crkve, želeći se vratiti hebrejskom tekstu, prihvatile samo one knjige koje su od 135. poslije Krista prhvatili i Židovi.
4. "Prvi pisci Biblije", ne znam što bi moglo značiti??? Ako su prvi pisci, onda su pisali najstarije biblijske knjige, pa o deuterokanonskim nisu mogli ništa niti znati, jer su one nastale kasnije. Ako si mislio na prve kršćanske pisce, onda tu ne bi trebalo zaboraviti niti novozavjetne pisce, poput evanđelista, Pavla, Jakova i ostalih, koji, ne samo da citiraju neke od deuterokanonskih spisa, nego čak i one koje i katolici i pravoslavci drže apokrifima, kao što je knjiga Henokova.
5. Primjer iz 2 Mak, ovamo uopće ne pripada, jer je riječ o članku naslovljenom: Deuterokanonske knjige, a ne "Žrtva za pokojne" ili kako već. A što se odgovornosti tiče, naravno da je ona u provm redu osobna, ali čitaš li pozorno Novi zavjet, vidjet ćeš da smo itekako odgovorni jedni za druge, pa i za pokojnike. Sjeti se samo Pavlove riječi Korinćanima, gdje on spominje one "koji se krste za mrtve", pa kaže: "Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?" Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima?" Vidiš, dakle, da se i Pavao, kao i ostali kršćani, osjećao odgovornim za druge. Hoćeš li to nazvati žrtvom ili nekako drugačije, stvar je terminologije, ali ne i suštine.
6. Ako 13. i 14. poglavlje Daniela nazivaš "nadodanim" knjigama, onda tako moraš nazvati i neke dijelove, čak i evanđelja, a njih prihvaćaju sve crkve u svoj kanon, a da ne govorimo o "nadodanim" dijelovima protokanonskih knjiga. I što znači da ta dva poglavlja "nemaju nikakve veze s ostalih 12"? Kao da sva poglavlja protokanonskih knjiga imaju međusobno veze? Recimo Protoizaija, Deuteroizaija i Tritoizaija, među kojima se razlika može mjeriti vremenski stoljećima, a ni teološki nije zanemariva.
Eto, toliko za ovaj put, a tekst ću, osim ovdje, dodati i u razgovor uz stranicu od Deuterokanonskim knjigama, pa ondje možemo nastaviti raspravu.--Donat 00:01, 3. listopada 2006. (CEST)
Ovo je stranica za razgovor s anonimnim suradnikom koji nije otvorio suradnički račun ili se njime ne koristi. Zbog toga se moramo služiti brojčanom IP adresom kako bismo ga identificirali. Takvu adresu često koristi više ljudi. Ako ste anonimni suradnik i smatrate da su vam upućeni irelevantni komentari, molimo vas da otvorite suradnički račun ili se prijavite te tako u budućnosti izbjegnete zamjenu s drugim anonimnim suradnicima.

