Željezna zavjesa

Izvor: Wikipedija

Željezna zavjesa (engleski Iron Curtain, ruski Железный занавес) je popularan izraz koji se koristio za graničnu liniju koja je dijelila Europu u dva odvojena politička bloka; na jednoj strani je blok Istočno europskih zemalja na čelu sa Sovjetskim Savezom, a drugi blok su predstavljale Zapadne europske zemlje koje su bile u interesnoj sferi Sjedinjenih Američkih država. Željezna zavjesa se pojavila odmah po završtetku 2. svjetskog rata i trajala je sve do kraja Hladnog rata koji je završio 1990.

Željezna zavjesa (njemački eisener Vorhang) je bila obavezatna protupožarna mjera u svim kazalištima u Njemačkoj za spriječavanje sirenje pozara s pozornice na ostali dio kazališta. Vatre su bile ceste u kazalištima kroz 18., 19. sve do pojave električne rasvjetle, jer su za rasvetlu prije korisitli svjetiljke s plamenom, dok je dekor oko pozornice bio napravljen od zapaljivog materijala. U slučaju požara željezna zavjesa je spriječavala njegovo šrirenje s pozornice na ostali dio dvorane, te je lokalizirao požar kojeg su kasnije vatrogasci mogli lakše obuzdati.

U politici izraz "željezna zavjesa" prvi put je upotrebila belgijska kraljica Elizabeta, za opisivanje stanja između Belgije i Njemačke nakon izbijanja 1. svjetskog rata 1914. Joseph Goebbels je koristio ovaj izraz u u svojoj propagandi protiv Sovjetskog saveza u članku Godina 2000., koji je bio objavljen 1945.:

"If the German people lay down their weapons, the Soviets, according to the agreement between Roosevelt, Churchill and Stalin, would occupy all of East and Southeast Europe along with the greater part of the Reich. An iron curtain would fall over this enormous territory controlled by the Soviet Union, behind which nations would be slaughtered. The Jewish press in London and New York would probably still be applauding."

Skoro godinu dana poslje 5 ožuljka 1946, Winston Churchill upotrebio je izraz željezna zavjesa u svom dugom govoru na Westminster College in Fulton, Missouri SAD:

"From Stettin in the Baltic to Trieste in the Adriatic an iron curtain has descended across the Continent. Behind that line lie all the capitals of the ancient states of Central and Eastern Europe. Warsaw, Berlin, Prague, Vienna, Budapest, Belgrade, Bucharest and Sofia; all these famous cities and the populations around them lie in what I must call the Soviet sphere, and all are subject, in one form or another, not only to Soviet influence but to a very high and in some cases increasing measure of control from Moscow."