Gimnazija Matije Antuna Reljkovića
Izvor: Wikipedija
|
Postoji mogućnost da je tekst prepisan sa ove stranice. Ukoliko postoji dozvola za korištenje teksta, to bi trebalo biti istaknuto na Razgovor:Gimnazija Matije Antuna Reljkovića. Ukoliko dozvola ne postoji, tekst je potrebno obrisati! |
[uredi] POVIJEST GIMNAZIJE
18.st.
Današnja Gimnazija Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima u svom kontinuitetu, jedna je od najstarijih škola u sjeverno-istočnoj Hrvatskoj (Slavoniji). Osnovana je 1766.g. u Petrovaradinu odlukom carice i kraljice Marije Terezije(1740.-1780.) kao latinska škola, te predana isusovcima na upravljanje. Nakon ukidanja isusova?kog reda 1773.g. škola prelazi na civilnu upravu.
Novom odlukom Marije Terezije 1779.g. škola je prebačena u Vinkovcezbog povoljnijeg položaja i efikasnijeg prosvjetno-kulturnog djelovanja.S potpunim radom u Vinkovcima škola je započela 1. studenog 1780.g. Tadaje to bila šesta gimnazija u Hrvatskoj, nakon dvije zagreba?ke, požeške,senjske i osječke, a prva u Slavonskoj vojnoj granici od Zagreba do Zemuna. Iako je u školi nastavni jezik latinski, zatim njemački, školu pohađaju domaća djeca upravo pristigla iz pučkih (seoskih), i narmalnih ili glavnih(ve?a mjesta) i trivijalnih (njemačkih) škola.
Kako su se Vinkovci nalazili u sklopu Slavonske vojne granice, zadatakove obrazovne institucije po njemačkim vojnim vlastima je bio, pripremanjeodanog časničkog, svećenićkog i činovničkog kadra od sinova domaćeg hrvatskog stanovništva. No,to je doba stvaranja moderne Europe: industrijska revolucija,prosvjetiteljstvo, buđenje nacionalne misli; pa su se te ideje odlaskom graničara na europska ratišta, gospodarskim reformama i trgovinom proširilei do ovih krajeva, te ušle među domaće prosvjećeno i kultivizirano stanovništvo. Pogotovo među bivše učenike ove gimnazije koji su nastavili studij po europskim sveučilištima.
Godine 1792. je Dvorsko vijeće donijelo odluku da se škola proširi na 6 razreda kao i u svim gimnazijama u carevini. Tada školom upravlja prefekt sve do 1822.g., a od tada brigadir postaje direktorom škole. Tih godina školu pohađa po stotinjak učenika, a nastavni kadar ima oko desetak profesora.
19.st.
Godine 1850. u vinkovačku Gimnaziju uveden je hrvatski jezik kao zaseban predmet pod nazivom "ilirski jezik", a idu?e godine dobiva status "Cesarsko-kraljevska katolička državna velika gimnazija". 1852.g. u školu je uveden njemački jezik kao nastavni umjesto do tadašnjeg latinskoga. Zbog odnosa njemačkih nastavnika prema učenicima Hrvatima koje su nazivali pogrdnim imenima idu?ih godina učenici i dio hrvatskih nastavnika pružaju otpor germanizaciji, pa vojno-školske vlasti odobravaju uvođenje hrvatskog jezika kao nastavnog u predmetima povijest i vjeronauk. Bilo je to 31. listopada 1860.g.
Od 2. ožujka 1861.g. u školi je utemeljeno Društvo za podupiranje vrijednih i siromašnih učenika. Pokrovitelj i utemeljitelj Društva bio je đakovački biskup J.J. Strossmayer sa 1.000 forinti, a članovi utemeljitelji bili su još ban Josip Šokčević, obitelj grofova Khuen s vlastelinstva u Nuštru, zatim brojni graničarski časnici, te župnici, kanonici, vinkovački trgovci i odvjetnici.
Jedan od najznačajnijih događaja zbio se 16. veljače 1868.g.Car Franjo Josip I donio je odluku da se u graničarskim školama, pa tako i u vinkovačkoj Gimnaziji, izjedna?e hrvatski i njemački jezik. Od iduće godine na prijedlog nastavničkog vijeća vojne vlasti dozvoljavaju postepeno uvođenje hrvatskog jezika kao nastavnog od prvih razreda.
Krajem školske godine 1875./76. održana je prva matura na hrvatskom jeziku. Među tadašnom generacijom učenika koji su maturu polagali na hrvatskom jeziku bio je i budući hrvatski kniževnik Josip Kozarac.
Iz godine u godinu broj učenika se pove?avao pa su stare zgrade u kojima se održavala nastava postale pretijesne. Graničarske vlasti donose odluku da se na istom mjestu u centru grada sagradi nova zgrada. Gradnja je započela u lipnju 1878.g., a završila u kolovozu 1879.g. Tako je stogodišnjica vinkovačke Gimnazije svečano proslavljena 4. listopada 1879.g. useljenjem u novu, današnju zgradu. Posvetu zgrade i svih učionica obavio je tadašnji đakovački biskup J.J. Strossmayer koji je bio i jedan od mecena u izgradnji nove zgrade. Tom je prilikom rekao: "Predasmo danas ovo lijepo zdanje opredijeljeno znanju i umijenju Vama časna mladeži. Danas je u školah naših više slobode, nego je bilo kad sam se ja školovao. To je pravo...".
U drugoj polovici XIX. st. gimnaziju je pohađalo godišnje iznad 200 učenika pretežno katoli?ke vjeroispovijest, a nastavu je držalo dvadesetak profesora.
Nakon što je carskom odlukom 15. lipnja 1881.g. ukinuta Vojna granica, a teritorij granice uključen u građansku Hrvatsku i Gimnazija potpada pod upravu Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Tom prigodom je dobila novi naziv: "Kraljevska velika gimnazija u Vinkovcima." Dolaskom Khuena Hedervarya na mjesto bana u Hrvatskoj 1883.g. započinje madžarizacija Hrvatske. Ona se posebno osjećala u vinkovačkom kraju zato što je ovdje u Nuštru Kuhen imao svoj veleposjed kao i zbog naseljavanja Madžara u okolna sela. Učenici i profesori vinkovačke gimnazije bili su prvi koji se uporno odupiru madžarizaciji. Khuen u Vinkovcima gradi veliku madžarsku školu obećavajući onima koji je pohađaju najviša mjesta u državnim službama. Učenici gimnazije stoga često izlaze na ulice u demonstracije protiv otvaranja madžarskih tzv. "julijanskih" škola i drugih oblika madžarizacije.
20.st.
Godine 1900./1. školu pohađa 343 učenika, a na školi je uposleno 20 profesora. Školske vlasti dopuštaju djevojkama privatno polaganje mature. Prva učenica upisuje redovno pohađanje gimnazije 1907.g. Bila je to Mira Hercigonja koja je za vrijeme odmora odlazila s profesorom u zbornicu.
U prvom svjetskom ratu 1914.-1918.g. gimnazija proživljava teške dane. Od ljeta 1914.g. do sijećnja 1916.g. školska zgrada služi kao vojna bolnica. Kada je napravljena velika vojna bolnica uz željeznićku prugu Vinkovci-Vukovar, na polju pokraj sela Bršadin tzv. "drveni Beć" u?enici i profesori se vraćaju u svoju zgradu. Tada u školi započinje progon antiaustougarski orijentiranih u?enika i profesora, a neki od njih su završili i u zatvorima.
Za vrijeme prve Jugoslavije 1925.g. škola mijenja naziv u "Državna klasična gimnazija u Vinkovcima". Kako je ta prva Jugoslavija razočarala Hrvate zbog centralizma i velikosrbijanske hegemonije, škola je postala opozicioni punkt učenika i nastavnika Hrvata. Zato je beogradsko Ministarstvo prosvjete želi postepeno dokinuti krajem 1927.g. Cijelu stvar spašava gradska deputacija koja je upućena u Beograd, te je odluka Ministarstva poništena. Nakon uvo?enja šestosiječanjske diktature 1929.g. i nove teritorijalne podjele Jugoslavije na 9 banovina, Vinkovci su ušli u tzv. Drinsku banovinu. Tada se u školu uvodi "ekavica" i to traje do 1931.g. kad je kotar Vinkovci pridjeljen Savskoj banovini. Novi nastavni jezik je bio srpskohrvatskoslovenački, odnosno srpski. Od 1920-g. do 1941.g. direktor škole je Hrvat, ali veliki Jugoslaven, član SDS-a. Nakon pada diktature 1934.g. škola ponovno mijenja naziv, ali sada i program. Ukidaju se klasični predmeti, a novi naziv je "Državna realna gimnazija"
U vrijeme drugog svjetskog rata 1941.-1945.g. školsku zgradu najprije zauzima madžarska vojska, potom njemačka koja je koristi kao ratnu bolnicu. Nastava je svedena na minimu, pojednina polugodišta ratnih godina traju dva-tri mjeseca, a 1944.g. po 15-tak dana. Jedan dio učenika i nastavnika pristupio je antifašističkoj borbi, a drugi su bili lojalni tadašnjim ratnim vlastima. U ratu je školska zgrada oštećena iznutra i izvana, uništen je školski namještaj, učila te dio školske knjižnice i arhive. Po tadašnjem Godišnjem izvješ?u 1942./43.g. školu pohađa 802 učenika (ce), a zaposlenih nastavnika bilo je 35 i 5 pomoćnih.
Pet godina poslije rata trajala je obnova zgrade, namještaja, učila, knjižnice i drugih školskih sadržaja. 1956./57.g. vlasti druge Jugoslavije i NR Hrvatske provode novu reformu školstva. Uvodi se obvezno osmogodišnje školovanje tako da niži razredi gimnazije prelaze u osmogodišnje škole, a četiri viša razreda ostaju u sklopu gimnazije kao I. II. III. i IV. razredi. Tada se reformom gimnazija uvode dva smjera: društveno-jezični, i prirodoslovno-matematički. Nova reforma 1963.g. ponovno klasificira gimnazije u Hrvatskoj, a naša vinkovačka postaje Opća gimnazija. Tri godine kasnije mijenja se naziv škole u Gimnazija "Matija Antun Reljković".
Školske godine 1975/76. započinje čuvena "Šuvarova" reforma koja teži dokidanju gimnazija, zato što one stvaraju društvenu elitu. Elita uzima vlast radnim ljudima, a to je protivno ideji samoupravljanja. Nove srednje škole podjeljene su unutar sebe na pripremnu i usmjerenu fazu školovanja za pojedina zanimanja u trajanju od po dvije godine. Raznorazne srednje škole udružuju se u velike obrazovne centre. Naša gimnazija se udružuje sa Srednjom medicinskom školom "Dr. Zlatan Sremec" u Centar za usmjereno obrazovanje "M. A. Reljković", Rješenjem RS za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu od 10.11.1977.g. Završni stupanj obrazovanja dobivali su u?enici: za odgajatelje, suradnike u nastavnom procesu, knjižničare-dokumentariste, inokorespodente, informatičke pomoćnike, medicinske sestre i zdravstvene tehničare. Za vrijeme uhodavanja reforme srednjeg obrazovanja polako su se gasile gimnazije, 1978.g. završeni su posljednji programi, a formalno-pravno prestale su postojati 1. siječnja 1981.g.
Ipak je gimnazije bilo teško uništiti. Mnogi programi nekadašnjih gimnazija zadržani su u manjoj ili većoj mjeri kroz pripremnu i tzv. usmjerenu fazu srednjoškolskog obrazovanja. I pored svega naša je škola bila atraktivna za upis učenika pa se iz godine u godinu povečavao broj učenika i nastavnika. Godine 1984. broj upisanih učenika (ca) je 1138, a nastavnika je zaposleno 58, te 14 vanjskih suradnika. Sljedećih godina broj učenika se povečao na 1200. Kako je reforma u svojoj "mudroj" zamisli počela pucati, a pojedni predmeti odpadati iz programa polako se smanjivao broj vanjskih suradnika, redovnih nastavnika, a i učenika. Velike društvene promjene u Europi kao propadanje socijalizma, i samoupravljanja kod nas, mijenjale su ljudske nazore o životu i svijetu, a i ulogu i organizaciju škole. Nestao je strah od elite, sada se misli da bez elite nema napretka pa se javlja težnja za obnovom gimnazija. Tome idu u prilog i političke promjene, propast komunističke vlasti kod nas i u Europi, prvi višestrana?ki izbori (travanj-svibanj) 1990., raspad Jugoslavije i dr.
Novo formirane vlasti nakon višestranačkih izbora u Republici Hrvatskoj odlučuju se na obnavljanje gimnazija i drugih starih srednjih škola, umjesto obrazovnih centara. Tako je Odlukom Skupštine općine Vinkovci 5. lipnja 1991.g. obnovljena Gimnazija "Matije Antuna Reljkovića" u Vinkovcima.
U svojoj 225 godini postojanja stari Gymnasium, kako piše na pročelju zgrade, teško je stradao u Domovinskom ratu 1991./92., jer je namjerno ciljan artiljerijskim projektilima od jednog barbarskog naroda koji nema svoje kulture. Od tada do danas školu stalno obnavljamo uz pomoć Republike Hrvatske i brojnih donatora iz zemlje i svijeta.
Ove godine Gimnazija navršava 240 godina svog djelovanja.
[uredi] NASTAVNIČKO VIJEĆE 2000.godine
Ravnatelj Tomić Stipe, prof. - fizički odgoj u školama, nastavno športski nogomet
Ručević Ivan, prof. (zamjenik)
Psiholog Pavlović Drago, prof.
Knjižnica Mravunac Lela, prof.
Predmetni profesori
Babić Ivanka, prof. (bolovanje) - engleski jezik, njemački jezik
Barić Tominac Melita, prof. (bolovanje) - kemija
Bajtal Hrvojka, dipl. ing. - kemija
Begović Nedeljko, prof. - fizika s matematikom, informatika
Berač Carmen, prof. - engleski jezik, njemački jezik
Bertić Miroslav, prof. (bolovanje) - fizički odgoj u školama
Besedić Anita, prof. - engleski jezik, njemački jezik
Biljan Zdenka, prof. - likovni odgoj i oblikovanje
Blažević Branka, prof. - biologija
Cindrić Ivan, prof. - matematika, fizika
Dekanić Kata, prof. - njemački jezik i književnost, hrvatski jezik i književnost
Gali Sonja, prof. - kemija
Glavaš Ines, prof. - zemljopis
Grgljanić Pavao, prof. - povijest, sociologija
Ivaniš Slavko, prof. - matematika i fizika
Ivanko Mato, prof. - njemački jezik i književnost, latinski jezik
Jakšić Mirna, prof. - engleski jezik, njemački jezik
Knezović Jela, prof. - fizički odgoj u školama
Korpar Zvonko, prof. - zemljopis
Kovač Irena, prof. - hrvatski jezik, komparativna književnost
Kuna Krunoslava, prof. - engleski jezik
Kuruc Zdenka, prof. - matematika, fizika
Lukač Snježana, prof. - matematika, fizika
Maslać Marija, prof. - logika, filozofija, hrvatski jezik i književnost
Matić Ljiljana, prof. - hrvatski jezik i književnost
Matošević Anđelka, prof. - biologija
Mihaljević Ante, prof. - matematika
Miličević Sandra, prof. - glazbena kultura
Pavlović Drago, prof. - psihologija
Petričević Pavao, prof. - matematika
Ručević Ivan, prof. - fizika
Sivrić Marijana, prof. - njemački jezik i književnost, hrvatski jezik i književnost
Sorčik Višnjica, prof. - hrvatski jezik i književnost
Šarčević Josip, prof. - povijest, filozofija
Šimunović Blaženka, prof. - hrvatski jezik i književnost
Škegro Jozo, prof. - fizička kultura
Tomić Irena, prof. - engleski
Vidović Katica, prof. - njemački jezik i književnost
Vlahović Marija, prof. - hrvatski jezik i književnost, ruski jezik i književnost
Zucić Dajana, prof. - informatika, matematika
Vanjski djelatnici
Pranjić Tadija, vlč. - vjeronauk
Aračić Krešimir, vjeroučitelj - vjeronauk

