Abraham
Izvor: Wikipedija
Abraham (heb. אברם), starozavjetni lik, nazivan i praotac naroda.
Jedini izvještaji o njemu postoje samo u religioznoj književnosti, a najstariji je onaj u biblijskoj Knjizi Postanka. Njegovo povijesno postojanje ničim se ne može potvrditi.
Pretpostavlja se da je živio između 2000. i 1500. p.n.e. Prema Knjizi postanka Abrahamovo rodoslovlje izgleda ovako:
- Noa - pravednik koji je s obitelji na arci preživio opći potop.
- Sem - sin Noin
- Arfaksad - sin Semov
- Šelah - sin Arfaksadov
- Eber - sin Šelahov
- Peleg - sin Eberov
- Reu - sin Pelegov
- Serug - sin Reuov, pradjed Abrahamov
- Nahor - sin Serugov, djed Abrahamov
- Terah - sin Nahorov, otac Abrahamov
- Abraham
Njegov otac, Terah, potječe iz Ura.
Po prvoj verziji riječ je o Uru kaldejskom, prastarom gradu koji se nalazio u južnoj Mezopotamiji i bio pod vlašću Kaldejaca, a danas se nalazi na području Iraka.
Po drugoj verziji Ur bi bio grad Urfa, u sjevernoj Mezopotamiji, današnji Sanli Urfa (kurdski: Riha), u istočnoj Turskoj, (275 000 stanovnika, 1990.). U antičko i srednjovjekovno doba taj je grad nosio ime Edessa, i muslimanska predaja upravo tu smješta Abrahamov rodni Ur, te mu je tu i podignuto (muslimansko) svetište.
Po trećoj verziji Ur bi bio, također pradavni, grad Urkesh, koji je bio smješten podno planinskog lanca Taurus, u sjevernoj Siriji.
Iz Ura je, prema Svetom pismu, poslušavši Božji poziv, krenuo prema Kanaanu, kasnijoj Palestini i Izraelu, gdje je na više mjesta i boravio. Žena mu se zvala Sara. Doživjeli su starost bez potomstva, a Bog im je obećao brojno potomstvo. Abraham je povjerovao i time je došlo do sklapanja prvog saveza Boga s čovjekom opisanog u Bibliji. Na tom se savezu temelji sva kasnija teologija saveza Starog i Novog zavjeta. Abraham i Sara dobijaju sina Izaka, a njemu će se roditi Jakov koji će postati praotac izraelskog naroda.
Tri velike monoteističke religije Abrahama smatraju praocem svoje vjere, budući da je u svetim spisima opisan kao prvi vjernik u jedinoga Boga.

