Tutankhamon
Izvor: Wikipedija
Egipatski faraon XVIII dinastije, vladao od 1334. do 1325. godine p.n.e. Kraljevskim imenom Tut-ankh-amun Heqa-iunu-shema Neb-kheperu-re.
U studenom 1922 godine otkrio je Howard Carter grobnicu praktički nepoznatog faraona čije je ime, Tutankhamon, uskoro postalo tako poznato i slavno da je zasjenilo imena drugih faraona. U trenutku ovog otkrića Dolina kraljeva se, s arheološkog stajališta, smatrala za mjesto gdje se nema više što otkriti! Međutim, silna upornost Howarda Cartera srećom se isplatila. Vođen otkrićem nekoliko predmeta sto su nosili Tutankhamonovo ime, Carter je vjerovao da kralj mora još ležati negdje u dolini u nekoj neotkrivenoj grobnici. Poslije mnogo godina frustrirajućih radova u dolini, konačno su se pokazale nekakve stepenice 4. studenog 1922 godine, točno nasuprot sjeverne strane ulaza u grobnicu Ramsesa VI. Slijedeći dan stepenice su bile očišćene i ukazala su se blokirana vrata s pečatima drevnih čuvara Doline kraljeva! Iza tih vrata ležalo je arheološko otkriće stoljeća.
Premda je ustanovljeno da je pokušana provala u grobnicu dva puta neposredno nakon pokopa, njen sadržaj je praktički ostao netaknut i po svom obujmu i po vrijednosti predmeta predstavlja nešto od čega zastaje dah! Treba imati na umu da je Tutankhamon bio sjenovita i malo poznata figura iz kasne XVIII dinastije, nimalo nalik na velike i slavne faraone. Pa ipak je njegova grobnica sadržavala veliko bogatstvo i to nas tjera da se zapitamo kakve su tek vrijednosti udomljavale grobnice velikih faraona egipatske povijesti!? Nažalost, ta je grobnica jedina ostala neopljačkana od svih grobnica u Dolini kraljeva.
Tutankhamon je umro mlad, vjerovatno za vrijeme devete godine njegove vladavine. To nam potvrđuje forenzička analiza njegove mumije, kao i činjenicu da nije umro prirodnom smrću. Na njegovoj lubanji nađena su ostećenja, a da li je to rezultat ubojstva ili incidenta ( npr. pad s kočije) ne može se ustanoviti.
Mumija mladog kralja ostala je slabo očuvana, kao rezultat lošeg balzamiranja. Nosila je na sebi znamenitu zlatnu masku, a sve je to bilo u kovčegu od čistog zlata koji je sam imao preko 110 kg. Ukupan sadržaj ležao je u još dva veća drvena kovčega koji su i sami bili obloženi zlatom i briljantima. Konačno, krasan sarkofag od crvenog kvarca služio je za smještaj toga svega. Izrada svega ovoga tako je lijepa da te predmete čini vanvremenskim: i danas se doimaju tako svježe i živo a napravljeni su prije 3300 godina! U cijeloj grobnici bilo je preko 3500 predmeta, uglavnom od čistog zlata.
Tutankhamonova smrt ostavila je prijestolje ispražnjenim i bio je to trenutak u kojem se njegova mlada udovica Ankhesenamun našla u teškom položaju. Pritisnuta sa svih strana ambicioznim i mnogo starijim muškarcima nego što je sama bila, povukla je neočekivani i zapravo korak bez presedana u egipatskoj povijesti. Napisala je poruku kralju Supaluluiumasu I, kralju Hetita. Objasnila mu je da je njen suprug umro i da ona nema sinova dok ih on ima mnogo. Zatražila je da pošalje jednog od njih da je oženi i tako nastavi kraljevsku lozu. Evidencija o ovom dogadjaju ne dolazi iz egipatskih zapisa već zahvaljujući iskopavanjima u Hattusasu (Boghazkoy) u Turskoj - glavnom gradu onda moćnog kraljevstva Hetita. Kralj je ispočetka bio sumnjičav, a tad je poslan princ Zannanza da prihvati kraljičinu ponudu. Izgleda da nije stigao dalje od granice kad je ubijen. Ovo treba pripisati dvojici ljudi koji su u trenutku Tutankhamonove smrti zapravo upravljali kraljevstvom: vezir Ay i komandant vojske Horemheb. Oba su kasnije bili faraoni; Ay je oženio Tutankhamonovu udovicu Ankhesenamun (protiv njene volje) i vladao jedva četiri godine, jer je već bio u poodmakloj dobi. Nakon njega, faraon je postao Horemheb - još jedan od velikih egipatskih vladara.


