Historija i povijest u praxis filozofiji
Izvor: Wikipedija
Termini historija i povijest koriste se u hrvatskom jeziku najčešće kao sinonimi, pri čemu je prvi danas posve potisnut. Postoji i razlikovanje, koje nije općeprihvaćeno, po kojem je historija znanost o povijesti (vidi o tome članak historija)
No, postoji i jedno spedifično razlikovanje koje se može naći u literaturi, osobito filozofskoj. Potiče iz tradicije praxis filozofije, koja je bila vrlo utjecajna u Hrvatskoj i Jugoslaviji, a uvažavana i u svijetu, 1960-ih i 1970-ih godina. Distinkciju je uveo Milan Kangrga.
Sadržaj |
[uredi] Okrenutnost prošlosti i okrenutost budućnosti
Razlikovanje potiče iz praxis filozofije, a koristio ga je osobito Milan Kangrga. U toj seupotrebi pojam historija odnosi na puko "događanje", razne "zgode", ponavljanje onoga što se već i prije događalo, dok povijest označava napredovanje, stvaranje novog, progres.
U toj koncepciji, smatra se da je bitna razlika između povijesti i historije u tome što povijest omogućuje historiju. Povijest je okrenuta u budućnost, a historija u prošlost i sadašnjost. Npr. postoje historijske i povijesne ličnosti (osobe); smatra se da su Adolf Hitler i Benito Mussolini historijske, a nikako nisu povjesne osobe. S druge strane, Goethe, Sokrat, Nikola Tesla, Mozart, Nikola Kopernik su povijesne ličnosti jer su njihova djela usmjerena u budućnost.
Mnogi filozofi neće priznati takvu distinkciju, a pogotovo ne povjesničari. Osim toga, očito mogu postojati znatne razlike oko kriterija razlikovanja između "puko historijskog" i "istinki povijesnog".
[uredi] Hegel i Kangrga
Hegel je uveo razlikovanje Geschichte i Historie »kako bi njome iskazao realnu dvostrukost, ili, ako hoćemo, duboku unutrašnju protivrječnost samoga povijesnoga zbivanja«. (Kangrga, str. 136)
Povijesna znanost proučava ono što pripada povijesti, ono što je prošlo. Kangrga se pak, sa stajališta praxis filozofije zanima za ono što je iz povijesti ne samo danas živo, nege i što je okrenuto budućnosti. Tu je ključan pojam revolucije, koji u praxis filozofiji ima osobiti značaj (Gajo Petrović je uveo pojam mišljenje revolucije). Revolucija, za razliku od povijesne znanosti, koja proučava prošlost kao datu, tu prošlost negira i ukida; revolucija je na djelu budućnosti i ona stvara povijest; ona je »kao čin budućnosti kriterij te takozvane prošlosti, a to znači i mjera onoga što smo nazvali historijskom istinom«. (Kangrga, str. 137)
Pojednostavljeno, kaže Kangrga razlika između povijesnog i historijskog jest: »Povijesno, kao revolucionarno (reći ću još: kao ono utopijsko) zbiva se u "temelju" čovjekova svijeta, da bi taj svijet uopće bio moguć. Jer ga ono stvara i otvara. A historijsko se odvija u horizontu postalosti i gotovosti toga svijeta, koji živi od, ili na račun, izvršene revolucije kao svoje prošlosti.« (str. 138)
[uredi] Korijeni kod Aurelija Augustina
Iako je distinkcija snažno vezana uz jednu posebnu i danas marginalnu filozofsku školu, ona nije nastala slučajno ni bez veze sa poviješću filozofije. Nadovezuje se na hegelovsku tadiciju, a dalje u prošlost može se ići do Aurelija Augustina, koji razlikuje "dva grada", zemaljski i nebeski, dva načela koja se na ovom svijetu bore.
Iako on tu razliku ne čini, može se zaključiti da je uobičajena "povijest" koja opisuje kraljeve, bitke itd. tek puka "historija", dok je ono bitno što se događa "povjest spasa". Taj eshatološki moment ponavlja se, preobražen, kod Hegela kao "povijeno kretanje duha", a kod Kangrge i u praxis filozofiji općenito kao "čovjekova stvaralačka i samostvaralačka djelatnost".
[uredi] Literatura
- Kangrga, Milan: Hegel—Marx. Neki osnovni problemi marksizma, Zagreb: Naprijed, 1988.

