Saladin

Izvor: Wikipedija

Saladin (arapski: صلاح الدين الأيوبي, Salah-ad-Din) (1137.-1193.) - prvo visoki državni dužnosnik na dvoru sultana Nur-ad-Dina (Nuredin), kasnije je postao sultan.

Obranio je svoje carstvo od upada križara suprostavljajući se Rikardu Lavljeg Srca i tako promijenio tok križarskih ratova. Unatoč svom žestokom suprotstavljanju katoličkim vladarima, Saladin je u Europi smatran plemenitim vitezom, toliko da o njemu postoji epska pjesma iz 14. stoljeća a Dante ga je u svom djelu Božanstvena komedija uvrstio među čestite duše Limba. Naklonost prema plemenitom Saladinu pokazuje sir Walter Scott (Ivanhoe) u svom djelu Talisman. 1171 i 1173, Saladin je pokušao izvršiti invaziju na Jeruzalemsko kraljevstvo, međutim neuspješno.

Unatoč tome što su europski plemići nemilosrdno pljačkali njegove zemlje i ubijali njegov narod, Saladin je pomilovao kršćansku vojsku i dao pravo prolaska kroz njegove zemlje svim običnim kršćanima (pravoslavni krsćani tretirani su bolje jer su držali na odmaku katolike).

Iako islamske vjere, bio je poštovan od kršćanskih gospodara, pogotovo od Rikarda koji je izjavio da je Saladin nesumnjivo najveći vođa islamskog svijeta, na što je ovaj odgovorio da ne bi od nikoga radije izgubio Jeruzalema nego Rikarda. Čak je, kad je Rikard bio bolestan, jer je tjednima jeo isušenu hranu, Saladin ponudio svog vlastitog liječnika. Nakon što su se kršćani povukli, Rikard i Saladin i dalje su ostali u kontaktu, međutim, nikad se nisu sreli licem u lice...

Saladin znači Pravednost vjere