Károly Khuen-Héderváry
Izvor: Wikipedija
Ban Károly Khuen-Héderváry de Hédervár (23. svibnja 1849. - 16. veljače 1918.) je mađarski političar koji je dvaput bio premijer Mađarske prije I. svjetskog rata.
Grof Károly (Dragutin) Khuen Belási rođen je 23. svibnja 1849. godine u Grafenbergu kraj Freiwaldaua ( današnji Jaseník u Češkoj) kao prvo od ukupno sedmero djece grofa Antona III. Khuen Belásija i grofice Angelice Izdenczy von Monostor. Studirao je pravo u Zagrebu i Požunu (Bratislavi). Titulu Héderváry i posjede Ozora, Tamási i Hédervár nasljeđuje 1873. nakon smrti svog daljnjeg rođaka po majci, grofa Hédera.
Svoju javnu i političku djelatnost započinje 1875. godine kao član skupštine okruga Siget. Tu dužnost je obnašao do 1881. godine kada postaje veliki župan u Győru. Pristaje uz politiku mađarskog presizanja za hrvatskim teritorijem (tzv. mađaronsku politiku kojoj je bio cilj pretvoriti Hrvatsku u mađarsku pokrajinu i tako stvoriti »Veliku Mađarsku« od Karpata do Jadrana).Ubrzo postiže veliki ugled pred mađarskim plemstvom i stječe naklonost i povjerenje cara Franje Josipa I. Khuen Héderváry stupa na bansku stolicu 1883. uslijed mnogih nemira i nereda koji su izbili zbog mađarskog nepoštivanja Hrvatsko-ugarske nagodbe (počeli su se postavljati dvojezični grbovi na javnim zgradama i mađarski jezik je neslužbeno uveden u javne službe, odnosno činovnici su se morali obavezno znati služiti mađarskim jezikom). Franjo Josip I. postavlja ga na mjesto hrvatskog bana kako bi obuzdao hrvatski sve jači otpor dualizmu uspostavljenom 1867. godine Austro - Ugarskom nagodbom (prema Nagodbi monarhija je podijeljena na dva dijela: na austrijski i ugarski) i tako očuvao Austrijsku prevlast i sačuvao Carstvo od mogućeg raspada.
Nepunih 20 godina Khuenova banovanja nazivamo KHUENOVŠTINOM.Riječ je o načinu vladavine koju obilježavaju politička samovolja i nasilje.Prema nekim povjesničarima dolaskom Khuena Héderváryja na mjesto bana nastupilo je jedno od najmračnijih razdoblja u hrvatskoj povijesti.Osnovna Khuenova zadaća bila je provođenje politike sukladne zahtjevima cara i kralja Franje Josipa koji nije želio dirati u dualističko uređenu Austro-Ugarsku Monarhiju.Hedervary je Hrvatima onemogućavao postizanje veće samostalnosti.
ZAKONI:-Od 1885. pa do 1887. preuredio je hrvatsko sudstvo i upravu na taj način kako bi bila pod većim utjecajem bana. -Znatno je onemogućena sloboda javnog mnijenja -Godine 1886. na njegovu inicijativu potvrđen je zakon kojim se je izvršila reorganizacija županija (Zakon o ustroju županija i uređenju uprave u županijah i kotarih). Prema tom zakonu Hrvatska je podijeljen na 8 županija, na čelu svake od njih bio je župan koji je imao velike ovlasti. Time je Khuen želio učvrstiti svoju vlast i kontrolu nad zemljom. Ubrzo je za dvije godine, 1888. donio novi izborni zakon kojim je pravo glasa imalo samo dva posto najbogatijeg stanovništva, žene nisu imale pravo glasa, a pravo glasa određivao se imovinskim i poreznim cenzusom.Omogućeno je pravo glasovanja stranim činovnicima koji su radili u državnim institucijama.Na izborima je pod maskom "održavanja reda i mira" vladalo ozračje stalnoga pritiska, a vlasti se nisu ustručavale koristiti silu tako da je dolazilo i do ubojstva.
Pokušao je izbrisati hrvatsko ime te je poticao korištenje pokrajinskih nazivlja (poput slavonskog imena) kako bi umanjio nacionalnu svijest i pojam Hrvat pripisao nečemu što je »pokrajinsko« (nijekanje postojanja hrvatskog naroda).
NARODNA STRANKA Ban Khuen ovladao je hrvatskom politikom uz pomoć Narodne stranke.S njom je stekao većinu u Hrvatskom saboru.
Na području školstva nije bilo ništa bolje nego kao na političkom planu. Vršio je pritisak na HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) i Sveučilište te otežavao njihov rad. Naposljetku je 1894. godine uveo mađarski jezik kao obavezni predmet u svim realnim gimnazijama i dao mogućnost za osnivanjem mađarskih škola. Takva odredba potpomagala je mađarizaciju stanovništva koju je on nasilno provodio. Otkada je došao na vlast, pokušavao je na sve moguće načine onemogućiti gradnju nove zgrade Zemaljskog kazališta u Zagrebu. Svađao se je oko lokacije buduće zgrade (predlagao je zemljište do glavnog kolodvora) i načina financiranja. Usprkos tim svojim početnim stavovima, uvidio je kako bi gradnjom kazališta pokazao caru kako su nacionalne »strasti« u Hrvatskoj splasnule i kako ju je doveo »u red«. Zbog toga je 5. siječnja 1894. godine sklopio ugovor s tvrtkom Helmer i Fellner iz Beča o izgradnji nove kazališne zgrade, te je čak odredio bolju lokaciju u odnosu na onu koju je zahtijevalo gradsko poglavarstvo (oni su htjeli zgradu smjestiti u Ilicu, a Khuen ju je smjestio u sam centar grada).
Na samo otvaranje nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta 14. listopada 1895. pozvao je Franju Josipa I. kako bi mu pokazao svoje rezultate »smirivanja« Hrvatske. Na taj dan skupina studenata i učenika održali su protumađarske demonstracije i pred carem su spalili mađarsku zastavu ispod Jelačićeva spomenika. Demonstracija je nasilno ugušena, a studenti su izbačeni iz škola. Tada je car mogao vidjeti kako je Hrvatska još daleko od »smirivanja«.
Bez obzira na Khuenovu strahovladu, gospodarstvo u Hrvatskoj doživljava blagi uzlet. Osnivaju se banke, osiguravajuća društva, poljoprivredna udruženja. Razvija se industrija - osnivaju se razne tvornice (npr. tvornica kave Franck, tvornica za proizvodnju žigica Drava - Osijek, i mnoge druge).
Povećanjem poljoprivredne proizvodnje osnivaju se parni mlinovi (jedan je osnovao čak i Khuenov brat Heinrich II. Jakob – Hinko u Nuštru), pivovare, tkaonice. Polako se pokreće i elektrifikacija Hrvatske (veća mjesta dobivaju javnu rasvjetu, a javne i gospodarske zgrade osvjetljenje kako bi mogle raditi i noću).
Počinje i nagli razvoj željeznica, no ne zbog želje Mađara ili Austrijanaca da prometno povežu Hrvatsku. Uz pomoć Hipotekarne banke osnovane 1893. godine u Zagrebu, Khuen potiče gradnju željeznica pod okriljem MAV-a (Magyar állam vasutak = Mađarske državne željeznice) i tako popularizira parolu: »Čije su željeznice njegova je i zemlja!« Zbog sve većeg pritiska Mađara na hrvatski narod i postavljanja mađarskih zastava i grbova na mađarskom jeziku na željezničke postaje 1903. godine izbija niz nereda diljem zemlje.
Najkrvavaiji je bio onaj u Zaprešiću koji je završio pucanjem oružnika na seljake koji su nezadovoljni vlašću i banovim ponašanjem spalili mađarsku zastavu i porazbijali sve prozore na zgradi stanice.
Uvidjevši da Khuen Héderváry nema više nikakvog utjecaja u Hrvatskoj, car ga smjenjuje s dužnosti nakon 20 godina banovanja i postavlja ga 23. lipnja 1903. na mjesto ugarskog ministra-predsjednika (premijera). Tu dužnost obnašao je do 1910. godine kada se povlači iz političkog života. Umro je 16. veljače 1918. godine u Budimpešti, osamljen i ostavljen od svog naroda i političara koji su ga nekada snažno podupirali.
Ban Károly Khuen Héderváry bio nam je ostavio mnogo u naslijeđe. To nije bila samo politički oslabljena Hrvatska, već i niz drugih dobrih stvari za koje je bio zaslužan (razvoj gospodarstva, prometa, unaprjeđenje kulturnog života i jača nacionalna svijest Hrvata), jedan od najomraženijih banova u hrvatskoj povijesti.
| Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Nedovršeni biografski članak Károly Khuen-Héderváry dopunite prema pravilima Wikipedije.

