MIMO
Izvor: Wikipedija
| Ovom članku nedostaju hrvatski dijakritički znakovi. Članak treba ispraviti dodavanjem znakova č, ć, đ, š, ž. |
| Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove. |
Multiple-input multiple-output, ili MIMO, je zamisljen matematicki model za komunikacijske sisteme sa vise antena. U zadnjih par godina, MIMO tehnologija je privukla mnogo paznje u podrucju wireless komunikacije, posto su moguca znatna poboljsanja u prijenosu podataka i dometu na istoj brzini i uz isti gubitak signala. Opcenito, MIMO tehnologija povecava sveukupnu efektivnost wireless komunikacijskih sistema.
Wireless MIMO tehnologija koristi fenomen, tzv. 'multipath' sirenje signala, za povecanje propusnosti i domet signala, ili smanjiti greske u prijenosu podataka, dok tradicionalna SISO tehnologija (Single-Input Single-Output) pokusava eleminirati efekte 'multipath' sirenja signala.
MIMO se moze kosrititi u spoju sa OFDM, kao dio IEEE 802.16 standarda i moze biti dio IEEE 802.11n High-Throughput standarda, za koji se ocekivalo da ce biti dovrsen do 2007. Standardizacija MIMO tehnologije za koristenje u 3G standardima kao sto je HSDPA takoder je na putu.
[uredi] Povijest
Jack Winters (Bell Laboratories) napravio je 1984. patent u wireless komunikaciji koristeci vise antena. Jack Salz, isto iz Bell Laboratories, onjavio je clanak o MIMO tehnologiji u 1985., zasnovan na istrazivanju Dr. Winters-a. Dr Winters je sada glavni znanstvenik u Motia Inc. koji proizvode 'beamforming amplifier' cip, koji je dizajniran da radi neovisno o MIMO izvedbi.
Godine 1996., Greg Raleigh i Gerard J. Foschini izumili su novi pristup MIMO tehnologiji koji je povecao efikasnost. Greg Raleigh je osnivac Airgo Networks, koji tvrdi da je izumitelj "MIMO OFDM", nudeci "pre-n" cip zvan "True MIMO" za 802.11n. Kako god, malo je vjerojatno da ce hardver baziran na tom cipsetu biti kompatibilan s ostalim uredajima jednom kada 802.11n standard bude dovrsen.
[uredi] MIMO i informacijska teorija
Telatar je pokazao da se kapacitet kanala (teoretska gornja granica propusnosti sistema) za MIMO sistem povecava povecanjem broja antena, proporcionalno minimalnom broju odasiljackih i primateljskih antena. Taj osnovan rezultat u informacijskoj teoriji je sto je dovelo do izbijanja istrazivanja na tom podrucju.
[uredi] Obecanja MIMO tehnologije
Kao primjer, 802.11n ("MIMO") standard jos uvijek se raspravlja, ali jedan prototip moze dati do (pod optimalnim uvjetima) 250 Mbit/s. To je pet puta veca brzina (teoretski maksimum) od postojeceg 802.11g hardvera.

