Heinrich Himmler
Izvor: Wikipedija
| Radovi u tijeku! |
|---|
|
Jedan suradnik upravo radi na ovom članku! |
| Heinrich Lutipold Himmler | |
|---|---|
| 7. listopada 1990. - 23. svibnja 1945. | |
Reichsführer SS-a Heinrich Himmler |
|
| Nadimak | Krvavi pas Europe |
| Mjesto rođenja | München, Njemačka |
| Mjesto smrti | Lüneburg, Njemačka |
| Odanost | Njemačka |
| Godine u službi | 1929.-1945. |
| Političko mjesto | Reichsführer-SS (RF-SS)(1929-1945) |
| Stranka | NSDAP |
| Služba u vojsci | 1925.-1933 |
| Bitke i ratovi | Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat |
Heinrich Lutipold Himmler (München, 7. listopada 1990. u 3:30 - Lüneburg, 23. svibnja 1945. u 11:14) je bio zapovjednik SS-a i Gestapa, te jedan od najmoćnijih ljudi nacističke Njemačke.
Himmler je postao jedan od glavnih organizatora Holokausta. Kao osnivač i nadležni u Nacističkim koncentracijskim logorima i Einsatzgruppen smrtnim postrojbama, Himmler je imao svu oblast da implemetira genocid između 6 i 12 miliuna ljudi na industrijskoj skali. Taj genocid odnosio se pretežito na židove, ali i druge rase, nacionalonosti i uvjete s kojima se nije slagala nacistička ideologija, ali za genocid koristio se i "posebni tretman" (Sonderbehandlung) kao ubojstva u plinskim komorama.
Sadržaj |
Rani život
Heinrich Lutipold Himmler rođen je 7. listopada 1990. u okolici Münchena kao sin Josepha Gebharda Himmlera i Anne Marie Heyder, i srednji od trojice braće; najstariji je bio Gebhard Ludwig Himmler (rođen 29. srpnja 1898.), a najmađi Ernst Hermann Himmler (rođen 23. prosinca 1905.)[1]. Himmlerovo djetinjstvo bilo je iznenađujuće normalno. Netko bi mogao reći da je čak bio i privilegiran. Njegovi roditelji bili su strogi, no vrlo aktivni u životu i razvoju njihove troje djece.
Heinrich je ime dobio po njegovom krsnom kumu, Princu Heinrichu od Wittelsbacha, koji je rodom iz Bavarske plemićke obitelji, a kojega je učio Himmlerov otac[2]. To bi možda moglo biti izvor Himmlerove opsjednutosti socijalnim statusom i položajem. Himmler se 1910. počeo školovati u elitnim gimnazijama u Münchenu i Landshutu gdje se obrazovao u klasičnoj književnosti. Dok je imao problema sa tjelesnim odgojem, Himmler je bio izuzetno bistar i marljiv učenik, i akademski dio školstva obacljao je odlično. Također, po očevom narađanju, Himmler je redovito pisao dnevnik i to svaki dan, od 10 do 24 godine. On je također imao mnoge izvanškolske aktivnosti u kojima je uživao - igrao je šah, svirao klavir, sakupljao poštanske marke i bavio se vrtlarstvom. Za vrijeme Himmlerove mladosti, a preneseno i u njegovu odraslu dob, njegov odnos sa suprotnim spolom uvijek je bio težak[3].
Kada je 1914. započeo Prvi svjetski rat, započela je i promjena u Himmlerovom dnevniku. Zapisi koje je pisao u dnevniku dokazuju njegovu zainteresiransost u taj veliki ratni sukob. POčeo je moliti i nagovarati oca da iskoristi svoje veze sa plemstvom tako da on postane kandidat za časnika. Njegovi roditelji su prigovarali no popustili su. Dopustili su mu da nakon diplomiranja 1918. trenira sa 11. Bavarskom postrojbom. Zbog neatletske građe imao je problema sa fizičkim treninzima u vojsci. Kasnije iste te godine rat je završio, a Njemačka je bila poražena. Versajski ugovor koji je potpisala Njemačka, a koji je limitirao broj vojnika u njezinoj vojsci, unemogućio je Himmleru da postane profesionalni vojni časnik, te je izbačen je iz vojske. Nikad nije vidio bojišnicu.
Himmler je od 1919. do 1922. studirao agronomiju u Münchenu i nakon kratkotrajne prekse na farmi i čestih bolesti[4]. Himmler je u to vrijeme vodio miran život kada se počeo interesirati u mladu djevojku koja je bila kći vlasnika zalogajnice u koju je Himmler često dolazio. U njegovom dnevniku on njegov incijalni susret s njom uspoređuje s pronalaskom sestre. Kasnije iskusio je odbijanje nakon što joj je dao do znanja što osjeća prema njoj. Ova situacija je jedini detalj koji treba spomenuti da bi se pokazala njegova nespretnost sa ženama kroz njegov život. Himmler je gledao žene kroz njihovu ulogu kao potreba muškarcima, kao što ovaj izvad iz dnevnika demonstrira:
Himmler također je podnio religiozna goropađenja tijekom njegova studiranja u Münchenu. U svome dnevniku napisao je da je snažan katolik i da nikada neće napustiti crkvu. Ipak je bip član fratarstva za koje je vjerovao da djeluje po pravilima crkve. Također je bio vrlo kritičan prema propovijedima koje bi davali svećenici, no smatrao je da je učenje crkve od velike važnosti. Himmler je često utjelovljavao značenje paradoksa. U tom periodu Himmler je postao opsjednut željom da postane vojnik. Napisao je da ako se Njemačka uskoro ne nađe u ratu de će otići u drugu zemlju i tražiti borbu.
Za vrijeme studija, postao je aktivan u Freikorpsima, privatnim vojskama u kojima su sudjelovali bivši njemački vojnici nezadovoljni Njemačkim porazom u prvom svjetskom ratu. Himmler se pridružio Reichkriegsflaggeu i 1923. poslao prijavnicu za NSDAP, koja je skupljala članove Freikorpsa kao potencijalne pješake SA-a. Sudjelovao je u zloglasnom pivskom puču pod Ernstom Röhmom u studenom 1923.
U prosincu 1926. Himmler se smjestio u hotel u mjestu Bad Reichenhall. Tu je upoznao svoju ženu, Margarete Siegroth (prije Boden), kada je bježao od oluje. Ona je bila je razvedena, protestant i sedam godina starija od njega, a imala je blavu kosu i plave oči. Fizički je bila pravi nordijski ideal, iako ne pretjerano atraktivna. Zaljubili su se i vjenčali 3. srpnja 1928. Njihovo jedino dijeta, kći Gudrun, rođena je 8. kolovoza 1929. Himmler je obožavao svoju kćer, pa joj je dao nadimak "Lutkica" (na njemačkom Püppi). Margarete je kasnije posvojila sina u kojeg se Heinrich nije interesirao. Vjenčanje Henricha i Margarete bilo je teško, a 1940. odvojili su se bez razvoda. Himmler je u to doba bio previše zauzet militarističkom ideologijom da bi odrađivao ulogu prikladnog supruga. Himmler je tada ušao u prijateljsku vezu sa tajnicom Hedwigom Potthast (zvanom Häschen = "zeko") koja je 1941. ostavila posao i postala njegova ljubavnica. Hedwig mu je rodila dvoje djece: sina Helgea (1942) i kćer Nanette Dorothea (1944).
Uspon u SS-u
Rani rad u SS-u (1927. ~ 1934.)
Himmler se SS-u pridružio 1925., a 1927. postao je zamjenik reichsführera-SS-a. Taj čin shvatio je vrlo ozbiljno. Nakon ostavke SS-ovog vođe Erharda Heidena, Himmler je u siječnju 1929. postao novi reichsführer-SS. U vrijeme kada je Himmler postavljen za vođu, SS je brojao sam 280 članova i smatrao se batalionom mnogo većeg SA-a. Himmler se smatrao samo SA-oberführerom, no nakon 1929. za sebe je koristio samoprozvani naziv "reichsführer-SS".
Do 1933., kada je NSDAP došao na vlast u njemačkoj Himmlerov SS brojao je nevjerovatnih 52,000 članova, a organizacija je postavila posebne uvjete za članove, koji su da bi ušli, morali biti iz Hitlerove "Arijevske superrase" (na njemački Aryan Herrenvolk). Sada već gruppenführer u SA-u, Himmler se zajedno sa svojom desnom rukom, Reinhardom Heydrichom počeo zalagati za odvajanje SS-a od SA-a. U jeseni 1933. Himmler je predstavio crne SS-ove uniforme (koje je dizajnirao Hugo Boss) koje su zamijenile smeđe Sa-ove uniforme. Nedugo zatim, Himmler je unaprijeđen u SA-obergruppenführera i reichsführer-SSa i postao je jednak višim činovnicima u SA-u, koji su do tada imali veliku moć u SS-u.
Himmler, zajdeno sa još jednim Hitlerovim pomoćnikom, Hermannom Göringom, složio se u činjenici da SA i njihov vođa Ernst Röhm stvaraju veliku prijetnju njemačkoj vojsci i Nacističkom režimu u Njemačkoj. Röhm koji je bio stravstveni socijalist, iako je mislio da je Hitler došao do vlasti u Njemačkoj, vjerovao je da "prava" revolucija još nije počela, što je izazvalo sumnju kod mnogih Nacističkih vođa da on planira iskoristiti SA da bi izvršio puč.
Uz pomoć malo Himmlerovih i Göringovih uvjeravanja, Hitler je počeo osjećati prijetnju za njegovu vlast i složio se da Röhm mora umrijeti. Röhmov kraj prepustio je na izvršenje Himmleru i Göringu, koji su sa Heydrichom, Daluegeom i Schellenbergom, osudili Röhma na smrt (kaznu je izvršio Theodor Eicke), kao i mnoge druge više časnike SA-a, te neke Hitlerove osobne neprijatelje (kao što su Gregor Strasser i Kurt von Schleicher) 30. lipnja 1934. Idućeg dana Himmlerova pozicija reichsführera-SS-a službeno je ozakonjena (i on je imenovan na pu poziciju) i SS je postao samostalna organizacija o NSDAP-u.
Konsolidacija moći
Himmler 1936. dobiva još veće ovlasti jer su sve njemačke unformalne policijske službe spojene u novu organizaciju imena Ordnungspolizei, koja je bila ogranak SS-a čiji je Himmler bio vrhovni zapovijednik (reichsführer), a tada je i dobio titulu Zapovjednika njemačke policije. Himler dakako, nikada nije dobio operacijonalnu kontrolu nad uniformiranom policijom. Prave oblasti koje je dobio pozicijom su one koje je Ministarstvo unutarnjih poslova rješavalo sa policijiom, ali nije dobio ni sve te oblasti. Himmler je tek 1943., kada je postao Ministar Unutarnjih poslova, dobio sve oblasti koje nije imao, a ministarstvo je imalo nad policijom. Dakle puni naziv njegova politička čina glasio je Reichsführer SS-a i Šef njemačke policije u Ministarstvu unutarnjih poslova (skraćeno RFSSiŠnjpuMup), što nam dokazuje limite njegove pozicije. Iako je Himmler pokušao prisvojiti ovlasti Ministarstva unutarnjih poslova, njegove ovlasti su ostale iste. Njemačka političke policijske jedinice došli su pod Himmlerov autoritet 1934. kada ih je organizarao u Gestapo, a iste godine organizirao je i cijelo kompleks konc-logira. Kad je rat započeo, novi logori, koji nisu kvalificirani kao koncentracijski, osnovani su, i nisu pali pod Himmlerovu i nadležnost SS-a. Na početku rirjč iz usta kampanje 1943. koja je kritizirala režim nakon Staljingradske katastrofe, stranačka tijela, izrazivši nezadovoljstvo sa Gestapovim učinkom u rješavanju tih kritika, osnovali su takozvane Politische Staffeln kao vlastita policijska tijela, tako razorivši Gestapov nominalni monopol na tom području. Sa njegovim postavljanjem 1936. , Himmler je dobio ovlast i nad njemačkim ne-policijskim detektivskim jedinicama, poznati kao Kripo, koji je pokušao sjediniti s Gestapom u Sicherheitspolizei, koji bi povjerio svom pomoćniku Reinhardu Heydrichu, i tako bi odbio vlast nad svim njemačkim detektivskim jedinicama.
Himmlerov rat sa židovima
Poznanski govor
Drugi svjetski rat
Mirovni pregovori, uhićenje i smrt
Teorije urote
Ocjena
Preživjela obitelj
Himmler u fikciji
Reference
- ↑ Höhne, Heinz Red glave smrti: Priča o Hitlerovom SS-u, London: Pan Books Ltd. 1972 (ISBN 0-330-02963-0).
- ↑ Breitman. str. 9
- ↑ Breitman. str. 11
- ↑ Breitman. str. 12
- ↑ Breitman. str. 13
Vanjske poveznice
Adolf Hitler (Kancelar, Predsjednik, NSDAP) | Franz von Papen (nezavisan) | Konstantin von Neurath (nezavisan → NSDAP) | Joachim von Ribbentrop (NSDAP) | Wilhelm Frick (NSDAP) | Heinrich Himmler (NSDAP) | Lutz Graf Schwerin von Krosigk (nezavisan) | Alfred Hugenberg (DNVP) | Kurt Schmitt (NSDAP) | Hjalmar Schacht (nezavisan) | Hermann Göring (NSDAP) | Walther Funk (NSDAP) | Franz Seldte (DVP → NSDAP) | Franz Gürtner (DNVP) | Franz Schlegelberger (NSDAP) | Otto Georg Thierack (NSDAP) | Werner von Blomberg (nezavisan) | Wilhelm Keitel (nezavsian) | Freiherr von Eltz-Rübenach (nezavisan) | Julius Heinrich Dorpmüller (NSDAP) | Wilhelm Ohnesorge (NSDAP) | R. Walther Darré (NSDAP) | Herbert Backe (NSDAP) | Joseph Goebbels (NSDAP) | Bernhard Rust (NSDAP) | Fritz Todt (NSDAP) | Albert Speer (NSDAP) | Alfred Rosenberg (NSDAP) | Hanns Kerrl (NSDAP) | Hermann Muhs (NSDAP) | Otto Meißner (nezavsian) | Hans Lammers (NSDAP) | Martin Bormann (NSDAP) | Karl Hermann Frank (NSDAP)
Rudolf Hess (NSDAP) | Ernst Röhm (NSDAP)

