Francisco Goya
Izvor: Wikipedija
Francisco José de Goya y Lucientes (Fuendetodos Španjolska, 30. ožujka 1746. - Bordeaux Francuska, 16. travnja 1828.). Španjolski slikar i graver. Bio je najvažniji europski umjetnik svoga doba koji je izvršio ogroman utjecaj u evoluciji slikarstva. Njegovi se zadnji radovi smatraju pretečom impresionizma.
[uredi] Biografija
Rođen je, u malom mjestu Fuendetodos, kao četvrto dijete, a drugi sin, od oca José de Goya i majke Gracie Lucientes.
Kao dijete provodio je vrijeme u radionici svoga oca pozlatara koji je htio da ga on i naslijedi u tome zvanju, ali ipak se je odlučio za zvanje slikara.
U Zaragozi je s 14 godina učio od prijatelja svoga oca, slikara Joséa Luzana, koji je u umjetničkim krugovima bio poznatiji kao učitelj nego kao autor.
Krajem 1769. godine, u potrazi za nadahnućima, odlazi na putovanje uItaliju, o kojem se malo zna. Između ostalih gradova, posjećuje Rim, Veneciju, Genovu i Parmu, u kojoj, početkom 1771. godine, osvaja drugu nagradu na lokalnom slikarskom natječaju.
1771. je bila i godina njegova povratka u domovinu, točnije Zaragozu, gdje po prvi puta ostvaruje radove, religiozne tematike, s razvijenim stilom, po kojima se dalo naslutiti njegovo umijeće.
Vjenčao se 25. srpnja 1973, sa Josefom Bayeu, sestrom Francisca Bayeua jednog od najutjecajnijih slikara u Madridu, koji je svoj utjecaj imao zahvaliti poznanstvu s prgavim nijemcem Antonom Rafaelom Mengsom, prvim slikarom španjolskog kralja Karla III.
Šogor mu je namaknuo posao u Kraljevskoj tvornici tapiserija za koju je ostvario šezdeset i tri predloška (39 do 1780, 17 između 1786-1788 i 7 1791-1792) s motivima idile i svakodnevnog života te na taj način otvara vrata kraljevske kuće, koja je oduvijek obilno nagrađivala talentirane umjetnike. Istovremeno slika i portrete i djela s religioznim motivima po kojima ga zamjećuju, te započinje ulazak u prestižne slikarske krugove.
Na madridsku Likovnu akademiju »San Fernando«, primljen je 1785.
Malo poslije smrti Antona Rafaela Mengsa šalje kralju molbu (24. srpnja 1779) da ga imenuje kraljevskim slikarom. Potvrdni odgovor mu stiže sedam godina kasnije (7. srpnja 1786). Njegovo ogromno zadovoljstvo tim događajem ostaje zabilježeno u jednom pismu upučeno njegovom prijatelju Zapateru u kojem navodi: "Martine moj! Već sam kraljevski slikar od petnaest tisuća realesa!".
Dvije godine kasnije umire kralj Karlo III te ga na tronu naslijeđuje njegov sin, Karlo IV koji mu naručuje portrete i kao nadoknadu za izvršen posao obećaje mu najuzvišenije slikarsko mjesto, koje je mogao priželjkivati, mjesto Prvog kraljevskog slikara. Kraljevsko se obećanje ostvaruje 1789.
Poslije Velázqueza, Goya je najveća pojava u španjolskom slikarstvu, majstor koji je mimo shema rokokoa i klasicizma duboko zahvatio u stvarnost svoga doba i svoje sredine. Goyino je djelo po tematici svestrano. Slikao je prizore iz pučkog života, stravične scene iz pobuna i ludnica, te kartone za tapiserije, no vrhunac svog stvaranja dosegao je u portretu.
Kao dvorski slikar Goya je desetljećima portretirao vladare, aristokraciju, generale i ministre, vojvode i vojvotkinje, ostvarujući njihove likove genijalnom pronicivošću.
[uredi] Djela
Najpoznatije slike su mu:
- "Odjevena Maja"
- "Gola Maja"
- "Drugi svibnja 1808."
- "Strijeljanje pobunjenika"
- "Strahote rata"
[uredi] Vanjske poveznice
| Romantizam | |
|---|---|
| 18. stoljeće - 19. stoljeće | |
| Glazbenici: Beethoven - Brahms - Chopin - Grieg - Liszt - Schumann - Čajkovski - Petorica - Verdi - Wagner | |
| Književnici: Blake - Burns - Byron - Coleridge - Goethe - Hugo - Keats - Lamartine - Leopardi - Ljermontov - Mickiewicz - Nerval - Novalis - Puškin - Shelley - Słowacki - Wordsworth | |
| Umjetnost i arhitektura: Brullov - Constable - Corot - Delacroix - Friedrich - Géricault - Gotička arhitektura - Goya - Škola Hudson River - Leutze - Nazareneski pokret - Palmer - Turner | |
| Kultura romantizma: Bohemizam - Romantički nacionalizam | |
| << Prosvjetiteljstvo | Viktorijanizam >> Realizam >> |

