Mario Carević
Izvor: Wikipedija
Mario Carević ( 29. ožujka 1982., Makarska ), hrvatski nogometaš
Karijeru je popularno zvani Car započeo u splitskom Hajduku gdje se do 2001. probio u seniorsku momčad. U tri godine na Poljdu postao je zapažen mladi igrač, poznat po vrlo dobrim probojima po bokovima, te sjajnim centaršutevima. No, jednako je bilo poznato i njegovo "laktarenje" igrača u trku, te pognuta glava zbog koje je previše zadržavao loptu. Usprokos tome, proslavljeni treneri kao Tomislav Ivić vidjeli su u njemu veliku nadu, te je sam Ivić jednom prigodom izjavio da bi rađe u momčadi imao Carevića nego Kranjčara. Za vrijeme prvog boravka u Hajduku, jednom je zbog kartona morao propustiti utakmicu momčadi, te ju odgledao sa sjeverne tribine poljudskog stadiona gdje su najveći navijači kluba i gdej igrači ne smiju.
Tako ga je i 2004. doveo sebi u arapski Al-Ittihad. Tamo se Carević nije nešta naigrao, te je taj klub ubrzo napustio. Jedno vrijeme nije mogao u novi klub jer bogati predsjednik kluba nije imao vremena, ni želje, da mladom Makaraninu sredi papire za napuštanje države. Sam Carević tu je situaciju opisao kao zatočeništvo u zlatnom zatvoru, jer je ipak bio uredno plaćen za svoje (ne)igranje.
Sljedeće odredište trebao je biti povratak u matični Hajduk, a navodno je zainteresiran bio i zagrebački Dinamo. No, u HNL se nije vratio, nego završio u njemačkom Stuttgartu. Zabilježio je par nastupa pod velikim trenerom Trapattonijem, no, dolaskom novog trenera pao je u zaborav, te s vremenom završio u Stuttgartovoj amaterskoj momčadi, zajedno sa srpskim internacionalcem Ljubojom. Nakon toga uslijedila je 2 mjeseca duga trakavica oko transfera iz tog bundesligaša. Stizale su ponude nekih moskovskih prvoligaša, te navodno i Club Bruggea, no, Carević je bio ustrajan u svojoj želji da se vrati na posudbu u matični Hajduk. Razlog je bio poznavanje atmosfere u i oko kluba, te trener Zoran Vulić koji trenira seniorsku momčad. Zanimanje je bilo obostrano i znao je da će sigurno dobiti priliku u Splitu i nakon godinu dana kod kuće možda bolje izgledati u očima Stuttgartovih čelnika i trenera.
Iako je ideja o povratku u Hajduk nastala sredinom lipnja, posudba je finalizirana zadnji dan kolovoza, ujedno i zadnji dan prijelaznog roka. Zajedno sa još jednim Stuttgartovim igračem, Borisom Živkovićem postao je na taj dan igračem Hajduka. U svom prvom susretu protiv Slaven Belupa u Koprivnici pogotkom iz jedanaesterca srušio je 9-godišnju tradiciju Hajdukovih neuspijeha u tom gradu. U novoj epizodi u bilom pokazao je odgovorniju igru nego kad je odlazio, te se također riješio famozne pognute glave. No, da vuk mijenja samo dlaku, a ne i ćud pokazalo se u derbiju sa Dinamom na Poljudu kada je bio jedan od boljih igrača, također postigavši gol iz penala, no, što isprovociran što sam temperamentan već za sat vremena igre dobio je 2 žuta, iako je mogao već u prvom poluvremenu završiti utakmicu. Nakon toga je dobio 2 utakmice i 20.000 kn kazne.
Tokom 2004. zabilježio je i par nastupa za hrvatsku U-21 momčad

