Merilin Menson (grupa)

Из пројекта Википедија

Merilin Menson
увећај
Merilin Menson

Merilin Menson (енг. Marilyn Manson) je muzička grupa iz Los Anđelesa u Kalifornij (SAD). U zvuku grupe, često nazivanom šok rok, vidljivi su uticaju hevi metala, indastrijala i glam roka. Muziku i imidž grupe teško je svrstati u neki od žanrova, pošto je svaki album specifičnog izgleda i zvuka. Grupa je osnovana 1989. godine u Fort Loderdejlu na Floridi kao Merilin Menson i jeziva deca (енг. Marilyn Manson and the Spooky Kids). Vrlo brzo grupa je svojim jedinstvenim, teatralnim nastupima u javnosti te isto takvim koncertima uspela sakupiti malobrojno, ali verno lokalno kult sledbeništvo koje se u periodu od nekoliko godina proširilo na velik broj obožavalaca širom sveta.

Grupa danas predstavlja jednu od najkontroverznijih pojava na modernoj muzičkoj sceni. Najviše zasluga za tako nešto ima Merilin Menson, glavni pevač grupe (pravim imenom Brajan Vorner (енг. Brian Warner), poznat po svojim čestim konfliktima sa predstavnicima crkve i politike. Pseudonim svakog člana grupe kombinacija je imena poznate ženske pop zvezde i prezimena nekog masovnog ili serijskog ubice. Članovi grupe napadno se šminkaju i oblače u neobične kostime i poznati su po šokantnom ponašanju i na pozornici i u javnosti. Tekstovi pesama grupe često su oštro kritikovani zbog antireligijskog sadržaja i neprikrivenih aluzija na seks, drogu i nasilje. Njihova muzika se često etiketira kao uvredljiva i nepristojna a u nekoliko navrata njihovi su koncerti otkazivani i zabranjivani.

Vremenom su protesti i negativne kritike počeli jenjavati ali je, očekivano, počela opadati i popularnost grupe. Ipak, mnogobrojni odani obožavaoci pomogli su grupi da održi svoj visok ugled na muzičkoj sceni: čak tri albuma grupe dostigla su platinaste tiraže, tri su postala zlatna a tri albuma dospela su na top-listu najboljih deset albuma od kojih su dva bila na prvom mestu. U junu 2003. godine Džon Viderhorn (енг. Jon Wiederhorn) sa MTV.com izjavljuje da je Merilin Menson "jedini istiniti umetnik današnjice".

Садржај

[уреди] Muzički uzori i stil

U svetu muzike grupa je postala poznata po svom neobičnom pozorišnom imidžu te specifičnom muzičkom izrazu; u zvuku grupe uočavaju se elementi vizualističke poezije, glam roka i naročito kabarea. Vidljivo je da je pevač i osnivač grupe Brajan Vorner (znan i kao Merilin Menson) kao mladić bio ljubitelj grupa Blek Sabat (енг. Black Sabbath) i Kis (енг. Kiss) ali su i ostali članovi doprineli jedinstvenom zvuku grupe. U muzici grupe uočljiva je težnja ka sjedinjavanju tipičnog teškometalnog gitarskog zvuka i glasnog bubnjarskog ritma sa zvukom električnih muzičkih instrumenata indastrijal metala ali i nastojanja da se alternativni metal "nadogradi" neuobičajenim tehnikama snimanja i muzičkog eksperimenta.

Nakon što se susreo sa muzikom grupe Big Blek (енг. Big Black), Menson je hteo da formira rok grupu koja bi koristila ritam mašinu što je u ono vreme bio prilično radikalan potez s obzirom da se ritam mašina do tada koristila samo u dens i rep muzici. Menson je svoju nameru realizovao kroz svoje rane muzičke radove u grupi i ta eksperimentalna muzika snažnog ritma nalikovala je radovima Stiva Albinija (енг. Steve Albini) i njegove grupe Big Blek; kasnije, muzika grupe značajno evoluira dodavanjem bubnjeva, drugačijim stilom komponovanja i upotrebom modernih tehnika snimanja zvuka, a sve to je bilo najvidljivije u zvuku i imidžu koncertnih nastupa. Gitarista Dejzi Berkovic (енг. Daisy Berkowitz) i basista Gidžet Gin (енг. Gidget Gein) u grupu su došli iz pankerskog miljea pa su tekstovi i muzika grupe često podsećali na radove Džima Kerola i njegove grupe (Kerolova pesma "Ljudi koji su umrli" (енг. People Who Died) bila je jedna od prvih obrada koje je napravila grupa Merilin Menson), a koncerti grupe su često podsećali na koncerte Njujork dolsa (енг. New York Dolls). U diskografskoj kući Nothing Records (sa kojom je grupa imala ugovor) takvu će muziku porediti sa muzikom grupe Džejn's adikšon (енг. Jane's Addiction), međutim, nakon određenog vremena u muzici grupe počeli su se osećati uticaji drugih grupa iz te izdavačke kuće kao što su Najn inč nejls (енг. Nine Inch Nails) i Prik (енг. Prick).

Evidentno je takođe da je Manson bio pod uticajem šok rok stila izvođača kao što je Alisa Kupera (енг. Alice Cooper); u novije vreme preovlađuje uticaj glam rokera kao što je Dejvid Bouvi (енг. David Bowie), čiju je sklonost da se kameleonskim metamorfozama uklapa u nove muzičke žanrove muzička kritika često pripisivali upravo Merilinu Mensonu. Hard rok koreni Džona 5 (енг. John 5) najvidljiviji su na koncertnim nastupima grupe; Tim Skold (енг. Tim Skold) je bio gitarista, basista i pevač grupe KMFDM pre nego što je došao u grupu Merilin Menson i u muziku grupe uneo elemente "ultra-hevi bit" muzike iz bivšeg benda.

[уреди] Kompozicija i pisanje pesama

Tekstove svih pesama napisao je Menson lično i u njima veštom igrom reči ispoljava svoje mizantropsko raspoloženje kombinovano sa napadima na katoličku crkvu. Često se služi dvosmislenim verbalnim dosetkama; na primer, pesma sa albuma Holy Wood, koja je posvećena tragediji u srednjoj školi u Kolumbajnu, ima naziv "Cilj(a)na publika" (енг. Target Audience); na tom albumu česte su aluzije na ubistva i atentate, kao u pesmi "Adamov pad" (енг. The Fall of Adam) u kojoj se frazom "Abraham Lincoln Town Cars" aludira i na Abrahama Linkolna i njegov tragičan kraj i na marku limuzine u kojoj je ubijen Kenedi. Menson često koristi neologizme koje izgovara u brzom ritmu; u pesmi Mechanical Animals sa istoimenog albuma nalazimo sledeće stihove: "We were neurophobic and perfect / the day that we lost our souls. . . You were my mechanical bride / my phenobarbidoll / a manyqueen of depression / with the face of a dead star". Pažljim proučavanjem Mensonovih tekstova može se uočiti i uticaj Fridriha Ničea kao u pesmi "Borbena pesma" (енг. The Fight Song) sa albuma Holy Wood a u pesmi "Izbroj do šest i umri" (енг. Count to Six and Die ) pominje se ničeanski koncept "večnog vraćanja istog" . U jednom od brojeva muzičkog časopisa Kerang (енг. Kerrang) (koji je uredio kao gost) Menson napominje da je album Antihrist superstar (енг. Antichrist Superstar) inspirisan ničeanizmom i posvećen upravo Fridrihu Ničeu.

Za razliku od tekstova, muziku uglavnom komponuju članovi grupe, a trenutno su najistaknutiju Tim Skold (bas gitara, električna gitara i programiranje) i Madona Vejn Gejsi (енг. Madonna Wayne Gacy) na klavijaturama, sintisajzeru i električnim bubnjevima. Dejzi Berkovic i Tvigi Ramirez (енг. Twiggy Ramirez) bili su glavni kompozitori sve do napuštanja grupe.

Grupa je poznata i po obradama pesama drugih umetnika; njihove najpoznatije obrade su mračna pank-metal verzija "Slatkih snova" (енг. Sweet Dreams) grupe Juritmiksa (енг. Eurythmics) te zvukom sintesajzera prožeta "Iskvarena ljubav" (енг. Tainted Love) (pesma je postala poznata tek kada je obradila grupa Soft Sel (енг. Soft Cell) iako je originalnu verziju pevala Glorija Džons (енг. Gloria Jones). U poznate obrade spadaju i pesma grupe Depeš Mod (енг. Depeche Mode) "Privatni Isus" (енг. Personal Jesus), Bouvijeva kompozicija "Zlatne godine" (енг. Golden Years), te "Dole u parku" (енг. Down in the Park) Gerija Njumena

[уреди] Istorija

[уреди] Jeziva deca i rane godine (19891992)

Merilin Menson i Jeziva deca
увећај
Merilin Menson i Jeziva deca

Godine 1989. Brajan Vorner bio je student na koledžu u potpunosti posvećen sticanju diplome iz žurnalistike a zanat je pekao pišući muzičke tekstove za magazin "25-ta paralela" iz Južne Floride. Na taj način se upoznao sa grupama i muzičarima sa kojima će kasnije njegova grupa često biti poređena, a u koje spadaju grupa Maj lajf vid d tril kalt te Trent Reznor (енг. Trent Reznor) iz grupe Najn inč nejls. Potom upoznaje gitaristu Skota Puteskija (енг. Scott Putesky) i predlaže mu da zajedno oforme muzičku grupu. Vorner, Puteski i basista Brajan Tutunik (енг. Brian Tutunick) pod imenom Merilin Menson i jeziva deca prave svoj prvi demo snimak 1990. godine uzimajući pseudonime (redom) Merilin Menson, Dejzi Berkovic i Olivija Njutn Bandi (енг. Olivya Newton Bundy). Uskoro im se pridružuje Stiven Bir (енг. Stephen Bier) sa pseudonimom Madona Vejn Gejsi. Bandija zamenjuje Gidžet Gin (pravim imenom Bred Stjuart) (енг. Brad Stewart). Godine 1991. grupi se priključuje bubnjar Fred Strajthorst (енг. Fred Streithorst) pod pseudonimom Sara Li Lukas (енг. Sara Lee Lucas).

Pseudonimi koje su izabrali trebali su odražavati bazični koncept delovanja grupe: dihotomiju dobro-zlo i međusobno preplitanje te dve kategorije. "Merilin Monro ima mračnu stranu", objasnio je Menson u svojoj autobigrafiji, "baš kao što Čarls Menson ima dobru i inteligentnu stranu". I slike Merilin Monro i slike Čarlsa Mensona, baš kao i slike drugih poznatih ali i ozloglašenih ličnosti, često su se pojavljivale u ranim promotivnim materijalima grupe.

Raniji posteri grupe Merilin Menson i jezive dece. Sve crteže i skice uradio je sam Menson.
увећај
Raniji posteri grupe Merilin Menson i jezive dece. Sve crteže i skice uradio je sam Menson.

Popularnost Jezive dece brzo je rasla u lokalnim okvirima i to prvenstveno zahvaljujući di-džeju Skotu Dejvidu (енг. Scott David) koji je na WYNX-FM radija često puštao demo snimke grupe, ali i atraktivnom vizuelnom konceptu grupe koji je uključivao maštovitu koreografiju te obilato korišćenje šok tehnika. Nije bilo neuobičajeno videti na pozornici "na krstove razapete nage žene, dete u kavezu ili krvave delove životinjskog tela"; Menson, Berkovic i Gin nastupali su u ženskoj odjeći ili u bizarnim kostimima; pošto nisu mogli angažovati profesionalnog pirotehničara, često puta su uspevali da zapale rekvizite na pozornici. U svojim nastupima kombinovali su elemenata groteske sa ikonografijom pop kulture 70-tih i 80-tih godina dvadesetog veka - naročito sa likovima iz dečjih crtanih filmova koji su se često, ponekad samo malo izmenjeni, pojavljivali na lecima i posterima grupe, a muzičke teme i zvučni inserti iz tih filmova često su se pojavljivali kao semplovi u kompozicijama grupe. Grupa nastavlja sa objavljivanjem kaseta, skraćuje svoje ime na Merilin Menson da bi leta 1993. godine privukli pažnju Trenta Reznora koji već tada vodio sopstvenu izdavačku kuću Noting Rekords.

[уреди] Noting Rekords i prvi albumi (1993–1996)

Reznor je tada ponudio Mensonu i njegovoj grupi potpisivanje ugovora i priliku da budu predgrupa grupi Najn inč nejls na njihovoj predstojećoj turneji. Merilin Menson prihvaća obe ponude i u julu 1993. počinje snimanje svog prvog "pravog" albuma naslovljenog kao Portrait of an American Family (Portret američke porodice). U saradnji sa producentom Rolijem Mozimanom (енг. Roli Mosimann) grupa je u Majamiju počela snimati album na kojem su se nalazili i novi materijali ali i pesme iz repertoara Jezive dece. Prva verzija albuma završena je krajem jeseni 1993. godine i nazvana je Mensonov porodični album (енг. Manson's Family Album). Ali, većina je smatrala da je album loš. Producent Roli Moziman nikako nije uspeo da na ovom albumu postigne sirovost i tvrdoću zvuka kao, na primer, na albumu grupe Svonsi (енг. Swans) (koji je takođe producirao). Trent Reznor a i svi članovi grupe smatrali su da je album loš i beživotan i da se na njega nije uspela preneti atmosfera Mensonovih energičnih interpretacija. "Smatrao sam da je album grozan", objašnjavao je jednom prilikom Menson "pa sam sugerisao Trentu da ga presluša, i on je takođe mislio da je bezveze". Nekako u to vreme počinju i problemi sa basistom Gidžetom Ginom koji više nije mogao da kontroliše svoju sklonost ka heroinu.

U oktobru 1993. Reznor počinje potpuno preuređivanje albuma nagovorivši grupu da pređe u losanđeleski studio. U ovom nije učestvovao Gidžet Gin koji je nešto ranije bio hospitalizovan zbog predoziranja. Poslije sedam nedelja miksovanja, remiksovanja i ponovnog snimanja, album, sada nazvan Portret američke porodice, bio je spreman za objavljivanje. I dok se prvi singl, Get Your Gunn, vrteo na radio-stanicama, Gin je primio obaveštenje da njegove usluge više nisu potrebne; zamenio ga je Tvigi Ramirez (pseudonim Džordija Vajta) koji je pre toga svirao u det metal grupi iz Majamija Ambug-a-lard.

U decembru 1993, na početku četrnaestonedeljne turneje sa grupom Najn inč nejls, Ramirez debituje kao basista. Upravo na toj turneji Menson upoznaje osnivača satanističke crkve, Antona Lavija koji ga ubrzo počastvuje titulom "sveštenika".